Skip to main content

Full text of "Povijest plem. opine Turopolja neko zagrebako polje zvane"

See other formats 


ry 


/C>ov 


^^990 


K^'   #  \ 


\B .  \0.  'S^ 


POVIJEST    TUROPOL.IA. 
I. 


POVIJEST 


PLKM.  OPCINK 


TUROPOLJA 


NEKOC 

ZAGREBACKO  POLJE 

ZVANE. 
UREUIO,  NAPISAO  I  TROSKOM  ISTE  OPCINE  IZDAO 

EMILIJ  LASZOWSKI 

UZ  SURADNISTVO 

JANKA  BARLEA,  D^a-  VELIMIRA  DEZELICA 
i  Dra.  MILANA  SENOE. 


SVEZAK  I. 


U  ZAGREBU 

TISKOM  ANTL'NA  SCH0L2A. 

1910. 


GRB  PLEM.  OPCINETUROPOLJSKE,  PODIJEUEN  PO 
KRALJU  KARLU  III.  G.  1737. 


Predgovor. 


Kad  sam  god.  1904.  troSkom  plem.  opdine  turopoljske,  otpocec 
izdavati  »Povjesne  spomenike  plemenite  op(5ine  Turopolja«,  is- 
taknuo  sam  u  predgovoru  k  I.  svezku  zamisao,  da  6u  kao  zakljucni 
svezak  izdati  povijest  Turopolja  s  hrvatskim  prijevodom  sadrzaja 
(regesta)  listina  sadrzanih  u  recenom  zborniku. 

Nu  od  ove  potonje  zamisli  sam  otstupio,  jer  sam  se  uvjerio, 
da  je  to  skroz  suvisno.  S  toga  sam  odluCio  §to  bolje  dotjerati  po- 
vijest Turopolja,  koju  evo  ovim  prvim  svezkom  pocinjam  iznositi 
u  svijet. 

Dok  sam  spremao  ovu  povijest,  uvidio  sam,  da  ce  biti  najbolje, 
ako  prikazem  proSlost  naseg  drevnog  plemenitog  Turopolja  monogra- 
fijama,  u  kojima  bi  uzmogao  pruziti  sto  pregledniju  slikvi  zivota  ove 
na.^e  drevne  plemenite  opcine,  stare  nekoc  hrvatske   plemenske   zupe. 

Razredao  sam  dakle  ove  monografije  u  cetiri  otsjeka:  povjesni, 
pravno-povjesni,  kulturno-povjesni  i  crkveno-povjesni. 

U  ovim  6e  otsjecima  bit  obradjena  povijest,  pravne  uredbe,  kul- 
turne  i  ekonomske   prilike  Turopolja,  te  povijest  zupa  turopoljskih. 

Kako  je  gradja  za  ta  cetiri  otsjeka  veoma  opsezna,  to  sam  bio 
prinukan  neka  poglavlja  povjeriti  izradbi  poznatih  nasih  strucnjaka. 
Tako  je  geografijski  i  folkloristicki  dio  obradio  prof,  dr.  Milan  Senoa, 
dobu  od  Ilirizma  do  najnovijeg  vremena,  te  literarno-bibliografijski  dr. 
Velimir  Dezelic,  pristav  kr.  sveucili^ne  knjiznice  u  Zagrebu,  a  povijest 
zupa  turopoljskih  Janko  Barle,  prebendar  prvostolne  crkve  zagrebaC:kj 
i  diecezanski    arkivar.    Kako    ova    poznata  i  u  uCenom    svijetu    uva- 


—   VI  — 

zena  imena  svjedoCe,  uvjeren    sam,  da  sam  taj    rad    povjerio   vrsnim 
silama. 

Zalim  jedino,  §to  nijesam  mogao  pravno-povjesni  dio  povjeriti 
striiCnjakii,  jer  onaj,  kojeniii  sam  imao  volju  to  povjeriti  nije  tnogao 
poradi  bolesti  preuzeti  posao. 

Ne  mouu  mimoi^i,  a  da  ne  spomenem  i  preC.  g.  zupnika  ve- 
liko-goriCkoga  Franju  Petercu,  koji  je  narocito  za  ocrtanje  ekonomskih 
prilika  Turopolja  pruzio  znamenit  prinos. 

Napokon,  5to  je  najvaznije,  duznost  mi  je  izrecii  tophi  livalu 
presvj.  gosp.  dr.  Ljudevitu  pi.  Josipovitiu,  koji  je  kao  zupan  plem. 
opdine  turopoljske,  sastavak  ovog  djela  povjerio  meni,  a  po  meni 
mojim  cestitim  suradnicima.  Da  bude  djelo  sto  zanimljivije,  pobrinuo, 
sam  se  dozvolom  presvj.  gosp.  zupana  dr.  Ljudevita  pi.  Josipovica  za 
valjane  slike,  koje  rijese  ovo  djelo.  Ve6i  dio  ovih  slika  je  skroz  iz- 
vorni,  do  sad  nepoznat,  dok  ih  je  nesto  preuzeto  iz  KlaiOeve  povi- 
jesti  Hrvata,  Sto  nam  je  uz  odstetu  ustupio  g.  Stj.  Kugli.  F'otogra- 
fijske  snimke  ucinio  je  fotografski  zavod  J.  Rechnitzera  u  Zagrebu. 
Nekoliko  snimaka  ucinio  sam  i  sam,  a  neke  mi  je  ustupio  profesor 
Branko  Senoa. 

Nekoliko  slika  prethistonjskih  i  rimskih  starina  ustupilo  je  hrv. 
arheol.  drustvo  besplatno,  na  cem  budi  topla  hvala  izreCena  predsjedniku 
istoga  druStva  i  ravnatelju  hrvat.  arkeol.  muzeja,  velemoz.  gosp.  dr. 
Josipu  BrunSrnidu. 

Naslovnu  sliku  grba  plem.  opdine  turopoljske,  izradila  je  po  iz- 
vorniku  poznata  naj5a  stara  i  vrsna  litografija  C.  Albrechta  u  Zagrebu. 

Nekoliko  nacrta  uCiniSe  gg.  prof.  dr.  Milan  Senoa  i  prof.  Branko 
Senoa,  kojima  na  torn  topla  hvala. 

Na  koncu  ovog  sveska  dodao  sam  pet  tabla  sa  grbovima  tu- 
ropoljskih  plemida,  koje  spadaju  k  tilanku  o  turopoljskom  plemstvu. 
Tu  su  priopcieni  grbovi  samo  onih  porodica,  kojih  sam  grhovne  li- 
stove  (literae  armales)  nasao  po  Turopolju.  Nastojat  cu  s  vreme- 
nom  u  posebnoj  knjizi  prikazati  povijest  i  grbove  svih  turopoljskih, 
plemiCkih  porodica,  5to  6e  biti  znatan  prilog  povijesti  hrvatskoga 
pl^mstva, 


—  vii  — 

Ovim  djelom  pruza  se  prilika,  da  se  u  tancine  vidi  proSlost 
starodrevne  plemenite  opCine  turopoljske,  i  s  toga  se  opravdano  na- 
dam,  da  ce  ovo,  narocito  medju  plemeaitom  bracom  Turopoljcima, 
na6i  revnili  citalaca,  koji  6e  ponosom  ule.lali  na  proslost  svog  dra- 
gocr  hrvatskog  Turopolja. 

U  Zagrebu,  u  nedjelju  sv.  Cisla   1910. 


Emilij  Laszowski. 


Sadrzaj. 


Strana 

Zemljopis  i  narodopis,  Napisao  Dr.  MilanScnoa* 1 

Povjesni  prijegleil        ...              .  33 

Naziv  »Tuiopoljc«       35 

Prije  dolaska  Hrvata      .        39 

Doha  do  prvih  vijesti  o  Turopolju .  44 

Turopolje  do  osnutka  grada  Lukavca       .        ..........  48 

Rorba  Turopoljaca  za  grad  Lukavec  i  plemicku  slobodu  njihovu      .    .  56 
Razvitak   plem.   opcine  Turopolja    na  osnovi  obnovljenoga   bratstva  g. 

1560.  do  ilirskoga  pokreta •    .  79 

Turopolje  i  ilirski  pokret.  Napisao  Dr.  VelimirDezelic    .    .        .    .  86 

Turopolje  od  g.  1848.  do  danas.  Napisao  isti 206 

Turopoljsko  plcmstvo     .    .    .  • 237 

Vojne  Turopoljaca 257 

Provale  turskc  u  Turopolje 273 

Mjestopisne  i  povjesne  crtice       279 

Grad  Lukavec      281 

Bukovcak 301 

Busevec 302 

Cerovski  vrh 306 

Cvctkovic  brdo,  nekoc  Vojnosec 307 

Cvilkovo 309 

Donja  Lomnica 309 

Donji  Lukavec 318 

Dragonozec 320 

Dubranec 322 

Gornja  Lomnica 326 

Gornji  I>ukavec    .    .        328 

Gustilnica 330 

Havidic-selo      331 

•  Clankc,  kojili  pisac  nije  naroCito  oznnCen,  napisao  je  E.  Laszoivskt. 


-  tx  — 

Strana 

Hrasce 332 

Ilovinjak 334 

Jerebic >. 335 

Kaptolomec 337 

Kobilic 338 

Kostanjevac 33 

Kuce 342 

Kurilovec 346 

Kusanec 353 

Laze 354 

Lekenik 355 

Lipnica 362 

Luzje 363 

Mala  Gorica 364 

Markusevec       366 

Mraclin 368 

Obrez 373 

Petravci  nckuj  Ratkovcc    .    .    .    .    ; 374 

Pleso 375 

Prvonozec 37'.( 

Rakarje 380 

Rakitovec 382 

Rodtnanec •   .  386 

Siljakovina 386 

Stefanci      .  387 

Tinovec 387 

Velika  Gorica 390 

Velika  Mlaka 398 

Vojnosec  potonje  Cvctkovic-brdo 402 

Vrbanec 402 

Vukomeric , 403 

Zamlacje 406 

Zobaclaz 407 


Iskaz  slika. 


Strana 
Gib  p  em.  opcine  Turopolja,  podijeljen  po  kralju  Karlu  III.  (VI.)  g.  1737. 

Faksimile  izvornika.  —   Naslovna  slika  1 

Profil  turopoljskoga  »Vrhovlja«  od  Lucelnice    do    Kurilovca.    Nacrt    prof. 

Dra.  Milana  Senoe 4 

Prijedjel   turopoljski  na  Sambukovoj   karti  g.  1572.  —  Iz  zbirke  kr.  zem. 

arkiva  u  Zagrebu H 

Turopolje  na  karti  Jos.  Szemana,  izdanoj  troskom  biskupa  zagrebackoga, 

Maksimilijana   Vrhovca  g.  1822.  —    Iz  zbirke  grad.  muzeja  u  Zagrebu.  9 

Turopoljski  svatovi •    •        13 

Turopoljski  tipovi  u  zupi  dubraneckoj 15 

Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Vel.  Gorici 1'7 

Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Dubrancu 19 

Bronsani  predmeti  iz  prethistorijskih  grobova  sa  zarama  u  Vel.  Gorici.  — 

Iz  zbirke  aikeol.  muzeja  u  Zagrebu     ..... .    .    •     21 

Zemljane  posude  iz  prethistorijskih  grobova  sa  paljevinom  u  Vel.  Gorici. 

—  Iz  zbirke  arkeol.  muzeja  u  Zagrebu -3 

Rimski    car   Oktavijan    (g.    30.    pr.    Is.  do  14.  po  Is.),    prvi  rimski  car  u 

krajevima  Hrvatske.    ~  Kip  u  vatikanskom    muzeju  u  Rimu 37 

Turopoljski  rimski    kamen,  koji    se   nekoc    cuvao  u  turopoljskom   arkivu. 

Prednja  strana:  Zavjetni  kamen  bozici  Nemezi    —  U  arkeol.  muzeju  u 

Zagrebu 40 

Turopoljski    rimski    kamen.    >alicje:  Spomenik  Luciju  Funisolanu  Vetto- 

nijanu.  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu        .    .    • 41 

Rimski  zrtvenik,  posvecen  rijecnom   bogu   Savu,   nadjen  u  Scitarjevu.   — 

U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu 4o 

Zemljana   posuda  (amfora)  iz  rimskoga.  groba  sa  paljevinom  u  V.  Gorici. 

—  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu    ......  43 

Zemljane    posude    iz    rimskoga  groba  sa  paljevinom  u  Vel.  Gorici.  —    U 

arkeol.   muzeju  u  Zagrebu 43 

Napis  na  podnozju  kipa  rimske  carice  Herennije  Etruscille  (g.  250.  po  Is.). 
Nadjen  g.  1766.  u  Scitarjevu.  --  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu  45 


—  Xlt  — 

Strana 

Bronsana   kopca    (fibula)   iz   rimskoga  groba   sa  zarom  u  Vol.    Goiici.    — 
U  arkeol.  muzeju  u  Zagrcbu 47 

2eljezne  bojne  sjekirc  iz  grobova  ranoga  srednjega  vijeka  u  Vel.  Gorici. 
—  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu 47 

2eljezno  oruzje   iz   grobova  ranoga  srednjega  vijeka  sa  kosturima  u  Vel. 
Gorici.  --  U  arkeol    muzeju  u  Zagrebu      49 

Zemljane  posude  iz  grobova  ranoga  srednjega  vijeka  sa  kosturima  u  Vel. 
Gorici.     -  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu      53 

^eljezno  proveslo,  obruci  i  okovi  sa  drvene  vjedrice  iz  groba  ranoga  sred- 
njega vijeka  sa  kosturom  u  Vel.  Gorici.  —  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu      57 

Bronsani  privjcsci  i  okovi  s  remena  iz  groba  ranoga  srednjega  vijeka  sa 
kosturom  u  Vel.  Gorici.  —  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu      ......      61 

Kralj  Bela  III.  (IV.)  1224. —  1270.  —  Iz  ilustrovane  kronike  Ivana   Turcan- 
skoga  u  Becu 65 

Najstarija  izvorna  povelja  od  g    1228.,  koja  se  tice  Turopolja.  —  Izvornik 
na  pergamenu  u  turopoljskom  arkivu 71 

Povelja  bana  Stjepana  od  g.  1249.,  kojom  se  Turopoljcima  dosudjuje  Ve- 
liki lug.  —  Izvornik  na  pergameni  u  turopoljskom  arkivu 75 

Povelja  bana  Stjepana  od  god.  1255.,  kojom  se  Veliki  lug  dosudjuje  Tu- 
ropoljcima. —  Izvornik  u  turopoljskom  arkivu         •      81 

Povelja   bana    Nikole    od  g.  1278.,  koja    sadrzajc  slobostine  Turopoljaca, 
popisane  na  hrv.  saboru.  —  Izvornik  u  turopoljskom  arkivu    .....      89 

Kralj    Karlo  Roberto  (1301. — 1342.)  —  Iz  ilustrovane  kronike  (Chronicon 
pictum)  u  Becu 95 

Kralj  Ljudevit  Veliki  (1 342. -1382.)  —  Po  slici  Jana  Matejka 101 

Herceg  (1364—1376.)  i  potonji  kralj  (1385.— 1386.)   Karlo    Dracki   —  Po 
bakrorezu  XVIII.  vijeka  od  Summonte-a        Ill 

Kralj  i  car  Sigismund  (1386.-1437.).  —  Po  slici  Albrechta  Diircra  (1471.— 
1528.)  u  gcrmanskom  muzeju  u  Niirnbergu 117 

Zagreb  g.  1689.  —  Iz  Valvasorovog  djela :  Ehre  des  Herzogthum  Krain   .     1 25 

Medvedgrad  u  XVI.  vijeku    —  Izvorna  uljena  slika,  nekoc  u  kaptolskoj  vi- 
jecnici  u  Zagrebu,  a  sada  u  gradskom  zagrebackom  muzeju     ....      133 

Razvaline  Medvcdgrada 141 

Kralj  Matija  Korvin  (1458.  -1490.),  koji  je  g.  1466.  potvrdio  plemstvo  Tu- 
ropoljaca. —  Relijef  u  carskom  muzeju  u  Becu  149, 

Pecat  Friderika  i  Ulrika  knczova  Celjskih.  —  U  narod.  muzeju  u  Budimpesti    153 
Povelja  kralja  Matije  Korvina  od  15.  oktobra  1466.,   kojom  se  potvrdjuje 

plemstvo  Turopoljaca.  —  Izvornik  u  turopoljskom  arkivu 157 

Pe(5at  hercega  i  bana  Ivana  Korvina.  —  U  turopoljskom  arkivu     .    .        .    165 
Grobni  spomenik  liercega  i  bana  Ivana  Korvina  u  Icpoglavskoj  crkvi   .    .    169 


—  XIII  — 

Strana 

Kncginja  Beatrica  Frankopanka,  zena  hercega  i  bana  Ivana  Korvina,  a 
poslije  markgrofa  Jurja   Brandenburskoga.  —  Slika  u  posjedu    njemac- 

koga  cara  u  Berlinu 173 

Potpis  kralja  Ladislava  II.  —  Iz  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu 181 

Kralj  Ljudevit   II.    (1516.-1526.).    —  Izvorna    slika    u    dvorskom    muzeju 

(ambraska  zbirka)  u  Becu .- 185 

Kraljica  Marija,  zena  kralja  Ljudevita  II.  —  Medalju  izradio  Leone  Leoni    18U 
Kralj  Ferdinand  I.  (1527.— 1564.),  koji  je  1560.  potvrdio  Turopoljcima  nji- 
hovu  djedovinu 197 

Knez  Krsto  Frankopan  i  zena  mu  Apolonija  Lang.  — -  Po  drvorezu  njemac- 
kog  molitvenika,  sto  ga  isti  izdase  u  Mlecima  g.  1518 201 

Boj  s  Turcima  u  Hrvatskoj.  —  Po  drvorezu  Hansa  Burgkmaira  (1472.— 
1559.)  za  djelo  »Weisskunig«  kralja  i  cara  Maksimilijana  1 207 

Naslov  pisma  kralja  Ljudevita  II.,  pisanoga  na  Muhackom  polju  25.  augu- 
sta  1526.  —  U  arkivu  kneza  Bacana  u  Kormendu  u  Ugarskoj        .    .    .    213 

Pismo  kralja  Ljudevita  II.,  pisano  na  Muhackom  polju  25.  augusta  1526., 
kojim  zove  biskupa  zagrebackoga  Simuna  Erdoda  i  bana  Franju  B^-cana  u 
pomoc.  —  U  arkivu  kneza  Bacana  u  Kormendu  u  Ugarskoj    ....        217 

Turski    car  Sulejman  II.,  pobjednik  na  Muhackom   polju  g.  1526.  —  Po 
savremenom  drvorezu .    221 

Srebrena  spomenica  na  bitku  na  Muhackom  polju  g.  1526.  —  U  arkeolog. 
muzeju  u  Zagrebu 229 

Ban  Nikola  Zrinski,  koji  je  g.  1553.  izrucio  grad  Lukavec  Turopoljcima. 
Poginuo  u  Sigetu  g.  1566.  —  Bakrorez  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu  .     233 

Povelja  kralja  Bele  III.  (IV.)  od  g.  1225.,  koja  sasvijem  nalici  izgubljenoj 
povelji  turopoljskoj  od  iste  godine.  —  Izvornik  u  arkivu  jugoslavenske 
akademijc  u  Zagrebu 240 

Povelja  Zagreb,  kaptola,  kojom  ban  Nikola  Zrinski  izrucuje  grad  Lukavec 
Turopoljcima  g.  1553.  Izvor.  u  turop.  arkivu 245 

Povelja  zagrebackoga  kaptola  od  g.  1560.,  koja  sadrzaje  obnovu  turopolj- 
skoga  bratstva.   —  Izvornik  u  turop.  arkivu 249 

Ban  Toma  Erdody,  pobjednik  Turaka  kod  Siska  g.  1593.  —  Nadgrobni 
spomenik  u  stolnoj  crkvi  zagrebackoj 253 

Kralj  Ferdinand  III.,  koji  je  Turopolju  podijelio  prosirena  sajmovna  prava.      261 

Kralj  Rudollo  II.  koji  je  god.  1582.  potvrdio  bratstvo  Turopoljaca  .    .    .     265 

Kralj  Karlo  III.  (VI.)  koji  je  g.  1737.  plemenitoj  opcini  turopoljskoj  po- 
dijelio grb  i  pecat '■^69 

Kralj  i  car  Franjo  II.  (I.)  (1792.— 1835.) 275 

Grad  Lukavec  sa  sjeveroistocne  strane  g.  1895 283 

Vrata  grada  Lukavca 287 


—   XIV  — 

Strana 

Dvoristc  u  "jradu  Lukavcu   .    .                .    .        ■    .            .                .            .    •  295 

Turopoljski  top  u  gradu  Lukavcu  •  •  299 
Plemicka  zailruzna  kuca  pi.  Arbanasa  u  Donjoj  Lomnici.  Najstaiija  turop. 

picmicka  kuca 311 

Plemicka  kuca  porodice  pi.  Arbanas  u  Donjoj  Lomnici       313 

Pk-micki  dvor  porodice  Modic  u  Donjoj  Lomnici 315 

Dubranec " 323 

Partija  iz  Kuca •  343 

Plemicki  dvor  zupana  dr.  Lj.  pi.  Josipovica  u   Kurilovcu 347 

Napusteni  plemicki  dvor  »Pogledicevo«  u  Kurilovcu         349 

Plemicki  dvor  Jelacica  u  Kurilovcu    ...                        ...            .    .  351 

Napusteni  plemicki  dvor  nekoc  Ledera  sada  Briglevica  u  Kurilovcu       .  352 

Partija  iz  Mraclina 69 

Plemicki  dvorac  u  Plesu 377 

Antun  Daniel  pi.  Josipovic,  zupan  turopoljski  1837.— 1846 391 

Vel.  Gorica.  Pogled  s  tornja  zupne  crkve ....  393 

Vel.  Gorica:  Turopoljski   ^grad* ...  395 

Vel.  Gorica:  Pogled  na  zupnu  crkvu  i  perivoj        396 

Vel.  Gorica:  Iza  crkve.    -    Nacrt  prof.  B.  Senoe        397 

Stari  plemicki  dvor  u  Vel.  Mlaki 399 

Vukomeric 404 

Pogled  na  Markov  trg.  g.  1842.     1845 405 

Saljiva   slika   o   obnovi  jurisdikcijc   u  Turopolju    nakon   ukinuca    apsolu- 

tizma  g.  1861.  —  Litografija  Jul.  Hiihna  u  Zagrebu  1861.  u  kr.  zem.  arkivu  407 
Grbovi  turopoljskih  plemica.  5  tabla  na  koncu  knjige. 


Ispravci. 


Nema  djela  bez  tiskarske  pogreske.  Tako  se  i  u  ovom  djelu 
potkralo  nesto  neznatnijih  pogresaka,  koje  ce  cijenjeni  citakic  lako 
ispraviti.  Ono  nekoliko  bitnijih  ispravljam : 

Str.  57.   U  potpisu  k  slici :    »okviri  za«   ispravi :    »okovi  S« 

Str.   181.  29  red.  odozgo:   »horvatski,  nebus  ni  ti  ban«  ispravi  u 

>horvatski  ban,  nebus  ni  ti.« 
Str.  254.  4  red.  odozgo:    1659.  ispravi  u   1656. 
Str.  254.  Iza  4.  alineje    uvrsti :    God.    1660.  6.  augusta  podijeli 

isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ivanu  Junnicu  i  njegovom  sinu  Ni- 

koli.   Proglaseno  na  hrvatskom  saboru   u  Varazdinu    1 8.   marta 

god.   1664.' 

'  Grb  priopcen  u  >Vitezovicu«  I.  137. 


Zemljopis  i  narodopis. 


I. 

Okomito  na  os  Zagrebacke  gore,  dakle  prema  jugo-istoku,  pro- 
tegnula  se  Gornja  Posavina  sve  do  usca  Une  i  nize  usda  Lonje. 
Nizina  je  to  neko  72  km.  duga,  rijetko  gdje  §ira  od  20  km.,  pa 
tvori  tako  .  dugi  paralelogram,  kome  je  sjevero-zapadnom  stranicom 
Zagrebacka  gora,  a  jugo-istocnom  crta  od  Dubice  do  Novske.  Sjevero- 
istocnu  granicu  tvore  juzni  ogranci  Zagrebacke  gore  oko  Cerja  i 
Prozorja,  nisko  humlje  iznad  Lonje  i  Cazme,  a  napokon  Moslavacka 
gora.  Ovoj  crti  je  paralelna  jugo-zapadna  granica,  koju  sacinjavaju 
Vukomeri(5ke  gorice  do  us6a  Kupe,  a  dalje  do  usia  Une  ogranci 
Zrinske  gore.  Ovu  jugo-zapadnu  granicu  najbolje  istice  zeljeznicka 
pruga  od  Zagreba  preko  Siska  do  Dubice,  dok  sjevero-istocnu  liniju 
prati  cesta  Dugoselo — Kutina — Novska.  Citavi  taj  kompleks  zaprema 
oko   1440  km  2 

Sava  ulazi  u  Gornju  Posavinu  iznad  Podsusjeda  i  Samobora,  pa 
tece  u  glavnom  smjerom  jugo-istocnim,  tvore6i  dva  plosna,  prema 
jugo-zapadu  otvorena  luka :  prvi  do  usca  Kupe,  a  drugi  do  \is6a. 
Une.  Tako  Sava  dijeli  Gornju  Posavinu  u  dva  nejednaka  dijela,  i  to 
veci  sjevero-istocni,  koji  zaprema  vecim  dijelom  Lonjsko  polje  i  drugi, 
manji  jugo-zapadni,  koji  se  i  opet  raspada  na  dva  dijela,  juzni  u  pb- 
rjecju  Sunje  i  Une  i  sjeverni  —  Turopolje  u  sirem  smislu,  t.  j.  nizina 
na  desnoj  obali  Save  sve  do  Vukomerickih  gorica.  Govori  se  ovdje 
o  Turopolju  u  sirem  smislu,  jer  pravo  Turopolje  zaprema  samo 
ako  30  sela,  porazmjestenih  sto  po  »polju«,  a  sto  po  susjednom  »vr- 
hovlju«    Vukomerickih  gorica. 

Ova  spomenuta  nizina  slabo  se  spusta  od  sjevero-zapada  prema 
jugo-istoku.  Razina  Save  lezi  kod  Podsusjeda  na  visini  od  127m, 
dok  kod  Siska,  koji  je  pravocrtno  udaljen  55  km.,  nizina  njezina  iz- 
nosi  92  m.  U  glavnom  se  dakle  na  1  km.  nizina  spusta  tek  nesto 
oko  66  cm. 

Mnogo  je  znacajnija  od  Save  za  Turopolje  Odra.  Ona  protice 
u  duljini  od  77  km.  tu  nizinu  paralelno  sa  Savom,  a  jednako  daleko 
od  nje  i  od  Vukomerickih  gorica.  Odra  prima  sve  vode  Turopolja 
i  sjevero-istocnih  pristranaka  Vukomeri(3kih  gorica,  te  ulazi  vise  Siska 
u  Kupu.  Prema  tome  citava  ta  nizina  sa  susjednim  dijelovima  Vuko- 


r. 


3iciyi  &*y^  i1?-m 


Tri^iyt-P%w*'V''V-t<:    *i^<^ 


^A^IIaf'^c'vec^irt  J^^^a^^i  ''^^' 


J-^  Ci-^t^i  '^'^T,     ^ '  *] 


^  Jl-l,<?i't'-^-VL'rKa-    -)lf- 


>< 


^    5]^i-?^-i^rv(^c    ^07 


Oiu^\J-Ox'U    ^OS. 


merickih  gorica  pripada 
porjecJLi  Kupinom,  a  raz- 
vodje  prema  Savi  ide 
sasma  blizii,  naporedo 
sa  samom  Savom.  Kraj 
na  blizu  Odd  ne§to 
je  nizi  od  razine  sav- 
ske,  sto  jasno  pokazuju 
slijededi  prosjeci  od  sje- 
vero-istoka  k  jugo  za- 
padu. 

I.  Savska  obala  (Bo- 
rovlje)  109  m  —  Sanci 
113  m.  —  Hrelic  113 
m.,  116  m.,  114  m.  — 
Lomnica  112.  —  Lu- 
kavec  111  m.  (dolina 
Odre),   112m. 

II.  Savska  obala  iStara 
livada)  108  m.  —  Ja- 
kusevec  1 1 1  m.  —  Vel. 
Mlaka    110   m,    109  m. 

—  Lomnica  dolnja  106 
m.  — Petrovina   109  m. 

III.  Sava  (razine  >  107. 

—  Nasip  111  m.  —  Ko- 
snicko    siberje    170    m. 

—  Grdovcak  106  m.  — 
Ilovinjak  105.  —  Ra- 
karje  105  m.  —  Vel. 
Gorica   106  m. 

IV.  Sava  (Drenjej  105 
m.  —  S5itarjevo  107 
m.  —  Crnkovec  105  m., 

—  Lazina  104  m.  — 
Novo  Ciee  104  m.,  105 
met. 

V.  Sava  104  m.  — 
Strmec  107  m.  —  Rib- 
nica  103  m.,  102  m.  — 
Staro  CiCe   104  m. 


Vl.  Sava  (obala)  100.  —  Bukevje  105  m.  —  Obed  101  m. — 
Cret    100  m,   Oranice  99  m.   —   Cicka  poljana    102  met. 

Prema  tome  je  Turopolje  nizina,  koja  je  na  sjevero-istocnoj 
strani  vrlo  niskim  razvodjem  odijeljena  od  Save,  a  na  jugozapadnoj 
se  strani  lagano  uzdize  prema  Vukomeridkim  goricama. 


Vukomeri(5ke  gorice*  pocinju  se  prevalom  kod  Rakovpotoka,  pa 
se  protezvi  prema  jugo-istoku  sve  do  Kupe  iznad  Siska,  u  duljini  od 
35  km.  Ove  su  gore  dobile  svoje  ime  po  selu  Vukomeridu,  koje  se 
opet  tako  zove  po  Vukomeru  od  plemena  Vukote  iz  XIV.  vijeka. 
Dijeledi  podrucje  Odrino  od  Pokupja,  one  se  sve  vi§e  sire,  tako, 
da  su  u  sjevero-zapadnom  dijelu  tek  6  do  10  km.  siroke,  dok  na 
jugo-istocnom  kraju  sirina  poraste  do  20  km.  — ■  Sjevero-zapadni 
dio,  koji  se  veze  na  samoborsku  Pljesivicu,  jednovitiji  je,  pokazuje 
izrazito  gorsko  bilo,  koje  se  lagano  dize  od  170  do  240  m.,  te  je 
ujedno  razvodjem  izmedju  Odre  i  Kupe.  Podina  je  ovdje  pojednako 
daleko  od  bila  —  na  sjevernoj  su  strani  gdjekad  razvijene  niske 
terase,  dok  juzna  strana  prelazi  izolovanim  nastavcima  u  Pokupje. 
Nu  ved  od  pre  vale,  kojom  vodi  cesta  iz  Markusevca  u  Dubranec, 
Vukomeridke  se  gorice  razgranjuju;  drage,  koje  su  do  sada  sizale 
do  pod  bilo  samo,  slabo  razvedene  —  u  juzno-zapadnom  dijelu  po- 
kazuju  podredjene  drage  i  drazice.  Vecina  potoka  tu  tece  isprva  dugo- 
dolinama,  a  tek  nesto  prije  izlaza  u  nizini  ulaze  u  drage.  Tako  Vukome- 
ricke  gorice  nemaju  jednovite  gorske  osi,  ve6  su  cim  vise  k  jugu, 
svevise  razgranjene.  Najvisi  vrhovi  rijetko  presizu  250  m.  (Zeridovka 
255  m.),  a  ponad  same  podine  uzdizu  se  tek  120  m.  Najvisi  vrhovi 
nisu  ni  postavljeni  na  bilu,  nego  su  katsto  porazmjesteni  na  postra- 
nim  ograncima.  Znatna  sirina,  a  malena  relativna  visina  podaju  Vu- 
komeriekim  goricama  oblik  blago  zaobljene  plosnine,  pa  se  karakter 
jednovite  gorske  kose  brzo  gubi.  Oblici  sporednih  ogranaka  i  dolina 
dosta  su  blagi,  slazovi  neznatni,  Terase  na  jugo-istocnom  pristranku 
jedva  se  vidno  spustaju  u  nizinu.  S  toga  i  vodi  preko  Vukomerickih 
gorica  na  pet  ili  sest  mjesta  cesta  sa  sjevero-istoka  do  Kupe  bez 
velikih  uspona.  Kako  se  u  nizozemlju  pod  dosta  tankom  crnicom  nalazi 
naplavljeni  sitni  sljunak,  tako  u  Vukomerickim  goricama  previa djuje, 
osobito  na  sjevernoj  strani,  crvena  glina  i  ilovaCa,  zgodna  i  za  tiniju 
pedarsku  industriju  (n.  pr.  Vel.  Buna). 

»  Dr.    Hinko    pi.    Hranilovic   u.    Hranilovic-Hirc :    Zemljopis   Hrvatske  i 
Slavonije.  I.  p.  307.  sqq. 


II. 

U  hidrografskom  pogledu  pripada  sve  Turopolje  u  podrucje  Kupe, 
huduci  da  se  Odra  malo  pred  svojini  u-^dem  okrece  od  Save,  pa  ulazi 
u  Kupu. 

Onaj  dio  Turopolja,  sto  zaprema  )>vrhovlje«  s  onu  stranu  raz- 
vodnice  Kupine  i  Odrine,  proticu  potoci  u  svojim  duboko  usjecenim 
jarcima.  Tu  je  najznatniji  potok  19  km.  duga  Kravar^cica,  koja 
sa  juzne  strane  zarubljuje  opdinu  turopoljsku,  a  tekudi  najprije  dugo- 
dolinom  prema  sjevero-zapadu,  okrede  na  jugo-istok  i  ulazi  u  Kupu. 
Xjezini  su  znatniji  pritoci :  Recin,  Velika  i  Mala  Lucelnica 
te  K  a  t  k  o  V  e  c. 

Najved  dio  »polja«  i  »vrhovlja«  potpada,  kako  je  ve6  spome- 
nuto,  u  podrucje  Lomnice-Odre.  Odra  je,  osim  neznatnoga  naj- 
gornjega  tijeka,  gotovo  sasma  ravninska  rijeka.  Izvire  pod  imenom 
Lomnice  na  visini  od  240  ni.  pod  mjestom  Galgovim  na  isto(inom 
pristranku  Pljesivice.  Ostavivsi  vinorodne  humke,  ulazi  u  nizinu.  koja 
se  oko  Rakovpotoka  cesto  tako  pretvara  u  cretove,  da  se  tu  Lomnica 
katkad  veze  sa  Starcom,  koja  ulazi  u  Savu.  —  Lomnica  ulazi  ispod 
Male  Mlake  u  Turopolje,  pa  lagano  tece  pokraj  GradiSa  do  Ku- 
rilovca.  Tu  prima  novo  ime  Odrica.  Pad  joj  je  ovdje  tako  malen, 
da  za  Ijetnih  mjeseci,  kad  ima  malo  vode,  Lomnica  u  opce  ne  tece, 
nego  stvara  na  ilovitom  tlu  citavi  niz  bara.  Uz  lijevi  joj  se  i  desni 
brijeg  pruzaju  prostrane  oranice  i  sjenokose,  a  tijek  joj  prate  niske 
vrbe,  rakitje  i  grmlje.  —  Kod  Vukovine  prima  ona  ime  Odra,  pa  se 
primakne  Savi  na  3  km,  a  onda  tece  sve  do  svoga  us6a.  paralelno 
sa  Savom,  Tu  ona  tvori  razmedju:  na  lijevom  brijegu  poredala  se 
onamo  prema  Savi  posavska  sela  sa  svojim  oranicama,  dok  je  na 
desnom  brijegu  sve  gotovo  do  Vukomeridkih  gorica  sav  kraj  prekrit 
velikim  hrastovim  lugovima. 

Desni  pritoci  Odrini  dolaze  svi  sa  Vukomeridkih  gorica.  Na 
podnozju  njihovom  ti  potoci  ulaze  u  Cretove,  a  tek  za  ne§to  ve6e 
vode  ulaze  u  Odru.  Tako  ima  usporedo  s  Vukomeri(5kim  goricama 
na  njihovom  podnozju  Citav  vijenac  cretova  i  bara,  koji  se  proteze 
od  Stupnika  pa  sve  gotovo  do  Lekenika.  Takove  cretove  prave  pri- 
toci Lipnica,  L  u  k  a  v  e  c,  Pesc  e  nj  a  k  i  Ravnii^cak,  a  napokon 
potok  Buna.  Potok  O  b  d  i  n  a  kao  i  neki  drugi  potoci  danas  su  ure- 
djeni  5irokim  odvodnim  kanalima. 

Lijevi  pritoci,  kao  Zelinski  potok,  Kosnica  s  Bapciom  i 
R  i  b  n  i  c  a  vijugasta  su  toka  sa  malo  vode,  a  zaustavljaju  se  takodjer 
u  cretovima  i  mlakama. 


Nekad  je  bilo  u  Turopolju  mnogo  vise  bara  i  moCvara  nego 
sto  ih  danas  ima.  Stari  nam  spomenici  cesto  spominju  imena,  kao 
lacus,  chret,  palus,  terra  aquosa,  mlaka  i  dr.  Osobito  su  rasprostra- 
njeni  sasem  i  niskim  grmljem  obrasli  cretovi  kao  Babin  cret,  Jal§ev 
cret,  Zetin  cret  —  i  na  sred  polja  nastale  neobrasle  mlake  kao  Mo- 
krica,  Spotkova  mlaka,  Zelena  mlaka.  Uz  ta  stara  imena  ima  danas 
sva  sila  takovih  cretova  i  mlaka,  a  sama  imena  mjesta  Velika  i  Mala 
Mlaka  podsjedaju  na  prostranstvo  vode  stajacice.  Zanimljiv  je  pojav 
sto  ga  spominje  Sabljar*  o  tresetistu  kod  Staroga  CiCa :  »Tresetina, 
jedan  sat  hoda  dugacka  a  Cetvrt  sata  siroka,  koja  dizuci  se  nogu  u 
vis  odbija.  U  okolici  istoga  sela  ima  i  glibovita  tla,  kojega  se  dno 
svezanimi  jedna  o  drugu  i  zabodenimi  trkljami  od  dvadeset  hvati  du- 
Ijine  dohvatiti  neda,  i  gdje  stupajude  zivince,  ako  se  odmah  neizvuce, 
sve  malo  po  malo  i  bez  spasa  u  dubljinu  propada.«  Dakako,  ta  je 
vijest    malo    pretjerana  —  ali  je  svakako    znacajna    za  one    krajeve. 

Od  citavoga  porjecja  Odre,  koje  zaprema  od  715  km^  pripada 
dobra  polovina  pod  Turopolje,  dok  je  tek  preostali  dio  njegov  s  onu 
stranu  bila  Vukomeridkoga,  dakle  u  podrucju  KravarSCice. 

III. 

Turopolje  u  uzem  smislu  rijeci  proteze  se  u  spodobi  polumje- 
seca,  koji  je  siroko  otvoren  prema  jugu.  Zapocinje  se  na  »vrhovlju« 
juzno  od  mjesta  Gustelnice  i  Dubranca,  onda  ide  nesto  prema  istoku 
do  Velike  Gorice,  a  na  jugo-istok  sve  do  ispod  PeScenice.  Duljina 
toga  luka  iznosi  nesto  vise  od  40  km.,  a  sirina  neko  8—10  km. 
Zapadna  polovina  zaprema  dijelom  vrhovlje,  a  dijelom  humlje,  dok 
istocni  dio  od  Velike  Gorice  na  jugo-istok  zaprema  nizinu,  a  pogla- 
vito  Turopoljski  lug  do  Odre. 

Teritorij  je  turopoljski  u  razno  vrijeme  imao  razan  opseg,  kako 
6e  se  to  lako  razabrati  iz  slijedecih  poglavlja  ove  knjige.  DaSto  da 
je  Turopolje,  taj  » Campus  Nobilium  Zagrabiensis«  mnogo  gravitirao 
u  Zagreb,  pa  su  i  gospodari  Medvedgrada  za  to  drzali  tu  nizinu 
pripadnim  dijelom  svoga  posjeda. 

Stare  sucije  turopoljske  dijelile  su  se  na  dvoje:  na  13  sucija 
u  »polju«  i  na  8  sucija  u  »vrhovlju«''*.  Medju  prve  broje  se  Busevec, 
Velika  Gorica,  Mala  Gorica,  Hras(5e,  Kobilic,  KuCe,  Kurilovec,  Donja 
Lomnica,  Gornji  i  Dolnji  Lukavec,  Velika  Mlaka,  Mraclin,  Pleso  i 
Rakitovec;  8  sucija  u  »vrhovlju«  bijahu:  Bukovcak,  Cerovski  vrh,  Cvet- 

'  Sabljar:  Miestopisni  riecnik  1866.  p.  358. 

*  Sabljar;  Turopolje  (Knjizcvnik  1864,  p.  501.)  . 


8 


kovii3  Brdo,  Dragonozec,  Dubranec,  Gustelnica,  Prvono/.ina  i  \'u- 
komerid. 

Pod  ove  sudiiije  pripadalo  je  jo§  devet  sela,  i  to  Rakarje,  Ku- 
sanec,  Lazi,  Gornja  Lomnica,  pak  Lipnica,  Markusevec,  Havidi(i  selo 
Petravci  i  Jarebii^. 

Sve  do  konca  XVI.  stolje(3a  tesko  je  nacii  na  kartama  ubilje- 
zena  mjesta  turopoljska.  Godine  1556.  izdao  je  Wolfgang  Lazij 
kartu  Ugarske  pod  naslovom  »Hungariae  Chorografia«,  a  izradio  je 
Mihajlo  Zimmermann,  pa  ni  na  toj  karti  nema  ni  traga  topografiji 
turopoljskoj,  kakogod  je  kod  izradjivanja  karte  saradjivao  i  Matej 
Statinski  (Matheus  Zaladnoky  Zagrabiensis),  tadanji  zupan  turopoljski.* 
Tek  1572.  izidje  u  BeCu  Sambukova  karta  »Illyricum«,  koju  je  sa- 
stavio  Angelini  po  karti  Hirschvogelovoj.   (Slavoniae,  Carniae,    Istriae, 


.Sufeti 


Selitu>m\^ 


\ouujmd 


ohifchi 


SUna, 


Prijedjel  turopoljski  na  Sambukovoj  karti  g.  1572. 
Iz  zbirke  kr.  zem.  arkiva  u  Zagrebu. 

descriptio.)  Nu  i  tu  se  nalaze  samo  iskrivljena  imena  Lukavca  — 
Zukhauaz  i  Lomnice,  koju  zove  Vucowyna  fl.  —  I  mapa  izasla  u 
Amsterdamu  u  XVII.  vijeku  kod  P.  Valka  i  P.  Schenka  —  pod  nas- 
lovom »Sclavonia,  Croatia,  Bosna  cum  Dalmatiae  parte «  ima  oznacenu 
Lomnicu  kao  Alsesouitza  —  i  Lukavec  kao  Lukhauacz.  Savremena 
ovoj  karta  »Nouvelle  Carte  du  Royaume  Dalmatie  etc.«,  izdana  u 
Amsterdamu  od  S.  de  L'  Isle  Coroneli,  G.  T.  Rosia  i  S.  Nolina  po 
R.  i  J.  Ottensu  ima  samo  Dubranec  (Dubrantzi).  Polovinom  XVIII. 
vijeka  iziSla  je  karta  »Tabula  ducatus  Carnioliae  .  .  .«,  koju  je  izdao 
Iv.  Krst.  Homann  u  NUrnbergu  po  karti  1.  W.  Walvasora.  Ova  karta 
ima  ubiljezeno  samo  Goricu,  Lomnicu  i  Dubranec.  —  Karta  Maksa 
Schimeka  >xDas  Konigreich  Bosnien  .  .  .«,  izdana  1788.  od  F.  A- 
Schraembla    u    BeCu,    biljezi    turopoljska    mjesta    Dubranec    i   Goricu. 


'  Oberhummer  u.  Wieser,  Uic  karten  des  Lazius. 


Karta  Karla.  Jos.  Kipferlinga  »Charte  von  Croatien  .  .  .«  izdana  u 
Been  g.  1809,  ima  upisano  vise  turopoljskih  mjesta  nu  vrlo  lose: 
Hrasche  (Hrascej,  Markosewecz  (Markusevecj,  Lamenitz  (Donja  Lom- 
nica)  ltd. 

Prva  karta,  koja  ima  ubiljezeno  ime  » Campus  Zagrabiensis« 
Turopolje,  s  malo  ne  svim  njestima,  jest  ona  biskupije  zagrebaCke, 
sMappa    dioecesis    Zagrabiensis « ,    koju  je  g.   1822.    troskom    biskupa 


Turopolje  na  karti  Jos.  Szemana  izasloj  troskom  biskupa  zagrcbackoga  Maksi- 
milijana  Vihovca.  Iz  zbirke  grad.  muzeja  u  Zagrebu.  g.    1822 

Vrhovca  izradio  Josip  Szeman.  SliCno  imade  i  mapa  zupanije  zagre- 
backe:  »Mappa  comitatus  Zagrabiensis «,  koju  je  isti  Szeman  izradio 
nesto  kasnje  od  predidu(5e. 


Godine   1864.  sastojalo  je  Turopolje  od  dva  biljezni(itva,  i  to  u 
Dubrancu  i  Mraclinu,  onda    od   jednoga   trgoviSta   u  Vel.    Gorici,   od 


10 

dvaest    i   Cetiri    sela    sa    pet    zaselka.    Svega    je    brojilo    802    kude, 

2  gradica    i    3    plemicka    dvora.    Citavo   je    ziteljstvo    od    7539    Ijudi 

potpadalo    pod    dvije    zupe,  i  to  pod  Veliku    Goricu  i  Dubranec'  Po 

prijegledu,    koji   je    sastavljen   po    podacima    .'^ematizama    od    godina 

1842.  i   1851.,    Sabljarova   »Miestopisnoga    riecnika«   od  g.   1866.,  po 

sematizmu    biskupije    zagrebaCke   od  g.   1873.  i  po  novijim  podacima 

kr.  zem.  stat.    ureda  1 1 880.,   1 890.,   1 900. )  moze  se   razabrati  sadanje 

apsolutno    ziteljstvo    pojedinih   sela,    a    ujedno    i    prirast    ziteljstva   za 

zadnjih  pet  decenija. 

Zanimljivo  je,  da  se  je  broj  ziteljstva  u  ^;vrhovIju«  u  nekim  mje- 

stima  reducirao,  tako  u  Bukovcaku,    Cerovskom  Vrhu,    Havidic3    selu, 

Gustelnici  i  Prvonozini. 

Izuzevsi    samu  Veliku    Goricu,    kojoj    se   je    ziteljstvo    4*16  put 

povedalo    od   g.    1842.,  sva  su  mjesta  od  onda  porasla  poprecno    1*8 

puta.    U    opce    spominje  se  g.    1560.  devetdeset  i  devet  obitelji,  a  te 

su  za  trista  godina  porasle  na  654  obitelji. 

IV. 

Turopolje  prekrito  je  vecim  dijelom  oranicama  na  sjevero-za- 
padu,  a  sumama  na   jugu    (vrhovlje)  i  jugo-istoku    (^Turopoljski    lug). 

Kako  je  visinska  razlika  pojedinih  mjesta  u  polju  sasma  ne- 
znatna,  to  se  citav  kraj  prikazuje  silnom  obradjenom  nizinom,  koju 
sa  juga  i  istoka  okruzuju  sume,  sa  zapada  Vukomericke  gorice,  a 
na  sjever  se  nizina  gubi  pod  goru  Zagrebacku  i  Pljesivicu,  Tek  tuj 
i  tamo  javlja  se  po  koje  selo  na  okupu,  naokolo  njega  nesto  drveca, 
onda  opet  kakav  vlasteoski  dvor  sa  nekoliko  jablana  ili  dvije  tri  tek 
na  vr§ku  obrasle  jele. 

Oblik  je  turopoljskih  sela  vecim  dijelom  okupljen.  Uz  glavne 
se  ceste  nalazi  katsto  i  oblik  dugoljat,  i  to  poglavito  u  ravnini.  U 
vrhovlju  su  sela  porazmjestena  u  grupama,  a  cesto  i  rasijana  po 
gorskim  slazovima.  Zadrugarstvo,  koje  je  bilo  znatno  razvito  u  Turo- 
polju,  mnogo  je  doprinielo  obliku  sela ;  zato  se  i  rijetko  nalaze 
oduga  sela. 

Tipicna  je  kuiia  turopoljska.  Redovno  su  kuc^e  gradjene  od 
jakih  i  debelih  hrastovih  balvana,  prekrivene  slamom  ili  dasCicama, 
a  u  novije  vrijeme  crijepom.  Unutarnja  je  dispozicija  kude  simetriCna. 
Nad  glavni  se  ulaz  nadnio  krovic,  stp  prekriljuje  mali  hodnik  »pri- 
stosek«;  sredinu  kuiie  zaprema  siroka  kuhinja  sa  otvorenim  ognjiStem, 
sa  koga  dim  izlazi  otvorima  na  krovu.  Lijevo  i  desno  od  kuhinje 
nalaze    se    dvije    .^iroke    sobe,  providjene    sasma   malim  kvadraticnim 

'  Sabljar,  Turopolje  (>Knjizevnik",  1864.  p.  501). 


11 


Prijegled  ziteljstva  od  god.   1842.  — 1900. 


cq 


I  me  mjesta 


I 

1842. 


II 
1851. 


Ill 
1866. 


IV 
1873. 


V 
1880. 


VI 
1890. 


VII 
1900. 


Vclika  Gorica 
Mraclin      .    .    . 
Donja  Lomnica 
Kurilovec     .    . 
Kuce     .    . 
Velika  Mlaka  . 
Busevec    .    .    . 
Hrasce      .    .    . 
Pleso     .... 
Rakitovec     .    . 
Mala  Gorica    . 
Gornji  Lukavec 
Lipnica     .    .    . 
Kobilic     ... 
Donji  Lukavec 
Gornja  Lomnica 
Rakarje     .    .    . 
Laze      .... 
Kusanec 


250 
560 
481 
477 
501 

Gor.  /no 

Qdral330 

267 

501 

172 

237 

190 

Luk.  ( 

108 
81 

100 
47 
53 
41 


300 

479 

514 

672 

812 

593 

625 

*772 

846 

914 

645 

673 

856 

750 

892 

624 

503 

572 

788 

826 

563 

594 

625 

688 

716 

Gor.  n37. 
Odra\347 

465 

462 

514 

651 

312 

357 

431 

455 

546 

530 

348 

520 

476 

509 

234 

269 

273 

354 

405 

288 

276 

300 

299 

342 

290 

190 

256 

272 

293 

ftl'^- 

224 

**326 

253 

298 

120 

149 

190 

210 

204 

108 

123 

146 

133 

172 

— 

74 

** 

97 

110 

113 

81 

106 

113 

109 

56 

60 

78 

80 

94 

50 

47 

* 

44 

52 

7 

9 

9 

12 

28 

1041 
9.0 
959 
905 
860 
742 
629 
604 
453 
410 
329 
308 
284 
194 
125 
101 
89 
53 
27 


u    po  I  J  u 


4766     5586  i  5546 


6436  !  7056      7973     9073 


Dragonozec 
Dubranec     .    . 
Jerebic 

Gustelnica   .    . 
Cvetkovic  Brdo 
Vukomeric  .    . 
Bukovcak     .    . 
Markusevec 
Petravci    .    .    . 
Havidic  selo 
Cerovski  Vrh  . 
Prvonozina 


384 
230 
172 
144 
190 
110 
160 
173 
114 
120 
130 
64 


372 
266 
197 
154 
189 
150 
153 
103 
150 
133 
133 
70 


371 
291 
201 
19/ 
174 
151 
157 
111 
137 
103 
120 
70 


429 

412 

454 

334 

385 

444 

136 

203 

221 

218 

19if 

209 

189 

173 

185 

159 

177 

209 

181 

142 

175 

139 

123 

136 

149 

142 

146 

101 

94 

96 

146 

106 

103 

89 

62 

76 

526 

454 

235 

209 

200 

199 

159 

163 

153 

96 

89 

84 


u  V  r  h  o  V  1  j  u 


1991  I  2070 


2083  2270  2211   2454  2567 


Svega; 


6757  I  7656  i  7629  |  8706     9267  !  10427     !I643 


prozorima.  Jedna  je  od  tih  soba  gospodarova,  u  kojoj  se  nalaze  skrinjc 
s  imuctvom,  a  druga  druzinska.  Naokolo  velike  pe6i  prostiru  se  duge 
klupe. 

*  God.  1873.  ziteljstvo  Laza  pribrojeno  Mraclinu. 

**  God.  1873.  ziteljstvo    Gornjog  i  Donjeg   Lukavca    zajedno    brojcno. 


12 

Citavi  krov  drzi  siroki  debeli  hrastov  »tram<(,  koji  prolazi  pod 
stropom  obijii  soha  i  kuliinje.  Pod  je  redovno  od  nabijene  gline, 
rijetko  od  opeke  ili  drveta.  Pred  kudom  prostire  se  opsezno  dvo- 
rigte,  u  kome  se  nalaze  staje  za  goveda,  krniad,  veliki  sjenik,  pa 
tanani  »kukaruznjak«.  Po  dvije  kude  imadu  zajednicki  zdenac,  ogra- 
djen  izdubenim  sirokim  hrastovim  panjem,  a  za  dizanje  vode  sluzi 
poznata  velika  poluga  sa  dugom  motkom  »drugom!<,  na  kome  visi 
»vedrica«.  Iza  kude  ima  vodnjak  —  obicno  sljivik  —  a  onda  vrt  i 
zavrtnica. 

Turopoljska  su  sela  sva  zadrzala  svoju  staru  fizionomiju.  Jedina 
Velika  Gorica,  srediste  turopoljsko,  razvila  se  do  znatnoga 
trgovista.  Tu  po  malo  nestaje  staroga  znacaja,  starinske  se  seoske 
ku(5e  gube,  istisnute  novim  zidanicama.  Poput  mnogih  drugih  mjesta, 
imala  je  i  Gorica  oko  crkve  groblje  —  »cintor«  — -  ogradjeno  dosta 
visokim  zidom,  na  kom  su  bile  postavljene  Cetiri  kule  s  puSkarnicama. 
Pred  neko  dvaest  godina  toga  je  zida  nestalo,  kad  su  crkvu  po- 
pravljali.  Turopoljski  »grad«,  omasna  jednokatnica  s  niskim  arkadama 
u  prizemlju,  nosi  na  sebi  orijaski  krov  sa  dva  posve  tupa  zabata  i 
malim  zvonikom.  Ta  je  zgrada  i  iz  vana  i  po  nutarnjoj  dispoziciji 
posve  sliCna  staroj  kanonickoj  vijec^nici,  koja  je  sve  negdje  do  g. 
1878.  stojala  u  Zagrebu  na  Kaptolu.  —  U  prvom  se  spratu  nalazi 
velika  sala  za  skupstine  turopoljske  (spravisca)  uresena  slikama  bivsih 
zupana  turopoljskih. 

U  novije  je  vrijeme  Gorica  postala  znamenito  trgoviste,  pogla- 
vito  se  trguje  govedom,  krmadi  i  malenim  posavskim  konjima.  Oso- 
bito  se  slikovit  prizor  pokazuje  za  vrijeme  sajma.  Tisu(5e  se  Ijudi 
skupi  sa  svih  krajeva  okolisa,  sve  od  krajeva  posavskih  pa  do  »vr- 
hovlja«  i  od  Siska  do  Zagreba.  Sve  je  to  odjeveno  svojom  garenom 
nosnjom,  vedim  dijelom  crveno  i  bijelo,  a  rijetko  se  dva  sela  jednako 
odijevaju.  Turopoljke  se  odijevaju  bijelo  sa  velikim  crvenim  i  modrim 
utkanim  prutama.  Gipele  su  im  moderne,  katkad  izvezene  bijelom 
svilom ;  na  grudima  reda  im  se  nekoliko  redova  korala,  koje  one 
zovu  »kralu§i«.  Zene  blize  Savi  odijevaju  se  u  odijela  od  sasma 
svijetlo-zute,  tanane  tkanine,  vjesaju  oko  vrata  citave  nizove  skuda 
krizevaCa,  a  na  gornje  tijelo  navlaCe  erne  »jakete«,  katsto  od  teske 
svile.  Modra  boja  i  na  odijelu  i  na  rupcu  pokazuje  tugu  u  obitelji. 
Zene  se  iz  nizine  odijevaju  na  osobit  naCin.  Citavo  im  je  odijelo 
provezeno  velikim  fantastiCnim  ruzama  i  cvijedem  razne  boje,  a  jed- 
nako tako  i  kapa  na  glavi.  Muska  nosnja  nije  tako  razlicna  kao 
zenska.  Siroke  bijele  gade  protkane  su  crvenim  rubom,  nadalje  nose 
na  sebi   prsluke  od  crvena  ili  modra  sukna  s  velikim   nizovima  oblih 


13 


srebrnih  dugmeta,  a  Cesto  se  pokrivaju  velikiin  zelenim  suknenim 
plastom.  Ljudi  iz  nekih  krajeva  »vrhovlja<'  nose  zute  ili  zuto-zelene 
slamne  sesire,  koje  sami  proizvode.  Najznatnija  se  produkcija  razvila 
u  okolini  Siljakovine.  Veci  dio  odijela  izvodi  turopoljski  seljak  kod  kude. 

Kod  svadbe  izlaze  turopoljski  plemici  u  posebnoj  nosnji.  Odi- 
jevaju  se  onda  u  tamno-modro  odijelo,  navlace  cizme  i  pasu  starinske 
neobicno  siroke  sablje.  Svecano  se  odijeva  »mlada«.  Na  glavi  joj 
saviju  vijenac  bogato  iskicen  crvenim  vrpcama,  koji  svjedoci  poslije 
vjencanja  sabljama  s  glave  skidaju  i  rastrgaju.  Od  tih  se  obicaja 
vrlo  miioofo  vec  o-ubi. 


Turopoljski  svatovi. 


Velika  je  Gorica  danas  sijelo  kotarske  oblasti  i  kotarskoga 
suda.  Lijepa  obnovljena  crkva  Majke  bozje  dize  se  posred  vrlo  lijepih 
nasada.  Tu  se  nalazi  »Turopoljska  stediona«,  a  nesto  izvan  mjesta 
nalazi  se  nova  zemaljska  bolnica.  Uz  jednokatnu  ucionu  dizala  se 
pod  granatin!  liparna  starinska  kapela  sv.  Lovrinca,  demolirana  pred 
nekoliko  godina.  Uz  Veliku  Goricu  privezala  se  i  Mala  Gorica,  danas 
njezin  pripadni  dio,  te  sacinjava  s  njom  jednu  cjelinu.  Ako  prirast 
ziteljstva  bude  toliki,  koliki  je  bio  od  g.  1890.  do  1900.,  onda  ce 
obje  Gorice  pocetkom   1911,  godine  brojiti    neko   1700  dusa. 


14 

Od  sela,  sto  se  protejrnuse  ondje,  fj^dje  se  >>\rhovlie«  sastaje 
s  i-poljem^,  znatnija  su  oba  Lukavca,  obje  Lorn  nice  i  Kuril ovec. 

Od  nekada  znamenit  je  turopoljski  grad  u  Lukavcu,  velika 
cetverouglata  jednokatnica,  sa  cetiri  kvadraticke  kule  i  zvonikom 
nad  vratima.  U  novije  je  vrijeme  nesto  grad  popravljen.'  Tu  se  cuva 
stari  » turopoljski  top«,  a  na  Lucijinje  drzale  se  tu  »restauracije«  turo- 
poljskoga  magistrata,  t.  j.  birao  se  comes  terrestris,  vicecomes,  dva- 
naest  assessora,  a  nekad  se  birao  i  satnik  i  kapetan  turopoljske 
narodne  garde,  koja  je  u  mini  brojila  129,  a  u  ratno  vrijeme  300 
momaka. 

Dvanaest  kilometara  duga,  i  posve  ravna  zemaljska  cesta,  iduci 
od  savskoga  mosta  kod  Zagreba,  sve  do  Novoga  Cica  u  jednom 
pravcu,  u  svoje  je  vrijeme  bila  glavno  prometno  sredstvo;  u  nju  se 
dokanCaju  s  desne  i  lijeve  strane  ceste,  koje  vode  u  odaljenija  sela 
na  Savi  i  u  »vrhovlju«.  Od  g.  1861.  ide  Turopoljem  zeljeznicka  pruga 
juzne  zeljeznice,  koja  ima  tri  postaje,  i  to  Odra,  Velika  Gorica  i 
Mraclin,  ali  su  sve  tri  postaje  dosta  daleko  od  mjesta,  jer  pruga  ide  u 
neprekinutom  pravcu  od  savskoga  mosta  pa  gotovo  do  Siska,  dakle 
eitavih  pedeset  km. 

Kako  je  u  »polju«  pretezna  kultura  zita  i  kukuruza,  a  suma  bra- 
stova,  tako  je  »vrhovlje«  obraslo  vinogradima  i  sumama  od  bukve  i 
breze.  Laganim  se  terasama  dize  »vrhovlje«  od  »polja«.  U  pocetku  je 
uspon  posve  neznatan.  Podno  brda  ima  njesto  mocvara  i  cretova,  a 
onda  se  uz  nisko  grmlje  javlja  breza.  Odranska  suma,  Siljakovacka 
dubrava  i  Mraclinska  suma  —  jos  posve  hrastove  —  prelaze  onda 
u  »vrhovlje«,  koje  je  prekrito  vrlo  lijepim  bukvicima.  Vukomericke 
gorice  nisu  visoke,  ali  su  dosta  strme,  pa  zato  i  doline  oko  Du- 
branca  pokazuju  neki  osobiti  romanticki  car.  Tu  se  oko  Persinovca, 
Kozjace  i  Kostanjevca  na  juznim  slazovima  dolinskim  uklopise  med 
tamnu  bukovu  suniu  i  svjeze  zeleno  kestenje  brojni  vinogradi  pored 
oraha  i  vocaka;  na  kraj  vinograda  podigla  se  starinska  oma§na  hra- 
stova  »klet«  sa  preSnicom,  nekad,  a  i  danas  joste  vesela  sastajalista 
turopoljske  gospode. 

U  »vrhovlju«  najznatnije  jemjesto  Dubranec,  polozeno  visoko 
na  bilu  Vukomeridkih  gorica,  okruzeno  vinogradima  i  bukvicima.  Sa 
tornja  zupne  crkve  Majke  bozje  snijezne,  koja  je  nedavno  renovi- 
rana,  pru2a  se  vrlo  lijep  pogled  prema  sjeveru  na  Turopolje  i  na  goru 
Zagrebaeku,  a  na  jug  na  Pokuplje,  na  Zrinsku  i  Petrovu  goru.  — 
Veli  se,  da  se  sa  blizoga    vrsiCa  sv.  Katarine  u  isti  cas  moze    uociti 

'  Poblize  o  gradu  Lukavcu  govorit  cc  sc  u  poscbnom  poglavljy. 


15 


Zagreb,  Karlovac  i  Sisak.  Tu  su  na  jakim  granama  prastaroga  hrasta 
nekad  bile  pricvrsiene  klupe  i  stolovi  za  prostenjare.  Sama  crkva 
dubranecka  ima  ravni  strop  sa  zanimljivim  oslikanim  kasetama. 

Velika  Mlaka  i  Pleso  na  istok,  aLomnica  i  Kuri- 
lovec  na  zapad  glavnoj  cesti,  najznatnija  su  mjesta  u  sjevernom 
kraju  Turopolja,  pa  se  spominju  vec  u  prvo  doba  historije  turopoljske. 
Nepregledno  se  polje  razastrlo  cesti  na  istok;  tu  se  protegnula  Ve- 
lika Mlaka,  a  nesto  juznije  Pleso  sa  svojim  starinskim  kurijama. 
Na  sred  polja  ima  starinska  kapela  »Ranjenoga  Jezusa«,  cudna,  niska 
gradjevina  od  debele    hrastovine,  a  pod  cetiri    omasne  lipe.  Jo§  pred 


Turopoljski  tipovi  u  zupi  dubraneckoj. 

nekoliko    godina    ta    starina    nije    imala    prozora,    nego  su  se   komadi 
postranih  stijena   podizali  kao  krila  i  podupirali  jakim  motkama. 

Duboke,  ovecim  dijelom  suhe  jaruge  u  ovim  krajevima,  sto  su 
blize  Savi,  a  i  »vrhovlju«,  premoStene  su  obiCno  dugim  dosta  visokim 
mostom,  koji  je  tek  po  metra  sirok;  kad  zapane  kisa,  onda  je  pri- 
jelaz  preko  take  »brvi«  dosta  neprilican.  Uz  jaruge  porasla  je  bijela 
vrba,  pa  zuta  bekovina,  trnulovo  se  grmlje  skuplja  u  grupe,  a  malo 
za  tim  suma  se  sva  vise  gusti;  iza  tanane  branjevine  javljaju  se 
sve  veci  hrastovi.  Takav  je  kraj  naokolo  Pies  a,  Kobilicai  Ra- 
karja  s  jedne,  a  Lomnice  i  Kurilovca  s  druge  strane.  U  tim 
je  velikim  selima  zadrugarstvo  bilo  neobiino  razvito.  Jos  je  do  ne 
davna  postojala  u  Kurilovcu  zadruga,  koja  je  brojila  preko  120  glava 


16 


Juzno-istocni  kraj  Turopolja  posve  je  razlican  od  sjevernoga 
kraja  i  od  »vrhovlja.«  Sto  je  na  sjeveru  otvoreno  obradjeno  polje,  to 
je  na  jugo-istoku  nepregledna  3uma.  Vec  od  Kurilovca  i  Plesa  po- 
cinju  se  sume,  koje  se  zavrsuju  u  velikom  Turopoljskom  lugu.  To 
je  vrelo  blagodati  za  cijelo  Turopolje.  Citave  sate  uzduz  i  poprijeko 
moze  Covjek  da  se  vozi,  a  nikad  kraja  hrastovoj  sumi.  Uz  prastara 
stabla  javljaju  se  nove  branjevine,  a  onda  opet  svjezi  zeleni  krci 
i  strugovi.  Turopolje  razlikuje  dvije  vrsti  hrasta,  i  to  po  prolista- 
vanju.  Prvi  se  hrastov  list  javlja  o  Jurjevu,  t.  j.  oko  24.  aprila,  dok 
druga  vrst  hrasta  prolistava  tek  o  Jelenju,  dakle  tek  oko  22.  maja. 
Prema  tome  nose  ovi  hrastovi  imena  jurjevski  i  jelenski  hrastovi. 

Kako  je  dohodak  zupanije  turopoljske  mnogo  vezan  za  prirod 
sume,  tako  se  i  marno  pazi  ved  od  davnih  vremena  na  sumu.  Osim 
ve6  spomenutih  magistrata  turopoljskih,  koji  se  na  Lucijinje  —  13. 
decembra  —  na  Lomnici  biraju,  dakle  osim.  »comesa«,  »vicecomesa«, 
»asesora«,  »praeceptora«,  ima  Turopolje  jos  citavu  cetu  »inspektora« 
i  >' direktora « ,  t.  j.  sluzbenika,  koji  paze  ,na  polje  i  sumu,  pa  obav- 
Ijaju  sluzbu  poljarsku  i  lugarsku,  Svaki  »plemeniti  grunt«  ima  pravo, 
da  dobije  svake  godine  za  gorivo  i  gradnju  po  jedan  hrast  iz  sume, 
pa  da  svoju  krmad  u  odredjeno  vrijeme  tjera  u  lug  u  »zir«.  Osim 
toga  primjereno  krcenje  donosi  dohodak  citavoj  zajednici,  pa  bas 
za  to  tolika  briga  oko  toga  vrela  privrede. 

Po  svem  su  Turopoljskom  lugu  posagradjeni  »stanci«,  koji  nose 
razna  imena  —  Duga  greda,  Jalseva  greda,  Turska  greda,  Hizisce 
itd.  itd.  —  To  su,  dasto  od  lijepe  hrastovine,  posagradjeni  jednokatni 
konaci  na  cetiri  jaka  stupa  —  gore  za  krmad,  a  u  prizemlju  ili  pod 
zemljom    za    pastire. 

Na  24.  augusta,  na  Bartolovo,  dakle  na  isti  dan  kad  se  u 
blizim  Orlama  obdrzaje  »konjsko  prostenje«,  izlaze  gospoda  turo- 
poljska  u  lug,  da  vide,  kako  oni  vale:  »je  li  natepeno«,  Snabdjeveni 
obilnom  zairom,  kreciu  na  kolima,  jedni  preko  KuCa  i  Rakitovca, 
drugi  preko  Mraclina  i  Bu^evca  u  lug.  Prolazeci  lugom,  gle- 
daju  kako  stoji  zir,  ho6e  li  godina  obilna  ploda  donijeti.  Veli  se,  da 
kad  se  o  Bartolovu  zir  vidi,  da  tie  u  zimi  biti  slabo  zira,  a  kad  ga 
o  Bartolovu  nije  vidjeti,  onda  6e  obilno  roditi', 

Pocetkom  mjeseca  studenoga  spremi  svaka  ku6a,  koja  ima  »ju§«, 
svoju  krmad,  naoruza  pastire  kuburom,  prahom  i  olovom  i  obdari 
potrebnim  hranivom  —  i  onda  se  krmad  tjera  u  stance.  Ljuta  zima 
i  visoki  snijeg  znali  su  po  katsto  na6i  copore  vukova  u  lugu.  Bilo  je 


K  .: 


m.i  '■- 

lira?:? 


Hv, 


'  Potanje  u  clanku  o  turopoljskim  sumama. 


17 

cesto,  da  su  se  vuci  zaletjeli  do  »stanaca«.  Za  to  su  stanci  i  <rradjeni 
tako^  da  se  zivina  tjera  u  gornji  sprat  na  dugim  sirokim  daskama, 
koje  se  mogu  poslije  odstraniti. 

Turopoljski  se  lug  na  istocnoj  strani  dira  desnoga  brijega  Odre, 
dok  je  njezin  lijevi  brijeg  oko  Cicke  poljane  i  Velesevca  obradjen. 
Kraj  izmed  luga  i  »vrhovIja«  veze  Mraclinska  suma  na  po  polozena  u 
polju,  a  na  po  u  podovima,  koji  se  dizu  prema  »vrhovlju«.  Tu  se  pro- 
strlo  na  rubu  sume  i  polja  selo  Mraclin  —  iza  velike  Gorice  zi- 
teljstvom  najvece  selo  Turopolja. 

Kako    se    na  gorama  u    prigorju    osobito    casti   sv.    Ivan,    pa    se 


-I 

1 

Mi^^M    '4^^^BHf«     l^H'            ^^B 

'  '""^^                           4^1 

Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Vel.  Gorici. 


njemu  na  cast  pale  krijesovi,  take  je  u  nizini  i  u  polju  osobita  slava 
namijenjena  sv.  Jurju  —  koji  se  ondje  smatra  glasonosom  proljeca. 
Kako  je  vec  spomenuto,  razlikuju  upravo  u  Turopolju  dvije  vrsti 
hrasta  —  jurjevski  i  jelenski  hrast.  Prva  vrst  prolistava  oko  Jurjeva 
pa  je  taj   dan  za  Turopolje  pravi  pocetak  proljeca. 

Dan  pred  Jurjevim  zapale  se  po  svim  selima  krijesovi,  tako  da 
polje  iz  daleka  izgleda  kao  posuto  svom  silom  malih  plamencaka. 
Vesela  seoska  momcad  i  djevojke  preskakuju  preko  krijesa,  a  preostala 
svojta  pjeva  starinsku  Jurjevsku  pjesmu,  u  kojoj  ima  jos  mnogo  pogan- 
skih  elemenata,  dok  se  gotovo  svaki  drugi  vers  svrSava  refrainom : 
*Na  Jurjevo   —  na  vecer.« 

2 


18 

Pjesma  se  pjeva  na  dugi  otegnuti   a   posve  jednostavni  napjev. 
Lepi  furo  kres  nalaze  Na  Jurjevo  na  vecer. 
Levom  rukom  vencec  vija 
S  desnoni  rukom  kres  nalaze.   R. 
Nestalo  mu  malo  zlata 
Malo  zlata,  za  dva  lata.  R. 
Posel  ga  je  k  majki  prosit: 

—  Daj  mi  majkq  malo  zlata!  R. 

—  Nedam  vera,  Juro  sinko 
Pri  tebi  ga  kola  voze 

Pri  nieni  ga  oslek  nosi.  R. 
Ti  ga  pojdi  k  ocku  prosit. 

—  Daj  mi  ocko  malo  zlata,  R. 
Malo  zlata  za  dva  lata  i 

—  Nedam  vera,  Jure  sinko.  R, 
Pri  tebi  ga  kola  voze 

Pri  meni  ga  oslek  nosi.  R. 

Jos  se  dvije  strofe  tako  opetuju  za  sestru  i  za  brata,  a  napokon 
pjesma  zavrsuje: 

Darujte  ga  darujte  ga,  Juru  zelenoga, 
Nije  Juro  svaki  dan 
Neg  u  Ijetu  jedan  dan! 

U  prozorje  Jurjeva  dana  obilaze  po  selima  tri  cetiri  djevojcice 
ovjencane  cvijecem,  noseci  na  dugom  »drugu<(  crvenu  zastavu,  obi- 
laze od  kuce  do  kude  pjevajudi.  Kod  te  se  pratnje  pjesme  nalazi  kao 
stalni  refrain  poslije  svakoga  versa:  »Kiroles«  —  sto  je  cudna  trans- 
formacija  krs6anskoga   »kyrie  eleison.« 

I  ovo  se  klanja  zeleni  Juraj, 

I  zeleni,  Juraj,  zeleno  drevce.   K. 

I  zeleno  drevce,  zelene  hale 

I  zelene  hale,  i  u  kune  kape  K. 

I  u  kune  kape,  i  u  bricke  sablje 

I  u  bricke  sablje,  v  jabuckom   pasu,  K. 

I  V  plavih  hlacah,  u  zutih  cizmah   K. 

1  kukavacica  zakukuvala 

I  zakukuvala  u  rano  jutro 

I  u  rano  jutro  predzorjem 

I  V  zelenom  lugu,  na  suhom  drugu 

I  na  suhom  drugu  na  rakitovom.  K. 


19 


I  na  rakitovom  i  na  borovom   K 

I  sve  su  divojke  otisle  zamuz 

1  samo  ostala  Maro  divojka.  K. 

I  ona  imala  zlatnu   jabuku, 

1  komu  jabuka,  tomu  divojka,   K, 

I  Juri  jabuka,  Juri  divojka 

I  on  mi  ju  tace  u'    rano  polje  K. 


Narod  pred  zupnom  crkvom  u  Dubrancu. 

1  stante  se  gore  mlade  snasice 
I  mlade  snasice  i  djevojcice,  K. 
Pak  nas  darujte,  nas  divojcice 
Nas  divojcice,  zelena  Jurja,  K. 
I  zelena  Jurja,  z  daleka  puta 
I  z  daleka  puta,  trudnoga  hoda  K, 
I  dajte  nam  dajte,  kaj   ste  kanili 
I.  kaj  ste  kanili  i  nakanili !  K ! 


20 

Kad  ih  onda  daruju  jajima,  zivezem  ili  novcem,  onda  zavrsuju 
pjesmu. 

Aj   zboijom,   zbogom,   vi   dobri  Ijudi 
Mi  vam  falemo  i  Bog   vam  plati   —   Kiroles ! 
Nema  dugo  tome,  sto  su  te  Dodole  obilazile  na  po  nage,  prekrite 
samo  gustim  svjezim  hvojama  inlado  prolistala  drveca.   Manje  se  pjeva 
slijedeca  pjesma,  kojoj   se  je   sveza  vec  na  mnogo  nijesta  izgubila: 

Sveti  Juraj  jake  krvi 
Mfd  junaki  bil  je  prvi; 
Juraj  pred  se  koplje  mede 
I  pred  zoru  strasno  se6e. 
Dobro  JLitro  tomu  stanu, 
Toga  stana  gospodaru! 
Gospodine,  gospodine 
Cele  hize  i  druzine 
Ne  moremo  dugo  stati, 
Pred  postenih  vasih  vratih 
Pak  nam  dajte  sedalcice, 
Mi  prosimo  dve  tri  jajcal 
Ako  nete  daruvali, 
Mi  vam  bumo  sinka  zeli, 
Sinka  zeli  i  odneli 
Pa  ga  bumo  postavili 
Srede  luga  zelenoga 
Med  druzice  fijolice 
Koje  beru  divojcice! 
Kad  priinu  darove  onda  zavrsuje   pjesmu: 

Fala,  fala  dobri  Ijudi 

Daj  vam  Bog  u  nebu  stati, 

I  z  Marijom  stanu vati! 

Tako  su  uz  Turopolje  vezana  tri  pucka  svecana  dana  i  to  jurjevo 
poCetak  proljeca,  kad  hrast  prolista,  Bartolovo  kad  se  zir  javlja  i 
»Luczinye  na  Lukavczu  gradu,  gde  gospoda  turopoljska  premendbu 
imadu.« 

V. 

Sudeci  po  nekim  spomenicima  sasma  privatne  naravi,  koji  se 
slucajno  do  danas  sacuvase,  socijalni  je  zivot  dvadesetih  i  tridesetih 
godina  devetnajstoga  stoljeda  u  Turopolju  morao  biti  osobito  razvit. 
Jos  i  danas    razvito    gostoprimstvo,  bilo  se  onda  tako  razmahalo,    da' 


2\ 


nam    je    tradicija    sacuvala    vijesti    o    mnogim  i  uglednim  familijama, 
koje  su  bas  radi  toga  gostoprimstva  posve  propale. 


Bronsani  predmeti  iz  predhistorijskih  grobova  sa  zarama  u  Vel.  Gorici. 

Turopoljska  je  plemidka  kurija  bila  uvijek  »otvoren  dom«.  Ima 
jos  i  danas  sacuvanih  svjedoka  onoga  patriarkalnoga  »zlatnoga  doba«. 
Jos  i  danas    nalazi    se    tuj   i  tamo  gospodski   hrastov  dvor   —  oniska 


21 


jednokatnica  sa  silno  velikim,  dasdicama  prikritim  krovom.  Prcd  dvorom 
je  vrtii,  a  podalje  gospodarske  zgrade,  zdenac,  lokva  za  guske  i 
patke,  pa  »suka§nica«  sa  omasnom  krusnom  peci.  Ulaz  je  u  dvor 
nizak,  sirok.  Velika  su  okovana  hrastova  vrata  cio  dan  otvorena.  Od 
maloga  predvorja  desno  su  i  lijevo  kuhinja  i  druzinske  sobe,  duk  je 
prvi  sprat  samo  za  »gospoStiju«.  Siroke  stube  vode  do  predvorja,  a 
velikim  se  vratima  ulazi  u  »palacu« ;  prostrana  je  to  soba  sa  tri, 
cetiri  prozora,  Orahov  stol  na  srijedi,  a  malo  pokudtva  uza  stijene 
pokazuju,  da  se  je  ovdje  poglavito  gostilo.  S  desne  i  s  lijeve  strane 
palaCi  prostiru  se  onda  gospodske  sobe. 

Kako  u  mnogim  krajevima  Hrvatske,  a  osobito  vinorodnim, 
razvila  se  citava  konstitucija  »vinske  brace «.  Svaki  je  plemicki  dvor 
imao  redovno  svoga  »perpetuusa«  —  obicno  domaiii  zupnik  —  koji 
je  opet  svoju  neogranicenu  vlast  dijelio  sa  »fiskusem«,  »regensom 
chori«  i  »vunbaciteljem«.  Stereotipne,  precizno  izvedene  ceremonije 
»bilikuma«,  kad  bi  novi  prijatelj  dosao  prvi  put  pod  krov,  onda  kod 
osobitih  prilika  »vandercek«  —  i  napokon  sva  sila  prigodnih  pje- 
sama,  koje  se  mozda  vec  kroz  stoljec^a  predavaju  od  oca  na  sina  i 
unuka,  posebne  su  karakteristike  takovih  drustvenosti. 

Turopolje  ima  medjutim  svoj  specijalitet  u  tome,  sto  je  ondje 
bilo  u  spomenuto  vrijeme  razvijeno  prigodno  pjesniStvo.  Nisu  te  pjesme, 
od  kojih  se  neke  sacuvase,  i  koje  dalje  navodimo,  ni  kakve  literarne 
vrijednosti  —  na  mnogim  mjestima  izgledaju  pace  vrlo  naivno  —  al 
ipak  podaju  jasno  -karakteristiku  ondasnjega  zivota.  Vecina  ih  je  pri- 
godna  —  k  imendanu,  k  rodjendanu;  neke  imaju  sire  znamenovanje, 
jer  su  ucinjene  na  cast  novih  clanova  »turopoljskoga  poglavarstva« 
iza  restauracije,  a  neke  su  i  politicke. 

Prva  je  pjesma  napitnica,  spjevana  prilikom  sabiranja  »krisicza«, 
kad  zupnik  obilazi  sela  i  dvorove  i  sakuplja  darove.  Natpis  je  nad 
pjesmom  fragmentaran:  sPopevka,  koja  dan  9-a  Januar  830,  vu 
dvoru  gdina.  Turopolskoga  Gomesa,  y  szl.   szudbene  .  .  .«. 

Zupan  je  turopoljski  onda  bio  Antun  Zdencaj,  a  u  toj  se  pjesmi, 
kao  i  u  poznijima  spominje  njegova  zena  Maksa.  Pjesmu  je,  kako  se 
po  rukopisu    cini,  spjevao  Franjo  Tuskan,  arhidjakon  i  zupnik  odranski. 

1. 

Nut  Krisicz  sze  denesz  na   Odri  dezsi, 

Veszeli  o  bratja,  da  budemo  vszi,  —   Tralalala  .  .  . 

2. 

To  Zdenchay  nass  dragi,  iz   szcrdcza  seli 
Ter  zpeldum   szvum   sznubi,  ovako  veli  :  Tral. 


23 


Naszleduite  gozti  lyubleni  moi  chin 

Za  zdravje  vam  pijem  y  dobro  selim  !  Tral. 

4. 
Moju  peldu  nai  szledi   vszaki  zmed  vasz 
Koji  ovde  pri  ztolu  je  goztom  danasz.  Tral. 

5. 

Tak  pochni  ti  szuszed  ar  doba  vre  je 

Pit  zdravje  Antona,  nai  chasse  terpe.  Tral. 


Zemljane  posude  iz  predhistorijskih  grobova  sa  paljevinom     u  V.  Gorici. 


6. 

Iz  Maxicze  ktomu  zpomenutsze  je 
Ka  goztom  obeda  obzkerbela  je.  Tral. 

7. 
Daj  zprazni  na  dalye  o  bratecz  taj   glass 
Za  neino  zdravje  vem  imas  ti  chasz. 

8. 

Ne  dremlyi  prijately  joss  vechera  ni 
Natochi  i  zprazni  y  kupiczu  ti. 

9. 

Nebudi  zamisslen  nit  turoben  szad 
Napisze,  ar  vreme  joss  ni  iti  zpat. 


24 


10. 
Glej   szada  kak  biztro  pazlivo  j^leJi, 
Da  nikomu  chassa,  nit  vino  zfali. 

11. 

Nezechajsze  bratecz  ar  vina  je  dozt 
Kad  doshel  szi  szimo  povolyen  szi  gozt. 

12. 

Vszem  ovde  nazochi  pokasi  y  ti 
Kak  vincze  rad  pijess  nai  vidiju  vszi. 

13. 

Szerdassczu  chloveka  kak  vincze  godi 
Nedvoim  prijately,  da  chutiss  y  ti. 

14. 
Vsze  drustvo   na  szvetu  veszelo  chini 
Terszova  kaplicza,  y  mir  med  lyudmi. 

15. 

Vu  szuszredztvu  szioga  nebezki  je  dar 
Krisecz  ovaksze  obslusava  vszigdar, 

16. 
V  Zdencliajevom  dvoru,  ki  prestiman  je 
Gde   gozpoda  vszigdar  szu  dobre  volye. 

17. 
Ktoi  volyi  pomozi  y  zdraviczum  ti 
Vikni  nass  Anton  nai  dugo  sivi. 

18. 
Koi  navadu  dersi  Horvaczke  zemlye 
Plebanussu  krisicz  kad   vdvoru  daje. 

19. 

Ter  priliku  daje  vu  letu  vechput 
Zeztatisze  pri  nyem  veszelitsze  zkup. 

20. 
Szvedochi  obilno  to  denessni  dan 
Kad  vszaki  iz  zmednasz  na  krisicz  je  zvan. 

21. 

Plebanussa  krisicz  ztarinszki  je  juss 
Vszi  ztanemo  gori  zavikneme  tuss. 


25 

22. 

Zterknemo  mi  chasse,  da  vsze  zazvenche 
Napimo  zdraviczu  prez  vode  zdenche. 

23. 
Ter  reczemo  szlosno  nass  Zdenchay  Anton 
Zdrav  veszel  nai  sive  }'  Zmaxiczom  szvom. 

24. 
Obdersiga  vissni  joss  na   vnogo  lett 
Ar  dal  nam  bu  krisicz  y  kletu  zopet. 

Medjutim  je  i  zupan  turopoljski  nasao  vremena,  da  pjesmu 
pjesmom  uzvrati  svom  prijatelju,  pa  mu  salje  na  imendan  poetskn 
poslanicu  sa  slijedeiSim  natpisom : 

»Pro  die  onomastino  AR.  Dni.  Vicearchidiaconi  et  Parochi  Odrensis 
Francisci  Tuskan,  cecinit  amicus  et  vicinus  Ant.  Zdenchay «. 

Svakako  se  je  drustvo  sastalo  pri  xplemanitom  obedu*  i  Zden- 
cajevu  pjesmu  pjevalo,  jer  je  pod  pjesmom  upisan  naputak :  »Nach  der 
beliebten  Melodie''<    (Po  obljubljenom  napjevu) :   »Topovi  etc.« 

Vikne  vila  kruto  rano  z-Oderzke  dubrave 

Ku  g-ospoda  turopolzka  vre  od  negda  szlave 

Cheterti  je  listopada  veli  ona  danasz 

Ov  je  vszigdar  dan  veszelya  y  radozti  za  nas! 

Franyo  Tuskan  szve  godovno  danasz  obszlusava 

Y  obede  plemenite  vu  to  ime  dava. 

Kad  gozpoda  turopolzka  ove  glasze  chuju 
Vszi  na  konyih  i  kuchiah  na  Odru  shetuju. 
Da  pohode  onde  Franyu  priatela  szvoga 

Y  vsze  dobro  nyemu  sele  z-szerdcza  iztinzkoga, 
Josche  k  tomu  da  popiju  koju  chassu  vina 

Y  vikneju:  Sivi  Franje  josche  zto  godina! 

Finis. 

Slijededa  pjesma,  posvecena  Antunu  Zdencaju,  ncsi  naslov : 
»Magnifico  Dno.  Antonio  Zdenchay  die  13.  Junii  in  Onomasi  cecinit 
Fr.  Tuskan  V  Archihus  Odrensis  ad  Ariam  ;  komu  domovina  draga  je  . . .« 

1. 

Zestanka  nassege  na  Odre 
Zrok  je  danasz  god  tvoj   Antone ! 
Kojega  obszhisit  veszelo 
Seli  tvoje  szerdcze  iztinzko. 


26 

2. 

Neopraschass  trudu  nikakvom 
Gozte  da  pochaztiss  z-obedom. 
Joss,  nesaliss  k  tomu  ni  ztroska 
Ar  veszeli  gozte  musika. 

3. 

Da  zversseno  bude  veszelje 
Tebi  na  postenye  Antone ! 
Pripomochi  danasz  chemo  szvi 
Koji  jeszmo  ovde  nazochi. 

4. 

Za  to  poleg  ztare  navade 
Uzimlyemo  chasse  vu  ruke 
Napijajuch  Tebi  velimo 
Bog  te  sivi  Anton  selimo. 

5. 

Tvojoj  Dragoj  Maxi  y  vszem  nam 
Kak  vu  szerdczu  tvojem  seliss  szam, 
Date  visse  lett  pohodimo, 
Antunovo  skup  obszlusimo  ! 

I  slijedeiiih  pet  pjesmica  posveceno  je  zupanu  Zdencaju,  a  cini 
se  tri  prve  od  istoga  veseloga  pjesnika  odranskoga.  Posljedne  dvije 
spjevane  su  prigodom  »branja«  u  ZdenCajevu  vinogradu  na  Straba- 
novoj    glavi,    a    potpisani    su    prijatelji   susjedi  Joso    Galovid    i    Janko 

H iz  Dubranca.  Svakako  je  zgodno,  kako  veseli  doSljaci  opi- 

suju  slavu  branja,  kod    koje  se  vide   »ragetlini  iz  puskenoga   praha«. 

1. 

Nezrechna  je  zaizto 
Priatelztva  pravoga 
Czena  vszakog,  navlaztito 
Tone  nasseg  dragoga, 

2. 
Koji  danasz  vszem  nazochi 
Kak  ga  jako  raduje 
Zadovolnyo  dozt  szvedochi, 
Da  vu  drustvu  znami  je. 


27 


3. 

Szerdcze  anda  plemenito 
Nyegovo  prestimavaimo 
Ter  zdraviczii  iztinito 
Ovu  nyemu  zpevajmo. 

4. 

Szrechen,  zdrav  y  veszel  sivi 
Dragi  Anton  vnogo  lett 
Ter  oztani   vszigdar  pravi 
Priatelztva  nasseg  czvet ! 


P     Hajda  Bratja  pomozete 
Lepo  z-menom  szi  zlosete 

Zdravicu  (bis). 

2"     Vasse  flasse  poprimete 
Ter  do  gore  natochete 

Kupiczu  (bis). 

3"     Nyu  vu  vissak  izdignete 
Vivat  szi  szup  vi  viknete 

Antonu  k-godovnu. 

4"     Bog  nai  dade  kai  szi  seli 
Ze  szem  dobrom  ga  nadeli 

Y  z-zdravjem  (bis). 

5"     Do  kaple  chu  chassu  zpiti 
Kak  prijatel  iztiniti 

Antunu  na  zdravje. 


Lepo  ti  je,  lepo  tije  veszelomu  biti 

Y  joss  k  tomu,  y  joss  k  tomu  zdraviczu  napiti 
Kuche  gazdi,  kuche  gazdi,   koga  vszi  lyubimo 

Y  kojemu  ter  iz  szerdcza  vsze  dobro  selimo. 
Nyegov  danak,  nyegov  danak  narodyenya  danasz 
Zrok  veszelya  iztinzkoga  je  szegurno  za  nasz 
Bog  te  sivi,  gazda  dragi!  Zpraznimo  kupicze 

Ti  pak  Maxe,  ti  pak  Maxe  daj  punit  flassicze! 


28 


Gledaj  bratte,  gledaj  bratte  clnida  golemoga 

Sto  sze  vidi,  sto  sze  vidi  na  gore  ZDENCHAJA ! 

jeli  jeszu  jaszne  zvezde,  ali  sarke  ztrele? 

Niti  jeszu  jaszne  zvezde,  niti  sarke  ztrele, 

Vech  su  ovo  ragetlini  z-puskenoga   pralia, 

Koji  kasu,  koji  kasu   veszeloga  dana. 

Vezda  vszaki,  vezda  vszaki,  neka  chaslui  prime, 

Ter  iz  szerdcza,  ter  iz  szerdcza  iztinskoga  vikne : 

Bog  te  sivi,  boor  te  sivi  vnogo  godin  dana 

Nit  izpuscham,  nit  izpuscliam  tebe  MAXA  draga! 


Viche  villa,  viche  villa  z-Strabanove  glave 
Evo  tvojek,  evo  tvojeg  vinograda  puna 
Kojek  tebi,  kojek  tebi  szrechno  obchuvala 

Y  z-szvojemi,  y  z-szvojenii  krili  pokrivala. 
Zato  szada  niti  maraj,  niti   vnogo  sparaj 
Vech  nyim  luka,  malo  szira  ovde  zkupa  podaj 
Ar  szu  doshli  gozti  tebe  selno  pohoditi 

Y  vu  dvoru  tebe  tvojem   vredno  pozdraviti  : 
Anda  vezda  vszaki  chassu  v-desznu  ruku  primi 
Ter  iz  szercza  vszaki  szvojeg  isztinszoga  vikni : 
Bog  nam  sivi  velikoga  kneza  Turopolye 

Ter  j(jsh  k  tomu  vinograda  ovog  gozpodare 
Daj   nyim  bose  vnogo  letta  ovde  zprevoditi 
Z  priateli  i  szuszedi  dobre   volye  bitti. 

To  vam  sele  priateli  z  blisnyega  kotara  Gallovich  Joszo 
H Janko  z  Dubranzkoga  dvora. 

Slijededa  je  zdravica  posvecena  Karlu  Spisicu,  vlastelinu  Velike 
Mlake,  »kapitanu  turopoljske  kumpanije«,  a  uza  to  vicekomesu  »vr- 
hovlja'c.  Natpis  njezin  glasi : 

»826.  Die  4*  9!l^.  Spectabili  Duo.  Caroln  Spissich  vicecomiti 
montano,  et  capitaneo  nobilis  turmae  campi  Turopolya,  cecinit  F'r, 
'I'nskan   VArchiuns  ct  Parochus    odrensis  affect.  sincero.« 

V-Turopolyu  na  Velike  Mlake  je  goschenye 
Koje  Spissich   Karle  daje  goztom  na  postenye    — 
Kada  dneva  goda  szvoga  zmosno  ohszlusava, 
Ter  navadu  predyh  nassih   vredno  obdersava, 
Tu  navadu  nassih  predyh   chemo  zuzdersati 
Danasz  bratya!   Karlu  nassem  zslosno  zapjevati! 
Bog  ga  sivi!   Hog  ga  sivi!  josche  vnogo  dana 


29 

V  dobrom  zdravju,  y  veszelju,  tela  chilavozti 
Szladku  radoszt  prelyublenoj  maike  vu  sztarozti. 
Bog  ga  sivi!  Bog  ga  sivi!  josche  vnogo  dana 
Turopolyzke  compagnie  vrednog  kapitana 
Vszoj   obchine  turopolyzke  diku  y  postenye 
Bratu,  szesztram,  pravu  korizt,  nam  pak  na  veszelye 
To  iz  szerdcza  vszi  selinio,  koji  szmo  nazochi 
Gledaj  Karle!  puna  chassa  vszakog  nasz  szvedochi.  Vivat! 
Vesela    pjesmica,  i  gotovo   neki  slavopjev    Turopolju  posvecena 
je   nepoznalomu  gostoprimu   —   a    na    celu  joj  je  upisano:   »Na    ariu. 
Zpaval  Janko  etc.  .  .« 

Lepo  moje  Turopolye 

Gde  szu  Ijudi  dobre  volye, 

Imass  vina  y  pssenicze 

I  prelepe  divojchicze, 

Sznehe  tvoje  gdo  nehvali, 

Ki  god  rad  sze  z-nyimi  shali. 

Imass  dvore  poglavite 

I  palache  plemenite 

Gde  zeztaju  sze  gozpoda 

Viszokoga  ka  szu   roda, 

Josche  k-tomu  poglavare 

Po  navade  koi  ztare 

Zovu  vszak  dan  k  szebi  gozte 

Y  zkerbiju  da   nepozte, 
Nego  da  sze  veszliju 
Chassu  vina  da  popiju, 
To  y  danasz  mi  videctii 
Ljubav  gazde  mi  chutechi 
Lyubit  chemo  divojchicze 
A  obimat  vsze  sznassicze, 
Piti  vino  iz  kupice, 

Jezti  kruha  iz  pssenicze, 

Y  selet  da  Turopolya 
Neostavi  dobra  volya 
Zadnich  Gazdu  joss  prosziti 
Da  mu  szmemo  vszi  napiti 

Y  seleti,  Bog  ga  sivi 
Zdrav  nam  bio,  Bog  ga  sivi. 

Poshje  restauracije  magistrata  na  Lucijinje,  koja  se  je  oliavljala 
na  Lukavcu,    sastajala    su    se   gospoda    i    »poglavari<    u  Lomnici    na 


30 

zajediiioki  ul->ied.  'l\»m  su  prilikom  postale  dvije  slijedece  pjesme  — 
dok  je  posljediija  valjda  iz  <r.  1830,  kad  sc  je  krunio  kraljevid  Ferdi- 
nand. Zanimljivo  je  u  toj  p^sljednjoj  pjesmi,  da  se  Turopoljci  nevoljko 
sjecaiu  Zriiijskoga      -  nekadanjega  gospodara  Lukavca  grada, 

Zasztavu  szmo,  zasztavu  szmo  novu  poszvetili 

Szad  pak  bumo,  szad  pak  bumo  zdravicze  napili   — 

Kralyu  nassem,  kralyu  nassem   pervu   chu   napiti. 

Dajiiiu   Rose,  dajmu  Hose   vszega   dobra  vsiti 

Kompaiiii,  Companii,  ka  je  dika  nassa 

Aldiivana,   alduvana  budi  druga  chassa 

\'erna  bila,  venia  bila,  kralyu,  domovini 

Ufamosze,  ufamosze  drugach  da  nevchini. 

Z-trejtum  chaztim,  z-trejtum  chaztim  nasse  poglavare 

Po  navade,  po  navade  turopolzke  ztare. 

Z-priatelov,  z-priatelov  nechusze  zabiti 

Xyim  y  goztom,  nyim  y  goztom  hochu  ja  napiti. 

Vnoga  dobra,  vnoga  dobra  leta  naj   siviju 

Lyubav  szvojii,   lyubav  szvoju  neka  nam  zdersiju. 

Vezda  pako,  vezda  pako  bubnyi,  y  szvirale 

Keszte  denesz,  keszte  denesz  lepo  nam  igrale. 

K  peszmi  ovoj,  k  peszmi  ovoj   dobro  pomagajte 

Lepe  note,  lepe  note  szlosno  zaigrajte. 

Y  vi  doli,  y  vi  doli  szileni  topovi 

Ki   puczate,   ki   puczatc   kano  y   gromovi 

Oglaszitc,  oglaszite  ravnom  Turopolyu 

Da  imamo,  da  imamo  dene.sz  dobru  volyu. 

Czelo  jutro  na  Luczinye  u  Lukavczu  gradu 
Gde  gospoda  turopolzka  premembu  imadu 
Glasznik   zmosni   turopolszki   svetu   obznanuje, 
'i"uri;polye   poglavare   szve   da   imenuje; 
Mi  pak  kiszmo  po  izboru  iz   Lukavcza  proshli 
Na  Lomniczu  dobro  kaszno  gladni,  sedni  doshli 
Napimosze  iz  punoga  po  navade  ztare. 
Ter  viknemo   Bog  nam  sivi  nove  poglavare. 


1.  V-  Turopolyu  joss  ni  bilu 
Kaj   sze  danasz  pripetilo, 

2.  Dobi  nyeg(jvi  ravnitelyi 
Kralya  bili  izviszili 


31 


3.  Dajmo  onda  vszi  szedechi, 
Na  dobrotu  vszi  miszlechi, 

4.  Ku  zkazasse  kralyi  zmosni 
Ovem  budmo  vszi  podlosni, 

5.  Predyi  szu  nam  to  vchinili 
Dok  szu  vnoga  zadobili, 

6.  Ka  szu  kralyi  potverdili, 
Na  nye  tusne  szu  miszlili, 

7.  Kad  nye  Zrini  je  pregajnal 

Od  nyh  dobro  k-  szebi  zgajnal! 

8.  Dignemo  sze  vszi  szedechi 
Y  vivat  pak  krichechi: 

9.  Bog  nam  sivi  nasseg  kralya 
Koj  za  nasz  vsza  upravlya, 

10.  Josche  k-  tomu  y  kralyiczu, 
Koj  a  lyubi   vszu  praviczu, 

1 1 .  Tandem  kral3'a  naszlednika, 
Ki  nam  bude  nassa  dika. 

12.  Neka  sive  dragi  comes; 

Koj   kam   dojd6ss  onde   poves, 

13.  Da  szmo  kod  nyeg  dobre   volye 
Ar  nasz  visse  zlo  nekolye. 

14.  Drugem  zpevat  rad  bi  peszmu 
Ali  szudim  dobu  kesznu 

15.  tovs  Za  ch   a  sv-ruke   primem 

Vszim  na  zdravje  ovak  pijem. 

16.  Med  szobum  sze  vszi  szlosete 
Za  obchinu  pak  zkerbete, 

17.  Koja  szvoja  vam  zauffa, 
Kad  je  zisla  z-vami  zkupa. 

18.  Bili  mladi  ali  ztari 
Turopolya  poglavari! 


Povjesni  prijegled. 


Naziv  ^Turopolje." 


Najstariji  naziv  (ime)  za  Turopolje  bio  je  »P  o  1  j  e  z  a  g  r  e- 
backo«  (Campus  Zagrabiensis).  Ali  taj  naziv  nije  se  odnosio  samo 
na  danasnje  Turopolje,  vec  se  je  tim  imenom  nazivao  prijedjel  sve 
od  Zelina  do  Stupnika,  i  ravnica  oko  Stenjevca.  S  vremenom  ogra- 
nicio  se  je  taj  naziv  samo  na  Turopolje,  kao  plemenitu  opcinu. 

Prvi  put  sto  nam  sacuvani  pisani  spomenici  spominju  ime  »Polje 
Turovo«  (Campus  Turouo  =  Turopolje)  jest  godine  1334.  1  to  u 
zborniku  arcidjakona  Ivana  Gorickoga,  u  kojem  se  navodi  crkva  j>Tu- 
rovog  polja«*.  To  je  skroz  osamljeni  slucaj  u  srednjem  vijeku,  jer 
od  toga  vremena  pak  sve  do  XVI.  vijeka  nije  u  listinama  spomenuto 
ime  » Turopolje*;  vec  samo  »Zagrebacko  polje«  —  »Campus 
Zagrabiensis«,  Moram  naglasiti,  da  nemamo  ni  cigle  hrvatske 
isprave  iz  Turopolja  sve  do  XVII.  vijeka.  Sluzbeni  jezik  bio  je  tamo, 
kao  u  vedem  dijelu  nase  domovine,  samo  latinski.  Iznimku  od  toga 
cine  stare  plemenske  opcine  stare  podgorske  zupanije :  Draganici, 
Krasici,  Cvetkovici,  Kupcincani  itd.  i  dalje  one  preko  Kupe  prema 
Gvozdu,  gdje  je  hrvatski  jezik  bio  sluzbenim  u  nutar  tih  opcina,  a 
poraba  glagolskog  pisma  opcenita.  Medjutim  nema  dvojbe,  da  nije 
vec  u  najstarije  doba  narod  rabio  naziv  »T  u  r  o  p  o  Ij  e«  kako  ga  i  danas 
rabi.  Tekar  u  XVI.  vijeku  pocinje  se  u  listinama  latinskim  rabiti 
ime  » Turopolje «  (Campus  Thwropolya,  districtus  Thuropolia).  Prvi 
put,  sto  ovakav  hrvatski  naziv  nalazimo  u  listini,  jest  god.  1530.- Od 
tada  biva  poraba  tog  imena  sve  cesca,  makar  da  se  uz  to  rabi  i 
latinski  naziv  » Campus  Zagrabiensis «,  koji  tekar  u  XVIII.  vijeku  biva 
sve  redji. 

Odakle  taj  naziv  » Turopolje «  i  za  sto  se  tim  imenom  zove  na§e 
Turopolje?  Bilo  je  pisaca,  koji  su  tvrdili,  da  su  Turopoljci  potomci 
tursko-madzarskoga  plemena,  koje  je  doSlo  s  Madzarima  u  Evropu  i 
ostalo  naseljeno  u  Turopolju.  U  torn  imenu  samom  nalaze  dokaz  svojoj 

'  Laszowski,  Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja  I.  .'il.  H  buduce 
navadjat  demo  ovo  djelo  samo  naznakom  sveska  i  stranice. 
'  III.  526. 


36 

tvrdnji.  Tu  tvrdnju  iznio  je  madzarski  povjesnicar  Mihajlo  Horvat  u 
svojoj  raspravi  »A  Patzi  nemzetrol«,  zaleci,  da  su  turopoljski  plemici 
poput  oiiih,  sto  su  naselili  ((ornje  ugarske  zupanije,  na  ocigled  Ma- 
jrjara  izgubili  svoj  narodni  jezik.  Tu  tvrdnju  nastoji  i  Theodor  Bottka 
potkrepiti  u  svojim  sastavcima  »Turmezo  ismertetese^  stampanim  u 
casopisu  >Szazadunk«  grod.  1844.  br.  35,  40,  41.  On  nalazi  dokaze 
svojim  tvrdnjama  narocito  u  imenima  najstarijih  Tiiropoljaca:  »Bodon« 
(Budunai,  »Locse«,  (Levcai,  »Dobcse«,  »Rados«,  zatim  u  nazivu  sela 
»Kuce«,  zemalja  »Monozlo<,  potoka  »Obonyn«,  te  skele  »Kiralreve«  ! 
Dakle  po  tvrdnji  ovih  i  drugih  madzarskih  pisaca,  bi  irae  Turopolja 
potjecalo  od  imena  plemena    tursko-madzarskoga ! 

Pak  bas  ta  imena,  koja  ovi  drze  kao  svjedocanstvo  svojih  tvrdnja, 
na  prvi  pogled  pokazuju  bas  hrvatsko  porijetlo.  Nijedan  Slaven  ne  ce 
im  zanijekati  slavensko  porijetlo.  Nije  li  >Monozl6«  —  »Moslavina« 
(od  imena  Mojslav  ili  .Monoslav), '  a  »Kiralreve«  madzarski  prijevod  za 
>>kraIjevo  brodisde«  itd.  Ili  su  imena  Budina,  Dopca,  Rados,  Milovan 
itd.   nehrvatska  ? 

Evo,  takova  tvrdnja  moze  samo  onome  vrijediti,  komu  je  hr- 
vatski  ili  u  opce  slaven^'ki  jezik  tudj,  i  koji  hode  i  samoga  Boga 
uciniti  svojim  suplemenikom.  Ako  i  doista  u  listinama  nalazimo  imena, 
koja  zvuCe  madzarski,  ili  su  gotovo  pomagjarena,  ne  smijemo  po  tom 
zakljuCivati,  da  je  u  Turopolju  zivio  madzarski  zivalj ;  znati  bo  mo- 
ramo,  da  su  listine  pisane  pod  uplivom  madzarske  dvorske  kancela- 
rije,  koja  je  rado  imena  pomadzarivala.  Taj  upliv  opaza  se  malo  ne  u 
svim  listinama  izdanim  u  Hrvatskoj  po  svjetovnim  i  duhovnim  oblastima. 

Ime  »Turopolje«  izvodi  bez  dvojbe  svoj  postanak  od  imenice 
>'tur«,  kojom  se  kod  Slavena  nazivase  zivotinja,  spadaju6i  medju  prezi- 
vaCe,  a  razred  »bovidae«;  spadala  je  dakle  u  razred  nasih  volova.  Poljaci 
ju  nazivase  »thur«  ili  »jumbro«,  a  Nijemci  »Auer«,  »Auerochs«,  dok 
se  u  prirodoslovlju  krsti  imenom  »bos  urus«.  Pocam  od  XIII.  vijeka 
spominju  tu  zivotinju  razni  njemaCki  i  poljski  pisci.  U  XV.  vijeku 
zivio  je  tur  jo§  u  Mazoviju,  u  Litavskoj  i  sjevernoj  Rusiji.  Prema 
jednoj  slici  iz  XVI.  vijeka,  koja  nam  prikazuje  tura,  bio  je  tur  nalik 
naSemu  volu,  all  daleko  veii,  s  ogromnom  glavom  bez  grive,  debelim 
vratom  i  velikim  rogovima,  okrenutim  napred  i  prema  gore  zavi- 
nutim.  Ovi  su  spoda  smedji,  na  vrhu  crni.  DIaka  tura  bila  je  crna  i 
samo  na  podbratku  svjetlija.  Jamacno  ved  u  XVII.  vijeku  izumro  je 
tur  i  tako  ga  vise  nema  medju  zivim  stvorovima  svijeta.'^ 

'  Slican  oblik  dala  je  u^arska  dvorska  kancclarija  imcnu  Bcrislav,  pi- 
suci  ga  »Bcrizl6.<. 

^  Brehm'rf  Thierlebcn,  trccc  izdanje,  sv.  III.,  str.  258.— 260. 


Rimski  car  Oktavijan  (g.  oJ.  pr.  Is.  —  l-i.  po  is.;,  pivi  iiiiia..i   w...  j 

Kip  u  Vatikanskom  muzeju  u  Rimu. 


38 

vSv;i  je  prilika,  da  je  tur  mozda  jos  u  historicko  doba  zivio  u 
Turopolju,  jer  ma  ravnica  i  mocvarno  tlo  veoma  pogodovase  ;  sij^urno 
su  ga  tamo  u  velikoj  mnozini  nasli  Hrvati,  kad  su  naselili  onaj  pri- 
jedjel,  koji  su  po  turu  nazvali  Turopoljem,  a  poznavali  su  ga  za 
cijelo  vec  u  svojoj   pradomovini,    odakle  su  donijeli    ime    njegovo. 

Tur  bijase  zivotinja,  koja  je  koli  kod  starih  Slavena,  toli  kod 
starih  Germana  bila  vrlo  stovana.  Staroslavenska  rijec  »tur«  znaci 
»bik«,  »opk>ditelj«  i  »bog  sunca«,  a  prema  tomu  bijase  tur  od  pogaiia 
Stovana  zivotinja. 

Gotovo  po  svim  slavenskim  zemljama  imamo  naziva  mjesta  i 
voda,  koji  su  izvedeni  od  rijeci  »tur«.  U  Hrvatskoj  kod  Kostajnice 
spominje  se  god.  1258.  potok  »Turja«  kao  medjas  izmedju  zemalja 
kostajnickih  i  dubickih.  U  Kranjskoj  imamo  grad  »Turiak«  (Auers- 
perg),  djedovinu  stare  porodice  Turjaskih  (Auersperga),  koji  u  svom 
grbu  imadu  zlatnoga  tura.  U  Moravskoj  imamo  »Turovo«,  u  sje- 
vernoj  Njemackoj,  gdje  su  takodjer  nekoc  obitavali  Slaveni,  ima 
mjesto  »Turov«,  »Turoven«,  »Turova«  itd.  U  Ugarskoj,  nekoc  sla- 
venskoj  zemlji,  imade  mnogo  mjesta,  koja  svoje  ime  izvode  od  rijeci 
»tur«.  Tako  Tiir  (Turovo),  Felso-Tur  u  hontskoj  zupaniji,  Tur- 
H  a  r  m  o  s  u  torda-aran.  zupaniji,  Kis-Tur  i  Kozep-Tur  u  hont- 
skoj zupaniji,  Mezotur  u  jasz-nagy-kun-szolnockoj  zupaniji,  isto 
tamo  Tur  Paszto;  Tur  Terebes  u  ugockoj  zupaniji,  T u r a  u  pest- 
pilis,  solt-kis-kunskoj  zupaniji  i  O  tura  u  nitranskoj  zupaniji.  Ime  tu- 
rodke  zupanije  takodjer  je  istoga  porijetla,  a  u  novogradskoj  zupa- 
niji  imamo  paiie  i  jedno  mjesto,  koje  se  zove   »Turopolya«. 


Prije  dolazka  Hrvata. 

Povijest  nam  pnpovijeda,  da  su  najstariji  poznati  zitelji  nase 
domovine  bili  stari  Iliri,  koji  su  u  nasim  danasnjim  hrvatskim  prije- 
djelima  mirno  ziviir~sve  do  pocetka  IV.  vijeka  prije  Isusa.  Tad  su 
provalili  u  ove  krajeve  Kelti  iliti  Galli  iz  svoje  stare  domovine,  da- 
nasnje  Franceske.  Najprije  zauzese  oblasti  Posavlja  i  srednjeg  Po- 
dunavlja  te  pokorise  ondjasnja  plemena,  koja  su  se  kasnje  nazivala 
skupnim  imenom  Panonci.  Tu  na  uscu  Kupe  u  Savu  sagradise  Kelti 
utvrdu  Segestiku  (potonju  rimsku  Sisciju,  onda  hrvatski  Sisak),  Keltsko 
pleme,  sto  je  zapremilo  prijedjel  izmedju  Kupe  i  Save  —  danasnje 
Turo^polje,  dio  Srbije  i  danasuju    Bosnu,  zvalo  se  je  Skordisci. 

Sireca  se  ogromna  i  snazna  rimska  drzava  dosla  je  vec  god. 
230.  pr.  Is.  u  sukob  sa  jakom  ilirskom  drzavom  u  Dalmaciji.  Kad  je 
kasnje  opet  usplamtio  rat  Rimljana  na  Hire,  odredi  rimski  senat  god. 
119  pr.  Is.,  da  konzuli  Lucij  Metell  i  Lucij  Kotta  navale  sa  sjevera 
na  Hire.  Ovi  svladaju  jos  dio  Japudije,  te  prodrijese  u  Posavlje  i  za- 
uzmu  Segestiku  grad  Skordiska.  To  je  bila  prya  provala  Rimljana  u 
prijedjel,  u  kojem  lezi  danasnje  Turopolje.  Od  ovih  zemalja  stvore 
Rimljani  posebnu  provinciju  rimskoga    carstva   »Illyricum«     —    Iliriju. 

Nu  Panonci  i  Kelti  oko  Segestike  pobune  se  protiv  rimskoga 
gospotstva,  te  u  cas,  kad  je  poceo  rimskom  drzavom  vladati  potonji 
rimski  car  Oktavijan  Augusto,  cini  se,  kao  da  su  se  Skordisci  rijesili 
za  cas  rimskoga  gospotstva.  God.  39.  pr.  Is.  udari  sam  Oktavijan 
na  Skordiske  i  ostale  Panonce,  svlada  ih,  a  grad  se  Segestika  preda. 
Do  god.  35.  pr.  Is.  svladana  su  mnoga  panonska  plemena,  a  Segestiku 
preda  Oktavijan  upravi  Fusija  Gemina  i  vrati  se  slavodobitno  u  Rim. 

Rimsko  gospotstvo  potraja  u  ovim  krajevima  do  u  V.  vijek 
poslije  Krista.  Uz  tvrdju  Siscija  (Sisak)  zasnovaSe  Rimljani  tik  da- 
nasnjeg  Turopolja  novu  naseobinu  Andautonija,  u  danasnjem  Scitarjevu 
na  Savi.  Iz  ove  naselbine  potjece  mnogo  saiiuvanih  rimskih  spome- 
nika.  Manje  nam  je  poznato  o  rimskoj  naselbini  Quadrati,  §to  ju 
prof.  Vj.  Klaic  na  svojoj  historijskoj  karti  Hrvatske  stavlja  oko  da- 
nasnjega  Lukavca. 


40 


V 


\ 


\ 


U  prvom  reJu  spomenuti  nam  je  zavjetnu  ploCu  s  napisom, 
koja  je  svojedobno  vrlo  dobro  bila  poznata  u  Tiiropolju.  Ovii  opi- 
sujc  uvazeni  struciijak  prof.  Dr.  Josip  I^ruiismid  u  »Vjesniku  lirvat. 
arkeol.  dru5tva«,  nov.  ser.  god.  VIII.  na  str.  65. — 68.  ovako  :  >  Ploca 
sa  zavjetnim  relijefom.  Na  poiietku  XVIII.  vijeka  nalazila  se  je  ii 
crkvi  sv.  Petra  u  Petrovini  u  Turovom  polju.  Kasnije  je  prenesena 
u  Veliku  Goricu  i  uzidana  u  menzu  jednoga  oltara.  Tu  je  vec;i  napis 
prepisao  zupnik  Stjepan    Dijanei^evid,  koji  je  svoj   prepis  priopcio   Kr- 

celicu  i  driigima.  Poradi 
nastavsih  nekih  razmirica 
dao  je  zupnik  Pogledic  oko 
god.  1770.  kamen  izvaditi 
1  zakopati.  Zvonar  veliko- 
goricki  Ivan  Besediii  i  Slo- 
venac  Martin  Kovac,  nasli 
su  taj  zakopani  kamen,  a 
zupnik  ga  je  na  to  spra- 
vio  u  podrum.  Na  zahtjev 
plemida  izdao  ga  je  zup- 
nik, a  tad  je  prenesen  u 
Lukavec, '  grad  slobodne 
turopoljske  opdine.  Ova  ga 
je  prije  jedno  25  godina 
narodnom  muzeju  darovala. 
Spomenik  je  u  staro  doba 
slajao  negdje  u  Scitarjevu. 
Visina  0-895,  sirina  0'63, 
debljina  013  m.  Krupno- 
zrnast  bijeli  mramor«. 

Iz  napisa,  koji  se  nalazi 
na  prednjoj  strani  ploce, 
razabiremo,  da  je  taj  spo- 
menik kao  zavjet  postavio 
bozici  Nemezi  rimski  vete- 
ran Viktorin,  desetnik  municipija  Andautonije.  Na  drugoj  se  opet  strani 
nalazi  poCasni  napis  Luciju  Funisolanu,  rimskom  namjestniku  Pano- 
nije.  Ovaj  je  napis  stariji  od  gorespomenutoga,  te  potiCe  iz  dobe  rim- 
skoga  cara  Domicijana  izmedju  god.  86  i  96  poslije   Isusa. 

Osim  ovoga  rimskog  spomenika  i  jo^  mnogo  inih  nadjenih  u 
Scitarjevu,  ima  jo§  i  drugih  rimskili  predmeta,  koji  su  nadjeni  upravo 

'  Acta  congrcg.  1704.  Nr.  223.     3G10.  u  turop.  arkivu. 


^ 


-•■;.>.-v_._^ 


Turopoljski    riniski    kaiiicn,    koji    sc  jc   nekoc 

cuvao  u  Turopoljskom  arkivu.  Prednja  strana: 

Zavjetni  kamen  bozici  Nemezi. 

U  arkeoloskom  muzeju  u  Zagrebu. 


41 


na  teritoriju  turopoljskom.  God.  1908.  otkriveno  je  nedaleko  bolnice  u 
Vel.  Gorici  staro  groblje.  Uz  ninoge  predmete  nerimske  nadjeiio  je  i 
rimskih  predmeta:  amfora,  fibula,  kljuceva.  Sudedi    po    rimskim,  nov- 


.jfe"^ 


v 


V-^-V^s. 


'      J* 


•%'• 


■'\ 


If    "" 


M 


?/V  „f . 


Tufopoljsk.  rimski  kameni.  Nalicje:   Spomenik  Luciju  Funisolanu  Vettonijanu. 
U  arkeol.  muzeju  u  Zagrcbu. 

cima,  sto  su  nadjeni  u  grobovima,  moze  se  zakljueivati,  da  ti  predmeti 
potjecu  iz  dobe  rimskog  cara  Vespazijana  (g.  69-79.  poshe  Isusa... 
Nu  mnogo  su  zanimljiviji  i  daleko  va^niji  predmeti  ovoga  grobja, 
koji  potjeeu  iz  ,anoga  srednjega  vijeka.  Nadjeno  je  grobova  sa  ko- 
Jrima,.to  je  u  ove  vrste  grobova  ne.to  sasv.jem  nov,  u  Hr^a.skoj. 


42 

Ovi  u  glavnom  potsjedaju  na  t.  z,  franacke  grobove,  naJjene  u  Nje- 
mackoj  i  Franceskoj.  U  jednom  se  je  grobu  naslo  predmeta,  kakovi 
sii  nadjeni  u  Ugarskoj,  koje  poznati  madzarski  arkeolog  I.  Hampel 
pripisuje  kulturi  Sarmata.  Neki  hoce,  da  ti  predmeti  spadaju  u  V.,  pa 
Cak  i   u  VII.  ili  VIII.  vijek  poslije  Isusa. 

Nema  ali  dvojbe,  da  ovi  predhistorijski  predmeti  pripadaju  kul- 
turi onih  plemena,  koje  su  Rimljani  iiasli  u  torn  kraju,  a  narocito 
Keltima,  nu  nije  takodjer  iskljuceno,  da  je  ta  kultura  zivila  jos  koji 
vijek  usporedno  s  riniskom.  Nu  svakako  je,  kako  veli  nas  strucnjak 
Dr.  Hoffiler,  »velikogoricko  groblje  jedno  od  najv^aznijih,  sto  ih 
je  dosele  u  Hrvatskoj  u  opce  otkriveno,  Ne  samo  zato.  sto  se  u 
njima  nalaze  tragovi  tisu(igodi§nje  povjesti  toga  kraja,  nego  i  zato, 
sto  su  se  u  novorimsko,  a  i  u  kasnije  vrijeme  bas  tu  odigrali  mnogi  pri- 
zori,  koje  je  povjest  zabiljezila.  Mozda  nas  na  torn  mjestu  cekaju  iznena- 
djenja  i  za  pocetak  zivota  hrvat.  naroda  u  njegovoj  danasnjoj  domovini«.' 

Po  tumaCenju  dra.  HoffiUera  ima  u  torn  groblju  dokaza  za  tri 
kulturne  epohe :  raniju  hallstattsku,  ranorimsku  i  jednu  kasniju,  koja 
sa  rimskom  nema  nista  zajednicka.  Buduca  iskapanja  na  torn  mjestu 
pruzit  6e  za  cijelo  mnogo  nova  i  korisna  po  povijest. 

'  Gosp,  Dr.  Hoffiler  priopcio  jc  opis  toga  groblja  u  X.  sv.  »Vjcsnika 
hrv.  arkeol.  drustva*  upravo  za  to,  da  pomogne  pisanju  povjesti  turopoljske. 
Topla  mu  hvala! 


Rimski  zrtvenik  posvecen  rijecnom 

bogu  Savu  nadjen  u  Scitarjevu. 
U  arkeoloskom  muzeju  u  Zagrebu. 


%iBgP'*!S5?'2 


'/ 


Zemljana   posuda  (umfora)  iz   rimskoga 
groba  sa  paljevinom  u  V.  Gorici. 


Doba  do  prvih  vijesti  o  Turopolju. 

PoCam  od  V.  vijeka  naSi  su  krajevi  pozoristem  raznih  kome- 
sanja  i  selenja  kojekakih  pukova.  Onuda  prolaze  zapadni  Goti  u  Italiju, 
a  poslije  i  istocni  Goti.  Ovi  germanski  narodi  obore  g.  476.  zapadno 
rimsko  carstvo,  a  g.  493.  zavlada  Panonijom  i  Dalmacijom  Teodorik, 
kralj  istoCnih  Gota.  Godine  548.,  551.  i  552.  stupaju  prvi  Slaveni 
(Hrvatii  na  zemlju  danasnje  nase  domovine.  Take  napucise  Hrvati  i 
kraj  turopoljski.  U  tom  prijedjelu  zasnovana  je  mlada  hrvatska  oblast, 
a  srediSte  joj  bijase  Sisak.  Ovaj  dio  »Slovinske«  zemlje,  poznate  i 
pod  imenom  >  Posavske  Hrvatske(,  imao  je  svog  kneza,  koji  stolo- 
vase  u  Sisku. 

Naselivsi  Hrvati  taj  kraj  svoje  dana'Jnje  domovine,  nasli  su  tamo 

dvije  kulture,  rimsku  i  recimo  nerimsku  Ibarbarsku,  keltsku,  skordisku). 

Nije  vjerojatno,  da  bi   bili   Hrvati  ovdje  zaostala  barbarska  plemena  i 

rimske    koloniste    istrijebili.    Hrvati    su    postali    gospodujudi  elemenat/ 

a  oni  sluzbujuci.    Kako    nas    povijest  drugih  naroda  uCi,  za  cijelo  su 

i    ovi     ostaci    naroda    predhrvatske    dobe  s   vremenom  pohrviitili  se  i 

sa  novim  se   naseljenicima  stopili,    tako,  da  napokon  nestaje  rimskog 

i  barbarsko"-  elementa. 

f^  » 

TeSke  patnje  pretrpise  Hrvati  tog  kraja  od  strasnih  provala 
Avara  polovicom  \'III.  vijeka.  Hrvati  nadjose  pomo(3  protiv  Avara 
kod  franaCkoga  kralja  Karla  Velikoga,  i  s  njime  vojevahu  na  Avare, 
kr)ji  su  god.  799.   posvema  svladani. 

Oslobodivsi  se  od  Avara,  postado.se  Hrvati  podanici  franacki, 
priznavgi  g.  803.  franacko  vrhovno  gospotstvo.  Poslije  smrti  kralja 
Karhi  Velikoga  g.  814.  zavlada  franaCkom  drzavom  sin  mu  Ljudevit 
i'obcjzni.  I  njemu  se  Hrvati  poklone,  U  to  doba  vladase  u  Slovinskoj 
zemlji  u  gradu  Sisku  knez  Ljudevit,  Zulumi  Franaka  bijahu  do  skora 
nesnosni.  Posavski  se  Hrvati  pod  Ljudevitom  dignu  na  oruzje.  Hrvati 
se  junaciki  opirase.  Ljudevit  odbi  u  Cetiri  godine  devet  franaCkih 
vojska.  Kad  je  pako  g.  822.  udarila  na  nj  golema  franacka  vojska, 
zdvoji  Ljudevit  o  spasu  Slovinske  zemlje  i  pobjeze  k  nekom  knezu 
u  vSrbiju.  To  bija.^e  pad  zemlje  Slovinske,  koja  bude  pridruzena  mark- 


45 


grofoviji  furlanskoj.  Tekar  nakon  niiiogih  nezgoda  i  nevolja,  koje  su 
snalazile  kroz  to  strasno  vrijeme  Posavsku  Hrvatsku,  oslobodise  se 
Hrvati  pod  izmak  IX.  vijeka  sasvim  franackoga  gospotstva,  i  tako  se  je 
unapred  mogla  razvijati  snazna  hrvatska  drzava  pod  svojim  narodnim 
vladarima.  Posavska  Hrvatska  Jade  se  pod  okrilje  prvoga  hrvatskoga 
kralja  Topiislava  (910.  — 930.) 

Pod  konac  XI.  vijeka  (1093.)  zasnovana  je  zagrebaCka  bisku- 
pija  i  od  tad  biva  nesto  jasnija  povijest  ovoga  kraja.  Pocam  od  o-. 
1091.,  kad  je  ugarski  kralj 
sv.  Ladislav  provalio  preko 
Drave,  dolaze  ovi  nasi  kra- 
jevi  pod  vlast  ugarskoga  kra- 
lja, koji  ovdje  u  Slovinskoj 
zemlji  izmedju  Drave  i  Gvo- 
zda  ucini  kralj  em  svog  si- 
novca  Alma.  Time  je  ovaj  dio 
nase  domovine  za  cas  bio 
otrgnut  od  ostalog  hrvatskog 
kralj  evstva.  Kad  su  godine 
1102.,  Hrvati  svojevoljno  iza- 
brali  Kolomana,  kralja  ugar- 
skoga, svojim  kralj  em,  polo- 
zen  je  temelj  personalnoj  uniji 
hrvatskoga  i  ugarskoga  kra- 
Ijevstva. ' 


\ 


Nema  sumnje,  da  je  vec  u 
najdavnije  doba  ono  pleme, 
sto  se  kaSnje  prozvalo  turo- 
poljskim,  sacinjavalo  posebnu 
slobodnu  plemensku  hrvatsku 
zupu,  kakovima  mnogim  na- 
lazimo  tragove  na  prostoru 
stare  zupanije  zagrebacke.  Ta- 
kove  stare  hrvatske  plemen- 
ske    zupe    bile    su    Moravce, 

Okie,    Podgorje,   Gorica  i  dr.    Otkako    su  pako   Hrvati   izabrali   ugar- 
skoga kralja  Kolomana  g.  1 102.  svojim  kraljem,  nastale  su  druge  prilike 

•  Poblize  o  torn  vidi  u  znamenitom  djelu  dra.  N.  pi.  Tomasica:    Temelji 
hrvatskoga  drzavnoga  prava.  (Pacta  conventa). 


Napis  na  podnozju  kipa  limske  caricc  He- 

rennije  Ktruscille  (250.  po  Isus.)  Nadjen  g. 

1768.  u  Scitarjevu. 

U  arkeol.  muzcju  u  Zagrcbu. 


46 

u  nasoj  dorriDviiii,  a  naroCito  u  zemlji  izniedju  Drave  i  Kupe.  Tu  se  je 
poCelo  uvadjati  onu  drzavno  ustrojstvo,  koje  je  poznato  pod  imenom  »si- 
stema  castra«  luredba  utvrdjenih  gradova).  Taj  tecaj  zapocinje  za  ci- 
jelo  ved  u  cas,  kad  je  ugarski  kralj  sv.  Ladislav,  provalivsi  u  na§u 
domovinu,  zasnovao  biskupiju  u  Zagrebu  (g.    1093.) 

Sva  jc  prilikn,  da  je  ono  prastaro  pleme  turopoljsko,  a  mozda 
i  di'uga  neka  pleinena  ve6  i  u  doba  prije  Kolomana  potpadala  u 
obrambenom  pogledu  pod  grad  Zagreb,  koji  bijase  srediStem  njihovim, 
i  u  kojein  je  stolovao  poglavica  tih  plemena. 

\e6  za  prvih  hrvatskih  kralj  eva  iz  ugarske  kuce  Arpadove, 
mora  da  je  grad  Zagreb  izgubio  znat^aj  plemenskoga  grada,  te  je 
postao  sjedistem  zupanije  (comitatus),  koja  je  obuhvatala  vise  ple- 
menskih  zupa,  a  medju  njima  i  Turopolje. 

Prema  uredbi  castra  spadali  su  Turopoljci  u  red  onih  zitelja 
zupanije,  koji  se  je  zvao  »jobagioni«  (jobagiones  castri),  i  to  jobagioni, 
koji  su  drzali  svoje  posjede  ne  na  temelju  kraljevskih  povlastica,  vet 
na  temelju  svoga  plemenskoga  prava  (ratione  iuris  ipsorum).' 

Rijec  ;jobagio«  nastala  je  od  magjarskih  rijeci  »jobb«  =  bolji, 
i  »agy^'  =  krevet,  dakle  »jobagio«  znaci  covjeka  boljega  stalisa,  onoga, 
koji  u  nekom  oblasnom  teritoriju  zaprema  bolji  pravni  polozaj  od 
drugili  osoba.  Tu  znaci  visi  stalls  od  »castrensa«  (gracanai,  koji  su 
takodjer  zivili  na  zemljama  castra,  imajuci  opet  bolji  polozaj  od  »ru- 
sticus  (seljaka  =^  kmetova).  A  moguce  je,  da  se  tim  nazivom  na- 
zivahu  samo  pripadnici  pojedinog  slobodnog  bratstva,  odnosno  plemena. 

Tocno  opredijeliti  polozaj  ovih  nije  mogude.  Moze  se  samo 
reci,  da  su  ^  jobagiones «  ili  »nobiles  castrenses*  nekako  istovjetan 
stalez,  uzivajuci  nesto  manja  prava  od  plemica  (nobiles  regni,  joba- 
giones regis,  servientes  regis,  de  familia  regis,  aulici). 

Ovi   jobagioni   s  vremenom  su   sasvim    izjednaceni  s  plemidima, 

\'e6  u  tome,  sto  ved  prve  isprave,  koje  govore  o  Turopoljcima. 
zovu  ih  iobagionima,  razabiremo,  da  su  ovi  bili  od  iskona  slobodni 
Ijudi,  a  nedvojbeno  pripadnici  jednog  od  starih  hrvatskih  plemena, 
kojih  su  pripadnici  smatrani  vazda  hrvatskim  pleniicima.  Nema  ta- 
kodjer sumnje,  da  su  i  oni  poznati  Turopoljci,  koji  su  god.  1225. 
dignuti  u  red  plemica,  bili  iobagioni,  ako  nam  to  listina  i  ne  veli. 
0\  i  bivaju  oslobodjeni  od  sluzbenosti  prema  gradu  Zagrebu  i  postaju 
plemidi.  To  je  naravni  skok  jediuo  od  staliSa  jobagiona,  bar  u  to  doba. 

U  cas,  kad  nam  pismeni  spomenici  pocinju  spominjati  Turo- 
poljce,  razabiremo,  da  su  Turopoljci  kao  jobagioni    spadali  pod  grad 

'  I.  8.  10. 


47 


(castrumj  Zatrreb,  i  bill  obvezani  na  neke  duznosti  prema  uvom  gradu, 
koji  je  stajao  pod  upravom  zupana,  sto  ga  je  postavljao  kralj.  Go- 
dinom  1125.  pocinje  emancipacija  Turopoljaca  od  grada  Zagrebai 
nastavlja  se  god.  1271.,  a  dovrsava  se  god.  1278.'  tako,  da  vec 
pod  konac  XIII.  vijeka  ne  opstoji  vise  onaj  stari  odnosaj,  koji  je 
potrajao  od  vremena  uvedenja  sistema  castra. 


Bronsana  kopca  (fibula)  iz  rimskoga  groba  sa  zarom  u  Vel.  Goiici. 


Zeljezne  bojne  sjekire  iz  giobova  lanoga  srednjega  vijeka  u  V,  Gorici. 

Uspomena  na  tu  potcinjenost  gradu  Zagrebu  odrzala  se  je 
dugo.  jos  god.  1524.  prigodom  presude,  koju  je  kralj  Ljudevit  II. 
izrekao  u  korist  Turopoljaca  protiv  Gjure  markgrofa  Brandenburskoga, 
sporainje  se  ta  ovisnost.''* 

'  Te  su  godine  popisane  slobostinc  Turopoljaca.  I.  30.  31. 

2  II.  531. 


Turopoljc  do  osnutka  grada  Lukavca. 

Sve  do  pocetka  Xlll.  vijeka  veonia  su  oskudne  vijesti  o  pri- 
jedjclu,  u  kojem  se  danas  stere  1\iropolje.  Nije  ali  nista  bolje  ni  sa 
ostalim  prijedjelima  nase  domovine,  sto  se  steru  izmedju  Gvozda  i 
Drave.  Tek  imade  tu  rukovjet  listina,  koje  govore  o  torn  dijelu  nase 
domovine,  a  popunjuju  ih  donekle  Ijetopisi  i  predaje, 

O  samoni  prijedjelu  turopoljskom  iiema  izricnih  vijesti  sve  do 
god.  1225.  Spominje  se  doista  nesto  prije  velika  suma  (turopoljska) 
kao  medjas  posjeda  crkve  zagrebacke,  ali  se  o  samom  Turopolju 
nista  ne  veli. 

Prva  vijest  o  Turopolju  jest  iz  god.  1225.  Ova  najme  godine 
podize  mladi  kralj  Bela  III.  (IV.)  Turopoljce  Budunu  i  bracu  mu 
Ivana  i  Levca  te  njihove  rodjake  Gjuru,  Ivana  sina  Ladislavova, 
Pribislava,  Nikolu,  Dapca,  Milovana,  Rodusa,  Tola  i  Koskuta  u  red 
kraljevskih  sluzbenika  —  ucini  ih  plemicima. ' 

Godine  1249.  poceo  je  Ivan  sin  Jaroslavov,  gospodar  tvrdoga 
Okic-grada  svojatati  Veliki  turop.  Lug,  ali  ga  u  torn  sprijecise  Turo- 
poljci,  te  je  on  mirno  odustao  od  svojih  teznja,  a  ban  cijele  Slavo- 
nije  Stjepan  izdao  je  o  torn  pismo,  kojim  je  uredio  medje  ove  sume 
i  urucio  ju  Turopoljcima  na  temelju  njihova  plemenskoga  prava 
na  nju.^ 

Iste  godine  svojatao  je  receni  Ivan  Jaroslavov  i  turopoljska 
zcmlju  Odru,  koju  takodjer  ban  vStjepan  dosudi  Turopoljcima,  sto  je 
i  kralj   Bela  g.    1255.   i    1264.  potvrdio.^ 

Glede  Velikoga  Luga  porode  se  god.  1255.  opet  novi  prijepori  o 
medjama.  Za  to  je  ban  Stjepan  po  nalogu  kralja  Bele  III.  (IV.)  po- 
novno  uredio  medju  ove  sume'. 

'  Sravni  potanje  u  clanku  o  turopoljskom  plemstvu. 

'  Sravni  potanje  u  clanku  o  turop.  sumama  u  ovom  djclu. 

'  I.  '.).  11. 

*  I.  10. 

'  Sravni  clanak  o  turop.  pkmstvu. 


49 


Turopoljski  rod  Staniska  sina  Varaciskova,  koji  je  obitavao  na 
zemljama  danasnjega  Mraclina^  Ijuto  se  bio  njesto  zamjerio  hercegu 
Beli  (sinu  kralja  Bele  III.  (IV,),  koji  ih  od  stalisa  jobagiona  svrgnuo  na 
drvonose  grada  Zagreb  a  —  kmetove.  Nu  prije  nego  li  je  hcrceg 
umro,    hotio    ih   je    opet    uciniti    jobagionima.    Na  temelju    te    odluke 


Ik 


Zeljezno  oruzje  iz  grobova  ranoga  srednjega  vijeka  sa  kosturima  u  Vel.  Gonci. 

hercegove  uspostavio  je  taj  rod  ban  cijele  Slavonije,  Joakim,  god.  1271., 
a  kralj    Ladislav  III.  (IV.)  je  to  slijedece  god.    1272.  potvrdio.' 

U  drugoj  polovini  XIII.  vijeka  nalazimo  vei5  jasne  vijesti  o  op- 
cinskom  uredjenju  Turopolja.  God.  1278.  21.  juna  na  saboru  hrvat- 
skom  u  Zagrebu  popisane  su  stare  slobostine  i  obicajna  prava  Tu- 
ropoljaca,  i  uredjen    odno^aj    ovih  prema  van.    O  torn  je  ban  Nikola 

'  Sravni  clanak  o  turopoljskom  plemstvu. 


50 

izdao  svecanu  ispravu.  To  bi  bio  najstariji  statut  turopoljski.  Ovaj 
statut  potvrdi  god.  1279.  kralj  Ladislav  na  molbu  zupana  turopolj- 
skoga  Ladislava  sina  GumzinovaJ 

Turopoljci  su  uvijek  nastojali,  da  im  se  stare  povlastice  pri- 
znaiu  od  kralj  eva  i  banova.  Tako  evo  zamolise  kralj  a  Karla  Roberta 
g.  1322.,  da  im  potvrdi  povelju  kralja  Bele  od  g.  1264.,  kojom  im 
je  taj  kralj  potvrdio  povelju  glede  Odre.  Kralj  je  to  dakako  ucinio.''* 
Tako  isto  potvrdio  je  ban  cijele  Slavonije,  Nikola,  god.  1324.  26. 
januara  u  Zagrebu  povelju  kralja  Ladislava  od  g.  1279.,  kojom  je 
potvrdjen  statut  od  g.  1278.  Ovu  opet  povelju  potvrdi  ban  Mikac 
Prodavic  u  Toplici  (Topuskom)  4.  jula  g.  1326^  Kad  je  pako  kralj 
Karlo  Roberto  boravio  kod  Toplice  4.  jula  1333.,  dodjo§e  preda  nj 
turopoljski  zupan  Jakob  sin  Vukote,  Miko,  sin  Kelemesev  i  Lovro  sin 
Ratkov,  zamoliSe  ga,  da  potvrdi  povelje  kralja  Ladislava  od  g.  1279.  o 
statutu  turopoljskom  (1278.).  Kralj  uslisa  molbu  i  potvrdi  ovu  povelju.'* 

God.  1342/3.  trpilo  je  hrvatsko  plemstvo  i  narod  izmedju  Save 
i  Gvozda  velike  nevolje  od  velikasa,  koji  su  mu  gazili  slobodu  i  oti- 
niali  inianja.  Tuzbe  na  ta  nasilja  doprijese  i  do  kralja  Ljudevita 
Velikoga,  koji  19.  maja  god.  1343.  iz  Visegrada  nalozi  novomu  hr- 
vatskomu  banu  Nikoli  Banidu  (Banfy  de  Lindva)  sinu  Stjepana,  da 
povrijedjenima  pribavi  zadovoljstinu,  a  u  koliko  on  to  ne  bi  mogao 
uciniti,  neka  sve  poteskode  pod  svojim  pecatom  dojavi  kralj u.  Medju 
ovim  potistenim  plemidima  bili  su  i  Turopoljci,  na  koje  kralj  upravi 
pismo,  u  kojem  im  priop6uje  ovu  svoju  odredbu.^ 

Ban  Nikola  Banic  pogibe  god.  1346.  u  ratu  protiv  Mlecana  u 
Dalmaciji,  a  naslijedi  ga  u  banskoj  casti  Nikola  Sec,  jedan  od  naj- 
znamenitijih  muzeva  onoga  vremena.  Turopoljci  se  odmah  pobrinu 
za  usCuvanje  svojih  pravica,  te  poslase  k  banu  Nikoli  Secu  svog 
zupana  Ivana,  Stjepana  sina  Vukote,  Miku  sina  Kelemuseva  i  Nikolu 
sina  Ivanova,  koji  mu  predlozise  na  potvrdu  povelju  kralja  Karla 
Roberta  od  g.  1333.,  koja  je  sadrzavala  Statut  turopoljski  od  g.  1278. 
Ban  uslisa  molbu  Turopoljaca  i  potvrdi  to  u  Zagrebu  5.  marta  god. 
1347.**  Istu  ovu  povelju  potvrdi  25.  marta  g.  1352.  u  Budimu  kralj  Lju- 
devit  Veliki  na  molbu  zupana  turopoljskoga  Jakse,  te  Petra  sina  Pavlova.' 

'  I.  30.  Sravni  pfitanjc  u  clancima  o  opcinskim  urcdbama  Turopolja. 
"-  I.  4L 
M.  41.  42. 

*  I.  50. 
»  I.  55. 

•  I.  61. 
'  I.  67. 


51 

U  to  doba  javlja  se  u  Turopolju  neki  Grgur  sin  Stjepanov.  Taj 
se  g-od.  1344.  spominjc  kao  sluzbenik  bana,  i  »zupau«  (comes),  te 
je  dobio  od  kralja  na  dar  neke  posjede  u  Rakitovcu.  Kasnje  stece 
posjede  i  u  Petrusevcu.  Taj  susjed  Turopoljaca  bio  je  vrlo  nasiljan 
covjek,  te  je  god.  1352.  oteo  Turopoljcima  mnogo  svinja  u  sumi 
onkraj  Bune,  a  tri  pastira  svukao  do  gola,  isprebijao  ih  i  okovao  u 
njegve.  Na  prituzbu  Turopoljaca  odredi  kralj  Ljudevit,  da  kaptol 
zagrebacki  ispita  ta  nasilja.  To  je  kaptol  ucinio  i  izvijestio  o  torn 
kralja.' 

Poslije  smrti  hercega  Stjepana,  kraljeva  brata,  koji  je  vladao 
u  Hrvatskoj  kao  herceg  ovih  kraljevina,  ostala  je  njegova  udovica 
Margareta,  kdi  njemackoga  cara  Ljudevita  Bavarskoga,  u  Hrvatskoj, 
te  je  mnogo  utjecala  na  javne  poslove  zemlje.  Ona  bija§e  sklona 
Turopoljcima,  koji  ju  uputise  u  sve  svoje  slobostine  i  pravice.  Njoj 
bijase  na  srcu,  da  se  stuju  turopoljske  slobode,  sto  su  im  podijelili 
kraljevi.  2.  decembra  god.  1354.  izda  herceskinja  Margareta  u  Bu- 
dimu  povelju,  upravljenu  na  bana  Nikolu  Seca  i  ostale  zemaljske 
sluzbenike,  te  ubirace  poreza,  kojom  ostro  nalaze,  da  se  imadu  Tu- 
ropoljci  stititi  u  njihovim  slobodama.^  4.  pako  decembra  iste  godine, 
takodjer  u  Budimu,  potvrdi  na  molbu  zupana  Stjepana  sina  Mikiceva 
i  Marka  sina  Stanomirova  povelju  kralja  Ljudevita  Velikoga  od  god. 
1352.  o  turopoljskom  statutu.^ 

Jedva  sto  je  bansku  stolicu  zasjeo  ban  Leustakij,  eto  preda  nj 
dodjose  Turopoljci  Mraclincani,  i  zatrazise  potvrdu  svog  plemstva, 
koje  je  bilo  uspostavljeno  po  banu  Joakimu  (1271.)  i  potvrdjeno  po 
kralju  Stjepanu  VII.  (V.)  (1272.).  Ban  im  izda  tu  potvrdu  u  Zagrebu 
19.  novembra   1360.^ 

Kad  je  za  rata  kralja  Ljudevita  na  Bosnu  (I363j  u  banovini 
Usori  izgubljen  kraljevski  pecat,  valjalo  je,  da  ne  bude  zloporaba, 
sve  pod  tim  pecatom  izdane  povelje  obnoviti.  Za  to  Turopoljci  po- 
dastrijese  na  potvrdu  kralju  Ljudevitu  njegovu  povelju  od  g.  1352., 
o  kojoj  smo  gore  govorili.  Kralj  to  potvrdi  6.  marta  g.  1364.  Tu 
povelju  predocise  zupan  turopoljski  Petar  Stjepanov,  Petar  brat  Jakse, 
Luka  sin  Vucjakov  i  Vid  sin  Andrije.'^ 

Na    poziv    pape  Urbana  V.   pobrine  se  kralj   Ljudevit  Veliki  za 

^  I.  56.  60.  62.  64.  68.  69. 
'  I.  7L 
3  I.  72. 

*  I.   75.    Vidi   potanje    u    clancima  o   Mraclinu  i   o    turop.   plemstvu   u 
ovom  djelu. 
^  I.  77. 


52 

svoga  niladoira  rodjaka  Kaiia  Maloga,  hercega  od  DraCe,  sina  gra- 
vinskoga  grufa  Ljudevita,  svoga  prastricevica,  potomka  stare  ku6e 
Anzuvinaca.  Yec  god.  1365.  nalazimo  mladog  hercega  u  Dalmaciji,  a 
god.  1369.  podijeli  mu  kralj  east  hercega  Dalmacije  i  Hrvatske. 
God.  1371.  preuze  mladi  Karlo  DraCki  upravu  svoje  hercegovine  i 
nazivlje  se  "hercegom  Slavonije«  ili  -hercegom  Dalmdcije  i  Hrvatske «. 
DoSavsi  u  ove  nase  strane,  najprije  ga  nalazimo  ii  Cidama.  Ovamo 
poslase  Turopoljci  svoje  poslanike  na  poklonstvo  i  predocise  mu 
gorespomenutu  povelju  kralja  Ljudevita  Velikoga  od  g.  1364.,  moled, 
da  ih  zastiti  u  uzixauju  njihove  slobode.  Mladi  herceg  izda  o  tom 
16.  aprila  povelju,  kojom  nalozi  svim  zupanima,  kastelanima  i  zamje- 
nicima  ovih,  da  §tite  i  cuvaju  Turopoljce  u  njihovim  slobodama.  28. 
pako  aprila  izda  herceg  u  Zagrebu  povelju,  kojom  potvrdi  gorespo- 
menutu Ljudevitovu  povelju.'  Herceg  Karlo  ostao  je  u  Hrvatskoj  do 
god.   1 376. 

Sudbina  hercega  Karla  vrlo  je  zalosna.  Poslije  smrti  Ljudevita 
Velikoga  (1382.)  zasjela  je  prijestol  ugarsko-hrvatski  kci  mu  Marija, 
a  za  nju  vladala  je  njezina  majka,  kraljica  Jelisava.  God.  1385.  po- 
zvase  Hrvati  hercega  Karla  na  ugarsko-hrvatski  prijestol,  i  bude  31. 
decembra  g.  1385.  okrunjen  za  kralja.  Nu  vec  24.  februara  god.  1386, 
ubise  ga  pristase  kraljice  Marije  u  Budimu.  Ubio  ga  je  ugarski  ve- 
likas  Forgac.  Iza  njegove  smrti  nasta  jos  vece  komesanje  u  Hrvat- 
skoj i  Ugarskoj,  a  naroCito  kad  je  uz  Mariju  uzeo  vladati  i  kralj 
Sigismund  iz  ku6e  Luksenburske.  Taj  vehki  pokret  osjecalo  je  za 
cijelo  i  Turopolje.  Nije  onda  ni  cudo,  da  su  Turopoljci  dah  g.  1408. 
po  zagrebackom  kaptolu  prepisati  svoju  vaznu  povelju  od  g.  1255., 
koja  se  je  ticala  njihova   posjeda  Odre. 

Do  skora  osjeti  Turopolje  jo§  i  vede  nevolje.  Prve  provale  Tu- 
raka  u  Turopolje  poCele  su  ved  oko  god.  1422.,  a  potrajale  su  sve 
do  pod  izmak  XVI.  vijeka.'* 

Kralj  Sigismund  izdao  je  do  god.  1436.  vise  isprava  za  Turo- 
polje, ali  ove  se  odnose  lili  na  pojedine  osobe  i  posjede  turopoljske. 
Tek  9.  februara  god.  1436.  izdao  je  dvije  povelje,  koje  se  odnose 
na  opcinu  turopoljsku.  Tad  je  najme  na  molbu  turopoljskoga  zupana 
Stjepana  sina  Petkova  i  Stjepana  sina  Markova  prepisao  i  potvrdio 
kralj  Sigismund  recenu  povelju  kralja  Bele  111.  iIV.)  glede  Odre,  i  po- 
velju kralja  Ladislava  od  g.    1279.  o  statutu  turopoljskom.'* 

•  I.  88.  8'.). 
'  160. 

^  Vidi  o  tom  potanje  u  clanku  o  turskim  provalama  u  Turopolje. 

*  I.  242.  245. 


55 


Turopoljci  nastojahu  zivo,  da  si  sa  sviju  strana  osiguraju  svoje 
slobode.  Otkako  se  je  kralj  Sigismund  po  drugi  put  ozenio  sa  Barba- 
rom  grofinjom  Celjskom,  javlja  se  rod  Celjskih  kao  najmocniji  u 
Hrvatskoj.  Celjski,  surjaci  kralj evi  sticu  imanja  i  vlasti,  rec  hi  ho6e 
potisnuti  mozne  Frankopane.  S  njima  valjalo  je  racuuati.  Jos  veiii 
razlozi  potakli  su  Turopoljce,  da  se  osiguraju  od    Celjskih,  a  osobito 


Zemljane  posude  iz  grobova  ranos^a  srrunjega  vijeka  sa  kosturima  u  V.  Gorici. 

kad  su  Friderik  i  Ulrik,  grofovi  Celjski  zavladali  tvrdim  Medvedgra- 
dom,  sto  ga  g.  1436.  kupise  od  Rudolfa  Albena  i  sina  mu  Leonarda. 
Cijelo  gotovo  Zagorje  bilo  je  u  vlasti  grofova  Celjskih,  koji  po  torn 
nosise  lijepi  naslov  » grofova  Zagorskih«.  I  grad  Rakovac  dodje  u 
ruke  Celjskih. 

Posto    su  si  pako    vlasnici    Medvedgrada    od    davnine    svojatali 
neko  pravo  na  Turopolje  i  utjecali  na  opdinsko  uredjenje  turopoljsko,' 

'  Sravni  clanak  o  zupanima  turopoljskim  u  ovom  djclu. 


54 

naravna  je  posljedica,  da  su  Turopoljci  nastojali  mirno  ziviti  sa 
•rospodarima  Medvedgrada.  Zato  evo  vidimo,  da  7.  septembra  god, 
1437.  dolaze  turopoljski  zupan  Stjepan  Petkov,  Mihalj  Barnatin,  Fa- 
bijan  Mihaljev  i  Marko  Ladislavov  pred  Ulrika  kneza  Celjskoga  u 
Rakovac,  gdje  taj  iia  njiliovu  molbu  potvrdi  Turopoljcima  povelju 
kralja  Sigismunda  od  g.  1436,  o  turopoljskom  statutu.  Iste  godine 
10.  oktobra  dali  su  Turopoljci  po  zagrebai^kom  kaptolu  prepisati  onu 
drugu  listinu  kralja  Sigismunda,  koja  se  tice  njihovoga  posjeda  Odre. 
Isto  tako  dali  su  si  Turopoljci  po  knezu  Fridriku  Celjskom,  hrvat- 
skoni  banu  27.  augusta  god.  1447,  u  Celju  potvrditi  povelju.  kralja 
Sigismunda  od  god.  1437.  glede  istoga  posjeda  Odre,  a  vec  31.  augusta 
prepisao  im  je  kaptol  zagrebacki  ovu  potvrdu,'  To  je  bilo  tini  potre- 
bitije,  jer  su  knezovi  Celjski  bili  i  na  desnoj  obali  Save  neposredni 
susjedi  Turopolju.  Tu  su  najme  drzali  kastel  Stupnik,  sto  ga  kupise 
jos  od  kralja  Sigismunda  za  2000  tor.^ 

U  ovo  vrijeme  bilo  je  u  gradovima  Medvedgradu,  Rakovcu,  u 
oba  Kalnika  i  Koprivnici  raznih  sluzbenika,  po  narodnosti  Srba  (Ra- 
scianii,  koji  su  pred  Turcima  pobjegli  iz  svoje  domovine  i  nasli  za- 
kloniste  kod  kralja  i  velikasa,  narocito  kod  knezova  Celjskih,  Ovi  su 
doskora  podeli  zlorabiti  svoj  polozaj,  jer  su  stall  uznemirivati  hrvatske 
plemide  i  njihove  kmetove,  cineci  im  nepravde,  nasilja  i  stete,  Na- 
rocito stradali  su  od  ovih  pridoslica  nasi  Turopoljci,  Od  ovih  uzese 
traziti  razne  neobicajne  sluzbe  i  dace.  Turopoljci  se  potuze  novomu 
Ikralju  Ladislavu  Postumu,  moleci  ga  za  zastitu.  22.  novembra  1447. 
nalozi  kralj  iz  Praga  hrvatskomu  banu  Ivanu  Vitovcu,  da  §titi  Turo- 
poljce  u  uzivanju  njihovih  starih  slobo^tina,  a  onim  Srbima  strogo 
I  zabrani  uznemirivati  Turopoljce,  koji  od  vajkada  spadaju  same  pod 
sudbenost  hrvatskoga  bana,^ 

Od  potonjih  dogadjaja  u  Turopolju  valja  nam  spomenuti  jos 
i  razmiricu  Turopoljaca  i  zagrebackoga  kaptola  poradi  desetine  (1466 
do  1467,1,  uslijed  koje  su  Turopoljci  dosta  stradali,  jer  ih  je  crkvena 
vlast  za  jeduo  vrijeme  izopi^ila  bila.'* 

Veoma  vazan  privilegij  dobise  Turopoljci  15.  oktobra  godine 
1466.  od  kralja  Matije  Korvina.  Stara  povelja,  sto  ju  dobi  o  plem- 
stvu  turopoljski  rod  brace  Budune,  Ivana  i  Levca,  te  njihovi  rodjaci 
god,  1225.  od  kralja  Bele  III.  (IV, j,  pocivala  je  kroz  vijekove  negdje 
cuvana.  Turopoljci  ju  po  svojim  izaslanicima  popu  Fabijanu  Miksi(iu, 

'  I.  250,  251.  2H4.  2H5. 

'  C.  i  kr.  dvorski  arkiv  u  Becu,  Hungarica 

'  I.  465. 

*  Potanje  o  torn  vidi  u  clanku  o  crkvenoj  desetini  u  ovom  djelu. 


55 

Mirku  piscu  Petrusevidu  i  Ivanu  Jagnjicu  podastrijese  kralju  na  po- 
tvrdu. '  Ova  povelja  je  kasiije  mnogo  sluzila  Turopoljcima. 

Ovora  godinom  svrsava  se  prvi  perijod  —  najstariji  —  sredo- 
vjecni  povijesti  Turopolja,  jer  od  tog  casa  Turopoljci  sasvim  s  druo-otr 
stanovista  temelje  svoje  slobodc. 

Iza  izumria  knezova  Geljskih  (zadnji  knez  Celjski,  Ulrik,  ubijen 
je  od  Ladislava  Hunjada  u  Biogradu  g.  1456.j,  zaredali  su  razni  go- 
spodari  u  Medvedgradu.  Od  ovih  je  po  Turopoljce  najkobniji  bio 
Ivan  Tuz. 

Da  se  pako  Turopoljci  sto  sigurnijima  mogu  osjedati  od  prije- 
teCih  navala  turskih  sagradise  si  na  potoku  Lukavcu  do  sela  Donjeg 
Lukavca  drvenu  utvrdu  —  grad  Lukavec.  Dali  su  za  to  prema  usta- 
novama  tadanjega  vremena  dobili  kraljevsku  dozvoki,  nije  nam  po- 
znato.  Mozda  i  jesu,  ali  se  nam  ova  nije  sacuvala.  Kako  cemo  iz 
potonjega  viditi,  zadavao  je  grad  Lukavec  Turopoljcima  veoma  mnogo 
nevoija  i  briga,  jer  se  u  njem  ugnijezdise  velikasi,  od  kojih  su  mnogo 
stradali. 

'  I.  457,  Vidi  potanje  u  clanku  o  turop.  plemstvu  u  torn  djelu. 


Boi'ba  Tiiropoljaca  za  grad  Lukavec  i 
plemicku  slobodii  njihovu. 

Kad  je  ono  oko  god.  1478.  zaprijetila  Turopolju  velika  pogibelj 
od  provala  turskih,  zamoli^e  Turopoljci  medvedgradskog  vlastelina 
Ivana  Tuza  za  pomoi3.  Ovaj  im  dade  u  grad  Lukavec  12  strijelaca, 
koje  ali  vi?e  ne  izvede  iz  grada.  Tako  zaposjedose  gospodari  Medved- 
grada  grad  Lukavec,  koji  osta  u  rukama  njihovim  sve  do  godine 
1553.  Tu  su  ovi  drzali  svoje  ka^telane,  koji  pace  obnaJ5ahu  i  Cast 
vrhovnog  zupana  turopoljskoga.* 

Ivan  'I\iz  nije  ostavio  najljepsu  uspomenu  u  Turopolju,  makar 
da  je  samo  kratko  vrijeme  drzao  Lukavec.  Potonji  spisi  napominju 
nasilja,  sto  su  nanesena  Turopoljcima  po  sluzbenicima  Tuzovim,  ali 
ne  navode  kakova.  Svakako  su  bila  znatna,  jer  je  radi  tih  nasilja 
Tuz  osjeciao  griznju  savjesti.  Uskocivsi  Tuz  pred  gnijevom  pravde 
kraljeve  u  Veneciju,  jednom  je  k  njemu  po  nekom  poslu  poslao  brat 
mu  Osvald,  biskup  zagrebaCki,  Bartola  Sampuha.  Tu  u  razgovoru 
zapita  Tuz  Sampuha,  kako  li  zivu  bijedni  plemidi  Turopoljci,  na  sto 
Sampuh  odvrati :  »Tako  kako  ih  je  tvoje  gospotstvo  ostavilo«,  na  sto 
6e  Tuz  odgovoriti :  »Ja  ne  6\x  izbjedi  vjecnom  prokletstvu  radi  nasilja, 
koja  sam  im  nanesao.'^ 

•     Da  kako,  Tuz  nije  izvidao    rane,    zadane    Turopoljcima,    jer   se 
nije  nikada  vi^e  povratio  u  Hrvatsku.  Umro  je  u  Veneciji. 

Grad  Lukavec  ostao  je  kraljevskim  gradom,  dok  ga  nije  kralj 
Matija  darovao  svomu  naravnomu  sinu  hercegu  Ivanu  Korvinu  (prvih 
mjeseci  g,   1489.) 

Matija  bio  je  vrlo  sklon  Turopoljcima,  a  razlog  ce  biti  tomu 
taj,  sto  je  hotio  plemide  turopoljske  privudi  na  stranu  svog  sina  her- 
cega  Ivana,  kojemu  je  namijenio  bio  ugarsko-hrvatsko  prijestolje,  U 
to  vrijeme  naJ5lo  se  je  ubiraca  kraljevskih  poreza  u  Hrvatskoj,  koji 
su  ubirali    i    od    Turopoljaca    porez    od   1    for.    po    ku6i,  pak  ih  paCe 

*  Sravni  poglavljc  o  gradu   Lukavcu  i  o  turopoljskom  zupanu. 
'  II.  274. 


57 


upisivali  u  porezne  popise  kao  i  kmetove,  sto  se  je  protivilo  slobo- 
stinama  hrvatskoga  plemstva.  Jos  god.  1483.  13.  februara  u  Sopronju 
izdanom  poveljom  oslobodio  je  kralj  Matija  svekolike  pleini(ie  jedno- 
selce  kraljevstva  hrvatskoga  od  obicajnog  poreza  od  pol  zlatnika,  jer 
je  u  to  vrijeme  nasa  domoviua  silno  opustila  od  provala  turskih.' 
Upravo  na  temelju  te  povlastice  hrvatskoga  plemstva,  prituzi^e  se  Tu- 
ropoljci  kralj u  Matiji.  Ovaj  uslisa  njihovu  pravednu  prituzbu,  te  izda  u 
taboru  kod  opsade  Beckog  Novog  Mjesta 
28.  juna  1487.  ispravu,  upravljenu  na 
svekolike  ubirace  poreza  u  Hrvatskoj, 
kojom  im  strogo  zabrani  ubirati  ovaj  po- 
rez  od  Turopoljaca,  jer  da  su  i  oni  ple- 
mici  kraljevstva  hrvatskoga."'^ 

Ako  su  Turopoljci  i  dobili  od  kralj  a 
ovu  zastitnu  povelju,  to  ipak  nijesu  na- 
pustili  svoje  pravo  na  Lukavec,  jer  su 
odmah,  cim  doznase,  da  je  kralj  taj  grad 
darovao  svom  sinu,  ulozili  svecani  pro- 
svjed  protiv  tog  darovanja. 

Novi  gospodar  grada  Lukavca,  mladi 
Ivan  Korvin,  herceg  »Slavonije&  (Hrvat- 
ske),  uzeo  je  izvrsavati  svoja  prava  u 
Turopolju,  darivao  je  svoje  privrzenike, 
all  opet  nije  cinio  nasilja  Turopoljcima. 
Sto  vise,  on  je  postivao  njihove  slobode 
i  njihovo  plemstvo.  Kad  je  7.  augusta 
godine  1492.  boravio  u  Zagrebu,  dodjose 
pred  njega  Turopoljci  Pavao  Mahincic  iz 
Donje  Lomnice,  zupan  Benko  iz  Velike 
Mlake,  Pavao  iz  Kurilovca  i  Nikola  Der- 

pi6  iz  Plesa,  te  ga  zamolise,  da  potvrdi  Turopoljcima  povelju  kralja 
Matije  od  15.  oktobra  godine  1466.,  kojom  im  je  potvrdio  povelju 
kralja  Bele  od  g.  1225.,  na  kojoj  su  tada  Turopoljci  temeljiii  svoje 
plemstvo  i  slobode.  Herceg  Ivan  uslisa  njihovu  molbu,  te  potvrdi  Ma- 
tijinu  povelju  posebnom  svojom  poveljom,  koju  je  i  vlastorui^no  pot- 
pisao.^ 

God.    1 495.  bili  su  hercegovi  kaStelani  u  Lukavcu  Nikola  Zekel 
i  Gjuro  Sditarevaeki.  Kako  svuda,  tako  su  i  ovdje  bili  sluge  nasilniji 

•  II.  28. 
'  II.  53. 
^  II.  87. 


^1^^^ 


Zeljezno  proreslo;  ohruci  i 
okviri  za  drvene  vjedrice  iz 
groba  ranoga  srcdnjega  vi- 
jeka  sa  kosturom  u  V.  Gorici. 


58 

od  gospodara.  PoCeSe  Ciniti  Turopoljcima  neka  nasilja,  vrijedjajudi 
time  njihove  plemi(ike  slobode.  Kad  su  se  na  to  potuzili  Turopoljci 
hercegu  Ivanu  po  svojim  izaslanicima,  izdao  je  on  u  Zagrebu  20. 
jula  1495.  ostar  nalog  na  svoje  kikavecke  kastelane,  da  ne  smiju 
Turopoljcima  Ciniti  nikakova  nasilja,  a  jos  manje  uvadjati  kakove 
novotarije,  kojima  bi  vrijedjali  njihove  slobode,  sto  vise,  oni  ih  imadu 
u  njihovoj   slobodi  stititi,* 

1  drukcije  bio  je  herceg  Ivan  veoma  pravedan  prema  Turopolj- 
cima, sto   svjedoce   neke    njegove    presude  u  turopoljskim  parnicama. 

Plemidke  slobode  Turopoljaca  potkrijepio  je  i  kralj  Vladislav  II., 
kad  je  9.  marta  g.  1496.  u  Pozunu  potvrdio  hrvatskomu  jednoselis- 
nomu  plemstvu  povlastice  kralja  Matije  od  13.  febr.  g,  1483.  glede 
oprosta  od  poreza  pol  zlatnika  Pak  istog  dana  nalozio  je  kralj  Vladislav 
II.  svomu  riznicaru  Sigismundu  Ernustu,  biskupu  peduhskomu  i  svim 
ubiraCima  poreza  u  hrvatskom  kraljevstvu,  da  savjesno  vrse  ustanove 
spomenutog  Matijinog  privilegija.''^ 

Da  budu  Turopoljci  u  rukama  imali  taj  vazan  potvrdni  privi- 
legij  kralja  Madislava  II.,  dali  su  si  ga  na  molbu  Nikole  Babica  iz 
Plesa  i  \'alentiiia  .Svastovica  iz  Lomnice  prepisati  po  kaptolu  zagre- 
baekom  26.  aprila  1496.=' 

Poslije  smrti  hercega  Ivana  Korvina  (f  1504.  12,  okt.  u  Krapini) 
vrsila  je  vlast  nad  gradom  Lukavcem  njegova  udovica  Beatrica,  kdi 
moznoga  kneza  Bernardina  Frankopana.  Ova  se  uda  god.  1509,  za 
Jurja  markgrofa  BrandenbuSkoga,  a  umrije  god.  1510.  Dok  je  ona  zivila 
nijesu  Turopoljci  osjetili  nasilja  sa  strane  njezine.  Jedino  god.  1509. 
do  1513.  imali  su  neSto  muke  sa  susjednim  vlastelom  vukovinskim, 
Baltazarom  Alapidem.  Kneginja  Beatrica  bijase  zena  vrlo  pobozna, 
gto  dokazuju  mnoga  pisma  i  isprave,  §to  ih  je  izdala  u  korist  mana- 
stira  pavlinskih  u  Remetama  i  Lepoglavi,  a  u  torn  svakako  nalazimo 
temelj   njezinomu  covjckoljublju  i  njezinoj  pravednosti. 

TeSki  ali  dani  nastadoSe  po  Turopoljce,  kad  je  Lukavcem  za- 
vladao  udovac  BeatriCin  Juraj  markgrof  Brandenburski,  tudjinac  nje- 
maCke  krvi,  a  Covjek  pustolovna  zivota  i  opde  poznat  nasilnik  svoga 
vremena  u  Hrvatskoj.  IsposIovavSi  si  u  kralja  darovnicu  (1510j  za 
grad  Lukavec  i  njegova  pristojiliSta,  koja  su  obuhvatala  gotovo  cijelo 
plemcnito  Turopolje,  osjetiSe  Turopoljci  skoro  teSku  ruku  novog  lu- 
kaveckog  gospodara.  Nema  suuinje,  da  si  je  mnogo  toga  dozvoljavao, 

•  154,  155. 
'  II.  160.  162. 
'  II.  164. 


59 

oslanjajudi  se  na  tijesni  odno^aj  prijateljstva  i  srotstva  s  kraljem 
Vladislavom  II.  Osobito  mnogo  nasilja  cinili  su  Turopoljcima  mark- 
grofovi  kaStelani  u  Lukavcu.  Ve6  god.  1512.  pucini  Pctar  Fan  Ku- 
nigsfelski  znatna  nasilja  u  Lukavcu.' 

Videdi  Turopoljci,  da  im  prijeti  pogibelj  njihovim  slobodama, 
poslase  god.  1514.  Gaspara  Kisevica  iz  Lomnice,  i  Ivana  Magdale- 
nica  iz  Vel.  Mlake  u  Budim,  da  zatraze  potvrdu  svojih  sloboda  i  po- 
vlastica.  Ovi  predlozise  kralju  na  potvrdu  povelju  kralja  Bele  od 
god.  1225.,  kralja  Stjepana  od  god.  1272.,  kojom  se  potvrdjuje  povelja 
bana  Ivacina  (1271.)  glede  povra(ienih  sloboda  roda  Staniskova,  kralja 
Sigismunda  od  god.  1436.,  koja  potvrdjuje  potvrdu  kralja  Ladislava 
g.  1279.  vrhu  po  banu  Nikoli  (g.  1278.)  popisanih  sloboda  Turopoljskih, 
i  potvrdu  kralja  Sigismunda  od  god.  1436.  vrliu  isprave  kralja  Bele 
(1255.),  koja  potvrdjuje  ispravu  bana  Stjepana  (1255.)  vrhu  velike 
sume  turopoljske.  Kralj  Vladislav  II.  milostivo  primi  molbe  Turopoljaca, 
te  sve  te  povelje  potvrdi  8.  marta  god.   1514'^^. 

Spomenuti  kapetan  i  kastelan  markgrofa  BrandenburSkoga  Petar 
Pan  osobito  je  napastovao  i  tlacio  Turopoljce.  Godine  1514.  navalio 
je  sa  markgrofovim  sluzbenicima  i  podanicima  na  plemicki  dvor  Mi- 
halja  Miksica  u  Lukavcu,  koji  je  orobio,  a  tako  je  navalio  nocu  i  na 
dvor  Barnabe  Pogledida  u  Lukavcu,  i  od  onuda  ugrabio  razne  pred- 
mete  i  odijela,  a  slugu  Pogledideva  Lovru  svezana  odveo.  Protiv 
svih  ovih  nasilja  su  se  osteienici  potuzili,  i  podban  Baltazar  Alapid 
vodio  je  o  torn  izvide.^ 

Tuzbe  Turopoljaca  na  nasilja  markgrofa  Brandenburskoga  do- 
prle  su  i  do  kraljevskog  prijestolja.  Turopoljci  jasno  razloziSe  kralju 
kako  ih  markgrof  tlaci  i  zlostavlja,  te  od  njih  poput  neplemi(5a  i 
kmetova  hode  ubirati  razne  dace,  na  koje  nijesu  po  svojim  starim 
plemickim  slobostinama  obvezani.  Kralj  Vladislav  II.  za  to  nalozi  iz 
Budima  16.  novembra  1514.  hrvatskomu  banu  Petru  Berislavidu,  da 
stvar  ispita,  i  ako  je  zbiija  sve  tako  kako  Turopoljci  tvrde,  da  ill 
zastiti  u  njihovim  slobodama^ 

Taj  nalog  dobili  su  Turopoljci  u  ruke.  Nu  prije  nego  li  ga  pre- 
docise  banu,  posli  su  Ivan  Lackovii,  Toma  Modi(5,  Toma  Pogledi^  i 
Kvirin  Koskovid  do  zagrebackoga  kaptola,  koji  je  na  njiliovu    molbu 


'  II.  318. 
'  II.  329. 
^  II.  335.  336. 
*  II.  337. 


60 

za  Turopoljce  prepisao  21.  marta  izvornu  povelju  kralja  Bele  IV.  od 
god.   1225.,  na  kojoj   su  temeljili  svoje  plemstvo. ' 

Kad  je  pako  ban  Petar  Berislavid  iste  godine  na  Cvijetnicu  2. 
aprila  u  Krizevcima  drzao  sabor  hrvatskoga  kraljevstva,  dodjose  preda 
nj  izaslanici  Turopolja  Toma  Pogledii  i  sin  mu  Bavnaba,  te  Ivan 
Lackovic  i  Grgur  iz  Lomnice  te  predoeiSe  gornji  nalog  kraljev,  tra- 
ze6i  u  bana  za§titu.  Kad  je  to  Cuo  zastupnik  markgrofov  Ivan  Mis- 
kolcki,  koji  je  takodjer  dosao  na  sabor,  predoci  banu  neki  kraljevski 
spis,  u  kojem  bijase  sadrzano,  da  se  je  markgrof  potuzio  na  Turo- 
poljce kralju,  jer  da  mu  uskraciuju  duzne  obicajne  sluzbe  gradu 
Lukavcu,  i  da  su  radi  toga  pozvani  na  odgovornost  pred  kralja.  Ban 
je  dakako  ovaj  prigovor  zabacio,  jer  po  starom  obicaju  i  pravu  bill 
su  Turopoljci  podvrgnuti  samo  sudbenosti  banovoj,  za  to  ban  nalozi 
podzupanima  i  plemickim  sucima  zagrebacke  zupanije,  da  pozovu 
markgrofa  jurja  i  njegovog  kapetana  medvedgradsko-lukaveckoga 
Konrada  Pencingera  na  prvi  buduci  sabor,  da  udgovaraju  za  nepra- 
vedni  izaziv  i  nasilja  nanesena  Turopoljcima,  pak  da  i  predoce  pisma, 
koja  bi  iin  bila  u  prilog  protiv  Turopoljaca  —  ako  uop6e  koja  imadu. 
Na  samu  veliku  subotu  posli  su  plemicki  suci  Nikola  Pezerski  i 
Petar  Imprid  Jamnicki  na  Medvedgrad,  gdje  su  nasli  Pencingera  i 
izrucili  mu  banski  poziv.'^  Dali  su  Pencinger  i  njegov  gospodar  dosli 
na  sad  pred  sabor,  ne  znamo,  ali  znamo  to,  da  sve  to  nije  koristilo 
Turopoljcima,  jer  je  markgrof  jo§  vise  pobijesnio  protiv  njih.  Na  sam 
bozic  1515.  puslao  je  svoje  sluzbenike  i  kmetove  u  Turopolje,  koji 
su  navalili  na  turopoljske  kude,  oplijenili  ove  i  mnoge  plemide  po- 
hvatali  i  kojekuda  odveli.  Protiv  tog  nasilja  ulozise  Turopoljci  sve- 
cani  prosvjed  pred  zagrebaCkim  kaptolom  12.  januara   1516.' 

Jedva  da  su  Turopoljci  protiv  ovih  nasilja  prosvjedovali,  eto 
novih  i  mnogo  vedih !  Po  nalogu  markgrofovom  navalise  u  petak 
poslije  Valentinovog  g.  1516.  Konrad  Pencinger,  kapetan  medved- 
gradski,  Krsto  Cvet  (Cweth),  kastelan  rakovaCki  i  Ivan  Britvic  (Bo- 
rothwai,  kastelan  lukaveCki  s  nekim  plemidima  te  cetom  pjesaka  i 
lakih  konjanika  u  Turopolje,  da  ga  gotovo  opusto:§e  i  uniste.  Tu  po- 
Cine  upravo  bezbozno  nedjelo.  Razbise  vrata  crkve  sv.  Marije  u  Vel. 
Gorici,  i  od  (jnuda  ugrabi^e  vino,  odijela,  slaninu,  gotov  novae,  sukno, 
pak  i  mnogo  vaznih  povelja,  sto  sve  Turopoljci  onamo  sakrise,  Ove 
isprave  bile  su  sakrivene  u  tabernakulu  do    presv.   sakramenta.   Dakle 

»  II.  341. 

'  II.  241-244. 

'  II.  347. 


61 


ni  ovo  najsvetije  mjesto  covjeku  nijesu  postedili  nasilnici!  Sve  to 
ustanovila  je  pomna  istraga,  sto  ju  na  molbu  Turopoljaca  provedose 
podbani  Baltazar  Bacan  i  Baltazar  Alapii,  koji  o  torn  8.  marta  1506, 
izdase  pismo.^ 

Opet  se  Turopoljci  na  ova  nasilja  potuzise  kralju,  koji  je  3. 
oktobra  1516.  iz  Budima  nalozio  Stjepanu  Henczelffy-u,  sv(jm  dvor- 
skoni  sucu  i  potonotaru  hrvatskoga  kraljevstva,  da  sve  to  savjesno 
ispita  i  da  sliodno  odredi.'^ 

Nije  bo  cudo,  da  su  mnogi  turopoljski  plemici  pred  ovim  nasil- 
nikom  odbjegli  sa  svojih  djedovskih  ognjista  i  sklonuli  golu  svoju 
glavu  koje  kuda,  gdje  ih  nije  morio  strah  i  uzas  od  strahota,  sto  su  ih 
pretrpili.  To  se  je  tesko  dojmilo  plemenitog  bana  Petra  Berislavida, 
koji  je  to  tim  teze  snasao,  jer  je  nasa  domovina  u  to  vrijeme  mnogo 
trpjela  od  Turaka,  Za 
to  je  zelio,  da  opet  pri- 
kupi  bjegunce.  4.  de- 
cembra  g.  1516.  izdao  je 
u  Zagrebu  pismo,  kojim 
pozove  sve  te  bjegunce, 
da  se  vrate  u  svoje  do- 
move,  obecavajuci  im 
u  ime  kralja  zastitu  i 
pomod.^ 

Prigodom  ovih  raznih 
provala  u  Turopolje  i 
pocinjenih  nasilja  ubise 
markgrofovi  Ijudi^  Tu- 
ropoljce  Gjuru  Vogle- 
sica,    Valentina    Lekto- 

torica  i  sina  mu  Jurja  te  Petra  Arbanasica.  Radi  toga  osudi  ban  mark- 
grofa  Jurja  Brandenburskoga  i  njegovog  sluzbenika  Mate j a  Horvata 
na  smrt  i  gubitak  svih  imanja  u  kraljevstvu  Hrvatskom,  te  odredi, 
da  tu  osudu  provede  banski  povjerenik  i  zagrebacki  kaptol.  Protiv 
ove  presude  ulozi  markgrofov  zastupnik  Ivan  Milkolcki  priziv  na 
kr.  dvorsk(jg  suca  (judex  curiae  regiae).  Ban  podnese  taj  priziv  9. 
marta   1517.  dvorskom   sucu  uz  poziv,  da    do    buducega    suda    o  Tri 


1 


2 


Bronsani  privjcsci  i  okovi  s  remcna  iz 

groba  ranoga  srednjcga  vijeka  sa  kostu- 

rom  u  Vel.  Gorici. 


'  11.  348.  Sravni  clanak  o  piemstvu   turopoljskom. 
«  II.  351. 
»  II.  352. 

"  1517.  bio  je  Pctar    Pan  jos  kastelanom    Mcdvedgrada,   Rakovca  i  Lu- 
kavca.  (Nadbisk.  arkiv  u  Zagrebu :  Juridica,  3/143  [159]). 


62 

kralja    imade    niarkirrof    bansknm  sudu  predldziti  presudu    kralj.  dvor- 
skoi^  suca. ' 

.Mcdjutim  je  markgrof  Brandenhurski  znao  kralja  za  se  predo- 
dobiti,  te  je  Turopoljcima  dao  po  zagrebackom  kaptolu  uruc^iti  ne- 
kakav  kraljev  nak:)g,  po  svoj  prilici  sebi  u  prilog,  a  kaptolu,  da  ispita 
duznosti,  na  koje  bi  bill  Turopoljci  vbvezani  gradu  Lukavcu,  odnosno 
njegovom  gospodaru  markgrofu  Brandenburt^komu.  Taj  nalog  izvrsio 
je  kaptol  za  cijelo  pod  uplivom  markgrofovim.  Izaslao  je  svog  po- 
vjerenika  prebendara  Ivana  iz  Ivanica,  koji  je  na  Margaretinje  i  oko 
Magdalenina  g.  1517.  u.Zagrebu,  Odd  i  Glogovnici  preslusao  mnoge 
svjedoke.  Ovi  su  za  cijelo  od  straha  pred  markgrofom,  ill  opet  iz 
prijateljstva  mnogo  toga  izjavili,  sto  je  bilo  u  prilog  markgrofu.  Tako 
su  kazali,  da  su  Turopoljci  spadali  pod  grad  Lukavec,  odnosno  Med- 
vedgrad,  da  su  po  starom  obicaju  placali  onamo  o  Gjurgjevu  8  for., 
a  kmetovi  njihovi  desetinu  i  u  ime  stanka  1  for.  Drugi  su  iskazali, 
da  su  placali  o  Katarininom  »banscinu«  5  for.,  podavali  razne  po- 
davke,  da  su  se  vazda  zvali  jobagioni  odnosnih  gradova,  i  bill  samo 
predijalci,  da  je  o  Gjurgjevu  svaki  pojedinac  Turopoljac  pladao  80  beca 
i  slicno.  Dakle  sve  u  prilog  protivnika  njihovih !  O  torn  izvijestio  je 
kaptol  kralja  28.  jula   1517.'^ 

Xu  ban  Berislavic,  koji  je  tu  stvar  zelio  pravedno  rijesiti,  po- 
brine  se  za  Turopoljce.  4.  jula  g.  1517.  nalozi  zagrebackomu  kap- 
tolu, da  temeljito  istrazi  slobo^tine  i  obveze  Turopoljaca,  i  da  o  torn 
podnese  kralj u  izvjestaj.  Rok  sudbeni  bivao  je  odgadjan,  sve  u  prilog 
markgrofa.  Kad  su  pako  na'  sud  pred  kralja  mjeseca  augusta  1517. 
dosli  zastupnik  markgrofov  Ivan  Miskolcki  i  zastupnik  Turopoljaca 
Grgur  Mikolski  te  trazili  pravorijek,  opet  je  kralj  radi  »vaznih  posala 
kraljevine*  odgodio  rok  do  poslije  Miholja,  dakako  uz  ostar  nalog, 
da  se  Turopoljci  ne  smiju  sustezati  od  duznih  sluzba  i  pokornosti 
markgrofu.^  Da  je  kroz  to  doba  doslo  i  do  ozbiljnih  sukoba  izmedju 
Turopoljaca  i  markgrofa,  ne  moze  se  zatajiti.  Podanici  markgrofovi 
iz  Rakovca  i  Vrbovca  morali  su  bas  na  vojnu  u  Turopolje.  Da  su 
ovi  uzasno  nasilno  postupali  protiv  Turopoljaca,  vidi  se  od  tuda, 
§to  je  zupnik  vrboveCki  Gjuro  radi  toga  uskratio  svojim  zupljanima 
sv.  ispovijest  i  pricest,  na  sto  su  se  ovi  potiizili  markgrofu.* 

Oko  polovine  god,  1518.  javlja  se  novi  kapetan  medvedgradski 
Sigismund  Frodnohar  Bednjanski.  Sa  sluzbenicima  medvedgradskim  i 

Ml.  ;}G3. 

'  II.  374.  .376—481. 
'  II.  381.  382. 
*  II.  384. 


63 

lukaveckim,  te  sa  oruzanim  kmetovima  navali  u  Turopolje,  opljaika 
plemicke  kuce,  odvukavsi  od  onuda  vise  od  200  komada  manje  i 
ve(5e  marve,  u  kudama  zatecene  zene  i  djevojke  obe§casti,  izbije  ih, 
pokida  im  rupee  s  glava  i  dade  ih  vucariti  za  kose.  Protiv  tog  groz- 
noga  nasilja  ulozise  Turopoljci  19.  jula  prosvjed  pred  zagrebackim 
kaptolom.  Turopoljci  se  opet  uteku  tuzbom  kralju,  koji  20.  oktobra 
iz  Beca  izda  nalog  na  plemstvo  zupanije  zagrebacke  i  krizevacke, 
da  pod  prisegom  ocituje,  dali  su  si  Turopoljci  zbilja  sami  sagradili 
grad  Lukavec,  dali  im  je  otet  i  na  kakove  su  sluzbe  i  duznosti 
prema  gradu  Lukavcu  obvezani.  To  sve  imadu  iskazati  kraljevim 
povjerenicima  Petru  Komlo§komu,  biljezniku  kr.  male  kancelarije, 
Mirku  Fizes-Medjerskomu,  notaru  palatina  i  Petru  Vratisi,  notaru 
dvor.  suca,  Kad  su  ali  ovi  plemidi  dosli  u  Zagreb  i  Krizevce  na 
ureceni  rok,  ne  dodjose  receni  biljeznici,  i  tako  nijesu  mogli  dati 
zatrazeno  ocitovanje.  Protiv  toga,  sto  se  je  za  cijelo  dogodilo  pod 
uplivom  markgrofa  Jurja,  ulozise  Turopoljci  prosvjed  pred  zagrebackim 
kaptolom   12.  januara   1519.' 

Medjutim  se  je  naslo  nekoliko  plemenitih  Turopoljaca,  i  to 
Antun  Cickovic,  Blaz  Krizanid  i  Gjuro  Galekovid  iz  Mraclina,  Lovro 
Horvatic  iz  Kobilica,  Grgur  Vuglesic  iz  Kusanca,  pak  neplemici  Antun 
Fodor  iz  Plesa  i  Ivan  iz  Mlake,  koji  su  budi  prisiljeni,  budi  od  straha 
pred  markgrofom  dali  u  ime  Turopoljaca  neko  ocitovanje  na  stetu 
slobode  i  prava  njihova.  Cim  su  to  saznali  Turopoljci,  odrjesito  pro- 
svjedovase  protiv  te  izjave   17.  januara   1519." 

Na  ponovne  prituzbe  i  molbe  Turopoljaca  nalozi  kralj  18.  juna 
zagrebackom  kaptolu,  da  u  prisudu  kr.  povjerenika  saslusa  plemice 
zupanije  zagrebacke  i  krizevacke  glede  slobostina  i  duznosti  Turopo- 
ljaca.^ I  markgrof  Juraj  nastojao  je  iz  sviju  sila,  da  Turopoljce  po- 
kori.  24.  juna  1519.  izdao  je  budimski  kaptol  pismo,  u  kojem  mnogo 
svjedoka  iskazuje  u  prilog  markgrofu,  veleci,  da  su  Turopoljci  pre- 
dijaliste    Medvedgrada  i  obvezani  na  razne  sluzbe  i  podavanja.^ 

Prema  kraljevom  nalogu  dao  se  je  zagrebaCki  kaptol  odmah 
na  posao,  te  je  izaslao  svog  povjerenika  prevendara  Benka  iz  Pro- 
davica,  u  prisucu  kojega  imao  je  kraljevski  povjerenik  Ivan  Husare- 
vacki  saslusati  svjedoke  iz  zupanije  krizevaCke,  a  Caspar  S(3itare- 
vacki  svjedoke  iz  zupanije  zagrebacke.  Ovo  je  preslusavanje  trajalo 
vise  dana.  Saslusano  je  vi§e  stotina   svjedoka,  samih  plemida,  koji  su 

>  II.  589.  390.  392. 

'  II.  393. 

'  II.  394. 

*  II.  395,  439. 


64 

iskazali  suStu  istinu,  a  u  prilog  Turopoljaca.  U  glavnom  posvjedo- 
cise,  da  su  si  Turopoljci  sami  sagradili  grad  Lukavec,  koji  im  ote 
Ivan  Tuz,  i  od  onda  ih  uzeSe  medvedgradski  gospodari  siliti  na  razne 
dace  i  duznosti,  i  da  su  vazda  bili  pravi  plemici  kraljevine.  O  torn 
izdao  je  kaptol  ])ismo   1.  augusta   1519.' 

Taj  uspjeh  Turopoljaca  razestio  je  markgrofa  Jurja,  te  je  ovaj 
opet  dao  uznemirivati  Turopoljce.  Njegov  medvedgradski  kapetan 
Sigismund  Frodnohar,  lukavecki  faktor  Krsto  Pan  Kunigsfeldski  i 
ka^telan  lukavecki  Andrija,  krznar  po  zanatu,  sabrase  cetu  sluzbe- 
nika,  te  o  Velikoj  Gospoji  1519.  upadose  u  turopoljske  vinograde  u 
Kostanjevcu,  posjekose  trsja  i  odvezoSe  u  grad  Lukavec.  Na  sam 
blagdan  Vel.  Gospoje  dodjose  u  Ilovenjak,  otese  Andriji  Gerdavicu 
deset  volova,  osam  krava  i  isto  toliko  telica,  zenu  mu  i  kceri  svukose 
do  gola,  odnesose  odijela  i  drugu  raznu  rubenu,  te  plugove  i  motike, 
a  Andriji  Stringovacu  otese  dvije  krave,  konja,  sedlo  i  razne  druge 
stvari.  Jo§  o  blagdanu  sv.  Trojstva  pako  ulovili  su  na  polju  jednog 
pastira,  svezali  ga  i  izmlatili,  te  okolo  vucarili,  otevsi  takodjer  jed- 
noga  vola.  To  sve  su  istrazili  i  ustanovili  podbanovi  Mirko  Bradac  i 
Nikola  Dizanici  (Dersfy)  i  o  torn  izdali  sluzbene  izvjestaje.'* 

Tuzbe  na  ta  nasilja  podnesose  Turopoljci  kralju,  koji  pozove 
zagrebaCki  kaptol  14.  septembra  1519.,  da  izruci  Frodnoharu  kra- 
Ijevsku  opomenu.''  Kaptol  posla  svog  prebendara  Benka  iz  Prodavica, 
koji  nadje  Frodnohara  u  gradu  Rakovcu.  Kad  mu  je  kaptolski  iza- 
slanik  predocio  kraljevo  pismo,  odgovori  prkosno :  »Ovakovih  se  pi- 
sama  kraljevskih  moze  dosta  kupiti ;  ma  da  bi  doSlo  sto  takovih  pisama 
njegove  prejasnosti,  i  da  bi  mi  kralj  sva  moja  imanja  oduzeo  i  mene 
unistio,  vi^e  sam  duzan  vjeran  biti  mom  gospodaru,  gospodinu  Jurju 
markgrofu  BrandenburSkomu,  komu  sam  prisegao".  Kaptol  je  to  pri- 
op6io  kralju  svojim  izvjestajem   14.  oktobra   1519.* 

Mora  da  je  uslijedilo  strasno  ugnjetavanje  Turopoljaca.  Nije 
onda  ni  Cudo,  da  su  12,  aprila  god.  1520.  dosli  pred  zagrebacki 
kaptol  neki  bijedni  Turopoljci,  i  uzdajuii  se,  da  6e  izbjedi  nevoljama, 
ocitovali  pred  kaptolom,  da  de  biti  vjerni  i  poslusni  markgrofu  Jurju, 
i  da  6e  mu  podavati  obicajne  sluzbe  i  daie,  i  da  se  vise  ne  ce  protiv 
njega  dizati.  Nu  jedva  je  to  bilo  stavljeno  na  papir,  eto  drugih  Tu- 
ropoljaca,   koji  odmah  prosvjedovahu  protiv   ove  izjave    svoje  brade.^ 

'  II.  3')G. 

'  II.  417-420. 

'  II.  421. 

*  II.  423. 

'  II.  426. 


65 


Turopoljci  jedva  iscekivahu  presudu  kralja  u  parnici  prntiv 
markgrofa  Jurja.  Medjutim  je  markgrof  radio  na  dvoru  i  kod  dvor- 
skog  suda  sve  mogiide,  samo  da  uspije  protiv  Turopoljaca.  Narocito 
se  pozivase  na  svjedocanstva  iskazana  protiv  Turopoljaca.  Makar  da 
su  Turopoljci  predlozili  svoja  privilegija,  koja  su  na  sudu  proiiCa- 
vana,  ipak  nije  kraljeva  presuda  bila  onaka  kako  je  morala  hiti.  11. 
juna  u  Budimu  potpecatana  je  presuda  kraljeva.  Doista  im  priznaje 
naslov  »plemenitih  predijalaca*,  ali  odredjuje,  da  imadu  biti  pokorni 
markgrofu  i  ciniti  mu 


// 


sluzbe,  a  njihovi  kme- 
tovi  da  imadu  poda- 
vati  gradu  Medved- 
gradu  i  Lukavcu  de- 
setinu  krmaka  i  pla- 
cati  cinz,  dok  putem 
pravde  ne  dokazu,  da 
su  plemici  kraljevine, 
i  da  nisu  duzni  ci-  "O.  y 
niti  ove  sluzbe  i  pla- 
cati  ova  podavanja. 
Ali  zato  ujedno  od- 
redjuje, da  markgrof 
i  njegovi  sluzbenici 
ne  smiju  uvadjati  ni- 
kakove  novotarije,  niti 
ogranicivati  njihovu 
osobnu  slobodu,  i  ci- 
niti stete  njihovomu  imetku.  * 

Ovom  presudom  nijesu  Turopoljci  mogli  biti  zadovoljni,  te  odniah 
ucinise  kod  kralja  shodne  korake,  da  se  vac  jednom  prizna  njihovo 
pravo.  Za  to  nalozi  kralj  Ljudevit  II.  iz  Budima  17.  augusta  1520. 
biljezniku  male  kralj.  kancelarije,  Baltazaru  Tompi,  da  temeljito  ispita 
prava  i  duznosti  Turopoljaca.  Prema  tomu  nalogu  posao  je  Tompa 
u  srijedu  poslije  kraljeva  sa  povjerenikom  zagrebackoga  kaptola, 
prevendarom  Benkom  iz  Prodavida  u  Turopolje,  i  hotio  o  torn  saslu- 
sati  one  plemidt  Turopoljce,  koji  nijesu  bili  u  pravdi  protiv  Jurja 
Brandenburskoga,  bojedi  se  njegovih  nasilja.  Ovi  ne  litjedose  ni§ta 
svjedociti,  vec  izjavise:  »Ma  da  sva  na§a  imanja  ostavimo,  ne  demo 
svjedociti,  jer  nam  se  sluzbenici  medvedgradski  prijete:   U5inite  li  to 


Kralj  Bela  III.  (IV.)  1224-1270. 
Iz  ilustrovane  kronike  Ivana  Turcanskoga  u  Becu. 


'  II.  428.-448. 


66 

i  sto  svjedocite  prutiv  nasega  gospodara,  gospodina  markgrofa,  ho- 
6emo  vas  za  cijelo  sve  objesiti«.  Nu  i/Javise  ipak  samo  to,  da  nijesu 
obvezani  ni  na  kakove  sluzbe,  podavanja  i  placanja  u  novcu  i  na- 
ravi,  ni  oni  ni  njihovi  kmetovi,  osim  sto  to  ciniti  moraju  pritisnuti 
silom.' 

Medjutim  je  markgrof  Juraj  hotio  silom  sprijeciti  saslusavanje 
svjedoka  u  prilog  Turopoljaca.  Po  njegovom  su  nalogu  sluzbenici 
medvedgradski  i  lukavecki  oruzanim  cetama  zaposjeli  putove,  te  su 
Ijude,  koji  su  polazili  svjedociti,  rastjeravali  puskama.  Protiv  ovoga 
iavnoga  nasilja  ulozise  Turopoljci  kod  kaptola  zagrebackoga  svecani 
prosvjed.-  Nu  ovi  svjedoci  znali  su  si  ipak  nad  put  do  pravde.  Re- 
5eno  izaslanstvo  preslusalo  je  u  kratko  vrijeme  pocam  od  srijede 
poslije  kraljeva  428  svjedoka,  koji  su  gotovo  suglasno  izjavili.  da  su 
Turopoljci  i  njihovi  kmetovi  samo  pod  pritiskom  i  na  silu  morali  po- 
davati  dade  i  sluzbe  ciniti  gospodarima  Medvedgrada  i  Lukavca, 
koja  nijesu  bili  duzni  ciniti  po  zakonu  i  u  smislu  svojih  starih  slo- 
boda,  jer  su  bili  Turopoljci  vazda  plemici  i  slobodni  Ijudi.  Svjedoci 
bili  su  ne  samo  najblizi  susjedi  Turopoljaca,  ved  i  daljnji,  a  gotovo 
sami  plemidi,  a  sto  izjavise,  potvrdise  prisegom.  Zapisnik  o  torn 
preslusavanju,  koji  pruza  prekrasne  vijesti  o  proslosti  Turopolja,  izdao 
ie  kaptol  zagrebacki  u  sluzbenom  obliku  4.  oktobra   1520.^ 

Uza  sve  to  nije  se  ni  markgrof  Juraj  primirio.  Neprestance  je 
snovao,  kako  6e  jos  muCiti  uboge  Turopoljce.  U  torn  poslu  bili  su 
mu  dobri  pomagaci  njegovi  sluzbenici :  Benko  Stos,  kapetan  Medved- 
grada, Lukavca  i  Rakovca,  te  Ivan  Kosacki  iz  Kolovrata.  Po  nalogu 
svoga  gospodara  udari  Stos  oruzanom  cetom  na  Kurilovec,  Veliku 
Mlaku,  Mraclin,  Kuce  i  KuSanec,  te  pohvata  mnoge  Turopoljce,  koje 
okova  i  baci  u  medvedgradske  tamnice,  a  mnozinu  marve,  krmaka 
i  mnoStvo  kucnih  stvari  dade  otpremiti  u  nepovrat.  I  njegov  drug  Ko- 
sacki jo§  se  Ijepse  ponio.  On  navali  na  Kurilovec  i  Kuce,  gdje  uhvati 
plemide  Petra  HoroSida  i  Andriju  Biserida,  te  ih  dade  zatvoriti  u  Med- 
vedgrad.  Tu  ih  je  tako  grozno  mucio,  da  su  doskora  umrli  od  muka 
i  bijede,  ne  primiv^i  ni  utjehu  sv.  sakramenata.  Njihova  mrtva  tje- 
lesa  dade  baciti  u  Sumu,  gdje  ih  izjedo§e  vuci  i  druge  divlje  zivotinje.* 

Jadikovanje  Turopoljaca  dopre  opet  do  kralja  Ljudevita  11.  Teske 
tuzbe    na    Kosackoga,    prisilige    kralja,  da  mu  je  iz  Budima  26.  juna 

'  11.  44i). 

'  II.  451. 

'  II.  452.-479. 

*  II.  481.-483. 


67 

i  1,  septembra  god.  1521.  ostro  nalozio,  da  ne  muci  i  ne  uznemiruje 
Turopoljce.*  Kosacki  kao  da  nije  mario  na  kraljeve  opomene  i  naloge, 
jer  je  ved  o  velikoj  Gospoji  s  Petrom  Zelinskim  i  Grgurom,  kaste- 
lanom  lukaveckim  te  jakom  cetom  dosao  u  Turopolje,  i  gotovo  sva 
sela  opustosio  i  oplijenio,  ubirajuci  takodjer  nasilno  desetinu  krmaka 
ne  samo  od  kmetova,  vec  i  od  plemica,  Nije  on  mario  ni  na  tuzna 
vreniena,  koja  su  prijetila  od  provala  turskih,  protiv  .kojih  bijase 
proglasen  rat.  Nije  onda  cudo,  da  je  kralj  opet  27.  decembra  1521. 
pozvao  na  red  Kosackoga  i  nalozio  mu,  da  ne  dira  u  Turopoljce  dok 
se  ne  svrsi  parnica.  Ujedno  je  pozvao  svog  namjesnika  Stjepana 
Verbeca,  da  tu  groznu  parnicu  cim  skorije  rijesi.'^ 

Dok  je  to  gore  u  Budimu  islo  veoma  sporo,  a  razni  kraljevski 
nalozi  ostajali  tek  na  papiru,  a  da  ih  nasilnici  nit  uvazili  nijesu, 
pocese  Turopoljci  raditi,  kako  da  nadju  zastitu  i  pravicu  u  samoj 
domovini.  God.  1521.  zabanova  Hrvalskom  odlicni  velikas  hrvatski 
Ivan  Torkvat  knez  Krbavski  od  staroga  plemena  Gusica.  Na  blagdan 
sv.  Apolonije  9.  februara  god.  1522.  sazva  ban  sabor  u  Zagreb. 
Turopoljci  dodjose  takodjer  na  taj  sabor,  gdje  iznesose  nepravde  i 
nasilja,  sto  im  je  nanesao  Kosacki.  Potanko  opisase  sve,  sto  su 
prepatili  od  tog  krvoloka.  Plemeniti  hrvatski  ban  sa  svojim  sucima 
dobro  prouci  te  strahote,  i  izrece  pravednu  osudu,  kojom  odsudi 
Kosackoga  na  gubitak  svih  dobara  u  zupaniji  zagrebackoj,  koja  se 
imadu  zaplijeniti  i  dvije  trecine  pripasti  banskom  sudu,  a  jedna  trecina 
ostecenim  Turopoljcima'.  Ujedno  nalozi  zupanu,  podzupanima  i  plemic- 
kim  sucima  zagrebacke  zupanije,  da  provedu  ovu  zapljenu.^ 

Nije  nam  poznato  jeli  je  ova  zapljena  provedena,  ali  se  ipak 
cini,  da  je  ta  osuda  obuzdala  nasilje  Kosackoga,  jer  nema  sve  do 
god.  1524.  vijesti  o  kakovim  njegovim  nasiljima.  Parnica  Turopoljaca 
protiv  Kosackoga  tekla  je  tada  pred  kraljevskim  sudom,  a  kralj  je 
Turopoljce  uzeo  pod  osobitu  svoju  zastitu.  Svakako  je  mozni  ban  Ivan 
Torkvat  dobro  stitio  Turopoljce.  Tek  god.  1524.  opet  je  Kosacki 
poceo  uznemiravati  Turopoljce.  Kad  su  se  ovi  tuzbama  utekli  ka  kralju 
Ljudevitu  II.,  nalozi  ovaj  iz  Budima  1.  juna  1524.  banovima  Ivanu  Tor- 
kvatu  i  Ivanu  Tahu,  te  podbanovima  njihovim,  da  stite  Turopoljce. 
Slijedecega  opet  dana  2.  juna  upravi  kralj  pismo  na  Kosackoga,  kojim 
ga  kori  radi  nasilja  pocinjenih  mjeseca  februara  Pavlu  Jankovidu  iz 
Kobiliea,  kojega   je    Kosacki    orobio  i  zarobio    bio,  a    tek    kad  su  se 

'  II,  483.-486. 
'  II.  494-902. 
'  II.  487.-493. 


68 

iiaJli  janici  za  100  for.  otkupninc,  pustio  ga  je  na  slohodu.  Radi  ove 
janioevine  dodijavao  je  Turopoljcinia,  pak  mu  za  to  kralj  strogo  na- 
lozi,  da  se  sustegne  od  ovih  nasilja. ' 

Medjutim  je  markgrof  Juraj  Brandenburgki  ugovarao  s  kraljicom 
Marijom,  da  joj  proda  Lukavec  s  Varazdinom,  Medvedgradom  i  Rakov- 
cem.  Cim  su  to  Turopoljci  saznali  uloziSe  protiv  prodaje  svecani 
prosvjed  kod  zagrebaCkoga  kaptola  27,  oktobra  1524.  Isti  taj  dan 
potpisan  je  kupoprodajni  ugovor  u  Budimu,  kojim  markgrof  prodaje 
ove  gradove  kraljici  Mariji."'^ 

Za  ciielo  bio  je  markgrof  dobro  iipucen  kako  stoji  njegova 
parnica  protiv  Turopoljaca,  i  tako  se  hotio  rijesiti  Lukavca  i  Turo- 
poljaca. 

Dugotrajna  i  mucna  parnica  s  Turopoljcima  dovrSena  je  konacno 
kraljevskom  presudom  u  Budimu  4.  decembra  1524.  Potpisase  ju 
kraljevski  namjesnik  i  poznati  pravnik  Stjepan  Verbeci,  te  kr.  protonotari 
Ivan  Ezoy  te  lienko  Bekeny.  Ova  presuda  liSava  markgrofa  Jurja 
svakoga  prava  na  Turopoljce,  rijesava  Turopoljce  od  svake  sluzbe- 
nosti  i  cinzena  podavanja,  priznaje  ih  pravim  plemidima  kraljevine, 
koji  su  duzni  samo  banu  hrvatskomu  i  zupanu  zagrebackomu  o  Mar- 
tinju  svake  godine  placati  18  pensa  iliti  3  for.  60  dinara  ugarskoga 
raCuna,  a  namiriti  zaostatak  od  8  maraka  iliti  16  for.  agar,  racuna. 
To  je  sve  sudjeno  po  starim  njihovim  povlasticama.  Nadalje  im  se 
opet  odredjuje  stara  duznost,  da  ratuju  za  obranu  domovine,  kako 
su  to  bili  duzni  ciniti  svi  plemici  kraljevstva  hrvatskoga.  Slijede(5eg 
pako  dana  5.  decembra  nalozi  kralj  cazmanskomu  kaptolu,  da  opet 
utjelovi  Turopolje  sudbenosti  bana  i  podbana,  te  ih  pridruzi  gradu 
Zagrebu,  od  kojega  su  silom  otkinuti  bili.^ 

Kosacki  je  jos  sveudilj  sjedio  kao  kapetan  u  Medvedgradu.  I 
njemu  kr-^.lj  saopdi  gornju  presudu  9.  decembra,  te  njemu  i  potkape- 
tanima  grada  Medvedgrada  i  Lukavca,  tadanjim  i  bududim  ostro  nalozi, 
da  ne  smiju  uznemirivati  Turopoljce.  Slican  nalog  izda  istima  7.  aprila 
1525.,  a  27.  maja  1525.  nalozi  hrvatskomu  banu  Franji  Bacanu,  i 
podbanovima,  da  .^tite  Turopoljce.* 

Nalog  kraljev  obavi  kaptol  cazmanski  tekar  10.  oktobra  1525. 
Sa  kaptolskim  izaslanikom  prevendarom  Franjom  de  Stellis  posao  je 
u  Turopolje  i  kraljevski  povjerenik  Ivan  Kapelski  (de  Kapolna),  gdje 

'  II.  517. 

^  II.  518-522.  Foblizc  vidi  u  clanku  o  Lukavcu  u  torn  djelu. 

'  II.  522-334. 

*  II.  435  ■  438. 


60 

sazvavsi  Turopoljce  i  njihove  susjede  proglasise  kraljevski  nalog,  kojim 
im  objavise,  da  su  opet  potcinjeni  sudbenosti  bana  i  podbana  i 
utjelovljeni  gradu  Zagrebu.  To  je  svakako  naislo  na  veliko  oduSev- 
Ijenje,  jer  se  uije  nitko  javio,  da  u  propisanom  roku  prosvjeduje 
protiv  toga.  28.  oktobra  izda  kaptol  o  torn  ispravu.' 

Pod  tim  utjelovljenjem  ili  pripojenjem  gradu  (castrum)  Zagrebu 
razumijeva  se  pripojenje  zupaniji  zagrebackoj,  u  onom  smislu  kako 
ga  tumaci  duh  onoga  vremena,  jer  znamo,  da  oblast  zupanije  ima 
svoj  zametak  u  starom  sistemu    castra,  o  kojem  smo  vec  govorili.^ 


Dok  je  ovom  parnicom  dovn^ena  borba  za  slobodu  i  pravice 
Turopoljaca,  ceka  evo  Turopoljce  nova  borba  za  grad  Lukavec,  koji 
se  je  vec  od  vremena  Ivana  Tuza  nalazio  u  tudjim  rukama.  Bila  je 
to  doista  mucna,  ali  ne  tako  strasna  borba,  premda  su  Turopoljci  i 
kod  toga  dosta  stradali  i  trpili  stete  na  svom  imetku. 

Vazno  je  spomenuti,  da  su  Turopoljci  zastupani  bill  u  kobnoj 
bitci  na  Muhackom  polju  god.  1526.,  gdje  je  poginulo  uz  kralja 
Ljudevita  II.  jos   i   19  Turopoljaca.^ 

Na  1.  januara  1527.  izabrase  Hrvati  na  Cetinu  svojim  kraljem 
Ferdinanda  I.  iz  kuce  Habsburgovaca,  dok  su  neki  pristajali  uz 
protukralja  Ivana  Zapolju.  Medju  pristasama  Ferdinandovim  bio  je 
i  ban  Ivan  Torkvat,  dok  je  glavni  vodja  Zapoljeve  stranke  u  Hrvat- 
skoj  bio  knez  Krsto  F'rankopan.  Iste  godine  dobio  je  Ivan  Torkvat  od 
kralja  Ferdinanda  grad  Medvedgrad.  Turopoljci  spadali  su  medju  pri- 
vrzenike  kralja  Ivana  Zapolje.  U  torn  odnosaju  valja  nam  traziti  glavni 
razlog,  da  je  knez  Ivan  Torkvat  Krbavski  silno  napastovao  Turopoljce. 
O  bijedi  Turopoljaca,  koju  su  trpili  od  kneza  Ivana  Torkvata  pisao 
je  knez  Krsto  Frankopan  iz  Ivanida  senjskom  biskupu  JezefiCu:  »Ovo 
je  knez  Ivan  u  Lukavcu  ter  rasCinja  one  uboge  plemenite  Ijude, 
hotijucii  je  podase  podbiti  i  sebri*  je  uciniti.  K  tomu  je  porucio  ka 
svim  plemenitim  Ijudem,  koji  su  medju  Kupom  ter  Savom,  da  se 
Ferdinandu  predadu;  ako  li  ne,  da  je  ho^e  vjesati  i  glave  im  sje6i, 
kako  smo  vam  i  prvo  pisali.<s  Knez  Ivan  Torkvat  ■  Karlovia  sjeo  je 
u  grad  Lukavec  a  da  se  ne  mice,  vec  je  grozno  postupao  s  Turo- 
poljcima.^    Smr6u  Krstinom  pod  Varazdinom  iste  godine,    odlane  Tu- 

'  II.  539. 

"^  Sravni  takodjer  clanak  o  turop.  zupanu  u  ovom  djelu. 
'  Sravni  clanak  o  vojnama  Turopoljaca  u  ovoj  knjizi. 
■•  Kmctovi,  robovi. 
'  III.  2. 


70 

ropoljcima^  koji  su  se  po  svoj  prilici  odmah  pridruzili  pristaSama  kralja 
I'erdinanda. 

1.  novembra  god.  1530.  obdrzavan  je  u  Turopolju  hrvatski  sabor.' 
Doskora  dodjose  novi  gospodari  u  Lukavec :  Jelena  udova  Nikole 
Zrinskoga,  sestra  pokojnog  Ivana  Torkvata,  a  napokon  njezini  sinovi 
Ivan  i  Nikola  Zrinski.'^ 

Dok  je  stari  Ambroz  Gregorijanec  vodio  upravu  Lukavca,  bilo 
je  Turopoljcima  sasvijem  dobro,  i  kao  da  nijesu  ni  mislili  sa  Zrinskim 
voditi  pravdu  radi  grada  Lukavca.  Grad  Lukavec  cinio  je  sa  selima 
Malom  Mlakom,  Luzjem,  Cehima,  Odrom  i  Buzinom  posebni  kotar 
(districtus  Lukavecz  1545.)  posjeda  Zrinskoga.  Nu  do  skora  eto  ne- 
volje  i  jada!  Ban  Nikola  Zrinski  poCinje  tlaciti  i  robiti  Turopoljce. 
Nije  nam  poznato,  sto  je  tomu  dalo  povod.  Nema  nigdje  traga  cime 
bi  se  bill  Turopoljci  njemu  zamjerili.  Poznato  je  ali,  da  je  inace  slavni 
ban  Nikola  Zrinski  malo  mario  za  slobode  starih  plemenskih  opdina 
hrvatskih.  Mozda  je  on  od  Turopoljaca  trazio  dace  i  sluzbe,  na  koje 
nijesu  bili  obvezani.  Nevolja  od  Zrinskoga  zapocne  mjeseca  oktobra  1546, 
Sluzbenici  Zrinskoga  Ivan  Karinci6,  kastelan  Krupe,  Gjuro  Grabuc, 
Nikola  Budinic,  Miho  Todor,  kastelan  Novog  na  Uni,  Nikola  Berovi6,  Ivan 
Biletic,  Gjuro  Vuk,  Marko  Tovumec  iz  Ozlja,  Dragisa  Cigan,  lutas 
Zrinskoga,  Miho  Vojnovid,  Pavao  Muratovic,  Gaspar  Peranski,  Stjepan 
Zimi(3,  Ivan  Orsic,  Gaspar  Kobasici  iz  Brekovice,  kastelan  Mutnice, 
Ivan  Covnid,  Lacko  Budacki,  Gaspar  Kerlevacki,  Gjuro  Horvat,  Simun 
ZajeCid  iz  Podzvizda,  Pavao  Bojanid,  Miho  Matajko  iz  Kostajnice, 
Radovan  Pinezid,  Ivan  Dovolid  iz  Pedlja,  kastelan  Gvozdanskoga  i 
Jamnice,  Simun  Menidki  i  jo§  neki  Vlah,  gotovo  sami  stari  hrvatski 
plemici,  provalise  mjeseca  oktobra  1546.  oruzanom  cetam  u  Turopolje, 
gdje  su  kroz  vise  dana  grozno  haracili.  Otese  mnozinu  zita,  sijena, 
oruzja,  orudja,  marve  i  raznog  ku6nog  naredjaja.  Po  vise  dana  bo- 
ravili  su  u  kudama  plemida  i  pojeli  i  popili  sve  sto  su  nasli.  Mnozinu 
peradi  podavise  i  pojese,  razbise  pivnice  i  kleti  te  popise  vino.  Sve 
to  izbroji.^e  Turopoljci  pred  kaptolom  zagrebackim,  koji  im  o  torn 
dade  pismo.^ 

Turopoljci  se  odmah  potuzise  kralju  na  ova  nasilja,  i  u  ovoj 
prituzbi  naglasise,  da  ban  Nikola  Zrinski  nezakonitim  naCinom  dr^i 
njihov  grad  Lukavec,  te  mole  kralja,  da  im  se  grad  povrati.  Posljedica 
toga  bijaSe,  da  je  kralj  nalozio  iz  Pozuna  13.  decembra  1548.  svojim 

'  III.  526. 

'  Sravni  clanak  o  gradu  Lukavcu  u  ovoj  knjizi. 
'  III.  1U5.  -125. 


71 


komisarima  na  bududem  hrvatskom  saboru,  da  sa  protonotarom  i 
plemickim  sucinia  kraljevine  Hrvatske  ovaj  spor  izmedju  Turopoljaca 
i  Zrinskoga  istraze,  raspravljaju  i  dovrse,  Ujedno  nalozi  banu,  da  se 
pokori  sudu  komesara,  i  da  za  tijeka  parnice  ne  uznemiruje  Turopoljce. 


lA-i 


'-k 


n-^Wl  His:-  r 


'■^'-T' 


ili^  Li  ^^1  L 


'o  -^ 

of  E 

'?!  O 

T— I  (/I 

o  a 

o  ■" 


>   E 


4.  januara  god.  1549.  nalozi  opet  plemickom  sucu  zagrebaCke  zu- 
panije  Filipu  Horvatu  Klokockomu  i  svemu  plemstvu  zagrebacke  i 
krizevaoke  zupanije,  da  izjave  i  svjedoce  golu  istinu  glede  nasilja 
Zrinskoga    nanesena    Turopoljciina,    i    da    razjasne    kako    li    se  iniade 


72 

s  gradom  Lukavcem,  dali  ga  zaista  Zrinski  protupravno  drzi.  Preslu- 
>5avanje  iniao  je  obaviti  zagrebacki  kaptol. ' 

Due  3.  februara  poCeo  je  kaptol  sasluSavati  svjedoke.  Saslusao 
ill  je  44.  Ovi  svi  suglasno  svjedoi^ise  protiv  Zrinskoga.*^ 

Sad  istom  obori  Zrinski  sav  svoj  gnijev  na  Turopoljce. 

Na  samo  Matijino,  u  nedjelju  24.  februara  1549.,  posalje  Zrinski 
svog  lukaveekog  kaStelana  GaSpara  Drzanida  s  jakom  cetom,  u  kojoj 
je  bilo  i  mnogo  uskoka,  konjanika  i  pjesaka  strijelaca,  na  Turopoljce. 
Ta  je  ceta  bag  razbojnicki  postupala.  Najprije  navaliSe  na  ku6e  Petra 
Diankovica  i  Antona  Bedekovida  u  Kobilidu,  te  u  turopoljske  gorice 
Kostanjevac  i  Mozocanje  na  tamognje  kleti,  gdje  su  razbili  vrata  i 
ugrabili  10  volova,  5  krava,  5  jednogodisnjih  telica,  svojinu  Mirka 
Pepelida  iz  Plesa.  Nikoli  Boltizarit^u  iz  Malog  Obreza  otese  16  volova 
i  4  krave,  nadalje  otese  Jurju  Sabaridu  8  volova  i  tri  krave,  Mirku 
Trninidu  iz  Gornje  Lomnice  3  vola  i  3  krave,  Luki  Trninidu  2  vola 
i  tri  krave.  Tako  isto  otese  mnogo  marve  Jurju  i  Pavlu  Arbanasu 
iz  Gornje  Lomnice,  Petru  Diankovidu,  Antunu  Bedekovidu,  Martinu 
Krajacicu,  kmetu  Mirka  Pepelida,  i  Dori  udovi  Pavla  Diankovida,  §to 
su  sve  otjerali  u  grad  Lukavec.  Tuj  su  zaklali  dva  vola  i  dvije  krave, 
>5to  su  pojeli,  Nesto  marve  je  Zrinski  ipak  povratio  Turopoljcima, 
ali  samo  uz  uvjet,  da  su  mu  prije  polozili  prisegu  vjernosti.  Ostalu 
marvu  nije  ni  kasnje  povratio. 

U  srijedu  poslije  Matijina,  udari  opet  Drzanic  oruzanom  cetom  po 
nalogu  Zrinskoga  na  Turopoljce,  a  narocito  na  kuce  njihove  u  Kuri- 
lovcu,  Kobili(iu,  Gornjoj  Lomnici,  Luzju  i  Velikdj  Mlaki,  gdje  su  razbi- 
jali  vrata  i  nanijeli  mnogo  kvara.  U  Kurilovcu  uhvatise  Jakoba  Notida, 
svezaSe  mu  ruke  na  ledjima,  objesise  na  nj  jedno  salo,  a  na  sramotu 
njegovu,  te  ga  tako  odvedo^e  u  Lukavec.  Zeni  pako  njegovoj  Klari 
i  Barbari  zeni  Stjepana,  te  Magdaleni  zeni  Antuna  Notida,  brade 
reCenoga  Jakoba,  oteSe  s  glava  peCe,  sto  je  bila  najveda  sramota 
za  zensku.  Ovake  su  ovamo  onamo  vukli,  turali,  oteli  im  pasove  i 
moSnje  s  gotovinom  od  83  dinara  i  tri  srebrena  prstena.  Kuce  turo- 
poljske provalisc  i  iz  njih  ugrabise  sto  god  nadjose:  psenicu,  zob, 
zito,  heljdu,  guske,  pili6e,  sirove,  pokudtvo  i  marvu,  koju  otjeraSe  u 
Lukavec,  gdje  ju  muCige  gladom  i  zedjom.  Ovu  ugrabljenu  marvu, 
gotovo  slomljenu  od  gladi  i  zedje  vrati  Zrinski  tek  onda,  kad  su 
vlastnici  njezini  polozili  prisegu  vjernosti  i  poslu^nosti,  zivez  pako  i 
pokudtvo  zadr^i  Zrinski  za  sebe  i  svoje  litide! 

'  in.  139.— 142. 
'  III.  144.— 147. 


73 

Ovih  nasilja  jo§  nije  bilo  dosta.  Ved  27.  februara  opet  navali 
Drzanic  po  nalogu  Zrinskoga  na  bijedne  Turopoljce.  Pratila  ga  je 
jaka  ceta  strijelaca  i  kopljanika  te  dovoljna  kolija.  Ovaj  put  podjose 
u  turopoljske  gorice  Kostanjevac.  gdje  su  razvalili  vrata  kleti,  i  za- 
tim  udarise  na  same  Turopoljce  u  Kucu,  Plesu,  Maloj  Gorici,  Ko- 
bili(5u,  Rakarju  i  Ilovinjaku,  gdje  su  najprije  na  njih  pucali  iz  ruCnih 
i  tezkih  pusaka,  i  tako  ih  raztjerali.  Ivana  Kirinida  kmeta  Bartola 
Terbida  uhvatise  i  ubise,  a  Petra  Lucica  uhvativsi  bacise  na  zemlju, 
gdje  su  ga  drvenim  i  gvozdenim  kijacama  tako  nemilosrdno  mlatili, 
da  su  mu  tijelo  sasvim  slomili.  Isto  tako  su  postupali  sa  Stanislavom 
Cuncidem  i  Markom  Klinovicem,  koje  polumrtve  ostavise  lezati  na 
zemlji.  Fabijana  Pepelica  ranise  na  lijevom  boku,  a  Grgura  Vorosica 
na  glavi.  Klementa  Gorickoga  i  Matiju  Posenjaka  nemilo  izlemase. 
Spomenutog  Pepelida,  Gorickoga  i  Posenjaka  uhvacene  porobise;  otese 
im  pojase,  sesire  i  mosnje  s  gotovinom  od  3  for.,  i  tako  na  pol  gole 
u  cicoj  zimi  odvedose  svezane  u  Lukavec,  gdje  ih  zatvorise  u  tamnice. 
U  tim  tamnicama  drzase  ih  puna  dva  mjeseca,  muciSe  ih  gladom  i 
zedjom,  a  tek  kad  ovi  nevoljnici  pruzise  po  porucima  jamCevinu, 
budu  pusteni  na  slobodu,  nu  prije  su  morali  Zrinskomu  priseci  vjernost 
i  posluh. 

I  ova  sva  nedjela  nijesu  bila  dosta  nasilnicima.  Posto  su  razbili 
vrata  kleti,  ugrabise  Mirku  Pepelidu  70,  Grguru  Pogledidu  40,  i  Blazu 
Pogledidu  40  kabala  vina,  koje  na  priredjenim  kolima  odvezose  u 
grad  Lukavec.  Kolika  zloba  bijase  u  tim  Ijudima,  vidi  se  najbolje  iz 
toga,  sto  su  ono  vino,  sto  ga  ne  mogose  odvesti,  pustili  iztedi  na 
zemlju,  izvadivsi  cepove  i  pipe  lagava. 

Kako  su  Tuiopoljci  tvrdili,  pretrpili  su  od  vremena  Ivana  Kar- 
lovida,  do  ovih  otimacina,  vise  od  10.000  forinti  stete,  bez  obzira  na 
ina  nasilja  i  sramote,  koje  su  im  nanesene  bile.' 

Na  prituzbu  Turopoljaca  upravio  je  kralj  Ferdinand  I.  iz  Praga 
18.  maja  1549.  odrjesito  pismo  na  bana  Nikolu  Zrinskoga,  kojim 
mu  nalaze,  da  ne  ugnjetava  Turopoljce,  da  pusti  zarobljene  Turopoljce 
na  slobodu,  i  da,,im  povrati  grad  Lukavec.  Taj  nalog  imao  je  banu 
uruditi  zagrebacki  kaptol.  To  kaptol  ucini  po  svom  izaslaniku  preven- 
daru  Ivanu  iz  Velike,  koji  ga  preda  banu  u  Cakovcu  7,  juna.  Ban  je 
kraljev  nalog  primio  pokorno,  obecavsi  posIuSati  kralja,  dodavsi,  da  6q 
sam  svog  poslanika  poslati  do  kralja,  da  ga  o  svemu  izvijesti." 

Nu  sve  to  slabo  je  koristilo,  jer  ve6  13.  juna  robi  i  haraCi  po 
Turopolju  kastelan  Gaspar  Drzanid.  Kralj  na  to  pozove  Zrinskoga  na 

*  III.  161. 

»  III    150-154. 


74 

kraljevski  sud.' Sad  je  zapoCela  ozbiljna  parnica.  Ua  se  ipak  zaprijece 
nasilja,  nalozi  kralj  15.  septenibra  svom  kapetanu  u  Hrvatskoj  Luki 
Zekelii,  da  stiti  I'uropoljce,  a  Turopoljcima  opet  nalozi  5.  novembra, 
da  do  konca  parnice  podaju  banu  obicajne  daiie  i  sluzbe.^  All  i  to 
ne  pomaie  jer  evo  opet  sluzbenici  Zrinskoga  robe  Turopoljce. 

Fo  nalogu  Zrinskoga  navaliSe   18.  oktobra  plemici   Mihajlo  Sis- 
manovii^,  Ivan  Zalaj,    Juraj    Karincic,  Nikola  Baksie,  Franjo  Herendii 
i  Juraj   Vlah    na  Turopoljce.    Najprije  navalise  na  ku^u  Martina  Lac- 
kovic'a  u  Vel.    Mlaki,    provalise  vrata  i  iz  kuce    ugrabise    dvije  pece, 
troje    hlaee,    jednu    dolamu,  tri  sjekire,  cetiri    motike,  dvije  cetvrtinke 
p^enice,  100  kokosi,  jedno  koplje  i  mnogo  strjelica.  Istog  dana  navalise 
na  ku(iu  Jurja  Lackovida  takodjer  u  Velikoj  Mlaki,  srusise  ped  i  ugra 
bi.^e  odonuda  jednu  kravu,  dvije  sjekire,  rucnu  pu^ku,  koplje  i  mnogo 
peradi.    U   istom    selu    oplijenise    takogjer  i  kucu   Petra  Modida,  gdje 
su  ugrabili  mnogo  razi,  heljde  i  jedno  koplje.  U  nedjelju    10.  oktobra 
opet    navalise    isti    ovi    sluzbenici    Zrinskoga    na    kudu   Jurja   i    Blaza 
Pogledida    u    Kurilovcu,    od    kuda    su    odnijeli    mnogo    peradi,    luka  i 
(ie^njaka,  te    su    iste    godine    uzorali    zemlju  spomenutih  Pogledida,  i 
prirod    pobrali    za    Zrinskoga.    Iste    nedjelje    navalise  na  kucu  Kirina 
Briglevida    u   Kurilovcu    i    odonud    odnijese    jednog    pcelca.     16.    ok- 
tobra   navalise    opet    na    kudu    Jakoba    Notica  u  Kurilovcu    i    iz   nje 
ote^e    jednog    vola,   tri    cetvrtinke    heljde,    30    pilida,  2    vijenca   luka, 
rasijekose    ladice    i    odnesose    razno    pokudtvo.    23.    oktobra    navalise 
na    kude    Nikole,    Vrbana,    Fabijana    i    Ivana    te  Blaza    Koskovida    u 
HraSdu,    razvaliSe    krov  i  spalise    kudu    Fabijanovu,    odnijevsi    ovomu 
2  jastuka,  puna  kola  glavata    zelja,    25    pilida,  te   potrosise    za   svoje 
konje  7  plasnica  sijena.  Vrbanu  Koskovidu  odnijese  mnogo  sirka,  heljde, 
dvije    cetvrtinke    soli,    dvije    cetvrtine    luka,    vijenac    cesnjaka,    4  mo- 
tike,   mnogo   strjelica,    koplje  i  sjekiru.    Razvalise  vrata  i  iz    vrta  od- 
vezoSe  puna  kola  glavatog  zelja.   Pavla  sina  Vrbanova  svezana  drzase 
i.  ziostavljahu,  te  mu  otese    koplje  i  strjelice.   Slicno  postupahu  s  Ni- 
kolom    Koskovidem,    uhvatise  ga  i  sjekirom  udaiahu,  ote§e  mu  pojas 
i  mo^nju.    Njegovu    kder    Katu    i    Anu    zenu    njegovog    sina    Mihajla 
nemilo    izbiSe.   Ogradu    kude    spaUSe,    a    psenicu  u  snopovima   bacise 
pod   konje.  I'orobiSe    Ivana  i  Blaza    Koskovida  u  HraSdu,   te  Blazovu 
zenu   ranise  na  prstima  ruke,  koju  tako  osakatiSe. 

25.  oktobra  pojavi  se  opet  medju  Turopoljcima  poznati  nasilnik, 
lukavedki  kaStelan  GaSpar    Drzanid.  S  jakom    oruzanom  detom  navali 

'  III.  155.— 167. 
»  III.  174.— 177. 


75 


na  kuce  Grgura,  Matije  i  Jurja  Devanida  u  Luicju,  uhvati  Ivana  i 
Matiju  Devanica,  te  ih  tako  dugo  drzao  svezane,  dok  nije  iz  njihovoo- 
vrta  odvezao  u  grad  Lukavec  puna  koki  glavatog  zelja.  Osim  too-a 
ugrabi  mnogo  inoga,  a  s  Ivana  Devanica  svuce  cizme,  dolamu  i  pas, 


^    ajlvai.is       j*^|i„^ 


I''      '"*'"'"'        *r->*     j^„,  „^  .v-»».vt»«    «>.jj»    ..)«.«,.^5X.   ^    r*Jf">ii>«'i>i«>^      ^'■^•Att^ 


Povclja  bana  Stjcpana  od  g    1249.,  kojom  se  Turopoljcima  dosudjujc  Veliki  lug. 
Izvornik  na  pergameni  u  turopoljskom  arkivu 


sto  mu  sve  zajedno  s  kopljem,  strjelicama  i  sjekirom  otme.  Isto  tako 
otme  s  tijela  Matije  Devanica  hlace  i  mosnju  sa  20  denara.  Istog 
dana  porobi  i  Jurja  Devanida  u  Luzju. 

Uslijed    ovih    otimacina    pretrpise  Turopoljci  vi.se    od   1000    for. 
stete,  ne  gledeci  na  nasilja  i  sramote. 


76 

Sad  istom,  6.  novenibra,  uslijedi  stroga  osuda  kraljeva,  kojom 
bude  Zrinski  odsudieii  na  gubitak  imanja  u  Hrvatskoj,  od  kojih  su 
dva  dijela  imala  pripasti  kruni,  a  jedan  dio  kao   naknada  Turopoljcima.* 

)o^  uvijeke    dopriiiasali  su  Turopuljci  dokaze  protiv    Zrinskoga. 

Dakako,  mnogi  su  se  bojali  svjedociti.  Zato  je  kralj   5.  decembra  na- 

lozio  podbanu  Ga.^paru  Gusiiiu  i  plemickim   sucima  zagrebacke  zupa- 

inije,  da  bez  obzira  na  strah  od  bana  svjedoce  istinu,  kad  to    zatraze 

Turopoljci.'* 

I  sluzbenici  Zrinskoga  cinili  su  razna  prosvjedovanja  protiv 
Turopoljaca,  samo  da  se  zategne  parnica.  Pak  jos  i  mjeseca  de- 
cembra iste  godine  haracili  su  Ijudi  Zrinskoga  po  Turopolju,  a  na- 
roCito  neki  Mihalj   Simanovic.' 

Na  saboru  u  Pozunu,  o  Bogojavljenju  god.  1550.  potuzise  se 
opet  turopoljski  posLanici:  Matej  Slatinski,  notar  grada  Zagreba, 
Blaz  Pogledid,  Petar  Diankovic  i  Martin  Tercli(5,  na  nasilja,  kojasu 
trpili  kako  prije  Nikole  Zrinskoga  od  nezakonitih  i  nasilnickili  posjed- 
nika  Lukavca,  tako  i  na  ona,  sto  ih  dnevice  trpe  od  bana  Nikole 
Zrinskoga  i  njegovih  sluzbenika.  Na  to  odredi  kralj  Ferdinand  i  na- 
lozi  22.  lebruara  1550.  Jurju  Tompi,  biskupu  peduhskomu,  Matiji  Za- 
berdinu,  biskupu  kninskomu,  Luki  Zekelu,  kapetanu  austrijskih  ceta 
u  Hrvatskoj  i  Pavlu  Ratkaju,  podzupanu  varazdinskom,  da  odmah, 
Cim  urede  razmirice  glede  medja  izmedju  Kranjske  i  Hrvatske,  podju 
u  Zagreb  i  tamo  istraze  spor  izmedju  bana  i  Turopoljaca.  Istim 
ovim  nalogom  odredi,  da  Turopoljci  u  toj  parnici  uzivaju  potpunu 
provodnu  sigurnost  fsalvus  conductus),  a  narocito,  da  ih  ne  smije  ban 
Nikola  Zrinski  i  njegovi  Ijudi  ni  u  cemu  uznemirivati  pod  kaznom 
nevjernosti.* 

Imenovani  gore  povjerenici  u  parnici  Turopoljaca  protiv  Zrin- 
skoga, pozvaSe  odmah  12.  maja  Stjepana  Humskoga,  Ivana  Heren- 
dicia  i  Filipa  Horvata,  suce  zupanije  zagrebacke,  da  svekolike  ozna- 
cene  svjedoke  za  tu  parnicu  na  dan  1.  juna  pozovu  u  Zagreb  pod 
prijetnjom  globe  od  16  maraka.  KoCiSte  je  doista  obdrzavano,  na  kojem 
prisustvovahu  kanonik  5tioc  Luka  i  pronotar  hrvatski  Mihajlo  Ka- 
venski  dz  Ravnai,  knji   preuze  zapisnik  u  pohranu. 

SasluSan(j  je  mnogo  svjedokii,  koji  posvjedoc^iSe  slobode  Turo- 
poljaca.-'  Ovom  zastitom   kraljcvom  budu  Turopoljci  oSokoljeni,  da   se 

'  HI.  178.-1SS. 

'  HI.  mo. 

"  III.  202. 
*  HI.  198. 
^  HI.  218.-222.  225—237. 


77 

sili  silom  opru.  To  se  doista  dogodi  doskora.  Oko  blagdana  sv.  Gala 
(16.  oktobra)  god.  1550.  sakupi  ban  Nikola  Zrinski  jaku  Cetu,  s  kojom 
ie  smjerao  po  nalogu  kralja  udariti  na  Turke.  Ovu  cetu  ukonaci 
Zrinski  po  selima  oko  grada  Lukavca.  Jedva  mozemo  vjerovati,  da 
bi  ta  ceta  stedila  bila  Turopoljce,  ali  bas  protivno  je  najvjerojatnije, 
t.  j.  da  su  ih  ovi  vojnici  strasno  mucili.  Nije  onda  cudo,  da  su  se 
Turopoljci  listom  digli  i  navalili  na  njih.  Kako  nam  pisma  vele,  bili 
bi  Turopoljci  svi  zaglavili,  da  se  nijesu  pravodobno  spasili  bijegom. 
Na  to  »nasilje  Turopoljaca«,  koje  mi  smatramo  pravednom  samo- 
obranom,  potuzi  se  pred  zagrebackim  kaptolom  u  ime  Zrinskoga 
Ladislav  Britvic  (Borothva)  Vrbovecki,  kastelan  medvedgradski,  koji 
je  dakako  navalu,  odnosno  samoobranu  Turopoljaca  ocrtao  kao  ka- 
kovo  hajducko  djelo.* 

Ovaj  otpor  Turopoljaca,  rec  bi,  da  je  mnogo  koristio,  jer  iza 
toga  ne  spominju  nam  pisma  nova  nasilja  Zrinskoga  ili  njegovih 
Ijudi.  Turopoljci  osjecaju  se  takodjer  sigurnijima,  te  su  sve  svoje  sile 
napeli,  da  zadobe  natrag  Lukavec,  i  da  im  Zrinski  dade  zadovolj- 
stinu  za  pretrpljene  stete  i  sramote.  Istraga  je  protiv  Zrinskog  i  dalje 
tekla,  a  vodio  ju  je  kaptol  zagrebacki."'^  -  Zastupnik  Turopoljaca,  Ivan 
iz  Bogarda,  iznosi  opet  g.  1551.  pred  kralja  nasilja  Zrinskoga  i  nje- 
govih Ijudi,  a  kralj  nalozi  3.  marta  zagrebackom  kaptolu,  da  usta- 
novi  istinitost  njegovih  navoda.  Medjutim  ustrebase  Turopoljci  spo- 
menuti  zapisnik  iztrage  od  g.  1550.,  te  zamolise  kralja,  da  im  se 
to  dade.  Kralj  doista  9.  maja  1551.  nalozi  protonotaru,  da  spomenuti 
zapisnik  pod  svojim  sluzbenim  pecatom  izda.  Da  li  je  pronotar 
izdao  taj  zapisnik  ili  nije,  ne  mozemo  re6i,  jer  nam  to  za  sada  nije 
poznato,  nu  naslucivati  mozemo,  da  ga  nije  izrucio  Turopoljcima. 

Parnica  podastrta  je  dvorskomu  sucu,  Za  Turopoljce  radio  je 
mnogo  Matej  Slatinski  (Zalathnoky).''  Godina  1552.  protekla  je  ne- 
kako  mirno.  Za  cijelo  su  parnicna  rocista  odgadjana,  sto  se  je  do- 
gadjalo  mozda  za  volju  Zrinskoga,  samo  da  se  konac  parnice,  koju 
je  Zrinski  morao  izgubiti,  zategne.  Napokon  se  morala  parnica  do- 
vrsiti,  a  Zrinski  je  sigurno  uvidjao,  da  mu  je  dalnje  zatezanje  bez- 
uspjesno.  S  toga  popusti  Zrinski.  Obje  stranke  odaberu  mirovne  suce, 
koji  su  mnogo  pomogli  dovrsenju  parnice.  Bili  su  to  Pavao  Grego- 
rijanec,  biskup  zagrebacki  i  gjurski,  Mihajlo  Merei,  kraljevski  na- 
mjesnik    u    Ugarskoj,    Toma    Kamarski,    zamjenik    dvorskoga    suca    i 

'  III.  223. 

'  HI.  238-256.  258.-272. 

'  III.  280.  281.— 288.  290.  807. 


78 

Mihajlo  kavenski,  hr\atski  protonotar.  Njilioviin  nastojanjem  dodje 
napokon  do  sporazumka  izmedju  pruiiih  se  stranaka.  Dne  26  oktobra 
fTod.  1553.  dodjo.^e  pred  kralja,  odnosno  kraljevskog  namjestnika  u 
Ufrarskoj  Miliajhi  Mereja,  zastupnici  Nikole  Zrinskoga  Ambrozij  de 
Beycz  i  Mihajlo  Miletinecki,  te  odaslanici  Turopoljaca,  pa  ugovorise 
sliedede:  Ban  Nikola  Zrinski  »iz  stovanja  prema  plemicima  turopoljskim, 
a  ne  manje  s  obzironi  na  svoju  bansku  cast,  koja  mora  svakoga  u 
pravu  stititi,  a  nastojati,  da  se  oplijenjenomu  povrati  oteto«,  vraca  Tu- 
ropoljcima  grad  Lukavec  sa  svim  pripadnostima  i  zemljama,  topo- 
vima,  strjelivom  i  oriizjem.  Ujedno  im  odpusta  sve  ono,  sto  su  mu 
kao  banu  kroz  prosle  godine  ostali  duzni  u  ime  otkupa  zalaznine. 
Xe  manje  otpusta  im  sve  one  dace,  koje  bi  imao  pravo  u  budiice, 
dok  god  bude  banom,  od  njih  ubirati.  Napokon  im  zajamci,  da  ne 
6e  placati  kraljevsku  dacu  od  svojih  posjeda,  koju  su  ili  ostali  duzni, 
ili  koju  je  od  njih  lukavecki  kastelan  Caspar  Drzanid  ubrao.  S  druge 
strane  opet  izjavise  Turopoljci,  da  za  »tolika  dobrocinstva«  njegova, 
zaboravljaju  sva  nasilja  i  otimacine,  sto  su  ih  pretrpili  od  njega  nje- 
govih  sluzbenika  i  presastuika  njegovih  te  brata  mu  Ivana  i  bana 
Ivana  Torkvata.  Napokon  opozvase  parnicu  protiv  njega. 

Dok  su  obavljeni  svi  formaliteti,  konacno  izruci  Zrinski  12.  no- 
vembra  1553.  grad  Lukavec  Turopoljcima.  Nu  time  nije  dovrsena 
pravda  glede  Lukavca,  koju  vodise  kasnje  prema  Bacanu  i  Nadazdu. 
Dovrsena  je  g.  1582.'  Glavno  ali  polucise,  jer  su  opet  dosU  u  posjed 
svoga  grada. 

'  III.  317 -.'327.  I'otanje  u  clanku  o  "ladu  Lukavcu. 


Razvitak  plem.  opcine  Turopolja  na  osnovi 
obnovljenog  bratstva  god.  1560.  do  ilirskog 

pokreta. 

Otkako  Turopoljci  dobiSe  u  posjed  grad  Lukavec,  nastaSe  po 
njih  mirnija  vremena.  Oni  postaju  slobodni  u  svom  Turopolju,  i  rade 
oko  unapredjenja  svoje  opcine.  U  torn  poslu  pomaze  ih  njihov  za- 
sluzni  zupan  Matej  Slatinski,  kojega  obilno  nagradise,  darovavsi  mu 
zemlje  i  poruseni  stari  grad  Lukavec,  na  mjesto  kojega  sagrade  novi 
grad  na  drugoin  mjestu.  Razmirice,  sto  su  ih  imali  sa  susjedima 
Alapicima,  Berislavidima  i  dr.,  tek  bijahu  neznatne  naravi,  te  i  ove 
sretno  uredise. 

Glavna  bijase  tada  zadaca  Turopoljaca,  da  svoju  staru  pleme- 
nitu  opcinu  sto  vise  ojacaju,  koja  je  uslijed  nasilja  velmoza  za  one 
dugotrajne  parnice  o  grad  Lukavec  smalaksala  bila.  Uvidjahu  —  za 
cijelo  upudeni  svojim  vrsnim  zupanom  Slatinskim  —  da  ih  jedino 
sloga  i  staro  bratstvo  moze  ciniti  jakima  i  gospodarima  na  svojoj 
plemenskoj   djedovini. 

Sretna  to  bijase  zamisao,  jer  se  uspjesi  ove  jos  i  danas  vide 
korisni  i  blagotvorni  po  plem.  opdnu  turopoljsku.  Dana  15.  februara 
god.  1560.  dodjose  pretstavnici  plemenitih  porodica  turopoljskih  — 
na  celu  im  Matej  Slatinski  —  pred  zagrebacki  kaptol,  gdje  se  svi- 
koliki  pob ratine  i  obnovise  staro  svoje  bratstvo,  »kao  da  proisticu 
svi  iz  jedne  kosnice«.  Uredise  ustanove,  po  kojima  se  imala  unapred 
vladati  njihova  opcina,  uredise  nasljedstvo  svoje  bra(5e  tako,  da  nikad 
posjed  Turopoljca  ne  moze  doci  u  tudje  ruke.  UrediSe  svoj  sud  i 
postupak  pred  njim,  rijecju  sve,  sto  se  je  ticalo  njihova  opcinskoga 
zivota.  Odmah  naimenovaSe  svoje  zastupnike,  koji  ce  ih  zastupati 
prema  vani  kroz  godinu  dana.  To  je  novi  gtatut  opdine,  ito  ga  je 
god.  1582.  8.  marta  u  Becu  potvrdio  kralj  Rudolfo  II.  i  tako  mu 
podijelio  zakonsku  moc.' 

•  III.  439—447.  IV.  39.  Poblize  sravni  u  clanku  o  opc'fni  turopoljskoj  u 
ovom  djelu. 


80 

Turopoljci  se  odmah  pobrinu  i  za  to,  da  u  duhu  onoga  vre- 
mena  steku  kraljevsku  darovnicu  za  svoje  posjede.  I  to  je  za  cijelo 
bio  rad  njilio\\)ga  zupana  Slatinskoga,  Kralj  Ferdinand  I.  izda  im  g. 
1560.  29.  aprihi  i  11.  maja  u  Becu  t,  z.  nove  darovnice  vrhu  Turo- 
polja,  u  koje  ih  uvede  kaptol  zagrebaCki  23.  aprila   1561.* 

Otkako  su  se  Turopoljci  rijesili  Zrinskoga,  vodio  je  tamo  dugo 
vremena  glavnu  rijec  spomenuti  zupan  Matej  Slatinski.  Za  njegova 
zupanovanja  zasnovani  su  opcinski  sudbeni  i  valovni  zapisnici  (iudi- 
ciorum  et  fassionum).  Tako  isto  poceli  su  se  tada  pisati  u  zapisnike 
zakljucci  turopoljskih  »spravisca«  (zborovi),  od  kojih  su  nam  sacuvani 
najstariji  iz  g.    1571.^ 

Da  Turopoljci  svoja  prava  i  slobode  jos  vise  utvrde,  potvrdi  im 
kralj  l-'erdinand  1.  u  Becu  17.  juna  na  molbu  zupana  Mateja  Slatinskoga 
presudu  kralja  Ljudevita  II.  od  g.  1524.  4.  decembra,  kojom  su  pri- 
znati  pravim  plemidima  kraljevine  i  neovisnima  od  grada  Medvedgrada 
i  posvojenog  jos  tada  Lukavca,^ 

Osim  provala  turskih,  o  kojima  cemo  u  posebnom  odsjeku  go- 
voriti,  nemamo  sve  do  u  XVH.  vijek  sto  biljeziti  iz  proslosti  plemenite 
opcine  turopoljske.  Pocetak  XVII.  vijeka  opet  je  bio  ponesto  mucan 
po  Turopoljce.  Cestiti  hrvatski  ban  Ivan  Draskovic,  kojega  porodicu 
pobrati-e  Turopoljci  jos  g.  1570.,  kao  da  nije  mario  za  to  pobra- 
timstvo.  Razni  vojnicki  sluzbenici  banske  vojske  grozno  su  poceli 
harati  po  Turopolju.  Provaljivahu  u  kuce  i  otimahu  od  onuda  sto  su 
godar  nasli.  Na  ova  nasilja  potuzise  se  Turopoljci  nadvojvodi  Ma- 
tiji,  bratu  kralja  Rudolfa  II.j  koji  je  u  to  vrijeme  bio  vrhovni  zapo- 
vjednik  vojske.  Taj  nalozi  28.  marta  1602.  iz  Pozuna  banu,  podbanu, 
kapetanima  i  svim  casnicima  banske  vojske,  da  se  okane  ovakovih 
nasilja,  jar  6e  inaCe  pasti  u  nemilost  kraljevu.  Nalog  taj  proglasen  je 
na  hrvatskom  saboru  24.  maja.^ 

Slijededega  dana,  29.  marta,  ishodise  Turopoljci  od  kralja  Ru- 
dolfa II.  potvrdu  povelje  kralja  Ferdinanda  I.  od  god.  1548.  glede 
oprosta  poreza,  dana  po  kralju  Matiji  Korvinu  plemidima  jednosel- 
cima  izmedju  Kupe  i  Save.  Isti  dan  izda  kralj  takodjer  i  nalog  banu 
Ivanu  Draskovidu,  da  stiti  Turopoljce,  koji  su  i  onako  dosta  izvrzeni 


'  III.  448.-4.52.  458.-467.  IV.  1.— 4.  Vidi  potanje  uclanku  o  turopolj- 
skom  plemstvu  u  ovom  djelu. 

^  Sravni  poblizt;  o  torn  u  clancima  o  sudu  i  spravisdu  turopoljskom  u 
ovom  djelu. 

'  IV.  7. 

*  IV.  74. 


81 


navalama   turskim.  Trecom    opet   poveljom  podijeli   Turopoljcima   saj- 
movno  pravo  u  Velikoj   Gorici.' 

Na  kraljev  nalog  pisao  je  ban  Draskovic  kralju  pismo,  u  kojem 


"  4  I, 


i 


'o  S 
>  o 


iskazuje,  da  su  ga  Turopoljci  na  pozunskom  saboru  neduzno  tiizili, 
cime  su  mu  nanijeli  veliku  uvredu.  Na  to  kralj  pozove  7.  septembra 
1602.    svog    namjesnika    u    Ugarskoj,    Marka    Peteva,   da  sudi  Turo- 

>  IV.  75.  77.  79.  O  sajmovima  vidi  u  poglavlju  o  trgovini  u  ovom  djelu. 

6 


82 

poljcinia  radi  ove  uvrede  nanesene  banu.  Kaptol  zagrebacki  imao  je 
Turopoljce  pozvati  na  sud  pred  kralj.  namjesnika.  Na  saboru  u  Za- 
grebu  7.  januara  1607.  opet  su  Turnpoljci  po  svom  zupanu  Ivanu 
P()gledi(iu  iznijeli  sva  nasilja,  koja  su  im  pocinjena  po  nalogu  bana, 
i  terete,  j5to  im  namide  hrvatski  sabor.  Zavrsuju  ali,  da  su  voljni 
slusati  sve  odredbe  sabora  i  presude  njegove.  Ban  se  je  opet  tuzio 
na  zupana  Poglcdica,  koji  je  kod  sebe  zadrzao  jedan  top.' 

Ova  parnica  tekla  je  i  dalje.  Preslusani  su  i  svjedoci,  koji  su 
doista  potvrdili  neka  nasilja,  sto  ih  haramije  i  drugi  neki  vojnici 
pocinise  u  Turopolju,  ali  ne  banovim  znanjem,  koji  da  je  vise  dobra 
ucinio  Turopolju  nego  li  zla.''^ 

Svrsetak  parnice  nije  poznat,  ali  se  cini,  da  je  dobro  po  Tu- 
ropoljce dovrsena. 

Pozunski  sabor  odredio  je  g.  1602.  za  Hrvatsku  porez  I'dica 
seu  cont."ibutioi  u  svrhu  ratovanja  protiv  Turaka.  Turopoljci  ali  ne 
htjedose  se  toj  odredbi  pokoriti,  pozivajuci  se  na  oprost,  dan  hrvat- 
skim  jednoselcima  plemicima.  U  pismu,  sto  ga  je  kralj  14.  decembra 
1603.  iz  Praga  upravio  na  Turopoljce,  tesko  im  predbacuje  uskraci- 
vanje  poreza,  jer  da  time  odaju  nemar  prema  domovini,  a  sve  to 
njihovo  drzanje  da  je  samo  na  propast  domovine.  Boli  ga,  da  se  vec 
nisu  odazvali  njegovomu  pozivu  od  minule  godine.  Pod  prijetnjom 
gubitka  svih  njihovih  povlastica  im  nalaze,  da  taj  porez  placaju. 
Javlja  im  da  je  ovlastio  bana  Draskovida,  da  ih  bez  obzira  na  nji- 
hove  slobostine  prisili  na  pladanje  ovoga  poreza  i  na  ustanak  protiv 
Turaka,*  Bez  dvojbe  su  se  Turopoljci  pokorili  tomu  ostromu  nalogu? 
jer  nemamo  vijesti  o  kakovom  daljem  otporu. 

Kad  je  pako  minulo  ratno  vrijeme  i  sklopljen  sa  Turcinom  mir 
na  uscu  rijeke  Zitve  g.  1606.,  prestala  je  svrha  ovoga  poreza.  Za  to 
vidimo,  da  kralj  Rud(jlfo  11.  16.  januara  g.  1608.  u  Pragu  obnavlja 
za  Turopoljce  onaj  privilegij  o  oprostu  poreza,  dan  svojedobno  ple- 
micima jednoselcima.  Ovu  svoju  obnovu  dostavi  hrvatskomu  saboru, 
nalozivSi,  da  se  od  Turopoljaca  ne  ubire  ni  kakav  porez  (taxa  seu 
contribution  Na  to  je  sabor  u  Zagrebu  23.  septembra  1610.  izdao 
povelju,  kojom  je  Turopoljcima  potkrepio  taj  kraljev  privilegij.  U  toj 
povelji  osobito  naglasuje  sabor  hrabrost  Turopoljaca  i  bijede,  sto  su 
ih  nekoc  pretrpili.^ 

Cini  se  ipak,  da  je  sabor  trazio  neke  dace  od  Turopoljaca,  jer 

'  IV.  81.-  85.  92.-92. 

»  IV    95-98. 

"  IV.  99. 

*  IV.  201.  103. 


83 

su  protiv  too-a  Turopoljci  kod  kralja  prosvjedovali.'  Za  to  je  za  cijelo 
na  molbu  zupana  turopoljskoga  Gjure  Vagica  potvrdio  opet  16,  maja 
g.  1620.  u  BecLi  kralj  Ferdinand  II.  spomenute  povelje  glede  oprosta 
poreza,  a  19.  juna  nalozio  banu  Nikoli  Frankopanu,  podbanu  i  ubi- 
racima  poreza,  da  ne  smiju  od  Turopoljaca  ubirati  porez  (dica,  con- 
tributio,  taxa).  Taj  kraljevski  nalog  progla^en  je  na  hrvatskom  sa- 
boru   1.  augusta  iste  godine.^ 

Od  g.  1615.  pak  sve  do  konca  XVH.  vijeka  mnogo  sudjeluju 
Turopoljci  na  vojnama  protiv  Turaka.'' 

Od  kralja  Ferdinanda  III.  isposlovase  si  Turopoljci  18.  juna  g. 
1649.  ponovnu  potvrdu  glede  oprosta  poreza,  i  veca  sajamska  prava 
u   Velikoj  Gorici.^ 

God.  1650.  viadao  je  u  Turopolju  strasan  glad.  Nije  ali  ni 
drugdje  diljem  nase  domovine  bolje  bilo.  Cijena  zitu  bila  je  silno 
velika.  Cetvrtinka  zita  stojala  je  8  for.  Bijedan  narod,  da  ne  umre 
od  glada,  morao  si  je  pedi  kruh  od  kore  drveca,  a  jeo  je  kuhanu 
travu  i  lisce.  Takav  glad  nije  ni  prije  ni  poslije  vise  bio  u  Turopolju.'' 

Pod  konac  pedesetih  godina  XVII.  vijeka  opet  su  Turopoljci 
mnogo  stradali  od  raznih  osoba,  koje  su  napadale  njihove  kuce  i 
robili  ih,  prebijali  i  nanasali  im  razne  stete.  Na  prituzbu  Turopoljaca 
nalozi  kralj  Leopold  iz  Pozuna  28.  novembra  1659.  banu  Nikoli 
Zrinskomu,  podbanu  Gasparu  Orehovackomu  i  ostalim  velikasima  hr- 
vatskim,  pak  i  vojnim  zapovjednicima  i  sluzbenicima,  da  stite  i  brane 
Turopoljce.  Taj  nalog  predocise  Turopoljci  podbanu  u  Gusderovcu 
24.  januara   1660.*^ 

Zima  god.  1696./7.  bila  je  po  Turopoljce  veoma  nesnosna.  Nje- 
macka  vojska,  koja  je  tada  boravila  u  Hrvatskoj,  bude  ukonacena 
preko  zime  u  Turopolju.  Bile  su  to  kumpanije  kapetana  Skidinskoga  i 
Lemona.  Ove  kumpanije  bile  su  ukonacene  gotovo  po  svim  turopolj- 
skim  selima  u  >>polju«.  Ovi  su  tamo  pocinjali  razne  neprilike  Turopolj- 
cima,  a  bilo  je  i  slucajeva  nasilja.  Tako  je  neki  vojnik  u  Busevcu 
batinom  isprebijao  Marka  Bobesida,  a  Ivana  i  Martina  Bobesi(5a  ranio 
sabljom  i  kucna  im  vrata  probio  tanetom  iz  puske.'' 


'  IV.  106. 

2  IV.  107.  111. 

'  Vidi  potanje  u  clanku  o  turopoljskim  vojnama  u  ovom  djelu. 

*  IV.   138. 

'  IV.  539. 

'  IV.  148. 

'  IV.  215.— 229. 


84 

Vjerne  sluzbe  i  zasluge  Turopoljaca  prigodom  vojne  na  Turke 
osobito  su  bile  cijenjene.  Obzirom  na  to  oslobodi  ih  hrvatski  sabor, 
drzan  u  Varazdinu  god.  1702.  clankom  XXIV.,  za  uvijeke  od  sva- 
koga  poreza,  te  im  obeca,  da  6c  im  kod  uredjenja  krajine  dati  zemlju 
kod  Gliiie  i  Une,  na  koju  6e  se  moci  nekoliko  stotina  njih  naseliti, 
uz  uvjet,  da  tanin  sluze  kao  vojnici  domovini.  To  ali  potonje  nije 
nikada  ispunjeno,  ali  zakljucak  sabora  glede  oprosta  poreza,  uz  stara 
privilegija,  odnoseci  se  na  taj  oprost,  potvrdio  je  kralj  Leopold  I,  u 
Becu  12.  decembra  g.  1703.,  a  to  opet  14.  marta  g.  1708.  Isto  te 
slobode  obnovi  i  zajednicki  ugarsko -hrvatski  sabor  clankom  XCII. 
god.    1723.1 

Kai  je  skoro  na  to  hrvatski  sabor  raspisao  bio  neki  namet,  ne 
htjedose  ga  Turopoljci  pladati.  Radi  toga  je  hrvatski  sabor  g.  1734. 
odredio  clankom  XXI.,  da  taj   namet  brakijem  utjera.''* 

Uslijed  kojekakih  zloporaba  i  nemira  prigodom  obnova  ma- 
gistrata  turopoljskoga  izdao  je  8.  juna  god.  1736.  u  Zagrebu  ban 
Josip  grof  Eszterhazi  posebni  statut,  koji  uredjuje  obnovni  izbor  (re- 
stauraciju)  i  spravisde  turopoljsko.^ 

Godine  1737,  dobi  opdina  turopoljska  od  kralja  Karla  III.  svoj 
opcinski  grb  i  pecat* 

Kad  su  se  god.  1746.  opet  ponovili  neki  nemiri  kod  obnovnoga 
spraviSda  turopoljskoga,  proglasio  je  hrvatski  sabor  god.  1749.  clan- 
kom XX\'II1.  regulatorni  statut  za  plemenitu  opcinu  turopoljsku.'' 

Od  god.  1797.  pak  do  1809.  vidimo,  da  Turopoljci  mnogo  su- 
djeluju  u  vojnama  protiv  Franceza.  Beckim  ili  Schonbrunskim  mirom 
g.  1809.  morao  je  nas  kralj  Franjo  II.  silnomu  franceskomu  caru 
Napoleonu  otstupiti  medju  inim  i  Hrvatsku  na  jug  Savi.  Tako  pri- 
pade  i  Turopolje  pod  francesku  vladu,  pod  kojom  ostade  do  go- 
dine  1813.  Sudbenost  turopoljska  bila  je  za  to  vrijeme  dokinuta 
(1812.1,  a  upravu  vodiSe  posebni  franceski  suci  i  sluzbenici.  Iza  od- 
laska  Franceza  opet  je  obnovljena  stara  uprava  opdine  27.  septembra 
1813.,  a  1'uropoljci  opet  junacki  stupaju  u  redove  vojske  protiv 
Napoleona. 

'  IV.  2'ii.  -iSl.  241.  247. 

'  IV.  24H. 

'  IV.  249.  -235.  Poblizc  o  torn  u  clanku  o  turop  spraviscu  u  ovom  djelu 

*  IV.  258,  265  Sravni  potanje  u  clanku  o  kancelariji  i  pecatu  plem. 
obcine  turopoljske  u  ovom  djelu. 

'  IV.  269.-289.  290.  292.-298.  Pobliie  vidi  u  clanku  o  turopoljskom 
spraviscu  u  ovom  djelu, 


Turopolje  zajedno  sa  ostalim  pokrajinama  franceske  Ilirije  nije 
pripojeno  Hrvatskoj  vec  austrijskoj  lliriji,  koja  upravu  imadjase  si- 
jelom  Ljubljanu.  Sluzbeni  joj  jezik  bio  njemacki,  sto  sve  zadavaSe 
mnogo  brige  i  jada  nasoj  domovini.  Tek  god.  1822.  su  ovi  otrg- 
nuti  hrvatski  krajevi  utjelovljeni  opet  Hrvatskoj,  i  dosli  pod  upravu 
bana. 

God.  1831.  dobise  Turopoljci  nove  sajamske  povlastice  za  Go- 
ricu  i  Dubranec,  a  g.  1832.  uzakonjeni  su  po  hrvatskom  saboru  neki 
clanci  glede  drzanja  obnovnoga  spraviSca  turopoljskoga. ' 

'  IV.  446. — 451.  Sravni  clanak  u  turopoljskim  spraviscima. 


Tiiropolje  i  ilirski  pokret 

Velika  franceska  revolucija,  Napoleonove  pobjednicke  vojne,  ci 
tavi  tok  svjetske  povijesti  i  novi  procvat  narodne  literature  u  raznih 
naroda  trgo.^e  i  Madzare  iz  mrtvila.  Sto  se  je  zacelo  ved  pod  konac 
XVIII.  vijeka,  kao  protuakcija  protiv  pokusa  germanizacije  cara  Josipa  II., 
razmahalo  se  je  jaCe  pocetkom  XIX.  vijeka.  Pitanje  madzarske  narod- 
nosti,  madzarskog  jezika  i  madzarske  supremacije  u  jedinstvenoj  ma- 
dzarskoj  drzavi,  to  pitanje  sada  vise  ne  salazi  s  dnevnoga  reda.  Taj 
pokret,  koji  se  gledom  na  Madzare  mora  nazvati  velebnim  i  poradi 
zrtava  i  prolijevene  muceniCke  krvi,  s  druge  je  strane  imao  tesku 
posljedicu  za  posestrime  zemlje,  koje  su  kroz  stoljeda  bile  svezane 
uz  Ugarsku  ne  samo  zakonskom  vezom,  ved  i  tradicijama  krvi  i  srca. 
Ved  na  saboru  1825.  i  1850.  javija  se  u  Madzara  misao,  da  stvore 
jedinstvenu,  strogo  madzarsku  drzavu,  te  stadose  nasrtati  ne  samo 
na  nemadzarske  narode  u  Ugarskoj,  ve6  htjedose  i  u  Hrvatsku  uvesti 
mjftsto  sluzbenoga  latinskoga  jezika  —  madzarski,  a  ne  bijahu  im 
pravo  ni  t.  zv.  posebna  municipalna  prava  Hrvatske,  Trebalo  je  od- 
vaznosti,  ustati  protiv  toga  njihovoga  rada,  jer  u  samoj  Hrvatskoj  za- 
vladala  je  neka  klonutost  i  nemod,  tako  da  su  posve  istinite  bile 
rijeci  pjesnika  Stoosa :  »Vre  i  svoj  jezik  zabit  Hrvati  hot5e  i  drugi 
narod  postati«.  Trebalo  je  genija,  koji  bi  znao  i  umio  upaliti  luc 
Ijubavi  spram  domovine  i  rasplamtiti  hrvatska  srca  ispod  pepela  ne- 
haja  i  indiferentnosti.  I  u  istinu  nadjose  se  Ijudi,  koji  su  stali  na 
obranu  domovine.  Imena  grof  Janko  Draskovid,  Ivan  Drkos,  Josip  Ku- 
^evi(5,  a  nad  svima  Ljudevit  Gaj  sa  svojim  paladinima  uzdigose  narod 
k  novom  zivotu. 

Za  malo  vremena  bio  je  veliki  dio  naroda  hrvatskoga  u  kolu 
Gajevu.  O  Gaju  samom  moze  se  misliti  kako  mu  drago,  al  niko  mu 
danas  ne  moze  pore6i,  da  nije  poput  nekoga  indijskoga  maga  kao 
nekom  Carobnom  sipkom  iz  kamenja  stvarao  borce  za  preporod.  A 
taj  preporod  ostavio  je  neizbrisive  tragove  u  povijesti  Hrvatske  i 
donio  joj  spas  bas  u  doba,  kad  su  neprijatelji  Hrvatske  ved  s  nekom 
ironijom  pitali :    »Gdje  je  ta  Hrvatska  ?« 


87 

Danas  vec  nitko  ne  sumnja  u  to,  da  je  od  najvaznijih  pokreta, 
sto  se  je  dogodio  u  povijesti  hrvatskoga  naroda  od  najstarijih  vre- 
mena  pak  do  danas,  bio  u  istinu  pokret,  koji  je  poznat  pod  imenom 
ilirskim.  Tim  pokretom  zbio  se  je  hrvatski  preporod,  tim  pokretom 
narod  je  hrvatski  bio  spasen  od  opasnosti  potpune  propasti,  koja  mu 
je  prijetila.  Besmrtne  zasluge,  koje  si  stekoSe  otac  hrvatskoga  pre- 
poroda,  dr.  Ljudevit  Gaj,  Janko  Draskovid  i  ostali  prvaci  one  dobe, 
ostat  6e  za  uvijek  zlatnim  pismenima  ubiljezene  u  knjizi  naSe  historije. 

Taj  novi  duh,  koji  je  usao  pocetkom  tredega  decenija  XIX.  sto- 
Ijeda  u  hrvatski  narod,  prodro  je  nekom  rekao  bi  upravo  gigantskom 
snagom  u  najdalje  krajeve  nasega  naroda,  a  kad  tamo  u  najblizoj 
blizini  sredista  citavoga  toga  pokreta,  u  blizini  grada  Zagreba,  u 
dicnom  plemenitom  Turopolju,  nasao  je  golemu  zapreku  i  veliki  otpor. 

Koji  su  tomu  razlozi?  Zar  Turopoljci  nijesu  od  uvijek  bili  na 
glasu  patriote,  zar  su  se  odjedared  iznarodili  ?  Sve  su  to  pitanja,  koja 
se  namidu  sama  od  sebe. 

Ali  na  njih  nije  tesko  odgovoriti,  kako  se  to  mozda  u  prvi 
mah  cini.  Prvo  i  prvo  ve6  samo  ime  ilirsko  moralo  je  biti  Turopolj- 
cima  silno  omrazeno.  Jos  su  zivili  stari  Turopoljci,  koji  su  se  ne- 
milo  sjedali  Napoleonove  lUrije.  Jos  nije  spomen  minuo  na  one  mutne 
dane,  kad  je  i  zadnji  tracak  njihove  slobode  za  neko  vrijeme  ugasnuo. 

Plemi6i  bojaU  su  se,  da  6e  demokratizam  ilirski  unistiti  njihove 
pravice,  njihove  privilegije. 

Napokon  su  se  bojali  i  germanizovanja  —  ponjemCenja. 
Ostala  im  je  u  pameti  i  austrijska  ilirska  pokrajina.  Kad  su  najme 
kongresom  od  20.  novembra  1815.  iza  Napoleonova  pada  opet  caru  i 
kralju  Franji  dosudjene  sve  ilirske  pokrajine,  opravdano  su  se  ponadali 
Hrvati,  da  ce  kralj  sve  te  zemlje  pripojiti  Hrvatskoj.  Ta  kralj  je  sam  jo§ 
g.  1809.  obeiiao  hrvatskim  stalezima,  da  ce  te  zemlje  vratiti  Hrvatskoj, 
cim  ih  opet  dobije.  Al  sto  se  je  dogodilo  ?  Ba§  protivno !  Vojnicka 
Hrvatska  bude  uredjena  kao  krajina;  gradjansku  pak  Hrvatsku  pri- 
druzi  20.  jula   1814.  carstvu  austrijskom. 

Uzalud  pretstavke,  uzalud  deputacije,  gradjanska  Hrvatska  i 
prekosavske  nase  strane  ujedno  s  Turopoljem,  podijeljena  je  u  dva 
okruzja  (karlovacko  i  rijecko),  te  pocetkom  god.  1815.  dobije  nje- 
macki  uredovni  jezik,  austrijske  zakone  i  velike  poreze  s  mono- 
polom  duhana  i  soli'.  Kako  je  uz  to  kancelar  Metternich  uveo  apso- 
lutizam  u  najvedoj    mjeri,  nije  eudo,  sto  su  Turopoljci  mrzili  sve  ^to 

•  Radoslav  Lopasic:  Karlovac,  Zagreb  1879.  str.  42.-97. 


88 

je  njemaCko  A  sad  su  ili  eto  vjesti  agitatori  ucili,  da  ih  llirci  lioce 
posvapCiti  i  natovariti   golemim  porezima. 

Napokon  je  u  Hrvatskoj  pod  konac  XVIII.  i  pocetkom  XIX.  stoljeda 
dull  madzarske  ideje  vec  dobrano  uljezao  u  srca  hrvatskih  plemida. 
God.  1790.  na  saboru  za  volju  ugarskog  ustava  Hrvati  su  mnogo 
otstupili  od  svojih  pravica.  Varazdinska  zupanija  pako  god.  1830. 
dala  je  naputak  svojim  poslanicima,  da  budu  na  ugarskom  zajed- 
nickom  saboru  za  madzarski  jezik  kao  jezik  diplomatski,  te  da  se 
uvede  i  u  hrvatske  skole.  Dapace  sami  akademicari  djaci  visokih 
Jkola  u  Zagrebu  odlucise  te  iste  godine,  da  dobrovoljnim  prinosima 
uzdrzavaju  ucitelja  madzarskog  jezika.  Pa  i  sabor  hrvatski  od  god, 
1832.  bio  je  posve  slozan  sa  madzarskim  drzavnim  saborom. ' 

Ideje,  kako  nam  je  uz  Madzare  jedino  mogude,  da  se  otmemo 
centralizaciji  Austrije  i  germanizaciji,  bile  su  tako  uvrijezene,  da  ih 
je  samo  tesko  mogao  Gaj  oboriti.  Buduci  da  je  pako  trebalo  jedin- 
stvenoj  drzavi  madzarskoj  jedinstveni  jezik  diplomaticki,  to  su  mnogi 
od  nasih  pretsasnika  voljeli  njemu  nego  njemackomu.  Svi  ti  razlozi 
prinukali  su  i  Turopoljce,  da  ostanu  u  logoru  protivnika  ilirskih,  pak 
je  lako  bilo  ilirskim  protivnicima  usaditi  u  njih  mrznju  protiv  Gaja 
i  Iliraca,  tih    novotara. 

Neprijatelji  Ilira  neprestance  su  govorili:  »Gledajte,  Iliri  nose 
tudje  ime,  sumnjivo  ime.  Imadu  osobiti,  vama  jedva  razumljivi 
jezik,  koji  su  uveli  u  svoje  knjige.  Oni  se  broje  u  narod  Turaka 
(Bosanaca)  i  Srba,  koji  nisu  vase  vjere.  Oni  dakle  nisu  Hrvati.  Ho(5e 
vas  Turcima,  .Svabama,  Kranjcima  i  Bog  znaj  komu  sve  ne  izdati...« 
Pokazujud  na  skupinu,  sto  se  je  pribirala  u  kazinu,  govorili  su : 
»Gledajte,  ovi  se  cvrsto  drze  vase  vjere  i  vaseg  jezika,  drugi  nit  ne 
razumiju.  Oni  se  trude,  da  sprijece  ilirske  nakane,  bore  se  dakle  za 
na§u  narodnost,  religiju  i  za  na§e  pravice.  Oni  su  dakle  pravi,  je- 
dini  Hrvati.  S  njima  drzite,  njima  se  pridruzite. « '^ 

U  prvo  vrijeme  ilirskoga  pokreta  jo5  se  nije  tako  jasno  razi- 
lazilo  mnijenje  u  Hrvatskoj.  Godina  tridesetih,  prije  no  sto  je  stala 
izlaziti  »Danica  hrvatska«  i  prije  nego  §to  su  ugledale  svjetlo  »Na- 
rodne  Novine*,  bilo  je  nekako  sve  mirno.  Dapa5e  i  onda,  kad  je 
Gaj  izdavao  novine,  nijesu  nazori,  protivni  njegovima,  izbili  na  javu. 
Gaj  je  dapaCe  mirno  mogao  stanovati  u  kx\6i  Josipovicha,  buduiiega 
svog    glavnog    neprijatelja,    a  u  Turopolju    rado     su     pjevali    dapaCe 

'  Ilorvath  Michael,  Funfundzwanzig  Jahre  aus  dcr  Geschichte  Ungarns, 
von  182:i-1848.  Leipzig  1867.  Bd.  1,  str.  461. 

'■  Siebenburger  Wochenblatt  1842,  Nro.  8.5-87. 


89 

i  njegovu :   »Jos  Hrvatska  ni  propala«.  Stvari  u  Turpolju  razvijale  se 
posve  mirno  i   u  redu. 


Ipak,  kad  je  Gaj  god.  1832.  molio  dozvolu,  da  smije  izdavati 
novine  hrvatskim  jezikom,  i  to  kod  hrvatsko-ugarskoga  konzilija,  kon- 
zilij  nije    sam    htio,    da    rije^i    Gajeve    molbe,  ve(5  ju  je  poslao    svim 


do 

hrvatskim  zupanijania,  neka  izvijeste,  Sto  misle  o  torn  pothvatu  Sve 
zupanije  popratile  su  tu  molbu    lijepo. 

I  eto  po  prvi  put  ustaje  sada  Antun  Dane  pi.  Josipovich  protiv  te 
molbe  i  zahtijevase,  da  zagrebaCka  zupanija  te  molbe  ne  preporuci. 
On  je  smatrao  madzarski  jezik  kao  y«lingua  patriae«  (jezik  domovine). 
Proti  njemu  ustade  profesor  pravoslovne  akademije  Ljudevit  JelaCid.' 
Ali  uzasvc  to  teku  jos  stvari  u  Turopolju  mirno.  Tek  rijetko  se  spo- 
minje  Turopolje  u  javnom  zivotu  drzave. 

U  ugarsko-hrvatskom  saboru  1832/6.,  u  32.  regnikolarnoj  sjed- 
nici,  predlozio  je  ungvarski  zastupnik,  da  se  zupan  turopoljski  na- 
zove  >Turopolyai  ispan«,  nu  tomu  se  usprotivi  turopoljski  zupan, 
trazeiii,  da  se  i  dalje  zove  »Turopolyai  gr6f«,  jer  da  se  pod  tim 
imenom  zove  ve6  u  vise  dnevnika  i  spisa.  Taj  predlog  zupanov 
toplo  je  zagovarao  hrvatski  zastupnik  Herman  pi.  Buzan,  koji  je  torn 
zgodom  lijepo  istakao  zasluge  turopoljskoga  plemstva,  te  naglasio 
da  rijec  »ispan«  nije  dolicna.  Na  predlog  predsjednikov  odiucise  na 
to  stale^i,  da  se  izraz  i  oznaka   »gr6f«    i  dalje  uzdrzi  ' 

Dana  13  decembra  1836.  izabran  je  u  gradu  Lukavcu  Juraj  pi. 
josipovich'^  za  zupana.  Bio  je  to  mlad  i  vrijedan  covjek,  uman  i 
razborit,  ali  vec  ove  godine  oboli  od  teske  susice.  Ova  i  tuga  za 
ranom  smrcu  zene  Julije,  prisili  ga,  da  je  morao  potraziti  zdravlje  u 
Italiji.  Na  putu  natrag  snadje  ga  smrt  u  Ljubljani  2  jula  godine 
1837.  —  Za  njegova  zupanovanja  nije  se  u  Turopolju  nista  vazna 
dogodilo. 

Za  god.  1837.  vrijedno  je  pak  zabiljeziti,  da  se  u  susjetstvu  Tu- 
ropolja  porodio  silni  pozar,  i  to  20.  i  21.  nijeseca  oktobra  u  ^4  ^^ 
sati  u  Novim  Ci(iama,  po  sata  od  Velike  Gorice  u  sjeniku  onda^nje 
kovacnice.  Ta  vatra  bila  je  tako  zestoka,  da  je  potrajala  nekoliko 
sati,  i  da  je  izgorilo  trinaest  kmetskih  kuda,  jedan  gospodski  marov, 
jedno  gospotsko  stanje  i  do  150  zgrada,  staja  itd.  Citavo  zito,  ku- 
kuruz,  slama,  nekoliko  krava,  svinja  i  mnostvo  peradi  postade  zrtvom 
toga  plamena. 

Iste  g.  1837.  radilo  se  je  u  saboru  hrvatskom  u  vrlo  vaznoj 
stvari  o  Turopoljcima.  Tuj  je  najme  podastrt  predlog,  da  se  napokon 
preuredi  hrvatski  sabor  i  da  se  stanu  izdavati  saborski  dnevnici  tiskom. 
Taj  predlog  zahtijevao  je,  da  se  u  tu  svrhu  odabere  posebno  povje- 
renstvo,  a  isao  je  ocito  za  tim,  da  pojedinim  plemic^ima  jednoselcima 

'  Surmin,  Hrvatski  preporod.  Zagreb  19  )3.,  knj.  I.,  str.  149. 
'  Diarium  ugarskog  sabora  1832./6.  Knj.  I.,  p.  317.,  830.  331. 
'  i.Narodne  Novine*   183(;.,  br.  103. 


91 

oduzme  pravo  imati  rijec  u  saboru.  Taj  predlog  potekao  je  iz  sla- 
vonskih  strana.  Slavonske  se  zupanije  potuziSe,  da  imadu  Turopoljci 
preveliku  nadmoc  i  prevagu  u  hrvatskom  saboru.  Slavonci  su  nepre- 
stance  opetovali,  da  su  njihove  zupanije  predaleko  od  sijela  sabora 
i  da  plemici  tih  zupanija  radi  te  udaljenosti  ne  mogu  dolaziti  u  vedeni 
broju  u  hrvatski  sabor.  Isto  tako  zastupnici  onih  krajeva  ne  mogu  dobiti 
nikad  vecinu,  kad  u  sabor  dodje  zagrebacko  i  turopoljsko  plemstvo, 
pak  imade  protivuo  mnijenje  od  slavonskoga.  Aklamacija  tolikih,  jer 
je  i  seosko  plemstvo  nazocno,  stvara  posve  nemocSnim  te  zastupnike, 
zato  treba  da  se  koordinacija  sabora  stavi  na  drugi  temelj. 

Ovim  predlozima  otvorena  je  upravo  ocajna  borba  Turopoljaca 
za  pojedino  i  posebno  virtualno  pravo  glasa,  borba,  koja  se  je  po- 
vlacila  ostro  i  neobuzdano  citavi  decenij,  a  postala  je  glavnom  toCkom 
rasprava  i  hrvatskoga  i  ugarskoga  zajednickoga  sabora. 

Vazan  pako  dogodjaj  po  povijest  Turopolja  zbio  se  je  na  dan 
sv.  Lucije,  13.  decembra  1837.,  kad  se  je  izbiralo  novo  poglavarstvo. 
Taj  dan  izabran  je  zupanom  Antun  Danijel  pi.  Josipovich,  covjek,  koji 
je  svoje  ime  duboko  zarezao  u  povijest  svojega  Turopolja.  Tako  je 
dosao  na  celo  turopoljske  opdine  muz  neobicna  znacaja,  energican  i 
stalan,  koji  se  nije  dao  nicim  uplasiti,  ve6  je  koracao  za  ciljem,  koji 
si  je  stavio.  O  njemu  se  ne  moze  reci,  da  je  bio  obrazovan  u  da- 
nasnjem  smislu  te  rijeci.  Ta  svrsio  je  tek  cetiri  osnovne  skole,  a 
onda  je  posao  u  vojnike.  Pa  i  tuj  je  dotjerao  tek  do  podcasnika, 
ali  pronicavi  njegov  um  i  jakost  volje  digose  ga,  te  se  je  o  njem 
Culo  i  u  stranom  svijetu  mnogo  vise  no  o  njegovim  svim  pretsasni- 
cima  Zajedno. 

Njegov  utjecaj  u  hrvatsku  politiku  bio  je  silan,  silniji,  no  sto 
se  danas  moze  i  misliti,  a  od  casa  kako  je  on  primio  kormilo  turo- 
poljske opcine  u  svoje  ruke,  izbija  turopoljsko  ime  u  povijest  citave 
pole  ove  monarkije  jasnim  slovima.  Posve  pravo  crta  ga  pisac  djela 
»Neue  Croquis  ausUngarn«'  ve6  god.  1844.,  da  je  energican  znacaj, 
jaki,  radini  neprijatelj  Iliraca.  Premda  Hrvat,  ipak  je  dosta  vjeSt  nia- 
dzarskom  jeziku,  da  osobe  i  stvari  oznaci  njihovim  pravim  imenom. 
A  drugi  pisac  ga  oznacuje:  Protiv  svojih  zemljaka  ustade  slijepim 
fanatizmom,  upotrijebio  je,  kad  je  trebalo,  i  silu,  da  ili  broj  svojih 
pristasa  umnozi  ili  da  svoje  protivnike  ustraSi  ili  dak  unisti  .  .  . 

Bilo  kako  mu  drago,  ozbiljni  i  pravedni  historiCar  bio  on  kakva 
mu  drago  misljenja  o  javnim   nasim    stvarima,    mora    Antunu  Josipo- 

'  Neue  Croquis  aus  Ungarn.  Leipzig  1844.  J.  B.  Hirschfeld,  16".  B.  I[. 
str.  268. 


92 

viclui  priznati,  da  je  bio  Citavi  Covjek,  da  je  znao  vladati  srcima  svojih 
pristasa  i  da  je  bio  odusevljen  za  svoju  stvar,  za  koju  je  znao  i  tr- 
piti.  Ljubio  ic  nada  sve  ugarski  ustav,  a  mrzio  sve  i  svakoga  za 
koga  je  mislio,  da  taj  ustav  ugrozava.  Za  tu  svoju  misao,  on  je  po- 
stao  god,  iy48.  i  muCenikom  i  pao  u  tamnicu  za  ugarsku  slobodu, 
iza  kako  ga  je  kralj  pomilovao  od  smrtne   kazni. 

Josipovich  je  bio  upravo  fanaticki  branitelj  ugarsko-hrvatskih 
ustavnih  pravica.  Kad  je  grof  Gjuro  Apponyi  postao  madzarskim 
dvorskim  kancelarom,  htjeo  da  suzi  autonomiju  zupanija  u  korist  bolje 
uprave,  naisao  je  ne  samo  u  Ugarskoj,  ved  i  u  Hrvatskoj  na  otpor. 
U  jednoj  kongregaciji  zagrebadke  zupanije  trebalo  je  odmah  progla- 
siti  kraljevski  reskripat.  Dio  plemidke  skupstine  opre  se  protiv  citanja 
kraljevskog  pisma,  jer  su  znali,  sto  se  u  njem  nalazi.  Vecina  je  ipak 
smatrala,  da  nije  zakonito  kraljevsko  pismo  neotvoreno  ostaviti  i  dvor- 
skoj  kancelariji  vratiti.  Zato  odlucise,  neka  se  cita.  A  na  to  ustade 
zupan  yosipovich  i  vikne :  »Quid  vult  nobis  praescribere  iste  scriba  re- 
gius,  grot  Apponyi?  Ad  acta  suum  rescriptum!«  (Sto  nam  \io6e  propi- 
sivati  taj  kraljevski  pisar,  grof  Apponyi?  Na  stran  njegov  reskript!) 
Stotina  glasova  kliknu:  »Ad  acta,  ad  acta!  i  odlucise  kraljevski  otpis 
staviti  ad  acta,  t.  j.  u  zupanijski  arkiv. 

Vidi  se  i  iz  te  znacajne  crtice,  kakov  je  jaki  i  celicni  znaCaj  bio 
Josipovich.'  Lijepo  je  o  njem  svojedobno  rekao  dr.  Nikola  pi.  Toma- 
§i(3,  da  je  u  turopoljskoj  opiini  bilo  na  fJelu  takovih  Ijudi,  da  su  ih  i  Ugri 
svojatali,  tako  da  je  na  primjer  paCe  u  vrijeme  medjusobne  borbe  u 
Pozunu  jedan  odlicni  zastupnik  rekao  za  Josipovicha :  »Ha  van  ereny 
a  foldon,  s'  honfi  szamara  dij,  ez  Turopolya  grofjat  illeti«,  t.  j.  ako 
ima  krijeposti  na  zemlji  i  ako  ima  za  rodoljuba  nagrade,  to  pripada 
zupanu  turopoljskom,  jer  on  je  zastupao  mozda  krivo,  al  posteno  i  od- 
luCno  interese  svoje  zemlje.  On  je  mogao  pogrjesiti,  al  svakako  po- 
grjej^ka  6e  ona  prestati.''^ 

13.  decembra  1838.  u  svojoj  skupstini  u  Lukavcu  izjavise  Tu- 
ropoljci,  da  se  od  statuta,  koji  nalaze,  da  se  ima  glavna  restauracija  po- 
glavarstva  obdrzavati  na  Lucinje,  ne  smije  nikud  otstupiti,  jedino  u 
sluCaju,  ako  se  turopoljski  zupan  nalazi  na  ugarskom  saboru,  gdje 
se  sluzbeno  mora  nalaziti  (.>cui  comes  noster  ex  officio  intervenire 
debet«j^ 

'  Tkalec  K.  J.:  Jugenderinnerungen  aus  Kroatien.  (1749.— 1823,  1824.  - 
1843.1,  Leipzig  1894.  str.  273. 

'  Stenografski  zapisnik  sabora  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije  1892.  - 
1897.,  str.  2339. 

'  K.  k.  Agramer  Zeitung  1847.  str.  235. 


93 

21.  februara  1839.  izabran  je  u  hrvatskom  saboru  turopoljski 
sin  Nikola  pi.  Miksic  od  Uonjega  Lukavca  protonotarom  kraljevine 
Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije.  To  njegovo  »uzvisenje«  dirnulo  je 
zice  ilirskog  pjesnika  Tome  Gajdeka,  poslije  kaiionika  zagrebackoga 
i  predsjednika  drustva  sv.  Jeronima,  te  je  propjevao  pjesmu,  koja  po- 
podnje  stihovima:  »Veseli  se  Turopolje,  Ti  ilirsko  milo  oko.«  Ta 
pjesma  kao  da  nam  dokazuje,  da  u  one  jo§  doba  nije  ilirsko  ime  bilo 
bas  tako  omrazeno  u  Turopoljaca,  jer  nebi  Gajdek  isao  u  svojoj  pjesmi 
posvecenoj  turopoljskom  plemicu  nazivati  Turopolje  »ilirskim  milim 
okom«.  Ali  vremena  su  se  vrlo  brzo  promijenila. 

Vec  ove  iste  godine  1839.  poceo  je  zajedniCki  sabor,  koji  je 
trajao  citavu  godinu.  Taj  sabor  bio  je  od  velike  vaznosti  po  Hrvat- 
sku.  Nijedan  sabor  dosele  nije  jace  htio  narinuti  svim  narodima  uga- 
ske  krune  madzarski  jezik  od  ovoga.  Bas  to  je  rodilo  jos  vecom  ot- 
pornom  snagom.  Bas  ovim  zakonskim  predlozima  pocele  se  radjati 
dvije  oprecne  stranke  u  Hrvatskoj.' 

16.  maja  g.  1840.  umro  je  ban  hrvatski  Vlasid,  koji  je  vec  i 
onako  pane  dvije  godine  bolovao.  Sad  je  vladao  banske  casti  na- 
mjesnik,  biskup  zagrebacki,  Gjuro  Haulik.  10.  augusta  1840.  sastao 
se  u  Zagrebu  hrvatski  sabor,  da  primi  izvjesce  o  poslovanju  zajed- 
nickog  sabora  i  proglasi  zakone  ondje  stvorene.  U  tom  saboru  kao 
da  se  jos  nisu  sukobile  hrvatske  protivnicke  stranke,  premda  se  je 
ve6  pocetkom  g.  1840.  znalo,  da  u  Zagrebu  postoji  tajno  drustvo, 
kojemu  je  predsjednik  grof  Aleksandar  Draskovic,  a  cilj  »siriti  mad- 
zarismus«.  U  istinu  je  skup  Ijudi  oko  toga  drustva  izradio  pravila,  da 
6e  »glavna  duznost  biti  upravljajuceg  odbora,  da  se  ozbiljno  bez  za- 
tezanja  pobrine,  da  se  svi  na  to  sluzeci  nacini,  kakovi  su  znamenitiji 
madzarski  casopisi,  novine  i  knjige  nabave,  dalje  da  se  jedna  iii  ako 
bi  potrebito  bilo  i  vise  osoba  odluci,  koje  (5e  u  Zagrebu  madzarski 
jezik  predavati.«'~  Ali  ako  se  i  nisu  isticali  pristase  Madzara,  to  su 
ipak  za  cijelo  bili  nezadovoljni,  sto  je  hrvatski  sabor  prvi  put  poveo 
rijec  o  narodnom  jeziku  u  zagrebackoj  akademiji  i  svim  skolama.*^ 

Dok  je  hrvatski  sabor  1840.  prilicno  mirno  vijecao,  u  Madzar- 
skoj  se  sve  zesce  stalo  navaljivati  na  Hire  u  novmama  i  u  visokim 
krugovima.  Tuj  se  javljala  senzacijonalna  otkrica  o  buntovniStvu  Ilira, 
koji  da  uvode  srpski  jezik,  da  zele  posrbiti  Hrvatsku  i  prevesti  ju 
na  pravoslavlje,  a  uniStiti  staru  hrvatsku  narodnost  i  domovinu. 

'  Surmin,  Hrvatski  prcporod  knj.  II.  139. 

'  Narodne   Nov.  1841.    str.  89.  —  Surmin,    Hrv.    preporod    II.   str.    I.'i9. 
'  Acta    congregationis    regni  1840.  broj  1.  cl.  24.  u  kr.  zemaljskom    ar- 
kivu  u  Zagrebu. 


94 

Tako  se  je  stvarao  jaz  starih  i  mladih  Hrvatn.  Put  Ciajev  u 
Rusiju  doveo  je  Hire  u  sumnju,  da  zele  osnovati  panslavisticko  carstvo. 
Kad  su  jos  Iliri  stali  uvoditi  svoj  grb  polumjesec  sa  zvijezdom,  cr- 
venkape  i  surke,  onda  je  sve  to  jos  veema  uspalilo  strasti.' 

Kazino  starih  Hrvata,  ujrarsko-hrvatskih  pristasa  imao  je  po- 
stati  ustuk  revolucijonarnim  ciljevima  Ilira,  ovih  zatornika  eistoga  Hr- 
vatstva.  Tuj  se  je  od  samog  straha  pred  Rusijom  stalo  govoriti  o 
/madzarskom  kazalistu  u  Zagrebu,  a  dok  su  kazinasi  voljeli  madzarski, 
opet  su  ucenici  §este  latinke  bacili  god,  1840.  svoje  madzarske  slov- 
nice  na  kup,  podzegose  vatru  i  ostavise  skolu.  Vec  su  se  stali  »mad- 
zaronima «  prozori  trti  i  na  veCer  su  se  sabirali  pod  vodstvom  Alberta 
Strio-e  i  drugih  mladi  Ijudi  i  pjevali  davorije.''^  Kad  je  vojnicka  glazba 
svirala  madzarske  pjesme,  zvizdaio  se  sve  u  sestnaest!  Bilo  je  vrlo  zi- 
vahno  vrijeme.  Bill  su  to  prvi  znaci,  da  se  priblizavaju  burna  vre- 
mena.  Ali  jos  se  Josipovich  ne  istice  odvise.  Tako  ga  jos  ne  mrze  llirci. 

Kad  je  12.  decembra  1840.  obavljena  restauracija  u  gradu  Lu- 
kavcu  (dan  prije  radi  nedjeljej,  izabran  je  i  opet  zupanom  per  accla- 
mationem  Antun  Josipovich.  Ilirske  novine  govore  simpaticno  o  toj 
restauraciji  i  o  svecanosti,  koja  se  je  torn  zgodom  obavila.  Na- 
rocito  spominju,  da  su  Turopoljci  odusevljeno  klicali:  »Zivio!«  i  is- 
ticu,  da  su  svecanost  ovu  i  objed  zakljucile  nase  po  izboru  narodne 
pjesme,  »kojih  glasovi  iz  ustiju  svih  nazocnih,  milo  prelivajuci  se,  da- 
do^e  novo  svjedocanstvo,  da  narod  nas,  ma  za  ciju  bilo  volju  od 
iskrenosti  narodnosti  svoje  i  Ijubavi  prama  njoj  nikada  ni  niposto 
popustiti  kadar  nije«.''' 

Vide(5i  velike  promjene,  sto  se  oko  njih  u  domovini  zbivaju, 
zamisli^e  se  ozbiljno  neki  hrvatski  rodoljubi,  a  posljedica  njihova  mis- 
Ijenja  bila  je,  da  se  treba  oprijeti  tako  snaznom  i  pobjednickom  pro- 
diranju  ilirske  misli  u  narod.  Xema  sumnje,  da  je  medju  ovim  Ijudima 
bilo  u  istinu  Ijudi  plemenita  srca  i  umnih  glava  i  cvrsta  uvjerenja. 
Neku  maglovita  ilirska  narodnost  nije  im  isla  u  glavu.  Samo  na 
osnovu  starih  pravica  kraljevine  Hrvatske  i  u  savezu  s  Ugarskom 
mislili  su,  da  je  osiguran  spas  domovine,  da  su  bez  pogibli  narodni  i 
privatni  intercsi.  Spominjanje  srodnog  velikog  ruskog  carstva,  uva- 
djanje  mnogih  novotarija  svakako  je  moglo  u  njima  probuditi  strah, 
da  Hrvatska  s  Gajevim    idejama    polazi  na  sklisku    stazu.  Pak  i  one 

'  Surmin,  Hrvatski  preporod.  Knj.  II.  str.  177. 

■  Geschichtc  dcs  Ilyrismus  oder  des  siidslavischcn  Antagonismus  gegen 
die  Magyaren.  Nebst  einem  Vorworte  v.  W.  Wachsmuth.  Leipzig  1849.  str.  80. 
'  Ilirske  »Narodne  Novine«  1840.  str.  397. 


95 

Gajevo  vjecno  »aula  est  pro  nobis «  (dvor  je  za  nas)  nije  moglo 
oduseviti  stare  borce  za  ustavnu  slobodu  i  za  posebna  prava  kralje- 
vine  Hrvatske  i  s  njom  spojenih  posestrimih  zemalja.  Zar  to  nisu  bili 
sinovi  onih  junaka,  sto  su  se  borili  protiv  Josefinizma  i  centralizacije, 
zar  to  nisu  bili  Ijudi,  koji  i  sami  nisu  odvise  dobra  dozivili  od  kralja? 
Ti  plemeniti  Ijudi,  pa  onda  dakako  jos  i  mnogi  drugi,  koji  su 
ih  tek  majmunski  oponasali  i  opet  drugi,  koji  su  trazili  osobnih  ko- 
risti,    sastavise    kolo    Ijudi,    kojima    su    na    celu    bili    grof   Aleksandar 


Kralj  Karlo  Roberto.  (1301.— 1342.) 
Iz  ilustrovane  kronike  (chronicum  pictum)  u  Bccu. 


Draskovic  i  Antun  Danijel  pi.  Josipovich.  To  kolo  konstituiralo 
je  g.  1841.,  hrvatsko-ugarsku  stranku,  istiCudi  javno,  da  je  protiv  ili- 
rizma  i  panslavizma. 

Pristase  hrvatsko-ugarske  stranke  naglasivali  su,  da  oni  nisu 
proti  hrvatskom  jeziku.  Ne!  Ve6  jedino  su  htjeli,  da  se  umjesto  mrtvoga 
latinskog  jezika  uvede  madzarski,  kao  diplomatski  jezik,  Narodni  pake 
hrvatski  jezik  neka  se  govori  na  domaaem  ognjiStu,  u  krugu  milih. 
Madzarskoj  je  po  njihovu  sudu  bilo  sudjeno,  da  odluci  jednom  nad 
sjevernim  autokratizmom. 


96 

Dopisnik  u  »Jeleiikoru«  razlaze  postanak  »kasina«  u  Zagrebu. 
Citaonica  je  bila  u  starom  kazalistu  (danas  prirodoslovni  muzej). 
Drustvo  se  je  ipak  branilo,  da  bi  bilo  protuslavensko,  zar  zato  sto  i 
madzarskih  novina  drzi  i  §to  mnogi  od  clanova,  a  da  ne  zameiu 
materinji  svoj  jezik,  nastoje  madzarski  nauciti.  Drustvo  je  odmah  iz 
poiJetka  brojilo  120  clanova.  U  upravni  odbor  izabran  je  uz  ostale  i 
turopoljski  zupan  Antun  Danijel  pi.  Josipovich.  Da  je  ovo  drustvo 
vec  u  pocetku  bilo  ostro  neprijateljsko  protiv  Ilira,  dokazuje  nam  Vuko- 
tinovicev  dnevnik,  u  kojem  je  Vakanovic    zabiljezio:    »Fui  apud  Josi- 

,  povich   audivique  minas  contra  natiunem«    (bio  sam  kod  Josipovicha  i 

Icuo  sam  prijetnje  prema  narodu). 

Vise  od  dvije  sta  skupstinara  sastalo  se  u  Zagrebu  gradu,  kad 
je  dne  14.  marta  1842.  pod  predsjednistvoni  velikoga  zupana  Nikole 
ZdenCaja  bila  glavna  kongregacija  zagrebacke  zupanije,  u  kojoj 
se  je  raspravljalo  o  mjestu,  gdje  ce  se  obaviti  budaca  zupanijska 
restauracija  i  o  nacinu  kako  ce  se  obaviti.  Proslo  je  punih  sedam 
godina  od  zadnje  restauracije,  koja  se  je  god.  1835.  obavila.  Ve6 
kod  rasprave  o  mjestu  nastala  je  zestoka  prepirka,  Josipovich  i  nje- 
govi  pristase  htjeli  su,  da  se  restauracija  ne  obavi  u  zatvorenoj 
dvorani,  vec  na  otvorenom  prostoru,  da  tako  uzmogne  i  prosto  plem- 
stvo  sve  cuti,  sve  vidjeti  i  po  volji  nesmetano  glasati.  Reklo  se  je 
torn  zgodom,  da  je  jos  svima  u  pameti  uzorni  red  i  lijep  uspjeh  po- 
sljednje  restauracije  od  godine  1835.,  koja  je  obavljena  u  dvoristu 
drzavne  kuce  glasovanjem.  Zasto  da  se  i  opet  ne  obavi  izbor  onako? 
pitali  su  Josipovichcvci.  Da  se  zaprijece  izgredi,  glasovalo  se  je  onda 
u  tri  razne  kuce,  a  za  mjesto  sastanka  bilo  je  dvoriste.  Dvorana  dr- 
zavne ku6e  je  mnogo  premalena,  da  skupi  u  sebi  sve  skupstinare, 
k(jjih  da  bi  bilo  i  preko  dvije  tisude  zajedno  sa  seoskim  plemidima. 
Predsjednik  Nikola  Zdencaj  izjavi  se  odlucno  protiv  toga  predloga, 
da  bi  se  restauracija  vrSila  pod  vedrim  nebom,  jer  to  da  se  ne 
slaze  ni  s  kulturom  niti  duhom  sadasnjega  vremena.  Da  se  izgredi 
zaprijece,  to  je  njegova  stvar.  One  pako,  koji  su  spomenuli  rijec  »iz- 
gred«,  nazvao  je  Ijubiteljima  izgreda  i  da  ih  u  srcu  nose. 

Protiv  toga  ustadose  neki  i  rekose,  da  se  rijec  »izgred«  nalazi  u 
zapisniku  od  god.  1830.  One  godine  je  velikom  dijelu  prostoga  plem- 
stva  bio  zaprijeCen  pristup  u  dvoranu  po  pandurima.  To  plemstvo 
moralo  je  stojati  u  dvori.^tu,  gdje  je  jos  i  onda,  kad  je  u  dvorani 
zadnji  priseznik  izabran,  aklamiralo  podzupane,  ne  znajudi  tko  se 
upravi)  bira.  Priprosto  plemstvo  ima  pravo  glasovati  i  dolaziti  u  dvo- 
ranu, pak  je  to  svoje  pravo  vrsilo  i  god.  1835.  Ono  6e  to  pravo 
ovaj  put  odluCno    zahtijevati  i  ako    bude  treba  prvo  udi  u  dvorane  i 


97 

zaposjesti  je,  take  da  u  dvoranu  ne  ce  moci  uci  niti  veliki^  zupan, 
kamo  li  drugi  uglednici.  Sve  te  razloge  navodio  je  Josipovich,  al  svi 
ti  razlozi  budu  odbijeni.  Veliki  zupan  izrekao  je  odluku,  da  ce  se 
birati  ne  balotazom,  vec  konklamacijom,  a  za  mjesto  se  je  odludlo, 
da  bude  ili  kazalisna  dvorana,  ili  ako  bi  ova  bila  nepodesna,  dvo- 
rana  u  zupanijskoj  zgradi.  Napokon  je  odredjen  i  dan  restauracije 
31.    maja. 

Josipovicli  je  predlozio,  da  i  ugledniji  neplemici  imadu  pravo 
glasa,  al  to  je  odbijeno,  te  se  o  tome  nije  niti  raspravljalo,  jer  je 
postojala  posebna  okruznica  kraljeva,  kojom  se  je  zabranjivala  svaka 
novotarija. ' 

Jos  veca  je  pako  borba  nastala  s  toga,  sto  se  nije  htjelo  vise 
priznati  svim  turopoljskim  plemidima  jednoselcima  pravo  glasa. 

Nije  to  bilo  prvi  put,  kad  se  je  o  torn  govorilo. 

Godine  1835.  poslu^ili  se  u  istinu  Turopoljci  osobnim  pravom 
glasa  kod  restauracije  zagrebacke  zupanije. 

Ved  g.  1830.  podnesao  je  turopoljski  zupan  svoju  molbu  dvor- 
skoj  kancelariji,  u  kojoj  izrice:  1.  da  po  privilegiji  kralja  Rudolfa 
izmedju  imucnog-  i  prostog  plemstva  (unius  sessionis  nobiles)  ne  ima 
razlike  glede  njihovih  osobnih  pravica.  2.  da  plemici 
turopoljski,  stanujuci  preko  Save,  sacinjavaju  integrirajuci  dio  zagre- 
backe zupanije,  3.  da  zupan  i  poglavarstvo,  kao  takovo,  tek  su  za 
obavljanje  nutarnjih  poslova,  i  da  kao  takovi  nisu  umjesto  javne 
oblasti.  4.  da  se  neke  gradjanske  parnice  od  zupana  apeliraju  na 
zupanijsku  oblast.  5.  da  u  slucajevima,  kad  se  optuzenik  nalazi  izvan 
turopolja,  Turopoljci  imaju  doci  pred  zupanijski  sud.  6.  da  urbarijalne 
parnice  turopoljskih  plemica,  koji  imadu  kmetove,  spadaju  u  reviziju 
zupanije.  7.  da  su  Turopoljci  obvezani  paziti  na  limitaciju  ziveza, 
kako  ju  zupanija  odredi,  8.  da  se  intabulacije  unose  po  zupanijskom 
biljezniku  i  da  fiskalske  i  plemidke  legitimacijone  parnice  provodi  zupa- 
nija. 9.  da  poglavari  zagr.  zupanije  kod  reguliranja  mlinova  u  nji- 
hovim  okruzjima  sudjeluju,  popravak  cesta  odredjuju  i  provode  osude 
u  parnicama  Turopoljaca  s  vanjskim  Ijudima.  10.  da  Turopoljci  nose 
u  zupanijsku  blagajnu  u  saboru  ejektirane  krunske  oferte  i  subsidije.  1 1. 
da  zagrebacka  zupanija  podastire  kralju  izvjestaje  turopoljskog  zupana 
i  12.  da  turopoljski  plemici  moraju  isto  tako  insurgirati  i  u  rat  pod, 
kao  drugi  plemici.  Sve  te  razloge  saslusala  je  kraljevska  dvorska 
kancelarija,  te  je  priznala  i  turopoljskim  plemicima  individualno  pravo 
glasa  kod  magistratskih  restauracija  zagrebacke  zupanije.  Tim  su  se 

'  K.  k.  privilegirte  Agramer  politischc  Zeitung  1842.,  br.  22  i  33. 

7 


98 

pravom  posliizili,  kako  rekoh,  ^.  1835.,  kad  se  je  obavljala  restauracija, 
t.  j.   izbor  zupanijskih   Cinovnika. 

Sada  se  Turopoljcima  to  piavo  nije  litjelo  priznati,  ve6  se  je 
osporavalo  i  prijeCilo. 

Uzalud  se  pozivali  Turopoljci  na  fakticno  vrsenje  toga  svoga 
prava  i  g.  1790.,  na  narocit  poziv  zupanije  (god.  1805.),  da  sudje- 
luiu  kod  restauracija,  kao  i  na  intimate  kr.  ugarskog  namjestniCkog 
vijet^a  od  12.  jula  1831,  od  13.  februara  1833,  i  od  26.  jula  god. 
1836.,  koji  im  pravo  glasa  priznavaju  i  zajamcuju,  uskrati  im  ipak 
zagrebacka  zupanija  god.  1842.  kod  restauracije  virilni  glas,  jer  ga 
ne  imaju  iprema  reformi  bana  Eszterhazija  od  god.  1735.  i  zak.  cl. 
28  :  1 749.1  niti  kod  izbora  turopoljskoga  magistrata  i  buduci  da  se 
zupaniji  i  onako  podvrii  ne  6e.^ 

Rano  se  je  pocelo  kortesirati  za  tu  restauraciju.  Prvaci  su  se 
ilirski  sakupljali  vec  mnogo  dana  prije  u  gostioni  Cerny.  Gotovo  deset 
dana  dolazahu  s  glazbom  odlicnicima.  20.  maja  bio  je  dogovor, 
na  kojem  su  se  nasli  Karoly,  L.  Bunjevac,  Gaj,  Dolovcak,  Babukic  i 
dr.  pa  su  onda  s  dogovora  isli  s  glasbom  Gaju,  Bunjevcu,  Brigle  • 
vicu  i  Haramincicu.  Na  27.  dosao  je  Bornemisa  sa  svojom  druzbom 
i  s  glazbom,  te  javno  rece,  da  je  »Horvat,  da  je  Ilir«.  Starohrvatsku^ 
ugarsko-hrvatsku  stranku  i  Turopoljce,  vodio  je  sam  turopoljski  zupan- 
Docim  glavni  korte^i  te  stranke  bili  su  Pisacic  i  Cegetek.^ 

30.  maja  1842.  imala  se  je  napokon  iza  punih  sedam  godina 
opet  izvrSiti  tako  dugo  iscekivana  restauracija,  t.  j.  obnova  zupanij- 
skih  cinovnika.  Iliri  su  polagali  sve  nade  u  tu  restauraciju,  to  vise, 
sto  je  sam  upravitelj  zupanije,  j  Zdencaj,,  bio  u  njihovom  logoru,  a 
tako  uz  zagrebackoga  biskupa  i  zagrebacki  prvostolni  kaptol.  Ali  i 
hrvatsko-madzarska  stranka  nije  stajala  skrstenih  ruku.  Svetoivanjski 
plemici  uz  Turopoljce  bili  su  protiv  Ilira  dobro  oboruzani.  Tako  se 
je  bilo  ozbiljno  bojati  krvavog  kreseva.  To  je  sklonulo  Zdencaja,  te 
je  zabranio  dolazak  na  restauraciju  s  oruzjem.  Turopoljski  zupan 
Josipovich  dao  je  postenu  rijec,  da  6e  njegovi  plemiii  doci  neoruzani. 
Ali  Zdencaj eva  zabrana  pala  je  u  vodu,  jer  su  osobito  svi  serezani  dosli 
s  pistoljama,  puSkama  i  handzarima.  Nosili  su  po  gradu  crvene  za- 
stave  sa  ilirskm  grbom  (s  mjesecem  i  zvijezdomj.  I  prije  nego  sto 
se  je   mislilo,  doslo  je  do  krvi.^ 

'  Sandor  Bresztyensky,  Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju.  Zagreb, 
1892.  8»,  str.  129. 

^  Surmiq,  Hrvatski  jneporod,  knj.  II.,  str.  204. 

'  Horvath  Michael,  Fiinfundzwanzig  Jahre  aus  der  Geschichte  Ungarns 
von  1820  -bis  1848.  Leipzig  1867.   Bd.  II.,  str.  103. 


99 

Svi  su  smatrali  tu  restauraciju  veoma  vaznom  po  narodni  op- 
stanak,  te  su  narocito  po  prvi  put  htjeli  Ilirci  fiziCki  svladati  svoga 
neprijatelja,  kako  su  ve6  do  onda  moralno  bili  pretezniji.  Da  se  bar 
nesto  osvijetli  nacin,  kako  su  se  znale  izvrsavati  takove  restauracije, 
neka  nam  kaze  ova  karakteristicna  crtica,  koja  nam  osvijetlava  na- 
cin izbora  kod  restauracija  u  tridesetim  godinama.  Pripovijedao  ju 
zupan  Nikola  pi.  Zdencaj   sam  E.  Tkalcu. 

»U  pocetku  tridesetih  godina  imala  se  je  —  tako  race  —  ob- 
drzavati  restauracija.  Za  najvaznije  mjesto  prvoga  podzupana  korte- 
siralo  se  je  za  nekog  g.  pi.  Cegetka,  dobricinu,  al  s  malo  upravnih 
sposobnosti.  Ja  (Zdencaj)  nijesam  mogao  tu  kandidaturu  odobriti,  to 
manje,  jer  je  sluzbovao  upravo  kao  prvi  podzupan  Lentulaj  vrlo  uman, 
pravedan  i  iskren  cinovnik,  na  kojega  sam  se  mogap  potpuno  oslo- 
niti.  Vec  nekoliko  dana  prije  restauracije  bile  su  dosle  citave  cete 
Turopoljaca  u  Zagreb,  vicuci  i  pjevajuci  od  jedne  krcnie  do  druge. 
Na  glavnom  su  trgu  pekli  svaku  vecer  dva  Citava  vola  na  raznju,  a 
iz  dvanaest  velikih  badvi  tocilo  se  vino.  Lentulaj  posao  je  zadnju 
vece  na  trg,   da  vidi  narod  i  vrati  se  k  meni:    »Ne  ima  nade,  amice 

—  rece  mi  —  pa  da  imam  i  novaca  dosta,  da  deset  volova  ispecem 
i  da  sve  okicko  vino  istocim«.  Nasmijao  sam  mu  se  u  brk  i  rekoh: 
Pusti  ti  to  meni.  Ti  ces  biti  prvim  podzupanom  i  bez  vola  i  bez 
vina.  Slijedeci  dan  u  jutro  bila  je  zupanijska  aula  vec  ispred  mog 
dolaska  prepuna  Ijudi.  Sjednem  na  naslonjac  i  otkresah  govor,  koji 
u  ostalom  u  onoj  buci  od  stotinu  glasova  nije  niko  niti  cuo.  Zavikah 
»Silentium«  i  kandidiram  Lentulaja  i  Cegetka.  —  Svi  viCu:  »Ho- 
6emo    Cegetka «,    — •  Povikah    opet :    Silentium,  Lentulaj    ili    Cegetek? 

—  Oni  me  nadvikase  :  » Cegetek,  Cegetek ! «  —  Po  tredi  put  viknem : 
Silentium,  Cegetek  ili  Lentulaj  ?   —   Oni  vikahu:   » Cegetek,  Cegetek !« 

—  Ja  kazem :  Ja  cujem  samo  ime  Lentulaj.  —  Oni  stadose  vikati : 
»Ne  Lentulaj,  nego  Cegetek«.  —  Ja  ustanem  i  viknuh :  Ja  cujem 
samo  Lentulaj !  —  »Ne,  ne,  nikako  Lentulaj,  vec  Cegetek «.  —  Na 
to  sam  proklamirao  s  najvecim  mirom  g.  Lentulaja,  kao  prvoga  iza- 
branoga  podzupana.  —  Stotinu  je  glasova  vikalo:  sTo  je  nasilje,  zar 
smo  u  Turskoj  ?  —  to  je  bezobrazno  —  mi  protestiramo  ~  treba 
staviti  u  zapisnik  —  proklamacija  ne  vrijedi.«  Ja  ostadoh  mirno  sje- 
diti  i  pustao  sam  ih,  da  se  izvicu.  Tada  rekoh  glasno  velikom  bi- 
Ijezniku,  da  stavi  u  zapisnik  Lentulajevu  proklamaciju.  Vikaci  bi!i  su 
zablenuti,  mnogi  su  se  smijali,  drugi  su  grcili  pijesti  protiv  mene.  Ali 
ja  sam  kandidirao  Busica  i  Cegetka.  To  je  djelovalo  kao  mlaz  hladne 
vode.  Izabran  je  Bu§i(5,  valjda  jer  su  mislili,  da  sam  ja  za  Cegetka. 
U  takvim  slucajevima  sve  ovisi  o  jakosti    volje    i    hladnokrvnosti  vc- 


100 

likog  zupana.  Ko  to  nema,  bit  ce  uvijek  potucen  kod  restanracije. 
\'ika  stotine  magaraca  ne  vrijedi  toliko,  koliko  jedan  glas  ra/cboritog 
i  postenog  covjeka.«' 

Ilirci  se  pobrinuse  za  crvene  kape  i  surke  s  crvenim  ukrasima. 

Na  dau  prije  restauracije,  u  ponedjeljak  poslije  podne  u  tri  sata, 
po§ao  je  jedan  dio  Ilira  prema  Karlovcu,  a  drugi  prema  sv.  Ivanu 
pred  plemice  izbornike.  Tim  Ilirinia  bila  je  zadaca,  da  izbornike  u 
grad  doprate  i  da  medju  njih   crven-kape  porazdijele. 

Kad  su  to  zaculi  protivnici  ilirski  razljute  se  i  da  zaprijece 
dobar  dolazak  plemstva  od  Sv.  Ivana  i  onima  iz  Moravca  sabrase 
Cetu  i  odposlase  Gjuru  Pisaciiia  i  njegovu  druzbu  s  torn  cetom  u 
Maksimir,  gdje  su  se  nasrijed  opcinske  ceste  smijestili. 

Zatim  se  odveze  Gjuro  Pisacic  i  njegova  druzba  u  Sesvete, 
da  razmotre,  sto  se  ondje  dogadja.  Kad  tamo,  eto  vraga,  zapazise 
svekolike  stotine  plemenitasa  od  sv.  Ivana  i  iz  Moravca  pod  crve- 
nim kapama.  Na  taj  pogled  okrenuse  se  i  sto  su  brze  mogli  vratise 
se  u  Maksimir. 

Izvijestivsi  svoje  o  onom,  sto  su  vidjeli,  stade  Pisaci6  novcem 
i  lijepim  rijecima  podbadati  svoju  cetu,  neka  na  plemice,  sto  ce  doci 
iz  Sesveta  udare  oruzjem  i  neka  im  pobacaju  kape  na  zemlju.  Kad 
je  vodja  taj  posao  obavio  odbrza  u  Zagreb,  te  prepusti  razjarenu 
cetu  samoj   sebi. 

Kad  je  ta  ceta  napokon  ugledala  kola  izbornika,  koji  su  pod 
crvenkapama  veselo  jurili  na  izbor,  postavi  se  uzduz  i  poprijeko  na 
maksimirsku  cestu  i  poreda  se  tako,  da  je  zaprijecila  prolaz    kolima. 

Odmah  kako  se  prva  kola  priblizise,  u  kojima  se  je  vozio 
Ljudevit  Gaj,  nastade  vika  i  buka,  a  ceta  s  golim  sabljama  stade 
se  prijetiti  onim  na  kolima.  Ceta  zaustavi  najprije  prvu  koCiju  i  za- 
metne  kavgu.   U  to  stignu  i   druge  kocije  i  kola  i  sad  nastade  buna. 

Jedan  od  sv.  IvanCana,  koji  se  je  nalazio  u  protuilirskoj  ceti, 
plemic  imenom  Cegetek,  covjek  starac  ali  neobuzdane  i  silovite  cudi, 
koji  je  ved  radi  svoje  silovitosti  bio  jednom  u  zupanijskom  zatvoru, 
vikao  je,  sto  ga  grlo  nosilo:  »I  mi  smo  Horvati  i  mi  smo  plemenita 
braia  vaSa,   ali  nismo  Iliri,   za  to  treba  da  i  vi  skinete  crvene  kape.« 

U  jiajveiioj  uzbudjenosti  udari  on  na  kola,  u  kojima  je  sjedio 
prisjednik  banskoga  stola  TonCek  Stauduhar,  svetoivanski  plemenitas,  i 
uhvativsi  ovoga  za  prsa  silovito  jednom  rukom,  potrga  mu  gajtane 
na    surki,    drngom    mu    pograbi  s  glave    crven-kapu.    Pri    torn    pade 

'  Tkalac  K.  I.,  jugcnderinncrungen  aus  Kroaticn  (174^—1823,  1824— 
1843),  Leipzig  1894.  8",  str.  271.  272.  * 


101 

Stauduharu,    ura  iz  dzepa.    Kad    se    jc    Toncek    Stauduhar    Ojazio  u 
ocitoj   opasnosti  zivota,  trgne    sahlju,    mahne    njoni   i  udari    napadaCa 


Kralj  Ljudevit  I.  Veliki  (1342—1382.) 
Po  slici  Jana  Matcjka. 

u  prsi,  gdjeno  se  sablja    na    debelom    remenu  od  torbe    slomi  u  dva 
komada. 


102 

Ali  Cegetek  ga  joste  nehtjede  pustiti.  Na  to  ga  jog  i  onim  ko- 
niadom  sablje,  sto  mu  je  ostao  u  ruci  po  glavi  udari  i  to  tako  silno, 
da  se  je  Cegetek  s  mjesta  srusio  i  ogreznuo  u  krvi.  Poplasise  se 
poradi  toga  dogadjaja  Cegetkovi  prijatelji  i  pusti^e  uz  grozne  psovke 
i  kletve  Ilirce,  da  se  odvezu  u  grad,  a  Cegetka  stavise  na  kola,  te 
ga  ispratise  u  Zagreb. 

Ljudevit  Gaj,  koji  se  je  vozio.  kako  rekosmo  u  prvoj  kociji, 
dade  se,  iza  kako  je  dosao  u  Zagreb  s  mjesta  odvesti  k  velikom 
zupanu  Nikoli  pi.  Zdencaju  od  Zahumii  grada,  da  mu  se  prituzi 
radi  te  navale. 

MedJLitim  su  vec  i  ilirski  protivnici  dosli  u  grad  i  ispripovijedali 
sav  dogadjaj,  dakako  na  svoj  nacin,  tvrdeci  da  je  neki  Ilir  — ■  inaCe 
seoski  biljeznik  na  Cegetka  prvi  navalio. 

Kad  je  Gaj  upravo  stigao  do  ugla  komorske  kuce,  nasrnula  je 
onamo  i  ceta  njegovih  protivnika  s  komadom  kod  Maksimira  slomljene 
sablje,  da  se  i  ona  prituzi  velikomu  zupanu. 

Opazivsi  Gaj  a  ta  ceta,  nastala  je  strasna  vika  i  ona  stade  sipati 
kletve  i  pogrde  na  narodnoga  ilirskoga  vodju  i  tuca  kamenja  stade  letjeti 
na  Gaja.  Gaj  pobrza  svoje  korake,  ali  ceta  nasrnu  za  njim  vicuci : 
»Ubijte  ga!  Ubijte  .  .  .«  Vided  se  Gaj  u  opasnosti  zivota,  jer  je  ceta 
zestoko  navalila,  ne  imajudi  u  ruci  nikakova  oruzja,  jedva  spasi  svoj 
zivot.  Jedva  mu  je  poslo  za  rukom  do6i  u  sobu  velikog  zupana,  kad 
eto  za  njim  bijesne  cete,  koja  je  htjela,  da  prodre  do  samoga  zupana. 
Tek  pred  vratima  velikog  zupana  mogli  su  ju  zaustaviti.  Veliki  je 
zupan  poradi  osobne  sigurnosti  morao  pozvati  pandure  s  puskama 
pred  svoj  stan,  kao  strazu.  Ceta  pred  vratima  zahtijevala  je  bucno, 
da  ju  puste  pred  njega.  Sad  joj  to  bude  dozvoljeno,  ali  ona  nije  nit 
sada  mirno  uSla  u  sobu,  ved  uz  silne  pogrde,  psovke,  kletve  i  htjela 
je  da  se  razjarena  baci  na  Gaja,  koji  je  bio  u  sobi.  Tek  po  nago- 
voru  velikog  zupana  i  njegovih  Ijudi  popustise  nekako  napadaci,  da  se 
ipak  niti  Gaju,  niti  nikome  drugome  nije  nista  zla  dogodilo. 

Nego  i  tim  nije  bio  svrsen  dan,  koji  je  vec  zapoc^eo  »ratnim« 
pripravama,  U  jutro  su  ve6  najme,  toga  ponedjeljka  Ilirci  svoje  pri- 
stase  skupili  uz  glazbu  i  svoje  vodje  u  Streljani,  gdje  je  za  njih  bilo 
pripremljeno  60  vjedara  vina,  3  cente  sunke  i  4  cente  teletine.  Tuj 
je  dakle  bilo  zivo  citavi  dan.  Isto  tako  zivo,  ako  ne  i  jos  zivlje  bilo 
je  u  gostioni  k  »Paradajzelu«,  gdje  su  se  zabavljali  Turopoljci  i  pri- 
stase   »prave  hrvatske  stranke«.' 


'  Pismo  nepoznatog  njcmackog  pisca,   sto  se  nalazi   u   sveucilistnoj  bi- 
blioteci  u  Zagrcbu  te  >Nar.  Nov*. 


103 

U  vecer  pako  imali  sn  Iliri  u  Streljani  sveCarii  zhor  u  slavu 
kraljeva  imendana. 

U  slavu  imendana  kralja  Ferdinanda  s^braSe  se  pred  slikom 
njegovom  u  dvorani  i  ispjevase  odusevljeno  carevku  uz  svirku  glazbe, 
sto  je  dosla  iz  Jaske,  a  onda  s  izbornicima  krenuse  gradom,  da  istu 
pjesmu  otsviraju  i  otpjevaju  i  pred  stanovima  dostojanstvenika  i  ro- 
doljuba,   sto  su  se  nalazili  u  gradu. 

Kad  su  dosli  do  tijesnoga  ulaza  na  promenadu  kod  Zdveraca 
naidjose  na  nemiki  zapreku,  Josipovich  je  dao  svoje  neke  Ijude  obudi 
u  zenske  haljine  i  stavio  ih  u  zasjedu,  pa  kad  su  Ilirci  sa  svojom 
glazbom  do  tuda  dosli,  stadose  na  Ilirce  bacati  tucu  kamenja. 

Tom  zgodom  pogodi  kamen  tako  .tezko  jednoga  glazbenika, 
da  se  je  srusio  kao  mrtav.  Da  je  iza  toga  nastala  strava  razumije 
se  samo  po  sebi,  Samo  teskom  mukom  poslo  je  za  rukom  nekim 
trijeznijim  vodjama,  da  umire  svjetinu.  Dakle  u  jednom  danu  pokusali 
su  protivnici  Ilirizma  tri  opasna  napadaja.  Ali  i  Ilirci  im  se  joS  isti 
dan  u  10  sati  u  noci  osvetise  tako,  da  su  na  kazinu  svojih  protiv- 
nika  polupali  sve  prozore. 

Kako  se  vidi  predvecerje  restauracije  svrsilo  je  vrlo  ominozno. 
Sve  je  dalo  nasludivati  na  zlo. 

Pod  tim  auspicijama  granulo  je  jutro  dana,  na  koji  se  je  imala 
obaviti  restauracija. 

Bio  je  to  utorak,  zadnji  dan  mjeseca  maja. 

Dok  su  Ilirci  bili  u  crkvi  na  svecanoj  misi  i  sazivu  duhu  sve- 
toga  prihvatise  se  Turopoljci  i  drugi  protivnici  Ilira  ratne  varke. 

Ved  nekoliko  sati  prije  odredjenoga  vremena  to  jest  u  6  sati 
u  jutro  sakupise  se  u  dvoristu  drzavne  kuce,  gdje  se  je  imala  oba- 
viti restauracija,  akoprem  je  bilo  odredjeno,  da  se  vrata  drzavne  kuce 
imadu  otvoriti  tek  u  osam  sati. 

Tuj  okupise  stol  i  sator,  spreman  za  velikog  zupana,  i  sve  klupe 
odredjene  za  casnike  i  urediSe  tako  citavu  tvrdjavu,  pravi  nasip  protiv 
navale.  Ovdje  su  njihovi  vodje  koracali  po  poglavarskom  stolu  i  koman- 
dirali  otud  svojima.  Dodjose  u  osam  sati  Ilirci  i  Zagrepcani,  te.  Hr- 
vati  iz  pokupskih  i  prekokupskih  krajeva,  Svetoivancani  i  Moravcani 
s  crven-kapama.  Oni  se  postavise  mirno  na  protivnu  stranu  od  Tu- 
ropoljaca.  Premda  su  s  jedne  i  s  druge  strane  pocele  padati  psovke 
i  kletve,  poslo  je  za  rukom  Gaju  uzdrzati  mir  i  cinilo  se,  da  6e  ipak 
restauracija  mirno  zaceti,  Ali  tomu  nije  tako  bilo.  Kad  je  uslo  po- 
glavarstvo  s  velikim  zupanom  i  jedva  se  je  postavilo  do  stola,  ulje- 
zose  i  neki  od  Ilira  do  stola,  da  se  i  njihov   glas    iSuje,  no  tu  ih  Jo- 


104 

sipovicheva  stranka  natra»-  pntisne.  Ilirci  su  htjeli,  da  pol  stola  za 
sebe  dobiju,  al  Turopoljci  toga  nisu  dali.  Na  to  jedan  od  Iliraca 
vikmi  :  »Djecaki,  samo  slozno«.  I  svi  potegose  sablje,  te  sad  uastade 
pravo  mrcvarenje.  Plemi(3u  P.  bude  otsjeceno  uho.  Osam  plemi(ia  ra- 
njeno  je  na  glavania.  Krv  postrca  sve  i  u  zestokoj  bici  budu  Turo- 
poljci potjerani,  Oni  pobjegose  na  tavan  i  u  razne  sobe.  Ilirci  su 
svakuda  u  bijesu  trcali  za  njima.  Josipovich  je  pobjegao.  Pisacica  su  sa- 
krile  gospodje.  1  to  je  bila  njegova  sre6a,  jer  bi  inace  platio  zivotom.' 
Na  mjestu  restauracije  izgledalo  je  sve  kao  na  razbojistu.  Stolci,  sto- 
lovi,  sator,  sve  je  bilo  satrveno  i  slomljeno.  Napokon  ostadose  Ilirci 
sami  i  obavise  restauraciju.  Do  jedan  sat  po  podne  bilo  je  sve  go- 
tovo  u  naivecem  redu.  Vojska  je  doduse  dosla,  ali  prekasno. 

Dvije  su  verzije  o  pocetku  te  restauracije.  Jednu  verziju  donjeo 
je  »Pesti  Hirlap«  u  svom  dopisu  iz  Zagreba  1.  juna  1843.  Ondje 
se  veli: 

sU  utorak  u  jutro]  nakon  );veni  sancte><  ipak  se  svi  u  dvoriste 
drzavne  kuce  sakupise,  nu  jedva  sto  presvijetli  gosp,  vrhovni  zupan 
mjesto  zauzeo,  odmah  hotjese  Ilirci,  da  od  turopoljskih  plemica  otmu 
jednu  klupu,  i  buduci  da  su  ju  ovi  cvrsto  rukama  drzali,  Ilirci  pote- 
go;5e  sablje  i  ruke  im  sve  isposjecase.  U  bici  toj  veliki  zupan  ostavi 
svoje  mjesto,  kao  sto  se  jednoglasno  veli:  s  tim  rijecima:  »Potius 
solvo  sessionem«  i  po  malim  stubama,  do  kojili  mu  je  stolica  i  onako 
bliza  bila,  ode  gore  u  kucu  i  posla  po  vojnike.  Medjutim  se  dolje 
zametnu  formalna  bitka.  Iliri  povadivsi  sablje,  nasrnuse  na  Turopoljce, 
Svetoivancane  i  u  opde  na  sve  one,  koji  nisu  u  »ilirskoj«  opravi  ili 
barem  u  crvenoj  kapi  dosli,  i  buduci  da  je  turopoljski  zupan  zadao 
svoju  rijec  i  zavjetovao,  da  njegovi  Ijudi  (broj  turopoljskih  plemida 
iznosi  do  sest  stotina,  koji  su  svi  xmagjarske  stranke«  privrzenici 
bili),  nikakove  nerede  zametnuti  ne  6e,  i  za  to  bez  oruzja  dodjose, 
lako  je  dokuciti,  da  naproti  oruzju  (pistoljama,  puskama,  handzarima, 
vjerodajnim  spisima  providjene,  tako  zvane  serezane  bijahu  Iliri  sa 
sobom  doveli)  ovi  siromasi  nijesu  mogli  odrzati  mejdan,  i  dok  su 
vojnici  onamo  mogli  stici,  svi  su  iz  dvorista  istjerani  bili.  Na  to  pre- 
svijetli gospodin  veliki  zupan  zapita  hrvatskim  jezikom,  kojemu  su 
mimo  njemackoga  bili  jedino  vjesti,  unutri  zaostale  crvenkape,  bode 
li  mirni  biti  i  zele  li  restauraciju?  Nakon  »jest«  i  »zivio«  sidje  nje- 
gova presvijetlost  sa  svoje  stolice,  na  kojoj  su  dotle  Iliri  dra.  Ljude- 
vita  Gaja,  urednika  ilirskih  novina  nosili,  a  kad  ju  opet  zauze,  izabi- 
ranje  casnika  se  u  redu  obavi«. 

'  Anonimni  pisac  njemaSkog  pisma  u  sveuc.  biblioteci  u  Zagrebu. 


105 

»Naroclne  Novine«',  priopcujuci  taj  »Hirlapov«  dopis,  dodaju 
opaske,  po  kojima  se  citav  dogodjaj   posve  drukcije  prikazuje: 

»Istina  doduse,  da  gospodin  veliki  zupan  jedva  mjesto  zauze, 
jer  magjaronska  stranka,  od  koje  su  poglavice  na  stolu  amo  tamo 
setali  i  na  klupama  stojali,  tako  zestoko  domorodnoj  stranki  pristup 
branila,  da  pri  torn  rivanju  borba  nastade,  u  kojoj  medju  drugima 
ozledjenim  g.  R.  J.  pograbi  domorodne  stranke  cetovodju  G(ajaj  za 
ruku,  nastojeci  mu  desnicu  pomodu  g.  B.  L.  R.  (baruna  Levina  Raucha) 
na  prelucu  od  klupe  sk)miti,  nasto  G(aj)  velikim  naporom  klupu  pre- 
baci  i  skocivsi  u  srijedu  domorodaca,  tim  ucini,  da  se  svakolika  domo- 
rodna  stranka  nazad  otisnu.  U  to  dobije  veliki  zupan  i  ostala  gospoda 
velikasi  toliko  vremena,  da  su  se  po  stubama  u  gornji  kat  odijeliti 
mogli  .  .  .  Plemenitasi  pokupski  i  prekokupski  i  malo  ne  svi  sveto- 
ivanjski  i  moravcanski,  videci  se,  premda  brojem  mnogo  jaci,  ipak 
od  protivnika  narodnosti,  kano  od  jedne  tvrdje  od  stola  odrinuti,  ho- 
tjeli  su  jednu  klupu  imati,  na  koju  bi  barem  neke  od  svoje  gospode 
namjestili.  Ali  stranka  magjaronska  stade  sabljama  klupu  braniti.  Na 
sto  mnogobrojna  gospoda  domorodne  stranke  povukose  sablje  i  silom 
rastjerase  silovite  posvojitelje  restauracijonalnoga  mjesta  i  uznemiri- 
telje  ovoga  konstitucionalnoga  cina  Laz  je  pak  ocita,  da  je  pri  toj 
borbi  koja  ruka  posjecena«. 

Zanimivo  je,  kako  Gaj  u  svojim  novinama  radi  tog  dogodjaja 
Turopoljce  blago  sudi. 

O  Turopoljcima  se  kaze :  iSto  se  pako  plemenite  brace  turo- 
poljske  tice,  kojino  su  od  najstarijega  vremena  slobodu  svoju  opcu- 
vali  i  koji  su  zaista  jezgra  plemenstine  hrvatske,  oni  su 
opcenito  vrijedni  i  dobri  Ijudi,  samo  skoda  da  se  dadu  varati  i  sto 
u  svom  zaslijepljenju  drze  kukolj   za  psenicu«. 

Pobjeda  ostade  na  ilirskoj  strani,  a  Ilirci  je  proslavise  sjajnom 
bakljadom  Ljudevitu  Gaju  i  onim  velikasima,  koji  drzahu  s  Ilircima, 
a  to  bijahu  grof  Laval  Nugent,  grof  Janko  Draskovi(3,  grof  Juraj 
Orsic,  barun  Franjo  Kulmer^  Eduard  Jelacid  i  veliki  zupan  iNikola 
Zdencaj""^.  Ta  bakljada  bila  je  velicajna,  jos  nikad  ne  vidjena  u  Za- 
grebu.  Povorku  su  vodili  velikasi  i  plemici,  te  omladina,  vecinom  u 
narodnim  odijelima.  Na  celu  bila  je  trobojnica,  koju  su  cuvali  golim 
sabljama,  a  na  to  je  slijedio  nepregledni  niz  bakljonosa. 

U  Madzarskoj  pobudila  je  ova  ilirska  pobjeda  veliku  senzaciju. 
Oni  su  bill  bijesni  na  »intriganta«  Zdencaja,  a  jos  bijesniji  na  Lju-, 
devita  Gaj  a  .  .  . 

'  »Nar.  Novine«  1842.,  br.  49. 

-  Surmin,  Hrvatski  prcporod  II.,  str.  205. 


106 

Kazumije  se,  da  i  Ante  Josipovich  nije  mogao  ostati  miran. 

Sretni  uspjeh  restauracije  od  ^od.  1842.,  o  kojoj  je  tako  redi 
visio  dalji  napredak  narodnog  preporoda,  najvise  se  ima  pripisati  uz 
Gajevu  odluCnost  velikom  zupanu  Nikctli  Zdencaju.  Tako  su  izabrani 
za  podzupane  zagrebacke:  Benko  Lentulaj,  Eduard  Jelacic  i  Josip 
Bunjevac. 

Nikola  Zdeniiaj  nije  doduse  rodjen  Turopoljac,  ali  se  je  rodio  od 
starodavne  pleniicke  porodice  na  svom  djedovskom  dobru  u  Velikom 
Ravnu  6.  decembra  1775.,  i  zato  su  ga  Turopoljci  u  ono  doba  sma- 
trali  izrodom,  pak  sn  se,  kako  cemo  malo  kasnije  vidjeti,  kusali 
osvetiti,  bar  na  slici  drugoga  Zdencaja,  koji  je  bio  njihov  zupan  i 
kojega  je  slika  visjela  u  dvorani,  gdje  su  se  vr.sile  skupstine  pleme- 
nite  opcine  Turopoljske. 

Svi  su  pripisivali  pobjedu  Gaju,  koja  je  imala  za  posljedicu 
silno  odusevljenje.  Pise  mu  zato  stovatelj :  »Vasa  je  zasluga  veda,  nego 
najvecih  pisatelja,  jerbo  je  lakse  perom  vladati,  nego  cinom,  tako 
rekuc  s  macem  u  ruci  uzdizati  trade,  raznjezene  mase  k  zivotu,  Vi 
imate  zastitu  proti  svakim  strijelama,  vas  cin  —  i  plod  vase  radnje, 
restauraciju  1842.,  koja  je  vise  ucinila  i  vise  nasem  svijetu  zivota 
donijela,  nego  sve  u  nas  napisane  knige  i  knjizice«. 

Ali  ta  pobjeda  stojala  je  skupo  Gaja,  koji  je  sa  svojim  slavljem 
izazvao  i  zavist  svojih  prijatelja. 

Sad  su  ucestale  denuncijacije  na  Gaja.  Osobito  neki  madzarski 
profesor  iz  Zagreba,  optuzivao  ga,  da  si  daje  pjevati  kraljevsku 
hininu  od  omladine,  mjesto :  »Bog  pozivi  naseg  kralja«,  da  pjeva : 
>Bog  pozivi  naseg  Gaja«.  Gaj  da  zeli  postati  kraljem  nove  »Velike 
Ilirije«,  pod  koju  da  zele  podjarmiti  i  Ugarsku.  Ugarska  da  ce  biti 
podnozje  slavenskog  giganta.* 

U  svojoj  skupstini  od  7.  juna  1842.  u  Velikoj  Gorici  prosvje- 
dovali  su  turopoljski  plemici  protiv  zagrebacke  restauracije.  O  toj 
skupstini  mnogf)  se  je  pisalo  u  madzarskim  novinama.  Medju  njima 
je  '>Vil4g«  donio  opsiran  clanak.  Na  turopoljsku  skupstinu  dosao  je 
i  jedan  od  ilirske  stranke  izabrani  zupanijski  sudac.  To  je  dalo  po- 
voda,  te  je  ved  na  pocetku  skupstina  burno  pocela.  Jedan  od  plemic^a 
priseznika  rece :  >/Buduci  da  ja  medju  nama  takovu  osobu  vidim, 
koja  je  na  me  i  na  moje  plemenite  drugove  za  zadnje  zagrebacke 
restauracije,  zaboravivsi  svetinju  mjesta,  oruzanom  rukom  nasrtala, 
i  koja  radi  toga  medju  nama  vise  ne  moze  imati  mjesta:  za  to  sma- 
tram    nuznim,    da    prije    nego    vijedanja    zapocmemo,    gospodina  toga 

'  Gradja  za  povjcst  hrv.  knjizcvnosti,  knj.  6  ,  p.  XXXVII. 


107 

opomenemo,  neka  iz  dvcjrane  izadje  napolje«.  Na  te  rijec^i  uspaliSe  se 
strasti  i  ninogi  plemici  navalise  na  suca,  da  ga  silom  izguraju  na- 
polje.  Zaprijecio  je  to  nasilje  sam  zupan  Aiitun  Josipovich,  rekavsi  : 
^>Nadam  se,  da  ce  taj  gospodin, -koji  poradi  onih  dogodjaja  ne  moze 
medju  nama  imati  mjesta  i  sam  uvidjeti,  da  je  najbolje,  da  ovu  ple- 
menitu  skupstinu  posted!  od  svoje  nazocnosti«.  Na  to  se  sudac  u 
istinu  udalji.  Al  strasti  se  nijesu  smirile.  Na  zidu  dvorane  turopoljske 
vijecnice  visjela  je  slika  zupana  Zdencaja.  Skupstinari  navalise  sada 
prema  toj  stijeni,  da  tu  sliku  strgnu  sa  zida  i  da  ju  rastrgaju.  1  opet 
je  Josipovich  imao  pune  ruke  posla,  da  zaprijeci  taj  cin  osvete  na 
jednomu  od  predja  sadasnjega  Ilirca.  Iza  toga  je  odluCeno,  da  se 
zametne  pravda  protiv  dvojice  turopoljskih  plemi6a,  u  kojili  je  bilo 
skladiste  ilirskih  crvenkapa,  da  tako  izgube  pravo  na  prisjednicka 
mjesta.  Kad  je  i  to  odluceno,  ustade  zupan  Josipovich  i  izrece  odrije- 
sitim  glasom  govor,  u  kojem  istaknu  sve  uvrede,  sto  su  ih  Turo- 
poljci  dozivjeli  za  zagrebacke  restauracije  i  pozva  skupstinu,  da  uzme 
u  pretres  one  toli  vazne  dogodjaje.  Madzarski  dopisnik  pise  u  svom 
dopisu  o  torn  vijecanju:  »U  ovim  vijecanjima  bilo  je  radosno  slusati, 
kako  se  turopoljski  plemidi  vise  puti  izrazise,  da  oni  ho(5e  dodui^e 
sacuvati  svoju  hrvatsku  narodnost,  nu  ako  hi  se  vec  morali  s  njom 
da  rastanu,  to  oni  svakako  vole  biti  Madzari,  nego  li  Iliri«. 

Napokon  iza  oduljeg  vijecanja  odlucise  turopoljski  plemici,  da 
se  posalje  preponizna  reprezentacija  samome  kralju,  u  kojoj  se  imade 
umolici,  da  im  se  vrati  njihova  okrnjena  ustavna  sloboda.  Ta  pako 
reprezentacija,  neka  se  posalje  svim  zupanijama,  posebnim  pismima, 
pak  da  se  ove  umole,  neka  bi  Turopolje  potpomogle.  Kad  je  na  to 
jedan  od  prisjednika  upozorio,  da  madzarske  zupanije  samo  madzarske 
dopise  primaju,  odlucise  skupstinari  jednodusno,  neka  se  ta  pisma 
napisu  u  madzarskom  jeziku. 

Turopoljci  su  u  toj  svojoj  znamenitoj  reprezentaciji  kralju  opi- 
saU  dogodjaje  restauracije  i  istakli  »opasne  tendencije«  Iliraca.  Citao- 
nica  ilirska  je  rasadiste  politickog  rada  ilirskog,  Clanovi  se  njezini 
razlikuju  od  drugih  Hrvata  i  posebnim  odijelom,  Ucinili  su  i  posebni 
zemaljski  grb,  koji  rado  nose  na  zastavama. 

Vlada  potpomaze  Ilirce.  Turopoljska  opdina,  stojedi  na  stano- 
vistu,  da  je  zupanijski  zagrebacki  magistrat,  bez  Turopoljaca  izabran, 
nezakonit,  za  to  se  toj  oblasti  ne  pokorava  i  moli  smjerno  kralja,  da 
istrazi  tu  stvar,  te  imenuje  kr.  komesara. 

Opcina  turopoljska  odlucila  je  napokon :  a)  da  Turopoljci  ne 
6e  nikakovih  gradjanskih  parnica,  koje  bi  se  morale  apelirati  kod 
sedrije,  onamo  slati.  Vole  ostati  bez  apelacije  do  casa,  dok    kralj   ne 


108 

rijesi  njihove  tuzbe,  ne<^o  li  da  daju  rcvidirati  svoje  parnice  po  ne- 
kompetentnini  sucima.  b)  Ako  hi  se  u  to  viijeme  koja  reprezentacija 
morala  podastrti  kralju  ili  kr.  namjesnistvu,  to  ga  opdina  Turopolj- 
ska  ne  6e  slati  putem  zagrebacke  zupanije,  vec  neposredno  Njeg. 
\'elicanstvu  ili  kr.  namjesnistvu.  c)  Ako  bi  koji  od  njih  po  zupanij- 
skom  fiskalu  bio  pozvan,  da  dokaze  svoje  plemstvo  ili  tvrdi  sto  drugog, 
to  ne  ce  stupiti  nit  pred  sedriju  nit  pred  podzupana,  ve6  ce  se  radije 
dati  per  contumaciam  odsuditi.  d)  niti  jedan  Turopoljac  ne  ce  pred 
zupanijskim  cinovnicima  podignuti  nikakove  parnice,  prije,  nego  sto 
kralj  odluci  o  turopoljskoj  tegobi.  e)  Ako  bi  zagrebacka  zupanija  u 
limitacijama  ili  drugim  stvarima,  koje  se,  a  da  se  opce  dobro  ne 
ugrozi,  nemogu  odioziti,  odluci  bilo  sto  mu  drago,  to  Turopoljci 
slicnu  javno-politicnu  uredbu  ne  ce  doduse  prijeciti,  al  ujedno  ne  ce 
nista  podhvatiti,  sto  bi  izgledalo,  kao  da  pi'iznaju  zakonitost  vlasti. 
f)  U  zagrebaCku  generainu  kongregaciju  ne  ce  se  poslati  niti  jedan 
zastupnik  ]ilemenite  turopoljske  opcine,  tako  dugo,  dok  sud  kraljev  o 
toj   stvari  ne  pukne. ' 

Znamenitu  ovu  skupstinu  plemenite  opcine,  s  kojom  je  moze 
se  reci  nastalo  posve  novo  razdoblje  u  povijesti  Turopolja,  zavrsila  je 
gozba  u  Kurilovcu  kod  zupana  Antuna  Josipovicha.  Bio  je  sad  on 
osoba  vrlo  vazna  u  povijesti  citavoga  naroda  i  od  g.  1842.,  pak  punih 
§est  godina  vidimo  ga  u  neprestanom  radu.  Turopoljsko  pitanje  nit 
u  ugarskom,  nit  u  hrvatskom  saboru  niti  raznim  zupanijskim  skupsti- 
nama  ne  silazi  vise  s  dnevnoga  reda,  ve6  se  povlaci,  kao  neka  morska 
zmija.  Isprvice  u  obliku  tuzbe  Turopoljci  su  se  obradali  i  kralju  i 
saborima,  dok  nisu  u  glavi  Josipovichevoj  nikle  ideje  za  potpunom 
samostalno^du  turopoljske  zupanije. 

U  gozbi,  koja  je  slijedila  iza  te  skupstine,  pristupio  je  k  stolu 
zupanovu  odbor  turopoljskih  plemica  i  rekao  je  »da  zivu  predraga 
nasa  madzarska  brada,  i  da  Bog  dade,  da  se  vezi  bratske  Ijubavi 
medju  nama  i  njinia  sve  na  uze  stegnu!«  —   punu  Casu  isprazni..  .  . 

Odusevljen  zakljucuje  »Vilagov«  dopisnik  svoj  dopis  rijecima: 
rOvo  je  dakle  kratak  opis  dogodjaja,  nad  kojim  se  mora  veseliti  svaki  pri- 
jatclj  dobre  stvari,  a  koji  nam  podaje  nov  dokaz,  kako  po  vjecnoj  Pro- 
vidnosti  i  najzalostniji  dogadjaj  moze  uroditi  slatkim  plodom.  Eto  bas 
najvecii  otpor  od  strane  Ilira  uzrokom  je,  prvom  koraku  pomirbe  od 
strjnc  Horvata.  Primimo  dakle  sa  svom  madzarskom  srcanosdu  na 
razvalinama  starih   raspra  pruzenu  nam  bratsku   desnicu,  i  zaboravivsi, 

'  K.  k.  privilegirtc  Agramcr  politischc  Ze.ilung  1S42.  str.  244. 


109 

sto  je  bilo,  sagradimo  na  novo  sveti  hram  sloge  i  bratske  Ijubavi^ 
protiv  kojega   »nec  portae  inferi  praevalebunt« ' 

Odluka  ova  skupstine  turopoljske  bolno  je  odjeknula  u  srcima 
Gajevih  Uira :  »najvise  me  je  uplasila  —  pise  Ljud,  Vukotinovic  — 
slo  je-  plemeniti  magistral  turopoljski  na  Nj.  Velicanstvo  poslao  molbu 
i  pisao  svim  zupanijama  ito  madzarskil  Toga  se  bojim!  —  Samo 
neznam,  sto  ce  previsnje  mjesto  tome  reci  .  .  .  .  Ja  nisam  znao,  da 
je  Turovo  polje  nezavisno  od  zupanije  zagrebacke  ...  A  ako  jest, 
kao  sto  se  de  facto  nastoji  pokazati,  sto  na  njih  spada  restauiacija 
druge  jurisdikcije?  —  Dakle  Turovo  polje  kanton  madzarski  .  .  .  O 
uboga  braco  Turopoljci !  Vi  neznate  na  sto  se  vasa  pravica  i  vase 
ime  upotrijebljava  .  .  .  Nego  veniet  dies!« 

Samo  se  po  sebi  razumije,  da  su  turopoljsku  reprezentaciju  s  odu- 
sevljenjem  pozdravile  madzarske  zupanije.  One  ju  redom  odlucise  po- 
duprijeti  kod  kralja.  Tako  zupanija  canadska,  pozunska,  gjurska,  con- 
gradska,  zaladska.  Od  hrvatskih  zupanija  krizevacka  i  varazdinska, 
(29.  augusta  1842.)  odbise  prosvjed  Turopoljaca.  Viroviticka  zupanija 
nije  reprezentacije  slijepo  poduprla,  vec  kiauzulom,  da  ako  bi  se 
istragom  pronaslo,  da  je  turopoljska  tuzba  lazna,  onda  neka  tuzitelji 
neostanu  bez  kazni.  Skupstina  pestanske  zupanije  raspravljala  je  o 
turopoljskoj  reprezentaciji  31.  augusta  1842.  Dakako  da  ju  je  s  ve- 
likim  zanosom  odobrila  »kao  radosni  znak,  da  usprkos  bijesne  ilirske 
stranke  u  njedrima  srodnoga  hrvatskoga  naroda  jos  gori  simpatija 
prama  madzarskomu  narodu,  naklonost  prama  drzavnomu  savezu, 
vjernost  prama  konstituciji.«  Toga  radi  su  spoznali  stalisi  i  redovi  ove 
zupanije  za  svoju  najsvetiju  duznost,  da  jednodusno  ocituju,  da  su 
primili  bratsko  pouzdanje  nasih  hrvatskih  rodjaka  s  bratskim  nagnudem 
i  da  ih  muzevnom  iskrenoscu  uvjeravaju,  da  ne  samo  sto  ne  ce  nji- 
hovu  prijateljsku  ruku  (turopoljsku)  od  sebe  odbaciti,  vec  da  ce  dapace 
I  smatrati  svetom  duznoscu,  da  ih  u  njihovom  zakonitom  i  ustavnom 
postupku  i  vjernosti  spram  ugarske  krune  brane  i  stite,  hrvatsku 
I  pako  narodnost  svugda  6q  postivati.''^ 

Da  pako  skupstinari  pestanske  zupanije  i  inako  iskazu  svoje 
osjedaje  cinom,  zamolise  velikog  zupana,  da  zupana  turopoljskoga 
plemstva,  Antuna  Josipovicha,  u  znak^  da  njegove  zasluge  cijene,  stavi 
u  broj   prisjednika   pestanske  zupanije. 

Madzari  su  uopce  radi  te  ilirske  skupstine  mnogo  vikali.  Turo- 
poljska opcina  postade  nnjednom  znamenita.  Kosut  je  predlozio,  neka 

'  Vidi  Vilag  1842.  dopis  od  1.3.  juna  iz  Gorice.  —  Ilirske  narodne  no- 
vine  1842.  br.  55.  str.  217. 

■  Ilirske  narodne  novinc  1842.  br.  74. 


no 

se  Hrvatska  u  pojj;ledu  javne  uprave  i  zakonodavstva  odijeli  od  Ugar- 
ske,  ali  ne  od  sv.  kriin:  ugarske,  jer  da  smeta  narcxlaoj  cvoluciji 
Ugarske.  Ali  javno  se  je  mnijenje   izrazilo  protiv  KoSutova   predloga. 

Na  zupanijskoj  skupstini  n  i  t  r  a  n  s  k  o  j  procitano  je  tuzbeno  pismo 
Turopoljaca.  Stalezi  izjaviSe,  da  ilirska  mrznja  za  osvetom  vapi,  te  su  s 
radosCu  primili  na  znanje  vijest,  koju  im  je  veliki  zupan  priopcio, 
da  je  vec  imenovan  kr.  komesar  i  da  vet:  radi  u  Zagrebu.  Dakle  i 
u  slovackoj  nitranskoj  zupaniji  zakljucise  upraviti  reprezentacijii  kralju 
i  umoliti,  da  se  krivci  ostro  kazne,  a  turopoljska  plemicka  opcina  u 
pravice  opet  umjcsti. 

Jedna  od  poslijedica  zupaiiijske  skupstine  od  29.  maja  bila  je, 
da  je  II  Zagreb  poslau  kao  kraljevski  komesar  Josip  S  i  s  k  o  v  i  6,  veliki 
zupan  viroviticke  zupanije,  koji  je  imao  zadadu,  da  nerede,  koji  su 
se  zbili  pri  restauraciji  razvidi  i   istrazi. 

Zak)stno  se  je  to  dojmilo  skupstinara  zagrebacke  zupanije  i  oni 
su  u  svojoj  skupstini  23.  augusta,  kad  se  je  kraljevski  dopis  o  kome- 
saru  proCitao,  odlucili,  da  se  podastre  kralju  reprezentacija,  u  kojoj  se 
je  spominjalo:  da  stalezi  i  redovi,  kao  vazda  vjerni  podloznici  Njeg. 
Velicanstva,  preveliku  svoju  zalost  nad  naredjenom  ovom  komisijom 
pred  licem  predobroga  svoga  oca  ocitovati  moraju,  te  mole,  da  se  ta 
komisija  obustavi.  U  toj  su  skupstini  govorili  mnogi  govornici.  Medju 
njima  se  je  osobito  istaknuo  zagrebacki  sudac  Josip  Stajduhar.  Ne 
inia  sumnje,  da  su  zagrebacki  dogodjaji  krivi,  te  je  popunjena  i  banska 
stolica,  kojom  je  vec  dvije  godine  kao  namjesnik  banske  casti  upravljao 
zagrebacki  biskup  furaj  Haulik.  Njega  su  Madzari  optuzivali,  da  je  pri-H 
godom  restauracije  dao  s  Kaptolom  novaca,  da  se  kupe  plemicki  glasovi. 
Hrvatskim  banom  postade    16.  juna   1842.  pukovnik   Franjo   H  alien 

Odmah,  kako  je  imenovan  Josip  Siskovic  za  komesara,  poveo  je 
strogu  istragu   o  toku  restauracije. 

Xaravno  da  je  tu  zgodu  upotrijebio  zupan  Josipovicli  sa  svojim 
Turopoljcima.  Vec  18.  augusta  poslao  mu  je  pismenu  tuzbu,  koju 
je  potpisalo  800  plemica.  Nezadovoljni  plemici  ulozili  su  i  na  skup- 
stinu  zagrebacke  zupanije  od  23.  augusta  protest  protiv  odluka,  koje 
bi  se  moze  biti  u  glavnoj   skupstini  uCinile. 

SkupStina  je  zakljuCila,  da  se  proti  tih  nezadovoljnika  posalje 
fiskalna  akcija,  jer  da  je  to  pismo  tako  drsko  pisano  i  takovim  pro- 
stim  i  nepristojnini  izrazima  natrpano,  da  je,  negledajuii  na  »bez- 
nmnu  zaista  i  sniijeha  vrijednu  teznju  svoju,  vec  poradi  proiznesenih 
necuvenih  pogrda  proti  vrhovnoniu  zupanu,  preveliku  srcbu  probudilo«.' 

'  H.  Nar.  Novine  1842.,  str.  69. 


Ill 


Zestoka  mrznja,  koja  se  je  u  to  doha  razvila  izmedju  obiju 
straiiaka,  najbolje  se  zrcali  u  pamfletima,  paskvilima  i  rugalicama, 
ko'ima  su  se  obasuli  neprijatelji  i  jedni  i  dnio-i. 


Herceg  (13G4     1376.)  i  kasniji  kralj  Karlo  Dracki  (1385-1386) 
Po  bakrorczu  XVIII.  vijcka  od  Summonte-a. 

Kako    su    te    pjesme    najbolji    spomen    one    mrznje,    mislim,   da 
dfobro  cinim,  ako  takovu  jednu  pjesmu  ovdje  priopdim. 


112 

Iz  nirziy«^  ii'i  novotare  niknula  je  ova  pjesma,  koja  je  za  pravo 
namflet  i  puna  drasticnih  iskaza  ogorcenja,  sto  se  najbolje  vidi  iz 
onih  stiliova,  koji  spominju  onda  vrlo  uvazene  licuosti  grofa  Ivana 
Draskovi^a  i   Ljudevita  Gaja. 

Pisac  je  pjesme  stari  plemic  s  prijeko  Save.  Za  cudo  je,  da 
se  i  dva  Turopoljca  nalaze  na  toj  listi  proskribovanih,  i  to  Zdencaj 
i  Brigljevic. 

Josip  Bunjevac,  vlastelin  iz  karlovackoga  kraja,  doveo  je  u 
ilirsko  odijelo  odjevene  seljake,  pa  otuda  aluzija  u  pjesnii.  Joso  Staj- 
duhar  bio  je  veliki  sudac  zagrebacki,  a  Franjo  Cackovic  Vrhovinski 
zanesen  Ilirac  —  a  virtuoz  na  flauti,  utemelji  god.  1827.  u  drustvu 
sa  pok.  Klobucaridem  glazbeni  zavod.' 

Chujte,  Ijudi,  chujte  chudnovite  ztvari, 
Kaksze   vu  Zagrebu  narodnozt  szada  kvari. 
Zebralisze  jeszu  nekteri  Horvati, 
Koji  za  to  ime  nista  netu  znati. 
,    Negsze  prekerztili  jeszu  na  Illy  re 
Y  tak  odztupili  od  prave  szvoje  vire. 
Zdenchaja  Nikolu  za  vogyu  zebrali, 
Da  tak  domorodcze  lakshe  budu  klali. 
Ala  Miko,  Miko  kakvaszi  ti  zmia, 
Kakov  ogeny  bludni  v  szerczu  tvojem  szia. 
Tis'/A  zrok  boli,  ka   Horvate  trapi, 
Bog  daj  da  te  sarka  zkoro  ztrela  flapi. 
Oj  neszrechna  mati,  ka  tc  je  rodila, 
Bolye  da  te  malog  josche  pogubila. 
Zaterlosze,  Bog  daj,  czelo  tvoje  pleme, 
Ar  je  zloclieztoche  y  neszloge  szeme. 
Briglevicha  Janka,  koj  je  tepecz  pervi, 
Makar  bas  i  bil  on  s-plemenite  kervi, 
Na  tratinu  Bog  daj   zkoro  da  pelyali, 
Gde  mu  na  vrat  vuse  czigani  metali. 
Bunyevacz  pak  Joso,  shupelazta  glava, 
Koji  je  zaszlusil,  da  sze  tak  nazava. 
Koji  je  dopelyal  z-Karlovca  tolvaje, 
C^herlene  nyini  kape  podelil  y  halye. 
Bog  daj   da  kak  Janko   dojde  na  vishale, 
Gde  mu  vrane  ochi  na  glavi  kopale. 
Draskovich  grof  Janko,   koji    szvoju  mladozt 

'  August  Senoa,  Pamtlet  na  Ilirce.  (Vicnac   1878.,  p.  94,  95.) 


113 

Lent*  je   ptjtioshil   iiikoimi   na    radozt 
Potepel   imetek,  ztar  postenye  zgubil, 
Bog  daj,  dasze  vii  peklu  zkoro  bade    szmudil. 
I.yudevite  Gaje,  koteri  novine 
Lepo  je  bil  pochel  piszat  v-donioviiie, 
■  Horvatzke  je  ozval,  to  je  pravo   bilu, 
Ar  je  to  od  veka  nashe   ime  milo. 
Napreduva!   vendar  kajti  nije  tako, 
Nerjo  preobernul  jesze  na  opako. 
Sta  on  piszal  szamo  na  ill3^rszku   diku, 
Na  vszeh  Horvatov  szramot  preveliku. 
Za  vLi  vendar  zlobu  v-vrasje  prepal  rake, 
Gde  naj  bude  terpel  vekivechne    make. 
V-Stajdohoru  Josi  vach  posten3^a    nima, 
Kajti  to  je  znano   vre  od  zdavna  vszima. 
Nigdar  ni  zaszlusil  purgare  da  on  lada, 
Ar  pod  nyim  vsze  dobro  nyihovo  propada. 
On  je  chlovek  koj   domovine  nima, 
Szumo  kad  v-sep  pada  —  zlo  za  dobr(;  prima. 
Vishe  govoriti  nije  vredno   —  mozti 
Za  takvog  chloveka  tratina  je   dozti. 
Vszem  pak  drugem,  kojiszu  Horvati, 
Tersze  ovak  lepo  vislie  netu  zvati, 
Drugo  nish  neselim,  kak  da  vreme  dojde, 
Daszi  vszaki  szledni  szam  na  zprevod  pojde. 
Franjo  Verhovinszki  neka  v-sveglu  pushe, 
Kada  vragi  nyima  pekli  budu  dushe. 
Ova  szrecha  naj   bu  vszak  onomu, 
Kije  protiv  szvojem  imenu  i  domu. 

Kad  je  Siskovid  izabran  komesarom,  protestirali  su  llirci.  AH 
proslo  je  mnogo  mjeseci,  dok  je  Siskovic  dosao  u  Zagreb  (1.  okto- 
bra  1842.),  On  je  isprvice  kusao,  da  primiri  stranke,  ali  uzalud. 
Bude  mu  predana  tuzba  hrvatsko-ugarske  stranke  sa  svjedodzbama. 
On  stade  saslusavati  svjedoke  i  zaprisizati  ih,  a  kad  je  dovrsio,  ode 
opet  iz  Zagreba,  da  se  tek  pocetkom  god.  1843.  povrati,  te  nastavi 
istragu.  Tako  je  istraga  dugo  trajala,  dok  nije  napokon  predao  svoju 
relaciju. ' 

Pocetak  oktobra  1842.  bio  je  posvecen  instalaciji  novoga  bana 
Hallera.  Iliri  su  se  upravo  natjecali,  kako  da  sto  sjajnije  docekaju  na- 

*  Gcschichtc  dcs  lllyrismus,  Leipzig  1849.,  str.  104. 


114 

nijestnika  kraljcvske  Oasti  u  Hrvatskoj.  Sara  Gaj  je  narocito  isticao, 
da  je  trebalo  :^to  vei^i  sjaj  torn  prigodom  razviti.  Iz  svih  strana  do- 
movine  stall  se  kupiti  gosti.  Sto  je  cijeloj  kraljevini  Ugarskoj  kru- 
njenjc  apo^tolskog  kralja  —  naglasio  je  Gaj  —  to  je  za  Hrvate  en 
miniature  instalacija  bana,  koji  je  vidljiva  glava  trojednih  ilirskih 
kraljevina,  srediste  zelja  i  nade,  zivi  sinibol  na  sih  municipalnih  prava. 
—  Gaj  je  ponosno  isticao,  da  se  u  na^ini  starim  listinama  zove  ban 
nanijesni  kralj  (prorex).  16.  oktobra  dosao  je  grof  Albert  Nugent,/ 
slavni  junak  od  Saide,  na  celu  svojih  160  slobodnjaka  u  narodnom 
odijelu  s  crvenim   plasteni. 

Isti  dan  poslije  podne  dodjose  i  Turopoljci  s  razvijenom 
z^stavom.  Gaj  eve  novine  isticu  torn  zgodom,  da  su  imali  »proslav- 
Ijeni,  nu  i  razvikani  grb  ilirski,  koji  se  u  njihovom  grbu  na  zastavi 
blista,  najme  mjesec  i  zvijezdu  —  nu  ne  jednu,  nego  pace  tri,  Kon- 
statujudi  to,  isti  dopisnik  novina  primjecuje :  Pa  ipak  je  jedna  od 
poglavitih  tocki,  na  kojima  neki  neniirnjaci  svoje  pretenzije  i  tuzbe 
proti  ilirizma  osnivaju,  sto  se  ilirski  domoroci  uz  hrvatski  grb  i  ilir- 
skim  sluze.  Ovu  pako  svoju  tuzbu  proglasuju  za  jednodusni  glas 
svih  Turopoljaca.  —  Ne  znaci  li  to:  in  propria  viscera  servire?  — 
Turopoljci  bili  su  oruzani.  Lijepo  i  vojnicki  odjeveni.  Pred  njima  je 
dvanaest  trubalja  orilo.  Golema  mnozina  naroda  ih  je  pratila,  mnogo 
gospode  na  konjima,  banda  zagrebackih  gradjana  i  svi  visi  i  nizi 
casnici  zagrebackog  gradjanskog  vojnistva.  Turopoljci  su  tiho,  oz- 
biijno  i  dostojanstveno  ulazili.  Nicim  se  nije  pokazalo,  da  su  u  svadji 
sa  Zagrebom. 

Turopoljci  su  svagdje  bili  naz0(5ni  kod  banove  instalacije  i  u 
Zagrebu  su  se  zadrzavali  sve  do  20.  u  jutro,  kad  su  posli  u  8  sati 
praceni  zagrebackom  bandom  i  mnogom  gospodom,  u  mnogim  koci- 
jama  do  Save.  Lijepi  docek  Turopoljaca  ima  se  pripisati  mnogo  i 
finom  diplomatskom  taktu  Ljudevita  Gaja,  koji  i  sam  tumaci  u  svojim 
novinama,  da  bi  bilo  krivo  citavo  turopoljsko  plemstvo  otsuditi  radi 
pojedinaca:  »Da  ocito  mi  ovdi  ispovijedamo,  da  bi  i  mi  sami  sva- 
koga  onoga  kao  neprijatelja  domovine  nase  smatrali,  koji  bi  ono 
namjeravao,  cim  nekoji  domoroce  u  oCima  Turopoljaca  potvaraju. 
Isto  sm(i  mi  prosti  od  strasne  pristranosti  i  pohlepe  za  kavgom,  koju 
madzarski  referenat  u  svakom  retku  pokazuje.  Turopoljce  pri  ulasku 
svom  bratski  pozdravili,  i  tim  se  zaufanije  nadamo,  da  6e  se  sa- 
dasnje  ove  neskladi  do  malo  vremena  potpuno  rasprSiti,  Cim  nam  je 
zvjesnije  poznato,  da  su  vec  mnogi  od  vrle  nase  turopoljske  braie 
uvidili,  kako  se  te  stvari  medju  nama  razumijevati  imadu«. 

Ipak  se  ne  mo^e    reci,  da  su  tu  casovitu    miroljubivost  Gajevu 


115 

dijelili  strancari  onoga  doba.  Izgleda,  kao  da  su  i  Ilirci  i  Turopoljci 
postajali  sve  nesnosljiviji. 

Zanimljiva  je  ova  izjava,  koju  sam  nasao  nedavao  u  kr.  sveuci- 
lisnoj  biblioteci  niedju  starim  spisima  iz  ostavstine  pok  profesora 
Vjekoslava  Babukida.  Ja  jii  ovdje  u  cijelosti  priopcujem  : 

»Doli  potpisani  svjedocim  polag  dusiioo-  spoznaiija  i  pud  priscgu 
svini,  kojim  pristoji,  kako  ja  iduci  dana  22,  aprila  g.  t.  na  vecer, 
da  se  sprejdem,  po  priliki  okolo  pol  devete  vure  iz  doljnje  Ilice,  gde 
kvartir  imam,  proti  gornjoj  Ilici,  zestal  sem  se  pred  ostarijom  Fritza 
»k  belomu  volu«  zvanem,  z  dvemi  plemenitasi  iz  Turovog  polja,  koji 
su  kvartira  za  preno6iti  iskali.  Jeden  od  oveh  imal  je  pripasanu  sabljn, 
a  drugi  baltu.  Ja  sem  jih  pital,  da  kaj  i§ceju?  oiii  su  mi  odgovorili  : 
da  nemreju  kvartira  najti,  gde  bi  prenodili. 

Ja  sem  jih  taki  pital,  gdo  su  oni  i  odkud  su  ?  Na  to  su  oni 
pitali  mene:  da  gdo  sem  ja?  —  Ja  sem  jim  odgovoril,  da  sem  ov- 
desnji  mester  krajac  i  da  se  zovem  Janko  Grub  ad,  i  na  to  su  (^ni 
meni  povedali,  da  su  plemenitasi  iz  Turovoga  polja,  ter  da  su  na 
orsacko  spravisce  dosli  i  da  se  on,  koji  je  opasanu  sablju  imal  i 
z  menum  govoril,  zove  Janko  Cvetkovic  i  da  je  notarius  obcine, 
kajti,  veli,   zna  i  pisati. 

Idudi  tak  vu  razgovoru  polag  hise  grofa  Keglevica  cestom,  koja 
k  Savi  vodi,  da  vu  onom  kraju  kvartira  poiscemo,  pital  sem  jib  :  da 
kad  ceju  domom  iti?  —  odgovori  mi  Janko  Cvetkovic,  nota- 
rius, da  jih  je  nekuliko  vec  domom  otislo,  a  nekoji  da  su  ostali,  i 
od  njih  dvojice,  da  bude  doma  isel,  a  drugi  da  ovde  ostane. 

Komes  nam  je,  veli,  rekel,  da  do  cetertka  svi  pripravni  mo- 
remo  biti  i  da  nas  najmanje  dvanaest  stotin  bude. 

Tak  spominjajuc  se,  dojdemo  do  o§tarie  nekog  Kranjca  imenom 
Bozica,  na  desnu  ruku  ceste,  kak  se  k  Savi  ide.  Ovde  i  ja  za  njih 
zaprosim  ostarijasa,  da  jim  dopusti  pri  sebi  prenociti,  kak  im  je  i 
dopustil, 

Ja  sem  jako  zeljan  bil  znati,  kaj  bi  ti  plemenitasi  iz  Turovog 
polja  radi  delati  na  orsackom  spravis(5u  i  za  to  sem  z  njimi  u  osta- 
riju  isel  i  tam  se  sel,  da  zezvedim  njihova  misljenja.  Oni  su  vece- 
rali  i  tu  smo  zajedno  popili  tri  holbe  vina.  Vu  razgovoru  pital  sem 
njih  med  ostalem :  Gdo  vas  je  pozval  na  orsacko  spravisiie  ?  Na  to 
mi  ^odgovori  Janko  Cvetkovic:  »Nasi  pervi  poglavari  g.  Jozipovid 
komes  i  Karl  Jellacid,  oni  su  nas  naucili,  kak  imamo  baratat.  Na§ 
gospodin  komes  imaju  pri  60  magjarskih  varmedjijah  kredit.  Go- 
spodin  jellacic  prikazali  su  nam  trideset  veder  vina  i  dosta  kruha  i 
mesa,  tak  da  moremo    osem  dan  ozde  ostati.  G,  komes  su  nam  pod 


116 

zapoved  rckli,  da  moramo  vsi  na  orsacko  spravisde  dojti,  ar  on  vsaki, 
veli,  ki  nedojde,  bude  plcmenscinu  zgubil.  Inia  nas,  veli,  iz  vsake  hize 
po  sedem.  Oiii  su  nam  zapovedali,  da  vsaki  oboruzan  dojde,  i  da 
koji  nemaju  sablje,  oni  naj  sekiie  doneseju  na  dugih  drzalih,  da  ako 
bi  koji  s  puskom  ali  sabljom  suprotstavil  se,  bolje  zamahnuti  i  vu- 
driti  moreju  —  naj  si,  veli,  vsaki  zeme  oruzje  kakvo  ima,  kakti  pi- 
stole, noze  i  debele  batine  i  da  v  Zagreb  brez  oruzja  vec  nigdo 
zmed  nas  nejde. 

G  komes  Jozipovic  su  nam  rekli,  da  gdegod  batalia  bude,  da 
nas  oni  budu  sami  peljali  do  zadnje  kaplje  kervi  i  da  nas  neceju 
pustiti  i  ako  ja  padnem,  veli,  padnite  i  vi.  Da  mi,  veli,  ne  bi  dosli 
na  orsaCko  spravisce,  bi  nas  cesar  vkanil,  pak  bi  Kranjci  postali  i 
plemen^(5iiu  zgubili ;  ako  nam,  veli,  ov  cesar  nebude  pravice  podelil, 
budemo  se  pod  drugoga  preporucili. 

Najte  od  toga  vise  govoriti,  rekel  sem  mu  ja,  to  su  velike 
stvari  —  vi  ste  plemeniti  clovek,  ali  bi  mogli  u  veliku  kasu  zajti. 
Pazite  dobro  kak  6ete  se  nazad  povratiti  —  tarn  bude  dijakov  i 
soldatov. 

Na  to  on  odgovori :  »To  je  nam  vse  za  frustik«,  a  drugi,  dig- 
nuvsi  baltu,  rece  :  »ja  bi  z  ovum  mojum  baltum  tak  liznil,  da  bi 
mahom  tri  puske  najedanput  zrusil.  Da  nam  je,  veli,  samo  dobiti 
Nuzana,  rajsi  bi  ga  se6i,  neg  peceno  janje,  njegovo  je  zivljenje 
kakti  ptice. 

Da  bi  mogli  sve  Ilirce  v  spraviscu  potuci,  onda  bi  isli  na  pope. 
Biskap  i  svi  po])i  nisu  drugo  vredni,  neg  da  bi  jih  povesali.  Oni  svi 
k  Ilircem  derze.  Zato  bi  mi  njih  vse  k  redu  prignali  i  v  cernoj  skoli, 
i  ono  veli,  vec   vragu  sluzi  i  vse  fratre  v  klostru. 

Ja  sem  ostal  v  oStarii  tak  dugo,  dok  se  nisu  plemenitasi  legli 
spat  i  do  pol  desete  vure  na  vecer  po  priliki. 

Oni  su  oruzje  svoje  metli  pod  sebe  i  ja  sem  im  rekel,  da  ih 
bude  zuljalo.  Na  to  jeden  odgovori :  »Jedenkrat  su  nas  vkanili  i  z  na- 
§imi  se  sablicami  zigravali,  ne  6q  vise,  govoreci :  >  to  je  moj  Bog  i 
zdrava  Marija«. 

I  tak  sem   ih  ja  s  zeljum  dobre  nodi  ostavil. 

SvjedoCim  u  Zagrcbu,  24.  aprila   1843.« 

U  januaru  god.  1843.  zabranio  je  kralj  ime  ilirsko.  Bolno 
su  zajaukali  »Ilirci<  radi  te  zabrane.  Sva  bura  psovki  sasula  se  je 
radi  toga  na  prvaka  narodnoga  pokreta,  Ljudevita  Gaja,  koga  su 
osobito  Vraz  i  neki  Slovene!  korili,  da  je  sam  skrivio,  §to  je  ta  od- 
luka  izaSla.  Sam  Draskovi(5  posao  je  kralj u,  da  izmgli  natrag  ime  ilirsko. 


Kralj  i  car  Sigismund  (1386—1437.). 
Po  slid  Albrechta   Durera  (1471-1528.)  u  germanskom   nmzcju  u  NLhnlK-rou. 


118 

Ilirsko  se  je  ime  zabranjivalo  za  novine  i  javne  spise,  a  na- 
pose  u  skoli  i  kod  javnih  rasprava.  Kraljevska  je  odiuka  objeloda- 
njena   18.  januara   1843. 

U  januaru  1843.  stade  izlaziti  iDanica  Ilirska«  pod  imenom 
>^Hrvatska,  Slavonska  i  Dalmatinska*,  a  Gajeve  »Ilirske  Narodne 
Xovine«   doltise  ime:   »Narodne  Xovine«.' 

Hrvatski  sahor  sastao  se  je  22,  aprila  g.  1843.  Bio  je  to  pr\- 
sabor,  na  kojem  se  pojavise  stranke  ilirska  i  hrvatsko-ugarska.  Ova 
potonja  je  dovela  na  sabor  preko  dvije  tisuce  Turopoljaca  i  drugih 
seljackih  pleniica  i  banderijalaca,  samih  oruzanih    Ijudi. 

Saborski  clanak   I.:  1843.   veli   o  torn: 

»Zupan  turopoljski  Antun  Danilo  Josipovich  i  drugi,  koji 
.s  njime  jednako  misle,  namjeravahu  dovesti  u  Zagreb  prosto  pleni- 
stvo  opdine  turopoljske  proti  starinskoni  obicaju  (buduci  da  prosto 
plemstvo  nit  je  dosad  ikad  drzavna  spravisca  polazilo,  niti  samo 
glavom  drzavne  poklisare  izabiralo).  Sto  smo  se  bojali,  to  se  i  do- 
godilo.  Na  ureceni  dan  dodje  u  Zagreb  osim  Turopoljaca  sila  i  drugih 
prostih  pleniida  iz  varmedje  zagrebacke  linieiiito  od  Sv.  Ivana,  iz 
.Moravca,  Sisinovca  i  jamnice)  svega  preko  300  glava,  oboruzanili 
sabljama,  sjekirama,  toljagama  i  zeljezom  okovanim  stapovima.  Uslijed 
toga  drzala  je  nj.  eks.  ban  konferenciju  s  zastupnicima  sviju  oblasti, 
prelatima  i  velikasima  ovih  kraljevina,  u  kojoj  s  privolom  sviju  za- 
stupnika  kraljevine  Hrvatske  i  Siavonije  odluceno  bade,  da  se  u  takvim 
okolnostima,  i  da  se  zaprijeCe  svi  prestupci,  koje  bi  spomenuto  prosto 
plemstvo  pociniti  moglo,  drzavno  spraviste  na  22.  aprila  (1843.1  otvo- 
riti  ne  moze«. 

Kad  je  zatim  24.  aprihi  otvorio  ban  sabor  svojim  govorom, 
ustade  zupan  Antun  Danijel  josipovich  i  ulozi  protest,  §to  se  sabor 
nije  otvorio  dva  dana  prije,  kako  je  bilo  ureceno.  Stalezi  zabacise 
taj  prosvjed,  jer  je  predsjedniku  to  slobodno  bilo,  a  osim  toga  »otpor 
jednog  jedinog  Covjeka  u  javiiim  skup^tinama  ne  imade  mjesta«. 

Napokon  nisu  ni  Gajeve  novine  mogle  sutiti  o  turopoljskim 
stvarima.  Jedan  od  Ilirskih  prvaka,  odvjetnik  Zerjavid,  napisa  ras- 
pravu  u  vise  brojeva  pod  naslovom;  »Turovo  polje  i  ugarske 
V  a  r  m  e  g  j  e  ' . 

Xajprije  se  Ijuti  pisac  na  Madzare,  §to  su  se  prenaglili,  potpo- 
mazuci  Turopoljce  i  nji'Kjvu  tuzbu,  prije  nego  Sto  su  se  uvjerili  o 
istinitosti  njihove  reprezentacije.  On  se  zato  dize  i  hode  da  strani  i 
domaci   svijet  pouci  o  ustroju    turopoljske    opcine.  Opciiia  ova   nepre- 

'  Surmin,  Hrvatski    prcporod  II.,  str.  235  i  236. 


119 

stanim  nasilnim  diobama,  nasljednim  i  drugim  pravdama,  ne  mog^avSi 
namirivati  prevelike  troskove  i  takse,  kojima  je  vodjenje  pravda  kod 
ohicnih  sudova  otescano,  dobila  je  od  bana  Eszterhazy-a  god.  1735. 
u  slici  kompromisa  neke  uredbe,  po  kojima  je  ona  mogla  svoje  par- 
nice  uz  male  takse  svome  zupanu  podnesti  na  presudbu  .  .  .  U  ostalom 
spada  opcina  u  svim  politickim  poslovima  pod  zagrebacku  zupaniju. 
Ona  dakle  nije  nikakovo  od  zagrebacke  zupanije  neodvisno  tijelo, 
zato  su  krivo  ucinile  madzarske  zupanije,  kad  su  pismo  turopoljske 
op(iine  primile  kao  valjano  i  zakonito;  time  su  ne  samo  temelj  od 
vise  stoljeca  uzdrmale  .  .  .  Branivsi  Turopoljce  —  veli  Zerjavid  — 
ne  imadu  pojma  o  konstitucionalnoj  slobodi  i  ne  poznadu  posebna 
prava  Hrvatske.  Svaka  je  zupanija  naprama  drugoj  za  sebe  neza- 
visna  savezna  drzava,  koja  poslove  svoje  po  starim  i  mjesnim  obi 
cajima  vodi  i  ravna.  Ni  jednoj  drugoj  zupaniji  ne  pripada  pravo 
mijesat  se  u  njezine  poslove^  glede  kojih  je  zupanija  jedino  kralju 
odgovarati  duzna.  Madzarske  su  zupanije  dakle  vlastito  svoje  dosto- 
janstvo  okrnjile,  kad  su  neosnovane  tuzbe  turopoljske  opcine,  koja 
zakonitoj  svojoj  zupaniji  uskracuje  posluh,  s  pohvalom  primile  i  sto 
vise,  jos  ju  i  potpomagale.  Sveta  je  dakle  duznost  madzarskih  zu- 
panija bila,  turopoljskoj  opcini  njezino  pismo  natrag  poslati  i  opo- 
menuti  ju,  neka  zakonitoj  svojoj  zupaniji  poslusnom  bude.  1  za  to  je 
marmoroska  zupanija  jedina  medju  svima,  koje  su  turopoljsko  pismo 
u  pretres  uzele,  sigurno  tako  mislila  i  glede  turopoljske  prosnje  tako 
se  izrazila. 

U  madzarsko-hrvatskom  zajednickom  saboru  i  to  24.  maja  g. 
1843.  drzanoj  sjednici  Metel  Ozegovic  latinskim  govorom  nije 
predao  svoju  vjerodajnicu,  jer  je  starodavni  obicaj  njegovih  presast- 
nika  bio,  da  tu  predaju  u  obliku  lista  personala,  a  to  je  i  ovaj  put 
ucinjeno.  Na  taj  govor  ustade  barun  Stojka  iMarmarosi  i  primjeti, 
da  je  nekoga  cuo  govoriti  stranim  jezikom  i  da  je  tek  po  perso- 
nala saznao,  da  je  to  zastupnik  hrvatski,  za  to  umoljava  predsjed- 
nika,  neka  se  pobrine,  da  se  u  buduce  takova  sablazan  ne  dogodi, 
jer  inaCe  bi  se  moglo  dogoditi,  da  i^e  svako  po  svojoj  volji  govoriti 
svakakim  jezikom.  Iza  kratke  primjetbe  personala,  neka  bi  se  za  ovaj 
put  jos  pustilo  govoriti  Hrvatima  latinski,  ustade  Antun  pi.  Josipo- 
V  i  cU  i  rece :  »Ja  sam  vec  u  okruznoj  sjednici  protestovao  protiv  iz- 
bora  hrvatskoga  zastupnika,  koji  izbor  nije  onako  proveden,  kako  bi 
imao  biti,  jer  su  zastupnici,  izabrani  po  ilirskoj  stranci  i  hiskupu 
zagrebackome,  potlacivsi  ugarske  stranke.  U  povodu  svojega  protesta 
navest  Cu  i  svoje  razloge ;  za  to  molim  staleze,  da  sadanje  hrvatske 
zastupnike  tako  dugo  ne  smatraju  zastupnicima,  dok  ove  razloge  ne 


120 

podnesem.«  Saborski  predsjednik  opominje  Josipovicha,  da  ma  je  do- 
diise  slobodno  pmtestirati,  ali  da  sii  vjerodajnice  hrvatskih  zastap- 
nika  u  redu. 

Mavro  Szentkiraly,  pestanski  zastupnik,  ne  6e  da  iztrazuje,  u 
koliko  su  tuzbe  turopoljskoga  zupana  ispravne,  al  Madzare  boli,  sto 
sii  im  se  Hrvati  <»tudjili,  te  sto  im  se  nikako  ne  ce  da  priblize,  a 
sto  se  vec  tijein  pokazuje,  da  ini  je  dan  naputak  da  latinski  govore. 
U  ostalom  imadu  se  hrvatski  zastupnici  bas  tako,  kao  i  svaki  drugi, 
odluci  vedine  pokoriti,  jer  bez  toga  ne  moze  kuca  postojati.  Personal 
zali  takodjer  spor  izmedju  Hrvata  i  Madzara,  te  zeli,  da  hrvatski  za- 
stupnici madzarski  govore,  ipak  misli,  da  bi  ini  se,  jer  im  to  njihove 
instrukcije  zabranjuju  to  pripustilo.  Dragutin  Klobucaric,  zastupnik 
In'vatski,  pozivlje  se  na  to,  da  je  Hrvatima  po  zakonu  od  g.  1805. 
dozvoljeno,  latinski  jezik  kod  kuce  rabiti.  Tako  je  protestirao  proti 
Josipovica   i  zagrebacki  kanonik  Mravinac. 

30.  maja  1843.  u  okruznoj  sjednici  izvijestila  je  deputacija,  da 
je  doduse  nasla  vjerodajnice  hrvatske  u  redu.  ali  da  je  zupan  turo- 
poljski  protiv  njih  protestirao.  Prosvjed  je  opisao  poznate  zgode  od 
22.  aprila  kod  izbora,  kojemu '  nije  turopoljsko  plemstvo  pripusteno. 
Josipovic  je  u  svom  prosvjedu  istaknuo,  da  se  je  ilirska  stranka  pre- 
stra§ila  ogromnoga  broja  plemica  i  da  je  nagovorila  bana,  neka  od- 
godi  izbor.  Drugi  pako  dan,  da  ga  je  biskup  s  velikim  zupanom 
nagovorio,  da  je  ustanovio  izbor  na  24.  aprila,  kad  je  tek  nekoliko 
lliraca  bilo  nazocno,  medju  kojima  i  nesto  neplemica,  dok  Turopoljci 
nijesu  pripusteni  k  izboru.  To  je  pak  protuzakonje  i  bezakonje.  Obicaj 
je  bio,  da  su  Turopoljci  birali  dostojanstvenike.  Za  to  su  Turopoljci 
odmah  poslije  izbora  protestirali,  ali  bududi  da  je  njihov  protest  po- 
zdravljen  s  rugom  i  psovkama,  udaljili  su  se,  pak  sada  daje  stalezima 
svoj  protest,  te  moli,  da  se  nuncije  hrvatske  ne  prizna  takovima.  Zatim 
je  proCitan  protest  protiv  izbora  od  hrvatskih  nekih  velikasa  i  ple- 
mida,  koji  je  ve6  ulozen  za  samog  sabora.  Procitana  je  i  povelja 
kralja  Matije  o  pravu  glasanja  ukupnog  hrvatskog  plemstva.  Ozego- 
vid  je  na  to  govorio  protiv  Josipovicha,  a  izredali  se  jos  neki  govor- 
nici.  Odlucilo  se  je  stvar  poblize  ispitati. ' 

U  desetoj  okruznoj  sjednica  2.  juna  otvorio  je  debatu  o  turo- 
poljskom  pitanju  Kugen  Kallay,  canadski  zastupnik.  Optuzio  je  Hr- 
vate,  da  su  nezahvalni,  a  vlada  da  ne  pazi  dosta  na  hrvatske  smutnje 
i  da  ne  uvidja,  >-da  je  otkako  Poljska  pala,  Ugarska  jedini  bedem 
protiv  Kusije,  kako  je  nekoc  bila  predzidje  protiv  Turaka.  Treba  dakle, 

'  Viertcljahrschrift  aus  und  fiir  Ungarn    Lcipzitr    1843.  III.  str.  55. 


121 

da  vlada  ukine  z\o  naneseno  Turopoljcima.«  Kubinyi  zastupnik  no- 
gradski  pozvao  se  je  na  svoje  putovaiije  po  Hrvatskoj.  Oii  je  najme 
o-.  1842.  bio  u  Hrvatskoj  i  na  vlastite  oci  promatrao  ilirski  pokret. 
On  je  vidio  silau  mrznju  Ilira  na  sve,  sto  je  madzarsko.  On  ne  zeli 
istrazivati,  ukoliko  je  tuj  kriva  moskovska  propaganda  ili  ideja  pan- 
shivizma.  U  svakom  je  slucaju  velika  opasnost  za  madzarsku  drzavnu 
ideju.  Treba  Hrvatsku  iz  tog  labirinta  izvuci.  Mnogo  je  citavoj  stvari 
kriv  red  i  uzgoj,  jer  svecenstvo  vec  u  sitne  djece  uzgaja  mrznju 
protiv  Madzara.  Vlada  je  postupaki  lijeno,  dapace  ulijala  je  ulje  u 
vatru,  kad  je  jos  zacetniku  Gaju  podala  dijamantni  prsten,  a  Dras- 
kovi(iu  red.  Treba  da  svi  Madzari  odkicno  stupe  na  stranu  zupana 
turopoljskoga,  to  vise,  jer  je  donio  povelje  iz  dobe  kralja  Matije, 
koje  jasno  dokazuju,  da  je  plemstvo  turopoljsko  istisnuto  iz  svojih 
pravica. 

Iza  toga  govora  ustade  zupan  turopoljski  Antun  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h 
i  pozva  staleze,  da  ved  jednom  nesta  porade,  jer  se  od  vlade  Turo- 
poljci  ne  mogu  nicemu  nadati.  Njega  progone  bijesno  Iliri.  On  treba 
pomoci.  Neka  viroviticki  zastupnik  potvrdi,  da  su  Turopoljci  u  pravu. 
Ta  on  je  sam  na  svoje  oci  vidio,  kako  su  Turopoljci  glasovali.  Go- 
vorili  su  o  toj  stvari  jos  Semsey  i  Rekassy.  Ovaj  potonji  naglasi, 
kako  taj  spor  izmedju  Iliraca  i  Turopoljaca  imade  u  sebi  klicu  naj- 
gore  borbe.  Otac  sina,  sin  oca  progoni,  ako  ovaj  spada  drugoj 
stranci.  Za  to  se  ne  smije  dulje  oklijevati.  Zsedenyi  zazelio  je,  da 
se  uopce  sada  ne  govori  o  Ilirizmu,  jer  je  to  prevazno  pitanje  i 
treba  pouke.  Turopoljci  su  u  ostalom  sami  krivi,  sto  su  iskljuceni 
od  izbora.  Zasto  su  otisli?  Da  su  ostali  u  Zagrebu,  mogli  su  lijepo 
glasovati.  On  za  to  predlaze,  da  se  preko  turopoljskog  pitanja  predje 
na  dnevni  red.  Torok,  zastupnik  aradski  naglasuje,  da  Iliri  u  zadnjih 
50  godina  postaju  sve  silniji.  O  ilirskom  pitanju  neka  se  tek  onda 
govori,  kad  se  bude  govorilo  ex  professo  protiv  Rusije.  Sad  se  neka 
samo  turopoljska  tuzba,  kao  svaka  druga  tuzba  podastre  vladi. 

Na  to  je  progovorio  Somsich,  zastupnik  somogjske  zupanije : 
Glavno  sijelo  pokreta  je  Zagreb.  Zlo  je  staro,  Tuzba  turopoljska  samo 
je  simptom  bolesti.  Treba  sam  izvor  bolesti  zacepiti.  I  za  to  ne  smi- 
jemo  te  dvije  stvari  jednu  od  druge  odijeliti,  kako  bi  Zsedenyi  htio, 
premda  ce  doci  vrijeme,  kad  cemo  o  Ilirizmu  progovoriti  ex  asse. 
Neka  kralj   sazove  hrvatski  sabor,  da  taj   sabor  istrazi  tegobe. 

Viroviticki  zupan  Salopek  rece :  Zupan  turopoljski  pozvao  se 
je  na  njega,  da  potvrdi,  da  i  prakticno  postoje  pravica  turopoljskoga 
plemstva,  da  dadu  glasove  svoje  u  hrvatskom  saboru.  On  moze,  kao 
svjedok,  koji  je  na  svoje  oCi  gledao,  posvjedociti,  da  je  veliki  zupan, 


122 

kad  se  je  radilo  o  torn,  neka  bi  se  ban  hrvatski  izabrao  kapetanom 
Hrvatske,  dao  glasovati  aklamacijom.  A  torn  zgodom  glasovali  su 
svi  nazoCni  plemidi,  dakle  i  Turopoljci.  Fo  je  vidio.  U  turopoljskoj 
stvari,  ipak  ne  moze  glasovati,  jer  ne   ima  za  to   naputka. 

/Zitvaj,  zastupnik  srijemske  zupanije,  izjavio  je,  da  su  Srijenici 
i  Slavonci  posve  uz  Madzare,  i  to  rijecjii  i  srcem.  A  take  i  vecina 
Hrvata.  Na  to  je  stao  dokazivati,  da  pravo  virilnih  glasova  pristoji 
plemstvu.  On  je  procitao  kao  dokaze  dekret  kralja  Matije  od  god. 
1477.  i  95.  clanak  od  god.  1723.,  u  kojima  se  govori  o  pravima, 
koje  ima  Turopolje.  Da  je  plemstv^o  neprestance  vrsilo  to  svoje  neo- 
sporno  pravo,  vidi  se  otud,  da  se  govori  o  silnoj  mnozini  plemstva, 
koje  je  doslo  k  saboru  god.  1800.  God.  1827.  tuzio  se  je  dapace 
Srijem,  da  njihovih  malo  zastupnika  mora  uvijek  past  sa  svojim 
predlozima,  jer  ih  uvijek  mogu  nadglasati  zagrebaCki  i  turopoljski 
plemii^i.  Zr.  to  je  Srijem  dapace  odlucio,  da  vise  nit  ne  6e  slati  svojih 
zastupnika  na  hrvatski  sabor.  Narocito  se  je  Srijem  potuzio  na  dvo- 
struki  teret,  da  mora  slati  zastupnike  u  ugarski  i  u  hrvatski  sabor 
a  da  ipak  ne  ima  onih  koristi  otud,  kakove  uzivaju  Hrvati.  Godine 
1830.  zahtijevao  je  Srijem,  da  se  uredi  pitanje  glasanja  u  hrvatskom 
saboru.  1838.  bio  je  Zitvaj  sam  svjedokom,  kako  su  stotine  i  stotine 
prostih  plemida  glaso\aH  na  hrvatskom  saboru.  On  dakle  smatra,  da 
je  tuzba  turopoljskoga  zupana  pravedna  i  glasovat  lie,  prema  svojem 
naputku  za  to,  da  se  pise  vladi. 

Ungvarski  zastupnik  izjavio  se  je  za  Turopoljce.  Na  to  ustade 
Klauzal  i  izrece  ostar  govor  protiv  Iliraca :  Velika  je  briga  poradi 
Ilira.  Narocito  je  sveCenstvo  mnogo  krivo.  Pogledamo  Vi  imenik  t.  zv. 
citaonice  i  »Matice  Ilirske«,  to  demo  jedva  60  imena  plemica  na6i, 
al  zato  260  svecenika.  Klauzal  misli,  da  je  svecenstvo  ilirski  pokret 
pokrenulo,  da  Hrvate  pobuni  protiv  protestanata,  a  u  tom  ga  mni- 
jenju  jos  vise  utvrdjuje  okolnost,  da  je  duh  tolerancije  god.  1832.  u 
Hrvatskoj  bio  nmogo  rasireniji  no  g.  1839.  U  prvom  saboru  je  najme 
tck  s  jednim  glasom  pao  predlog,  da  se  dadu  gradjanska  prava  pro- 
testantima  u  Hrvatskoj,  a  u  drugom  bilo  je  vei  mnogo  glasova  protiv 
protestanata.  Svedenstvo  je  ustalo  protiv  tri  miHjuna  madzarskih  gra- 
djana.  Ali  neka  pomisli,  da  ce  budu6nost  biti  pod  paladijem  ugar- 
skoga  ustava.  Drugi  razlf)g,  da  se  je  tako  zestoko  uspirio  ilirski 
pokret,  krivnja  je  vlade,  §to  je,  umjesto  da  nagradi  domovinske  knji- 
zevnike,  odlikovala  ^nesretnim  umom  obdarena«  Gaja.  Taj  sanja  o 
veUkoj  ilirsko)  monarkiji,  u  kcjjoj  ce  biti  Srbija,  Bosna,  Hrvatska, 
Dalmacija  i  mnostvo  madzarskih  zupanija.  A  obretnika  te  nesretne 
ideje  nagradjuje  vlada !  Govornik   iscekuje  bar  sada  od  vlade,  da   6e 


123 

izgrednike  kazniti,  da  potlaceni  ne  uskolebaju  i  ne  ocajaju,  jer  oboje 
jp  opasno.  »Mi  moramo  sve  za  Turopolje  ueiniti«.  Kad  bi 
govornik  prije  jos  i  sumnjao  u  pravo  Turopoljaca,  sad  ga  je  srijemski 
zastupnik  posve  uvjerio. 

Protiv  svih  tih  napadaja  na  Ilirce  ustao  je  napokon  hrvatski 
nuncij  Metel  Ozegovic,  zahtijevajuci  prema  onoj  »aadiatur  et  altera 
pars  (,  neka  vlada  poslusa  i  drugu  stranu,  al  na  to  ju  ne  treba  ugarski 
sabor  pozivati,  jer  to  se  protivi  municipalnim  saniosvojnini  pravicama 
Hrvatske,  koja  je  autonomna  u  tim  poslovima.  U  ostalom  on  ne  pri- 
znaje  pravo  virilnog  glasa  pojedinim  turopoljskim  plemicima.  Ta  i 
viroviticki  zastupnik  zanijekao  im  je  to  pravo.  —  Iza  Ozegoviiia 
ustao  je  viroviticki  zastupnik :  » Ja  nijesam  porekao,  sanio  sani  spo- 
menuo,  sto  sam  vidio  na  svoje  oci.«  Iza  govora  jos  nekolicine  zastup- 
nika  odiuceno  je  : 

»Vlada  se  pozivlje,  da  tuzbu  Turopolja,  istrazi 
na  iznova  sazvanom,  hrvatskom  sabor  u.* 

I  20.  juna  1843.  govorilo  se  je  o  Turopoljcima,  pa  kad  je  j 
Ozegovic,  prema  svom  naputkvx,  nastojao  latinski  govoriti,  nastade  \ 
zestoka  debata  protiv  toga,  jer  da  je  diplomatski  jezik  samo  ma- 
dzarski,  a  tako  bude  zakljuceno,  al  se  hrvatski  zastupnici  ne  htje- 
dose  tomu  pokoriti,  jer  se  torn  odlukom  krse  municipalna  prava  Hr- 
vatske, pak  su  prema  tome  28.  juna  predali  svoj  latinski  protest 
protiv  te  odluke. 

Stalezi  nisu  pustili,  nit  da  se  cita  taj  protest,  prvo,  jer  je  bio 
pisan  latinski,  a  drugo  zato,  jer  nije  podesno,  da  se  uobicaji  pro- 
svjed  protiv  odluka  \'e6  jednom  izrecenib. 

U  junu  moglo  se  je  nastaviti  s  turopoljskim  pitanjem.  Izjavio 
je  kr.  personal,  govoreci,  da  se  daleko  povecava  opasnost  ilirizma,  neka 
odgode  turopoljsku  stvar,  jer  jos  nije  dikasLerialiter  raspravljena, 
Moric  Szentkiraly  ■  opro  se  je  personalu  i  istaknuo,  da  je  posve  krivo 
njegovo  mnijenje*.  Ilirci  govore,  da  treba  Madziarima  usesa  odrezati, 
da  ih  treba  raskomadati.  Mislim,  da  imanio  pravo  govoriti,  da  je 
ilirizan\  opasan«.  Tomu  se  je  mnijenju  pridruzio  Franjo  Kubinyi  i 
Beotiiy.  Spom;;nuo  se  i  »Mali  katekizam  za  velike  ljude«,  gdje  je 
program   ilirizma. 

I  Klauzal  i  opet  istaknu  sanjarije,  koje  bi  rado  Hrvatsku  spojile 
s  Bosnom  i  Srbijom  pak  i  s  Rusijom.  —  Kad  se  je  zbiQ  izbor  u 
zagrebackoj  zupaniji,  nesretne  uspomene,  ilirska  je  stranka  tako  knji- 
zevno  poradila,    da    su    se    junaci    na    peru  opasali  sabljama  i  prolili 

'  Vierteljahrschrift  aus  uad  fur  Ungarn.  1843.  Leipzig.  III.  str.   57.-62 


124 

krv  svojih  sugradjana.  Vlada  se  je  onda  makla.  Al  sto  je  bio  re- 
zultat?  Izvrstan  covjek,  covjek  povjerenja  imenovan  je  banom,  ime- 
novan  je  komcsar,  jedan  vojnicki  zapovjednik,  zestoki  pomagac  ilirstva 
je  otstranjen.  Al  sto  je  ucinio  komesar?  Tri  su  mjeseca  prosla,  i  nije 
ga  na  mjestu  i  nista  ne  radi.  Izgleda,  kanda  ce  vlada  s  enerzijom 
na  posao,  a  onda  opet  klone.  Szemere  je  nazvao  dapace  komesara 
sarlatanom,  a  protestira  protiv  izraza  sjedinjene  zemlje,  treba  reii 
podlozene  (partes  subjectas).  Poznajemo  —  viknu  taj  govornik  — 
mi ,  sanjarije  onih,  koji  vlastitu  naroduost  nogama  gaze,  da  na  nje- 
zinim  rusevinama  sagrade  gorostasni  neki  Eldorado.  Mi  se  za  njihove 
sanjarije  ne  bismo  brinuli,  al  mi  smo  uvjereni,  da  se  tuj  radi  o  pro- 
pasti  srece  i  slobode  bratskog  nam  hrvatskog  naroda.  Turopoljske  se 
reprezentacije  neka  odmah  kralju  posalju.  —  I  sada  je  ugarski  dr- 
zavni  sabor  stvorio  u  istinu  odluku,  da  se  reprezentacija  glede  Turo- 
polja  posaije  kralju,  tek  se  u  njoj  tuzba  u  toliko  ublazila,  da  nije 
opisana  u  apodiktickom  obliku,  vec  u  obliku  citacije. 

1  u  kudi  velikasa  citala  se  turopoljska  tegoba  28.  juna.  Tu  je 
najprije  ban  Haller  protestirao  svecano  protiv  rijeci,  koje  se  u  toj 
tuzbi  nalaze,  kao  da  je  njega,  bana,  zagrebacki  biskup  onom  zgodom 
zaslijepio  i  rece,  da  se  je  sva  ona  stvar  dogodila  bez  tudjeg  utjecaja, 
po  njegovu  uvjerenju.  Za  to  ce  on  samom  kralju  odgovarati.  Ako  i 
stuje  drzavni  sabor,  on  ga  ne  smatra  svojim  sucem  i  zato  se  ne 
misli  opravdavati,  al  spreman  je  uvijek  izvijestiti.  On  ce  izbor  hrvat- 
skih  zastupnika  tako  dugo  smatrati  zakonitim,  dok  ga  god  zakoniti 
sud  ne  iznadje  nezakonitim.  Iza  banove  izjave  procitana  su  sva  pisma 
glede  te  tegobe.  —  Prvomu  dade  predsjednik  u  debati  rijec  zagre- 
backomu  biskupu,  protiv  koga  je  bila  uperena  »glavna  strijela  kriv- 
nje«.  Biskup  Juraj  Ilaulik  govorio  je  na  to.  On  rece,  da  po  na- 
celu,  koje  su  ustanovili  sami  velikasi  i  na  drzavnom  saboru  izrekli, 
ne  zeli  zastupnicka  kuca  upustati  se  u  pretres  naputaka  i  izbora.  Ako 
to  valja  o  pojedinim  zupanijama,  to  vise  valja  o  izboru  kraljevine 
Hrvatske  i  Slavonije.  Nu  i  zakoni  ugarski,  narocito  58.  cl.  od  god 
1791.  podijelio  je  pravo  hrvatskomu  saboru,  da  sve  svoje  munici- 
palnc  predmete  sam  obavljati  moze.  SadaSnji  korak  staleza  je  dakle 
protuzak(jnit.  C  samoj  tuzbi  zgode  su  u  ostalom  posve  izopaCene, 
pak  ci  razdrazivati  i  vise  i  onako  razdrazene  Ijude  u  Hrvatskoj.  Za 
to  6e  on  re6i  istinu.  Na  hrvatski  sabor  zove  se  banskim  pismom 
173  osobe,  medju  kojima  6  velikih  zupana,  8  biskupa,  5  kaptola,  7 
kraljevskih  gradova,  medju  kojima  i  turopoljski  zupan.  Dionici  vije- 
canja  i  izbora  samo  su  ovi  upravnici,  nipoSto  pake  Citavo  plemstvo. 
Ta  ovo    je    i    onako   u  svakoj    zupaniji   sa  dva  zastupnika  zastupano. 


125 


Da  bi  vise  tisuca  plemica  izabirati  moglo,  to  se  vec  ni  sa  reprezen- 
tativnim  sistemum  iie  slaze.  Nu  turopoljski  plemici  ni  u  vlastitim 
spravistima  ne  imadu  osobno  glas,  jer  ondje    samo  seoski  suci  imadu 


^ 


pravo  glasa.  Bio  bi  dakle  absurd,  da  imadu  glas  pojedini  na  saboru. 
Procitana  pisma  ne  imadu  dokazne  mo6\,  jer  kralj  Matija  dopugta 
istina  plemicima,  da  biraju    prabiljeznika,  al  ne  govori  o  tom,  tko  je 


126 

u  saliuru.  L'  ostalmn  u  400  <jodiiia  mnogo  se  je  promijenilu.  Govoniik 
(Haulik)  bio  je  vec  na  pet  hrvatskih  sabora,  trima  je  bio  i  pred- 
sjednikom,  nu  nikada  nije  on  ondje  niti  jediioj^a  turopolj- 
skoga  plemica  vidio,  Pitao  je  o  torn  jos  i  vise  nego  dvadeset 
uglednika  i  svi  si  slozise  u  torn,  da  turopoljski  pleniici  nisu  imali 
pristup  u  hrvatski  sabor.  Dakle  ako  su  mozda  ipak  bili,  to  ih  je  za 
cijelo  bio  vrlo  neznatan  i  neopazen  broj.  Ali  da  ih  je  na  stotine  i 
oruzanih  dolaziki,  da  je  svaki  pojedini  imao  pravo  glasati  u  saboru, 
to  naprosto  nije  istina.  U  ostalom,  da  su  sve  i  dolazili,  to  jos  ne  bi 
nista  znacilo,  jer  i  na  ugarski  drzavni  sabor  dolaze  ne  sanio  oni, 
koji  ne  imadu  pravo  glasa,  vec  i  plemicki  mladici.  A  na  galerije  do- 
lazi  jos  i  krasni  spol.  Al  sta  bi  se  reklo,  da  na  ugarski  sabor  dodje 
n.  pr.  2  do  3  tisuce  oboruzanih  plemida  iz  Csalakoza.  I  hrvatski 
sabor  saboruje  kod  otvorenih  vrata  i  jer  ne  ima  galerija,  to  svaki 
covjek  moze  uci  u  dvoranu.  Nu  za  to  se  ne  moze  tvrditi,  da  svaki 
nazocan  ima  pravo  glasa.  A  da  je  predsjednik  odgodio  sabor  na 
treci  dan,  bilo  je  to  njegovo  neosporivo  pravo,  a  ucinio  je  dol')ro, 
jer  gdje  nagrne  7  do  8  stotina  seoskih  plemida,  oruzanih  sabljama, 
buzdovanima,  zaostrenim  toljagama  i  korbacima,  gdje  kolovodje  nji- 
hovi  o  osveti  govore,  kojoj  je  ura  udarila,  gdje  isti  ovi  kolovodje 
na  upit  banov  odgovaraju,  da  ne  mogu  jamcit  za  mir,  gdje  su  Ijudi 
na  ulicama  kamenje  i  cigle  sgrtaU,  u  takvoj  priUci  nalagao  je  zdrav 
razum  odgodu  sjednice.  Tek,  kad  je  oruzano  plemstvo  otislo,  sazvan 
je  sabor,  upitav  prije  konferenciju  vecine  zastupnika.  Xi  to  ne  stoji, 
da  se  plemici  turopoljski  nisu  na  sabor  mogli  vratiti,  jer  stanuju  sati 
dva  i  tri  od  Zagreba.  Da  je  govornik  bana  zaslijepio,  to  mogu  opro- 
vrci  svi  nazocni  velikali.  Da  bi  doduse  sebi  za  cast  smatrao,  da  mu 
je  ona  misao  u  glavi  nikla,  koja  je  jedina  bila  podobna  odvratiti 
opasnost  no  toga  ban  nije  trebao.  U  ostalom,  neka  hvale  Bogu  Tu- 
ropoljci,  da  sjednice  nije  bilo,  jer  da  se  je  prvi  dan  drzala,  mnogi 
bi  izgubio  zivot,  tako  su  ogorcili  mnoga  srca.  Smijesno  je  ipak.  kad 
se  u  tuzl->i  navodi,  da  je  on  (Haulik)  narotio  i  sgrnuo  dvije  do  tri 
sto,  oruzanih  kuburama  i  piStoljama,  svecenika.  U  cijelom  saboru  nije 
bilo  vise  od  1  1  svecenika.  Zupan  ga  prikorava,  da  je  branic  Ilira, 
al  on  t(j  nije,  jedino  je  rasadnik  sloge,  pravice  i  mira.  On  je  rodjen 
u  Ugarskoj  i  zahvalan  je  svojoj  doniovini.  Protiv  ilirskili  svecenika 
je  dapace  i  strogo  postupao,  al  zupanuvoj  stranci  se  nije  pridruzio, 
jer  njegova  stranka  s  vratima  zajcdno  u  kucu  provaljuje  i  nema  po- 
vjerenja  u  Ilrvatskoj.  Govornik  nije  nikad  bio  ilirske  stranke  niti 
vodja,  niti  kapral,  a  nije  bio  niti  zasljepilac.  vSmijeSno  je,  da  je  on 
bana  i  druge    Ijude    medju  Hire  zagnao.    »I   akoprem  se  je  zupan  od 


127 

Diida  velike  casti  dopao,  pak  jostc  i  zupanijania  obecaje  svoju  za- 
stitu :  ipak  ona  opcina,  koju  zastupa,  bit  ce  slaba  pomoc  madzarstini 
u  Hrvatskoj,  i  to  s  toga  vec,  jer  su  rijetki  tamo  Ijudi,  koji  bi  ma- 
dzarsku  rijec  od  kineske  razlikovati  mogli  .  .  .  Sto  se  je  u  iiovije 
doba  ova  opcina  upustila  u  madzarsko  dopisivanje  s  ugarskim  zupa- 
nijama,  to  je  osim  madzarizacije  jos  nesto  drugo  skriva«.' 

Grof  Erdody  rece,  da  bi  bio  sretan,  kad  bi  mogao  i  znao  ma- 
ilzarski  govoriti.  Njegovo  ime  stoji  pod  protestom.  On  smatra  po- 
stupak  na  hrvatskom  saboru  nezakonitim.  Ne  ce  ipak  tuziti  bana,  jer 
je  taj  tek  nekoliko  mjeseci  u  Hrvatskoj  i  ne  moze  da  pozna  posve 
zakone.  Sto  su  Turopoljci  dosli  oboruzani,  to  im  se  ne  smije  zamje- 
riti,  jer  su  prije  deset  mjeseci  dosli  neoruzani,  pak  su  nastradali  i 
izagnani  sa  izborista.  Ali  plemici  su  se  na  trgu  ipak  ponasali  pleme- 
n  to  i  cedno.  O  glasovima  Turopoljaca  dosta  je  tesko  govoriti.  Jer 
ako  i  biskup  zagrebacki  u  pet  sabora  nije  vidio  nijednoga  turo- 
poljskoga  plemica,  biio  je  zato  opet  Ijudi,  koji  su  ih  sijaset  vidjeli. 
Ali  je  dosele  izmedju  bana  i  plemstva  postojao  neki  patriarkalni  od- 
nosaj,  zato  niti  ne  ima  dnevnika  saborskih,  vec  samo  zapisnika,  koji 
ni  o  cem  ne  govore,  vec  samo  donose  rezultate  vijecanja.  Govornik 
se  je  pozvao  na  brosuru  grofa  Janka  Draskovica  i  razlozio,  da  Ilirci 
idu  zatim,  da  se  posve  otrgnu  od  Ugarske.  '|Sam  palatin  progovorio 
je  iza  Erdoda  i  rekao,  da  su  se  dosele  svi  clanovi  drzave  smatrali 
Ugrima.  Tko  u  Ugarskoj  stanuje,  bio  kojeg  mu  drago  jezika,  on  je 
Ugrin.  Tuj  ne  ima  Ilira,  tuj  je  samo  jedna  narodnost,  ugarska.  Al 
tuj  se  radi  o  turopoljskoj  tuzbi,  a  ne  o  ilirizmu,  zato  moli  govornika, 
da  ne  zastranjuje. 

Barun  Levin  K  a  u  c  h,  hrvatski  velikas^  upozorava,  da  ce,  kad 
bude  govor  o  ilirizmu,  navesti  njegove  opasne  nauke,  buntovne  pro- 
klamacije,  pjesme  rugalice,  koje  su  i  s  vise  strane  osudjene  i  zabra- 
njene.  »Ja  cu  ocitovati,  da  Iliri  za  to  imadu  crvene  opanke  i  crvene 
revolucijone  kape,  da  se  u  slucaju  revolucije  prepoznadu  i  ne  pokolju. 
Ocitovat  cu,  da  su  Ilirci  tudju  zastavu  u  noci  blagoslovili  i  da  su  se 
i  opet  urotili  u  ponoci  pod  vedrim  nebom  s  golim  sabljama  proti  40. 
clanku  god.  1536.,  koji  pod  kaznom  nevjere  zabranjuje  urote.  Ja  cu 
pokazati,  kakovu  knjizevnost  u  ilirskim  novinama  siri  poznati,  i  kako 
ga  neki  izvrsni  clan  nase  domovine  prozva,  s  jiesretnim  mozgom  ob- 
dareni  Gaj.  Kakove  neobuzdanosti,  kakove  nauke  mladicima  i  scmi- 
narcima  sadi,  kako  objavlja:  da  ce  doskora  ovdje,  u  Pozunu,  Rus 
davati  zakone;  da  ce   Rus  svakom  slavenskom  narodu,  koji  se  k  njemu 

'  Nar.  Nov.  1843.,  str.  243  i  dalje. 


128 

pridi'uzi,  dati  usta\' ;  ja  cu  razjasniti,  da  ilirski  »Zivio«  ide  ruskomc 
cam  i  kako  Ilirci  poj^rdjujii  neilirce  i  kako  ih  progone;  ja  cu  doka- 
zati,  da  Ilirci  sa  svojom  zvijezdom  i  pokimjesecom  misle  da  se  otrgnu 
od  Ugarske  i  u  svezi  s  drugim  slavenskim  narodima  zele  da  osnuju 
veliko  ilirsko  carstvo.  Mogu  dokazati,  da  tu  osnovu  iniadu  vec  od 
tj^od.  1832.,  dakle  da  velike  ilirske  sanje  nisu  nikakva  reakcija,  vec 
prava  akcija  u  smjeru  te  svrhe.  Ilirci  samo  tako  dugo  govore  o  ugar- 
skom  ustavu,  dok  ne  nadju  druoe  putove.  —  Rauch  se  je  na  to 
oborio  na  biskupa  Haulika  i  otkresao  mu,  da  i  poslije,  kako  je  kralj 
osudio  ilirizam,  ipak  potpomaze  buntovnike.  K,ad  su  crnoSkolci  pogrdiii 
bana,  kad  su  htjeli  da  diguu  bunu,  kad  su  kralja  vrijedjali,  jos  i  onda 
je  biskup  povladjivao  svecenstvu,  koje   drzi  s  Ilirima. 

Napokon  je  i  Rauch  iza  toga  zastranjenja  prosao  na  turopoljsko 
pitanje.  On  rece,  da  je  neosporivo  pravo  Turopoljaca,  glasati  poje- 
dince.  I  ovi  su  brojno  dosli,  a  Ilirci  su  drhtali,  drhtao  je  i  neki  sta- 
noviti  poglavica  imislio  je  Haulika i,  jer  je  izgledalo,  da  ce  Ilirci  pasti. 
Da  to  poglavica  zaprijeci,  izmislio  je  politicku  stranputicu,  koja  se 
mora  osuditi.  Skupstina  je,  a  da  nije  poCela,  raspustena,  a  iza  tri 
dana  obavljena,  sto  je  protuzakonito.  »Buduci  da  nisam,  rece  Rauch, 
niti  covjek  ruske  knute,  niti  ilirska  crvenkapa,  vec  kralju  vjeran  clan 
ugarskog  naroda,  a  vlada  odgadja  sa  zakonitim  radom,  koji  je  nastao, 
to  pristajem  uz  nuncij   staleza. « 

I  Nikola  Szechen  branio  je  Hire,  dok  je  opet  Aleksandar  Dras- 
kovic sasuo  na  njih  kisu  srcbe:  »Tridesetog  marta  prosla  je  godina, 
kad  se  je,  ona  iz  pakla  planula  ideja  ilirizma  utjelovila  i  u  citavoj 
ogavnosti  pokazala.  Ilirci  su  oruzjem  navalili  na  plemice.  Plemici  su 
ih  mogli  oruzjem  napasti,  al  oni  izabrase  blazi  nacin.  Plemstvo  turo- 
poljsko obratilo  se  je  kralju  i  zupanijama  s  izjavom,  da  ne  priznaje 
nezakonite  oblasti,  I  hrvatska  je  stranka  podastrla  reprezentaciju  kralju. 
Taj  je  poslao  komesara,  al  taj  je  dosao  tek  poslije  tri  mjeseca  i  onda 
prekinuo  istragu.  Sve  tuzbe  protiv  Ilira  prezreo  je  komesar.  I  godina 
je  prosla. «  I  on  se  pridruzuje  nunciju.  Jos  su  govorili  i  drugi  govor- 
nici.  iPalh  je  nazvao  zagrebackoga  biskupa  strasilom.  I  grof  Kazimir 
Bacani  se  je  pridruzio  Palfiju,  te  pozalio,  da  je  turopoljsko  plemstvo 
iskljuceno  od  izbora  radi  individua,  >.kojega  kraljevstvo  za  pravo  ne 
bi  imalo  biti  na  ovom  svijetu,  da  slu.sa  rijeci  Kristove«. 

Grof  Antun  Szechen  reCe,  da  su  stalezi  samo  zato  sastavili 
nuncij,  jer  su  jednostrano  obavijesteni  od  turopoljskog  zupana.  Ta 
stvar  neka  se  prepusti  vladi,  jer  se  ne  da  naprecac  rijesiti,  ve6  je 
stvar   duge   prouke. 

Biskup    senjski    Ozegovic    pripovijedao    je,    da  je  vec  kao  djak 


129 

s  druorini  djacima  cesto  bio  u  hrvatskom  saboru,  pa  da  su  i  vikali, 
pa  ipak  niko  ne  moze  otuda  zakljuciti,  da  je  to  zakonito  bilo.  Tako 
niti  nazocnost  Turopoljaca  g.  1800.  ne  znaci  nista.  Sto  je  turopoljski 
zupan  ostavio  skupstinu,  sam  si  je  kriv.  Drugi  potpisani  prosvjedaci, 
neka  se  tjese,  da  je  nepozvanom  gostu  mjesto  za  vratima.  Tuzba  je 
neopravdana.  Ne  postoji  zakon,  koji  bi  odredjivao  virilno  piavo  po- 
I'edinih  Turopoljaca.  Nuncij  neka  se  natrag  posalje  stalezima,  a  Tu- 
ropoljci,  neka  se  sami  tuze  kralju,  a  Hrvatima  neka  se  prepusti,  da 
si  urede  svoj  sabor  po  volji.  I  barun  Franjo  Kulmer  izrazio  se  je, 
da  je  izbor  bio  posve  zakonit.  Gotovo  svi  hrvatski  velikasi  i  biskupi 
govorili  su  o  nuncij  u. 

/  Majthenyi,  veliki  zupan  liptovski,  jasno  je  rekao,  da  Madzari 
za  to  simpatiziraju  sa  zupanom  turopoljskim,  jer  ga  smatraju  revnikom 
madzarske  ideje  u  Hrvatskoj,  ipak  je  protiv  nuncija,  jer  je  u  obliku 
pogrijesan. 

Haulik  je  jos  odgovorio  Rauchu  i  drugim  napadacima.  Veiiina 
velikasa  napokon  je  odlucila,  da  se  od  staleza  ima  zatraziti,  neka  odu- 
stanu  od  svojih^  u  nunciju  izrazenih  zelja. ' 

Velikasi  odlucise  na  to  odgovoriti  stalezima,  a  taj  odgovor  pro- 
citan  je  u  36.  okruznoj  sjednici  8.  augusta.  Govornici  ustadose  proti 
velikasa  te  rekose.  da  treba  pomoci  potlaceniraa  Turopoljcima. ;  Jedan 
govornik  rece,  da  se  putem,  koji  je  spomenut  u  reprezentaciji,  to 
ucinit  ne  moze,  jer  Hrvatska  ima  svoja  posebna  prava,  al  za  to  se 
neka  reprezentacija  tako  prenapravi,  da  bi  se  kralj  umolio,  neka  tu- 
ziteljima  pomogne.  Turopoljci  —  rece  neki  govornik  —  manja  su  i 
potlacena  stranka,  koja  pomoc  Madzara  pravom  zahtijeva  i  koju  bi 
samo  otudjili,  ako  se  ostave  bez  pomoci.  Ali  drugi  goVornici  rekose, 
da  osnovu  reprezentacije  ne  treba  promijeniti, 

Ali'stalezi  ustrajase  kod  nuncija.  Velikasi  nisu  mogli  da  obore 
razloge  njihove,  dakle  treba  tuzbu  podastrijeti  kralju  i  to  viSe,  jer 
je  onda  stigla  i  druga  molba  saboru,  u  kojoj  sest  stotina  plemida 
zagrebacke  zupanije,  slicno  Turopoljcima,  prosvjeduju  protiv  izbora  i 
mole  drzavni  sabor,  da  im  pomogne. 

Napokon  je  dosao  mjesec  decembar  i  priblizila  se  je  restauracija. 

Smiciklas  u  svojoj  povijesti  (knj.  II.  str.  458.)  pise  o  njoj  tek 
malo:  »9.  decembra  imala  se  je  obavljati  velika  skupstina  zupanije 
zagrebacke.  Obadvije  stranke  nadjose  se  oruzane  na  taj  dan  na  trgu 
sv.  Marka.  Prije,  nego  sto  je  po^ela  skupgtina,  srazise  se  do  krvi 
sluge    baruna    Levina    Raucha,  stojedi    uz  oruzana   svoga    gospodara 

'  Vieiteljahrschrit't  aus  und  fur  Ungarn  1843.,  str.  54—99. 


130 

ubise  iz  puSke  jednoga  covjeka  grofa  Nugenta,  a  gospoda  madzarske 
stranke  tu  palu  zrtvu  na  komade  razsjekose,  kako  pripovijedaju  oce- 
vidci.  Kazbijanje  i  pucanje,  metez  i  urlikanje  ispunjavalo  je  gornji 
grad  zagrebacki  i  prelijevalo  se  po  drugih  stranah  grada.  Vise  Ijudi 
s  jedne  i  s  druge  strane  bude  ranjenu.  Krv  je  potekla,  slijepo  bi- 
jesnilo  istom  pravo  zapoceki. 

Skupstina  se  dakako  nije  drzala.  Magjarska  stranka  dizala  je 
viku,  da  su  Iliri  krivi  ovomu  prolijevanju  krvi ;  tuzbami  doprijese  i 
do  prijestola  pod  zastitom   ugarskoga  palatina  .  .  .« 

Stvar  se  je  ovako  dogodila. 

Zdencaj  je  kongregaciju  urekao  za  4.  decembra  1843.,  ali  jer 
je  dan  iza  toga  sajam,  odgodio  istu. 

Ye6  dan  prije  skupstine  dosli  su  mnogi  Turopoljci  u  grad,  al 
tu  budu  docekani  porugama  i  napadajima.  Neki  covjek  rekao  je  da- 
pace  ispred  kavane,  da  ce  sutradan  slaviti  Hrvati  svoju  Bartolomejsku 
nod.  U  noi5i  su  u  zagrebackim  ulicama  bili  prilijepljeni  veliki  oglasi 
djela  »Ogledalo  Iliriuma«  sto  je  vec  ispred  dvije  godine  izaslo.  O 
ponoci  prolaziki  je  iiirska  omladina  s  debelim  stapovima  ulicama 
gradskim  i  pjevajudi  davorije.  Dosavsi  do  kude  zene  turopoljskoga 
zupana  polupa  sve  prozore.' 

Ve6  davno^  prijf'  9.  decembra  bojali  se  Iliri  turopoljskog  na- 
padaja,  to  vise  jer  su  cull,  da  ce  ovi  razoriti  Gajevu  tiskaru,  za  to 
je  grof  Albert  Nugent  opet  dosao  sa  sto  trideset  slobodnjaka  sere- 
zana.  Priredila  se  i  mladez.  Ve6  8.  decembra  doSlo  je  sedam  sto 
oboruzanih  'i'uropoljaca.  Ciradjani  su  to  sa  stravom  gledali,  jer  je  u 
isto  vrijeme  bila  u  Zagrebu  garnizovana  madzarska  momcad  sa  fa- 
natickim  podcasnicima  pa  i  casiiicima.  9.  su  se  skupili  Turopoljci  na 
Markovom  trgu.  Turopoljci  ovaj  put  nisu  imali  u  svojoj  sredini  svog 
glavnog  vodju  Josipovicha,  koji  se  upravo  nalazio  u  drzavnom  saboru 
u  ^ozunu.  Svejedno  se  sabrase  u  njegovoj  kudi  i  pokusase  u  dvoru 
ove  kuce  obdrzavati  skupstinu  i  restauraciju.  Izabrase  zaista  tri  pod- 
zupana  sve  bez  povjerenika,  a  onda  izadjose  sa  raznim  oruzjem  i 
gotovo  u  vojnom  redu,  da  osvoje  zupanijsku  zgradu  makar  i  silom, 
te  tamo  dovrse  restauraciju.  U  jutro  9.  prosinca  htio  je  u  ostalom  i 
Drag.  Stajdaher  mladi  Ilirac  jo§  ispred  kongregacije  predati  svoj 
votum  separatum.  Kad  mu  je  u  susret  dosao  s  juzne  prome- 
nade neki  turopoljski  plemid  udari  ga  tako  o  siju,  da  je  taj,  vi- 
deci  uz  to  da  ga  i  drugi  mladidi  progone,  skocio  preko   plota  i  pre- 

'  Geschichtc  des  lUyrismus.  Leipzig  1849.  str.  110. 

■  Spis  pisan  rukom  Ljudevita  Gaja  u  sv'eucilistnoj  biblioteci  u  Zagrebu. 


131 

lomio  si  nogu'.  Tako  se  je  sa  sviju  strana  nabralo  dosta  paljiva  i 
na  pojedinim  mjestima  grada  dogodile  se  tucnjave,  koje  nisu  dale 
slutiti  na  dobro. 

Medjutim  je  vec  u  cas,  dok  je  jos  citava  gomila  Turopoljaca 
bila  u  dvoristu  Josipovicheve  kuce  i  birala  svoje  Ijude,  odlucio  je  ve- 
liki  zupan  u  strahu,  da  krv  ne  protece,  odgoditi  kongregaciju  na  ne- 
odredjeno  vrijeme.  Radi  te  odredbe  veliki  je  dio  opcinstva  pa  i  grof 
Nugent  otisao  s  mjesta,  veseleci  se  toj  odredbi,  jer  da  ce  se  tako 
izbjedi  neprilikama.  Jedino  kod  ku6e  grofa  Janka  Draskovica  stajalo 
je  130  serezana,  sto  ih  je  za  vlastitu  sigurnost  doveo  grof  Albert 
Nugent.  Imali  su  crvene  kape  na  glavi  i  koplja.  Ondje  se  je  naslo  i 
nekoliko  drugih  Ijudi.  Odavle  podjose  neki  na  Markov  trg,  da  vide, 
ho(5e  li  se  pojaviti  Turopoljci  sa  svojim  drugovima.  Ali  jedva  sto  su 
do  crkve  sv.  Marka  dosli,  vec  ih  ceta  od  sedamsto  Turopoljaca  okruzi, 
oboruzanih  pistoljama,  sabljama  i  toljagama.  Nastade  guzva  i  za  cas, 
vec  kod  prve  strke  pade  iz  prvog  reda  Turopoljaca  vise  hitaca.  Slu- 
cajno  su  bas  najzesci  od  Iliraca  bili  u  opasnosti.  I  tako  nastade 
ocajna  borba.  Cinilo  se  za  cas  da  ce  ceta  Iliraca,  u  kojoj  je  bilo 
25 — 30  mladica,  zestokom  svojom  navalom  pocerati  Turopoljce.  Ali 
sad  se  dogodi  nesto  necuvena.  Poput  pelatona  zakresase  s  prozora 
jedne  kuce  na  Markovu  trgu,  u  kojoj  su  bili  vodje  Turopoljaca  hitci 
iz  pusaka,  dva  su  Ilirca  tesko,  dva  lako  ranjena.  Na  to  su  Ilirci  bili 
prisiljeni,  od  njih  nekoliko  tesko  ranjenih,  uzmaknuti  u  bliznju  ulicu. 
Samo  jedan  Nugentov  potcinjenik  ostade  na  mjestu  smrtno  pogodjen 
hicem  zemaljskog  arkivara,  sina  refer enta  kr.  ugar.  dvorske  kance- 
larije,  dvorskog  savjetnika  Kusevica.^  Ilirci  su  tvrdili,  da  Kusevic, 
»mladi  bjesomucnik«  nije  bio  zadovoljan,  sto  je  tako  usmrtio  svoju 
zrtvu,  vec  da  je  nemilosrdno  sabljoni  udarao  po  jadniku,  koji  je  mo- 
leci  za  milost,  umirao.  Grof  Antun  Erdodi,  bivsi  Casnik,  jedan  od  vodja 
madzarsko-hrvatske  stranke,  udari  takodjer  po  jadniku,  koji  je  sretno 
sacuvao  zivot  u  Napoleonskim  ratovima,  da  nadje  ovdje  na  Mar- 
kovu trgu  svoju  smrt.  Od  Turopoljaca  je  cetvorica  ubijeno,  a  preko 
trideset  ih  je  ranjeno.  Kuda  turopoljskoga  zupana  postade  taj  dan  bol- 
nicom,  Ostanci  mrtvih  Turopoljaca  poslije  su  posve  tiho  sahranjeni. 
Odmah,  kako  su  Ilirci  uzmakli,  stotine  su  Turopoljaca  letile  Gospodskom 
ulicom  mimo  kuce  Gajeve.  Gaj  i  njegovi  bili  su  u  strahu,  da  6e 
u  nju  provaliti. 

'  Geschichte  des  Ilyrisraus  1849.  str.  110. 

^  Ilirci  su  uporno  tvrdili,  da  je  Aural  pi.  Kusevic  ubojica,  al  on  je  pred 
istrazni  sud  doveo  trideset  svjedoka,  koji  posvjedocise  njegov  alibi.  Gaj  i  nje- 
govi su  i  za  te  svjedoke  tvrdili,  da  su  podmiccni. 


132 

Radi  tog  groznog  dogodjaja  sastalo  se  je  vijece  poglavarstva  i 
zastupstva,  koje  je  zakljucilo,  da  turopoljski  plemici  ne  smiju  vise  u 
kr.  i  slobodni  grad  Zagreb  koraciti,  jar  se  vise  imanje  i  zivot  gra- 
djana  iie  smije  predati  na  milost  i  nemilost  »buntovnika  plemica«. 
Osim  toga  odabraiio  je  posebno  povjerenstvo  od  gradskih  i  zupanij- 
skih  cinovnika,  kojima  je  stavljena  za  duznost  zadaca,  da  istraze 
tacno  sve  te  zgode,  te  da  unda  opsinio  sluzbeno  izvijeste  svoje  po- 
glavarstvo. 

O  torn  dogadj'iju  palo  mi  je  u  ruke  vise  preslusavanja  Ijudi, 
koji  sii  sudjelovali  u  torn  dogadjaju. 

Zaniiniv  je  izkaz  Ivana  Braunhofera  pi.  Braunhofskoga  rodom 
iz  Praga  oberstleutnanta  Erknerove  48.  pukovnije  u  Zagrebu. 

Na  pitanje,  neka  bi  izvijestio  o  »ekscesu«,  sto  se  je  dogodio  9. 
decembra  1843.  za  zupanijske  skupstine,  odgovorio  je  on  slijedece: 
Po  nalogu  generala  od  8.  decembra  1843.  imale  su  zupanijskoj  skup- 
stini  prisustvovati  cetiri  kumpanije  od  7  sati  u  jutro  do  dajnje  od- 
redbe  za  svaki  slucaj.  Njemu  je  pako  zem.  zapovjednik  general  predao 
zapovjednistvD  ove  asistencije,  koju  bi  eventualno  trebao  veliki  zupan 
zagrebacke  zupanije.  Tako  je  Braunhofer  9.  decembra  1843.  u  jutro 
u  osam  sati  s  oba  zapovjednika  1.  divizije  satnikom  Desimonom  i 
i  satnikom  Annakerom  otisao  k  zapovjedniku  generalu,  da  glede  toga 
cuje  daljnje  naloge. 

General  mu  u  nazocnosti  divizionera  Webera  i  generala  briga- 
dira  Simuniiia  izda  nalog  i  upozori  ga,  da  je,  u  slucaju  kakove  pobune 
odgovoran  za  zivot  velikoga  zupana.  O  potrebi  vojnicke  asistencije 
porucit  6e  mu  dodijeljeui  politicki  povjerenik. 

Xa  to  Braunhofer  ode  na  svoje  mjesto  na  pojacanu  glavnu 
strazu,  gdje  je  i  dalje  boravio.  Oba  kapetana  poslao  je  pako  k  nji- 
hovim  divizijama  u  vojarnu,  rekavsi  im,  da  ce  im  potrebne  zapovijedi 
dati  izruciti  po  adjutantu  bataljuna. 

Braunhofer  nastavlja  za  tim  svoj  izvjeStaj  ovim  rijecima:  »Kad 
sam  pred  glavnom  strazom  stajao,  opazio  sam,  da  su  djaci,  proti  svakom 
obiCaju,  vec  u  devet  sati  odpusteni  iz  skole,  poletili  prema  Markovu  trgu. 

Nekako  oko  9'/^  sati  prije  podne,  pade  vise  hitaca  u  okolici 
Markova  trga.  Ja  sam  to  odmah  dojavio  zapovij.dnom  generalu,  koji 
se  je  upravo  desio  na  sjednici  u  generalkomandi.  U  isto  vrijeme  dodje 
k  njemu  i  politicki  povjerenik  i  vel.  sudac  Cackovi(5  s  pismenom  re- 
kvizicijom  velikoga  zupana  za  vojnicku  pripomod.  Nj.  PreuzviSenost 
zapovjednik  general  nalozi  mi  odmah  s  pojacanjeni  glavne  straze  na 
Markov  trg  poci,  sve  gomile  svjetine  od  Markova  trga  razagnati  i 
poremec3eni  mir  opet  uspostaviti. 


133 

Buduci  da  je,  medjutim,  mnogo  svijeta  s  Markova  trga  kroz 
Jezuitsku  i  Babnjarsku  ulicu  prema  glavnoj  strazi  bjezalo,  to  je  toj 
(strazi)  nalozeno,  da  sa  svojim  pojacanjem  nabije  puske.  Uz  to  se  je 
svjetina  razisla.  Ja  sam  marsirao  s  pojacanjem  glavne  straze  s  bubnja- 
njem  u  »Gospodsku  ulicu «  i  poslao  sam  u  isto  vrijeme  or.  podcastnika 
bat.   adjutanta  Lehnera   po   obe   divizije  u  pripremi  u  opcinsku  vojarnu 


Mcdvedgrad  u  XVI.  vijeku. 

Izvorna   uljcna    slika,  nekoc  u  kaptolskoj    vijecnici  u  Zagrebu,  a  sada  u  prad- 

skom  zagrebackom  muzeju. 


koje  bi  bez  odvlake  imale    najkracim    putem  poci    aa  Markov    trg   s 
dvije  kumpanije  i  jedna  u  stan   velikoga  zupana. 

Na  izlazu  od  »Gospodske  ulice«  i  Markova  trga  nasao  sam 
ulicu  zatvorenu  znatnom  mnozinora  svijeta.  Bilo  je  tuj  po  prilici  700 
prostib  plemica  od  Turopolja,  sv.  Ivana  i  Stubice,  svi  su  bili  naoru- 
zani  bilo  sabljama,  bilo  jednocjevkama  ili  dvocjevkama.  Ja  sam  odjasio 


134 

k  njiina,  skup  se  je  otvorio  u  sredini,  Ijudi  stadose  mahati  sesirima  i 
vikati :  »Kljen  i  Bravo«.  Ja  ih  opomenuh,  da  se  odstrane,  da  mir  ne  po- 
remete,  jer  cu  inace  na  zalost  morati  upotrijebiti  silu«.  Na  to  se  je  ta 
rpa  posve  mirno  udaljiia  u  Josipovichevu  kucu  —  pustivgi  pojacanju 
glavne  straze  svoje  mjesto  —  i,  dosavsi  na  Markov  trg,  nasao  je 
Braunhoter  kod  stupa  Majke  Bozje  covjeka,  koji  je  lezao  na  uznak, 
bez  oruzja,  te  je  iz  vise  rana  na  glavi,  vratu  i  doljnjem  tijelu  ranjen 
krvario.  Da  se  tim  neugodnim  pogledom  ne  razdra«e  jo§  i  vi§e  i 
onako  razdrazeni  Ijudi,  pak  da  se  po  mogucnosti  i  ranjeniku  pomogne, 
dao  ga  je  Braunhofer  prenesti  u  gradsku  vijecnicu.  Taj  Covjek  bio 
je,  kako  se  je  poslije  saznalo,  podanik  grofa  Alberta  Nugenta.  Osim 
nekoliko  znaliCnika  oko  ranjenika  i  Ijudi  muskog  i  zenskog  spola  na 
prozorima,  bio  je  sada  Markov  trg  gotovo  posve  prazan.  Puskaranje 
je  prestalo.  Braunhofer  je  na  to  nalozio  podcetniku  Karneru,  neka 
posjedne  pokrajne  ulice,  da  tako  Markov  trg  ostane  prazan. 

Sam  pako  ode  s  politickim  povjerenikom  k  velikom  zupanu, 
koga  nadje  u  njegovu  stanu  s  vise  kanonika,  plemi(5a  i  s  podzupanom 
Lentulajem  te  gradskim  sucem  Staidacherom.  Izprica  im,  sta  se  je 
dogodilo.  Na  Braunhoferov  upit,  sta  ce  biti  s  Turopoljcima,  koji  se 
nalaze  u  Josipovichevoj  kuci,  odvratio  mu  je  veliki  zupan,  da  je  doduse 
skupstina  za  danas  odkazana,  al  misli,  da  ce  mu  Turopoljci  poslati 
deputaciju,  za  to  on  na  hju  ceka  i  bilo  bi  dobro  da  i  vojska  priCeka 
na  daljnje  njegove  intencije.  Braunhofer  je  na  to  odjasio  do  Kame- 
nitih   vratiju,  da  priceka  one  cete,  po  koje  je  poslao. 

Kad  je  dosao  do  Kamenitih  vrata  sastane  kakovih  pedeset  2>crno- 
5kolaca<t,  od  kojih  je  ve6i  dio  bio  oboruzan  debelim  batinama,  a  neki, 
kako  je  vidio,  i  sabljama.  I  ti  su  vikali  nerazumljive  po  nj'  rijeci  i 
hrlili  gore  u  Opaticku  ulicu.  Sto  su  namjeravali  i  kamo  su  isli  nije 
znao.  Na  Markovu  ih  trgu  nije  bilo,  kako  mu  je  Karner  izvijestio. 
Nekoliko  Casova  poslije.  dodjose  cetiri  kumpanije  iz  obdinske  vojarne, 
koje  je  prema  prijasnjoj  odredbi  porazmijestio. 

Sve  je  bilo  mirno  do  podne,  al  jer  Braunhofer  nije  dobio  nikakav 
nalog  od  vel.  zupana,  a  bojao  se,  da  ne  bi  oruzana  svjetina  krzmanje 
vojske  smatrala  slabocom,  posao  je  zapovj.  generalu  i  izvijestio  mu 
to  svoje  mnijenje.  Taj  ga  posia  vel.  zupanu,  neka  sto  prije  odredi, 
da  se  oruzani  Ijudi  iz  grada  udalje.  Veliki  zupan  obeda,  da  6e  Turo- 
poljcima dati  pismeni  nalog,  a  Braunhofer  ode  opet  k  svojim  cetama. 
Ali  prodje  i  ura,  a  obedane  zapovijedi  Turopoljcima  nije  bilo.  Braun- 
hofer posla  adjutanta  po  pismo  i  taj  ga  zbilja  donese  k  njemu,  on 
ga  pako  uruci  politiekomu  povjereniku.  Bio  je  to  spis  latinski  pisan, 
a  povjerenik  ga  prevede  na  hrvatski. 


135 

Odmah  na  to  ode  Braunhofer  i  politicki  povjerenik  s  dva  cas- 
nika  u  dvoriste  Josipovicheve  kuce;  gdje  prisutnim  Turopoljcima  poli- 
ticki povjerenik  stade  citati  pismo  velikoga  zupana.  Turopoljci  su  ih 
doduse  s  pocetka  dobro  docekali  i  sesirima  im  mahali,  al  pisma  citati 
niiesu  dali,  vec  su  stali  vikati :  *Mi  ne  cemo  nikaj  cuti,  dok  na^a 
gospoda  nisu  totu«.  Politicki  povjerenik  prestane  na  to  citati  i  zapita, 
gdje  su  gospoda?  Odgovor  je  bio,  da  upravo  objeduju.  Politicki  im 
.povjerenik  nalozi,  neka  ih  pozovu.  Sada  dodje  vise  gospode,  od  koje 
je  Braunliofer  poznao  samo  Kusevica,  Kosa  i  Pogledica,  brata  Josi- 
povichke.  Oni  podjose  odmah  k  njeniu  i  udvorno  ga  pozdravise,  ali 
ih  Braunhofer  uputi  na  politickog  povjerenika,  kao  na  organ  zupa- 
nijske  oblasti.  Oni  nalozise  svjetini,  koja  je  mrmljala:  posluh!  i  sve 
je  sluialo  citanje.  Iza  toga  rekose  gospoda,  da  su  Turopoljci  i  ostali 
plemici  mirno  htjeli  da  dodju  u  skupstinu,  al  da  su  ih  na  Markovu 
trgu  Ijudi  od  druge  stranke  docekali  hicima.  Oni  da  bi  i  sada  rado 
doma  posli,  al  da  se  boje  napadaja.  U  takovom  pako  slucaju  ne 
mogu  jamciti  za  svoje  Ijude  i  za  mir.  Zato  mole,  neka  bi  im  se  za 
sigurnost  dale  straze,  koje  bi  ih  stanoviti  dio  puta  pratile.  Nije  bilo 
u  vlasti  Brauhoferovoj,  da  im  to  sam  dade,  vec  im  odvrati,  da  to 
mora  tek  od  generala  izhoditi.  Na  to  se  prituzise  neki,  ako  vec  oni 
moraju  iz  grada,  zasto  se  ne  potjeraju  i  Ijudi  druge  stranke.  Kad  je 
Braunhofer  odvratio,  da  je  nalozeno  sve  oruzane  rpe  odstraniti,  ali 
da  nije  poznato,  gdje  se  nalaze  Ijudi  od  druge  stranke,  odvratise  mu, 
da  se  nalaze  u  Dometorfijevoj  kuci. 

Iza  toga  podje  Braunhofer  s  pratnjom  u  Domettirtijevu  kucu  u 
Dugu  ulicu,  kod  Kamenitih  vrata. 

Na  ulazu  je  stajao  oruzan  covjek  u  surci,  s  crvenom  kapom  na  glavi, 
koji   na  pitanje  Cackovicevo,  koliko   njihovih  ima  u  kudi  odvrati:  sest. 

Braunhofer  sa  svojima  posao  je  na  to  u  dvoriste,  ali  nisu  nikoga 
nasli,  tek  u  jednoj  komori  razizemlja  tri  covjeka,  a  u  gornjem  spratu 
dvojicu  na  hodniku,  koji  su  jednako  obuceni,  kao  i  prvi  i  imali  puj^ke 
naslonjene  o  zid.  U  jednoj  sobi  drugoga  sprata  lezale  su  puske  i 
kubure  na  stolu.  Grofa  Alberta  Nugenta  nasli  su  u  gradjanskom  odi- 
jelu,  zajedno  s  urednikom  Ljudevitom  Gajem,  u  jednoj  sobi.  U  kratko 
izvijesti  Braunhofer  razlog  svog  dolaska  i  Nugent  im  je  dao  postenu 
rijec,  da  od  njegovih  Ijudi  vise  nijednoga  nema  u  gradu,  tek  da  je 
za  svoju  osobnu  sigurnost  pridrzao  uz  sebe  nekoliko  svojih  Ijudi, 
koje  su  vidili.  Gaj  je  umolio,  neka  bi  mu  se  pridijehla  straza,  koja 
da  cuva  ne  toliko  njega,  koliko  narodno  knjizevno  blago,  stono  se 
nalazi  u  njegovom  domu.  Braunhofer  mu  odvrati,  da  6q  no6nQ  pa- 
trole,    sto  su  odredjene,  da  obilaze  citavim  gradom,  dostatne  biti,  da 


136 

i  njega  zastite  od  svakog  napadaja.  U  ostalom,  da  6e  njegovu  molbu 
isporuciti  zapovjednom  generalu.  Obavijesten  na  to,  da  se  u  kazinu 
nalazi  jo.^  Turopoljaca,  otputi  se  Braunhofer  tamo,  al  nije  ve6  ni- 
koga  nasao. 

Na  to  se  je  nputio  k  zapovjednom  generalu,  da  mu  sve  pri- 
javi.  Ovaj  je  dozvolio,  da  se  Turopoljci  i  Svetoivanci  isprate  posebnim 
vojnickim  odjelom.  Iza  toga  je  Braunhofer  dao  i  Turopoljcima  i  Sveto- 
ivancima  vojnicku  pratnju,  jednima  i  drugima  po  pol  kumpanije. 
Turopoljce  je  dao  ispratiti  do  Savskoga  mosta,  Svetoivance  pako 
dalje  od  Maksimira.  Jedni  i  drugi  zahvalili  su  za  pratnju  i  nastavili 
dalje  svoj  put.  U  dva  i  po  sata  vratile  se  sve  cete  natrag  u  vo- 
jaru,  Ostade  samo  pojacana  glavna  straza. ' 

Preko  sto  dvadeset  svjedoka  ispitano  je  u  toj  stvari  i  skupilo 
se  je  mnogo  spisa.-  Tuj  se  je  iskazivalo,  da  su  kortesi  Turopoljcima 
govorili,  neka  podju  u  Zagreb,  i  to  sto  vise  njili  iz  jedne  kude,  obo- 
ruzanih.  Ne  ucine  li  to,  da  ce  biti  kaznjeni  ili  globom  iii  zatvorom  u 
Lukavcu  gradu.  Mimo  to,  da  ne  budu  li  drzali  s  Madzarima,  da  ce 
im  biti  ugrozene  njihove  plemidke  pravice.^ 

Iskazano  je,  da  su  se  Turopoljci  u  kuci  Karla  Jelacica,  odvjet- 
nika  Kosa  i  biljeznika  Vernida  vjezbali,  a  tako  i  u  Josipovichevom 
dvoru.  Ustanovljeno  je,  da  su  8.  i  9.  decembra  kod  Muzevica  nepo- 
znati  Ijudi  kupovali  kubure  i  prah  i  olovo.  Narocito  se  je  ustanovilo 
svjedocima,  da  je  sluga  Kusevicev  kupovao  zairu. 

Turopoljci  bill  su  oruzani  stapovima,  pistoljama,  sabljama,  pus- 
kama,  sjekirama,  zeljeznim  maljevima,  kosama  i  raznim  drugim  oruzjem. 
Kaptol  zagrebacki  pozvao  je  za  svoju  sigurnost  predijalce  iz  Kra- 
Ijevca,  zupan  pako  biskupski,  da  sprijeci  navalu  na  biskupski  dvor, 
predijalce  iz  Prececa.  Grof  Albert  Nugent  uzeo  je  svoje  Bosiljevcane. 
Turopoljci  su  izasli  iz  dvorista  Josipovicheve  ku(5e,  te  su  stupali  protiv 
trga  sv.  Marka,  razdijeljeni  u  vojnicke  kohorte.*  U  prvim  kohortama 
bill  su  s  puskama,  u  drugim  sa  sabljama,  a  zatim  oni  sa  maljevima 
i  sjekirama.  X'odili   ih  njihove  vodje.^ 

•  Fassio  joannis  Braunhofer.  U  svcuc.  biblioteci  u  Zagrebu.  Nr.  328. 

'  Rukopis  u  svcuc.  biblioteci  s  naslovom  :  Adumbratio  excessus.  Nona 
deccmbris  1843.  Zagrabiae  per  factiones  comitatus  Zagrabicnsis  patrati,  in 
(juantum  per  opcratum  comissionis  mixtac  d.  13.  deccmbris  1843  functionem 
investigatoriam  ordinantis  ibidcmque  producta  103  attestata,  quae  in  genere 
120  testes  in  specievero  ad  puritatem  conscientiac,  ellicitas  vero  51  authen- 
licales    fassiones  complcctuntur,  errutus  habctur. 

'  Ibid.  cl.  I.  Attestata  sub  Nris.  3,  '.).  63.  15.  54.  67.  —  Nro.  48.  49. 

♦  Ibid.  cl.  2-7. 

*  Ibid.  cl.  8. 


137 

Vodje  p:iko  ovili  turopoljskih  ceta  bili   su  ovi  : 

1.  Aurel  Kusevii,  arkivar. 

2.  Barun  Levin  Rauch. 

3.  Stjepan  Koos,  odvjetnik. 

4.  Petar  Tomasid,  zac,  namj.  sudac. 

5.  Aleksandar  Kovacid. 

6.  Josip  Zu\-i6,  podzupan  u  m. 

7.  Emerik  Basic,  mali  sudac. 

8.  Stojanid. 

9.  Stjepan  Pavlekovic,  sudac  u  m. 

10.  Karlo  Jelacic,  prisjednik  stol. 

11.  Ignjat  Tucic,  odvjetnik. 

12.  Alberto  Krajacic,  mali  sudac. 

13.  svecenik  Stefan. 

14.  Gjuro  L.  barun  Ranch. 

15.  Ljudevit  Miksic,  umir.  biljeznik. 

16.  grof  Antun  Erdody. 

17.  Arbanas,  tviropoljski   kancelista. 

18.  Gerenchir,  odvjetnik. 

19.  Rikardo  Jelacic. 

20.  Cernic,  turopoljski  fiskus. 

21.  Franjo   Pogledic,  turopoljski  podzupan. 

22.  Danijel  Farkas,  odvjetnik. 

23.  grof  Aleksandar  Draskovic. 

24.  Pavao   Krajacic. 

25.  Pomper,  odvjetnik. 

26.  lijecnik  Domin. 

27.  turopoljski   kapelan. 

28.  Ivan  Trputec,  prisjednik  suda. 

29.  grof  Dionizije  Sermage. 

30.  Markovic,   priseznik  ban.  stola. 

I  tako  je  ta  »vojska«,  kako  je  nazivlje  savremeni  izvjestaj,  po- 
lazila  i  dosla  do  zupanijske  ku(5e.  Taj  sudbeni  spis  govori  o  pravoj 
bici,  koja  je  nastala,  pak  veli,  da  se  je  i  iz  kuca  pucalo,  i  to  iz 
regnikolarne  kuce,  Fericeve,  Zerpakove,  zupanijske,  Suppanove  i  mjesta 
ispred  zupanije.* 

Svjedoci  su  potvrdili,  da  je  prva  navala  poCela  sa  strane  turo- 
poljske."'^   Prvi    je    uzrok    svemu    Aurel   Kusevic.^    Nastradao  je  Gjun) 

'  Ibid.  11. 
'  Ibid.  12. 
'  Ibid.  Svjedodzbc  pod  br.  45    51.  53.  54.  57.  89.  39.  88. 


138 

Mrzljak,  vrtljar  grofa  Nuorenta  iz  Bosiljeva,  na  trgu  sv.  Marka  kod 
kipa  B.  I).  Marije,  isjecen  sjekirama,  sabljama,  tucen  maljevima,  dobio 
je  petnaest  rana,  od  kojih  je  pet  bilo  smrtonosnih,  tako  da  je  18 
decembra  od  ovih  rana  i  umro.  Auditor  Hrzic  ranjen  je  u  glavu. 
Ratijeiii  su  mnogi  sto  od  puske,  sto  od  sablje,  Ivan  Miletid  (covjek 
vojvotkinje  Nugent,  zvan  iz  Fericeve  kude),  odvjetnik  Dolovcak,  koga 
su  ozlijedili  Turopoljci.  Radencic,  xupnik  kupinecki,  vidio  je  na  svoje 
oci,  kako  su  si  cetiri  Turopoljca  omastila  svoje  toljage  u  krvi  Mrz- 
Ijakovoj  i  onda  ih  nosili  visoko  kao  trofeje. '  Isti  djaci,  koji  su  mirno 
stajali,  bili  su  napadnuti.  Berdek  iz  Brdovca  ranjen  je  na  vratu.  Uce- 
nika  4.  gramatike,  Detonija,  koji  je  niirno  stajao  ispred  zemaljske 
knee,   ranio  je  neki  Turopoljac.'^ 

Zapisnik  preslusavanja  napominje,  da  je  u  istinu  bio  Aurel  Ku- 
sevid  zacetnik  svega  pokolja,  jer  je  dao  znak  bitke,  sto  je  ispalio 
svoju   kuburu.^ 

Ubivsi  Mrzljaka,  udarao  ga  je  najokrutnije,  pak  je  i  druge 
zvao.  da  ga  slijede.'*  On  je  poticao  vatrenim  rijecima  u  boj.  Gotovo 
svi  vodje  turopoljski  isto  su  tako  pozivali  Turopoljce  u  borbu  i  pred- 
njacili  im  cinom.  Tako  je  grot  Antun  Erdody  golim  macem  raspkim- 
civao  turopoljsku  cetu.^  Odvjetnik  Gerencer  svoje  je  Ijude  tako 
odusevljavao  :  »Amo,  amo,  za  nama  evo  Iliraca.  Udrite  decki,  pucajte, 
ne  bojte  se !  Na  crlene  kape  cilajte!«^ 

Ispovjedili  su  svjedoci,  da  su  Turopoljci  iza  svrsena  boja  vi- 
kali,  kad  je  vec  vojska  dosia :  »Vivat!  Madzari  su  preobladali.  Ma- 
dzarski  bumo  govorili!«' 

Madzarske  su  novine  smatrale  9.  decembar  svojim  triumfom 
tako  da  je  izbijala  iz  svih  nada,  da  6e  madzarski  jezik  zagospodovati 
do  jadranskog  mora,  a  da  je  ilirska  stranka  posve  svladana.  U  isto 
su  doba  opisivali  Iliri  citavi  dogodjaj  kao  razbojnicki  napadaj  pijane 
rulje  i  egoistickih  vodja  bez  daljnih  posljedica,  Zagrebacke  su  novine 
morale  o  torn  Sutiti,  jer  cenzor  nije  dopustio,  da  se  o  torn  govori, 
premda  je  sam  bio   dopisnik   »Vilaga«. 

Josipovich  sabra  odmali,  iza  kako  je  kraljevski   mandat  u  znpa- 

'  Ibid.  13.  Svjcdodzba  br.  64. 
'  Ibid,  br.  92. 
'  Ibid.  br.  94. 
'  Ibid.  br.   14. 

^  Ibid.  cl.  14.  svjedodzbc  s  imenom  Kusevicevim.  25.  .34.  .39  /H4    b)  5S. 
85.  89.,  svjedodzbe  bez  imena  njcgova  8.  19.  26,  7!».  100. 
«  Ibid.  18.  br.  69.  90. 
'  Ibid.  26.  br.  7.  24.  76. 


139 

niji  procitan,  u  Zagrebu  sjednicu,  u  kojoj  zakljucise,  da  se  inia  odmah 
jedan  odbor  otposlati  u  Pozun,  da  stvar  svoju  preporuci  palatini!  i 
Madzarima'  a  onda  da  podju  u  Bee  i  da  tamo  obadju  sve  ministre, 
pak  i  sanioga  kralja,  neka  bi  se  »pokoriteljni  mandat«  opozvao,  neka 
bi  se  nova  restauracija  drzala,  neka  bi  se  sazvao  novi  sabor,  izabrali 
drugi  poklisari  itd. 

O  toj  deputaciji,  koja  je  zbilja  stigla  u  Pozun,  pisao  je  odmah 
Klobucaric  barunu  Kulmeru  u  Bee,  da  osujeti  njezine  namjere.  Namah 
su  i  sva  trojica  hrvatskih  zastupnika,  na  vijest  o  dolasku  te  deputa- 
eije  otisla  k  palatinu,  da  ga  informiraju  o  citavoj  stvari  i  poduce,  da 
su  clanovi  deputacije  bmitovnici  i  nemirnjaci.  Po  gotovo  su  protesti- 
rali,  da  ova  Josipovicheva  samozvana  deputacija  govori  u  ime  stalisa 
zagrebacke  i  varazdinske  zupanije.  Palatin  je  hrvatske  zastupnike 
primio  vrlo  hladno  i  vidjelo  se  je  odmah,  da  je  na  Josipovichevoj 
strani,  premda  je  pred  zastupnicima  govorio^  da  je  za  sad  toboze 
neupucen  na  cijoj  je  strani  pravo  i  vecina.  Iza  deputacije  Ihraca 
dosU  su  nakon  po  sata  izaslanici  Josipovichevi.  Svi  su  bih  u  sjajnim 
veHkaskim  odorama  u  zlatu  i  srebru,  te  su  se  dovezH  u  fijakerima. 
Palatin  ih  je  kod  sebe  gotovo  dva  sata  zadrzao,  a  vodio  je  tu  deni- 
taciju  k  palatinu  grof  Ivan  Nap.  Erdody.  Clanovi  deputacije  bili  su: 
grof  Antun  Erdody,  barun  Levin  Ranch,  barun  Sandor  Ranch,  grof 
Aleksandar  Draskovid,  Rikard  Jelacic,  Koloman  Bedekovic,  Aurel  Ku- 
sevi6,  Lujo  Miksic,  Mirko  Busid,  Danijel  Farkas,  Matacii  stariji,  Pavao 
Krajacic,  Stjepan  Kos  i  Stjepan  Pavlekovid.  Ista  je  deputacija  poslije 
pohoda  palatina  otisla  k  banu,  kod  kojega  je  ipak  ostala  tek  pet 
casaka.  Rucali  su  kod  Josipovicha,  a  pozvao  ih  je  na  veceru  i  canadski 
zastupnik  Klauzal,  kamo  su  bili  pozvani  i  neki  madzarski  vodje. 

Ta  deputacija  bila  je  ozbiljna  opasnost  po  Hire.  Uz  to  je  proto- 
notar  Miksic  uz  Erdodya  i  te  kako  radio  protiv  njih.  Miksic  je  uz 
to  tvrdio,  da  je  on  za  prabiljeznika  izabran  po  Turopoljcima,  a  i 
Erdody  je  potvrdjivao  na  svoje  postenje,  da  je  on  uvijek  vidio  Turo- 
poljce  dolaziti  u  hrvatski  sabor.* 

Madzari  su  bili  bijesni  na  sve  dogodjaje  god.  1843,  i  slusali  su 
sve  Josipovicha.  Odlucili  su  prvo  vrijeme,  da  se  i  opet  po§alje  Siskovic 
iU  liptovski  veUki  zupan  Majteni  za  kraljevskog  komesara.  Na  srecu 
je  dosao  u  Bee  Buzan  i  upotrijebio  zgodan  cas,  opisao  je  Siskovida, 
kakav  je  covjek  i  sto  je  sve  radio,  a  za  Majtenia  je  kazao,    da  ako 

'■-  Gaj,  Korespondencija,   slovo   Z,   br.    17.  Pismo  Zorcevo  iz  Pozuna  16, 
ianuara  1844.  u  sveucilistnoj  bibliotcci  u  Zagvcbu. 
''  Ibidem. 


140 

nje<^a  imenuju    za    povjerenika,  to  ce  za  cijelo  zupanija  protiv  njega 

prosvjedovati.    Ta   on   se  je    uvijtk   i  javno  u   sabnru   iskazivao  ocitim 
neprijateljeiii. ' 

Obe  uoarske  stolice,  i  kui^a  velikasa  i  stalezi,  bavile  su  se  tu- 
ropoljskim  pitanjem  i  zadnjim  dogadjajima.  Govorik^  se  zestoko  o 
opasnosti  ilirizma.  Stalisi  su  se  gotovo  jednogkisno  izjavljivali  protiv 
Ilira,  dok  su  se  u  velikaskoj  kui3i  cule  i  izjave  povoljne  Ilirima.  Vla- 
dina  stranka  bila  je  ovdje  proti  izaslanja  adrese  kralju  u  torn  pitanju. 
U  sjednici  od  31.  januara  1844.  prevrsila  je  debata  o  turopoljskom 
pitanju  mjeru  i  postala  tako  burnom,  da  je  sam  nadvojvoda  morao 
po  vise  puta  govoriti  i  izjaviti,  da  6e,  »budu  li  jos  gdjekoje  sjednice 
tako  burnc,  biti  prinuzden  umoliti,  neka  bi  uredili  nutarnjii  organiza- 
ciju  stolice;  jer  6e  biti  inace  ugrozena  sloboda  govora  i  rasprava 
nemoguca,  a  on  u  svojoj  velikoj  starosti  ne  ce  moci  predsjedati.  To 
nije  pomoglo,  jer  je  u  slijedecoj  sjednici  do.slo  do  burnih  prizora  i  ta- 
kovih,  da  se  je  iz  toga  izlegao  dvoboj  izmedju  bana  hrvatskoga  Hallera 
i    grofa    Ladislava    Telekija."  Pet    punih    dana    trajalo    je    rijeckanje.'^ 

Xapokon  je  zavrsena  rasprava  5.  maja,  a  vecina  je  odlucila, 
da  se  kralju  imade  upraviti  molba  opdenita,  ne  obaziruci  se  napose 
na  tegobe  turopoljske,  neka  bi  Velicanstvo  »poklonilo  svoju  pozornost 
izgredima  u  Hrvat-koj  strogim  vrsenjem  zakona,  da  se  tako  umire 
sjedinjene  zemlje  i  majka  zemlja«.  Stalisi  pako  nastojali  su,  da  i  tu- 
ropoljsko  pitanje  ne  sadje  s  vida.  Buduci  da  su  pako,  biskup  za- 
grebacki,  Haulik  i  ban  ustvrdili,  da  u  Hrvatskoj  ne  ima  ilirizma,  koj 
bi  bio  opasan  po  drzavu.  to  su  se  ninogi  zastupnici  nasli  ponuka- 
nima,  da  opsirnije  povedu  rijec  o  ilirizrr.u.  To  se  je  dogodilo  u  sjed- 
nici od  6.  jula  iste  godinc  i  u  sjednicama,  koje  su  slijedile.''  Veliki 
su  se  govurili  govori  ovdje  o  ilirizmu  i  panslavizmu,  kao  najvecoj 
opasnosti  Ugarske.  Napokon  je  aklamacijom  odluceno  :  da  se  zatraze 
od  vlade  izjave  o  smutnjama  u  Hrvatskoj  i  da  poradi,  kako  da  se 
ukinu,  I  kralju  je  opet  upravljena  molba,  da  zakone  strogo  vr.^i,  a 
uskrati  milost  svakomu,  koji  bi  vrijedjao  madzarsku  narodnost.  Neka 
Velidanstvo  pazi  i  na  ono,  sto  se  zbiva  u  Srbiji,  na  crnom  moru  i 
u  dalekoj  Rusiji.  Posljedice  tih  govora  i  reprezentacije  nisu  bile  po 
Hire    opasne.  Vlada    je    mislila,    da  je  sa  otstupom    Nikole  Zdencaja, 


'  Ibidem  pismo  Zorcevo  od  1(5.  I.  1H44. 

*  Horv;ith   M.,    I-'iinfundzwanzij^  jahrc  aus  dor  G^schichtc  Unsarns.  Rd. 
.11.,  str.   li)7. 

'  Ibidem  II.,  str.  U)8. 
'  Ibid.,  str.   200. 


141 


zagrebackog  velikr)g    zupana,  i  tini   da  je    maknula    Antuna    Kukulje- 
vica,  nadzoinika  sviju  skola  hrvatskih,  dosta  ucinila. 


oi 


God    1844    postade  grof  Haller  od  Hallerkeo-a  velikim  zupanom 
zagrebacke    zupanije,    i    bio  je  prvi  ban,  koji  je  u  brvatskom  saboru 


142 

progovorio  madzarski.  To  je  znao  Josipovich  vjesto  upotrijebiti,  kao  da 
je  to  pobjeda  njegova  i  njegove  svojte.  Iznenada  usao  je  u  grad  sa 
sedam  sto  Turopoljaca,  zahtijevajuci  za  njih  pravo  glasa  u  saboru. 
Ispred  te  cete  stupala  je  ponosno  glazba  i  svirala  Rakocijevu  po- 
znatu  poputnicu,  Ceta  je  koracala  zagrebai^kim  ulicama  na  veliko 
CLido  zablenutih  zagrebackih  purgara,  koji  nisu  ni  slutili,  sto  ce  se 
dogoditi.  Tako  su  Turopoljci  dosli  i  do  sabora.  Tuj  je  Josipovich  ener- 
gicnim,  da  i  preostrim  rijecima  postavio  svoj  zahtjev.  Nastade  bura 
u  saboru.  Zestokim  nacinom  napao  je  Josipovich  starca  grofa  Janka 
Draskovida,  baruiia  Kulmera  i  zagrebackog  biskupa  Hauhka.  Bilo  je 
mucno  i  saniomu  banu  utisati  dojam  njegovih  rijeci.  Ban  pokaza  u 
saboru  kraljevski  reskript,  koji  je  medjutim  stigao.  Otpecativsi  ga, 
procitao  je  jasno,  da  je  kralj  nalozio,  neka  sabor  ostane  u  istom 
redu,  kao  i  dosele,  a  da  se  ne  ima  nista  mijenjati  glede  glasova. 
Tako  nije  preostalo  nit  Josipovichu  nit  Turopoljcima  drugo,  vec  da  odu 
neopravljena  posla  kuci.  Mozemo  si  misUti,  kako  je  ta  odluka  zapekla 
Josipovicha,  al  on  ne  samo  da  nije  klonuo,  vec  je  odhicio,  da  podvo- 
strucenim  silama  poradi  za  svoju  stvar.  Tu  svoju  odhiku  poce  on 
odmah  vr^lti,  jer  je  znao,  da  skoro  imade  opet  da  hude  restauracija 
zupanijskih  cinovnika.  Na  toj  pako  restauraciji  trebalo  je  sjedinjenim 
silama  unistiti  IHrce.  ^ 

Ove  god.  1844.,  kad  se  je  u  opc5e  stalo  vise  pisati  o  Turopolju, 
baviH  se  i  neki  ucenjaci  s  njihovom  povjescu.  Tako  je  cuveni  ma- 
dzarski historicar  Mihajlo  Horvat  stao  tvrditi,  kao  sto  je  ved  napred 
receno,  da  su  Turopoljci  ostatak  prastarog  turskoga  plemena.  To  da 
dokazuju  i  toboze  prava  madzarska  imena,  koja  imadu  Turopoljci, 
kao  Bodon,  Ivan,  Locse  i  Rados  i  jer  se  jedno  mjesto  turopoljsko 
zovc  Kuce.  I  Teodor  Bothka,  drugi  ucenjak,  u  svom  djelu:  »Turmezo 
ismertetese«  u  Casopisu  »Szazaduk«  god.  1844.  pridruzio  se  Horva- 
tovu  mnijenju.  Bothka  zato  misli,  da  su  Turopoljci  porijeklom  Ma- 
dzari,  sto  su  ih  kraljevi  i  vojvode  kraljevske  krvi  Arpadovci  toboz 
protezirali  i  upravo  obasipavali  milostima,  jer  su  ih  kao  Madzare 
smatrali  najsigurnijim  zastitnicima  i  privrzenicima  madzarske  drzavne 
ideje  u  Hr\atskoj.  Zato  da  su  i  kraljevi  rado  stanovali  u  Zagrebu, 
u  hlizini  Turopolja.''^ 

j   Barun    Lutzenbacher    dokazivao    je    u   svom  madzarskom  djelu, 


'  Wurzbach   C,   Biographischcs    Lexicon  dcs  Kaiserthums  Oestcrreich, 
Wien   1H63.  X.,  str.  279.— 2S]. 

-  Bresztycnsky,  Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju,  str.  65.,  te  Deielic 
Vclimir,   Turopoljc   i   njcgovi   spomenici    (»Prosvjeta«:  1905.,  str.  666.  do  668 


•143 

da  su  Turopoljci  stariiKjm  Madzari.  Sam  zagrebacki  biskup  Juraj 
Haulik  morao  je  na  to  reagirati,  te  je  u  svom  govoru,  na  pocetku 
madzarskog  sabora  piimjetio,  da  u  toboz  madzarskom  Turopolju  ne 
mogu  Ijudi  razlikovati  madzarsku  od  kineske  rijeci. 

Ambroz  Vranicani  s  Klobucaridem  i  ostalim  Hrvatima  radili  su 
u  prilog  Ilira.  Bili  su  kod  nadvojvode  Franje  Karla,  ministra  Kolo- 
vrata,  Sediiickoga  i  dr.  Klobucarid  je  bio  najprije  kod  Gervaya  i 
kazao  mu,  da  je  Hrvatska  nezadovoljna  s  reskriptom.  Gervay  mu  je 
odgovorio,  da  se  Hrvatska  ne  bi  smjela  tuziti,  jer  je  drzavno  vijece 
kasiralo  sve  akte  porad  ekscesa  od  30.  maja,  koje  je  predlozio  Sis- 
kovic  i  koje  je  potpomagalo  namjesnistvo  i  kancelarija.  Vianicani  i 
njegovi  predlagali  su  poglavito  pet  stvari.  Najprije  izjavise,  da  su 
Hrvati  nezadovoljni  s  reskriptom.  Oni  ne  ce  zakone  u  prijevodu  od 
namjesnistva  primati,  vec  da  i  Hrvatima  car  zakone  potpise.  Za  Turo- 
poljce  zahtijevali  su,  neka  se  u  stalez  od  god.  1830.  postave,  jer  da 
su  konzilij  i  kancelarija  svojevoljno,  a  da  nisu  ni  najvise  mjesto  oba- 
vijestili,  Turopoljcima  osobni  votum  podijelilL*  Izjavise  Vranicani  i  dr., 
da  mira  u  Hivatskoj  ne  ce  biti,  dok  se  Turopoljcima  vise  glasova 
daje  u  skupstinama  zupanije  zagrebacke,  nego  11  to  oni  u  vlastitim 
»spraviscima«  imadu.  Sramota  je,  da  se  isti  ban  postavlja  u  »nepo- 
voljni  i  nepristojni  statist,  u  kojem  su  i  drugi  veliki  zupani  od  god. 
1831.  bili,  najme,  da  se  mora  podvrci  pri  restauracijama  volji 
turopoljskogazupana. 

U  mjesecu  ozujku  1844.  dosla  je  molbenica  zagrebacke  zupa- 
nije proti  Turopoljcima  kraljevskim  rucnim  pismom  u  dvorsku  kance- 
lariju  s  razlogom,  da  se  predmet  stvarno  raspravlja  i  da  se  poda 
opsirno  izvjesde  o  predmetu. 

Vranicani  i  dr.  govorili  su  i  nadvojvodi  Franji  Karlu  i  Sednic- 
komu  o  Turopoljaca.  Osobito  su]  mu  stavili  na  srce  svoju  molbu  o 
Turopoljcima,    jer    tek,  dok  se  ta  molba  rijesi,    mize  se  nadati  miru. 

Zanimivo  je,  sto  je  Sednicki  rekao  Vranicanu  o  Turopoljcima : 
»Moj  Boze,  zasto  se  nisu  gospoda  Hrvati  zanimali  u  pravi  cas  za  to, 
da  seljacke  turopoljske  plemice  k  sebi  pridobiju,  pak  da  izigraju  zu- 
pana,  koji  se  i  onako  svake  godine  bira,  U  ustavnoj  drzavi  je  novae 
dopusteno  sredstvo,  koje  djeluje  kod  seoskoga  plemstva«.  Oni  mu 
odgovorise,  da  se  Turopoljcima  neprestano  pripovijeda,  da  ih  se  hoce 
spraviti  pod  njemacki  zakon  i  nametnuti  im  poreze.  »Da  —  race  on 
—   znam,  da  bi  sada  teze  islo,  i  da  bi  se  zato  sada  trebalo  dvostruko 

'  Gradja  za  povijest  knjizevnosti  hrvatske,  knj.  6.,  str.  287. 


144 

novaca.  AH  vlada  ii  ustaviioj  drzavi  lie  moze  mnogo  uciniti.  Biskup 
bi  se  u  svoje  doba  mogao  bio  pobrinuli  za  tu  stvar  po  svom  novcu 
i  po  svom  duhovnom  polozaju.  Tako  bi  se  zaprijecile  nmoge  ne- 
prilike. ' 

l'(K^etkom  marta  (2.)  pozvao  je  Gervay  iznenada  Klobucarica 
k  nadvojvodi  Ludviku  i  kancelaru  Metternicliu.  Metternich  je  s  Klo- 
biicariCem  govorio  gotovo  Citav  sat.  Narocito  mu  je  govorio  o  Turo- 
pi)l)ciiiia  i  njihovini  votima.  Metternich  mu  rece :  »I  ban  mi  je  izrazio 
istu  zelju,  da  se  Turopoljcima  reduciraju  i  smanje  glasovi,  prije  nego 
sto  bude  obdrzavao  restauraciju.  Ja  prihvacam  njegovo  mnijenje,  te 
cu  stvar  dobro  promozgati,  to  se  mora  urediti«,  Kad  mu  je  Klobu- 
caric  govorio  o  nezadovoljstvu  Hrvata  radi  prijevoda  zakona,  rece 
Metternich:  »Ne  spominjite  nikad  napose  Hrvatske  i  Slavonije,  ved 
kazite  uvijek  :  partes  adnexae,  Ja,  kao  Mettern'ch,  dajem  vam  rijec, 
da  cete  dobiti  zakone  latinskim  jezikom  i  s  kraljevskim  potpisom*. 
Premda  je  kanceUu'  u  svom  polozaju  zakljucak  o  Turopoljcima  suti- 
nirao  i  sutinirati  morao  —  to  je  ipak  dozvolio,  da  neka  promjena 
mora  da  se  dogodi.  Javljajuci  Vranicani  o  tom  Gaju,  moHo  ga  je, 
neka  u  Bee  dodje  vise  Hrvata,  koji  ce  o  tom  informirati  vehku  go- 
spodu,  dok  je  jos  vremena.'^ 

Proti  zahtjeva  narodne  stranke  radio  je  najvise  Dusek.  Dvorska 
kancelarija    se    je    vec    mjeseca  januara  na  poziv  Kok)vratov  izjavila 
'  za  turopoljske  zahtjeve  i  tegobe. 

8.  jula  1844.  raspravljali  su  velikasi  stalisku  poruku  i  zakonsku 
osnuvu  glede  reguhranja  Turovoga  polja.  Najprije  je  o  tom  pitanju 
progovorio  ban  hrvatski,  koji  je  priznao,  da  se  uz  uredjenje  drugih 
kotara  imade  urediti  dakako  i  Turopolje.  Prilike,  u  kojima  je  Turo- 
polje  dobilo  svoja  privilegija,  promijenilo  je  vrijeme.  Zato  treba,  da 
se  ta  plemenita  opcina  nanovo  uredi.  Na  toliko  je  podupro  ovu  sta- 
ll-ku  poruku,  ali  je  zahtijevao,  da  odbor,  koji  ce  o  tom  raspravljati, 
ne  bude  slozen  i  izaslan  iz  drzavnoga  ugarsko-hrvatskoga  zajednic- 
koga  sabora,  vec  iz  hrvatskog.  Tako  da  je  bile  od  davnine,  Bana  je 
zamijenio  u  govoru  hrvatski  poslanik,  te  se  pozvao  na  zak,  Cl.  57. 
od  god.  1646.,  27.  od  god.  1723.  i  18.  od  god.  1741.  Narocito  je 
Sj'omenuo  hrvatskoga  bana  Josipa  Eszterhaza,  koji  je  po  vlastitoj 
\olji  Turnpc-lje  uredio  i  njegova  prava  tak(j  ogranicio,  da  je  pod 
irim  svaka  turopoljska  opcina  samo  jednoga  suca  u  restauraciju  po- 
slati    mogla.    Poslije    je    to    tek    odobrio    zajeduicki  sabor  i  kralj.  Iza 

'  Ibid.,  str.  288. 

''  Ibid.,  str.  290.— 292. 


145 

debate,  koja  je  nakon  to^a  slijedila,  izrekao  je  pahitin  predlog  banov 
kao  odluku  vecine,  a  kao  svoje  ninijenje  izjavio  je,  da  se  turopoljski 
zupan  ne  poziva  kao  reprezeiitanat,  nego  kao  regalista  na  ugarski 
drzavni  sabor. ' 

Posljedak  molbi  turopoljskih  bio  je  napokon  taj,  da  se  je  na 
saboru  god.  1844.  izradila  opsezna  zakonska  osnova  »o  turopolj- 
skom  kotaru«:  »Torveny  czikely  a  Turmezei  keriiletrol« 
Ta  osnova  brojala  je  71  paragraf,  te  je  ucinila  Turopolje  ne  samo 
posve  uezavisnim  od  zagrebacke  zupanije,  vec  dapace  od  citave  Hr- 
vatske.  Ucinilo  se  je  Turopolje  separatnim  tijelom  ugarske  krune, 
proglasilo  se  je  samostalnim  municipijem  i  podvrglo  se  je  neposredno 
kr!  ugarskome  vijecu.  Isti  banovi  hrvatski  ne  bi  pfema  toj  osnovl 
imali  druge  vlasti  do  one  da  imenuju  povjerenika  za  uredjenje  gra- 
nica  izmedju  Turopolja  i  zagrebacke  zupanije,  i  to  samo  onda,  kad 
si  oba  municipija  ne  bi  sama  izabrala  povjerenika.''^ 

20.  jula  bilo  se  je  u  Zagrebu  razglasilo,  da  ce  na  partikularnu 
kongregaciju  doci  oboruzani  Turopoljci  u  velikom  broju  u  Zagreb. 
Strah  pred  Tixropoljcima  tako  je  lisao  u  kosti  Zagrepcanima,  da  su 
ucinili  vanredne  priprave  za  njihov  docek.  Kaptolski  slobodnjaci  budu 
pozvani,  da  stupe  pod  oruzje.  Nalozeno  je,  da  se  kaptolska  vrata 
zatvore.  Proglasjlo  se  je,  da  Turopoljci  hoce  upaliti  grad  i  da  se  ne 
ce  zacati  ni  umorstva.  Na  svu  srecu  pokazalo  se,  da  je  to  tek  iz- 
misljotina. 

31.  jula  bila  je  u  Velikoj  Gorici  glavna  skupstina  pod  pred- 
sjedanjem  zupana  Josipovicha,  koji  spomenu  dogadjaje  od  20.  jula, 
izjavivsi  svoju  tugu,  sto  se  nepovrijedjuju  samo  pravice,  nego  i  po- 
stenje  Turopolja.  Radi  toga  bude  otposlana  kralju  reprezentacija,  u 
kojoj  turopoljsko  plemstvo  zahvaljuje  na  kraljevskoj  zapovjedi  glede 
restauracije,  a  imenito  moli,  da  se  pobrine  za  zagrebacku  zupaniju, 
koja  od  6.  septembra  1843,  nije  vise  imala  kongregacije,  §to  je  sa- 
krivilo  ne  mali  zastoj  u  svim  poslovima  i  javnim  i  privatnim.  Repre- 
zentacijom  ovom  mole  Turopoljci,  neka  bi  se  opet  uveo  red,  a  Turo- 
poljcima  da  se  dadu  stara  prava,  koja  ih  idu.  Buduci  pako  da  je  to 
vrlo  vazno  pitanje,  odiucilo  se  je  zamoliti  ugarskoga  palatina,  da  uzme 
ovu  molbu  pod  svoje  okrilje.  Svim  pako  zupanijama,  neka  se  posalju 
slicna  pisma  uz  zamolbu,  da  Turopoljce  podupru.-  Spomenulo  se  tuj, 
kako  je  jedan    govornik  u  varazdinskoj   zupanijskoj   skupstini  izjavio, 


'  Novine  hrvatsko-slavonsko-dalmatinske.  1«44.,  str.  233. 

'  IV.  451,  i  Bresztycnszky,  Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju.   Zagreb, 

1892.,  str.  130. 

10 


146 

tia  Turopoljci  nijesu  drj^avni,  vec  samo  teritorijaltii  plemici.  Turopoljci 
izjavise,  da  je  to  ispod  njihove  Casti,  o  torn  raspravljati,  gdje  se  to 
jasno  protivi  zakonima  i  povlasticama  njihovim.  Odluceno  je  to  tek 
zapisnicki  konstatovati.  U  ostalom  pusteno  je  na  volju  svakomu  Turo- 
policu,  da  protiv  dotiCnog  grofa  govornika  podigne  tuzbu.  Odluceno 
ie  izjaviti  zahvalu  gradjanstvu  Zagreba,  koje  vjerno  svojim  stoljetnim 
simpatijama  naprama  Turopoljcima  nije  vjerovalo  u  glasine  od  20.  jula. 
Iza  skupstine,  na  kojoj  je  jos  dobio  Josipovich  najfrenetiCnije  izljeve 
povjerenja,  odjasio  je  zupan,  praden  stotinama  plemida,  u  svoj  Ku- 
rilovac,  gdje  je  pocastio  preko  dvije  sta  Ijudi,  velikasa  i  plemiia  i 
reprezentanata  iz  Sv.  Ivana,  Marce,  Sasinovcane,  Puscane,  Jamnicane, 
Stubicane,  stare  plemide  s  Medvedskog  brijega  i  posavsko  plemstvo. 
Tom  zgodom  nazdravljalo  se  je  zanosno  kralju,  palatinu  i  Madza- 
rima,  kao  pravoj  hrvatskoj  bradi. 

Borba  se  je  sve  vecma  jacala.  Mnogi  doduse  od  starih  Hrvata 
nisu  bas  ozbiljno  shvadali  stvari.  Ambroz  se  Vranicani  jada  na  ova 
Ijude  i  veli:  »Koji  ne  vidi,  da  od  spravista  ovisi  zivot  i  smrt  nase 
narodnosti,  taj  je  lud  ill  izdajica.  Sve  sile  na§e  najvece  sakupiti, 
cvrsto  se  sklopiti  medjusobno,  sve  lukavstine  upotrijebiti  za  unistiti 
pasji  izrod  duSmanski  —  to  je  zada6a,  koju  nam  odlucni  sat  nalaze. 
Stara  srca  gnjila  su  i  bez  vatre ;  prijece  nam,  mjesto  da  nam  po- 
mazu.  Za  izliku  slusajmo  ih  —  ali  cinimo  ono,  sto  nam  pamet  i  srce 
domorodno  nalaze. « 

Vranicani  je  ujedno  javio  Gaju,  da  Madzari  odlucise,  da  6e.  u 
bududem  spravistu  Hire  po  Turopoljcima  nadvladati  i  utamaniti  i  do- 
daje:  »Propadnemo  li  sada,  nas  nema  vise!  .  .  ,  Da  je  ban  u  tom 
kolu  bio,  ne  dvoj.  Vrijeme  od  stednje  zivota  je  proslo,  za  sve  spa- 
siti,  treba  sve  riskirati.  Sveta  je  stvar  za  koju  se  mucimo,  pravedna 
pred  Bogom  i  svijetom  .  .  .« 

Vranicani  je  oCajavao,  da  se  dvor  jos  uvijek  ne  da  uputiti,  koja 
je  stranka  u  Hrvatskoj  jaca,  jer  toboze  da  su  Iliri  jaci,  ve6  bi  si 
davno  skinuli  Josipovicha  s  vrata.  ^  Sa  strahom  iscekivao  se  je  10. 
decembar. 

Iza  kobne  decembarske  skupgtine  god.  1843.  nije  dugo  bilo  zu- 
panijske  skupStine.  Ilirci  nisu  htjeli  da  vijecaju  s  Turopoljcima,  a 
Turopoljci  nisu  htjeli  odustati  od  svog  prava.  Tek  iza  pune  citave  go- 
dine  10.  decembra  1844.  bila  je  urecena  po  novom  velikom  zupanu, 
hanu  Halleru,  velika    skupstina  zagrebaCke  zupanije.    Ilirci    su    pripo- 

'  Gradja  za  povijest  knjizevnosti  hrvatskc.  Knj.  6.,  str.  298. 


J 


147 

vijedali,  a  poslije  i  pisali,  da  su  pristase  ugarsko-hrvatske  stranke, 
dakle  i  Turopoljci  sve  su  moguce  pomisljali,  kako  da  pobijede.  Oni  da 
su  naumili  ovom  zgodom  sve,  sto  se  je  njima  protivilo,  unistiti  i 
o  b  j  e  s  i  t  i,  narodne  institucije  razoriti,  a  kad  bi  se  tome  zagrebaCki 
gradjani  usprotivili,  da  ce  i  (iitavi  grad  Zagreb  zapaliti.  Javno  da  su 
se  tijem  grozili  Josipovich,  Pisacic,  Srabec,  Jaksic  i  dr.  U  istinu  su 
silno  kortesovali  i  dov;;zli  u  Zagreb  oruzja,  te  spremili  ziveza  za 
dvije  tisuce  turopoljskih  plemica.  Jedan  clan  kazina  poklonio  je  1500 
forinti  srebra  kasinu  u  tu  svrhu,  a  Feric  je  svoga  slugu  poslao  u 
tvornicu,  da  nakupi  zdjela  i  tanjura.  Kad  su  o  tome  izvijestili  bana 
Hallera,  on  se  je  samo  tim  pripravama  nasmijao  i  rekao,  da  ce  vec 
paziti  na  mir. 

On  je  zato  i  pozvao  u  Zagreb  bataljun  vojnika  iz  Kar- 
lovca.  Al  dodjose  samo  dvije  kumpanije  talijanske  Wimpfenove  i  tri 
madzarske  Golherove.  Ilirci  su,  gledajuci  pripreme  svojih  protivnika, 
pjevali  dan  i  noc !  »Bog  je  s  nami,  ko  prot  nami,  s  njime  ajd 
pod  pete!«  I  oni  pozvase  svoje  Ijude  u  skupstinu.  Narocito  se  isti- 
calo  200  karlovackih  plemica  i  po  prilici  isto  toliko  svetoivanskih, 
koji  su  dosli  konjima. 

Posljedica  prolijevanja  nevine  krvi  bila  je,  da  je  u  Zagreb 
dosao  u  kraljevo  ime  komesar  Josip  Rudic,  backi  veliki  zupan,  da 
isgita  sto  se  ispitati  dade  i  tko  je  zapravo    kriv. 

Ipak  taj  Rudic  kao  da  je  bio  nekako  kukavan,  jer  su  mu  pri- 
jetili,   da  ce  ga  ubiti.  Radi  toga  je  vrlo  rijetko  dolazio  u  Zagreb. 

I  u  tako  zvanom  uCenom  svijetu  izazvao  je  dogadjaj  zivlji  rad. 
Madzari  su  dokazivali  sve  u  sesnaest,  da  je  Hrvatska  podjarmljena 
zemlja  i  da  je  posve  podlozna  Ugarskoj.  Dokazivali  su,  kako  su  ma- 
dzarski  zakoni  prije  vrijedili  i  u  Hrvatskoj.  Narocito  su  opet  jednom 
jace  stali  svojatati  slavonske  zupanije,  kao  svoje.  Te  ucene  radnje, 
pisane  madzarski,  latinski  i  njemacki,  imale  su  strani  svijet  uvjeriti, 
da  Hrvati  nemaju  nikakovih  posebnih  pravica.  Isto  su  i  s  hrvatske 
strane  ustajali  borci,  koji  su  pisali  protivne  clanke  i  brosure. 

Madzari  su  u  svom  saboru,  unatoc  hrvatskih  protesta,  zaklju- 
cili,  da  na  ugarskom  saboru  hrvatski  poslanici  moraju  madzarski 
govoriti,  da  za  sest  godina  ima  madzarski  jezik  postati  sluzbenim  u 
Slavoniji  i  Primorju,  da  se  u  svim  hrvatskim  skolama  imadu  po- 
dici  stolice  madzarskog  jezika,  da  poslije  osam  godina  hrvatske  oblasti 
imadu  s  ugarskima  madzarski  dopisivati,  a  dopise  madzarske  da 
imadu  odmah  primati. 

Josipovich  svojim  predlogom,   koji  je  sabor    primio,  da  i  jedno- 


148 

selac  plcmic  inui  pravo  ^i^lasa,  znao  je,  da  hi  tim  Turcipoljci  tako 
reci  zavladali    Hrvatskom.' 

6.  jula  trod.  1844.  govorio  je  u  u<)^arskuin  sahoru  i  Antun 
Jos  i_gi^  V  i  c  h.  Radilo  se  je  o  drun^oni  renunciju  velikaske  kuce  o 
TuropoTjcima.  Bezeredi,  Kubinyi  i  Szentkiraly  govorili  su  o  opasnosti 
ilirizma.  Tad  ustane  Josipovich  i  rece  uz  burno  prekidanje  i  povladji- 
vanje  niladezi:  »Ilirci  su  sami  nevaljali  Ijudi,  lopovi  (mladez  :  eljen!). 
Medju  tc  nevaljale  Hire  spada  i  zagrebacki  biskup  i  veliki  zupan 
Zdencaj  lopet  povladjivanje).  Sipuski  poslanik  veli  doduse,  da  je  taj 
vec  pokopan,  nu  on  zivi  joste  i  ne  ce  nikad  biti  dobar  Hrvat,  kao 
sto  niti  podkancelar  Bedekovic,  koj  nas  je  izdajica.  Ti  su  isto  tako 
dobri  Hrvati,  kao  Ciraki  i  Somsic  dobri  Madzari.  A  k_o  nam  se  ne 
pomof^ne,  morat  (^emo  si  sami  pomoci.  Ne  ostaje  nam 
nista  d  r  u  g- o.  Mi  se  moramo  pobuniti,  jer  od  ove  opake 
a  u  s  t  r  i  )  s  1<  e  \- 1  a  d  e  n  e  ni  o  z  e  m  o  i  s  c  e  k  i  v  a  t  i  nista  d  o  b  r  a. « 
Silno  povladjivanje  omladine  pratilo  je  burno  te  rijeci.  Josipovich  je 
ovdie  dakle  javno  izjavio,  da  treba  u  najg-orem  slucaju  uzeti  oruzje 
u  ruke  i  hunom  zaprijeciti  porast  ilirizma.  Tko  njegov  znacaj  prouci, 
on  ce  pdmah  znati,  da  je  i  to  bio  izlijev  ojadjene  i  u  dnu  srca  po- 
vrijedjene  duse,  koja  si  ne  zna  nikako  pomoci,  pak  vec  vidi,  gdje  se 
oko  nje  ruSe  njezini  najveci  ideali :  stara  zajednica  hrvatsko-ugarska, 
gdje  vidi,  da  pobjedjuju  t.  zv.  konzervativna  nacela,  da  se  vraca  stari 
mrki  carem  josipom  uvedeni  apsolutizam.  Josipovichev  govor  bio  je 
izrecen  onako,  kako  je  mogao  govoriti  stari  zanosni  unionista,  koji  je 
bio  uvjeren,  da  su  Hrvatima  Madzari  jos  uvijek  onaki  isti  prijatelji, 
kao  prije  pedeset  godina.  On  je  govorio  kao  onaj,  koji  se  je  bojao, 
da  ce  lliri  hrvatsku  slavnu  kraljevinu  razoriti  i  na  njezinim  razva- 
linama  stvoriti  ili  austrijsku  carevinu  ili  neku  nebuloznu  ^r^sko-ilirsku 
drzavu. 

Al  taj  buntovni  govor  ucinio  ga  je  u  ocima  Ilira :  i  z  d  a- 
j  i  c  (J  m  d  o  m  o  V  i  n  e. 

Prva  je  bila  yarazdinska  zupanija,  koja  je  ustala  najostrije  i 
najsvecanije  proti  turopjljskoga  zupana,  nazivajuci  ga  izdajicom  do- 
movine  i  polubijesnim  covjekom,  zahtijevajuiii,  da  se  taj  covjek  kazni, 
koji  se  ne  stidi  mreze  plesti,  ne  samo  domu  i  narodu  s  glavnim  hr- 
vatskim  i  opCe  slavenskim  dusmanima^  nego  se  usudjuje  i  protiv 
same  vlade  buniti  vec  i  onako  uzbunjene  Madzare.  Treba,  da  se  Jo- 
sipovich iz  domovine  procera.  Skupstina  varazdinske  zupanije  prihvatila 
je  u  istinu  taki  predlog  i  poslala  je  svim  hrvatskim  zupanijama  pismo, 

'  Smiciklas,   Povijcst  hivatska.  Zagreb,  1879.  Die  IT.,  sti.  459. 


149 


kojim  ih  poziva,  da  se  sloze  s  varazdinskom  zupanijom  jj-lede  Josipovicha. 
Zanimiva  se  je  u  to]   stvari    vodila    rasprava  u  skupstini  krize- 
vacke  zupanije  pocetkom  mjeseca  septembra    1844. 


Kralj  Matija  Korvin  (1458-1490.),  koji  je  g.  1466.  potvrdio  plemstvo  Turopoljaca. 
Relijef  u  carskom  muzeju  u  Becu. 

U  septembru  god.  1844.  raspravljala  je  krizevacka  zupanija  o 
Turopoljcima  i  Josipovichu.  Varazdinska  je  zupanija  trazila,  da  pn- 
stane  uz  njezinu  molbu,  da  kralj  kazni  Josipovicha  i  da  se  protjera 
iz  domovine,  kao    izdajica.    Prvi  je  proo-ovorio  i  J  a  k  c  i  n.    Podupro  je 


150 

predlog  to  vise,  sto  je  Josip  ivich  bunu  javno  proglasio.  Veliki  zupan 
reCe:   »Dvije  su    stvari,    koje    zeli    zupanija  varazdinska.    Prvo  da  se 
josipovich  iz  domovine  javno  protjera  i  za  prognana  proglasi.   Drugo, 
da  se  kralj  umoli,   neka  ga  za  rijeci  njegove    kazni.    Sto  je  do  prve 
zelje,    neobicna  je  stvar   plemica  u  nase  doba  prognati,  jer  je  proSlo 
odavno    vrijeme,  kad  se  je  tako  radilo,  sada  ve6  nema  zato   zakona. 
Zato  nisam    za    izgon  Josipovicha.    Sto  se  druge  zelje  tiCe,  pitam,  je 
li  to,  sto  je  Josipovich    govorio    protiv  vlade,  bilo  u  zakonitoj   sabor- 
skoj  sjednici?    odgovor:    »nije!«    nego  u  okruznoj.   Sto  se  ovdje  go- 
vori,  smatra  se  vise  privatnom    stvarju«.    Zato  se  izjavi  veliki  zupan 
i  protiv  toga.   Zengeval  i  VusCic    govorili  su  protiv   Josipovicha.    Iza 
jos  nekih  govornika   ustade  Zigrovic  i  rece :   »Josipovich   je,   kao  sto 
svi    znamo,    najveiii    uzrok,  sto  se  nasa    domovina    u    tako   zalosnom 
polozaju    nalazi,  koji  sve  njezine    stanovnike  tako  muci.    Zato  bi  bilo 
pozeljno,  da  se  ve6  nikad  ne  vrati  u  ovu  domovinu,    koju    je    povri- 
jedio  s  tolikim  razdorima«.  Ipak  nije  bio  Zigrovid  ni  za  progon,   niti 
za  kazan,  ve6  je  rekao,  neka  se  to  prepusti  vladi.  Grof  Janko  Drasko- 
vic ipak  je  bio  za  reprezentaciju  kralju,  jer  ce  taj   covjek  (Josipovich) 
jos  mnogo  domovini  skoditi.  Napokon  je  odluceno,  da  se  poslanicima 
krizevaCke  zupanije  dade  naputak  za  sabor,  neka  tamo  pred  citavim 
kraljestvom  izraze  prezir  i  nezadovoljstvo  krizevacke  zupanije  i  neka 
,'lzahtijevaju,    da    se    to    u    zapisnik  uvrsti   na  vjeCnu   sramotu  tog  co- 
)jvjeka,  u  ime  citavog  kralj evstva.  Najposlije,  neka  se  u  saboru  vijeca, 
''kako  da  se  kazni  taj   izdajica  roda  i  domovine,  koji  je  medjujedno- 
;  krvnom  bracom  toliki  razdor  i  nemir  ucinio.' 

Pod  veCe  9.  decembra  1844.  dodjose  Turopoljci  u  Zagreb  i  to 
preko  tisuce.  10.  decembra  bila  je  svecana  instalacija  bana  Hallera  de 
Hallerkei)  za  velikoga  zupana  zupanije  zagrebacke.  Skupstina  se  je  vr- 
§ila  u  dva  dvoriSta,  zidom  razdijeljena.  U  sredini  je  bio  zeleni  stol. 
Skupstinari  su  vikom  pozdravljali  dosljaka.  Turopoljci  vikali  su  »vivat«, 
a  Ilirci  »zivio«.  Instalacija  je  dobro  i  sjajno  proSla,  ipak  je  palo  u 
oCi,  da  su  se  sjajili  bajuneti  i  da  se  je  Cula  svak  cas  njemacka  za- 
povjed:  »Habt  Abht !  Hahn  in  Arm!  .  .  .«  Na  veCer  je  bila  rasvjeta. 
Ali  kako  je  grad  sumoran,  vidjelo  se,  §to  je  od  obicajnih  transpare- 
nata  bio  samo  jedan,  i  to  s  napisom:  »Sloga  od  Boga«.  Drugi  dan 
pao  je  snijeg,  al  je.  ipak  skupstina  bila  pod  vedrim  nebom.  U  10  sati 
otvorio  je  veliki  zupan,  ban,  skupstinu.  Govorilo  se  je  o  bududoj  re- 
stauraciji.  Kad  je  Zorac  kuSao,  da  hrvatski  govori,  zaprijeCi  mu  to 
ban.  Veliki  zupan  izrazio  se:  »Tko  ne  zna  latinski,  onomu  se  ne  pro- 

»  Branislav  1844.  str.  6. 


fh^'>  '■- 


151 

tivim  govoriti  hrvatskl,  all  dok  se  novi  zakon  ne  ucini,  nalazim,  da 
on  grijesi  proti  prava  municipija,  koji  zeli  govoriti  hrvatski«.  Na  to 
se  je  podigla  strasna  vika :  »Hrvatski  .  .  .  hrvatski«  !  U  groznoj  buci 
culo  se  vikati :  »Zar  je  to  hrvatski  ban?  —  Kako  nam  moze  za- 
braniti  hrvatski  govoriti  ?  —  Ja  cu  govoriti  hrvatski,  dok  u  meni  jos 
tece  kaplja  krvi.  -  To  nije  nacin  pucku  Ijubav  steci !  —  Prirodno 
pravo  je  zakon  bozji  i  stariji  od  svih  pravica  i  zakona  Ijudskih.  — 
Tako  je  bilo  u  Varazdinu,  kad  su  Erdoda  pro6erali.«  —  Neki  seoski 
plemi6  stupio  je  na  to  pred  bana  i  doviknuo  mu  :  »Volim  moju  otsje- 
cenu  glavu  vidjeti  na  zelenom  ovom  stoki,  nego  da  pustim  zabraniti 
komu  govoriti  hrvatski  .  .  . «  Isti  plemici  s  turopoljske  strane 
vikalisu:  » Hrvatski  —  h  r  va t ski«.  Nekoji  su  prosli  i  u  »ilirsko«  ]| 
dvoriste.  Upitani  ondje  sta  zele,  odgovorise,  da  su  culi  ovdje  vikati  ' 
»hrvatski«,  te  da  i  oni  isto  zele  i  stotine  njih  na  onoj  strani,  kjji 
bi  rado  ovamo  presli,  ali  ih  gospoda  ne  puste,  vec  da  su  se  i  oni 
samo  kradom  izmakli. '  Vika  se  nije  slegla,  dok  nije  Lentulaj  rastu- 
macio,  da  veliki  zupan  nije  mislio  zabraniti  hrvatski  govoriti,  ve<5 
samo  da  se  ne  bi  hrvaStina  uvukla  u  zapisnike  i  pisma.  Odmah  na 
to  progovori  barun  Kulmer  hrvatski.  Klobucaric,  bivsi  drzavni  po- 
slanik,  predlozi  na  to,  neka  se  za  bududu  restauraciju  podijeli  » pravo 
odvjela«  i  odlicnim  neplemicima.  Ali  na  to  se  razbijesni  Pisacic:  »Ova 
druga  stranka  zeli,  da  bi  se  pravo  glasa  i  neplemicima  pcjdijelilo,  al 
nasoj  plemenitoj  braci  Turopoljcima  zeU  oduzeti«.  Nastade  strasna 
vika,  al  napokon  je  zakljuceno,  neka  sve  ostane  pri  starom.  Na  to 
se  je  povela  rijec,  da  bi  vise  plemica  od  istog  ognjista  ili  samo  go- 
spodar  kuce  imao  pravo  glasa.  Josipovichevci  su  zeljeli  prvo,  jer  ih 
je  i  po  15  u  jednoj  kuci  zivilo.  Al  to  ne  bude  prihvaceno.  Zatini 
je  zakljuceno,  da  se  imenuje  odbor,  koji  ce  sastaviti  popis  svih  ple- 
miCa,  »da  Turopoljci  ne  6e  moci,  kao  do  sada,  i  svoje  kmetove  i  pa- 
stire,  kao  plemice  u  Zagreb  voditi«.  I  tako  se  skupstina  mirno  svrSila. 
Al  zlo  se  zgodi  zato  u  sprovodu  Franje  Kukuljevica.  Po 
^  slije  podne  —  kako  pise  Branislav  —  stanu  trojica  njih,  mladi  Modi<3,l 
fTpmasi6  i  jos  jedan  kod  kasina  s  napetim  pistoljima.  Oni  pn'M-';e 
Hire,  koji  su  i§li  k  sprovodu.  Na  viku  dodjoSe  i  drugi  iz  kasina,  svi 
I  oruzani  i  stadose  pojedine  Hire  ganjati.  Neke  su  krvavo  ranili.  Josi- 
povich  sam  letio  je  oko  kasina,  da  kojega  Ilirca  shvati  s  dvocijevkom. 
Uzbunio  se  Citav  gornji  grad.  AkademiCka  i  gimnazijska  mladez  na 
tu  strku  provali  skolska  vrata  i  rastrCa  se  kuci.  Zasto  je  to  uCinila? 
Zato,  jer  su  9.  decembra  u  Zagrebu  kolali  letaci  hrvatski  i  njema^Jki, 

)  '  Branislav  1844.,   str.  43.-49. 


15^ 

neka  za  Boga  roditelji  ne  puste  djece  u  skolu,  huduci  da  je  Srott 
s  Hochreiterom  ddlucio,  zatvoriti  akadcmiju  onda,  kad  budu  djaci  u 
nutra,  te  ih  tek  onda  otvoriti,  kad  Turopoljci  sve  protivnike  svladaju, 
da  tada  i  nevinu  skolsku  djecu,  otrovami  ilirstinom,  posijeku.  Znajuci 
to  djaci,  kad  je  11.  decembra  i«;un}4ula  stala  pred  vratima  vikati: 
»Cekajte,  prokleti  Iliri,  sad  cemo  i  vas  na  sitne  komade  isjeci«,  — 
preplasise  se,  da  su  oni  letaci  ipak  o-ovorili  islinu,  i  provalise  iz 
skola.  Kad  tamo,  nadjose  u  istimi  olavna  vrata  zatvorena.  Spome- 
nuvsi  se  opomene,  stadose  troati  vrala  i  cijepati,  dok  ih  nijesu  raz- 
valili,  te  prodrvsi  na  ulicu,  otkud  se  je  vec  turopoljska  ceta  udaljila, 
odose  neki  kuci,  a  dru<;i  na  sprovod  Kukuljevicev.  Na  putu  sastase 
neku  cetu,  iz  koje  kirur*)^  Domin  klikne  :  »Udarite  po  ovim  djacima, 
i  to  su  vam  Ilirci!«  Nastade  tucnjava.  Tom  zgodom  probi  bodezom 
neko  ilirskom  mladicu  Agneziju  ruku.  Isti  je  i  dva  bica  iz  kubure 
izbacio  na  djake.  Sad  stigose  Wimpfenovi  vojnici  i  otjerase  sve.  Ban 
nalozi,  da  se  buntovni  izgrednici  isceraju  iz  Zagreba.  Bila  je  opas- 
nost,  da  se  dogode  i  mnogo  veci  nemiri. 

Turopoljsko  plcmstvo,  imajuci  svoju  obicnu  skupstinu  na  Luci- 
jino  1844.  izabralo  je  nove  asesore.  11  su  bili :  grof  Ivan  Erdody, 
upravitelj  varazdinske  zupanije,  grof  Ljudevit  Batthiany,  grof  Ladi- 
slav  Teleky,  grof  Aleksandar  Draskovic,  barun  Levin  Rauch  i  barun 
Gjuro  Rauch ;  za  tim  gospoda  Moric  pi.  Szentkiraly,  podzupan  pe- 
stanske  zupanije ;  Koloman  pi.  Bedekovic,  asesor  zagrebacke  distrik- 
tualne  stolice  ;  Franjo  Orsic,  sudac  zagrebacke  zupanije;  Karlo  Jelacii  ; 
Aurel  pi.  Kusevid,  zemaljski  arkivar ;  Gjuro  pi.  Pisacic ;  a  zamjeni- 
cima  :  Matija  Arbanas,  Stjepan  Koos  i  Ladislav  Modic.  Svi  ovi  iza- 
brani  su  iz  zahvalnosti,  sto  su  iskazali  plemenitoj  turopoljskoj  opcini 
simpatije  i  sto  su  se  inako  za  nju  ucinili  zasluznima. 

Ye6  god.  1840.  izabrali  su  Turopoljci  slicno  Franju  Deaka 
svojim  aSv;sorom. 

U  sjednici  od  13.  decembra  procitao  je  zupanijski  vice-fiskal 
josip  pi.  Kukovic  prosvjed,  u  kojem  se  veli,  da  su  doduse  Turo- 
poljci pravi  plemici,  ali  da  dosele  nisu  nikada  imali  individualno 
pravo  glasa,  a  po  rudoltinskom  privilegiju  od  god.  1582.  svagdje, 
dakle  i  u  zupanijskim  kongregacijama,  zastupa  ih  samo  njihov  zupan. 
Pa  jer  su  10.  decembra  do.^li  u  velikom  broju  na  skupstinu,'  da  si 
usurpiraju  pravo,  koje  ne  imadu,  to  fiskus  ne  moze  biti,  zadovoljan 
s  ovim  nezakonitini  cinom  turopoljskim  i  ulaze  sveCani  protest,  te 
moli,  da  se  sacuva  pravo  onih  plemica,  koji  imadu  individualno  pravo 
glasa,  neka  se  izdadu  testimonijali. 


53 


Proti  tome  prosvjedu  ulozio  je  reprotest  aseSor  turopoljske  op- 
cine  losip  pi.   Briglevic,  jer  je  zupaii  bio  nenazocan. 

15.  marta  1845.  umro  je  u  Velikoj  Gorici  zupnik  Franjo  Domin 
u  68.  godini  zivota.  Novine  su  ga  hvalile  kao  vrlo  knjizevno  ohra- 
zovanoga  covjeka  i  dobrotvora  turopoljskoga. 

17.  marta  1845.  predsjedao  je  ban  kongregaciji  zagr.  zupanije. 
U  toj  je  procitano  pismo  kr,  slobodnog  grada  Szathmar-Nemeti,  kojim 
se  javlja,  di  je  taj  grad  imenovao  Antuna  Josipovicha,  zupana 
svojim  gradjaninom  radi  velikih  zasluga.  U  diplomi,  koju  je  torn 
zgodom  taj  grad  poslao,  kaze  se  :  da  je  Josipovich  najzasluzniji  za- 
stupnik  zagrebacke  zupanije  na  zadnjem  ugarskom  drzavnom  sa- 
boru.  Stalisi  odlucise  ovo  pismo  vratiti  gradu  Szathmar-Nemeti,  jer 
stalisi  ne  poznaju  Josipovicha,  kao  za- 
stupnika  zupanije  na  drzavnom  saboru 
ve6  samo  kao  zastupnika  plemenite 
opCine  turopoljske. ' 

Stvari  turopoljske  stale  su  zanimati 
i  strani  svijet,  izvan  granica  monarkije. 
Cak  i  >Augsburger  AUgemeine  Zei- 
tung«  iniala  je  dopise  o  Turopolju. 
Tako  dopis  od  4.  januara  1845.,  gdje 
se  kaze  :  Hrvatsko  turopoljsko  pitanje 
jos  uvijek  nije  rijeseno,  i  obe  stranke 
iscekuju  konacnu  odluku.  Sigurno  je, 
da  od  mnozine  plemica  iz  Turopolja, 
koji  su  dosele  bile  na  skupstinama  i 
kod  restauracija,  kao  clanovi  s  pravom 

glasa,  jedva  da  ih  dvadeseti  dio  ima  u  istinu  pravo  glasa,  jer  ne  bi 
mogli  pokazati  posjed,  koji  je  nuzdan  za  pravo  glasa.  Sto  misli  vlada 
o  tome,  to  nije  poznato.  —  Govoreci  o  torn,  spominje  dalje  Augsbur- 
gerica,  da  su  misleci  na  to,  odlucili  mnogi  clanovi  »ultramadzarske 
strane«.  da  ucine  veliku  '  zrtvu  i  da  uz  stanovite  uvjete  dadu  Turo- 
poljcima,  koji  ne  imadu  nekretnina,  zemljista  toliko,  koliko  treba  da 
dobiju  pravo  glasa.  Osobito  o  torn  da  rade  grof  Kazimir  Battlvjj^ii, 
grof  Aleksander  Draskovic  i  dr. 

28.  marta  1845.  bilo  je  otvorenje  sabora.  Ve6  dva  dana  prije 
dolazili  su  Turopoljci  u  Zagreb.  Doslo  ih  je  oko  dvije  tisude.  Ban 
je  u  svom  goyoru  naglasio,  da  je  sabor  sazvan,  da  se  publicira  pre- 
zidijal,    u    kom  se  veli,  da  se  vise    restauracija  i  izbor  hrvatskih   za- 


Pccat  Fridrika  i  Ulrika  knezova 

Celjskih. 
U  narod.  muzeju  u  Budimpesti. 


»Agr.  Ztg.«  br.  24.  od  god.  1845. 


154 

stupnika  na  zajedniCki  sabor  ne  mo/.e  odgoditi  i  za  to  kralj  nalaze, 
da  ban  pozuri  restauraciju,  a  da  se  pri  popisu  plemiC-a  ima  uzeti 
za  temelj  cinozura  od  god.  1835.  Protiv  toga  prezidijala  ustade  se 
odmah  sa  vise  strana.  Josipovich  pokusa  u  toj  sjeduici,  da  pomir- 
Ijivo  govori  i  brvatskim  jezikom :  »Zalosno  je  —  rece  —  i  bolno 
za  srce  svakoga  iskrenoga  rodoljuba  polozaj,  koji  imamo  razdijeljeni 
u  stranke,  koje  se  mrze.  Mnogogodisnja  mrznja,  beskrajno  ogorCenje, 
kamo  nas  dovedoSe?  amo,  da  stisnuti  medju  bajunete,  pod  vedrim 
iiebom  moramo  vijecati.  Mi  zelimo  nas  narod  podignuti,  a  mi^  sinovi 
istog  naroda  bijesninio  jedni  na  druge.  —  Nebo,  pod  kojim  stojim, 
svjedokom  mi  je,  da  nijesam  nikada  nista  drugo  zelio,  nego  najbolje 
za  svoju  domovinu,  te  da  su  mi  uvijek  svetima  bile  narodnost  i  mu- 
nicipija  moje  domovine.  —  Na  cemu  se  osniva  nasa  svadja,  na§ 
razdor?  na  nesporazumcima,  a  ne  na  nacelima.  Samo  sjedinjeni  mo- 
zemo  postignuti  svoju  svrbu  i  izbjeci  opasnostima,  sto  nam  prijete  ! 
Dajte  dakle  da  panu  zaprijeke,  §to  nas  dijele  i  dajte,  da  si  pruzimo 
ruke. «  — Slicno  je  govorio  jos  i  drugi  govornik  Josipovicheve  stranke, 
ali  Iliri  rekose :  »Mi  bi  s  odusevljenjem  pristali  na  mir,  ali  tko  nam 
jamCi,  da  su  Josipovicheve  rijeci  iskrene  ?  —  Djela?  Ova  govore  proti 
vjeroispovijesti,  koju  je  upravo  izrekao.«  Turopoljci  bucno  prosvj  ado  vase. 
Ilirci  na  to:  »Pokazite  mu  saborske  sjednice  —  poreze,  madzarski  jezik.« 
—  Uz  buku  uzvrati  zupan:  »Nije  istina,  da  sam  u  saboru  ikad  govorio 
proti  domovine  il  nase  narodnosti  —  nije  istina,  da  sam  glasovao 
za  poreze  —  neka  se  pokazu  saborski  dnevnici  —  dnevnici!«  —  Na 
drugoj  strani  zamnijese  povici:  »Zastupnici  neka  govore:  Buzan,  Klo- 
bucaric  .  .  .«  Na  to  izjavi  jedan  od  hrvatskih  zastupnika  na  zajed- 
niCkom  saboru,  da  je  o  djelovanju  sabora  sastavio  izvjeStaj,  kojemu 
moze  onda  turopoljski  zupan  prigovoriti,  al  ne  misli,  da  je  zgodno 
sada  o  tom  debatirati.  }oi  se  i  vise  govorilo  o  miru.  Onda  se  je 
povela  rijeC  o  vojsci,  koja  je  nazoiina,  al  kad  je  predsjednik  ban  iz- 
javio,  da  6e  odmali  vojsku  otstraniti,  ako  mu  gospoda  zajamce  mir.. 
prestalo  se  o  tom  govonti. 

Sve  se  isprvice  radilo,  da  de  nova  restauracija  biti  25.  januara 
god.  1845.  Ali  to  su  nastojali  sprijeciti  sami  prvaci  madzarsko-hr- 
vatske  stranke,  jer  jo§  nijesu  u  sebe  osjedali  tolike  snage,  da  ostanu 
pobjednicima.  I  tako  se  je  zavlaCilo  s  raspisom  nove  restauracija  jo§ 
pune  po  godine,  dok  napokon  nije  raspisana  za  mjesec  juli,  mjesec, 
koji  je  za  uvijek  ostao  znamenit  u  hrvatskoj  povdjesti.  Dan  28.  juli 
ubiljezen  je  naime  krvavim  pismenima  —  i  jos  mu  se  i  danas  nije 
zameo  trag. 

Haller,  koji  je  u  svem  ii5ao  na  ruku  mad^arsko- hrvatskoj  stranci, 


155 

ishodio  je  reskripat  ugarske  dvorske  kancelarije,  kojim  se  je  znatno 
smanjio  broj  izbornika  u  zagrebackoj  zupaniji,  osobito  onih  iz  pri- 
morskih  strana  i  gorskog  kotara,  koji  su  prijedjeli  za  ono  doba  jos 
spadali  pod  zagrebacku  zupaniju. 

Mnogo  se  je  isCekivalo  od  restauracije  god,  1845.  Mozda  ne 
ce  bid  s  gorega,  ako  ovdje  navedem  rijecii  jednoga  savremenika  o 
iscekivanju  te  restauracije:  »Napokon  je  svanuo  dan.  ..  dan  trogo- 
disnjeg  vrucega  ceznuca  .  .  .  dan  tolikih  politickih  uzdaha  .  .  .  dan,  na 
koji  se  polipu  nalik  tolike  strasti  pritistu  .  .  ,  dan  restauracije!  — 
O  rijeC^i  slatke  i  gorke,  prozaicke  i  toli  zanosne !  Nije  Ijepse  zvucio 
Jakobincu  njegov  »r  egalite  et  liberte«,  Englezu  njegova  »charta, 
magna*  i  njegova  »slobodna  trgovina  vane«.  Ne  zvuce  lijepse  dobro- 
cudnomu  Nijemcu  rijeci  »kegel  i  pivo«,  Talijanu  glas  Malibrankin . . . 
ne  zvuci  odusevljenije  Poljaku  »Jeszcze  Polska  niezginela«,  kao  mno- 
gima  u  Hrvatskoj  rijec  restauracija!  Ne  sanja  drazesniji  san  o  de- 
vetom  nebu  Turcin,  ne  gleda  s  vecom  ceznjom  Rus  Carigrad,  nego 
sto  su  neki  od  zagrebackih  stalisa  iscikali  zagrebacku  restauraciju . ..« 
Ovako  pocinje  taj  savremenik  svoj  spis,  a  onda  pita :  a  sto  je  tu 
zagrebacku  restauraciju  ucinilo  zaristem  tolikih  zelja,  zivotnim  pita- 
njem,  da  joj  tolike  necuvene  zrtve  podaju,  Zasto  o  njoj  tepa  svako 
dijete  u  Ugarskoj  ?  Zasto  i  inozemstvo  rado  gleda  u  nju?  Na  ta  pi- 
tanja  odgovara  sam  taj  savremenik  posve  jasno  i  dobro  :  Na  zagre- 
backu restauraciju  svezala  je  neposredno  pitanje  hrvatska  stranka  — 
ona  se  je  ucinila  osju  politickog  zivota  u  Hrvatskoj  .  ,  .  smatrahu  ju 
svi  kao  nesto  odlucna  u  narodnoj   stranackoj   borbi. 

U  zagrebackom  njemackom  listu  dali  su  na  5.  maja  1845.  grof 
Stjepan  Draskovic  i  grof  Karlo  Jelachich  de  Buzin  izjavu,  da  njihova 
stranka  ne  nosi  ime  niti  »narodna  stranka«,  niti  »turopoljska«,  vec 
da  im  je  sveto  ime  Hrvata,  da  se  zove    »hrvatska  stranka*.' 

God.  1845.  raspravljale  su  i  u  29.  broju  zagrebacke  njemaCke 
novine  o  torn:  kako  se  ^ove  zupan  turopoljski  njemacki?  To  je  od- 
govor  na  clanak,  sto  ga  je  donesla  »Luna«.  Na  taj  odgovor  odgo- 
vara opet  u  istim  novinama   —  B.  — 

Velike  su  priprave  bile  vec  mnogo  dana  prije  skupstine.  U  Za- 
greb su  stizali  izbornici  u  rpama.  Ilirci  su  docekivali  svoje  sa  ja- 
strebarskom  glazbom  uz  pjevanje  narodnih  davorija  i  budnica.  Osobito 
se  odlikovahu  kao  narodni  kortesi:  Ivan  Gelinid,  Jerko  Belosevid, 
Stauduar,  Spindek  i  Domitrovic.  Od  starijih  agitator  a  odlikovahu  se 
gradski  sudac  Josip    Stajdaher,    Ivan    Kukuljevid,    kanonik    Mato  Vu- 

'  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845.,  str.  156. 


156 

kovic,  Ambroz  Vranicani,  pjesnik  Mirko  Bogovid,  Roberto  Zlatarovid 
i  orofovi  Jurica  Orsii,  Gjuro  Erdikli,  te  Albert  Nugent.  Narodnjaci  su 
se  smjestili  u  »Streljani«,  u  nekim  gostionama  donjega  grada  i  u 
t.  zv.  »Paradajzl-u«  (kasnije  kuiia  Fichtenauova,  zatim  Antuna  Nu- 
genta,  danas  Mazuraniceva). ' 

Madzarsko-hrvatska  stranka,  u  kojoj  su  se  osobito  isticali  turo- 
poljski  plemici  i  Sasinovcani,  Moravcani  i  oiii  iz  Sv,  Ivana  Zeline, 
dolazili  su  u  Zagreb  takodjer  glazbom,  i  to  turopoljskom.  Ta  je  glazba 
neprestano  svirala  Rakocijevu  koracnicu.  Najglavniji  vodje  ove  stranke 
bill  su  Franjo  Fogledic,  Adalbert  Modic  i  I  Josip  Tomasic.  Turopuljci 
se  i  opet  utaborise  u  kuci  Antuna  Josipovicha  (poslije  Wanicanijevoj) 
na  trgu  sv.  Katarine. 

Kandidati  za  prvoga  podzupana  bill  su  po  tri  od  svake  stranke. 
Madzarsko-hrvatska  stranka  stavila  je  kandidate  Josipa  Zuvica,  Edu- 
arda  Jelacida  i  Adalberta  Modica ;  dok  su  opet  Ilirci  stavili  kao  svoje 
kandidate    Benka    Lentulaja,    Franju   Novaka  i  Stjepana   Pavlekovica. 

Ban  Haller  nalozio  je,  da  se  ovaj  put  ne  ima  izbor  vrsiti  kao 
dosjle  u  zgradi  zupanije  zagrebacke,  ve6  u  samoj  banskoj  palaci. 
Da  se  ne  dogode  svadje,  razdijelile  se  ve6  isprvice  stranke  u  dva 
glavna  odjela.  Tako  je  ban  nalozio,  da  lijevo  dvoriste  imade  (sa  vra- 
tima  zadnjima)  stranka  madzarsko-hrvatska,  dok  su  se  u  desno  dvo- 
riste (s  prijednini  vratima)  imali  smjestiti  Ilirci  i  njihove  pristase.  Da 
se  mir  jos  vecma  osigura,  spremio  je  ovaj  put  ban  Haller  u  oba 
dvorista  vojsku.  Vojnici  su  bill  sami  Talijani,  koji  su  kipiU  od  mrznje 
na  Hrvate  vec  radi  toga,  sto  su  Hrvati  bili  najbolji  austrijski  vojnici 
u  Italiji  protiv  njihovih  suplemenika,  kad  su  se  borili  za  slobodu  i 
nezavisnost,  te  jedinstvo  Italije.  Jedan  odio  vojske  smjesten  je  i  pred 
bansku  palacu  na  Markov  trg.  Bili  su  to  vojnici  13.  Wimpfenove 
pukovnije.  Sam  izbor  obavljao  se  je  pod  galerijom,  ispod  koje  se  je 
dolazilo  iz  jednoga  dvorista  u  drugo.  Sam  ban  htio  je  ovaj  put  da 
vodi  izbore  i  zato  je  bio  namje§ten  pred  zelenim  izbornim  stolom  i 
njegov  stolac.  On  je  u  ostalom  i  onako  bio  imenovani  veliki  zupan 
zagrebacke  zupanije,-  pak  je  ve6  kao  takav  imao  duznost  i  pravo 
predsjedati  skupstinama  zagrebacke  zupanije.  Hallera  opisuju  mnogi 
kao  tirana,  i  zednoga  krvi  i^ovjeka.  On  je  bio  sve  drugo  nego  to. 
Zar  ne  pricaju  o  njem,  da  je  drhtao  u  svecanini  zgodama?  Zar  nije 
ijiijedo  u  lieu  proglasivao  rezultat  izbora  ?  Moglo  bi  se  prije  redi,  da 
je  rad  svoje  neodlucnosti  skrivio  mnogu  nesredu.  Bas  u  ovoj  restau- 
raciji  pokazao  se  je  slijepim  slugom  turopoljskoga  zupana.  Josipovich 

'  Rudolf  Horvat,  Srpanjske  zrtvc,  »Prosvjeta«  god.  1909.,  mj.  jula. 


157 


mil  je  upravo  nalagao,  ko^-a    da    kao    ban    kandidira.    Nalaij^ao   jc  U> 
Josipovich    kao    diktator    u    javnoj    skupstini,    te    su    jos    iniiogo    vre- 


o 

^  p 

-r  ~' 

o  o 


.o    o 


mena  poslije  korili  bana  ne  samo  Ilirci  vec  i  drut^i,  da  je  bnsk  i  cast 
nogama  pogazena  pred  svima  torn  banskom  poslusnoscu,  Svakako  ta 


158 

poslusnost  govori  o  svemu  prije  samo  ne  o  enerziji  i  snazi  Hallerove 
volje.  Pak  ako  se  je  ipak  ba^  pod  njim  dogodilo  prolijevanje  krvi, 
to  se  zaista  ne  ima  pripisati  njegovoj  krvoloCnosti,  ve6  s  jedne  strane 
nepoznavanju  odnosaja,  s  druge  strane,  Sto  u  opcoj  uzrujanosti  i  sam 
nije  znao,  sto  radi. 

Izbor  prvoga  podzupana  trajao  je  od  28.  jula  1845.  od  jutra 
do  9  sati  u  vece.  josip  Zuvic  imao  je  535  glasova,  a  Lentulaj  450 
•rlasova.  |os  nije  ni  polovina  izbornika  glasala.  Drugi  dan  se  je  na- 
stavio  izbor  i  trajao  je  i  opet  do  sedam  sati  na  vecer.  Kazu,  da  je 
blijed  i  drscuii  ban  Haller  proglasio  izbor,  da  je  izabran  prvim  pod- 
zupanom  Josip  Zuvic  sa  1289  glasova.  Pao  je  Benko  Lentulaj,  koji 
je  dobio  samo  974  glasa.  Za  Zuvica  je  glasovalo  medju  ostalima  i 
570  Turopoljaca. 

Pojmljivo  je  veselje  nastalo  u  redovima  Josipovicheve  stranke, 
Nastade  pobjednicka  vika:  Vivat!  Njihova  banda  zasvira  »tus«,  Turo- 
poljci,  na  celu  im  Josipovich,  podjose  napred,  a  dvojica  uzese  na  ra- 
mena  Josipa  Zuvida,  novoga  podzupana  i  ponesose  ga  kroz  straznja 
vrata  uz  gromke  usklike  svojih  pristasa  u  kucu,  gdje  se  je  nalazio 
narodni  kazino.  Da  su  Ilirci  bili  konsternirani  i  da  su  stali  psikati  i 
zvizdati,  kako  veli  jedan  rukopis,  na  nacin  Ijutih  guja,  te  ocajnim 
bijesom  pozdravili  rezultat  ovoga  izbora,  takodjer  je  posve  razum- 
Ijivo,  ako  se  uzme  u  obzir,  da  im  je  tim  dogadjajem  imalo  biti  sve 
oteto,  sto  su  prije  par  godina  teSkom  mukom  osvojili.  Vidjelo  se,  da 
vec  nema  jake  ruke  njihovog  nekadanjeg  velikog  zupana  Nikole  pi. 
ZdenCaja  Zahromicgradskoga.  Usklici  nezadovoljnih  Iliraca  morali  su 
prestrasiti  Hallera  i  zato  je  dao  i  jace  povisiti  straze.  Sad  se  je  vi- 
djelo ve6  vise  vojske  na  Markovu  trgu.  Sam  ban  Haller  postavio  se 
je  na  prozor  svojega  dvora  s  jos  nekoliko  svojih  politickih  pristaia 
i  promatrao  je  budno,  §to  se  dolje  dogadja. 

Citavi  prvi  dio  god.  .1845.  prolazio  je  u  Carkanjima,  dok  se 
napokon  nije  priblizio  nesretni  juli  god.  1845.,  koji  je  za  uvijek  ubi- 
Ijezen  krvavim  slovima  u  povjesti  grada  Zagreba. 

Bilo  bi  u  ostalom  krivo  misliti,  da  su  svi  Turopoljci  bez  raz- 
like  bili  unijoniste  Josipovicheve  boje.  Dapace !  bilo  je  medju  njima 
vatrenih  Iliraca.  To  treba  da  svakako  ovdje  zabiljezim.  Medju  takove 
spadao  je  narocito  Dragutin  pi.  Pogledic  KuriloveCki,  sin  Jurja,  na- 
mjesnoga  zupana  turopoljskoga.  On  je  dapace  bio  svak  turopoljskoga 
zupana  Antuna  Danijela  Josipovicha,  a  brat  velikoga  pristaSe  i  bojov- 
nika  unijoniste  Franje  Pogledida.  Znacajan  je  za  ono  doba  i  za  one 
prilike  dogadjaj,  §to  ga  je  dozivio  bas5  ispred  kobne  restauracije  od 
29.  jula   1845.    Njega  je  ilirska    stranka    izabrala    za   kortesa  u  jam- 


159 

niCkom  kraju,  A  zbude  se,  te  je  u  isto  vrijeme  njegov  stariji  brat 
Franjo  korteSovao  za  Josipovichevu  stranku  u  Pisarovini.  Nastade  na- 
tjecanje  ove  plemenite  bra6e,  koji  (5e  kome  oteti  vise  plemenitaga. 
Nije  kortesacija  u  ono  doba  bila  laka  stvar.  Trebalo  je  citave  dane 
i  noci  piti,  plesati  i  nagovarati.  Medju  pisaiovinskim  plemi(5ima  bio 
je  vrlo  ugledan  neki  Marko  Kovacic,  urnan,  al  analfabeta.  Franjo 
Pogledii  nagovarao  ga,  neka  za  Boga  glasuje  proti  Iliraca,  jer  ovi 
idu  zatim,  da  se  uvedu  porezi  i  da  se  plemici  kasiraju.  Oni  idu  za 
tim,  da  sabor  zakljuci,  neka  plemici  polovicu  dohodaka  prepuste  onima, 
od  kojih  ill  je  dosele  brao,  a  drugu  polovicu  da  ce  morati  dati  za 
terete,  koje  su  dotad  drugi  nosili.  Plemici  u  buduce  ne  ce  pobirati 
ni  desetine,  niti  dimnice.  U  buduce  ne  ce  im  zemlju  obradjivati  ni- 
kakova  robota,  nego  da  ce  se  mjesto  toga  upoznati  s  porezom.  Bu- 
duci  da  plemicka  dobra  imadu  najveci  dio  dohodaka  od  podanickih 
daca,  to  ce  se  od  ovih  neki  dio  plemicima  ostaviti,  i  to  samo  po 
imenu. 

Te  rijeci  slusao  je  mirno  seoski  plemic,  dade  dapace  i  ruku 
kortesu  Franji  Pogledicu,  a  onda  zapita  posve  mirno:  »A  cuju,  kaj 
im  je  Dragutin  Pogledic,  koji  je  sada  u  Jamnici?«  —  Na  to  mu 
Franjo  Pogledic  odvrati :  »Brat  mi  je,  rodjeni  brat!«  —  Kovacic  na 
to  odbrusi:  »Gospone!  Njihov  brat,  koji  je  zupanijski  notarijus,  cisto 
je  drugac  pripovedal,  nego  vi.  Pak  znajte,  kad  ne  morete  svojega 
mlajsega  brata  nagovoriti,  ne  bute  bogme  ni  mene.  Z  bogom  !«  i  ode.  ^ 

Slicnih  Dragutinu  Pogledicu  Turopoljaca  bilo  je  i  vise,  al  da- 
kako  da  su  se  i  oni  gubili  u  velikoj  mnozini  unijonista.  Svakako  je 
i  ta  crtica  vrlo  karakteristicna  za  poznavanje  one  dobe. 

Ako  i  jest  ilirska  stranka  upotrijebila  sva  sretstva  kortesacije  i 
bila  gotovo  sigurna,  da  6e  pobijediti,  to  je  dozivjela  kruto  razoca- 
ranje.  Premda  je  ta  stranka  imala  vedinu,  dakako  s  kredencijonalima, 
to  je  propala.  To  se  je  pako  dogodilo  tako,  da  je  jedan  Ilirac,  komu 
su  bili  povjereni  kredencijonali,  predao  ili  prodao  i  vise  od  tri  sto 
kredencijonala  madzarsko-hrvatskoj  stranci.  Poslije  se  je  za  istoga 
covjeka  saznalo,  da  je  i§ao  svake  noci  velikoga  zupana  i  bana  Hal- 
lera  izvje§civati  o  svem  sto  snuje  i  kako  stoji  ilirska  stranka.  Po 
tome  nije  cudo,  zasto  je  propala  ta  stranka."^  A  to  nije  islo  bez  krvi ! 

Kukuljevic,  koji  je  i  sam  bio  svjedok  krvavog  dogodjaja  ovako 
ga  pripovijeda  :    »Napokon  svane  i  28.  srpanj  1845.  dan  zupanijske  ob- 

'  Gjuro  Dezelic,  Dragutin  Pogledic  Kurilovccki.  Zivotopis.  »Dragoljub«' 
Zagreb.  Tecaj  XXX.,  str.  5. 
^  Ibid.  6. 


160 

nove.  lur  due  26.  i  27.  srpiija  dola/.ile  su  cete  hiraca  sastojeci  iz 
prostih  plemica,  pracene  iiiuzikom  i  j^ospodom  jednomisljenika  u  Za- 
«j^reb.  Muzika  jastrebarska  pred  narodnjacima  svirala  je  narodne  ko- 
made,  muzika  turopoljska  predvodila  je  Turopoljce  glasom  Rakoczy- 
jeve  note.  K  protivnoj  strani  pripadahu  Tiiropoljci,  Sasinovcaiii  i 
moravecki  i  svetoivanski  plemici,  k  narodnoj  pridruzise  se  plemici 
prekokupski,  jrorski,  primorski,  stubicki,  svetosimunski  i  jedan  dio  Mo- 
ravcaiia  i  Svetoivanaca.  Glavni  vodje  kortesa  magjaronskih  bijahu 
Levin  Ranch,  Franjo  Potrledic,  Modici,  otac  i  sin,  Josip  Tomasic  itd., 
od  naro.lne  pako  stranke  Jerko  Belosevici,  Stauduar,  Spinderk,  Celinic, 
DoniitrDvic  i  ostali.  Turoptiljci  uzese  svoj  glavni  stan  n  Josipovichevoj 
sada  Vranicanijevoj  kuci  na  trgu  sv.  Katarine  i  u  niagjarskom  ka- 
zinu;  narodnjaci  u  Streljani  i  u  nekim  gostionama  donjega  grada  i  u 
u  »Paradaizlu«,  (danas  kuca  Vladimira  Mazuranica  u  Jurjevskoj  uUci). 
Ranim  jutrom  28.  jula  dade  ban  Haller  u  obadvim  dvoristima 
i  na  svim  hodnicima  banske  kuce  namijestiti  vujnike  nasadjenim  ba- 
jonetima  i  nabijenim  puskama,  te  postavi  za  svoju  strazu  jedan  odio 
vojnika  i  pred  bansku  ku6u.  Desno  dvoriste  banske  kuiie  s  jednima 
vratima  ostavi  ban  narodnoj  stranci,  lijevo  dvoriste  sa  dvima  vratima 
predade  narodnoj  stranci  protivnoj,  docim  je  svoju  stolicu  sa  ze- 
lenim  stolom  namjestio  pod  svodom,  ispod  kojega  je  prolaz  iz  jed- 
noga  dvorista  u  drugo  vodio,  ali  taj  prolaz  bijase  takodjer  s  vojni- 
cima  odijeljen.  Izbor  prvoga  podzupana,  kao  glave  zupanijske  uprave 
traja-ie  do  devete  ure  na  vecer,  ali  ne  bijase  taj  dan  joste  dovrsen. 
Od  pred]oz(  iiih  za  cast  prvoga  podzupana  dobi  izmedju  Benka  Len- 
tulaja,  Eduarda  jelacida,  Adalberta  Modica,  Franje  Novaka,  Stjepana 
Pavlekovicia  i  Josipa  Zuvica,  Josip  Zuvic  535  giasova,  dok  je 
narodni  kandidat  Benko  Lentulaj  imao  samo  430  giasova.  Narodna 
stranka,  premda  je  vidjela  iz  uspjeha  ovoga  glasovanja,  da  ce  ostati 
u  manjini,  razidje  se  iste  veceri  mirno  u  svoje  stanove  i  vrati  se 
drugi  dan  29.  srpnja  na  biraliste.  Biranje  trajalo  je  i  taj  dan  sve  do 
veceri,  pod  najvecom  zegom  sunca  i  tiskanjem  Ijudi.  Napokon  bija.se 
uz  neprestano  prepiranje  stranaka  oko  7.  ure  na  vecer  izbor  dovrsen 
i  ban  Haller,  blijcd  i  drhcuci,  dodje  u  skupstinu  da  proglasi  posljedak 
biranja.  Josip  Zu\ic  dobi(j  jc  1289  giasova  (medju  ovima  bijase  samo 
Turopoljaca  579)  docim  je  Benko  Lentulaj  ostao  u  manjini  sa 
974  glasa.  Protivna  stranka  podignuvsi  gromoviti  »Vivat«,  odnese 
zatim  najveiim  odusevljenjem  kroz  straznja  vrata  banske  kuce,  gdje 
nebijase  posadjena  vojska,  svoga  pod^cupana  u  kazino,  docim  se  je 
narodna  stranka  s  pretnjama  i  groznjama  protiskivati  morala  kroz 
vojnik'^  na  trg  sv.  Marka,    na    kom  je  nasla    rasporedane    jake    cete 


161 

vojnika.  )edva  bijase  veca  strana  uarodnih  biraca  odaljila  se  prema 
Kamenitim  vratima  i  Dugoj  ulici,  prijeteci  u  svojoj  razdrazenosti 
pjesnicama  banovim  Ijudima,  koji  stajahu  kod  prozora  u  sobama 
banske  kuce,  vicuci  neprestano :  »Balasa  ban!«  »Izdajice!«  »Izdajice 
klete!«  kad  iz  Fericeve  kude  na  trgu  sv.  Marka,  pistolj  puce  i  jed- 
noga  djaka  rani.  Mladi  grof  Gjuro  Erdodi,  vatreni  privrzenik  narodne 
stranke,  htjede  uslijed  toga  s  nekima  od  narodnjaka  jurisati  ku6u, 
all  vrata  bijahu  tvrdo  zatvorena,  i  razjareno  Ijudstvo  razlupa  samo 
prozore  na  kuci.  Vojska  dobi  na  to  zapovjed  od  bana,  da  zatvori 
sve  ulice,  koje  vode  iz  trga  sv.  Marka  i  doista  bijahu  u  jedan  tren 
zatvoreni  svi  izlazi,  na  sto  nastade  dakako  strasno  komesanje  zatvo- 
renih  na  tijesnom  trgu  biraca  i  glasno  prepiranje  s  vojskom,  od  koje  se 
zahtijevalo  ujedno,  da  potrazi  u  Feridevoj  ku6i  onoga,  koji  je  pucao, 
sto  medjutim  zapovjednik  vojske  uciniti  ne  htjede,  premda  je  za  to 
od  samog  nacelnika  gradskog  umoljen  bio.  Uslijed  toga  zavlada  medju 
prisutnima  od  gradjanskoga  stalisa  jos  veca  razdrazenost. 

Vojnici  stadose  medju  one,  koji  mirno  kudi  otici  htjedose,  pro- 
ganjati  s  bajunetima  i  ranise  jednoga  mesara,  rodjena  inace  Madzara, 
koji  je  u  Gospodskoj  ulici  kod  sadasnje  Kusevickine  kuce  u  krvi 
lezao.  Isto  tako  ranise  jednoga  hrvatskoga  nadporucnika  od  mjesnoga 
zapovjednistva,  kad  je  htio  na  silu  prodrijeti  kroz  vojsku.  U  isti  tren 
dodje  slucajno  i  grof  Ivan  Nepomuk  Erdody,  glavni  vodja  protivne 
stranke,  ne  mogavsi  nikuda  kuci,  te  ga  mladi  Stajdaher  sin  gradskoga 
suca  i  mladi  Ivan  Kukuljevic  jedva  proturase  u  vijecnicu,  koju  bijahu 
takodjer  panduri  zatvorili.  Medjutim  porodi  se  kavga  medju  nekim  na- 
rodnjacima  koji  su  htjeli  prodrijeti  vojsku  i  samom  vojskom.  Zestoki 
rodoljub  Mirko  B  o  g  o  v  i  c  povuce  prvi  sablju  na  jednoga  oficira  i  pod- 
castnika,  koji  mu  put  prijecise,  te  bude  najprije  od  oficira  sabljom  ra- 
njen,  nasto  odmah  prosti  vojnici  stadose  strijeljati  i  ranise  Bogovica  u 
ruku.^  Vojska  je  sada  stala  pucati  sa  svih  strana  prema  sredini  trga. 

Za  nekoliko  casaka  bilo  je  na  trgu  trinaest  mrtvih  i  27  ranjenih. 
Vojnici  su  pucali  na  sve  strane  i  prama  Markovu  trgu  i  na  Kame- 
nita  vrata.  "^ 

Posve  drugacije  opisuje  taj  dogadjaj  pristasa  »prave  hrvatske 
stranke*  :  Ilirci  da  su  posli  u  donji  grad.  Pristase  ugarsko-hrvatske 
stranke  mirno,  a  Ilirci  vicuci  i  buceci.  Ilirci  da  su  dali  u  svoje  dvo- 
riste  uvesti  bure  vina  i  da  su  mnogo  zrtvovali  Baku.  Ve6  je  veci 
dio  Iliraca    otisao,    kad    najednom    mladi  grof  Erdodi  ispali  svoju  pi- 


»  Kukuljevic  29.  srpnja  1845.  —  Historickc  crtice,  Vojni  Sisak  1870. 
'  Gjuro  Dezelic,  Dragutin  Pogledic.  Op.  cit.  str.  7, 


162 

stolju.  Njegova  je  stranka  odmah  nahrupila  i  stala  navaljivati  na 
neku  kucu.  Zapovjedni  stopski  casnik  trsio  se,  sto  je  mog^ao,  da  pri- 
miri  s  dobra  navalnike.  Opominjao  je,  prijetio  se,  al  sve  uzalud,  i 
oni  stadose  na  sve  mogude  nacine,  da  vrijedjaju  vojsku.  Ustrmise  na 
neku  gomilu  plocnoga  kamenja  i  stadose  bacati  na  vrata  i  prozore 
kuce.  Kumpanija  s  bajunetima  imala  je  rastjerati  izgrednike,  koji  su 
sa  svih  strana  stali  da  se  dizu  protiv  vojnika  sabljama,  pistolama, 
tur>kim  nozevima.  Samo  pariranjem  s  puskama  moglo  se  je  zaprijeciti 
ranjenje  vojnika.  Za  tim  se  potegnuse  pobjesnjeli  iza  Markove  crkve, 
al  se  vratise  na  trg,  gdje  se  s  uzdignutim  sabljama,  pistoljama  pus- 
kama i  golemim  toljagama  stadose  prijetiti  banskim  dvorima,  nepre- 
stano  urlicuci:  »Balasa!  Balasa,  izdajica,  izdajica!«  —  Jos  nije  palo 
tane,  tad  skoci  najedanput  K.  S.,  bivsi  casnik,  i  uskliknu,  da  se  za- 
grebackih  12.000  gradjana  ne  boji  bajuneta,  da  znadu  umrijeti  itd. 
Ovaj  govor  uspalio  je  ilirskoga  odvjetnika  i  pjesnika  Bogovida  tako, 
da  je  povukao  sablju,  i  navalivsi  na  pobocnog  natporucnika,  uskliknuo  . 
» Odmah  cu  jednog  psa  ubiti!«  i  on  udari  sabljom  pram  njemu.  Al  taj 
ie  macem  parirao  i  s  dva  udarca  u  obraz  tako  je  odvratio  Bogo- 
vicu,  da  je  na  tla  pao.  U  isti  tren  puce  iza  paloga  pistolja,  tane 
probi  casniku  caku  i  jedva  pol  palca  iznad  njegove  glave  prozuji- 
To  je  bio  signal  za  boj  i  navalu  na  vojsku.  Bogovic  se  dize  opet 
s  tala,  ali  ga  neki  vojnik  iz  puske  pogodi.  S  vise  strana  vidjelo  se, 
da  Ilirci  pucaju  na  vojsku,  i  sada  u  nuznoj  i  pravednoj  obrani  sta- 
dose vojnici  pucati.  Rezultat  je  bio  zalostan  :  17  Iliraca  je  palo  mrtvih, 
60  ih  je  ranjeno.  Od  vojnika  su  pako  ranjena  devetorica,  od  kojih 
trojica  smrtno.  Gotovo  u  isti  cas  slucio  se  je  u  Dugoj  ulici,  koju  je 
zatvorila  vojska  pod  votstvom  nekog  casnika;  drugi  krvavi  dogadjaj. 
Neki  svedenik  ilirske  stranke,  unatoc  opomene,  htjede  da  prodje  na 
drugu  stranu.  Vojniku,  koji  mu  je  zaprijecio  put^  stavi  pistolju  na 
prsa  i  prostrijeli  ga  rijecima:  »Questa  e  per  te«.  Onaj  vojnik,  koji 
je  kraj  smrtno  ranjenoga  prvi  stajao,  osveti  taj  sramotni  cin  i  ustrijeli 
svecenika  s  usklikom  :  »E  questa  e  per  te!«  Svecenik  se  srusi  mrtav 
na  zemlju.  Sad  stadose  Ilirci  bjezali. ' 

Kako  se  vidi,  tuj  imamo  dva  posve  oprecna  izvjestaja.  Na  jednoj 
strani  vidimo,  da  se  Haller  i  vojnici  krive  radi  nesreiie,  na  drugoj 
strani  pako  citanio,  da  je  apsolutna  krivnja  na  Ilircima,  a  vojnici  da 
su  tek  prisiljeni  nuzdom  pucati. 

Razumljivo    je,    da    su  i  ban    Haller  i  vojnici,    a   uz  to  i  prava 


'  Geschichte  des  Illirismus  oder  des  siidslavischen  Antagonismus  gegen 
die  Magyaren.  Leipzig  1849.  8",  str.  129.-131. 


I 


163 

ugarsko-hrvatska  straiika  nastojali,  da  na  svaki  nacin  od  sebe  otaru 
Ijagu  nepotrebnoga  coyjecega  pokolja,  a  pojmljivo  je,  da  niti  Ilirci  nisu 
htjeli  biti  krivi.  U  koliko  nam  se  cini  iz  drugih  izvjestaja  i  tradicije 
usmene,  sto  i  danas  jos  postoji  u  Zagrebu,  glavna  je  krivnja  svakako 
na  banu  Halleru  i  njegovim  doglavnicima.  Ipak  se  smije  vise  vje- 
rovati  Kukuljevicevu  izvjestaju,  ako  ga  i  jest  patriotsko  srce  za,- 
neslo,  te  je  odvise  opisao  blagim  janjcima  Ilirce.  Bit  ce,  da  je  nesto 
krivnje  i  na  Ilirima,  jer  nisu  pazili  na  to,  da  vojska  napadnuta  ima 
strogi  nalog  da  puca.  A  gotovo  izvan  svake  sumnje  je  danas,  da  je 
pjesnik  Mirko  Bogovic  u  mladenackom  zanosu  predaleko  posao.  Bilo 
kako  mu  drago,  ja  sam  ovdje  oba  oprecna  izvjestaja  o  torn  doga- 
djaJLi  donesao,  kao  sto  sam  to  i  drugom  zgodom  ucinio.  Ucinio  sam 
to  hotice,  da  se  cuje  i  druga  stranka,  dok  se  dosele  obicno  svi  pisci 
strogo  drze  Kukuljevica.  Munjina  je  medjutim  bila  u  zraku,  pak  je 
trebalo,  da  si  nadje  oduska.  Bila  krivnja  na  jednoj  ili  drugoj  strani, 
to  je  danas  napokon  svejedno.  Ta  citavi  dogadjaj  nije  bio  drugo> 
nego  jedna  od  posljedica,  kojima  su  se  uzroci  gomilali  godine  i  go- 
dine.  Tucnjave,  ako  i  u  manjem    stilu,   bile  su  u  ono  doba  moderne. 

Slijedila  je  strasna  noc   iza  grozne  katastrofe.  Ali  njezina  tisina 
nije  bila  prekidana.  Sve  je  bilo  potisteno  i  tuzno. 

Slijedeci  dan,  30.  jula  posla  je  k  banu  deputacija  ilirske  stranke, 
kaptol,  bivsa  zupanijska  oblast  i  plemstvo,  te  rau  je  kao  banu  i  ve- 
likom  zupanu  izjavila,  da  tako  dugo,  dok  ovaki  odnosaji  i  takove 
prilike  potraju,  ne  ce  niti  javnim  raspravama,  nit  zupanijskim,  nit 
saborskim  skupstinama  prisustvovati,  tek  ne  ce  niti  da  vrse  bilo  koiu 
mu  drago  sluzbu.  Mnogi,  koji  su  kandidirali  za  javna  mjesta  u  ovoj 
restauraciji,  potegose  svoje  molbe. '  Narodna  stranka  nije  uopce  pri- 
sustvovala  izboru.  Od  molbenica  ostadose  samo  molbe  Vakanoviceva, 
Ljudevita  Karolya  i  Zige_  Presema.  Antuna  Vakanovica,  poznatog 
Ilirca  nije  ban  niti  predlozlo.  Kad  je  pako  drugu  dvojicu  kandidirao 
ban,  viknu  mu  glasno  Antun  Josipovich  :  » Dakle  smo  vec  na  to  spali, 
da  moramo  i  poznate  budale  u  sluzbe  namijestati?«  Josipovich,  cuvsi 
da  ban  ne  kandidira  nekih  inteligentnih  Ijudi,  pa  nit  njegova  rodjaka, 
kojega  je  premda  Ilirca  cijenio,  Dragutina  Pogledica  upita,  bana:  »Sta 
se  tu  namjerava,  da  se  Ijudi  od  znanja  odbijaju  od  sluzbe.  Zasto 
nije  u  kandidaciji  ovoga  i  onoga,  a  narocito  Pogledica  ?«  Ban  odvrati : 
»Svi  su  uzeli  natrag  molbenice,  a  i  Dragutin  (Turopoljac)  s  narocitom 
izjavom,  da  ne  ce  pod  menom  sluziti.«^ 

'  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845.,  br.  62. 
'  Gjuro  Dezelic,  O.  c.  7. 


164 

Jos  i  dru^a  deputacija  gradjanstva  i  <rradskoga  poglavarstva 
posla  je  do  bana  i  zamolila,  neka  bi  ban  nalozio  Turopoljcima,  da 
jog  isti  dan  ostave  teritorij  grada  Zagreba,  jer  dok  su  turopoljski 
kortesi  u  gradu,  da  je  ugrozena  javna  sigurnost.  Ban  Haller  odgo- 
vorio  je  ovoj  deputaciji,  da  nije  u  njegovoj  moiii  riti  vlasti,  da  ple- 
mi(^e,  koji  su  po  svom  pravu  dosli  na  izbor  k  restauraciji  u  Zagreb, 
iz  Zagreba  progoni.  On  6e  ipak,  kako  rece,  svaki  nemir  zaprijeciti  i 
nastavak  restauracije  za  jedan  dan  odgoditi. 

Kortesi  ilirski  poslani  su  na  to  sa  svojim  vodjama  drugi  dan 
kuci.  Turopoljci  pako  ostadose. ' 

Ivan  Kukuljevic,  koji  je  i  sam  ovom  zgodom  ranjen,  pise  jos 
o  torn  strasnom  dogodjaju:  Sva  ova  nesreca  zgodi  se  za  nekoliko 
trenutaka.  Kad  se  vojska  na  trgu  sv.  Marka  opet  u  red  sakupi,  le- 
zahu  oko  nje  na  podu  grozne  zrtve  u  krvi.  Prozori  i  stijene  od  kuca 
bijahu  prostrijeljene.  U  istoj  zupanijskoj  dvorani  dobi  velika  slika 
cestitoga  bana  Gyulaja  ranu  od  vojnickog  taneta,  docim  je  ban  Haller 
kao  okamenjen  stajao  kod  prozora,  opkoljen  od  nekoliko  madzarskih 
velikasa  i  plemica,  gledecih  na  veliko  junastvo,  sto  je  njihov  obljub- 
Ijeni  ban  dao  postreljati  nekoliko  mirnih  i  neoruzanih  Ijudi,  htijuci 
traziti  miran  pokoj  u  svojim  stanovima,  docim  ih  na  njegovu  zapo- 
vjed  stize  u  znak  madzarskog  bratimstva  i  Ijubavi  vjecni  pokoj  u 
grobu  .  .  .  Buduci  da  su  tri  dana  neprestano  sva  zvona  zagrebackih 
zvonika,  ne  izuzevsi  niti  veliko  zvono  sv.  kralja,  za  mrtve  zvonila, 
bijase  sprovod  ubijenih  mrtvaca  urecen  za  dan  1.  kolovoza  u  5  sati. 
Na  crnom  papiru  sa  srebrnim  slovima  tiskane  su  zalosne  osmrtnice, 
a  glasile  su  ovako : 

Roditelji,  braca,  sestre  i  svi  ukupni  domoroci  s  rastuzenim  srcm 
javljaju  prezalosnu  vijest,  da  su  im  rodjena  djeca,  braca,  rodjaci, 
vjerni  drugovi  i  jedne  zemlje  sinovi  na  dan  29.  srpnja  t.  g.  koje 
odmah  pali,  koje  pako  od  smrtnih  rana  slijedece  dane  ovaj  svijet  sa 
boljim  promijenili.  'I'jelesa  pokojnika  do  16  na  broju,  pokopat  ce  se 
danas  poslije  podne  u  5  ura  na  Jurjevom  groblju.  Zalosnice  obdr- 
zavat  ce  se  na  dan  8.  kolovoza  t.  g.  u  zupnoj  crkvi  sv.  Marka.  U 
Zagrebu   1.  kolovoza  1845. 

I)ne  1.  kolovoza  sabra  se  silno  mnostvo  naroda  na  Jelacicevom 
trgu  (onda  harmicaj,  a  osobito  pred  Ijolnicom  milosrdnika,  gdje  su 
ubijeni  i  ranjeni  lezali.  Pred  bolnicom  bilo  je  osam  mrtvackih  kola, 
a  dvoja  su  u  Dugoj  i  Petrinjskoj  ulici  cekala  na  Celinitia  i  suceva  sina 
Stajdahera. 

'  Ibidem. 


165 

Kada  polozise  ugledni  gradjani  i  mladidi  osam  mrtvackili  skrinja 
na  kola  i  kad  svecenici  otpjevase  zak)bno  opijelo,  zazvone  sva  zvona 
zagrebacka,  zalobna  muzika  zasvira  i  ogromna  svjetina  krenu  u  naj- 
boljem  redu  naprijed.  Prvi  za  krstovima  idjahu  siromasi,  za  njima 
mnostvo  stanovnika  zagrebackih  svakoga  stalisa  u  redu,  za  ovima 
bratovstine  samostana,  za  tima  jedan  odio  gradjanske  uniformirane 
cete  sa  svojom  bandom.  Ovu  je  slijedila  velika  povorka  djevojcica,  u 
bijelo  obucenih,  koje  su  nosile  goruce  svijece,  za  njima  dva  mladica : 
grof  Gjuro  Erdodi  i  Ivan  Kukuljevic  u  narodnoj  nosnji  s  golim  sab- 
Ijama.  na  kojima  su  bile  nataknute  narandze,  za  ovima  opet  neko- 
liko    djevojaka,    odjevenih    u    bijelo,    noseci    razno    cvijece    i    vijence. 


Pccat  hercega  i  bana  Ivana  Korvina. 


Dva  gospodicica  nosila  su  na  tanjurima  vijence,  za  njima  hodili  su 
pjevajudi  koralisti  pred  tri  svecenika,  koji  otsluzavahu  zalosni  obred. 
Okolo  mrtvackih  kola  bili  su  ponamjesteni  mladi6i  u  narodnoj  odjeci, 
nosedi  stranom  duplire,  stranom  krajeve  od  mrtvaCkih  pokrova,  Za 
svakim  pojedinim  lijesom  stupali  su  placuci  roditelji  i  rodjaci  pokoj- 
nikovi,  a  iza  ovih  kola  opet  jedan  odio  gradjanske  cete  i  nebrojeno 
mnostvo  gospodja,  placuci  i  tugujudi.  U  sredini  Duge  ulice  stade  po- 
vorka. Svedenici  blagoslovili  su  truplo  mladog  Celinida.  Lijes  pridru- 
zise  drugima,  a  na  to  krenu  povorka  dalje.  U  Postarskoj  ulici  stade 
opet  zalobni  sprovod  pred  kucom  gradskog  suca  Stajdahera,  da  uzmu 
lijes    njegova    sina    Dragutina,    jednoga    od    najljepsih  mladica  grada 


166 

Zagreba.  Na  svakoj  skrlnji  stavljen  je  omanji  napis:  »Hodle  mihi 
eras  tibi!«  (danas  meni,  sutra  tebi!i,  na  koju  izreku  sjedali  su  cesto 
Ilirci  god.  1848.  Kad  je  u  jednu  te  istu  veliku  raku  polozeno  deset 
Ijesova,  nasta  jauk  i   vapaj,  plae  i   lelek,    da    se  je    na    daleko    eulo.' 

U  jurjevsko  groblje  polozise  jos  i  nekoliko  dana  poslije  sest 
novih  zrtvi,  onih,  koje  su  umrle  tek  kasnije  od  teskih  ozleda.  I  ove 
su  imali  sjajan  sprovod. 

Imena  sahranjenih  u  grobu  srpanjskih  zrtvi  jesu : 

Ljudevit  Bonfiko,  Ivan  Celinid,  Janko  Fibic,  Ilija  Gvozdanovid, 
Ivan  Koscica,  Aleksander  Kovaci(5,  Pavao  Popili,  Franjo  Reske,  Dra- 
gutin  Stajdaher,  Ivan  Seljan,  Ivan  vSutej,  Pavao  Turzo,  Franjo  Va- 
lentekovid. 

Ovaj  kobni  dan  ostavio  je  trajne  tragove  i  u  liter aturi  i  inace 
u  povijesti.  Jedna  od  ponajboljih  pjesama  hrvatskoga  pjesnika  Antuna 
Njemci(ia:  »Vijence  pletu  mlade  krasotice«  govori  zanosno  o  muce- 
nicima  za  narod,  a  najodlicnije  hrvatske  gospodje  stavile  su  si  za- 
daciu,  da  sabiru  prinose  za  grobni  spomenik  srpanjskih  zrtvi.  U  istinu 
je  taj  spomenik  od  zeljeza  stavljen  na  Jurjevskom  groblju  u  Zagrebu. 
Bio  je  to  lav,  koji  spava.  Na  podnozju  tog  spomenika  upisana  su 
imena  svih  palih.  Kad  je  Jurjevsko  groblje  zatvoreno,  prenesen  je  taj 
spomenik  sa  zrtvama  na  Mirogoj. 

Kako  je  sada  bila  Josipovicheva  stranka  u  zupanijskim  skup- 
gtinama  ne  samo  u  vedini,  veci  je  upravo  sama  odlucivala,  bududi  da 
su  se  Ilirci  posve  povukli  iz  tih  skupstina,  to  su  nastojali,  da  tu 
svoju  premoci  sto  vise  izrabi.  Restauracija,  provedena  u  najvecem 
miru,  izabrala  je  same  njihove  Ijude,  a  za  poslanike  u  sabor  iza- 
brase  dva  svoja  pouzdanika,  josipa  Briglevida  i  Kolomana  Bedeko- 
vida.  Ovima  dado!5e  naputak,  neka  zahtijevaju,  da  svi  turopoljski 
plemidi  imadu  pravo  glasa  na  hrvatskom  saboru.  I  protiv  cenzure 
ustade  zupanija,  jer  da  nije  dosta  snazna.  Osobito  je  uperila  zupa- 
nija  svoju  oStricu  protiv  urednika  »Novina  Narodnih«,  protiv  Ljude- 
vita  Gaja  i  protiv  urednika  njemackih  zagrebackih  novina  Stauduara. 
Zahtijevala  je  zupanija,  da  se  uop(ie  tiskara  Gajeva  zatvori.  Gajev 
pravopis  trebalo  je  unistiti  i  za  to  je  zahtijevala  skupstina  zagre- 
backe  zupanije,  neka  se  zabaci  novi  t.  zv.  organi(iki  iHrski  pravopis 
i  neka  se  natrag  uvede  stari  »horvatski«,  za  pravo^madzarski.  Ustadose 
i  protiv  »novog«  knjizevnog  jezika  i  zahtijevase,  da  se  uvede  opet 
kajkavski   dijalekat. 


'  Kukuljevic:  29.    srpanj    1845.   —  Velimir  Dczelic:    Historijski    grobovi 
u  Zagrcbu  (Prosvjeta  1903.,  str.  691.  i  dalje). 


167 

Pobjednica  ugarsko-hrvatska  stranka  Imala  je  vec  4.  augusta 
i  slijedecih  dana  veliku  skupstinu.  Ona  je  zakljuCila,  da  se  dogadjaj 
29.  jula  strog-o  istrazi.  Medju  ostalim  odlukama  nalazila  se  je  i 
jednoglasna  odluka,  da  se  sve  u  novije  doba  proti  turopoljskoga  plem- 
stva  ucinjeiie  odluke  i  protestacije  proglase  kao  nezakonite  i  da  se 
u  posebnom  clanku  izjavi  hvala  turopoljskom  zupanu  Antunu  Josipo- 
vichu  i  (iitavoj  plemenitoj  turopoljskoj  opcini  za  muzevno  postupanje 
i  za  njegove  u  obrani  prava  ove  zupanije  kod  kralja  i  raznih  zupa- 
nija  ucinjene  korake.  Turopoljski  je  zupan  molio,  da  bi  se  izostavilo 
njegovo  ime,  jer  da  je  to  bila  samo  njegova  duznost.  Ali  stalezi  su 
zeljeli,  da  se  uspomena  njegova  imena  vjecnom  ucini  i  odlucise,  da 
se  taj  clanak  ne  promijeni  ni  u  cem.'  U  istoj  je  skupstini  ustanovljen 
i  naputak  zupanijskim  zastupnicima,  kako  da  se  ponasaju  u  hrvat- 
skom  saboru.  Nalozeno  im  je,  kad  se  bude  govorilo  u  saboru  o  radu 
grofa  Erdoda  ili  Antuna  Josipovicha,  turopoljskoga  zupana,  onda  neka 
uznastoje,  da  im  se  kraljevine  zahvale  na  torn,  sto  su  branili  pravo 
izbora  plemstva  na  saboru. 

Traze6i  zupanijska  skupstina  glas  za  s  v  e  turopoljske  plemice, 
s  druge  je  strane  zabranila  pristup  u  skupstinu  svim  neplemi(5ima, 
advokatima  i  dr.,  dapace  zabranila  im  je  i  s  kredencijonalima  zastu- 
pati  prave  plemice.  Mimo  hrvatskog  sabora  stala  je  zupanija  na  svoju 
ruku  proglasivati  zakljacke  ugarskog  sabora,  i  to  upravo  one,  kojima 
se  je  zapovijedalo,  da  Hrvati  prihvate  madzarski  jezik.'*  Zamolila  je 
skupstina  i  sve  druge  zupanije,  da  joj   pomognu. 

Dakako,  da  su  ju  sve  skupstine  odbile  i  zahtijevale  istragu  za 
29.  jula. 

Sve  je  iscekivalo  hrvatski  sabor,  jer  se  na  njem  trebalo  mnogo 
toga  konacno  odluciti,  sto  je  imalo  domovinu  dovesti  do  nezavisni- 
jega  i  samostalnijega  polozaia. 

Uz  to  su  pristase  ilirske  stranke  i  inace  nastojali,  da  smanje 
utjecaj  glavnoga  prvaka  ugarsko-hrvatske  stranke,  zupana  Antuna 
Danijela  Josipovicha.  Zamislise  osnovu,  kako  bi  toga  zestokoga  borca 
onemogucili  za  dalnju  borbu,  kako  bi  za  navijek  izbili  mac  iz  ruke 
toga  covjeka,  koji  je  znao  unistiti  svojim  ostracem  tolike  protivnike. 
Zamisljeno  i  uCinjeno. 

Devet  plemida,  od  kojih  jedan  iz  Turopolja,  napisalo  je  molbu, 
da  se  u  Turopolju  uvede  red,  te  da  se  imenuje  povjerenik.  U  istinu 


ij  Novine  hrvatsko-slavonsko-dalmatinske  1845.  str.  291. 
'*  Smiciklas,  Povjest   Hrvatske.  II.,  str.  461. 


168 

bude  kr.  komesarom  imenovari  Janko  Kukovic^,'  da  provede  istragu  protiv 
Josipovicha.  Madzari  su  odmah  u  novinama  razglasili,  da  je  taj  napadaj 
na  Josipovicha  tek  za  to,  sto  je  on  glavni  pobornik  madzarsko-hrvat- 
skog  bratstva.  Pak  i  madzarski  pisac  njema(5ke  povijesti  ilirizraa  na- 
rocito  veli,  da  je  josipovich  bio  ona  pedina,  na  koju  je  bijesnila  bura, 
na  kojoj  se  je  bijes  ilirskih  valova  lomio.  On  da  je  bio  najvedma, 
komu  ugarski  narod  ima  zahvaliti,  sto  su  joj  ostale  njezine  najljepse 
i  za  trgovinu  najvaznije  pokrajine  .  .  .  NapominjuCi  to,  kaze  o  Josi- 
povichu:  Mi  mozemo  nase  podivljale  protivnike  uvjeriti,  da  ce  onaj, 
koji  je  svoj  imetak,  svoj  zivot  za  svoje  pravo  stavio  protiv  njihovih 
ludili  planova,  znati,  da  se  utjesi  na  sve  njihove  osvade  i  klevetne 
zivotopise  i  brukanja,  kao  postenjak  rijeCima  Ovidovim:  »Conscia  mens 
recti  famae  mendacia  ridet!«  I  u  svoj  smrtni  cas  slasno  ce  se  spo- 
minjati  svojega  zivota,  koji  je,  kako  mu  i  neprijatelji  priznaju,  po- 
steno  i  pravicno  zivio  i  moci  ce  uskliknuti  sa  sv.  Pavlom :  »Bonum 
certamen  certavi,  fidem  servavi,  cursum  consummavi,  in  reliquo  re- 
posita  est  mihi  corona  justitiae.  a''^ 

Ipak  je  Josipovich  imao  vrazjega  posla  radi  te  stvari.  Dugo  i 
predugo  trajala  je  njegova  borba.  On  se  je  namjerio  i  na  pravo 
osje  gnijezdo.  Neprijatelja  je  brojio  na  tisude. 

Za  cudo  je  zato,  da  se  i  iza  strasnog  dogadjaja  ipak  cula  rijec 
pomirbe,  i  to  iz  ustiju  Ilirca  Vukotinovica,  On  napisa  u  »Novine  hor- 
vatsko-slavonsko-dalmatinske«  :  »Rijec  u  svoje  vrijeme«.  On  je  na- 
glasio,  da  bi  se  lake  pomirili,  kad  bi  uzeli  za  nacelo :  domovinu  Iju- 
biti,  ustav  cuvati  i  pod  krunom  ugarskom  ostati.  On  dapaSe  dopusta, 
da  bi  u  Ugarskoj  dieti  moglo  madzarski  govoriti,  al  kod  kuce  ni- 
kada.  Koliko  mi  stujemo  Madzare,  toliko  neka  oni  stuju  i  nas.  »Kod 
vas  dakle,  gospodo,  stoji  da  pokazete,  jeste  li  pravi  Hrvati  .  .  .« 

Bra6o  hrvatska !  bili  u  Turovom  polju,  bili  u  kasinu,  bili 
gdjegod,  promislite  dobro,  kakove  dane  zivimo,  sad  jos  imamo  uzde 
u  ruci,  dugo  nam  dopustaju,  da  se  sami  upravljamo  —  ah  kad  se 
glave  pobune,  ruke  pomijesaju  i  oslabe,  otet  6e  nam  uzde  (i  pravo 
nam  je,  da  se  uzmuj,  jer  Cemo  se  inace  strmoglavit  u  bezdno.  Re- 
stauraciju  ste  dobili,  sad  se  pomirite  .  .  .« 

Ah  nekako  komiCno  djeluje  danas  ovaj  poziv,  dobroga  patriote, 
jer  nije  bio  samcj  glas  vapiju6ega  u  pustinji,  ved  je  naprosto  bio 
smijei»an  u  takovoj  zestokoj  borbi,  kad  se  je  jos  puSila  krv  nebu  pod 


.'  Kralj.  odlukom  od  4.  dcccmbra  1845. 
^  Geschichte  des  Ulyrismus,  Leipzig,  str.  136. 


169 

oblake,  vapijuii  za  osvetom.  Zaista  u  plemenitoga  pisca  bilo  je  inalo 

psiholoSkoga  iskustva,  kad  je  trazio  Cudo  od  razjarene  mase. 

Nije  li  u  ostalom  taj  poziv  bio  samo  diplomaticki  6'm  Ljudevita 

Gaja,  da  uzmogne  poslije  dobaciti  na  visjem  mjestu :  Eto  vidite,  Ilirci 

su  htjeli  mir,  ali  madzaroni 

nijesu    htjeli    da    prihvate 

desnice    ruke  ?    Najbolji  je 

to  dokaz,   tko  je  bundzija, 

a  tko  ne.  Mozda ! 

Sabor  hrvatski  sastao  se 

je    23,    septembra     1845.' 

zeljno  ocekivan  po    jednoj 

i  drugoj  stranci,    Prvi  put 

se  je  za  sabor  upotrijebilo 

umjesto  zupanijske  zgrade 

reiutna  sala  staroga  kaza- 

lista,   Jedino    sto   je  uzne- 

mirivalo  zastupnike  bilo  je 

to,    sto    se  je  pronio  glas, 

da  6e  i  Turopoljci  do6i  na 

sabor  i  da  ce  svojim  pro- 

pozicijama  i  glasovima  pri- 

jeciti  djelovanje  sabora  za 

citav  narod,  Mnogi  su  na- 

rodni  zastupnici   radi  toga 

dobili   naputak,    da  u  torn 

sluCaju  imadu  s  mjesta  osta- 

viti  sabor.  Medjutirn  je  ban 

Haller  umirio  staleze   kra- 

Ijevine,  uvjeravajudi  ih,   da 

ce  Turopoljci,   ako  i  dodju, 

biti    pripusteni    samo    kao 

slusatelji  i  u  prostoru    od- 

redjenu  za    slusateljstvo.  I 

u  istinu,  kad  su  stalezi,  ban, 

zagrebacki    biskup  i  drugi    uglednici    posli   k  svecanom  sazivu    Duha 

svetoga,    pridruzise    se    im  se  i  turopoljski    plemidi,    a  ti  ih    ispratise 

i  u    saborsku    dvoranu,    ali    tuj    se    smjestise    na    galerijama    ali   i  u 

prostoru,    gdje    su  sjedili    zastupnici.    Videci  to,   ustadose   odmah    iza 


Grobni  spomenik  hercega  i  bana  Ivana  Korvina 
u  lepoglavskoj  crkvi 


Acta  congregationis  regni  1845.    Nro  5.  u  kr.  zem.  aikivu  u  Zagrebu. 


170 

banova  pozdravnoga  govora  oba  varazdinska  zastupnika  Aleksander 
SimunCid  i  Petar  Horvat  i  izjavL^e  na  usta  Petra  Horvata,  da 
ne  mogu  biti  nazocni  u  saborskoj  sjednici,  jer  prostom  plemstvu 
nije  kako  ini  se  je  obedalo,  zaprijecen  pristup  u  zastupniCki  odio, 
gdje  imadu  mjesta  samo  oni,  koji  su  banskim  dopisiina  pozvani.  Oba 
zastupnika  udaljise  se  na  to  u  istinu  iz  saborske  dvorane,  a  da  je 
prije  Petar  Horvat  dobacio  banu,  da  nije  svoje  rijeci  odrzao.  Turo- 
poljski  plemidi  bill  su  vodjeni  Antunom  Danijelom  Josipovichem, 
jurjem  PisLaci^em  i  zagrebaCkim  zupanijskim  zastupnicima  Josipom 
Brigievicem  i  Kolomanom  B  e  d  e  k  o  v  i  c  e  m,  U  drugoj  sjednici 
25.  septembra  ustade  zupan  Antun  J  o  9  i  p  o  v  i  c  h  i  potuzi  se  gorko 
proti  novoga  reda  u  sabornici.  Tim  su  zastupnici  razdijeljeni  i  onaj 
dio  plemstva,  koji  nije  pozvan  banskim  pismima,  bacen  je  u  kut.  On 
reCe:  »Vidio  sam  jucer,  kao  sto  i  danas  gledam  mnogobrojno  ovdje 
sakupljeno  plemstvo,  medju  ogradom  i  izvan  nje,  koje  se  je  sasvim 
mirno,  cedno  i  onako,  kao  sto  se  pristoji,  vladalo,  a  da  nije  rijeseno 
pitanje,  hoCe  li  se  dati  pravo  svakom  pojedinom  plemicu  tako  dobro 
kao  meni  ovamo  doci.  Preuzviseni  ban  dao  je  svojevoljno  nove  na- 
redbe  i  ograde  uciniti,  i  tako  prije,  nego  li  je  nas  sabor  po  nama 
naredjen,  hoce  da  ga  sam  uredi  i  da  pravo,  koje  mu  zakon  i  obi(iaj 
daje  otme.  On  je  nacinio  nove  naredbe  ili  za  to  sto  je  zadnji  put 
bio  red  ili  zato  sto  zeli,  kao  uvijek,  i  sada  opet  nered."  U  prvoj  sjed- 
nici, kad  bi  se  bili  potuzili  varazdinski  zastupnici,  da  po  dobivenom 
naputku,  ako  se  plemstvo  iz  dvorane  ne  otpravi,  moraju  izai^i,  rekao 
je  ban,  da  nema  vlasti  nikoga  iskljuciti,  pa  ipak  danas,  via  facti,  zeli 
ono  uciniti,  sto  uraditi  nema  pravoj  Ako  preuzv.  ban  misli,  da  on  svoje- 
voljno moze  s  nama  upravljati,  tad  nam  ni  zastupnika  ni  skupstine 
nc  treba,  ved  on  neka  izvoli  one,  koji  6e  mu  se  svidjati,  k  sebi  pozvati 
i  s  njime  o  siromasnoj  domovini  onako,  kako  mu  volja,  vijedati.  Zato,  da 
ne  budemo  i  dalje  u  mutnoj  vodi  ribe  lovili,  —  zelim  znati  i  zahtijevam, 
neka  pr.  ban  izrekne,  namjerava  li  plemstvo  zbilja  odavle  iskljuciti. •« 
»To  je  nepotrebno  i  nepodesno.  Treba  da  sve  ostane  pri  starom 
patrijarkalnom  obicaju.  Svakom  plemidu,  koji  osobno  dodje  u  sabor 
pripada  pravo  glasa.  To  pravo,  da  je  uobiCajeno,  a  temelji  se  i  na 
municipalnim  pravicama  kraljevine.  Odjelenje  plemida  preckama  po- 
vreda  je  to  i  opasna  povrijeda  municipalnih  i  plemidkih  pravica«.  Tako 
je  Josipovich  branio  svoje  Turopoljce  zanosnim  rijeCima.  Ali  ban  mu 
Haller  odvrati:  On,  nije  nakanio  nikoga  vrijedjati  u  pravu  i  nikoga 
sprijedavati  u  slobodnom    izrazaju  nazora.  Ali,   jer  je  za  uzdr^avanje 

'  Novine  horvatsko-slav.-dalm.  1845.  str.  315. 


171 

mira  i  reda  odgovoran  Nj.  Velicanstvu,  to  je  na§ao  shodnim  ove 
promjene  uciniti  radi  reda  i  sigurnosti,'  Josipovich  rece,  da  ga  je  umi- 
rila  banova  izjava,  nu  zasto  nije  ban  u  malo  prije  imenovanoj  deputaciji 
nikoga  izmedju  brojnih  plemica  izabrao?  Ta  to  je  uvijek  bio  obiCaj. 
»Ban  zeli  Turopoljce  silom  protjerati  iz  nase  domovine,  kao  da  smo 
svi  protestanti.  Neka  nam  podijeli  najprije  imanja  onda  demo  se 
odseliti.'^« 

Na  to  se  izjavise  proti  Josipovicha  i  proti  sudjelovanja  obicnih 
plemica  Turopoljaca  u  saboru  i  zastupnici  krizevacke  i  slavonskih 
zupanija,  kao  i  pojedini  velikasi  i  plemici  od  inteligencije.^  Narocito 
su  Slavonci  isticali,  kako  bi  bas  Turopoljcima  pripadalo  to  pravo  po- 
sebnih  glasova,  dok  su  sami  vec  izabrali  svog  zastupnika.  Kad  bi 
se  ta  anomalija  dozvolila,  to  bi  se  moralo  dozvoliti  isto  i  plemicima 
ne  samo  zagrebacke  vec  i  sviju  ostalih  zupanija.  Ali  onda  uop6e 
ne  bi  trebali  plemici  svojeg  zastupnika  birati  i  podavati  mu  naputke. 
Zupan  se  je  Josipovich  na  te  slavonske  primjedbe  tako  razljutio 
te  je  porekao  uopce  pravo  Slavoncima  biti  u  hrvatskom  saboru,  jer 
su  u  ugarskom  drzavnom  saboru  zastupani  po  posebnim  zastupni- 
Cima.''  Preko  tog  govora  preslo  se  je  dasto  na  dnevni  red.  Ali  stvar 
nije  bila  tim  usutkana.  Zastupnik  zagrebacke  zupanije  Bedekovic  zauze 
se  zivo  za  Turopoljce,  govoredi,  da  je  njihovo  pravo  neosporivo  i 
zahtjevaju6i  od  bana,  da  to  pravo  protokotarno  utvrdi.  Uzalud  se  je 
Haller  izvinjavao,  da  se  sad  jos  uopce  ne  radi  o  glasovanju.  Josi- 
povich ustade  i  izjavi,  da  de  on  sa  svojim  Turopoljcima  tako 
dugo  ostatiusaborskoj  dvorani,  dokle  ih  vojnici  iz 
nj  e  ne  protjeraju  i  da  ne  ce  dopustiti  nikakovo  daljnje  vijecanje, 
dok  se  ne  proglasi  odluka  glede  prava  turopoljskih  plemica  i  ne 
unese  u  saborski  zapisnik,  da  svaki  pojedini  turopoljski  plemic  imade 
pravo  ppsebnoga  votuma  u  saboru.  To  neka  protonotar  u  formi  za- 
kljucka  saborskoga  ubiljezi  i  u  istoj  sjednici  proglasi,  Samo  bajune- 
tima  dat  ce  se  Turopoljci  i  on  oderati  iz  dvorane.'' 

Sad  nije  preostalo  drugo,  ve6  da  ban  progovori  istinu.  Ban 
Haller  preda  dakle  protonotaru,  izvadivsi  iz  dzepa  kraljevski  reskripat 
od  14.  oktobra  1845.  hrvatskom  saboru.  Nastade  grobna  tisina  i  sad 
procita  protonotar  kraljevsku    odluku,    kojom    se    sabor    hrvatski    po- 


'  '  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845,  str.  341, 

^  Novinc  horvatsko-slav.-dalm,  1845.  str.  315. 
i  ^  Kukuljevic  Ivan,  29.  srpnja  1845.  Historicka  crtica.  Sisak  1870.  str.  36. 
'  *  Kukuljevie.  29.  srpnja.  Sisak  1870,  str.  36. 
^  K.  k.  priv.  Agramer  Zeitung  1845.  str.  344. 


172 

zivlje,  da  prije  svega  preuredi  sabor,  a  ujedno  se  pripusta  pravo 
glasa  u  saboru  samo  onima,  koji  su  u  sabor  pozvani  banskim  pis- 
mom,  a  osim  toga  su  glavom  prisutni.'  Unistuje  se  dakle  pravo  turo- 
poljskim  plemicima  da  budu  nazocni  u  saboru. 

Sjednica  je  saborska  na  to  odmah  uz  gromko  klicanje  Iliraca 
zavr^ena,  dok  su  protivnici  Iliraca  bili  zapanjeni.  U  trecoj  sjednici  od 
26.  septembra  ustadoSe  protiv  kraljeve  odluke  kao  nezakonite  tu- 
ropoljski  zupan  Ante  Danijel  Josipovich,  plemidi  Gjuro  P  i  s  a  c  i  6, 
slijepi  Ljudevit  J  e  1  a  c  i  c,  zatim  tri  odvjetnika  Kustid,  Cubekovic 
i  Sitka j,  a  od  velikasa  barun  Levin  Ranch. 

Odmah  kako  je  ban  otvorio  sjednicu  ustade  zastupnik  zagre- 
ba5ke  zupanije  Briglevid.  Juceranje  citanje  kraljevog  reskripta  za- 
panjilo  ga  i  potreslo  i  jedva  da  sada  bez  suza  moze  govoriti,  videtii 
ustavnu  slobodu  pokopanu.  On  htjede  ipak  onako  okamenjen  ustati 
i  progovoriti,  ali  prije  nego  sto  je  to  mogao  uciniti  zavrsio  je  ban 
sjednicu.  Zato  je  morao  odgoditi  svoj  govor.  On  ne  moze  pojmiti, 
zaSto  je  ban  tako  dugo  otezao  s  proglasenjem  toga  reskripta,  dok 
nije  stvar  prevrsiki  mjeru.  Zasto  nije  ban  taj  otpis  citao  odmah, 
kad  je  sabor  otvorio  iU  bar  prije,  nego  U  su  varazdinski  zastup- 
nici  prema  svom  naputku  ostavili  dvoranu?  Govornik  se  na  to 
svrnuo  na  proslost  i  pozali  propast  starih  pravica,  kakovih  je  tek 
malo  zemalja  s  Hrvatima  jednako  imalo.  »Onda  smo  si  rece,  sarai 
birali  predsjednika  banskoga  stola,  protonotare,  savjetnike,  da,  i  ba- 
nove  smo  predlagaU  —  a  sada  biramo  tek    pronotara,    koji    kod    sa- 

'  Kraljevsko  pismo,  kojim  se  ukida  pravo  glasa  Turopoljcima  glasi 
doslovce  : 

Ferdinandus  etc.  Revcrcndi,  honorabiles  etc.  —  Ouum  ad  manu- 
tcnendam  in  publicis  concessibus  deliberationum  sanctiimoniam,  id  vel  ma- 
xime  requiratur,  ut  certus  in  efformandis  conclusis  ordo  observetur,  pro 
constant!  nostra,  qua  publicum  bonum  perclarorum  Dalmatiae,  Croatiae  et 
Siavoniae  regnorum  complectimur  sollicitudine,  co  signanter  directa,  ut  gene- 
ralis  eorundem  regnorum  congrcgatio  ad  diem  23.  septembris  a.  c.  Zagra- 
biam  indicta,  cum  debita  in  tractatibus  gravitate  et  moderatione  asservetur, 
volumus,  firmiter  una  praecipientes,  ut  interea,  donee  opus  coordinationis 
dictae  generalis  congregationis  per  fidelitates  vestras  hac  vice  assumendum, 
pertractatum  et  altissima  ratihabitione  nostra  conlirmatum  fuerit,  jus  voti, 
per  illos  tantum,  qui  vel  medio  literarum  banalium  evocati  personaliter  com- 
parucrunt,  vel  jurisdictionum  ablegatorum  munerc  funguntur,  jugiter  exerce- 
atur,  atquc  ideo  conclusa  etiam  solummodo  in  horum  votis  fundentur. 
Quibus  in  reliquo  gratia  et  dementia  nostra  caesareo-regia  benigne  jugiterque 
propensi  manemus.  Datum  in  imperiali  urbe  nostra  Vienna  Austriac.  die 
decima  quarta  septembris,  anno  domini  millesimo  octingentesimo  quadra- 
gesimo  quinto.  Ferdinandus  m.  p. 


173 


bora  slusa  tudju  volju   —   i  zemaljske  zastupnike.  Sto  je  krivo  te  su 
nam    to  like    pravice    otete  ?    Sto   drugo,  nego   nesloga  osobna    mrznja 


Knjeginja  Beatrica  Frankopanka  zcna  hercega  i  bana  Ivana  Korvina,  a  poslije 

markgrofa  Jurja  Brandenburskoga. 

Slika  u  posjedu  njeraackoga  cara  u  Bcrlinu. 

1  glad  za  sluzbama !  Ova  ogromna  paukova  mreza  opiela  je  Hrvatsku, 
pak  ce  skoro  i  Slavoniju  obuhvatiti.«  Govornik  zatim  opomenu,  da  je 


174 

reskript  kraljt;v  opasan  po  konstituciju,  da  je  nezakonit.  Zato  predlaze 
neka  sabor  posalje  kralju  duboku  hvalu  za  taj  reskript,  al  ujedno  po- 
korno  umoli  kralja,  da  nas  ostavi  pri  starom  redu.  Samcj  tko  je  proti 
zakona,  on  je  i  proti  kralja. 

Ban  odvrati  govorniku,  da  reskript  uopiie  nije  niti  htio  citati, 
jer  je  misliu,  da  ce  se  stalezi  u  mini  sloziti,  tek  kad  je  to  vidio  da 
ne  ide,  dao  je  procitati  reskript. 

jos  ostrije  je  govorio  zupan  turopoljski.  On  raHe:  »K  onomu, 
^t{j  su  vrijedni  poslanici  zagrebacke  zupanije  prije  mene  izustili,  ne 
iniadem,  da  sto  dodam,  jer  od  sve  duse  pristajem  uz  njihovo  mni- 
jenje  videci,  da  se  i  ostali  u  tome  s  njima  slazu,  ne  mogu,  nego 
vasu  preuzviSenost  umoliti,  da  izrekne  odluku.«  Ban  je  htio  da  se 
naj prije  o  drugom  vijeca,  naime  o  izvjescu  drzavnih  poslanika. 

Proti  toga  ustade  josi^ovich,  ne  priznajuci  te  poslanike  zako- 
nitima,  jer  oni  nijesu  branili  domovinu,  nego  sebe  i  svoje  sluzbe  .  .  . 
Kad  su  Josipovicha  radi  napadaja  na  zagrebackog  biskupa  prekidali 
odkrese  on:  »Nisam  joste  svrsio!  Molim,  da  me  barem  kao  zupana  i 
zastupnika  turopoljskoga  pustite  govoriti.  Sto  je  do  samoga  reskripta, 
ja  kao  plemic  od  moje  osobe,  ne  mogu  i  ne  cu  vise  govoriti,  vec 
samo  kao  zupan  pitam  vasu  preuzvisenost :  zasto  niste  odmah  prvi 
dan  dali  ovaj  reskript  proglasiti  ?  Sta  ste  s  nama  namjeravali  ?  Valjda 
teatar  igrati  ?  Zato  ste  si  i  odabrali  ovu  teatralnu  dvoranu  ?  I  zasto 
igrate  s  nama  teatar,  jer  se  i  meni  vidi,  kao  da  igram  ulogu  ka- 
kova  junaka.  Zato  treba,  da  se  sada  odmah  pobrinemo ;  poslije  ce  biti 
kasno :  (iontra  vim  mortis  non  crescit  medicamen  in  hortis,  da  za- 
bacimo  ovaj  reskript,  te  reprezentiriijmo,  da  se  i  nadalje  uzdrzi  stari 
na  zakonima  osnovani  obicaj.«  Tom  predlogu  Josipovicha  usprotivio 
se  je  sam  grof  Janko  Draskovic. 

Odvjetnik  Rustic  usprotivi  se  s  dva  razloga  protiv  reskripta 
s  opcega  i  posebnoga.  Zakonski  cl.  10.  i  11.  od  g.  1790.  narocito 
isticu,  da  se  ove  zemlje  ne  smiju  vladati  nikakovim  reskriptima,  ma- 
nualima,  patentima,  vec  zato  je  taj  reskript  nezakonit,  al  nezakonit 
je  i  zato  jer  dira  u  temeljne  povlastice  plemstva  —  u  pravo  legi- 
slativnog  sudjelovanja.  Koliko  je  govorniku  poznato,  nije  nijedna  ju- 
risdikcija  zalitijevala,  da  i  obrazovano  plemstvo  (literata  nobilitas)  bude 
iskljucena  iz  skupstine.  Govorilo  se  samo  o  nizem  plemstvu  (gregaria 
nobilitas).  Buduiii  da  se  reskriptom  i  obrazovanom  oduzimlje  pravo 
glasa,  to  je  reskriptom  vise  oduzeto,  no  sto  se  je  trazilo.  Niko  ne 
moze  bit  osudjen,  a  da  se  prije  ne  saslusa,  a  plemstvo  se  nije  slu- 
salo.  jos  su  i  drugi  govorili,  a  narocito  se  je  isticao  zupan  tu- 
ropoljski. 


175 

Dvije  potpune  are  trajala  je  ta  sjednica,  napokon  odluci  ban, 
jer  je  vecina  jurisdikcija  zadovoljna  s  kraljevskim  reskriptom,  on  ni- 
kakove  reprezentacije  protiv  nje  ne  prima.  U  12  sati  zatvorio  je  ban 
sjednicu,  na  sto  mu  vecina  odusevljeno  uskliknu :  Zivio!  dok  je  sam 
zupan  turopoljski  uskliknuo :   »Krepali,  ne  zivili!' 

Ova  buka  tako  prestrasi  nekoga  slusaoca  na  galeriji,  te  je  stao 
bjezati  k  vratima,  a  ostali,  neznajuci,  sto  je,  stadose  takodjer  bjezati, 
Nastade  strka  i  vreva,    te  je    ban    bio  prinuzden    sjednicu  napustiti.'-^ 

I  u  saborskoj  sjednici  29.  septembra  kusali  su  ipak  Josipovich 
i  dr.  prodrijeti  s  reprezentacijom.  Najprije  je  barun  Levin  Ranch  pro- 
govorio  o  torn,  a  onda  sam  zupan  Josipovich,  koji  zanioH  bana  neka 
se  ugleda  u  primjer  palatinov  i  neka  se  zauzme  za  slabiju  stranku 
te  neka  pred  kraljem  prikaze  njegovu  stranku,  kakova  i  jest,  da  sa- 
stoji  iz  vjernih  kraljevskih  podanika,  koji  nisu  nikad  ucinili  ekscesa, 
vec  su  se  samo  branili.  Stalezi  vec  zato  neka  podvipru  njegovu  re- 
prezentaciju,  sto  sadanje  doba  vec  i  za  neplemice  zahtijeva  prava, 
mora  dakle  jos  vise  uciniti  za  plemice.  Ali  ako  se  reprezentacija  ne 
ce  primiti,  to  on  protestira  proti  svih  zakljucaka  ove  kongregacije.^ 
Iza  jos  nekih  govora  prekine  ban  tu  debatu  i  htjede  preci  na  dnevni 
red,  ali  to  nije  smelo  Josipovicha  i  on  izjavi,  da  se  neda  od  nikog 
smesti  i  da  pita  bana,  moze  li  kongregacija  dalje  vijecati,  gdje  su 
izasli  po  svom  naputku  zastupnici  zagrebacke  zupanije,  dakle  zastup- 
nici  najvece  vecine  plemstva  ?  Odgovor  banov,  koji  se  je  pozvao  na 
slican  primjer  u  zaladskoj  zupaniji  nije  zadovoljio  Josipovicha,  jos 
manje  hrvatski  govor  Ivana  Kukuljevica,  koji  je  historijom  do- 
kazivao,  da  vec  i  u  staro  doba  nisu  dolazili  svi  plemici  u  sabor.  On 
prosvjedova  proti  toga,  da  bi  seosko  plemstvo  jedne  opcine  moglo 
narinuti  svoju  volju  citavome  narodu.  Njemu  je  doduse  dobro  po- 
znato,  sto  su  Turopoljci  u  staro  vrijemo  ucinili  za  obranu  domovine. 
»Mi  znamo  i  to,  da  bi  se  u  svemu  s  nama  slozili,  da  se  nedadu  tako 
slijepo  voditi,  ali  da  im  se  danas  dade  pretezni  udio  u  saboru,  gdje 
vise  o  samovolji  jednog  jedinog  covjeka,  to  bi  i  bez  svoje  krivnje  bili 
opasnima  po  domovinu.  Njihov  vodja  postao  bi  u  Hrvatskoj  dikta- 
torom,  o  cem  valjda  i  snuje  i  za  cim  tezi,  jer  to  vidimo  po  nje- 
govim  djelima.  Onda  bi  lako  dozivili  ono,  sto  se  je  ispred  dvijesta 
godina  dogodilo  u  Engleskoj,  kad  je  Oliver  Cromvell  sa  svojim  Ce- 
tama    rascerao  parlamenat.   Ali   danas  jos  nije  tako    daleko  doslo,  jer 

(>  K.  k.  priv.  Agramer  politische  Zeitung  1845.  br.  78. 
'  Novine  horvat.-slav.dalm.  1845.  str.  220. 
^  K.  k.  Agramer  pol.  Zeitung  1845.  str.  551. 


176 

i  narod  i  kralj  su  jos  dosta  jaki,  da  takov  pokusaj  suzbiju.  Kazu,  da 
su  plemici  birali  protonotare.  Osniva  se  to  na  povlastima,  koje  su 
dobili  od  kralja  Ljudevita  g.  1398.,  kralja  Sigismunda  1439.  i  kralja 
Matije  1465;  ali  te  pravice  izmijenile  su  se  evolucijom  sabora  i  zu- 
panije.  Zato  se  slaze  i  govornik  reskriptom,  uz  koji  i  onako  pristaje 
vecina.  I  opet  je  htio  ban,  da  se  predje  na  dnevni  red  i  opet  ga 
prekine  Josipovich.  On  nebi  govorio,  da  mu  nije  Kukuljevid  rekao 
da  tezi  za  diktaturom.  Ta  ga  je  rijec  duboko  uvrijedila  i  jer  je  Ku- 
kuljevic  hrvatski  govorio  jezik,  koji  zna  i  nize  plemstvo,  to  mora  i 
on  hrvatski  govoriti.  Na  to  stade  Josipovich  braniti  turopoljsko 
plemstvo.  »To  plemstvo  zato  bode  u  oci  protivnike,  jer  drzi  cvrsto 
svoje  povlastice  i  jer  se  neda  svratiti  s  puta.  Ilirci  uvijek  vele,  da  im 
je  na  srcu  domovina  i  nama  je  —  i  treba  da  samo  ojaca,  pak  cemo 
i  one  primiti  u  svoje  krilo,  koji  traze  svoja  prava,  al  jos  nemaju 
nikakova,  Nikad  nisam  htio  biti  diktatorom.  Nikad  se  nisam  vecini 
opro  —  vec  sam  branio,  J  a  sam  bio  vazda  posten  covjek,  uvijek 
sam  branio  pravice  plemenite  brace  turopoljske,  koje  toliko  gospodu 
s  druge  strane  peku.  Moram  kazat,  da  sam  uvijek  bio  i  uvijek  cu  biti 
pravi  domorodac,  da  sam  Ijubio  domovinu,  materinji  jezik,  narodnost, 
Neka  svaki  govori,  sto  hoce,  moram  reci,  kako  brane  pravice.  Evo 
ste  culi,  da  mi  hodemo,  kome  sta  oteti,  ta  mi  zelimo  i  onima,  koji 
nemaju  prava  takovo  podijeliti.  Kazat  kome,  da  je  diktator,  nije  ni- 
kakova umjetnost,  al  to  vaija  dokazati.  Kada  i  sta  sam  ja  diktirao? 
Zar  smo  mi  u  Zagreb  doveli  seljake  s  puskama  i  handzarima  ?  Zar 
smo  pogodili  koga,  da  pokolje  Ijude  protivne  stranke,  kao  sto  ste  vi 
onomadne  jednoga  Talijana,  koji  je  20.  julija  ustrijeljen,  pogodili,  da 
pokolje  Ijude  nase  stranke.  fllirci  stadose  vikati,  da  je  to  laz).  Mogu 
vam  javiti,  da  s  nasega  puta  nikad  saci  ne  6emo,  da  cemo  uvijek 
nasa  pra\a  braniti,  uvijek  pravi  Hrvati  ostati;  jer 
zato,  stosene  6emoodbrace  Madzaraodijeliti,  nesli- 
jedi,  dahoCemonaSu  domovinu  satrti,  Ne  6u  se  klanjat 
za  nikakovu  cast,  ne  6i\  uciniti  nikakov  korak,  koji  bi  bio  proti 
moje  domovine,  proti  moga  narod  za  ni§ta  na  svijetu,  volio  bi  i6i 
sa  stapom  od  kuce  do  kude  hljebac  traziti. . .  NiSta  me  nije  tako  za- 
bolilo,  kao  rijec  da  sam  diktator,  jer  on,  koji  je  diktator  on  je 
aristokrat,  a  ja  sam  najveci  duSmanin  aristokracije.  Ne  zavidim  ja 
nikome,  da  nosi  zlatni  kljuc  na  Icdjima,  a  ne  ja.  Nisam  ja  jalan  dru- 
gome,  sto  nosi  Ijepsi  kaput  od  mene,  pace  sam  gotov,  ako  je  od  po- 
trebe  i  ovaj  moj,  pa  da  mi  je  jedini,  medju  bradu  razdijeliti.*« 

'  Novine  hrvatsko-slavonsko-dalmatinske  1845.  str.  324. 


177 

Na  to  ulozi  Josipovich  protest  protiv  svih  odluka,  koje  bi  sabor 
ucinio,  dok  se  vrate  otisli  zastupnici  i  on,  zavikavsi,  hajde  van,!  ode  sa 
svojih  dvijesta  pristasa  i  ostavi   saborsku    dvoranu,' 

Kad  se  je  9.  oktobra  u  saborii  razpravljalo  o  izbornicima,  za- 
kljucio  je  napokon  sabor  prema  kr.  reskriptu,  da  turopoljsko  plemstvo 
u  kongregacijama  i  restauracijama  zagrebacke  zupanije  imade  samo 
j  e  d  a  n  glas.'^ 

Kako  je  taj  izvjestaj  t.  j.  to  mnijenje  o  torn  jedan  dd  najvaz- 
nijih  spisa  u  turopoljskoj   povijesti  priopcujem  ga  ovdje  u  cijelosti: 

Mnijenje  drzavnoga    odbora  o    porabi    osobnoga     ) 
odvjeta  turopoljskih  pie  mica  spravistihzagrebacke 
V  a  r  m  e  d  j  e. 

Nj.  posveceno  Velicanstvo  dostojalo  je  milostivnim  otpisom  od  J/ 
21.  augusta  t.  g.  pod  br.  15.291/891.,  pa  da  se  uzmogne  s  pri- 
stojnim  obzirom  na  okolnosti,  sto  opstoje  svestrano  prosuditi  i  odlu- 
citi  pitanje,  kako  li  imaju  turopoljski  plemici  u  zagrebackoj  varme- 
djiji  pravo  glasa,  sabrane  u  saboru  stalezi  i  redove  milostivo  pozvati, 
da  podnesu  o  torn  predmetu  mnijenje  svoje.  Na  ovaj  milostivi  poziv 
izaslani  odbor,  da  poradi  o  tome  predlog,  upotrijebivsi  u  tu  svrhu 
sve  cinjenice,  sto  ih  poznaje  i  sva  pristupna  pomagala,  narocito  dvije 
reprezentacije  zagrebacke  zupanije,  jednu  od  24.  maja  1830.,  drugu 
od  20.  januara  1844.  u  toj  stvari  podnesene,  kao  i  molbu  zupana 
turopoljskoga  od   10.   maja   1830  ovako  se  je  slozio : 

Ako  vrijedi  nacelo  javnoga  prava,  da  za  pravo  glasa  u  kojoj 
zupaniji,  nije  dosta,  bit  uopce  plemicem,  nego  da  treba,  da  plemic 
spada  bez  svake  sumnje  na  zupaniju  gdje  se  zeli  ovim  pravom  slu- 
ziti  i  da  zavisi  od  oblasti  ove  zupanije,  dakle  da  se  mora  pokoriti 
onome,  sto  se  zakljuci  na  javnim  skupstinama  i  da  mora  slusati  po- 
glavarstvo,  izabrano  na  restauraciji,  koje  radi  po  zakonima.  Ako  sve 
to  vrijedi,  onda  samo  po  sebi  slijedi,  da  pravo  glasa  odgovara  duz- 
nosti  posluha.  Dakle,  da  se  rijesi  pitanje;  da  li  i  kako  li  turopoljskom 
plemstvu  pripada  pravo  posebnog  glasa  u  skupstinama  i  restauraci- 
jama zagrebacke  zupanije?  treba  prije  svega  znati,  da  li  turopoljski 
plemidi  osobno  ovise  o  zagrebaCkoj  zupaniji.  Predmeti,  koji  se  pre- 
tresaju  u  zupanijskim  skupstinama  i  restauracijama  il  se  ticu  uopce 
drzave  ili  zupanije  ili  osobnog  prava  (privatum)  u  koliko  ovo  ne  spada 
po  zakonima  na  propisan  sudbeni  put,  Glede  poslova  kraljevine  uopce 
jer  se  prema  municipalnim  pravima  rijesavaju  samo  na  saboru,  vlast 

'  K.  k.  privil.  Agiamer  polit.  Zeitung  1845.  str.  356. 
'  Ibid  str.  365    i  sabor.  spisi  u  kr.  zcm.  arkivu. 

12 


178 

se  zupanijska  protezc  tek  na  davanje  naputka  svojim  poslanicima  za 
sabor.  U  torn  obziru  Turopolje,  budu(5i  da  utjece  u  sabor  po 
svojem  zastupniku  posve  je  nalik  zupaniji.  Zato,  premda  je  zagre- 
backa  zupanija  svojim  poslanicima  za  pro§li  sabor  dala  naputak  sasvim 
tijem  turopoljska  opCina  nije  se  drzala  odluka,  uCinjenih  na  saboru 
kraljevina  s  privolom  oblasti  i  zastupnika  i  to  zato,  jer  nije  bila  na- 
zocna.  To  svjedoce  dostatno  rijeci  zupana  turopoljskoga  izrecene  na 
ugarskom  saboru,  a  napose  spomenute  u  izvjestaju  drzavnih  posla- 
nika  procitanu  u  sadanjem  saboru.  Turopoljsko  plemstvo  ima  svoj 
posebni  pecat  i  magistrat,  koji  izabira  svake  godine  u  svojoj  restau- 
raciji.  Imade  male  i  velike  skupstine.  U  vrijeme  insurekcije  ne  opre- 
djeljuje  broj  turopoljskih  insurgenata  zagrebacka  zupanija  ve6  kra- 
ljevina, kako  to  svjedoce  drzavni  papiri.  Ti  se  (insurgenti)  ne  stavljaju 
pod  zastavu  zupanijsku  vec  pod  svoju.  Dapace  zupanija  se  ne  brine  ni 
za  pregled  ovih  insurgenata,  niti  ne  imenuje  casnike.  Pa  ako  se 
koji  od  ovih  treba  kazniti,  sto  ne  vrse  duznosti,  kazniti  ih  ima,  kako 
je  sabor  odlucio,  turopoljski  zupan. 

Niti  troskove,  ni  druga  subsidija  zupanijska  ne  porezuje  zagr. 
zupanija  medju  pojedine  Turopoljske  plemiie,  nego  njihovi  poglavari. 
Za  tijem,  kad  je  za  vlade  Marije  Terezije  god.  1771.  proglasio  na- 
redbu,  da  imadu  plemici  dokazati  plemenstinu,  onda  nisu  turopoljski 
plemidi  zagrebackoj  zupaniji  svoje  plemstvo  dokazali,  nu  ipak  svje- 
dodzbu  turopoljske  plemenstine  pod  svojim  pecatom  davaju,  vode  u 
svom  kotaru  zapisnik  intabulacija,  opredijeljuju  sekvestre,  odredjuju 
repozicije^  ustanovljuju  brahija,  uredjuju  mlinove,  otvaraju  puteve, 
upravljaju  sirotinskom  imovinom,  u  vlastitom  arkivu  cuvaju  matice 
rodjenih,  vijencanih  i  umrlih,  propisane  cl.  23. :  1827.  Oni  ne  davaju 
globe,  globljenc  radi  limitacije  u  zupanijsku  blagajnu.  Sami  sude 
u  svim  zaglavnim  i  gradjanskim  parnicama.  Sve  to  stavljaju  bez 
utjecaja  zupanijskih  Cinovniki.  Rijecju,  niti  zupanija,  niti  njezini  po- 
jedini  cinovnici  nijesu  dionici  politiCkih  vijecanja  o  poslovima  turo- 
poljskih plemica  ili  krojenja  pravde  pred  prvim  sudistem.  Dakle  sve 
one,  §to  se  odredjuje  bilo  o  javnim,  bilo  privatnim  pravima  zupanij- 
skih plemi(5a  po  zupaniji  i  njezinim  Cinovnicima,  sve  se  to  u  Turo- 
polju  pretresuje  i  odluCuje  na  velikim  i  malim  skupgtinama,  na  span- 
skom  sudu  i  pred  zupanom,  a  to  bez  ikakova  utjecaja  zupanije 
velikog  zupana  i  zupanijskih  cinovnika,  kako  to  pokazuje  opsirno 
prva  od  navedenih  reprezcntacija,  a  donekle  i  knjizica:  Synoptica 
deductio  exhibens  primaevum  et  modernum  universitatis  nobilium 
Campi  Turopolje  statum  idem  indolem  iudiciorum  in  praelibata  uni- 
versitate    praevigentem*,    koju    je    dao    Juraj   Josipovich,    biv§i    turo- 


179 

poljski  zLipan  1.  septembra  1833.  u  vrijeme  ugarskog  sabora  i  sdru- 
zenih  kraljevina  stampati  u  Pozunu.  Sve  to  ocito  dokazuje,  da  ne- 
knjizevno  turopoljsko  plemstvo  jednoga  selista,  zavisi  upravo  i  nepo- 
sredno  od  svoga  poglavarstva,  upravo  i  neposredno  spada  na  ukupnost 
turopoljsku,  po  kojoj  se  samo  konkretuo  broji  u  zagrebacku  zupaniju. 

Napokoii  ne  moze  se  smetnut  s  unia  ni  ovo :  Turopoljci  imali 
su  prije  na  svojim  skupstinama  i  restauracijama  posebno  pravo  glasa. 
Al  radi  svadje  i  radi  razdora,  radi  izgreda,  sto  su  odatle  nastali, 
dakle  radi  poremecenja  javnog  mira,  izgubili  su  to  pravo.  Godine 
1735.  uze  im  ga  ban  Josip  Eszterhazy  i  odredi,  sto  je  za  tim  po- 
tvrdio  sabor  i  kralj,  snizilo  se  Turopoljcima  zastupanje  na  24  suca. 
Nema  razloga,  da  im  se  otvori  polje,  pak  da  u  zagrebackoj  zupaniji 
prisvojenim  utjecajem  zlorabe  i  nadalje  i  poreme6uju  javni  poredak, 
mir  i  pokoj.  Otvorit  ce  im  se  pako  ovo  polje,  ako  budu  i  nadalje 
osobno  utjecali  u  zupanijskim  skupstinama  unatoc  stoljetnog  privile- 
giranog  obicaja,  da  ih  zastupa  njihov  zupan,  kao  zakoniti  zastupnik. 
Ako  nikad,  a  to  sada  treba  da  se  zabrani  ova  novotarija,  dok  se  i 
u  samoj  Ugarskoj  sve  vecma  osjeca  zlo,  koje  dolazi  od  plemica 
jednoselaca  u  zupanijskim  skupstinama.  Tomu  se  pako,  kako  je  jasno, 
dade  doskoCiti  samo  tako,  da  se  uvede  reprezentativni  sistem.  Zlo, 
koje  sve  vecma  raste,  zadaje  pravednu  brigu  i  vladi  i  drzavljanima, 
pak  i  opce  dobro  zahtijeva,  da  se  ne  ukine  reprezentativni  sistem  u 
Turovom  polju,  da  po  povlastima  ve6  od  prije,  Ne  smije  se  '\  nadalje 
trpjeti  anarkija,  koja  je  u  najnovije  vrijeme  zavladala  u  ovoj  zupaniji. 

Ne  ostaje  dakle  drugo,  nego  da  sabor  moli  ve6  radi  pravde, 
reda  i  mira,  radi  op6eg  dobra,  da  se  ostave,  kako  je  bilo  do  god. 
1835.  —  Posebni  glas  u  zagrebaCkim  skupgtinama  neka  im  se  ne 
dozvoli. 

Ako  li  se  pako  to,  bilo  zasto  mu  drago,  ne  bi  moglo  protiv 
svake  nade  posti6i,  onda  treba  moliti,  da  se  bar  naredba  bana  grofa 
Eszterhazy-a  od  god.  1735.  za  regulacije  Turopolja  uvedena,  pro- 
tegne  i  na  zagrebacku  zupaniju.  Neka  u  zagrebackim  zupanijskim 
skupstinama  i  restauracijama  sve  nepismene  turopoljske  plemi6e  jedno- 
selce  zastupaju  dvadeset  i  cetri  suca  njihovih  opiina.  Promislimo  li, 
da  je  spomenuti  ban  radi  opde  koristi  sam  svojom  vlasdu  stegnuo 
regulacijom  i  privilegovana  prava  Turopoljaca  u  domadim  njihovim 
skupstinama,  a  da  se  tomu  niko  nije  opro.  Nista  ne  smeta  dakle,  da 
i  Nj.  VeliCanstvo  svojom  izvrsbenom  vlas6u  isto  pravili  propise  i  za 
zagrebacku  zupaniju.  Tim  se  ne  bi  smanjila  povlastica  turopoljskih 
plemida,  ve6  bi  se  dapaCe  rasirila.  A  to  je  ujedno  i  jedini  nacin,  da 
se    u    zagrebacku    zupaniju    vrati    javni    red,    mir  i  pokoj.    Odbor   je 


180 

cvrsto  uvjeren,  ako  li  se  jednim  od  ovih  predlozenih  nacina  ne  do- 
kine  opasni  utjecaj  turopoljskih  plemica,  svom  zupanu  slijepo  po- 
sluSnih,  utjecaj,  koji  si  zaceSe  prisvajati  u  zagrebackim  skupstinama, 
pa  ako  se  ovi  ne  vrate  k  zakonu  pravice,  ako  se  tijem  ne  zacepi 
izvor  svih  zala,  sto  tiste  zagrebacku  ziipaniju,  a  po  njoj  i  ovu  zemlju, 
onda  nema  nade,  da  ce  se  ostalim  stalezima  zagrebacke  zupanije 
vratiti  posve  prija^nja  sloboda,  koju  sada  gazi  gomila  prostoga  turo- 
poljskoga  plemstva.  Nema  onda  nade,  da  6e  se  nekadanji  mir  uvesti 
u  nasu  domovinu. 

Postivajudi  drzavljani  s  podlozniCkom  zahvalnoscu  novi  dokaz 
ocinske  brige  Nj.  Velicanstva  prama  ovim  kraljevinama,  sto  je  za- 
trazilo  u  ovom  vrlo  vaznom  poslu  od  staleza  i  redova  mnijenje  i 
predlaze  odbor,  neka  se  ovo  mnijenje  s  djetinjskim  pouzdanjem  pod- 
nese  premilostivom  vladaru  s  dodatkom,  da  ce  sve  brige  i  napore, 
za  dobrobit  ovih  kraljevina  ostati  bez  uspjeha,  ako  se  ne  doskoci 
ovome  zlu  sto  brze.  Zato  vjerni  stalezi  i  redovi  ovih  kraljevina  ni- 
malo  ne  dvoje  i  zeljno  izgledaju  takovu  odluku.^ 

Sabor  je  saslusao  ovaj  predlog  mirno,  ali  onda  ustade  zestoko 
zastupnik  krizevaCki  i  pristajuci  odlucno  uz  prvi  dio  predloga,  zacudio 
se  je  tomu  kolebanju  »mnijenja«,  koje  najprije  daje  pravo  glasa  samo 
zupanu,  da  poslije  uzmakne  i  eventualno  milostivo  podijeH  glas  ipak 
zastupnicima  od  24  sucije.  On  izricito  istaknu,  da  deputacija  nije 
zvana,  da  dijeli  kakove  milosti  Turopoljcima.  I  vise  drugih  zastup- 
nika  govorilo  je  o  toj  stvari,  dok  se  nije  odluCilo,  da  jedino  zupan 
imade  zastupati  turopoljsku  plemenitu  opcinu. 

Ovo  je  u  istinu  zakljucio  jedan  od  najvaznijih  sabora  hrvatskih. 
Taj  sabor  je  stvorio  zakljucak,  neka  se  kralj  umoli,  da  vrati  hrvat- 
skoj  samostahiu  vladu,  t.  j.  namjesnicko  vijeiSe,  kako  je  to  bilo  za 
Marije  Terezije.  U  kraljevskoj  ugarsko-hrvatskoj  dvorskoj  kancelariji 
neka  se  osnuje  posebni  hrvatski  odsijek,  Neka  se  osnuje  hrvatsko 
sveuCiliste,  neka  se  urede  nove  stolice  za  hrvatski  jezik.  Sve  to  trazi 
taj  sabor.  Slaze  jos  glavnicu  i  daje  zemaljsku  potporu  za  narodno, 
hrvatsko  kazaliste.  Jedan  od  najvaznijih  predloga  na  tom  saboru  bio 
je,  da  se  hrvatske  biskupije  otcijepe  od  madzarske  crkve  i  neka  se 
zagrebaCka  biskupija  uzvisi  na  cast  nadbiskupije.  Ovaj  je  potonji 
predlog  ve(5  doduse  bio  i  prije  iznesen  na  pocetku  XIX.  stoljeca,  al 
je  sada  poprimio  konkrecni  izrazaj.  Sabor  je  svojim  radom  upravo 
udivljavao  sve  i  svakoga.'' 

'  Novine  hrv.-slav.-dalm.,  br.  86.  i  87. 
*  Smiciklas,  Povjest  Hrvatske.  II.  463. 


I8l 

tliri  su  pratili  ovaj  sabor  s  velikim  zanosom;  pak  je  Gajev  po- 
uzdanik  Galac  mogao  javiti  Gaju  27.  septembra  1845.  » Sabor  kraljevina 
napreduje  bolje,  nego  K  sam  mislio  —  premda  joS  prave  energrije 
nema.  Josipovich  sa  svojom  strankom  poklapljeni  su  vrlo,  §to  je  stigla 
rezolucija,  da  Turopoljci  nikakova  upliva  u  drzavnom  spravi§tu  imati 
ne  mogu.  On  kune  bana,  biskupa,  sav  dvor  i  vladu.  Protiv  biskupa 
je  25.  septembra  javno  rekao:  »Eto,  gledajte  biskupa  (Haulika)  nije 
danas  ovdje,  jer  ga  srce  boli,  sto  je  svojim  novcima  gospodu  u  BeCu 
podmazao,  te  tako  ovu  lijepu  rezoluciju  isposlovao,  koja  je  na  Stetu 
kraljevina  i  na  ukinude  plemiCkih  pravica.«  I  banu  je  iz  sveg  glasa 
kad  su  mu   »zivio«   vikali,  uskliknuo:    »krepao«.^ 

Ako  je  Galac  u  torn  svojem  listu  mogao  govoriti,  da  sabor  jo§ 
nema  prave  enerzije,  morao  S3  je  doskora  o  drugom  uvjeriti.  Zaista 
ved  davno  nije  bilo  nijednoga  hrvatskoga  sabora,  koji  bi  tako  ener- 
gicno  zahtijevao  brvatska  prava  bez  svakoga  straha  i  bojazni.  — 
Vidjelo  se,  da  je  krv 
mucenika  29.  jula  po- 
stala  sjemenom  velikih 
ideja. 

Da  je  banu  Halleru  u 
takovim    prilikama    do-  Potpis  kralja  Vladislava  II. 

tescalo    biti     hrvatskim 

banom,  to  je  vrlo  razumljivo.    On  je  zato  uznastojao,    da  se  s  njega 
sto  prije  skine  breme,  koje  ga  je  stalo  tistiti. 

29.  oktobra  donijele  su  novine  vijest,  da  je  ban  Haller  rijeSen 
casti,  a  banskim  namjesnikom  imenovan  je  opet  biskup  zagrebaCki 
Haulik. 

Prije  nego  je  Haller  otisao,  napisao  mu  je  neko  na  vrata:  »Niti 
Svaba  nit  Furlan  ni  bil  jos  horvatski,  nebus  ni  ti  ban«.'* 

Ljudi  su  s  velikim  veseljem  pozdravili  otstup  bana  Hallera,  kao 
da  su  se  otresli  more,  koja  je  tistila  Citavu  Hrvatsku. 

Zaneseni  Iliri  vq6  su  si  stvarali  velike  osnove  za  bududnost. 
Tako  su  u  varazdinskoj  zupaniji  zahtijevali  dapaCe  od  kralja,  neka 
bi  imenovao  za  bana  koga  clana  svoje  kraljevske  ku6e.  Ako  li  pako 
to  bud  iz  kojih  razloga  ne  bi  bilo  moguc^e,  onda  neka  nikoga  ne  da 
narodu  za  bana  vec  kojega   Hrvata  ili  Slavonca. 

Mozemo  si  misliti,  kojim  bijesom  docekase  i  rad  hrvatskog  sa- 
bora i  ovo  drzanje    skupStina  i  pad  Hallerov  Madzari.  Sam  Ljudevit 


*  V.  Dezelic,  Pisma  pisana  dru.  Lj.  Gaju.  1903.,  str.  6i. 

'  Tako  je  pripovijedao  Emiliju  Laszovvskomu  njegov  djed  Suflaj. 


&^fi<W^J\/<X  MtAHM   ly* 


f82 

Ko^ut,  taj  vodja  Madzara  dignuo  se  u  novembru  u  skup§tini  peStanske 
zupanije  i  rekao,  da  Hrvati  svojim  zahtjevima  zahtijevaju  odcjep- 
Ijenje  Hrvatske  od  Ugarske  i  potpunu  nezavisnost. 

Mudro  je  Kosut  uvidio,  da  bi  to  mogli  zaprijeCSiti  upravo  pie- 
mid  Turopoljci,  kad  bi  imali  u  saboru  posebni  votum.  Zato  je  on 
odIuCno  ustao  za  to  pravo  turopoljskih  plemi(5a,  spomenuvsi,  da  za 
Hfvatsku  ne  bi  bilo  abnormalno,  da  na  saboru  ima  svaki  plemid  svoj 
posebni  glas  i  odvjet.  To  se  doduse  u  Ugarskoj  priCinja  u  prvi  mah 
neprirodno,  nepravo,  to  je  vrijedno,  zakonito,  prirodno  i  dosljedno. 
Hryati  zele  pobuniti  i  u  Ugarskoj  nemadiarske  narodnosti  protiv 
Madzara,  za  to  nije  smjeti  dati  Hrvatima  pravo,  da  im  se  sabor  sam 
uredi.  To  pravo  pripada  ugarskom  saboru.  Ko§ut  je  na  to  predlozio, 
da  zastupnici  peStanske  zupanije  na  budu<iem  ugarskom  sabora  pro- 
glase  hrvatske  poslanike  nezakonitima,  jer  da  su  izabrani  protuza- 
konitim  saborom  bez  plemi6a  turopoljskih  jednoselaca,  Taj  KoSutov 
predlog  primila  je  peStanska  ^upanija  s  odusevljenjem,  a  tako 
predlog,  da  se  kralju  oda§alje  posebna  sveCana  deputacija  s  molbomi 
da  zakljuCke  hrvatskog  sabora  ne  potvrdi,  nego  da  sazove  drugi, 
zakoniti  hrvatski  sabor,  t.  j.  s  turopoljskim  pie  mi- 
dim  a.  Taj  svoj  zakljuCak  poslala  je  peStanska  zupanija  svim  ugar- 
skim  zupanijama,  da  i  one  za  Turopoljce  poSalju  deputacije  pred 
kralja.  Deputacija  je  i  po.^la  i  bila  je  sjajna,  al  kralj  je  ne  htjede 
primiti  ni  vidjeti.' 

Deputacija  je  bila  u  nadvojvode  Franje  Karla  i  Ljudevita  i  mo- 
lila,  da  joj  se  isposluje  audiencija.  Jedan  vladin  Cinovnik  odgovorio 
im  je,  da  ih  kralj  podnipoSto  ne  6e  da  primi,  a  da  je  zabranjeno  i 
svim  organima  vlade,  da  je  primu.  Tako  se  je  morala  sveCana  de- 
putacija pestanske  zupanije  vratiti  neobavljena  posla  kudi,  gdje  je 
jos  naknadno  dobila  zupanija  pestanska  ukor,  sto  se  paCa  u  stvari, 
koje  na  nju  ne  spadaju  i  koje  samo  postaju  uzrokom  nerazborite 
smutnje.  I  ostale  zupanije,  koje  su  se  usudile  slagati  se  s  peStanskom 
zupanijom,  dobile  su  ukor  od  vlade. 

^eprezentacija  zupanije  zagrebaCke,  u  kojoj  javlja  svoje  tuge  i 
nevolje,  urodila  je  ipak  tim  pludom,  te  su  je  54  zupanije  potpomogle 
svojim  adresama. 

112.  novembra  1845.  progovorio  j.e  Ljudevit  Ko§ut  sam  u  skup- 
stini  peiitanske  zupanije  o  Hrvatskoj.  Tuj  spomene  i  turopoljsko  pi- 
tanje.  Kece  o  Ilirima,  da  im  nije  dosta  bilo,  sto  su  plemstvo  iz  sabora 
iskljucili,    ve6    su    fh    iskljuCili  i  iz  zupanije.  I  ovo  je  najveda    tuzba. 

'  T,  Smiciklas,  Povjest  Hrvatske.  II.,  p.  464. 


183 

Ye6  je  jedanput  god.  1735.  vlada  u  ime  Nj.  Velicanstva  ustanovila 
pravo  Turopoljaca  u  zagrebat^koj  zupaniji,  kao  §to  se  to  inaCe  nije 
niti  moglo  uciniti.  »Mislili  smo,  da  je  ovo  pitanje  bar  od  strane  vlade 
svrseno,  i  zaista,  za  zadnje  restauracije  u  torn  se  je  smislu  vlada 
izjavila.  A  §to  se  sada  dogadja?«  Govornik  je  predlozio,  neka  se  u 
posebnoj  reprezentaciji  izjavi,  da  se  prava  hrvatskih  plemi6a  osnivaju 
na  istoj  osnovi  kao  i  ugarska,  zato  su  tegobe  hrvatskih  plemi(5a  iste, 
kao  ugarske.  Poklisare,  koje  zagrebacki  sabor  bade  birao,  ne  smije 
se  kao  takove  priznati.  Treba  zamoliti  kralja,  da  sazove  novi  hr- 
vatski  sabor.  Ovu  pako  reprezentaciju  neka  posebni  odbor  u  Be£ 
kralju  odnese.  I  drugi  govornici  slozili  su  se  s  Kosutom  i  repre- 
zentacija  bude  zakljuCena.  Za  clanove  pako  deputacije,  koji  su  imali 
reprezentaciju  za  Turopoljce  nositi  u  Bee  izabrani  su :  Mavro  Szent- 
kiralyi,  prvi  podzupan;  grofovi  Ljudevit  i  Kazimir  Batthyany,  La- 
dislav  i  Dominik  Teleky,  Gedeou  Raday,  Ljudevit  K  o  §  u  t,  Josip 
Agoston,  Pavao  Haynik,  llkey,  Miskey,  prisjednici  sudbenoga  stola  i 
veliki  sudac  Stjepan  Szillasy,  mali  sudac  Urbanowsky,  jurasor  Mihalj 
Foldvary,  zupanijski  veliki  odvjetnik  Samojio  Egressy,  veliki  biljeznik 
Andre  Balla  i  podbiljeznik  Hajos, 

1.  decembra  procitan  je  u  zagrebackoj  zupaniji  dvorski  dekret, 
gdje  se  je  nalagalo  zagrebackoj  zupaniji,  da  turopoljsku  restauraciju 
obustavi,  dok  ne  stigne  kraljevski  komesar.  On  mora  biti  nazoCan. 
Dva  skupStinara  opirala  se  toj  kraljevoj  odluci,  al  vecina  ipak  pri- 
hvati,  da  se  ovaj   deki'et'  priop6i  turopoljskoj   op6ini. 

Svakako  je  Janko  pi.  Kukovid,  prisjednik  banskoga  stola,  bio  vrlo 
nepodudan  i  Josipovichu  i  Turopoljcima,  pak  su  oni  nastojali  na  sve 
mogu(^e  naCine,  da  ga  se  rijeSe  ili  da  barem  sprijeCe  njegov  rad 
Zato  su  oni  kod  svojih  prijatelja  u  Ugarskoj  nastojali  ishoditi,  da  se 
i  oni  dignu  proti  komisarstva  Kukoviceva,  te  da  ga  i  oni  proglase 
covjekom,  koji  vq6  radi  krvnoga  neprijateljstva  ne  moze  nikako  da 
bude  povjerenikom  u  Turopolju.  Tuzba  za  tuzbom  slijedila  je  proti 
njega.  Ali  zato  nijesu  niti  Ilirci  mirovali.  Oni  su  se  nastojali  poka- 
zati  u  pravu.  Oni  su  i  u  stranim  novinama  pisali  i  sluzbenim  oso- 
bama  javljali,  da  su  Turopoljci  skupa  s  aristokratima  i  drugim  Iju- 
dima,  sto  spadaju  u  logor  madzarsko-hrvatski,  Ijudi  podmiceni,  Ijudi 
zavarani  ili  pako  Ijudi,  kojima  je  stalo,  da  se  dovinu  do  masnih 
sluzbi  i  unosnih  placa.  Oni  su  dapace  tvrdili,  da  je  velika  mno^ina 
Turopoljaca,  zato  §to  su  glasovali  za  Josipovichevu  listinu,  dobili  od 
Madzara    nagradu,    koja    se    je    dala  iz  sabranih    po    grofu    Desefy-u 

'  Dekret  pisan  u  Becu  27.  uovembra  1845. 


184 

novaca.  Ilirci  su  u  Bee  poslali  Vranicana  i  drugove,  neka  u  Sedlnic- 
koga  i  u  Ijudi  uglednih  progovore  u  korist  Hrvata. 

Sedlnicki  bio  je  uvjeren,  da  Vranicani  s  drugovima  imade  pravo. 
Ipak  im  je  doprimetnuo,  ne  bez  ironije :  » Moj  Boze,  zasto  se  ne  za- 
nimaju  gospoda  Hrvati  pravodobno  za  to,  da  priproste  Turopoljce 
k  sebi  privuku,  pak  da  izigraju  zupana,  koji  se  i  onako  svake  go- 
dine  bira.  U  ustavnoj  je  drzavi  novae  dozvoljeno  sretstvo,  kojim  se 
moze  predobiti  nize  plemstvo«.  Vranicani  mu  odgovori,  da  se  Turo- 
poljcima  neprestano  pripovijeda,  da  ih  narodna  stranka  bode  staviti 
pod  njemacki  zakon  i  da  im  se  zeli  nametnuti  poreze.  —  »Da  — 
odvratio  je  Sedlnicki  —  znam,  da  bi  sada  teze  islo,  i  da  bi  sada 
k  tome  trebalo  dv'ostruko  vise  novaca.  Ali  vlada  ne  moze  mnogo 
uciniti  u  ustavnoj  zemlji.  Biskup  bi  se  bio  mogao  u  toj  stvari  za 
vremena  sa  svojim  sretstvima  lako  i  uspjesno  pobrinuti,  pak  bi  tako 
bile  mnoge  neprilike  otstranjene«.  Vranicani  u  svom  pismu  Gaju  na- 
dovezuje  na  te  Sedlnickove  rijeci :  -^U  kratko  —  on  nam  je  rekao, 
ili  bolje  htio  je  da  nam  kaze :  pomozite  si  sami,  ako  hocete,  da  vam 
i  vlada  pomogne.  —  Da  nam  u  zadnje  vrijeme  zlo  ide,  za  cijelo 
mo  sami  krivi.  NeodkiCnost  — ■  nestalnost  —  obziri,  nistetni  i  bes- 
krajni  na  sve  strane  i  zato  razdruzenost  i  nesloga  —  to  je  slika 
hrvatskih  patriota  .  .  .« 

I  Kolovrat  je  Vranieanu  i  dr.  odobravao  sve,  ^to  su  mu  ovi 
kazivali  o  votima  turopoljskim. ' 

Ta  enerzija  ilirska,  to  obijanje  pragova  dvorskih,  donijelo  je 
dosta  ploda  i  naklonost  dvora;  tako  te  su  Ilirci  mogli  tvrditi :  »Aula 
est  pro  nobis <^.  Medjutim  je  zagrebaCka  zupanijska  oblast,  preSavsi 
posve  u  ruke  unionista,  radila  vi^e  no  igda,  al  dakako  u  prevelikoj 
revnosti  za  ustav   —  strasnom  lAkomi§ljeno§6u. 

12.  i  13.  januara  1846.  raspravljala  je  pod  predsjedanjem  pod- 
zupana  Zuvida  skup.^tina  zagrebaCka  o  kraljevskom  dekretu,  kojim 
se  imenuje  Ivan  pi.  Kukovid  kraljevskim  komesarom,  da  ispita  tuzbe 
proti  Josipovicha.  Skup^tina  je  odluc^ila  slijede(5i  dan,  da  se  poSalje 
kralju  reprezentacija,  neka  bi  drugoga  komesara  imenovao,  jer  je 
Kukovi(i  pristan  i  poznat  neprijatelj  Turopoljaca.  Jos  u  januaru  do- 
§ao  je  odgovor  na  tu  reprezentaciju  od  kralja,  u  kojem  se  nala^e, 
da  se  zupanija  ima  -tiezodvIaCno  kralju  pokoriti  i  Kukovi(ia  u  turo- 
poljskoj  stvari  kao  komesara    priznati.   Ta  odluka,  koja  je  u  ostalom 


'  V.  Dezelic,  Pisma  pisana  dru.  Ljudevitu  Gaju  i  njeki  njegovi  sastavci. 
(1828.— 1850.)  Zagreb  1909.,  str.  388. 


185 


popradena    negodovanjem    u    skupstini    od    23.    januara.  priop6ena  je 
turopoljskoj   plemenitoj   opcini. 

Kako  je  bilo  i  madzarskih  novina,  koje  su  znale  pisati  protiv 
Josipovicha  i  Turopoljaca,  to  se  razumije,  da  je  to  Ijutilo  vodju 
Turopoljaca. 


Kralj  Ljudevit  II. 
Izvorna  slika  u  dvorskom  muzeju  (ambraska  zbirka)  u  Bccu. 


.Pogotovo    bio   je  Josipovich    Ijut    na    pestanski    list  »Budapesti 

Hirado«,    jer  nije    u    svem    s    njim   drzao;    za  to  napisa  pod  svojim 

imenom  u   »Pesti  Hirlap«:    »Nekoliko  rijeCi  na  bijes  »B.    P.    Hi- 
rado«   u  hrvatskim  stvarima.« 


186 

Taj  Clanak  veli :  » Od  kako  su  politiCke  borbe  u  Hrvatskoj  na- 
stale,  pune  su  domaiie  i  inozemne  novine  razjasnjenja  o  hrvatskim 
dogadjajima.  Ne  spadam  medju  one,  koji  bi  se  bojali  organa  jav- 
nosti  lib  radi  toga,  jer  po  njima  vide  povrijedjen  svoj  »ja«  i  jer  se 
zle  strane  stranke,  kojoj  pripadaju,  u  njima  otkrivaju.  Znam  spaso- 
nosnu  tendenciju  i  nastojanje  onih  novina  cijeniti,  koje  luce  osobu 
od  stvari,  te  brane  stvar,  princip  ili  napadaju,  al  ne  zucljivoin  stras(5u, 
\e6  razlozima  ovu  il  onu  stranku  prosuJjuju.  Al  ne  mogu  biti  prija- 
teljem  one  nesretne  taktike,  koju  iinadu  urednici,  kad  ne  mogu  da 
obore  princip,  za  koji  govori  pravo  i  zakon,  pak  onda  mjesto  raz- 
k)oa  vojuju  oruzjem  sumnjidenja.  Veliki  magazin  takove  zalosne  tak- 
tike jest  »B.  P.  Hirado«.  Sad  pozivlje  Josipovich,  neka  se  urednik 
potrudi  u  Hrvatsku  i  neka  se  na  svoje  oci  uvjeri  o  stvarima.  Na- 
pokon  zakljucuje  clanak  rijeCima :  »Ja  stupam  zakonitim  putem  i  stupal 
6u  i  u  bududnosti.  Za  moju  madzarsku  bracu  imam  simpatiju  u  srcu, 
ja  stujem  govor  krunjenog  kneza,  kojim  govori  vjernim  Madzarima, 
i  moje  je  tvrdo  uvjerenje,  da  prekid  il  oslobodjenje  od  veze  izmedju 
Madzara  i  Hrvata,  koja  je  postojala  zakonom  sankcionirana  kroz  sto- 
Ijeda,  ljep§u  buduiinost  zajednicke  domovine  ugrozava.  Ali  ako  cijenim 
glas  brata,  to  sam  svojoj  vlastitoj  narodnosti,  kao  svojem 
najdrazem  dragulju,  tako  odan,  da  svakoga  smatram  neprijateljem 
koji  ovu  svetu  relikviju  silovitim  rukama  takne.  Ja  zelim  red  i  mir 
u  ovoj  uzbudjenoj  domovini  i  vjerujem,  da  se  to  moze  postiii,  tek 
onda,  ako  ne  bude  ovoj  ili  onoj  strani  pogodovano,  vei5  ako  se  vlada 
zemlje  povjeri  muzevima,  kojih  je  Cist  znacaj  stekao  povjerenje  za- 
jednicke domovine. «'  Madzari  su  se  u  ovo  doba  silno  zanimali  za 
Turopolje,  te  su  i  putovali  u  Hrvatsku.  VeCina  ih  je  dakako  bila  uz 
Josipovicha.  Al  bilo  je  i  protivnih  njegovoj   stranci. 

-  Poeetkom  g.  1846.  proputovao  je  tako  Hrvatsku  jedan  Madzar, 
te  je  doSao  u  Turopolje.  Njegov  je  opis  s  mnogo  razloga  zanimiv  : 
»Dana  4.  maja  rano  u  jutro  krenuo  sam  put  Turopolja,  poglavito 
zato,  da  nepozvan  od  nikoga,  tim  laglje  priliku  dobijem  prouCiti 
prosto  onda.^nje  plemstvo  i  misli  i  osje6aje.  Krasnu  zemlju  imadu 
ovi  plemidi.  Lijepa  je  ravnica,  no  gospodarstvo  je  joSte  tako  zapu- 
Steno  i  zanemareno,  da  se  gotovo  gore  nit  pomisliti  ne  mo2e«.  Al  isti 
taj  dopisnik  neprijatelj  je  Josipovichev,  jer  da  tolike  Ijude  upotrebljuje 
kao  makinu.  »Ja  sam  im  u  lice  rekao,  da  bi  oni  dobri  bill  za  ruda 
u  kola,  al  da  plemiCi  —  i  -^to  je  u  madzarskom  smislu  joS  vi§e  — 
Ijudi  nisu,  buduC  da  se  kao  budale  za  nos  vuCi   dadu«. 

'  U  Kurilovcu,  7.  januara  1846. 


\S1 

Bila   je    briga   i    Gaja    i    drugih    Iliraca,    da  se  i  vanjski    svijet 

izvan    granica    austrijske    inonarkije    upozna    s  Turopoljcima  i  Hrva- 

tima    uopie.    To  su    pako   radili    pomocu    novinstva    njemaCkoga.    To 

je  bilo  i  te  kako  potrebno!  Madzarsko  pitanje    onda  je  zanimalo    Ci- 

tavu  Evropu.  Bilo  je  tuj  raznovrsnih  i  te  kako   velikih  prijatelja  Ma- 

I  dzara.    Ti  prijatelji    telalili  su  svijetom,  da  je  madzarski,    viteSki    na- 

/  i  rod,  u  velike  nadmaSio  svojom  naobrazbom    narodnosti,  te  zato,    kao 

;    osobiti    faktor    kulture,    zasluzuje    posebni   polozaj,  da  mu  se  posveti. 

j ;  Hrvate,    naroeito  t.  zv.  Ilirce,    proglasivali  su  ti  pisari    naprosto    bar- 

l-barima,  divljacima  bez  kulture. 

»Augsburger  Allgemeine  Zeitung«  u  svom  dopisu  od  4.  febru- 
ara  1846.  donosi  danak:  » Madzarski  agitatori  i  smutnje  hrvatske«.  U 
torn  Clanku  obara  se  na  Madzare  radi  Turopoljaca  i  ismjehava  im  se 
sto  slave  Turopoljce,  te  veli :  »Akad  jo§  Madzari  Turopoljce  slave  i 
uzdizu,  kao  najCvrsde  stupove  madzarstva  u  Hrvatskoj,  tad  bi  Covjek  i 
nehotice  rekao,  da  su  ovi  plemid  ciste  madzarske  krvi  iz  dobe  prvoga 
doseljenja,  koji  su  od  sudbine  baCeni  u  ovaj  kut  hrvatske  zemlje,  sad 
ovdje  radi  svoga  tudjega  jezika  trpe  progon;  a  eto  ubogi  ovi  Ijudi, 
takovi  sukorjeniti  pravi  Hrvati,  kao  Sto  ih  je  ikada  Hr- 
vatska  o  prosu  i  sljivovici  othranila ;  pak  zato  nijedan,  rekbi  ni  ri- 
jeCi  madzarski  ne  znade ;  a  isti  njihov  zupan  u  mad^arskom  je  jeziku 
samo  do  beketanja  dotjerao«.  Bile  su  to  ostre  i  pogrdne  rijeCi,  ali 
treba  uzeti,  da  je  ono  bilo  najzivlje  doba  borbe  i  da  se  tuj  nije  pa- 
zilo  na  naCin  te  borbe,  vei  je  svaki  udarao  po  svojoj  volji. 

20.  februara  1846.  otvorio  je  prvi  podzupan  veliku  skupStinu 
zagrebacke  zupanije,  govorom  o  miru  i  slozi,  s  obicajnim  frazama  i 
rijecima,  koje  su  u  ono  doba  bile  bob  o  stijenu  bacen.  Odmah  za  tim 
proCitan  je  kraljevski  reskript,  koji  je  vec  prije  mjesec  dana  stigao 
zagrebaCkoj  zupaniji  od  samoga  kralja  Ferdinanda.  Taj  reskript  bio 
je  pisan  vrlo  ostro. 

Zatim  je  Citan  drugi  reskript  kraljev  o  predavanju  imetka  novim 
kuratorima  Stjepana  Josipovicha.  Proti  toga  ustade  Antun  Danijel 
Josipovich  i  ulozi  protest,  u  koliko  se  njegove  osobe  tice,  jer  je  stvar 
svrSena,  samo  sto  jog  registrualci  nisu  dali  svoje  relacije.  Na  to  je 
procitana  kraljeva  odluka,  kojom  se  nalaze,  da  zupanija  popise  turo- 
poljsko  plemstvo  i  jer  imade  plemi6a,  o  kojima  se  sumnja,  da 
imadu  u  istini  plemstvo,  neka  se  potanko  ispitaju  njihovi  kredenci- 
jonali.  Na  to  nastade  zestoka  borba.  Turopoljci  su  zahtijevali,  da  se, 
ako  vee  mora  biti  popis  plemiiia,  u  isto  vrijeme  popisu  i  drugi  ple- 
mi6i  eitave  zagrebaCke  zupanije.  Opravdan  je  bio  prigovor,  da  toga  u 
kraljevskom    reskriptu    ne    ima,    da  se  tamo  nalaze  samo  popis  turo- 


188 

poljskih  plemica.  To  nije  koristilo,  SkupStinari  zakljuciSe,  da  se  imade 
obaviti  popis  citave  zagrebaCke  zupanije,  t.  j.  svakoga  plemica  ove 
zupanije,  koji  je  18  godinu  navrsio,  te  ako  bi  koji  sumnjivo  plemstvo 
imao,  neka  zupanijski  fiskus  podigne  t.  z.  »causam  nobilitatis  legitima 
toriam  (plemic^ku  parnicu).'«  U  istoj  je  skupstini  proCitano  pismo  hon- 
tanske  zupanije.  Ovaje  pisala  svima  zupunijama,  neka  se  u  osobne 
hrvatske  poslove  ne  mijesaju. 

Ved  13  februara  1846.  dobila  je  najme  zagrebacka  zupanija 
tai  odgovor  na  svoje  tegobe,  da  je  Njeg.  Velicanstvo  njihovu  adresu, 
u  kojoj  su  toliko  drski,  da  previsnje  otpise  na  sabor  ukoravaju  i 
sramote,  s  najveiim  n  ezado  volj  st  vom  primilo,  jer  su  njoj  po- 
vrijedili  ne  samo  svako  stovanje  duzno  kralju,  vec  prema  uspomeni 
svojih  otaca  nezahvalni  se  pokazali.'''  Kori  ih  dakle  kralj,  da  su 
uvrijedili  samoga  kralja,  toga  treba  da  se  kane,  jer  6e  ih  kralj  znati 
inace  pokoriti,  ako  bude  treba  i  oruzanom  silom.^ 

Ovo  kraljevsko  pismo  mozda  je  uzbunilo  gdje  koga  od  skup- 
Stinara  zagrebacke  zupanije,  kad  se  je  due  20  februara  Citalo,  al  nije 
nipo^to  smelo  zupana  Josipovicha.  Jedan  od  njegovih  Ijudi  rece,  da  bi 
trebalo  kralju  odpisati:  bududi  nas  Velicanstvo  uvjerava,  da  ce  prava 
tako  pojedinaca,  kao  i  sva  drzavna  prava  braniti  i  neoskvrnjena  sa- 
cuvati,  s  toga  su  stalezi  izmireni  tim  ocitovanjem  i  ne  misle  kralja 
vrijedjati.  To  bude  primljeno,^ 

To  je  vrlo  razestilo  turopoljskoga  zupana  i  zestokim  svojim 
naCinom  napao  je  vise  dostojanstvenika  te  izjavio,  da  se  svi  spisi 
ove  zupanije  od  g.  1837.,  pak  i  citave  Hrvatske  prepisu  i  to  sluzbeno, 
neka  se  onda  posalju  svim  ugarskim  zupanijama  i  samom  kralju  u 
posebnoj  reprezentaciji  podastru.  On  predlaze,  da  se  naroCito  zahvali 
zupaniji  pegtanskoj.  KoSutu  pako,  koga  Josipovich  smatra  za  svog  naj- 
boljeg  prijatelja,  zeli,  da  se  sve  njegove  zelje  i  namjere  ispune.  Onda  6e 
u  istini  i  Ugarska  i  Hrvatska  biti  posve  sretne.  Toga  velikoga  muza  on 
preporuCa  stalezima,  da  ga  buducemu  velikom  zupanu  zagrebacke 
zupanije  preporuce,  kad  bude  instaliran,  za  prisjednika  sudbenoga 
stola.  Sve  je  to  prihvadeno  u  toj   skupstini. 

U  februaru  1846.  bila  je  2.  sjednica  zagrebacke  zupanije,  u 
kojoj  se  je  raspravljalo  i  opet  o  komisiji  Janka  Kukovida.  Turopoljska 
opciina  u  svojoj  skupStini  odluCila  je  i  izjavila,  da  unatoC  kraljevskim 

'•  Ib=d,  str.  61. 

'  Smiciklas,  Povjest  Hrvatska  II.  str.  464. 
'  Novine  horv.-slav.-dalm.  1846.  br.  18. 
*  Ibid.  !846    str.  61. 


189 

naredbama  Kukovica  za  kraljevskoj^r  komesara  ne  priznaje  i  budiici  da 
ga  smatra  prenapetim  ultra-Ilircem,  da  mu  svoga  arkiva  otvoriti  ne 
ce,  nego  da  ce  i  opet  upraviti  reprezentaciju  kralju  i  traziti  novoga 
komesara,  koji  ce  biti  nepristran.  Turopoljska  opcina  zamolila  je 
zagrebacku  zupaniju,  neka  ju  podpomogne.  Dvije  pune  ure  trajalo  je 
vijecanje  zupanijske  skupgtine  o  tome.  Najposlije  je  po  prvom  pod- 
zupanu  izrecena  odluka,  da  ce  zupanija  poduprijeti  tu  molbu  Turo- 
poljaca.  AH  i  na  ovu  reprezentaciju  odgovori  kralj  cetvrtim  pismom 
i  iikorom  stalezima  i  strogo  nalozi  stalezima  i  cinovnicima  zupanije> 
da  na  ruku  budu  kr.  komesaru,  te  da  se  klone  svakog  otezanja. 
Nadalje  nalozi  kralj  za- 
grebackoj  zupaniji,  da 
priopdi  turopoljskoj  op- 
cini,  da  se  bez  znanja  i 
privole  kr.  komesara 
Kukoviia  ne  usudi  u 
budude  skupstine  dr- 
zati,  te  (5e  pod  kazan 
biti  suspendiran  zupan 
i  Citavo  poglavarstvu 
turopoljsko. 

Vec21.marta  1846. 
obavijestila  je  zupa- 
nija o  tome  plemenitu 
opcinu  turopoljsku.  ^  1 
20.  maja  proditano  je 
u  velikoj  skppstini  zu- 
panije  zagrebacke  pi- 
smo  kralj evo,  kojim  se 
zupaniji  nalaze,  neka  bi 

skupstinu  turopoljsku  radi  neposluha  ukorila  i  njoj  pod  kazan  nalo- 
zila,  da  svu  pokornost  kr.  komesaru  Kukovicu  iskaze ;  sva  pisma,  koja 
bi  zahtijevao  uz  potvrdu  izruci.  Na  taj  ukor  ustade  zupan  Josipovich 
i  rece,  kad  vec  mora  biti,  a  ono  neka  bude.  On  Ce  zahtijevana  pisma 
uz  potvrdu  predati  komesaru,  buduci  zna,  da  de  se  iz  svega  toga  iz- 
leci  smijesna  stvar. 

Medjutim  je  vec  poslana  bila  ona  reprezentacija  kralju,  koju  su 
skupstinari  zagrebacke  zupanije  zakljucili  godine  1846.  20.  februara. 
Ta  reprezentacija    bila  je    vrlo  ostra  i  vrvjela  je  pogrdama  na  Gaja. 


Kraljica  Marija  zena  kralja  Ljudevita  11. 
Medalju  izradio  Leone  Leoni. 


'  Ibidem  br.  1846.  24. 


190 

Gaj  ju  je  ipak  u  cijelosti  htio  priopditi  u  20.  broju  svojih  no- 
vina.  Medjutim  zaprijecio  je  to  cenzor  Favao  Muhid  rijecima  podpi- 
sanima  na  koncu  predlozenog  prvog  istiska  Novina  hrvatsko-slavonsko- 
dalmatinskih :  »Exceptis  rubella  clausis  admittitur  ad  typum  11/111.  1846. 
Paulus  Muhi6.« 

I  ba^  je  cr venom  olovkom  oznacena  ova  reprezentacija,  za  koju 
je  on  napisao  jos  crvenom  olovkom:  »Onus  responsionis  quoad  banc 
representationen  in  me  recipere  non  possum. «' 

Ja  tu  reprezentaciju  priopcujem  u  cijelosti,  kako  se  nalazi  u 
nedopu^tenom  broju  Gajevih  novina. 

»Velike  i  tesk?  nevolje,  koje  zagrebaCku  zupaniju,  a  upravo  i 
sve  kraljevstvo  brvatsko  ve6  od  vise  godina  tiste,  ne  dadu  nam  dulje 
mucati,  nego  nam  nalazu  potrebo^u,  pace  i  duznost,  da  ih  vama, 
bradi  i  prijateljima  nasim,  s  kojima  su  nam  sva  opdenita,  priopiiimo, 
i  vas  ujedno  zamolimo,  da  bi  i  vi  sudjelovali  kod  Nj.  posve(ienoga 
VeliCanstva,  te  bi  se  ve6  jednom  nevoljama  lijeka  na§lo. 

To  bo  je  sigurno  i  neoprovrzivo  naCelo  konstitucionalnoga  su- 
stava,  da  se  stranke,  na  koliko  jedna  od  druge  udaljene,  nu  jednomu 
kraliu  i  jednomu  zakonu  pokorne,  medjusobno  uzdrzavaju,  i  da  ne 
dade  jedna,  da  se  drugoj  pravedne  njezine  pravice  oduzimaju,  nego 
da  u  slucajevima  nastajude  pogiblji,  koja  je  i  onako  opcenita,  zamje- 
nito  sebi  pomo(i  pruzaju;  inace  bo  oganj,  porodivsi  se  u  jednoj  strani 
kude,  ako  se  ne  zagu^i,  domala  6e  i  svu  kudu  uniStiti. 

Da  pako  o  nevoljama  nasim  vas  izvijestimo,  to  nam  se  tim 
potrebitije  cini,  buduci  da  smo  iz  sluzbenoga  dopisa  si.  hontanske 
zupanije  od  7.  januara  t.  g.  na  nas  upravljenoga,  sa  velikom  za- 
loscu  lazumjeli,  kako  je  tamo  do  opcenitog  znanja  doslo,  da  nevolje, 
koje  nas  od  vise  godina  jurve  muCe,  i  koje  su  se  i  na  drzavnom 
saboru  pretresale,  nisu  nikakove  —  i  da  se  briga  nasa  radi  potka- 
panja  pravica  i  slobostina  nasih  na  lazima  osniva,  kojemu  potvaranju 
kao  sto  time,  §to  se  za  sustav  nas  brinemo,  nikakova  povoda  dali 
nismo,  tako  braci  i  prijateljima  nasim  hontanskim  ni  u  najgorem  slu- 
caju  ovakf)  zajam  vradati  ne  cemo ;  tvrdo  bo  smo  uvjereni,  da  se 
prijatelj,  zbog  uciiijene  mu  od  prijateija  krivice,  zalostiti  mora,  a  ne 
traziti,  da  se  osveti. 

Ljubezna  brado  i  prijatelji !  Minut  ce  gotovo  osam  sto  godina 
otkako  Hrvatska,  zdruzena  s  kraljevinom  Ugarskom,  jednoga  kralja 
i  jedan  zakon  stuje ;  otkako    u    sretnim  i  nesretnim    zgodama    svako 

I  ^  Izvornik  ovaj  cuva  se  u  kr.  sveuc.  biblioteci  u  Zagrebu,  te  je  dakako 

lunicum.  Taj  se  broj  moze  dakle  smatrati  kao  rukopis. 


191 

dobro  i  svako  zlo  jednakom  mjerom  dijeli,  i  otkako  su  stanovnici 
kraljevina  ov'ih  za  toliko  vrijeme  sjedinjenja  svoga  po  razlicitini  raz- 
mjerjima  tako  sj  skopcali,  da  se  oni  sada  po  imenu  samo,  akoprem 
je  i  u  torn  obziru  po  61  clanku  od  god.  1747,  providjeno,  a  ne  u 
istinu  medjusobno  razlikuju;  otkako  najposlije  u  stvaranje  zakona 
jednodusno  uticu  —  rijecju,  otkako  hiazenstvo  konstitucijonaluoga  su- 
stava  jednako  uzivaju. 

Da  su  blazenstvLi  ovomu  u  domovini  naSoj  s  pomocu  i  istoga 
vladanja  mnogi  protivni  bili,  i  da  su,  za  prevratiti  plemstvo  ugarsko, 
mnogo  kojesta  pokusavali,  to  ce  dovoljno  razumjeti  onaj,  kojemu  je 
historija  prosavsih  vremena  poznata ;  zeljoni  za  povratiti  konstituciju 
ugarsku,  nekoji  u  novije  doba  uzgani,  da  bi  namjeravanu  svoju  svrhu 
laglje  postigli,  posijali  su  sjeme  nesloge  medju  Hrvati  i  Madzari,  po- 
slu^ivgi  se  varkom,  kao  da  bi  Madzari  radi  narodnost  hrvatsku  pot- 
kopati. 

Sjeme  nesloge  ove  zasijao  je  neki  Ludovik  Gaj,  koji  je  stam- 
pariju,  a  i  uredniStvo  novina  zadobio, 

Ove  novine  pod  imenom  »Horvatske  Novine«  godine  1835. 
prvi  put  na  svjetlo  iziSavSe,  kako  u  obziru  svoga  imena,  tako  i  glede 
narodnoga  jezika,  zadobi^e  opcenitu  pohvalu  svih  dr^avljana  —  pace 
sa  zahvalnoSiu  pozdravili  su  drzavljani  ovu  oCinsku  brizljivost  vla- 
danja glede  izobrazavanja  narodnoga  jezika. 

Nu  jedva  §to  proteCe  jedna  godina,  i  ved  spomenuti  urednik 
novina  naslov  njihov  » Novine  Horvatske«  u  >  Novine  IIirske«  promi- 
jeniti,  bratinski  narod  madzarski  u  istima  ne  samo  crniti,  nego  i 
raznim  pogrdama  vrijedjati,  kao  sto  se  pod  •/.  vidi,  nije  za  grijeh 
niti  za  opaCinu  kakovu  smatrao. 

Otuda  je  slijedilo,  da  je  najveci  dio  dr^avljana  —  vidiv^i  da 
pravu  njihovu  narodnost  hrvatsku  sam  Ljudevit  Gaj  ugnjesti  nastoji, 
koji  je  propovijedao,  da  joj  od  Madzara  pogibelj  prijeti  —  i  zeleci 
nju  saCuvati  i  s  bratskim  narodom  madzarskim  i  nadalje  u  prijatelj- 
skom  i  zakonitom  savezu  ostati  —  od  spomenutoga  Gaja  i  njegovih 
sljedbenika  otstupio. 

Po  otstupu  ovom  i  buduci  da  je  novinar  Gaj  na  stazi,  kojom 
je  jedanput  posao  bio,  tvrdokorno  i  ostao,  posljedica  bila  je  ta,  da 
su  se  u  malenom  ovom  kraljevstvu  dvije  stranke  porodile,  jedna  ilir- 
ska,  a  druga  vjerna  svomu  zakonitomu  sustavu,   hrvatska, 

Posto  se  stranke  tako  sklopiSe,  zlo,  koje  se  je  spomenutim  na- 
Cinom  ukorjenilo,  umnaza  se  jos  vedma  po  naimenovanju  Nikole 
Zdencaja    godine    1839.    za  vrhovnoga  zupana  zagrebacke    zupanije. 


192 

Isti  bo  vrhovni  zupan,  jedva  sto  upravljanje  zupanije  primi,  sa 
stalezima  i  redovima  zupanije  ove  ociti  zametnu  boj;  on  bo  je  kao 
poglavite  duznosti  dostojanstva  svoga  smatrao,  u  velikim  skupstinama 
svakpga  ruziti,  svojim  dosjetkama  svakoga  sramotiti,  svakoga  mrziti, 
misao  svoju  stalezima  svagda  narinuti;  rijecju,  takove  je  cine  izvodio, 
da  je  prije  zasluzivao  ime  vrhovnoga  smutitelja,  nego  li  vrhovnoga 
upravitelja 

Ovaj  svoj  nepravedni  i  nezakoniti  nacin  djelovanja  ovjencao  je 
zupanijskom  restauracijom,  obdrzavanom  30.  maja  god.  1842.;  posto 
bo  je  pozvao  bio  plemice  i  obmamio  ih,  da  bez  oruzja  na  restaura- 
ciju  dodju,  ucinio  ih  je  po  oruzanoj  stranci  ilirskoj  sabljama  pobiti  i 
s  mjesta  restauracije,  iz  dvorigta,  t  j.  drzavne  kuce  protjerati,  i  tako, 
uklonivsi  one,  koji  su  pravo  imali  casnike  izabirati,  ucinio  je  po 
stranci  ilirskoj,  sklopljenoj  u  ono  doba  jedva  iz  100  plemica  i  drugih 
neplemenitih  kredencionalista,  izabrati  zupanijsko  Casnistvo. 

Otuda  je  naravno  slijediti  moralo,  da  je  povrijedjeno  u  svojim 
pravicama  plemstvo  ovomu  nezakonitomu  ilirskomu  magistratu  po- 
slusnost    uskratilo,    i    sbog    toga  lijek  kod    previsnjega  mjesta  trazilo. 

Tuzba  plemida,  previsnjemu  mjestu  podnesena,  tu  je  posljedicu 
imaia,  da  je  kraljevski  komisar,  u  osobi  Josipa  Siskovida,  si.  zupanije 
virovitiCke  vrhovnoga  zupana,  odredjen  bio,  da  poduzme  istrazivanja 
glede  izgreda,  koji  se  je  kod  restauracije  dogodio.  Nu  od  ove  ko- 
misije,  kojoj  smo  mi  i  akta,  ticuca  se  samoga  ilirizma  i  njegova  te- 
zenja  priopcili,  a  da  se  radi  toga  nikakovo  istrazivanje  poduzelo  nije, 
akoprem  se  je  jos  god.  1843.  dovrsila  —  ne  vidimo  ni  do  dana 
danasnjega  nikakova  uspjeha.  —  Krivci  bo  ne  samo,  da  bez  svake 
kazne  hodaju,  nego  i  po  prijasnjem  izgredu,  koji  nikakove  kazni 
iskusio  nije,  oslobodjeni,  od  dana  do  dana  ve(5e  i  gorje  smutnje  cine; 
dapace  po  ovom  posvjedocenom  zatezanju  u  izvrsivanju  zakonite 
pravde  dana  je  prilika  sljedbi  ilirskoj,  da  ubitacna  svoja,  na  unistenje 
starodavne  konstitucije  smjerajuda  nacela  i  nadalje  rasplodjivati  mogu; 
i  zaista  sljedba  ova,  sveudij  iz  onih  istih  osoba  sastojeca,  iz  kojih 
se  je  s  pocetka  sklopila,  nije  se  sustezala,  ne  samo  druge  hrvatske 
zupanije,  po  kojima  se  je  na  nacin  skakavaca  skitala,  napastovati, 
nego  i  ijtu  drzavnu  skupStinu  —  uzamsi  u  drustvo  svoga  biskupa 
zagrebackoga,  Jurja  Haulika  —  oskvrnjivati. 

jer  kad  je  na  drzavnu  skupstinu  kraljevina  ovih,  urecenu  na 
23.  aprila  1 843.,  domace  plemstvo  doslo  bilo,  biskup  zagrebacki  Juraj 
Haulik,  sam  je  o  tomu  iz  svih  sila  nastojao,  da  bana  kraljevina 
ovih  na  to  navede,  da  bi  odgodio    urecenu  u  ovaj  dan  sjednicu,  bu- 


193 

dudi  da  su,    kao  sto  se  je  isti    biskup  na  saboru  u  sjednici  28.  juna 
ocitovao,  proti  plemstvu  strahovite  zasjede  osnovale  bile. 

Ban  kraljevina  ovih,  koji  je  nedavno  prije  ove  skupstine  na 
dostojanstvo  ovo  stupio  bio,  ne  poznavajudi  dovoljno  obicaje  kralje- 
vine  ove,  i  zato  ne  htijudi  se  u  torn  obziru  naroCito  izraziti,  povjeri 
svu  stvar  ovu  —  bi  li  se  sjednica  drzala  ili  odgodila  —  mnijenju 
deputacije  pod  predsjednistvom  biskupa ;  —  i  akoprem  se  je  ovdje 
oCevidna  ve6ina  proti  zelji  biskupovoj,  dakle  za  drzanje  sjednice  iz- 
javila,  zato  je  ipak  biskup,  proti  svakomu  pravu,  i  s  otegocenjem 
iste  svoje  duhovno-pastirske  savjesti,  banu  takovo  izvjesce  podnio, 
kao  da  je  vedina  odgodjenje  sjednice  zakljucila ;  —  i  po  smislu  ovoga 
izvjesda  bi  sjednica,  koja  se  nije  ni  pocela  bila,  za  raspustenu  pro- 
glasena. 

Cim  se  je  tako  zakoniti  red  vec  poremetio  bio,  bude  u  banskoj 
konferenciji,  isti  onaj  dan  poslije  podne  pod  predsjedanjem  bana  dr- 
zanoj,  druga  opet  nezakonitost  ucinjena;  ovdje  bo  se  zakljuci,  neka 
se  od  previsnjega  mjesta  naputak  zatrazi,  da  li  ce  domace  plemstvo, 
koje  je  drzavne  skupstine  vazda  polazilo,  i  proti  kojemu  pravu,  koje 
ga  po  zakonu  i  po  obicaju  ide,  prigovoriti  nikomu  do  sada  na  um 
palo  nije,  u  drzavnoj  skupstini  udionistvovati  ili  ne?  —  i  da  se  ne 
drzi  sjednica,  dok  previsnji  odgovor  ne  dodje. 

Plemstvo,  cuvsi  ovaj  glas,  jos  se  isti  onaj  dan  povrati  k  svojim 
kucama  s  namjerom,  da  ce  cekati,  dok  se  novi  rok  za  obdrzavanje 
sjednice  urece. 

Nu  kad  se  je  opazilo,  da  je  plemstvo  iz  Zagreba  otislo,  odmah 
u  nedjelju,  t,  j.  na  23.  aprila  g.  1843.  poslije  podne  bi  po  nasto- 
janju  biskupovom  opet  konferencija  drzana,  i  u  ovoj  se  zakljucak 
prijasnjega  dana  preinaCi,  i  za  sutradan,  t.  j.  ponedjeljak  24.  aprila 
drzavna  sjednica  urece. 

Ovaj  zaista  hinbeni  cin  prinukao  je  bolje  mislece  staleze  i  re- 
dove,  da  su  pismeni  prosvjed  proti  obdrzavanju  sjednice  predali ;  nu 
usprkos  svemu  tomu  bi  sjednica  po  fakciji  ilirskoj  drzana  i  obavi  se 
izbor  poklisara  za  drzavni  sabor  ugarski,  akoprem  poklisara  krize- 
vacke  zupanije  u  sjednici  bilo  nije,  koj  je  bio  prisiljen  radi  ucinjenih 
mu  groznja  u  Krizevce  se  vratiti,  —  i  akoprem  je  poklisar  turo- 
poljske  opdine  poradi  napastovanja  iz  sjednice  izici  morao. 

Na  ranu  ovu,  koju  se  je  plemstvu  ovdasnjemu  po  drzavnoj 
na  takav  lukavi  nacin  drzanoj  sjednici  i  obavljenom  izboru  poklisara 
zadalo,  Ijuto  zale(5i  isto  plemstvo,  podnijelo  je  slavnim  stalezima  i 
redovima  na  saboru  kraljevstva  ugarskoga  sakupljenim  prosnju,  pro- 
svjedujuci  proti  poklisarom,  koje  je  ilirska  sljedba  izabrala. 

13 


194 

Pro§nja  ova,  kao  sto  je  u  si.  stalezima  i  redovima  veliku  po- 
zornost  pobudila,  tako  je  i  velikodusnu  na  pravdoljublju  osnovanu 
potporu  kod  istih  staleza  i  redova  nasla. 

Medjutim,  dok  se  je  stvar  ova  na  drzavnom  saboru  pretresala 
dotle  su  se  ovdje  kod  kuce  sve  veca  i  ve6a  zla  i  povredjivanja  pra- 
vica  i  zakonitih  slobostina  cinila. 

Bivsi  bo  u  ono  doba  vrhovni  zupan  Nikola  Zdencaj,  urekao  je 
bio  na  dan  9.  decembra  god.  1843.  veliku  skupstinu  zupanije  nase 
i  na  ovu  po  ovdasnjim  zupanijskim  casnicima  pozvao  sve'  plemice 
ove  zupanije.  Plemstvo,  buduci  tako  po  casnicima  rok  velike  skup- 
stine  obznanjen,  na  ureceni  dan  dodje,  —  nu  kakovim  mu  se  je 
ruznim  i  lukavim  nacinom  predusrelo! 

jer  kad  plemstvo  do  vratiju  zupanijske  kuce  dodje,  ondje  je 
od  ilirske  stranke,  sklopljene  od  120  kmetova  grofa  Nugenta  i  sa- 
branim  po  Zagrebu  i  Karlovcu  »tepcima<t,  koji  su  svi  sabljama,  pi- 
stoljama,  nozevima,  kopljima  i  puskama  iz  iste  vojnicke  oruznice,  a 
zaliboze  i  iz  zupanijske  dobivenim,  providjeni  bili,  —  iskusiti  moralo 
napadanje  najprije  bacanjem  kamenja,  a  zatim  opaljivanjem  pusaka 
i  pistolja. 

Ovim  napadajem  do  zdvojenja  dotjerano  plemstvo,  stalo  se  je 
pravedno  braniti,  i  pomocju  presvete  odvjetnice  kraljevstva,  raspr- 
sivsi  na  sve  strane  Ilirce,  i  osvojivsi  mnogobrojno  njihovo  oruzje, 
izbavi  sebe  od  prijetece  propasti,  koju  mu  je  vrhovni  zupan  N,  Z. 
pripravio  bio. 

Zalosno  je  zaista  i  tuzno,  pace  necuvena  je  stvar  u  dogodov- 
stini  domovine  nase.  da  se  poradi  dosasca  pozvanoga  plemstva  sjed- 
nica  ne  drzi,  i  da  vlada  dopusta,  da  se  podloznicima  njezinim  takove 
krivice  cine. 

Prigodom  ovom  nije  se  opdinstvo  zagrebacko  dosta  nacuditi 
moglo  duhovnistvu,  osobito  mladomu,  koje  svrativsi  odore  svoje  i 
providjeno  toljagama  i  batinama,  dan  prije  nabavljenima,  na  trg  sv. 
Marka,  gdje  se  zupanijska  ku6a  nalazi,  gomilama  dodje,  da  se  za 
novo  stvorenje,  t.  j.  za  ilirizam  bori ;  nu  i  ovo,  vidivsi  Hire  na  sve 
strane  rasprsene,  okrenu  ledja. 

Jedva  sto  je  ovaj  izgred  prosao  bio,  i  vec  11.  decembra  1843. 
god.  dogodi  se  drugi ;  ovoga  bo  dana  sudac  gradski  Josip  Stajdaher 
u  gradsko)  vijecnici,  u  prisutnosti  nekojih  samo  plemica  i  nekolicine 
gradjana,  ostalih  pako,  i  to  mnogih  od  razlicitoga  stalisa  sazvanih 
Ijudi,  drzao  je  buntovni  sastanak  i  tu  izradi  glasovitu  oini  odluku, 
da  se  plemstvo  vise  ne  pusta  u  slob,  i  kr.  grad,  u  kojem  ono  svoju 
vlastitost,  t.  j.  zupanijsku  kucu  imade. 


195 

Ovoga  teskoga  i  doista  sumnjivoga  ekscesa,  o  kom  je  na  spo- 
menuti  nacin  prevareno  plemstvo,  vladu  ubavijestilo,  posljedica  bila  je 
ta,  da  se  je  i  opet  kralj.  komisar  u  osobi  Josipa  Rudida,  si,  backe 
zupanije  vrhovnoga  zupana  naimenovao.  Medjutim  i  od  ove  komisije, 
kao  i  od  prijasnje  Siskovideve,  usprkos  nasim  vise  puta  u  zalud 
ponavljanim  remonstracijama,  nema  do  danasnjega  dana  nikakova 
uspjeha. 

Spomenuti  mi,  ovim  nevoljama  tiaceni,  Cvrsto  smo  se  nadali, 
da  ce  nam  se,  koji  smo  toliko  pretrpili,  kakovagod  polaksica  od  strane 
vladanja  pruziti ;  nu  isprazna  bijase  nasa  nada,  mi  ostavljeni  bismo 
i  nadalje  nenavidnoj   sudbini. 

Bududi  kad  se  je  god.  1844.  po  I'ezignaciji,  kao  sto  se  je  nama 
javilo,  vrhovnoga  zupana  Nikole  Z.,  tadalnji  ban  kralj evina  ovih  za 
vrhovnoga  upravitelja  zupanije  nase  naimenovao,  dobio  je  on  u  istom 
intimatu  naputak,  neka  restauraciju  zupanijskoga  magistrata,  sto  prije 
obavi,  nu  naredbi  ovoj   ne  bi  udovoljeno. 

Novoimenovani  ovaj  vrhovni  zupan  ne  samo,  sto  se  je  stopram 
osmoga  mjeseca  po  svom  naimenovanju  u  vrhovno-zupanijsku  cast 
uveo,  nego  i  restauracija,  koju  je  on  ovom  prigodom  na  23.  januara 
god.  1845.  urekao,  bi  obustavljena;  nu  i  zatim,  kad  bi  se  u  mnogim 
u  poslu  restauracijonalnom  obdrzavanim  skupsthiama  pitanje  koje  po 
odluci  vecine  imalo  bilo  rijesiti,  vrhovni  se  je  zupan  ovu  vecinu,  bu- 
dudi  da  je  na  uasoj  strani  bila,  svagda  sustezao  izjaviti,  i  to  po  na- 
redbi, kao  sto  se  ocitova,  dobivenoj   od  visjega  mjesta. 

I  tako  posto  se  je  u  vise  skupstina  posao  restaur acionalni  pre- 
tresao,  a  unistilo  se  svako  nastojanje,  da  se  ilirskoj  stranci  vecina 
pribavi :  bi  davno  zudjena  restauracija  napokon  na  28.  dan  julija 
mjeseca  god.  1845.  urecena  i  drzana,  koja  je  posljedicu  tu  imala,  da 
se  je,  docim  su  samo  domacini  odvjetovali,  sa  vecinom  od  315  od- 
vjeta  od  nase  stranke  zakoniti  magistrat  izabrao.«' 

25.  jula  1846.  bila  je  skupstina  turopoljske  opcine.  Poslije  go- 
vora  zupana  Antuna  Josipovicha  proCitane  su  kralj evske  naredbe  u 
poslu  kr.  komisije  proti  turopoljskoga  zupana  i  proti  poglavarstva 
opcine  turopoljske.  O  torn  se  je  i  debatiralo,  kad  udje  u  skupstinu 
sam  komesar  Janko  Kukovic.  Odmah,  kako  ga  je  Josipovich  opazio 
zatvori  skupstinu,  jer  da  on  kao  privatni  optuzenik,  zeli  razgova- 
rati  sa  komesarom.  Kad  je  Kukovic  htio  da  zauzme  predsjedniCku 
stolicu  zupan  ulozi  svecani  protest,  govoreci :  da  dok  on  sluzbu  svoju 

||  '  Istisak   ovaj    cuva    se  u  kr.  sveuc.  biblioteci  u  Zagrebu,  te  je  dakako 

'    unicum.  Taj  se  broj  moze  dakle  smatrati  kao  rukopis. 


196 

obna§a  dotle  predsjedni^tvo  nikome  nece  ustupiti.  Izjavi,  da  de  se 
doduse  pokoriti  kr.  naredbi,  al  komesar  neka  vrsi  duznost  prema  za- 
konima  i  po    onoj    istini,  kojom    je    vezan    prema    Bogu    i   domovini. 

Na  to  kr,  povjerenik  zatrazi,  neka  mu  se  predadu  svi  zapisnici, 
koji  su  se  vodili,  odkako  je  Antun  Josipovich  izabran  za  zupana.  Al_ 
josipovich  izjavi,  da  po  posljednoj  kr.  naredbi  i  po  5.  zak.  cl.  g.  1805. 
kraljevski  komesar  ne  ima  pravo  sto  takova  zahtijevati.  Zakon  nalaze 
da  se  optuzbene  toCke  sa  izjavama  svjedoka  moraju  priopditi  optu- 
zenicima,  a  tek  iza  toga  moze  kr.  povjerenik  traziti,  da  mu  se  iz- 
dadu  akti  i  pisma,  al  tek  ona,  koja  se  odnose  na  tuzbu.  Jer  pako 
tuzitelji  nisu  dosli  ovamo,  opomenu  turopoljski  zupan,  neka  procita 
najprije  optuznicu  s  izjavama  svjedoka,  a  onda  da  6e  mu  on  pre- 
dati  doticne  zapisnike  i  to  samo  one,  koji  se  odnose  na  tuzbu.  Drugih 
pisama  i  zapisnika  neda,  jer  moze  naslucivati,  da  se  o  tom  radi  iz 
istih  protokola  nove  osvade  iznjusiti  i  skupiti.  DoduSe  zupan  se  nebi  ni 
toga  bojao,  ipak  neka  komesar  po  zakoiiu  radi.  Odvrati  na  to  Kukovi<5, 
da  od  nikoga  ne  prima  poduka.  Asesor  1.  B.  upozorio  ga,  da  mora 
slusati  nauk  i  to  od  samog  zakona.  Napokon  izjavi  komesar,  da 
ce  tuzbu  procitati,  ali  jer  je  nije  sobom  donio,  urece  sastanak  za 
28.  jula. 

Drugi  dan  predlozi  komesar  tuzbu,  al  jer  nije  mogao  pokazati 
izjave  svjedoka,  usprecise  mu  se  i  opet  Turopoljci.  Komesar  izjavi,  da 
ce  kralju  o  tom  dati  izvjestaj  i  udalji  se  iz  dvorane. ' 

Antun  Josipovich  napisa  u  »Pesti  Hirlap«  clanak  s  na- 
slovom  »Zagreba6ki  listovi«,  u  kojem  se  je  potuzio  na  krivi  izvjestaj 
novina,  ob  onom,  sto  se  dogadja  u  zupanijskim  skupstinama.  Tuj 
reCe :  Neka  mi  grakcu  nad  glavom  kobne  ptice,  kako  im  drago;  ja 
koji  sam  o  cisto(ii  stvari  svoje  iz  dubine  duse  uvjeren,  u  svakoj  ne- 
dostojnoj  kleveti  moje  osobe,  nalazit  cu  novi  poticaj,  da  na  politickoj 
stazi,  na  kojoj  stupam  i  dalje  vojujem  postojano  proti  svake  nepravde 
i  zlobe.  Ispri5ava  se,  da  nije  proti  neplemica. 

U  sjednici  zagr.  zupanije  od  5.  decembra  1846.  procitana  je 
dvorska  odluka,  kojom  je  turopoljski  zupan  Antun  Danijel  Josipovich 
radi  nepokora  i  otpora  proti  kr.  naloga  suspendiran,  a  zupaniju  se 
najstroze  kori,  .«5to  jc  zupanove  smjelosti  podpomagala,  a  kr.  se  ko- 
mesaru  uz  druge  naloge,  da  dozvoljava,  da  se  u  sluCaju  potrebe  po- 
sluzi  vojniCkom  silom.  Kako  je  taj  dekret  citan,  ustade  najprije  sam 
Josipovich  i  rece,  da  si  smatra  za  srecu,  sto  je  sa  svoje  casti  skinut, 
ali  da  ce  tesko   tim   dvorski   Ijudi  njegovi  protivnici,    svoju  svrhu  po- 

'  Novinc  hrv.  slav.  dalm    1846.  br.  6U, 


m 

stici,  neka  bi  odmah  Cast  potozio  i  kljuceve  predao.  To  on  uCiniti 
nede.  Ovaj  je  dekret  nezakonit,  jer  zasjeca  ue  samo  u  opce  pravo 
plemidko,  vec  napose  u  prava  plemstva  turopoljskoga ;  zato  njeo-a 
niSta  ne  veze,  te  ce  on  kljuce  i  pecate  predati  jedino  skupStini  tu- 
ropoljskoj,  Dok  je  na  njemu  (josipovichu)  ziva  glava  komesar  nede  udi 
u  arkiv.  Prvi  podzupan  hvalio  je  Josipovicha.  Nato  nastavi  Josipovich 
da  6q  se  on  samo  onima  pokoriti,  koji  su  tra  zupanom  izabrali.  O  de- 


Kralj  Ferdinand  I.  (1527.— 1564.) 
koji  je  god.  1560.  potvrdio  Turopoljcima  njihovu  djedovinu. 

kretu  valjda  ni  kralj  ne  zna.  Kancelar  se  boji  zupana.  Sto  je  svrgnut 
ne  stidi  se,  Cestita  si  dapaCe,  sto  je  postao  mucenikom,  a  ilirska 
strana,  .^to  je  odrzala  pobjedu.  I  drugi  Turopoljac  I.  B.  izjavi,  viCudi, 
da  de  prije  mrtav  pasti,  nego  li  6e  komisar  doprijet  u  turopoljski 
arkiv,  i  toga  nede  poluCSiti,  da  Citavu  vojsku  na  sabor  povede. '  Odmah 
je  zakljuCena  a  7.  decembra  i  primljena  remonstrancija,  koja    se  po- 


'  Ibidem  1846.  br.  98. 


198 

slala  i  svim  zupanijama.  Pisana    je  sa  prepisom  vladi  i    vrlo   smlono 
Bila  je  velika. 

Prvo  veliko  zupanijsko  spravi^te  iza  julijske  krvave  restauracije 
bilo  je  tek  20.  februara  g.  1847.  otvoreno.  Tuj  se  je  razpravljalo  o 
mnogim  vaznim  pitanjima,  o  madzarskom  jeziku  u  gkolama  i  o  novom 
pravopisu.  Vodila  se  je  borba  zestoka.  Jedan  od  starih  Hrvata  za- 
nesao  se  je  tako  daleko  te  je  kazao:  »Volim  kao  pas  lajati  i  kao  vol 
u  jaram  zaprezen  biti,  nego  da  mi  se  narine  ova  knjizevnost  ilirska, 
koju  je  samo  podiglo  deset  do  dvadeset  mladica,  koji  nisu  imali  dru- 
goga  posla.«  U  knjizevnosti  ilirskoj  i  u  novom  pravopisu  rece  ovaj 
govornik  —  vidim  propast  hrvatske  knjizevnosti,  vidim  propast  za- 
boravljenog  imena  hrvatskog,  vidim  otcjepljenje  od  Ugarske.  Bilo  je 
I  i  vi§e  takovih  govornika,  al  veliki  ziipan  Pech}^  izjavio  je  odluku,  da 
se  ima  i  dalje  rabiti  Gajev  pravopis,  koji  je  kraljevskom  odlukom 
I  potvrdjen. 

15.  aprila  1847.  izabran  je  za  privremenog  turopoljskog  zupana 
Albert  M  o  d  i  c  h.  26.  aprila  pako  u  svojoj  skupStini  izabrali  sii  tu- 
ropoljci  Antuna  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h  a  za  svoga  poslanika  na  zajedniCki 
sabor,  pak  mu  ujedno  nalozili,  da  na  saboru  uznastoji  ishoditi  lijek 
ranama,  sto  su  ih  u  potonje  vrijeme  dobile  turopoljske  pravice. 

25.  maja  zapocela  je  i  opet  velika  skupStina  zagrebacke  zupa- 
nije,  otvorena  po  velikom  zupanu  Mirku  Pechyjii.  Turopoljci  su  i  ovaj 
put  dosli  brojno. 

19.  augusta  1847.  bila  je  skupstina  plemica  opdine  turopoljske, 
kojoj  je  predsjedao  podzupan  Alberto  pi.  Modic.  Odmah  na  poCetku 
procitain  je  dvorski  dekret  u  kojem  se  doduse  odobrava  izbor  Mo- 
di6ev  umjesto  Franje  pi.  Pogledida,  al  se  proglasuju  nistetnima  uvjeti, 
uz  koje  je  taj  izbor  poslijedio,  jer  da  suzuju  djelokrug  podzupanov. 
Modic  izjavi,  da  on  ne  vidi  ni^ta,  sto  bi  odluku  od  15.  aprila  1847. 
turopoljske  skupgtine  u  njenom  djelokrugu  suzivalo,  za  to  bi  dobro 
bilo  da  se  posebnom  reprezentacijom  kralj  na  to  upozori.  Assesor 
Lj._pl.  I.  izjavi,  da  u  procitanom  dvorskom  dekretu  opaza  novi  sistem, 
kaki  se  jo^  u  Turopolju  nije  vidio.  Turopoljci  su  —  rece  —  po  sto- 
Ijecima  posvecenoj  navadi  izabrali  zamjenika  zupanova,  sada  se  taj 
izbor  potvrdjuje  od  kralja.  Slobodni  izbor  Turopoljaca  je  tako  pove- 
i;ljama  utvrdjen,  da  ne  visi  o  potvrdi  ili  nepotvrdi  kraljevoj.  Sad  je 
|:doduSe  izbor  potvrdjen,  ali  moglo  bi  nastati  vrijeme,  kad  toga  ne 
bude.  Zato  treba  protiv  toga  ustati  i  taj  predlog  je  prijavljen  i  u 
zapisnik  uvrSten.  U  reprezentaciji  kazalo  se :  da  Turopoljci  niSta  u 
svojoj  odluci  od  15.  aprila  ne  vide,  ^to  bi  djelokrug  zamjenika  zu- 
panova smanjivalo  ili  bilo  privilegijama  turopoljskima  protivno,  Nadalje 


199 

unioljava  reprezentacija,  da  se  komesaru  zaprijeci  djelovanje,  sto  se 
ne  slaze  s  pravicama  turopoljskim.  Javlja  se,  da  je  Antun  Danijel  Jo- 
sipovich  izabran  za  poslanika  u  zajednicki  sabor,  §to  su  samo  ucinili 
po  pravu,  koje  ih  ide.  Ujedno  se  moli.  da  bi  istraga  vec  jednom  svrsila. 
U  zupanijskoj  skupstini  od  27^  augusta  1847.  kad  je  procitan 
neki  dopis  neke  madzarske  zupanije  na  prituzbu  skupstinara,  da  je| 
taj  jezik  nerazumljiv,  ustade  Josipovich  s  opaskom,  da  de  i  on  jednom 
madzarski  govoriti  i  odmah  rece  madzarski:  da  ne  vidi  razloga,  zasto 
se  ovdje  nebi  dbzvolilo  govoriti  i  madzarskim  diplomatskim  jezikom 
i  da  ce  on  porabu  tog  jezika  ovdje  uzeti.  Hrvatsko-ugarska  stranka 
odobrila  je    te    rijeci  s  odusevljenim    i    burnim:    »Eljen«    i    »Vivat«  ! 

Na  to  stadose  zahtijevati  neki  od  te  stranke,  da  se  u  op6e  sva 
madzarska  pisma  imadu  citati  najprije  u  originalu,  a  onda  tek,  da  se 
prevedu  na  latinski.  Iza  toga  nastade  duga  debata,  u  kojoj  je  ipak 
pohjedilo  mnijenje,  da  sve  ostane  pri  starom.  Odlucilo  se,  da  zagre- 
backa  zupanija  ne  posalje  na  hrv.  sabor  svoje  poslanike,  vec  da  se 
umoli  zaladska  zupanija,  da  ishodi  od  ugarskog  sabora,  neka  bi  tamo  i 
zagrebacka  zupanija  bila  napose  zastupana.  Protiv  toga  zakljucka  po- 
lozilo  je  protest  600  plemica  zagr.  zupanije,  mnogo  velikasa  i  biskupa, 
Ali  uzalud.  Skupstina  odabrala  je  doduse  2  poslanika  za  hrvatski  sabor, 
ali  im  zabrani  tako  dugo  onamo  ici,  dok  u  njem  ne  budu  imali  pravo  I 
glasa  i  seljacki  plemici.  Zagrebacka  zupanija  izrazila  je  nadu,  da  ce 
doskora  doci  kraljevska  odluka,  po  kojoj  svaka  hrvatska  zupanija 
bira  dva  poslanika  izravno  u  zajednicki  sabor  u  Pozun.  Skupstina  je 
vec  sada  dala  naputak  za  tu  eventualnost :  »Naslov  Nj.  Velicanstva 
sastavljen  je  tako,  kao  da  su  Dalmacija,  Hrvatska  i  Slavonija  pod 
jednim  istim  (s  Ugarskom)  kraljem,  al  ipak  posebna  kralje- 
v  i  n  a.  Na  zak.  clanak  10.  od  g.  1790.  jasno  odredjuje,  da  je  kra- 
Ijevina  Ugarska,  s  pridruzenim  stranama,  j  e  d  n  a  kraljevina.  Za  to  6e 
g.  poslanici  —  pozivajuci  se  na  remonstraciju  sabora  od  g.  1840.  tra- 
ziti,  neka  se  jasno  u  kraljevu  naslovu  izrazi,  da  su  Dalmacija,  Hrvatska 
i  Slavonija   pokrajine  najcvrsde  spojene  s  kraljevinom  Ugarskom. «' 

O  tom  pise  Galac  u  svom  pismu  Gaju:  »Danas  jedva,  sto  su  nas  bi- 
skupski,  kaptolski  i  kameralski  slobodnjaci  i  s  njima  Turopoljci  za  paradu 
amo,  dosavsi  ostavili,  poceli  su  drugi  Turopoljci  za  sutrasnje  veliko 
spraviste  dolaziti,  da  brane  izradjeni  naputak  za  poklisare  zagrebacke 
zupanije.  Uvidjet  cemo,  sto  ce  se  sutra  odluciti,  nu  ja  ni  malo  ne  dvo- 
jim,  da  6e  se  polag  ovih   priprava  instrukcije  nepromijenjeno  uzdrzati. « 

'  Smiciklas:  Povjest  hrvatska  II.  str.  469.  i  470. 


20U 

(J  partikularnoj  skupstini  zagrebacke  zupanije  20.  septembra 
1847.  progla^en  je  dapace  ukaz,  da  je  samo  jedan  diplomatski  jezik 
u  Ugarskoj  i  Hrvatskoj  i  Slavoniji  a  taj  je  madzarski'  14.  oktobra 
sazvana  je  opet  skupstina,  u  kojoj  je  proCitan  kr.  dekret  i  ukor  proti 
4.  cl.  posljedne  glavne  skupstine.  Opet  je  Josipovich  otvorio  debatu 
i  rece,  da  nema  zakonitog  sabora,  ve6  samo  bansko  vije(ie,  a  tomu  ne 
treba  niti  zastupnika.  Neka  se  dakle  ostane  pri  zakljucku  usprkos 
iikora.  Napokon  je  zakljuc^ena  reprezentacija  protiv  toga  zakona. 

18.  oktobra^  otvoriSe  se  napokon  vrata  hrvatskom  saborii.  23. 
predlozi  Ivan  Kukuljevi(3  sjajnim  govorom,  da  se  hrvatski  jezik 
uvede  u  sve  skole  i  urede.  Kad  je  sabor  odusevljeno  ovaj  pred 
log  prihvatio  sasu  se  sa  galerija  cvijece  na  glave  zastupnika,  a 
grmljavina  uznesenih  usklika  nije  imala  ni  konca  ni  kraja.  Razumije 
se,  da  je  i  ulica  sudjelovala  u  narodnom  slavlju.  Na  vecer  je  bila 
velicajna  bakljada  prvacima  naroda.  Naputak  poklisarima  za  zajed- 
nicki  izbor  bio  je,  neka  traze :  1.  za  bana  clana  kraljevske  kuce. 
2.  neka  u  kraljevu  naslovu  bude  Hrvatska  r  a  v  n  o  p  r  a  v  n  a  Ugar- 
skoj. 3.  neka  se  od  kralja  izhodi  nova  potvrda  starih  prava.  4  neka 
ishode  od  kralja  potvrdu  zakljucaka  sabora  hrvatskoga, 

Josipovich  sa  svojima  bio  je  neutjesiv.  Nalozeno  je  Turopoljcima, 
da  rpimice  dodju  u  Zagreb.  U  kazinu  se  je  priredjivalo,  da  se  docekaju 
gozbom.  Medjutim  doslo  je  samo  38  Turopoljaca  i  tako  su  nade 
kazinaSa  pale  u  vodu.'* 

,  U  zupanijskim  sjednicama  protestiralo  se  protiv   sabora  i  nare- 

idjeno  je  pismo  ugarskom  saboru,  u  koni  se  tuze,  da    knjizevni  jezik 
ilirski  nije  narodni  ved  Brpski.* 

U  svojoj  skupstini  26.  oktobra  1847.  raspravljala  je  turopoljska 
plemenita  opdina  o  izradbi  zastupnickoga  naputka.  Predsjedao  je  toj 
skupstini  Albert  M  o  d  i  c,  podzupan.  Akoprem  joS  nije  kraljevski 
otpis  stigao,  ipak  je  skupstina  potvrdila  svoj  prijagnji  veci  zakljuCak 
i  izrucila  obiCni  vjerodajni  list  svojemu  zupanu  Antunu  Josipovichu, 
odredivSi  mu  osim  stanarine  i  poputbine  u  ime  dnevnice  16  forinti 
srebra.  O  samom  naputku  zakljuceno  je,  da  se  posve  i  u  cijelosti  pri- 
ll vati  naputak  zagrebaCke  zupanije. 


'  Agr.  Ztg.  str.  326. 

'  Za  cudo  mnoge  nasc  povijesti  govore,  da  jc  sabor  otvoren  20.  oktobra, 
a  to  nije. 

'■'  Gradja  za  povjest  knjizevnosti    hrvatske  Zagreb.  1909.    Knj.  6  str.  73. 
*  Ibid  str.  77. 


201 


fosipovichu  je  nalozeno,  da  ga  izvrsi. 

Ilirci  sLi  u  opce  osporovali  Turopoljcima  pravo,  da  mogu  birati 
svog  zastupnika. 


Knez  Krsto  Frankopan  i  zcna  mu  Apolonija  Lang. 
Po  drvorezu  njemackog  molitvcnika,  sto  ga  isti  izdase  u  Mlecima  g.  I0I8. 

Josipovich  je  odmah  odputovao  u  Pozun,  na  drzavni  sabor 
Ilirci  su  nastojali,  da  sprece  njegovo  priznanje  u  saboru.  Po  starom 
da  se  obiCaju  turopoljski  zupan  zvao  na  sabor  kao  »homo  regius«, 
kao  n.  pr.   veliki  zupani  pojedinili   zupanija.   Kraljevski    poziv    ne  ide 


202 

turopoljsku  opiinu,  ve6  samo  njezinog  zupana.  Turopoljska  pako  op- 
cina  ne  ima  u  to  doba  pravoga  zupana,  jer  je  Josipovich  suspendiran. 
Turopoljci  se  valjda  nadaju,  da  ce  ih  opozicija  potpomagati,  al  to 
ne  moze,  jer  hi  se  tim  otvorila  vr^ita  zupanijskim  upraviteljima.  Tu- 
ropoljci ne  imadu  niposto  pravo  birat  posebnog  zastupnika,  jer  je 
Turopolje  samo  jedan  dio  zagrebaCke  zupanije.  Ali,  kad  bi  imali 
pravo  birati,  njihov  Josipovich  ne  bi  mogao  biti  zastupnik,  jer  je 
covjek  ozloglasen  radi  zioporabe  uredovne  vlasti,  i  pod  pravdu  stavljen 
i  radi  nepokornosti  prama  kralju  casti  lisen. 

Na  ovu  poruku  zagrebackih  dvorskih  krugova  mogao  se  je 
zupan  smijeSiti,  jer  se  zelje  Iliraca  nisu  ispunile^  a  zupan  lijepo  usao 
u  sabor  drzavni. 


U  tom  drzavnom  zajednickom  saboru  g.  1847.  koji  se  je  sastao 
10.  novembra,  a  na  koji  je  dosao  i  sam  kralj  Ferdinad,  opet  se  je 
dakako  istakao  vec  11.  novembra  Josipovich,  kao  nepomirljivi  ne- 
prijatelj  Iliraca.  On  se  naime  i  opet  usprotivio  ovjerovljenju  hrvatskih 
nuncija,  tvrdecii  da  hrvatski  zastupnici  nisu  zakonito  izabrani.  I  Bu- 
njik  i  Buzan  i  Ozegovic  —  rece  on  —  izabrani  su  s  iskljucenjem 
plemstva  u  skupstini  od  60  Ijudi.  A  i  ta  skupstina,  pod  kojom  je 
Josipovich,  razumijevao  hrvatski  sabor,  bila  je  po  njegovu  nazoru  sa- 
stavljena  prema  nezakonitom  kraljevskom  reskriptu.  Imali  su  nunciji 
pune  ruke  posla,  da  dobiju  to  mnijenje  Josipovichevo.  Parlamenat  se 
nije  osvrtao  na  njihove  rijeci. 

I  drugi  govornici  poduprjese  predlog  Josipovichev.  Narocito 
Tolnay  nije  htio  da  se  prije  upusti  u  bilo  kakovo  mu  drago  vije- 
danje,  dok  se  ne  rijesi  hrvatsko  pitanje."  Uzalud  je  Ozegovic  prote- 
stirao.  iTanoczy,  predsjedatelj  izusti  napokon  odluku  i  da  ce  se  iza- 
slati  odbor,  koji  ce  skupiti  sve  cinjenice,  te  saslusavsi  turopoljskog 
zupana  i   hrvatskog  poslanika,  svoje  priopditi  mnijenje  .  .  . 

Josipovichev  govor  bio  je  ziv  i  snazan  On  rece : 
Budud  da  se  je  vijecanje  o  samom  predmetu  iscrpilo,  ne  cu  da  o 
tome  govorim,  nu  Cudim  se,  sto  mnogi  ovdje  ne  ce  da  priznaju  ne- 
volju  Hrvatske,  dok  ju  ve6  i  inozemci  priznaju  i  Zagreb  i  Turovo- 
polje  pozvali  su  u  tom  sve  oblasti.  Viroviticki  poslanik,  koji  nije  nasao  u 
Citavom  zakoniku  zakona,  koji  bi  kazao,  tko  ima  u  pokrajinskom  saboru 
pravo  glasa,  a  tko  ne,  sam  se  opovrgao.  Jer  ako  ne  ima  zakona,  koji  bi 
plemice  iskljucivao,  svi  plemi(3i  imadu  pravo  glasa.  Hrvatski  su  plemidi 
jednaki  kao  ugarski  te  stoje  pod  jednim  zakonom  i  ako  bi  se  virovitic- 
kom  zastupniku  krivo  cinilo,  kad  bi  svaki  plemic  imao  pravo  glasa,  go- 
vorniku  se  je  opet  krivo  cinilo,  sto  \'irovitica,  Pozega  i  Srijem,  utiCudi 
u  naputak  Hrvatske  poSiljaju  poslanike  na  ugarski    sabor,  a  platit  ih 


203 

lie  ce.  Poziv  na  municipijalna  prava  cini  se  govorniku  slabo  oruzje, 
govornik  je  Hrvat,  pak  ne  zna,  gdje  su.  Congradskom  zastupniku,  koji 
se  je  tuzio,  da  u  ovoj  dvorani  ne  ima  slobode  govora,  odgovara :  da 
je  bio  u  Zagrebu,  bio  bi  vidio,  koje  Budapesti  Hirado  konzervativima 
nazivlje.  Ovi  su  ne  samo  u  saboru  nerede  cinili,  vec  i  po  ulicama 
lupali  prozore,  pa  kad  su  htjeli  prirediti  bakljadu,  odredjeno  im  je 
vojnictvo  na  obranu,  a  ovdje  idu  na  svakog  covjeka  tri  vojnika.' 

1.  decembra  progovorio  je  turopoljski  zupan  o  ilirizmu,  odgo- 
varaju(ii  srijemskom  poslaniku  I.  Dubravaju,  koji  je  ustvrdioj  da  Ilira 
u  politickom  smislu  te  rijeci  u  Hrvatskoj  i  Slavoniji  vise  niti  ne 
imade,  a  Josipovich  mu  odvrati,  da  priznaje,  e  su  bili  izaslani  kome- 
sari,  nu  rezultat  istrage  nije  dosele  dosao  na  javu,  a  on  sam,  Josi- 
povich, da  je,  nesaslusan,  prijekim  putem  uklonjen  od  casti.  Bakarskom 
poslaniku  obecao  je,  da  ce  dokazati,  da  je  hrvatske  poslanike  samo 
sezdeset  osoba  na  ugarski  sabor  poslalo,  zato  se  ova  hrvatska 
toboznja  delegacija  ne  moze  smatrati  u  istinu  hrvatskom  delegacijom.'^ 
Iste  pake  toboznje  delegate,  pozvao  je  Josipovich,  neka  izjave,  komu 
salju  svoja  izvjesca?  Da  li  i  zagrebackoj  zupaniji. '' 

U  sjednici  saborskoj,  odrzanoj  u  Pozunu,  od  7,  januara  1848. 
govorio  je  Josipovich  opet  o  hrvatskim  odnosajima.  Vrlo  mu  je  zao, 
sto  Hrvatska  nije  zastupana  u  parlamentu,  jer  sad  bi  bila  tolika  pri- 
lika  spojiti,  sto  se  nebi  nikad  vise  rastavilo.  U  Hrvatskoj  jesu  dvije 
stranke :  konzervatorno-ilirska  i  magjarsko-hr- 
V  a  t  s  k  a.  Prva  se  hvali,  da  zeli  uzdrzati  narodnost,  al  ne  hrvatsku 
narodnost,  jer  ovoj  je  ime  zatajila.  Za  hrvatsku  narodnost 
bori  se  madzarska  stranka,  koja  zeli  ostati  u  tijesnom  sa- 
vezu  s  madzarskom  bradom  i  s  ugarskom  krunom.  Prvaci  konzerva- 
tivno-ilirske  stranke,  ne  pokazuju  veJike  simpatije  prama  hrvatskoj  na- 
rodnosti.  Jedau  od  njih  sagradio  je  u  Zagrebu  samostan  i  Iirani  16 1 
dama,  koje  gotovo  djecu  svega  gradjanstva  njemacki  poducavaju,  Toj 
je  jasno,  da  se  tim  ne  pokazuje  simpatija  spram  hrvatske  narodnosti. 

Drugi  je  prvak  indigena,  koji  niti  hrvatski  nezna.  Treii  je  bio 
pravi  Hrvat,  ah  je  postao  Ilir.  Vlada  tlaci  madzarsko-hrvatsku  stranku. 
Dopusteno  je  njezine  clanove  zatrti,  globiti,  u  novinama  kaljati,  jer 
su  madzarska  stranka.  Kad  se  bude  vijecalo  o  provrijedama  zakona, 
obvezao  se  Josipovich,  da    6q    se    ovo    sve    opsirnije    dokazati.    Sada 

'  Horv.  slav.  dalm.  Nar.  Novine  br.  98. 

'^  Rukopis  u  sveuc.  biblioteci  :Licentiosa  factaAntonii  Jo- 
sipovich contra  patriam  et  nationem  croatico-slavonicam  sub  coinitiis 
1847. /8.  Ex  periodicis  relationibus  ablegatorum  diaetalium  excerpta. 

'  Horv.  Slav.  dalm.  Nar.  Nov,  str.  398. 


204 

samo  veli,  Ja  ova  tri  prvaka  nijesii  pravi  prijatelji  vlade,  ved  da  u 
niutnom  love.  \'idjet  de  ved  vlada,  hoi^e  li  u  takovom  druStvu  povje- 
renje  steci.  Terorizam  ni^ta  ne  koristi,  jer  pravednik  se  ne  boji  pisao 
nia  sta  —   Hiradc' 

Kao  neka  morska  zmija,  povlaCilo  se  turopoljsko  pitanje 
u  ugarskom  zajednickom  saboru.  Josipovich  je  konzekventno  tvrdio, 
da  Bunjika,  Buzana  i  Ozegovi(ia  ne  priznaje  nuncijima  Hrvatske,  jer  su 
izabrani  po  krnjem  i  nezakonitom  saboru.  Nunciji  su  pako  tvrdili, 
da  uredjenje  sabora  po  zak.  i\.  120,  od  g.  1715.  i  zak.  cl.  58  od  g. 
1790.  spada  jedino  na  hrvatski  sabor.  Zastupnicka  pako  ku6a  uvijek 
je  drzala  s  Turopoljcima.  Razumije  se,  da  je  odbor,  kojega  je  za- 
jednicki  sabor  izabrao,  da  istrazi  »hrvatske  smutnjec,  imajudi  za  pred- 
sjednika  samoga  Ljudevita  Kosuta,  htio  staviti  pod  sud  hrvatske  nun- 
cije,  ali  bansko  vijede  pod  banskim  zamjenikom  Haulikom,  zakljuCilo 
je,  da  se  nunciji  ne  upustaju  u  nikakov  pretres,  vec  neka  prosvje- 
duju.  Kosut  je  vec  poradio  i  predlog  za  zajednicki  sabor,  po  kojem 
bi  Hrvatska  postala  posve  ovisnom  od  Ugarske,  a  Slavonija  da  se 
napose  pripoji  Ugarskoj.  Ali  taj  predlog  KoSutov  ostade  na  papiru, 
jer  je  to  bansko  vijede  osujetilo.  Ali  i  Kosutova  osnova,  kako  da  se 
madzarski  jezik  narine  Hrvatima  prijetila  je,  te  je  moralo  i  opet  bansko 
vije6e,  da  se  posebnom  reprezentacijom  obrati  kralju,  da  uskrati  sank- 
ciju  nepravednog  zakona. 

Nunciji  su  imali  tesku  borbu  osobito,  kad  se  je  radilo  o  indi- 
genatu  poCetkom  g.  1848.  Sami  nunciji  izvijestili  su  otom:  »Kod  ove 
iprilike  ponovili  smo  mi  od  strane  zdruzenih  kraljevina  (Hrvatske  i 
Slavonije)  prijasnje  naSe  oCitovanje,  da  i  nadalje  drzavnom  saboru 
na§em  pridrzavamo  vlast,  da  podjeljuje  indigenat.  Na  to  Ko^ut,  Jo^ 
sipovich  i  jo§  neki  drugi  madzarski  zastupnici  nahrupi^e  na  nas  to- 
likom  zestinom,  da  su  u  svojim  govorima  daleko  prekoraCili  sve  gra- 
nice  zakonitosti,  pravednosti,  razboritosti,  pristojnosti  i  uljudnosti.  Zna- 
menite  su  uvrijede  toga  dana  izu^iiene  ne  samo  proti  nama,  kao 
zastupnicima  zdruzenih  kraljevina,  nego  i  proti  nesumnjivim  pravima 
i  dostojanstvu  zdruzenih  kraljevina. « 

Kad  se  je  15.  januara,  u  saborskoj  sjednici  raspravljalo  o  ma- 
dzarskom  jeziku  izjavio  je  Josipovich,  da  mu  se  u  zadnjim  prilikama 
najpametnije  vidi,  da  se  pridrzi  latinski  jezik.  On  ne  zna,  .^to  s  Hrva- 
tima namjerava  vlada.  Mozda  6e  ih  jos  u  Ljubljanu  poslati.  Mojzes 
zagrebaCki  kanonik,  poslije  biskup  i  dobrotvor  slovaCki,  odvratio  je 
Josipovichu,  da  hrvatski  jezik  ima  vise  narjeCja  i  svaki  svoje  narjeCje 

'  Ibidem  1848.  br.  6. 


205 

smatra  najboljim.  U  ostalom  Hrvati  ce  biti  zadovoljni,  ako  se  turo- 
poljski  zupan  bude  sluzio  onim  narjecjem,  sto  vlada  u  Turopolju. 
Josipovich  mu  odgovori,  da  je  izmedju  hrvatskog  i  ilirskog  jezika 
golema  razlika.  U  ostalom  je  pravo,  da  se  u  Turopolju  uz  hrvatski 
govori  i  madzarski.  U  Turopolju  stvari  dobro  stoje;  sve  je  lijepo  u 
redu,  tako  da  niti  u  Ugarskoj  ne  ima  Ijepsega  poretka ;  —  nu  u 
Hrvatskoj  ne  ima  reda. ' 

27.  januara,  kad  se  je  govorilo  o  indigenatu  i  podjeljivanju ' 
plemstva,  htjelo  se  je,  da  se  stavi  znanje  madzarskog  jezika,  kao 
uvjet  indigenata,  onda  je  Josipovich  pristao  uz  Kosuta  i  izjavio,  da 
nista  ne  zna  o  tom,  da  bi  i  hrvatski  sabor  mogao  stvarati  indigene. 
I  kad  su  hrvatski  poslanici  zakonom  dokazivali,  da  postoji  hrvatsko 
plemstvo,  nije  htio  toga  Josipovich  priznati.  Hrvatskog  poslanika . 
nazva  diktatorom,  koji  je  protiv  njega  svakoga  poslanika  branio.  Hrvat- 
ski pako  sabor  nazva  komedijom.'^ 


•  Ibidem  1848.  str.  33. 

*  Ibid.  str.  42. 


Tiiropolje  od  g.  1(848.  do  danas. 

Nastadose  burna  vremena.  Ono  sto  se  je  dogadjalo  u  Ugarskoj 
svrnulo  je  oci  citavoga  svijeta  na  tu  zemlju.  Tamo  je  sve  jace  izbi- 
jalo  na  povrsinu  ime  Ljudevita  Kosuta,  koji,  stvarajudi  jaku  narodnu 
organizaciju,  postade  doskora  vodjom  citavoga  naroda,  duboko  ispod 
sebe  potisnuvsi  sve  konzervativne  madzarske  elemente.  Pokus  Metter- 
nichov,  da  uniJti  moc  opozicije,  koju  je  imala  po  zupanijama  tako, 
te  je  postavio  upravitelje  zupanija,  posve  se  je  izjalovila.  Dvije  glavne 
skupine  opozicije :  doktrinarci  ili  centraliste  :  Eotvos,  Ladislav  Szalay, 
Trefort  i  zupanijski  autonomiste  s  Kosutom  na  celu,  slozise  se  u 
oci  izbora,  na  osnovi  programa,  koji  je  sastavio  Franjo  Deak.  Tako 
niti  Metternich,  niti  ikoja  sila  na  svijetu,  nije  vise  mogla  sprijeciti 
pobjede  velike  liberalne  opozicije.  Dne  17.  oktobra  1847.,  kao  dan  iz- 
bora u  Ugarskoj  moze  se  nazvati,  upravo  poCetkom  Kosutova  re- 
,  volucionarnoga  rada,  Taj  dan  izabra  Pesta  Kosuta  uz  neopisivo  odu- 
sevljenje  velikom  vecinom  za  poslanika.  I  ova  pobjeda  privukla  mu  je 
sve  vise  pristasa.  Iliri  su  teskim  slutnjama  opazali  te  pobjede  svoga; 
krvnoga  protivnika,  al  zato  su  se  opet  uzdigle  nade  ugarsko-hrvatske 
opozicije.  Vec  pocetkom  godine  1847.  Kako  prije  spomenusmo  nastao 
je  ziviji  pokret  u  Hrvatskoj  radi  toga,  da  se  hrvastina  uvede  u  skole 
i  u  urede.  Hrvatski  sabor,  koji  se  je  sastao  20.  oktobra  prije  ugar- 
skoga  zajednickoga,  da  bira  nuncije,  te  da  im  dade  naputak  za 
zajednicki  sabor,  vec  je  posve  narodan.  Sjajna  sjednica  tog  sabora 
I  odl  29.  oktobra  zakljudla  je  na  predlog  Ivana  Kukuljevica,  da  se 
hrvatski  jezik  uvede  u  sve  urede  i  skole.  Narod  je  proslavio  taj  re- 
ceni  dogadjaj  sjajnom  bakljadom  i  drugim  svecanostima,  a  gospodje 
su  osipale  narodne  zastupnike  cvijecem.  Slijedecih  dana  izradio  je 
sabor  poznate  naputke  za  svoje  delegate.  Za  poslanike  u  zajednicki 
sabor  su  odabrani :  za  gornju  (velika^ku  kucu)  Herman,  Buzan,  a 
Metel  Ozegovic  i  Josip  Bunjak   u  donju  kuiu. ' 


'  Kukuljevic,    Jura    regni    Croatiae,  Dalmatiae    et   Slavoniac    H.    strana 
306.-309. 


207 


Kad  je  buknula  u  Parizu  februarska  revolucija,  citava  se  Eu- 
ropa  uzbuiiila,  a  Madjari  osjetise,  da  je  dosao  njihov  cas.  3.  marta 
pokaza  se  vec  prvi  znak  madzarskoga  prevrata.  Taj  dan  predlozio 
je  Kosut  glasovitim  govorom  u  parlamentu,  da  se  kao  zalog  novih 
reforma    stvori    odgovorno    ugarsko    ministarstvo    i    da    se    od  kralja 


Boj  s  Turcima  u  Hrvatskoj. 
Po  divorezu   Hansa   Buigkmaira   (1472—1559.)  za   djcio    j-Wcisakunig«    kralja 

i  cara  Maksimilijana  I. 


zatrazi  zastupnistvo  puka  na  godisnjem  saboru  u  Pesti,  narodna 
vojska  i  ustavna  sloboda  za  sve  narode.  Taj  predlog  bio  je  sa  za- 
nosom    prihvacen. 

Dok  se  je   velika   deputacija    spremala  u  Bee,  vec  se  i  u  BeCu 
dogodile  velike  stvari.    12.  marta  poslalo   je    do    dvije    tisuce    sveuci- 


208 

listaraca  cam  adresu,  u  kojoj  su  t^a  molili,  da  skine  Metternicha. 
13.  marta  pobunise  se  Becani,  a  Metteinich  je  bio  prisiljen  bjezati 
iz  Beca.  15.  marta  izdao  je  kralj  Ferdinand  proglas,  u  kojem  pro- 
glasi  slobodu  stampe  i  ustav. 

[  15.  marta  otputio  se  je  Kosut  s  grofom  Ljudevitom  Batthyani- 
jem  i  deputacijom  u  Bee,  da  podastre  sankciji  spomenuti  zakljucak. 
Deputacija  je  sastojala  od  80  zastupnika,  medju  njima  Antun  Josi- 
pbv'ich.  Ovima  se  pridruzilo  300  djaka.  Svi  ovi  docekani  su  u 
Becu  s  velikim  sjajem  i  slavljem.  16.  marta  primio  je  kralj  deputa- 
ciju  i  odobrio  joj  odgovorno  ministarstvo.  Prvim  madzarskim  mini- 
strom  predsjednikom  postade  grof  Ljudevit  Batthyani,  a  Kosut  po- 
stade  ministrom  financija. 

Sad  su  slijedile  socijalne  reiorme  jedna  za  drugom.  Kmetstvo 
je  ukinuto.  Izborni  red  je  prosiren. 

Kad  je  opet  velika  hrvatska  deputacija  s  Gajem  na  celu  odnesla 
u  Bee  »Zahtjeve  naroda«  i  predala  ih  29.  marta  1848.,  onda  je  to 
veoma  zabrinulo  Josipovicha  i  njegove  pristase.  On  je  poradi  te  de- 
putacije  progovorio  u  ugarskom  saboru  4.  aprila.  On  je  zatrazio  od 
poslanika  Hrvatske,  neka  kucu  izvijesti  o  dogadjajima  u  Zagrebu  i 
o  velikoj  deputaciji.  Poslanik  Hrvatske,  Bunjik,  izjavio  je  na  to  uz 
najvecu  paznju  sabora,  da  sada  u  Hrvatskoj  nema  sabora  i  zato  se 
ona  deputacija  ne  moze  smatrati  legalnim  izljevom  volje  naroda. 
Bududi  pako  da  o  citavoj  stvari  nije  poblize  obavijesten,  ne  moze  da 
na  sebe  svali  odgovornost  u  tome  pitanju.  Medjuto  je  Zagrebom  orilo 
odusevljenje,  ustrojila  se  narodna  straza  i  sve  je  bilo  puno  nade,  to 
vi§e,  jer  je  kralj  ved  ispunio  prvi  zahtjev  naroda  i  dao  mu  za  bana 
Josipa  J  e  1  a  c  i  c  a.  Protivnici  llira  klonuse. 

18.  aprila  pisao  je  odvjetnik  Ivancic  nekom  grofu  (valjda  Dio- 
nizu  Sermage-uj.  U  tom  se  pismu  javlja,  da  se  je  Josipovich  odvezao 
u  Kurilovec,  gdje  je  nasao  vise  klonulih  svojih  pristasa,  koji  su  se  tamo 
zavukli,  te  da  ih  je  ostro  izgrdio.  Josipovich  im  rece,  da  ne  vidi  ni- 
kakove  opasnosti  od  llira,  jer  su  na  tri  stranke  rascijepani,  a  plem- 
stvo  na  selu  i  seljaci  da  su  odusevljeni  za  Ugarsku.  Sigurno  je  — 
kazao  je  Josipovich   —  da  6e  prije  ih  kasnije  mnogo  krvi   protedi... 

U  svom  se  je  listu  Ivancic  cudio,  kako  su  mogli  poslati  iz  BeCa 
jednoga  Jelacida  za  bana^  te  spomenu,  da  treba  deputaciju  poslati  u 
Bee,  da  vladar  imenuje  driigoga  bana,  najbolje  kojeg  nadvojvodu. 
Trebalo  bi  u  Hrvatsku  poslati  dvije  do  tri  pukovnije  husara.  Ti  bi 
brzo  ucinili  red.  llirci  du  hoce  Bosnu  osvojiti.  Tako  i  siicno  pisao  je 
Ivancid. 


209 

Kad  se  je  za  to  pismo  saznalo,  potrazili  ga  narodni  strazari  u 
stanu;  ali  on  je  nekud  pubjegao.^ 

Banu  Jelacicu  dolazile  su  odasvud  prijave,  da  se  razni  emisari 
Kosutovi  mijesaju  u  narod  i  da  ga  bune.  Ban  se  je  poradi  toga  od- 
luCio  na'  stroze  mjere.  19.  aprila  1848.  nalozio  je  zato  ban  podzu- 
panu  Zuvicu,  da  s  mjesta  pozove  pred  bana  sve  suce  plemenite  turo- 
poljske  opcine  te  vodje  pokupskih,  posavskih  i  topolovackih  plemica 
i  slobodnjaka.  U  isti  mah  je  nalozio  ban,  da  se  s  mjesta  proglasi 
prijeki  sud  protiv  onih,  koji  bi  se  usudili  podici  protiv  kralja,  domo- 
vini  ili  zastupnicima  naroda.  Da  se  ti  njegovi  nalozi  i  naredbe  iz- 
vrse,  ucinio  je  Jelacic  odgovornim  podzupana  i  citavu  zupanijsku 
oblast.  Isti  jos  dan  dosla  je  k  Jela5i(5u  banu  deputacija,  koja  ga  je 
molila,  neka  odmah  skine  s  mjesta  zemaljskoga  arkivara  Aurela  pi. 
Kusevida,  koji,  pristasa  madzarsko-hrvatske  stranke,  ne  samo  da  nije 
pouzdan,  vec  mu  se  dapace  i  moze  kazati,  da  je  najvaznije  doku- 
mente  iz  zemaljskog  arkiva  vadio  i  upotrebljavao  ih  u  nedozvoljene 
svrhe.  Saslusavsi  ban  ovu  deputaciju,  obeca  joj,  da  6e  i  tu  stvar 
odmah  rijesiti.  Sto  je  obecao,  to  je  odmah  i  izvrsio.  Aurelu  Kusevicu 
budu  uzeti  arkivski  kljuci,  arkiv  je  odmah  zapecacen,  a  ujedno  je ' 
imenovao  ban  posebnu  komisiju,  kojoj  je  nalozio,  da  istrazi,  da  li  je 
koji  dokumenat  nestao  iz  arkiva. 

Madzarske  novine  »Jelenkor«  oborile  se  26.  aprila  na  bana  Je- 
lacica,  te  su  u  svijet  bacile  smjelu  tvrdnju,  da  bana  JelaCi6a  u  Za- 
grebu  i  u  zemlji  ne  vole  i  da  on  nema  povjerenja  naroda,  U  istom 
se  clanku  kaze,  da  bi  trebalo  popuniti  stolicu  velikoga  zupana  za- 
grebacke  zupanije,  a  za  to  mjesto  da  je  jedini  sposoban  Antun  Da- 
nijel  Jo  sip  o  v  i  ch. 

26.  aprila  imenovalo  je  madzarsko  ministarstvo  turopoljskog 
zupana  Antuna  Josipovica  velikim   zupanom  zagrebacke  zupanije. 

Zagrebacke  novine,  kad  se  je  zato  doznalo,  zlorado  se  rugaju 
torn  imenovanju  i  vele,  da  rado  izvjescuju  o  tom,  jer  ce  pisma  madzar- 
skog  ministarstva  i  onako  neotvorena  ostati,  pak  bi  tako  novi  sef 
zupanije  kasno  bio  poznat  u  zupaniji,  za  koju  je  imenovan. 

Na  to  odgovorise  Iliri  represalijama.  Josipovicheva  svojta  mo- 
rala  je  s  njim  pobjeci  i  isceznuti  iz  Hrvatske,  jos  u  pravo  vrijeme, 
jer  su  za  njima  izdane  tjeralice.  Josipovich  je  potrazio  zakloniste 
kod    Madzara  i  madzarske    vlade.  U  Hrvatskoj  se  stvari    izmijenise  i 


*  Agramer  Zeitung  1848.,  str.  235 
-^  14 


210 

Josipovich    nije  smio  ni  da  se    priblizi    svojoj    zupaiiiji.  On  je    morao 
ostati  u  Pesti. 

Spomenusmo  da  jc  nijeseca  aprila  ban  Jelacic  u  istinu  proglasio 
prijeki  sud  za  citavu  Hrvatsku  i  Slavoniju.  Ucinio  je  to  ne  samo 
za  proste  zlocine  vec  i  za  urotnike  i  buntovnike,  pod  kojima  se  je 
narocito  spominjalo  da  jesu: 

1.  Oni,  koji  bune  narod  protiv  sadanjega  zakonitoga  kralja  Fer- 
dinanda  ili  protiv  vlasti  banove. 

2.  Koji  bune  prosto  plemstvo,  govoreci  nnu,  da  su  krivi  stano- 
viti  Ijudi,  ili  kako  se  oni  obicno  izrazuju,  Ilirci^  sto  ce  i  u  buduce 
placati  poreze  i  druge  imati  terete. 

3.  Oni,  koji  seljake  i  poljodjelce  bune,  govoreci,  da  ono  nisu 
Hrvati  ili  Slavonci,  nego  da  su  Madzari ;  ili  da  su  samo  po  Madza- 
rima,  a  ne  po  Hrvatima  i  Slavoncima  oslobodjeni  tlake,  te  da  im 
hrvatski  i  slavonski  vlastelini  opet  hoce  da  naprte  tlaku,  pa  da  su 
Iliri  samo  zato  otisli  pred  kralja  u  Bee  .  .  .« 

Na^sva  crkvena  vrata,  na  sve  opcinske  zgrade,  na  sve  krcme 
i  na  sto  vise  mjesta  pribio  se  je  proglas  prijekoga  suda.  Uz  to  su 
narocito  u  Turopolju  morali  sakupljenom  narodu  uz  bubnjeve  ogla- 
sivati  suci  plemenite  opcine  uz  dva  svjedoka,  da  je  puknuo  prijeki  sud. 

Bundzije  i  druge  zlocince  imale  su  doticne  oblasti  s  mjesta 
poslati  u  Zagreb  ili  Karlovac  pred  sud. 

3.  maja  na  veCer  procita  pukovnik  narodne  straze  grof  Vojkti 
sakupljenoj  strazi  banovo  pismo,  pisano  gradskome  sucu,  a  na  znanje 
citavom  gradjanstvu  grada  Zagreba.  Tuj  se  javlja,  da  ce  4.  maja 
turopoljski  zupan  s  24  seoska  suca  do(^i  u  Zagreb,  te  se  upozoruju 
gradjani,  da  se  prema  Turopoljcima  ponasaju  bratski  i  da  ih  ne  vrije- 
djaju.  Dapace,  neka  zagrebacki  gradjani  posve  zaborave  na  sve,  §to 
se  je  dosele  izmedju  Turopoljaca  i  Zagrepcana  dogadjalo,  pak  im  u 
svemu  neka  budu  na  ruku,  te  im  lijepo  podavaju  dokaze  pravoga 
prijateljstva  i  bratstva.  Ban  u  svom  pismu  nije  ostao  tek  kod  svoje 
molbe,  vec  se  je  ujedno  zaprijetio  kaznom  svakome,  koji  bi  ma  kojem 
Turopoljcu  5to  na  zao  ucinio. 

Narodna  je  straza  tu  bansku  poruku  mirno  saslusala,  a  na 
koncu  je  uskliknula  odusevljeno  :   Zivio  ban  ! 

4.  majadakle  1848.  do^li  su  uistinu  turopoljski  suci,  vodjeni  svojim 
podzupanom  Modicem  k  banu,  odazvavsi  se  nesto  kasno  pozivu  ban- 
skomu.  Zato  im  je  Jelacic  to  i  u  audienciji  spocitnuo  i  prekorio  ih, 
zaito  se  nisu  prije  pokorili  njegovu  nalogu  i  njegovoj  zapovjedi. 
Na    to    je    odvratio    turopoljski    podzupan    Modic,    da    su    Turopoljci 


211 

uvijek  bili  poslusni  svome  kralju.  Ostro  im  je  na  to  i  po  vojnic^ki 
otkresao  ban:  »Ne  samo  kralju,  vec  i  banu,  koji  Nj.  Velicanstvo  za- 
stupa,  morate  biti  pokorni«.  Zivim  rijecima  opomenu  ih,  neka  ne 
puste,  da  do  toga  dodje,  te  bi  ih  morao  ban  potsjetiti  oruzanom 
silom  na  duznost.  vSpomenu,  da  je  zlobna  laz  ono,  cim  ih  neki  bune 
da  su  Ilirci  krivi,  sto  ce  morati  Taropoljci  placati  porez.  Opetujuci 
im  za  to  opomenu,  da  budu  mirni,  poslusni  i  da  uzdrze  red,  otpusti 
ih  ne  bas  milostivo. 

5.  maja  g.  1848.  bila  je  opet  skupstina  gradskoga  poglavar- 
stva,  gradjanstva.  U  toj  je  skupstini  procitan  turopoljski  dopis,  pisan 
hrvatskim  jezikom.  U  njemu  se  je  javljalo,  da  su  i  Turopoljci  po 
primjeru  grada  Zagreba  umnozali  svoju  narodnu  strazu,  Turopoljci 
pozivaju  grad  Zagreb,  neka  zaboravi  na  stare  zadjevice  i  neka  uspo- 
stavi  staru  slogu  izmedju  plemenite  turopoljske  opdine  i  grada  Za- 
greba, da  u  slucaju  potrebe  priskoce  jedna  op6ina  drugoj  na  pomoc. 

Kad  je  procitan  taj  pripis  turopoljske  opcine,  ustade  gradski 
starjesina  Mikulic  i  predlozi,  da  se  Turopolju  otpise:  »buduc  svrha 
narodne  straze  nije,  braniti  koga  izvan  granica  svoga  okruzja,  ve6 
u  mjestu  sigurnost  i  red  uzdrzati,  da  se  njihovoj  zelji  udovoljiti  ne 
moze,  i  to  tim  manje,  sto  se  ova  varos,  s  kojom  sve  oblasti  i  sta- 
novnici  hrvatski,  slavonski  i  dalmatinski,  pace  i  srpski  u  Banatu  i 
Backoj,  Kranjci  i  Stajerci,  tako  reku(5  svi  Slaveni,  gojedi  s  njom 
jedne  zelje,  u  najvecem  prijateljstvu  zive,  nikakova  neprijatelja  bo- 
jati  nema,  i  da  bi  jedini  mozda  Madzari  bili  kadri  na  ovu  varos 
nahrupiti,  a  ove  da  ce  oni  vec  sami  moci  uz  pomoc  preuzv.  gosp. 
bana  onako,  kako  valja,  suzbiti  nu  bas  s  Madzarima,  t,  j.  s  nasim 
neprijateljima  simpatiziraju  Turopoljci,  U  ostalom  Zagreb  zeli  u  pri- 
jateljstvo  stupiti  s  bracora  turopoljskom,  samo  ako  proceraju  od  sebe 
one  strsene,  koji  su  cijelo  ono  okruzje  okuzili  i  iz  lijepoga  Turovoga 
polja  neugodno  strsenovo  gnijezdo  sacinili  .  .  .« 

Pocetkom  maja  upravio  je  podzupan  zagrebacke  zupanije,  Josip 
Zuvic,  koji  se  je  isprvice  poklonio  banu  Jelacicu,  posve  ostro  pismo 
banu,  gdje  mu  otkazuje  svoj  posluh,  ne  priznavajuci  mu  vlast.  Kad 
se  je  1.  maja  za  to  pismo  u  Zagrebu  saznalo,  htjela  je  svjetina 
Zuvica  lincovati, 

Narodna  straza  odvela  je  Zuvica  iz  kazina  u  gradsku  vije6nicu, 
a  od  ovud  kuci,  gdje  je  od  6  sati  na  vecer  do  8.  maja  8  sati  u 
jutro  cuvan.  Isto  su  tako  ucinili  s  Rakodczayem. 

i  7.  maja  napisa  Zuvic  banu:  »Svoje  pismo,  koje  je  Vasu  Preuz- 
visenost~tako  uvrijedilo,  i  koje  sam  pisao  nepromisljeno,  opozivljem  i 
unistujem,  klececi ;    smilujte    se,    Preuzviseni,    meni   starcu,  kojega  je 


212 

pamet  ostavila;  nadam  se  milosti  i  da  ce  Vasa  Preuzvigenost  uzeti 
u  obzir  mojih  65  godina.  Preporucujuci  se  vasoj  milosti,  jesam  Pre- 
uzvisenosti   prepokorni  grijesnik  Josip  Zuvid.  Zagreb,  7.  maja   1848.« 

Tim  svojim  pismom  Zuvi6  si  je  doduse  izmolio  milost,  ali  je 
s  druge  strane  sam  priznao  svoju  nesposobnost.  Pravo  su  mu  rekle 
njemacke  zagrebacke  novine,  tko  sam  priznaje,  da  je  izgubio  pamet, 
taj  je  sam  nad  sobom  stap  prelomio.  Ban  je  Jelacic  stvar  tako  i 
shvatio,  pak  je  i  Zuvica  i  Citavo  zupanijsko  poglavarstvo  skinuo. 
Imenovao  je  ujedno  privremeno  novi  zupanijski  magistrat:  prvim 
podzupanom  Aleksandra  Kralja,  drugim  Franju  Cackovida,  trecim 
Josipa  Bunjevca,  protonotarom  pako  Roberta  Zlatarovica. 

Dakako  da  je  tijem  ban  Jelacic  pocinio  t.  zv.  carski  rez,  te  je 
povrijedio  stari  ustavni  obicaj. 

8.  maja  dogodio  se  je  u  povjesti  grada  Zagreba,  a  i  u  po- 
vjesti  citave  Hrvatske  znacajni  dogodjaj;  Zatvoren  je  kazino,  koji  je 
bio  sve  do  toga  dana  srediste  madzarsko-hrvatske  stranke.  Na  samu 
pako  zgradu  toga  kazina  izvjesena  je  velika  hrvatska  trobojna  zastava. 
Isti  dan  se  jo§  u  Been  nije  ni  slutilo  kako  se  stvari  razvijaju,  pak 
trijezni  Brlic  preporuca  mir  s  Josipovichem. 

Brlid  naime  u  svom  pisma  Gaju  8.  maja  iz  Beca  veli :  »Levina 
Raucha~r  Marka  Erdodija  je  na  sokaku  Bedekovicka  opazila,  pa  se 
zacela  s  njima  razgovarati.  Bijesno  joj  rekose,  da  se  moguca  njihova 
stranka,  osobito  djelovanjem  Josipovicha  u  Turovom  polju,  pripravlja, 
da  sve  Ilirce  potuku.  Tu  ne  trebate  komentara.  Al  dete  skoro  vasa- 
rite  s  Josipovichem. « * 

Dne  15.  rnaja,  doslo  je  u  Zagrebu  u  vise  od  tisucu  pet  stotina 
turopoljskih  plemica,  da  se  poklone  Jelacicu  banu.  Vodio  ih  je  okruzni 
sudac  Bornemissa,  te  uz  vise  svecenika,  Stjepan  Josipovich  i  neki 
drugi  turopoljski  uglednici,  na  konjima.  Turopoljski  su  plemidi  po- 
nosno  koracali  sa  svojim  zastavama  i  glazbom.  Zacudjeno  su  gledali 
zagrebaCki  purgari  te  svoje  nekadanje  neprijatelje.  Kad  su  dosli  na 
Markov  trg  pred  zemaljsku  kucu,  cekali  su,  da  im  se  ban  pokaze. 
Kad  je  pako  ban  dojaSio  na  svom  konju^  onda  zaori  iz  redova  turo- 
poljskih plemica  odu.^^evljeni  »Zivio!«  »Zivio!«  taj  nije  vise  casova 
prestao,  ved  se  je  orio  gromko  ulicama  staroga  Grica  i  trgom,  na 
kojem  je  toliko  i  ilirske  i  turopoljske  krvi  bilo  proliveno.  Lijepo  im 
je  odzravio  na  pozdravlje  ban  Jelacic^  i  srdaCno  rekao,  da  je  tvrdo 
odlucio  boriti  se  za  kralja  i  domovinu,  al  narod  treba  da  bude  slozan. 

'  Gradja  VI.  str.  33, 


213 


Bana  treba,  da  se  sluSa,  jer  satn  od  sebe  ne  moze  nista,  Jelaei6  je 
svrsio  rijeCima:  »Bog  uzdrzi  kralja,  nasu  domovinu  i  nasu  narodnost!« 
Bas  15.  maja,  imala  je  odputovati  po  ug.  ministarstvu  imenovana 
komisija  za  Hrvatsku  parobrodom.  U  toj  su  komisiji  bili,  uz  zapovjednog 
generala  petrovaradinskog,  Hrabovskog,  Josipovich,  Zsitvaj,  Eotvos, 
Festetics,  Zerpak  i  Alojz  Degre.    ^ 

Medjutim  do  tog  nije  doslo. 
Naprotiv  bio  je  Josipovich  u  ce- 
tvrtak  19.  maja  u  Pesti  i  sta- 
novao  je  u  hotelu  k  Palatinu 
(Vaczi  utza)  pak  mu  tamo 
Madzari  priredise  velicanstvenu 
serenadu  i  bakljadu,  Sve  cete 
narodne  straze  izasle  su  u  pa- 
radi. 

Kad  se  je  radilo  o  tom,  da 
20.  maja  bude  glavna  kongrega- 
cija  zagrebacke  zupanije,  da- 
kako,  da  se  je  odmah  mislilo  na 
to,  da  Turopoljci  ne  sprece  ove 
skupstine.  Sigurnosni  odbor  za- 
grebacki  odluCio  je  zato,  da  za- 
moli  gradsko  poglavarstvo,  neka  I 
pred  savski  most  postavi  straze  ^ 
i  neka  ne  dopusti,  da  turopolj- 
ski  plemi6i  dodju  rpimice  u  grad. 
To  se  je  javljalo  i  u  novinama, 
da  u  pravi  jos  cas  Turopoljci  sa- 
znadu  pri  cem  su,  pak  da  ne 
pokusaju  otpor. 

Vrlo  vazna  je  bila  odluka  skup- 
stine zagrebacke  zupanije,  koja 
se  je  obdrzavala  22.  i  slijedeciih 
dana  u  mjesecu  maju  godine 
1848.,  sto  je  odluCila  o  opcoj  si-  «;^i 
gurnosti:   »n  nijednoj  dobro  ure-  | 

djenoj  drzavi  ne  moze  se  trpjeti,  da  bi  neki  izrodni  zitelji  kod  kuce 
nemire  pravili  ili  pozivali  proti  domovini  neprijatelje  izvan  domovine. 
A  taj  zalosni  slucaj  bivao  je  u  nasoj  domovini,  jer  neki  nemirnici 
za  tudjinstvom  hlepedi,  gojili  su  dosta  dugo  i  podpaljivali  neslogu 
medju    obrazovane    sinove    nase    domovine.    DapaCe    bunili  su    narod 


214 

svakakim  laznim  vijestima,  kao  da  su  ga  narodni  Ijudi  upropastili, 
te  da  ga  namjeravaju  postaviti  pod  neko  njemacko  ropstvo  i  namet- 
nuti  im  strasan  porez  svake  malenkosti  .  .  .« 

Tako  je  poCimala  odluka  zagrebacke  zupanije,  a  onda  je  odmah 
stala  govoriti  o  vodjama  Turopoljaca  i  drugim  protivnicima  llira, 
kako  su  od  straha  pred  kaznom  iz  domovine  pobjegli,  al  za  to  da 
nisu  promijenili  svoj  rad,  vei  i  u  progonstvu,  da  rade  o  torn,  kako  bi 
Madzare  rasplamtili  u  ocito  neprijateljstvo  s  Ilirima.  Ne  da  se  za 
svoj  grijeh  pokaju  i  pokajani  u  krilo  majke  domovine  vrate  u  na- 
rucje  svoje  brade,  ve6  da  u  stranoj  zemlji  neprijatelje  nase  naroJ- 
nosti  jos  bolje  razpaljuju  i  zovu  protiv  svoje  vlastite  domovine. 

Ti  razlozi  ponukali  su  skupstinu,  te  su  o  tim  Ijudima  razprav- 
Ijali.  Bilo  je  skupstinara,  koji  su  odrjesito  zahtijevali,  da  se  svi  ovi 
bjegunci  proglase  izdajicama  domovine  i  da  se  protiv  njih  postupa 
najstroze.  Ali  to  drakonicko  mnijenje  nije  prevladalo. 

Spomenulo  se,  da  su  manje  vise  svi  protivnici  llira  tek  zablu- 
djeli  i  krivoga  mnijenja  Ijudi,  al  ih  se  zato  ne  smije  prekoravati,  da 
su  izdajice.  Ta  zalosna  bi  to  bila  domovina,  koja  bi  imala  toliko  iz- 
dajica.  Treba  tim  tobaznjim  izdajicama  otvoriti  put,  da  se  pokaju  i 
isprave,  pak  6e  sve  drugo  lako  biti.  Nade  je,  da  ce  se  ovi  promi- 
jeniti  i  da  6e  jos  postati  dobrim  rodoljubima. 

NaroCito  je  zupanija  povela  rijec  da,  kad  bi  koji  onaj,  koji  je 
iz  straha  pred  kaznom  pobjegao  dosao  natrag,  onda  ne  treba  da  se 
boji.  Doista  je  odlucila  zupanija:  Onim  ostalim,  koji  su  mozebit  po- 
radi  straha  otisli  iz  domovine,  jer  su  se  nadali  pravoj  kazni,  skup- 
gtina  zagrebacke  zupanije  od  22.  i  slijededh  dana  maja  zakljucila  je 
slijedede : 

>/U  najnovije  vrijeme,  vide6i,  (izrodi  domovine)  da  svojom  lu- 
kavstinom  i  svojim  prevarama  namjeravani  cilj  postici  ne  mogu,  a 
valjda  ih  je  i  savjest  poradi  njihovih  zlih  namjera  pekla,  te  ih  strah 
uhvati  i  oni  pobjegose  iz  svoje  otacbine,  ali  ne  da  se  za  svoj  grijeh 
pokaju  i  pokajani  u  krilo  majke  domovine  i  u  narucje  svoje  brace 
vrate,  ved,  da  u  stranoj  zemlji  neprijatelje  narodnosti  nase  jos  bolje 
raspaljuju,  obuzeo  je  ovu  skupstinu  pravedan  gnjev  i  mnogi  zahtije- 
vahu,  da  se  proti  ovakovim  nezahvalnim  sinovima,  kao  izdajicama 
najstrozije  postupa ;  ali  bolja  dud  nadvlada,  nije  se  moglo  pomisliti, 
da  bi  nasa  domovina  toli  nesretna  bila,  koja  bi  odgojila  toliko  nepo- 
pravivih  izdajica.  Zato  u  citavoj  nadi,  da  6e  i  ovi  uvidjeti  svoju  po- 
grjesku,  te  pokajati  se  iskreno  i  vratiti  se  u  krug  brade  svoje,  da 
sloznim  silama  za  dobro  svoje  domovine,  po  razmjeru  svojih  sila  rade 
i  u  svemu    sveta    narodna    tezenja  i  poduzeca    potpomazu  —  bi  za- 


215 

kljuceno,  da  se  imadu  po  novinama  nasini  narodnim,  kao  sluzbenom 
listu,  u  domovinu  pozvati  svi  u  opce,  osobito  pako  slijedeci,  za  koje 
se  znade,  da  su  se  iz  domovine  udaljili  kao  Briglevic  Josip,  barun 
Rauch  Levin  i  Rauch  Gjuro,  Josipovich  Danijel  Antun,  Zerpak  Eduard, 
Pogledic  Franjo,  Kos  Stjepan,  advokat  Matasic  Tomo,  Keresturi 
Pavao,  Pavlekovic  Stjepan,  Jelacic  Rikard,  Ladovic  Dragutin,  Miksic 
Ljudevit,  grof  Sermage  Dionis,  grof  Draskovic  Teodor,  Ivancic  Alberto, 
Stivatic  Ivan  Nepomuk,  grof  Erdody  Antun  i  Erdody  Ivan  N.,  To- 
masic  Josip,  Hac  Vjekosav,  Haincman  N.,  Bedekovic  Koloman,  Farkas 
Danijel,  Rakocaj  Stjepan,  Zivic  Mavro  i  Cernolatec  Josip.  —  Ovim 
ostalim,  koji  Su  mozebiti  radi  straha  iz  domovine  otisli,  jer  su  se 
pravednoj  kastigi  nadati  mogli,  domoroci  ove  zupanije  garantiraju 
svojim  postenjem  mocju  sigurnosti  osobe  i  imetka,  nu  pod  torn  po- 
godbom,  da  se  do  drzavnoga  nasega  sabora,  koji  ce  se  5.  juna  t.  g. 
s  bozjoin  pomoci  poceti,  u  domovinu  vrate,  da  se  odlucno  domo- 
rodnoj  stranki  pridruze,  i  da  za  nas  narod  i  nasu  narodnost  ozbiljne 
rodoljube  potpomagati  pocnu.  Koji  pako  ovo  bratinsko  ocitovanje 
primili  nebi,  te  se  nebi  htjeli  narodnoj  stranki  pridruziti,  pokazat  ce 
tim  postupanjem  dosta  jasno,  da  su  neprijatelji  naroda  nasega  i  na- 
rodnosti  nase,  i  time  ocito  izdajice  svoje  domovine,  zato  neka  im  ne 
bude  krivo,  ako  ih  mi  za  takove  smatrali  i  kao  proti  takovima  oz- 
biljne i  odluCne  korake  na  nasem  saboru  ucinili  budemo.«* 

U  zupanijskoj  skupstini  od  24.  maja  1848.  ozbiljno  se  dakle,  kako 
vidimo  razpravljalo  o  tome,  kako  da  se  kazne  oni  clanovi  ugarsko- 
hrvatske  stranke  koji,  videci,  kako  za  njih  ne  cvatu  ruze,  uslijed  naj- 
novijih  dogadjaja  odose  iz  Zagreba  i  Hrvatske.  Mnogi  skupstinari 
predlagali  su,  da  se  ti  »bjegunci«  ti  »izdajice  naroda«  sto  ostrije 
kazne.  Treba,  rekose  i  sve  one,  koji  su  ostali  u  domovini  spraviti 
onkraj  brave,  da  vise  ne  zavadjaju  i  ne  bune  narod.  Drugi  opet  gla- 
sali  su  za  to,  da  se  bjegunci  natrag  pozovu,  pak  da  se  od  svoje 
krivnje  i  sumnje  operu,  a  onda  da  se  bratski  opet  priznaju  za  bradu. 
Drugi,  gotovo  veci  dio  bio  je  zato,  da  se  bjegunci  ne  samo  ne  pozovu 
natrag,  vq6  da  se  proskribiraju,  da  im  se  imanja  stave  pod  sekvestar. 
Kolovodje  pako,  narocito  turopoljskoga  zupana  Antuna  Danijela  Josi- 
povicha  neka  se  proglasi  lisenim  svake  pravice  i  da  ih  smije  svako 
bez  milosrdja  ubiti,  ako  ih  zatece  u  domovini. 

Skupstinar_PisaSi^zaprijecio  je  takov  zakljucak  zupanijske  skup- 
stine,  jer  da  se  ne  slaze  sa  novim  slobodnim  duhom  vremena,    te  bi 


Nar.  Novine  1848.  str.  214. 


216 

se    kderi    i    djeca    nesretnih    hacila    ni    kriva    ni    du/.na    bez    milosti 
na  ulicu. 

Napokon  je  zakljuceno  kako  \idjesmo  pozvati  kuci  bjegunce, 
da  se  pokore  i  pokaju, 

Kad  je  zaCela  buna  sakrio  je  zupan  Antun  Danijel  Josipovich 
svoje  dragocjenosti,  zlatninu  i  srebrninu  te  spise  u  raku  kod  zrtve- 
nika  zupne  crkve  u  Velikoj  Gorici.  Pri  torn  mu  je  pomagao  domaci 
zupnik  Jakov  Kos.  Medju  tim  pismirna  bilo  je  pisama  Ljudevita  Ko- 
§uta,  deset  pisama  Tome  Matacida,  o  kojima  pise  sluzbeni  izvjeltaj 
da  dovoljno  izjasmiju  zlobno  srce  dopisatelja  i  opake  namjere  stranke 
madzaronske. 

Mnogo  se  je  pogovaralo,  da  u  Turopolju  ima  oruzja,  zato  je 
bio  izaslan  komesar  G.  Bornemisa  Stolnikovic  sa  svojim  perovo- 
djom  Matijom  Mrazovidem  i  kapetanom  brodske  regimente  Bogu- 
mirovidem  u  Turovopolje,  da  istrazi,  gdje  ima  oruzja.  Narod  bijase 
miran  i  nije  se  u  njega  naslo  takova  oruzja.  Ali  se  zato  »prisapdr-- 
vanjem  ondjesnjega  puka«  saznalo,  da  ondjesni  zupnik  Jakov  Kos 
imade  kojesta,  sto  je  trebalo  pretraziti.  Da  ne  bude  sablazni,  posalje 
Bornemisa  Mrazovica  i  Bogumirovida  k  zupniku,  da  vide,  istraze  jeli 
istina,  §lo  puk  govori,  »da  zupnik  imade  neko  cudnovato  oruzje.« 
Zupnik  Kos  priznao  je,  da  ima  samo  jedan  »stuc«  sto  medjutim  nije 
umirilo  narod,  koji  je  tvrdio,  da  je  zupnik  sto  sta  sakrio  u   crkvu. 

Stolnikovid  pozove  zupnika  u  crkvu,  a  okolo  crkve  postavi 
strazu.  U  nazocnosti  majora  Tkalcevida  i  drugih  casnika  brodske  i 
petrovaradinske  pukovnije,  pozva  Stolnikovid  zupnika,  da  otkrije,  sto 
je  sakriveno  u  crkvi.  Zupnik  zanijeka  i  rece,  da  ne  ima  u  crkvi 
nista  sakriveno. 

Tad  bude  crkva  sva  istrazena  i  napokon  dodjose  i  do  rake. 
Tuj  nadjose  srebrenine,  spise  i  novae.  Medju  ovim  stvarima  bila  je  i 
.^krinja  sa  Zerpakovim  novcem,  koja  je  bila  prije  pohranjena  u  turo- 
p(jl)skom  arkivu,  uz  potvrdu  arkivara  Trputca. 

U  zupnom  je  stanu  nadjen  jedan  bodez,  a  u  magazinu  dvije 
pu^ke  vetrenjaCe  i  jedan  turski  stuc.  Zupnik,  videdi,  da  mu  vi^e  ne 
koristi  tajiti,  prizna,  da  su  stvari,  nadjene  u  crkvi,  stvari  pohranjene 
po  zupanu  Antunu  Danijelu  Josipovichu.  Uz  to  je  naglasio.  da  bi 
sada  i  svoju  glavu  dao,  samo  da  moze    Josipovicheva    pisma    spaliti. 

Od  naroda  saznao  je  Stolnikovi(5,  da  je  zupnik  Kos  jedan  od 
onih,  koji  su  tamosnji  puk  zaslijepljivali  »krivim  protunarodnim  putem 
vodili.«    RekoSe,    da  je    zupnik    Kos    kriv,  da    je  on  uzrok,    sto  turo- 


-^^    >  H  ^  M  i 


.\ 


(n 


w 


(M    W 


•B,^ 


?*- 


^ 


218 

poljski  sinci  nisu  na  prvi  poziv  bana  Jelacic^a  dosli  u  Zagrreb.  Kon- 
statovano  je.  da  je  puk  turopoljski  dobar  i  miroljubiv,  te  dosadanja 
krivnja  jest  u  tome,  sto  je  taj  puk  iinao  uvjek  neograniceno  povje- 
renje  u  svoje  poglavare. 

Zato  je  svrsavao  izvjestaj  komisaroY,  da  valja  zupnika  Kosa, 
§to  prije  maknuti. 

Komesar  se  nije  u  ostalom  niti  sam  nista  salio,  vec  je  dao 
zupnika  sredinom  mjeseca  svibnja  u  Zagreb  otpremiti,  gdje  je  stavljen 
u  zatvor  pod  strazu,  dok  nije  zatim  po  podzupanu  Al.  Kralju  od- 
veden  duhovnoj  oblasti  i  predan  da  bude  zatvoren,  Dobrim  Turopolj- 
cima  bilo  je  u  ostalom  zao  nesretnoga  zupnika  i  oni  upravise  6.  juna 
1848.  molbu  banu,  kao  »farniki  velikogoricki«  neka  bi  milostivo  opro- 
stio  bludnju  njihova  zupnika  Kosa. 

I  sam  zupnik  Kos  imiolio  je  dva  dana  zatijem  nakon  24  dnev- 
nog  zatvo»-a,  neka  bi  ga  ban  pustio  na  slobodu. 

7.  junija,  nalozio  je  ban  Jelacid  Benku  Lentulaju,  predsjedniku 
banskoga  stola,  da  se  spisi,  dovezeni  iz  Turopolja  i  pohranjeni  u  ze- 
maljskom  arhivu,  pregiedaju  po  posebnom  povjerenstvu,  u  kojem  su 
bili:  podzupan  Al.  Kralj,  senator  Miskulic,  odvjetnik  Novak,  kanonik 
Mojzes,  Ivan  Rajzner,  aktuar  Antun  Nemcic.  Iza  komisije  imao  je 
podnijeti  o  svojim  izvidima  izvjestaj  banu. 

8.  junija  i  sliedecih  dana,  sastala  se  je  u  istinu  ta  komisija,  te 
je  pregledavala  spise,  a  24.  junija  izdala  je  protokol.  Novaca  se  je  u 
istinu  naslo  5750  forinti,  novci  su  to  bili  turopoljske  op6inske  bla- 
gajne.  Kljuc  turopoljskog  arkiva  predan  je  banskom  komesaru.  Sve 
stvari  uopce,  osim  spisa,  poslane  su  natrag  u  turopoljski   arkiv. 

27.  junija  1848.  javio  je  banu  upravni  odbor  duhovnoga  stola, 
da  se  je  zupnik  Kos  ucinio  krivcem  i  sporazumiteljem  onih  izdajnih 
pisama,  koje  su  se  medju  sakrivenim  stvarima  nasla,  i  koja  otkrivaju 
crno  izdajstvo,  o  kojem  je  radio  Josipovich  u  sporazumku  s  Kosutom. 
To  je  razlog,  zaSto  se  ne  moze  dozvoliti,  da  se  zupnik  Kos  natrag 
pustiti  medju  puk  u  Veliku  Goricu,  da  ga  buni. ' 

Mnogi  Turopoljci,  vjerni  svom  Danijelu  Josipovichu  nisu  htjeli, 
da  se  stave  u  vojnike,  kad  je  dosao  poziv,  zato  je  Frigan  poslan  kao 
povjerenik  u  Turopolje,  da  ih  sklone  milom  i  silom  na  to.  12.  sep- 
tembra  dodjose  i  prvi  Turopoljci  pod  zapovjednistvom  satnika|  Klafu- 
rica  u  Zagreb,  gdje  su  zaprisegnuti  i  vec  13  poslani  na  ratiite. 
Vojska  je  ostala  u  Turopolju,  da  i  druge  Turopoljce  sklone  u  boj. 
Sluzbeno  je  javljeno,  da  zato  nisu  Turopoljci  htjeli  u  boj,  sto  su  bile 

'  '  Izvornici  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagicbu:  Spisi  g.  1848. /9. 


219 

lose  konskripcije.   Mnogi  su  starci  i  jedinci  upisani,    a    momci  zdravi 
i  jaki  bi  ostali  doma.  Radi  toga  ucinjen  je  drugi  poziv. ' 

;  29.  maja,  bude  odredjena  nova  restauracija  u  Turopolju,  u 
kojoj  su  se  imali  izabrati  umjesto  pobjeglih  novi  casnici  i  ugled- 
nici  Turopoljske  opcine.  Zupanom  bude  izabran  Stjepan  pi.  J  o- 
s_i_p_o^v  i  c  h.  »Narodne  Novine«,  koje  javljaju  o  njegovom  izboru 
za  zupana,  kazu  za  njega,  da  je  izabran  jednodusno,  da  je  po- 
znat  kaovrli  domorodac,  kojega  je  pokojni  otac  stekao  neumrlih  za- 
sluga  za  Turopolje,  rad  sta  ga  Turopoljci  reel  bi  obozavaju.  On  ce 
osvijetlat  lice  svoje  familije,  koju  bijase  njegov  zalutali  stric  tako 
okaljao.^ 

Provizornim  uredjenjem  hrvatskoga  sabora  dobi  i  turopoljski 
zupan  u  njemu  pravo  mjesta  i  glasa. 

3.  junija  1848.  oko  11,  sati  dosli  su  u  Zagreb  Turopoljci,  da  budu 
nazocni  kod  instalacije  bana  Josipa  Jelacica.  Dosli  su  pod  vodstvom 
novo  izabranoga  zupana  Stjepan  a  Josipovicha.  Ovi  se  po- 
klonise  banu,  koji  ih  je  lijepo  primio  i  pozvao  ih  u  kolo  hrvatsko- 
slavonsko,  a  Turopoljci  odgovorise  na  te  Ijubezne  banove  rijeci  i 
poziv  gromovitim   »Zivio!«^ 

Upravo  je  cudesna  bila  ta  promjena,  sto  se  dogodila  s  Turo- 
poljcima.  Da  ih  je  vidio  Antun  Danijel  Josipovich  on  bi 
ciknuo  od  bijesa,  ili  bi  kliknuo :  Tastina,  tastina.i  sve  je  tastina. 
Zato  li  se  je  dakle  borio  i  mucio  i  znojio  tolike  godine,  on  stari 
unionista,  zato  li  je  zrtvovao  nodi  i  dane,  imetak  i  zdravlje,  srecu 
svoje  porodice,  da  sada,  dok  je  jos  ziv  gleda,  kako  mu  se  njegova 
svojta  klanja  najvedim  protivnicima,  jednom  ilirskom  banu,  jednom 
Jelacicu?  Pa  kako  brzo  se  je  ta  promjena  dogodila!  Jos  nije  pravo  ni 
stresao  praha  sa  svojih  nogu,  turopoljskoga  praha  i  oni  su  ga  zabo- 
ravili,  oni  za  koje  je  radio,  za  koje  je  zivio,  Jeli  to  moguce  ?  Oni  se 
nalaze  u  istom  logoru,  u  kojenv  i  Ljudevit  Gaj,  u  kojem  sjede  nje- 
govi  najzesci  i  smrtni  neprijatelji.  I  njegov  i  rodjak  Stjepan,  govori 
medju  Ilircima  govore,  pak  jos  kakove! 

Kako  su  se  u  malo  vremena  silno  promjenile  prilike  najbolji  je 
primjer  govor  bas  zupana  Stjepana  Josipovicha,  u  10  saborskoj  sjednici 
od  g.  1848.  Kad  se  je  zastupnik  Horvat  potuzio,  sto  kod  instalacije 
bana  grofa  Josipa  Jelacica,  nije  bilo  zagrebackog  biskupa  Juraja  Hau- 
lika,  onda  ustade  i  zupan  Stjepan  Josipovich  i  rece :   »Zaista  ovo 

»  Nar.  Novine  1848.  str.  394. 
'  Nar.  Novine  1848.  str.  218. 
'  Nar  Novine  str.  225. 


220 

je  vazna  stvar.  Palo  je  meni  u  0(5i,  sto  gr.  biskup,  koji  je  bio  odredjen, 
da  instalira  bana,  nije  bio  ovdje.  A  k  o  p  r  e  m  mi  je  po  sto  puta 
draze,  da  ga  je  umjestio  svetjejsi  g.  patrijarh  idugotrajni  zivio!). 
Palo  mi  je  u  oci,  da  sam  vidio  g.  biskupa,  kad  je  ovaj  sabor  otvorio, 
palo  mi  je  takodjer  i  to  u  oCi,  ^to  ga  sada  ovdje  ne  vidim.  Valjda 
je  to  malo  cijenjenje  bana  i  naroda  ili  odvi^e  velika  pokornost  ma- 
dzarskom  ministeriju,  ili  moze  biti  nerazumi  dobro  nas  jezik.  Ako  ga 
ne  razumije,  onda  neka  ide  za  biskupa  u  onaj  narod,  kojega  jezik 
razumije  i  neka  si  ondje  trazi  kruh,  jer  su  danas  prestala  vremena, 
kad  je  vladao  jezuitski  latinski  jezik.  Ja  sam  dakle  zato,  da  g.  biskup 
dade  pismeno  one  razloge,  iz  kojih  nije  na  sabor  dosao.  Pa  onda 
demo  se  znati,  sto  se  njega  tiCe,  bolje  ravnati.«  Odsada  se  stvari  brzo 
zaostravale  s  Madzarima,  dok  nije  napokon  ban  JelaCic  pozvao  svoje 
Hrvate  u  boj. 

On  skupi  vojsku  od  preko  50.000  momaka. 

U  Varazdinu  izda  svoj '  manitest  na  narod  1 0.  septembra  1 848. 
a  11.  septembra  predje  Dravu.  Antun  Josipovich  nije  niti  sada  mi- 
rovao.  On  stade  opet  sakupljati,  pohrlivsi  u  Kani'zu  svoje  cete,  da 
se  s  drugim  Madzarima  opre  banu. 

Dosta  sre6e  imao  je  Antun  Josipovich  u  ratu,  koji  je  nastao  izmedju 
Hrvata  i  Madzara.  Znajudi,  da  se  sa  svojom  omalenom  rpom  vojnika 
ne  moze  upu§tati  u  otvoreni  boj  sa  Jelacicem  banom,  on  je  rastavio 
svoje  Ijude  u  male  cetice,  sto  su  carkajudi  iz  zasjede  napadale  ne- 
prijatelja  i  uznemirivale  ga  na  razne  nacine.  Josipovichu  je  tako  poslo 
dapace  za  rukom,  ako  i  za  malo  vrijeme,  te  je  banu  za  ledjima 
posve  zatvorio  put  natrag  u  Hrvatsku.  Dobrano  zadao  je  jada  i  gra- 
nicarima  kod  Kanize.  To  ga  je  usmjelilo,  te  je  svoju  cetu  poznatom 
svojom  enerzijom  nastojao  i  pojaCati  i  umnozati.  Pa  i  to  mu  je  poslo 
za  rukom.  Vec  je  njegova  ceta  narasla  na  ugledan  zbor  od  vise 
tisuca  Ijudi,  s  kojima  je  uznemirivao  kordun  na  Dravi.  Brzo  se  je 
onda  razglasilo,  da  Josipovich  sprema  provaliti  i  u  Bosnu,  gdje  6e 
dignuti  ustanak.  I  u  istinu  javljale  su  u  ono  doba  novine,  da  neki 
emisar  u  Bosni  dijeli  u  narod  novce,  neka  prihvati  oruzje  i  skoci 
protiv  Hrvata  i  njihovoga  bana  JelaCida.  MisliH  su  ozbiljni  krugovi, 
da  je  sam  Josipovich  taj   emisar. 

All  njegovi  Turopoljci  morali  su  u  banovu  vojsku.  12.  septembra 
dosao  je  jedan  odsjek  turopoljske  Cete  s  barjakom  u  Zagreb,  da 
podje  k  vojsci  preko  Drave.  ZagrebaCko  gradjanstvo  klicalo  je  ovaj 
put  Turopoljcima  zanosno.  A  turopoljska  glazba  svirala  je  same  na- 
rodne  komade. 

U  sluzbenom  je  listu  izasla  ovaka  izjava :  »Daje  se  do  opdeg  znanja 


221 


•SVLEYMAN  lA\PER\rOi\TVR: 


i  ravnanja,  da  je  u  15.  i  slijedecili  dana  mjeseca  septembra  drzanoj 
velikoj  skupstini  zagrebacke  zupanije,  na  zahtjev  zupana  turopoljskog 
S.  Josipovicha  na  citav  pokretni  i  nepokretni  imetak  Antuna  Daniela 
Josipovicha  stavljen  sekvestar,  a  kuratorom  sekvestra  imenovan  je 
Nikola    Klafuric.«  ^ 

Novine  »Freumiithige«  javile  su  mjeseca  oktobra  1848.,  da  ce 
13  bataljuna  Turopoljaca,  i  to  kakovih  20.000  momaka  pod  vodstvom 
Josipovicha  napasti 
Zagreb  od  savske 
strane."'^ 

12.  oktobra  1848. 
iziao  je  podban  Len- 
tulaj  naredbu  o  bun- 
tovnicima : 

»U  ovo  vcleus- 
kolebano  vrijeme, 
kad  je  u  prijestol- 
nom  gradu  care- 
vine  prevrat  zavla- 
dao,  dusmani  pako 
nasega  naroda  gra- 
nice  domovine  ove, 
silom  vojnickom  na- 
pastuju,  docim  drugi 
neprijatelji  nasi  do- 
ma  u  potaji  pogibelj 
pripravljaju,  najsve- 
tija  je  duznost  sva- 
kog  domoljuba,  sve 
sile  napeti,  da  se 
svako  zlo  od  mile 
domovine  nase,  sto 
sigurnije  odvrati.  Za 
obranu  otadzbine, 
proti  izvanjskom  ne- 

prijatelju,  ucinjene  su  vec  svrsi  shodne  naredbe  i  domovina  ocekiva  od 
svakoga  svoga  sina,  koji  zdravu  nosi  misicu,  da  se  digne  na  noge  ju- 
nacke    i    krene    put    Drave,    gdje  ce  hrabre    cete   naci,   kojim  se  pri- 


^fgnagturrfefitrnafDW^ 


Turski  car  Sulejman  II.  pobjednik  na  Muhackom 

polju  g.  1526. 

Po  savrcmenom  drvorezu. 


'  Agr.  Ztg.  29.  sept.  1848. 
'  Agr.  Ztg.  1848.,  str.  533. 


222 

druziiti  i  oknitnikom  onim  osvetiti  moze,  koji  su  na  siromasne  seljake 
nase,  hranu  i  prtljagu  za  vojskom  banovom  vozeci  u  Ugarskoj  raz- 
bojuickim  nacinom  navalili,  marhu  i  Ijude  nemilice  posjekli  i  hranu 
unistili.  Medju  ovim  razbojnickim  cetama,  kao  sto  se  kaze,  ima  ta- 
kodjer  nekih  nevrijednih  domovine  ove  sinova,  koji  narod  na§  jarmu 
madzarskom  podvrdi  namjeravajuci,  ne  samo  nasemu  preuzvisenomu 
banu,  nego  i  svijetlomu  kralju  se  suprotstavljaju,  kad  zapovjed  onu 
kraljevsku,  polag  koje  je  nas  opce  Ijubljeni  ban  u  svim  pod  ugar- 
skom  krunom  stojecih  kraljevina  i  pokrajina  vrhovnim  zapovjednikom 
i  kraljevskim  namjesnikom  naimenovan,  s  necuvenom  drzovitoscu  za- 
metavati  se  usudjuju. 

Ovaki  Ijudi  ne  mogu  se  inace,  nego  kao  proti  kralju  i  domo- 
vini  se  podizuci  buntovnici  smatrati,  koji  kroz  svoje  ortake  u  istom 
domaceni  krugu  domovini  nasoj  pogibelju  prijete;  za  ovu  dakle  cim 
sigumije  ukloniti,  za  potrebito  sam  nasao  slijedece  privremene  na- 
redbe,  dok  sadasnje  izvanredne  okolnosti  traju,  uciniti,  bez  da  bi  u 
ostalom  ikakvu  namjeru  imao,  ustavnu  slobodu  i  prava  gradjanska 
u  cemu  ograniciti. 

1.  Da  se  svim  onim  nevjernim  sinovima  ove  domovine,  koji 
medju  neprijateljskim  cetama  se  nalazeci  proti  kralju,  banu  i  narodu 
svomu  s  oruzjem  u  ruci  se  dizu,  kao  ocitim  buntovnicima  i  zakletim 
dusmanima  naroda  nasega,  dok  raspra  nasa  sa  Madzarima  traje, 
povratak  u  domovinu  na  nikakav  nacin  dozvoliti  ne  moze ;  za  ta- 
kove  buntovnike  pako  smatraju  se  svi  oni,  koji  od  vremena  zapocete 
medju  nama  i  Madzarima  raspre,  domovinu  svoju  ostavivsi,  u  Ugar- 
skoj  se  nastanili  i  tamo  se  dosad  bavili  jesu. 

2.  Ova  ista  naredba  proteze  se  takodjer  proti  onim  sumljivim 
osobama,  koje,  udaljivsi  se,  do  opredijeljenog  sebi  po  njihovoj  oblasti 
roka  ovamo  povratile  se  nisu,  i  zato,  dok  raspra  hrvatsko-madzarska 
traje,  takodjer  bez  osobitog  dozvoljenja  banskog  vijeca  u  domovinu 
se  konacno  povratiti  ne  mogu ;  u  izvanrednim  samo  slucajevima  hoce 
njim  na  predlog  doticnog  poglavarstva  bansko  vijede  dopustiti,  da  za 
kratko  vrijeme,  d(jk  naime  svoj  prije  vec  naznaceni  posao  svrsiti 
mogu,  u  domovinu  dodju,  gdje  ipak  nje  pozornim  okom  pratiti  treba. 

3.  Imcna  tako  onih,  kojim  polag  prve  tocke  u  nijednom  slucaju 
pred  konacnim  rijesenjem  sada  trajuceg  rata  u  domovinu  doci  nije 
dopusteno,  kako  i  onih,  kojima  s  dopustenjem  doticnog  poglavarstva 
polag  druge  tocke  u  izvanrednim  obiteljskim  okolnostima  dolazak  na 
kratko  vrijeme  dozvoliti  se  moze,  mora  svaka  oblast  napose  nutar- 
njemu  odsjeku  ban>koga  vijeda  bez  odvlake  objaviti. 

4.  Ako  bi  se  koj   izmedju    buntovuika,    pod  prvom  toCkom  opi- 


223 

sanih,  u  domovini  pokazati  usudio,  takav  ima  se  po  doticnom  pogla- 
varstvu  odmah  pod  zatvor  staviti  i  o  takovom  slucaju  izvjesce  simo 
poslati ;  ako  bi  se  pako  koja  izmedju  osoba  pod  drugom  tockom  na- 
znacenih,  bez  dopustenja  banskoga  vijeca  u  domovinu  povratiti  ho- 
tjela,  takva  se  ili  na  granici,  ili  ako  bi  po  nemarnosti  strazara  i  pa- 
zitelja  kroz  granicii  prosla,  gdjegod  se  nadje,  odavde  opet  tamo  od 
kuda  je  dosla,  otpraviti  mora,  dok  se  naime  po  banskom  vijecu  uslijed 
izvjesca  po  doticnom  poglavarstvu  datoga,  kako  je  to  gori  u  2.  tocki 
kazato,  njezino  bavljenje  za  nepogibeljno  ne  pronadje. 

5.  Ako  bi  ipak  koja  osoba,  pod  naredbu  toCke  druge  spada- 
juca,  proti  ovoj  prepovjedi,  dolazak  u  svoju  domovinu  jos  jedanput 
ponoviti  potstupila  se,  onda  za  svaku  mogucnost  zlokovarstva  proti 
narodu  nasemu  i  zakonitomu  poglavarstvu  zaprijeciti,  neka  se  tako 
dugo  pod  strazom  drzi,  dok  doticno  poglavarstvo,  koje  svaki  takav 
slucaj  odmah  simo  objaviti  i  mnijenje  svoje  o  znacaju  osobe  pred- 
loziti  ima,  od  banskoga  vijeca  iz  odsijeka  nutarnjih  poslova  dalnji 
naputak  ne  dobije.« 

Jos  ima  u  svemu  osam  slicnih  tocki  te  Lentulajeve  naredbe,  u 
kojima  se  jos  poblize  razjasnjuju  neke  stvari.  Nalaze  se,  da  se  na 
granici  svake  oblasti  stave  strazari,  koji  ce  paziti  na  sumnjivce.  Ovi 
sumnjivci  treba  da  budu  popisani.  Prijeki  sud  treba  da  se  strogo 
vrsi  ne  samo  protiv  razbojnika,  vec  i  proti  »takovim  puntarom«. 
Imenuja  se  neki  nadzornici  u  poslovima  javne  sigurnosti. 

Zakonima  ugarskoga  sabora  od  god.  1847./ 1848.  izjednacili  su 
se  neplemici  sasvim  plemicima,  tako  glede  izbornoga  prava  za  sabor 
fcT^V.),  glede  duznosti  placati  porez,  koja  je  duznost  i  na  plemice 
protegnuta,  glede  ukinuca  tlake  i  gospostinske  vlasti,  te  sudbenosti 
(d7  rX.  i  XL). 

Ovi  su  zakoni  tako  zamasno  promijenili  citavi  red  drzave,  da 
turopoljska  plemenita  opiina  prema  njima  ne  bi  nikako  mogla  vise 
postojati,  bar  ne  na  onoj  podlozi,  kao  dosele.  Trebalo  je  dakle  za 
nju  sastaviti  novi  uredjaj  i  bez  sumnje  bi  tomu  i  sama  opcina  bila 
pristupila,  da  odlucni  i  katastrofalni    dogodjaji  nisu  potresli   drzavom. 

Rat,  koji  je  buknuo  kao  posljedica  madzarske  revolucije,  svrsio 
je,  kad  su  se  Rusi  umijesali,  potpunim  porazom  Madzara.  A  iza  svr- 
setka  toga  rata  uveden  je  u  citavoj  monarkiji  austrijski  apsolutizam, 
koji  je  potpuno  potlacio  domaci  ustav. 

Sva  slobodna  municipija  su  prestala.  Tako  je  usnula  i  pleme- 
nita opcina  turopoljska.  Izbori  o  Lucijinu  i  u  opce  restauracije  su 
prestale.  Prestala  je  i  sudbenost  turopoljska.  Povijest  o  toj  zalosnoj 
dobi  mora   sutjeti. 


224 

Zaknnskim  clankom  V.  od  god.  1848.  obustavljcno  je  zupanu 
turopoljskomu  u  ugarskom  zajednickom  saboru  mjesto  i  pravo  glase.. 

Banske  Casti  namjesnik,  Mirko  Lentulaj,  proglasio  je  9.  februara 
odluku  varazdinske  zupanije  od  1.  januara  1850.  stecaj  nad  imovi- 
nom  bjegunca  Danijela  Josipovicha,  te  da  ce  se  otvoriti  8.  aprila. 
Kuratorom  mase  imenovan  je  Enierik  Forko,  a  braniteljem  odvjetnik 
Ivan  Eg-ersdorfer. 

Tre(5e  c.  kr.  zapovjednistvo  vojske  medju  ostalim  bjeguncima 
pozvalo  je  1.  januara  1850  i  Antuna  Josipovicha  na  ratni  sud  radi 
veleizdaje.  Uz  druge  okrivljenike  bio  je  i  on  pozvan,  da  se  u  roku 
od  90  dana  postavi  pred  ratni  sud  i  da  se  opravda,  il  ce  s  ogluhe 
biti  osudjen.' 

I  Bansko  vijece  20.  marta  1850,  javilo  je  zupaniji  zagrebackoj 
da  je  bjegunac  Antun  Danijel  Josipovich  citav  svoj  imetak  s  teretima 
23.  aprila  1848.  na  svoju  zenu  Antoniju  rodjenu  Pogledid  prenesao, 
te  ie  odredilo,  da  se  o  torn  obavijeste  Josipovichevi  vjerovnici.  Po- 
radi  toga  su  svi  vjerovnici  pozvani,  da  se  prijave  podzupanu  Ale- 
ksandru  Kralju. 

»Pester  Morgenblatt«  od  5.  aprila  1850.  javio  je,  da  je  Antun 
Daniiel  Josipovich,  bivsi  turopoljski  zupan  i  zagrebaCki  veliki  zupan 
pod  eskortom   doveden  u  Pestu, 

»0  e  s  t.  K  o  r  e  s  p  o  n  d  e  n  t«  pisao  je  onda  o  Josipovichu :  Kad 
je  preokret  g.  1848.  nastupio  nagradi  Josipovicha  rad  zasluge  za 
Kosutovu  stvar,  tadanje  ugarsko  ministarstvo,  da  ga  je  imenovalo 
velikim  zupanom  zupanije  zagrebacke.  Radi  prilika  u  Hrvatskoj  bio 
je  zaprijecen  ovu  sluzbu  nastupiti.  Kad  su  za  tim  banove  cete  u  sep- 
tembru  1848.  presle  Dravu,  sabrao  je  Josipovich  u  Ugarskoj  sbor,  na 
celu,  s  kojim  je  htio  udariti  na  Jelaci6a.  Kad  je  dosao  do  Velike  Ka- 
nize  i  kad  je  trebalo  da  pokaze  svoju  vjeStinu,  izgubi  hrabrost  i  odu- 
stado  od  svoje  odluke.  Poslije  je  sluzio  u  ugarskoj  vojsci  kao  pu- 
kovnik  honveda,  a  kad  je  imenovan  Szemere  ministrom  predsjednikom 
i  kad  je  osnovano  mjesto  stolice  milosti  u  Debrecinu,  imenova  ga 
Kosut  clanom  te  stolice.  Iza  nekoga  vremena  bio  je  Josipovich  opet 
u  redovima  ustasa,  a  kad  je  poslijedila  kapitulacija  kod  Vilagosa 
pobjegne  u  Erdelj,  gdje  su  ga  uhvatili. 

Zagrebacke  novine  od  25.  aprila  1850.  javile  su,  da  se  Josi- 
povich   vanredno  ostro    cuva    u    tamnici.  Niti  njegovi  najblizi  rodjaci 

'  Agr.  Ztg.  1850.  br.  5.  8. 


225 

nisu  snijeli  k  njemu.    To    da  je  dokazom,    da    je    nakoii    debrecinske 
tajue  bolje  znao,  no  sto  se  je  do  dosele  mislilo. ' 

Napokon  je  pocetkom  juna  dozvoljeno  Antoniji  josipovichki,  da 
pohodi  svoga  muza  i  da  s  njime  govori  u  nazocnosti  jednoga  nad- 
auditora.'* 

Naredba  austrijskog  ministra  pravosudja  od  28.  julija  1850. 
ukinu  opet  jednu  staru  povlasticu  plemenite  opiine  turopoljske.  Bi)a 
je  to  sudbena  vlast,  koju  je  od  vajkada  i  na  temelju  obnove  turop. 
bratstva  g.  1560.  sankcijoniranom  poveljom  kralja  Rudolfa  II.  od  g. 
1582.,  u  kotaru  turopoljskih  plemica  izvrsivao  njihov  zupan.  Ta  na- 
redba dolazi  u  zborniku  zakona  od  g.   1850.  pod  br,  8  na  strani    68. 

Napokon  je  mjeseca  oktobra  1851.  c.  kr.  ratni  sud  u  Pesti  izrekao 
odsudu  nad  38  poslanika  nekadanjega  revolucijonoga  madzarskoga  sa- 
bora.  Medju  njima  nalazio  se  je  i  Antun  Danijel  Josipovich,  O  torn 
pise  izvjestitelj    »Narodnih  Novina«  : 

»Na  6.  oktobra,  pozvano  je  do  38  politickih  uznika,  medju  ovima 
Kubiny,  Szentivany,  Bernat  i  nas  Josipovich,  koji  .su  vecinom  bili 
narodni  zastupnici  kod  madzarskog  buntovnog  sabora.  Svi  su  se  u 
jutro  sakupili  u  prostranoj  dvorani,  gdje  im  je  receno,  da  ce  cuti 
svoju  konacnu  osudu.  Napokon  dodju  carski  sudije,  te  bude  redom 
procitano  svakome,  zasto  i  kako  je  osudjen.  Velika  tisina,  koja  je  u 
sobi  vladala,  mrko-tamni  pogledi,  blijeda  propala  lica  mnogih,  a  i 
neizvjesnost  glade  buduce  sudbine,  tako  su  djelovala  na  sve  sakup- 
Ijene,  da  su  sudacke  osude  svakog  pojedinca  znatno  dirnule  i  uzdr- 
male.  Sam  nekadasnji  zupan  turopoljski,  Ante  Josipovich,  osta  nepo- 
mican  u  svom  obrazu,  osta  kao  klisura,  kao  zivac  kamen,  koji  za- 
dugo  prkosi  vatri  i  nece,  da  se  umeksa.  Osudjenici  dobiU  su  dozvolu, 
da  isti  dan  svoje  domace  i  ku6ne  poslove  urede,  i  nalozeno  im  je, 
da  se  tek  tre6i  dan  stave  u  Novo  zdanje,  sto  su  takodjer  svi  i  uci- 
nili.  Isprva  je  bio  i  Josipovich  uz  druge  osudjen  poradi  veleizdaje  i 
nevjere,  na  smrt  na  vjesala  i  na  gubitak  svega  svoga  imetka.  Ali 
kralj  im  se  je  smilovao  i  smanjio  je  medju  drugima  i  Josipovichu 
kaznu  na  d  e  s  e  t  godina  tamnice  u  Kufsteinu, 

I  tako  je  za  neko  vrijeme  bila  zapeCacena  sudbina  ovoga  ce- 
Hcnoga  muza,  koji  je  toliko  sile  upotrijebio  za  svoje  ideje,  kao  rijetko 
koji  Hrvat.  Bio  je  dijete  svojega  doba.  Da  je  kojom    srecom  shvatio 


•  Agr.  Z.  1850.  str.  243. 
'  Ibid  360. 

15 


226 

obliku  ilirizma,  moglo  dospjeti  u  poi^ibelj  ono,  sto  im  je  srcu  pri- 
raslo.  Oni  su  se  svemu  tomu  protivili,  sto  je  po  njihovu  mi§ljenju 
moze  biti  dobro  bilo,  ali  je  moglo  cijeli  opstanak  naroda  poruiiti. 
Mana  ilirske  stranke  bila  je,  da  je  ona,  idudi  za  pravim  i  dobrim 
ciljem,  ujedno  stvorila  takova  sredstva,  koja  nisu  bila  zdrava. 

Krivo  je  bilo  siriti  ove  neke  neopredijeljene  grupe  naprama 
postojedima,  a  zdravo  je  bilo  to,  .^to  su  Ilirci  isli  pravcem  svijet- 
skoga  misljenja,  koje  je  sve  postavljalo  narodni  temelj,  kao  sto  je  i 
to  bilo  zdravo,  sto  su  isli  putem  demokratskim.  T.  zv.  madzaroni 
pako  mislili  su  zdravo,  kad  su  se  drzali  staroga  ustava,  koji  im  je 
osiguravao  opstanak,  a  pogrjesili  su,  kad  su  se  protivili  demokratskoj 
struji  i  u  ve6oj  mjeri  razvitku  narodnih  ciljeva.  Dakle  je  i  jedna  i 
druga  stranka  imala  svojih  vrlina  i  mana.  «* 

Godine  1851.  bilo  je  Turopolje  za  neko  vrijeme  izolirano  od 
prijestolnice  Hrvatske,  bijeloga  grada  Zagreba.  Pocetkom  novembra 
1851.  poCinila  je  poplava  ne  samo  silnu  stetu,  vec  je  sva  okolica 
nalieila  velikom  jezeru  »kojega  brzi  valovi  poplavljuju  polja  i  sjeno- 
kose,  ruse  mostove  i  prijelaze«. 

Savski  most  srusio  se.  Silni  valovi  potkopali  mu  temelj  i  samo 
ne§to  je  ostalo  od  mosta,  te  se  je  ipak  pjeske  moglo  preko  mosta, 
al  i  to  s  pogibelju  zivota.'* 

Poslije  je  prekinut  svaki  promet  i  svako  opcenje  na  savskom 
mostu,  Trebalo  je  dulje  vremena  za  popravak.  Zato  je  odlucilo  vijece, 
kojemu  je  predsjedao  banski  namjesnik  Benko  Lentulaj,  da  se  po- 
zovu  obliznji  vlastelini  barun  Levin  Ranch  i  Stjepan  Pavlekovic,  da 
svoje  brodove  (prevoze)  uz  primjerenu  nagradu  zemlji  otstupe.^ 

Vec  poCetkom  mjeseca  decembra  bio  je  most  po  vojnickim  pio- 
nirima  tako  popravljen,  da  su  opet  mogli  pjeSaci  prelaziti.  Sam  kralj 
je  odredio,  da  se  na  Savi  jak  most  iz  cvrsta  gradiva  nacini,  preko 
kojeg  bi  mogla  i  budu(5a  zeljeznica  prolaziti.'* 

Na  temelju  carskog  patenta  od  2.  marta  1853.  ukinuta  je  vrst 
grunt  a  urbari  j  al  skih  ffundi  urbariales).  To  su  bili  oni,  stono 
su  do  god.  1848.  spadali  pod  vlasnost  plemiia  turopoljskih,  koji  su 
saCinjavali  jednu  zadrugu,  na  ime  sva  selista,  sto  se  nalaze  u  selu 
Lekenik    turopoljski,    te    ona    urbarska    selista    iste    vrste,    koja    se  u 


'  Polic  Martin.  Ban  Dragutin  grof  Khuen    Hedervary    i    njegovo    doba. 
Zagreb.  8"  str.  125. 

'  Nar.  Nov.  1851.,  str.  722. 

*  Ibid.  774. 

*  Ibid.  795. 


227 

odnosaj  Gajeva  pokreta  i  uzanj  pristao,  spadio  bi  bez  dvojbc  u  naj- 
vece  muzeve  —  preporoditelje  svojega  naroda.  Ali  i  tako  iskaCe 
njegova  znamenita  i  znacajna  pojava,  daleko  iznad  drugih  onoga  doba 
i  jedva  da  bi  se  naslo  i  za  ono  doba,  mnogo  muzeva,  koji  bi  tako 
smiono  i  postojano,  energicno  i  rezolutno   branili  svoja  nacela,  kao  on. 

Tim  se  je  za  neko  doba  zavrsio  zestoki  boj  izmedju  starohr- 
vatske  i  unijonisticke  stranke  i  izmedju  »Iliraca«.  Zanimljivo  je,  kako 
je  taj  boj  karakterizovao  u  svom  nekom  saborskom  govoru  tadanji 
ban  Khuen  Hedervary,  zanimivo  je  zato,  sto  je  kao  najizrazitiji  pri- 
stasa  nekadanje  unionisticke  stranke,  ipak  morao  Ilircima  priznati 
njihov  rad. 

sDokle  god  smo  imali  jedan  jezik,  tudji  jezik,  bili  smo  posve 
slozni  i  nije  bilo  nikakovih  neprilika.  No  kad  je  medju  nas  banula 
ova  posve  nova  ideja  (ideja  narodnostij,  morao  je  njom  racunati 
narod  pa  tako  i  nas,  koji  stoji  na  stanovistu :  ja  ho6u,  da  se  na 
svojoj  vlastitoj  podlozi  razvijam  i  zivim.  U  isto  vrijeme,  doprla  je  do 
nas  i  druga  ideja,  ideja  demokratska.  Obje  ove  ideje  prigrlila  je 
jedna  hrvatska  stranka,  koja  je  par  excellence  zastupala  narodnosno 
demokratsko  stanoviste  t.  z.  ilirska  stranka.  Druga  stranka,  koja  se 
je  onda  zvala  »madzaronska«  stranka  i  koja  je  mnogo  drzala  do  hi- 
storiCkog  razvoja,  branila  je  starinu,  mislila  je,  da  ono,  sto  je  valjalo 
tolika  stoljeca,  ne  treba  na  onako  laku  ruku  odbaciti.  Stanoviste  svake 
od  tih  stranaka,  bilo  je  opravdano,  i  jedna  i  druga  mislila  je  patri- 
oticno  i  imala  momenata,  na  koje  se  je  svom  dusom  i  svim  srcem 
pozivala,  a  ipak  bijase  msdju  njima  razlika,  jer  su  obje  imale  mane, 
radi  kojih  je  izmedju  njih  nastao  onda  neizbjeziv  sukob.  Cuvstvo  za 
staru  vezu  s  Ugarskom,  koje  je  branila  t.  z.  madzaronska  stranka, 
bilo  je  tako  jako,  da  je  ona  druga  stranka,  koja  je  disala  ovim  du- 
hom  i  htjela  stvoriti  nov  jedan  pojam,  quasi  novi  teritorij,  uvidivSi, 
da  ne  ce  modi  uspjeti  svojim  imenom  u  narodu  proti  velevaznim  hi- 
storickim  faktorom,  stvorila  si  na  temelju  svojih  ideala  novu  fakticnu 
grupu  pod  imenom  Ilirija.  Ovako  je  mislila  oboriti  staru  svezu  s 
Ugarskom,  koja  bjese  na  putu  razvoju  narodnog  ideala.  Kad  su  to 
vidjeli  stari  rodoljubi,  Ijudi  postenjaci  iz  prvili  vremena,  pobojali  su 
se  za  buducnost  naroda,  pak  su  se  dali  svom  silom  na  to,  da  obrane 
staro  stanje.  Glavni  im  je  oslon  bio  stara  sveza,  a  drzeci  se  nje 
ujedno  su  se  drzali  staroga  aristokratskog  uredjenja.  Tako  su  dosli 
u  protimbu  s  demokratskim  duhom,  a  s  druge  strane  i  nehotice  s 
narodnim  teznjama. 

Zasto?  Samo  zato,  jer  su  se  bojali,  da  bi,  ako  bi  iz  tih  novih 
fantasmagoriCkih  skupina  nastala  nova  drzava,  koja  bi  nasla  izraz  u 


228 

drugim  selima  u  opdini  turopoljskoj  nalaze,  a  do  god.  1848.  bila  su 
vlasnost  turopoljskih  plemi6a,  Po  torn  carskom  patentu  vlasnost  su  bivsih 
kmetova.  Posjedom  ovih  kmetskih  selista,  kojih  je  god.  1877.  bilo 
preko  130,  vrsili  su  njihovi  vlasnici  pravo  sluznosti  u  turopoljskini  su- 
mama.' 

Naputkom  kr.  dvorske  kancelarije  za  Hrvatsku  i  Slavoniju  od 
16.  januara  1861.,  kojemu  je  naslov:  »0  privremenom  uredjenju 
municipija  u  ovih  kraljevinah«,  povracena  je  sudbena  vlast  turopolj- 
skih plemica,  al  uz  ispravak,  da  je  zupan  u  plemenitoj  opdini  turo- 
poljskoj imao  izvrsivati  jedino  onu  sudbenost,  koju  je  po  tadanjim 
zakonima  izvrsivao  gradsko-delegirani  sud.''^ 

I  u  istinu  je  od  mjeseca  marta  1861.  zupan  vrsio  sudbenu 
vlast  nad  svojim  plemicima.  U  naputku  je  dvorske  kancelarije  naro- 
cito  istaknuto,  da  se  slobodni  kotar  turopoljski  povrada  u  svoje  ne- 
kadanje  razdjeljenje  od  godine  1848.,  s  torn  ipak  preinakom,  da 
u  doticnu  opcinu  imadu  spadati  i  oni  stanovnici  slobodnog  kotara, 
koji  nisu  prije  uzivali  politickih  prava.  Prema  torn  naputku  je  opet 
ustrojen  kotar  plemenite  opdine  turopoljske  na  osnovu  starih  uredaba 
svojih.'^ 

Zakonskim  clankom  II.  od  god.  1870.  »Ob  uredjenju  sabora 
kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije«  pridrzano  je  i  obnovljeno 
pravo  turopoljskoga  zupana,  da  smije  dolaziti  i  glasovati  u  hrvat- 
skom  saboru. 

Po  §  5.  zakonskog  clanka  II.  od  g.  1870.  o  uredjenju  sabora 
kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije  imade  zupan  plemenite 
opdine  turopoljske  kao  virilista  mjesto  i  glas  u  saboru.  Po  ustanovi 
ovoga  paragrafa  mora  zupan  turopoljski  imati  i  stalisku  kvalifikaciju, 
te  biti  plemiiem.  Bududi  da  je  turopoljska  opcina  oznacena  kao  ple- 
midka  opdina,  te  i  naziv  »plemenita«  vodi,  to  je  zakonodavac  sma- 
trao,  da  je  u  redu,  da  glavar  i  reprezentanat  te  op(5ine  mora  biti 
plemic.    Osim  toga  odredjeno   je    §.   10.  istoga    clanka,  da  zupan    tu- 

I  ropoljski    mora    biti    rodjen    ili    zavicajan    u    kraljevinama    Hrvatskoj 

•;  i  Slavoniji,  za  tim  punoljetan  i  neporocan."* 


'  Pogledic  Franjo,  Iinovina  i  zivot  plemica  kotara  turopoljskoga.  Zagreb. 
1877.  str.  11. 

'  Ibidem  str.  '.). 

'  Stenografski  zapisnici  sabora  kraljevina  Ilrv -blav.-Dalm.  1892.— 1897. 
str.  2331. 

*  Smrekar  Milan,  Prirucnik  za  politicnu  upravnu  sluzbu  u  kraljevinah 
Hrvatskoj  1  Slavoniji.  Zagreb  1003.,  knj.  IV.,  str.  1190. 


229 


God.  1874.  u  saboru  kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalma- 
cije  stvoreu  je  zakouski  clanak,  kojim  je  odredjeno,  »da  u  kraljevini 
Hrvatskoj  i  Slavoniji  sve  suce  imenuje  krtilj  konacno  i  dozivotno. « 
Taj  zakonski  clanak  dobi  dne  20.  veljace  1874  kraljevsku  sankciju. 
Godine  1875.  imenovani  su  po  san  ome  kralju  kotarski  suci.  Tako 
je  kotar  plemica  turopoljskih  podvrgnut  sudbenosti  velikogorickoga 
kotara, 

Tim  je  prestala  posve  jurisdikcija  plemica  kotara  turopoijskoga,' 
te  je  ona  tim  izgubila  znacaj  javnopravne  institucije  i  postala  isklju- 
civo  opdinom  imovinskom.  Nu  kao  zemljisna  zajednica  zadrzala  je  ple- 
menita  opcina  svoj  stari  ustroj,  te  joj  i  sada  stoji  na  celu  zupan, 
koji  je  i  dalje  ostao  kao  virilista  u  hrvatskom  saboru.'^ 

j29.  decembra    1874.   umro   je    na    svom    imanju  jalkovcu  sijedi 


M 


'i^m 


Srebrena  spomenica  na  bitku  na  Muhackom  polju  1526. 
U  arkeologickom  muzeju  u  Zagrebu. 

Antun  Danijel  Josipovich.  Zagrebacke  novine  dbnijele  su  tek 
kratku  objavu  njegove  smrti  s  manje  vise  dobrohotnih  biljeski.  31. 
decembra  bio  mu  je  sprovod.  I  o  tome  se  nigdje  opsirnije  ne  iz- 
vijesta.  Nijedne  novine  nisu  donijele  opsirnijega  nekrologa,  premda 
je  to  stari  turopoljski  lav  zasluzio.  Svoj  tvrdi  znacaj  pokazao  je  jos 
i  onda,  kad  ga  je  kralj  Franjo  Josip  I.  pomilovao.  On  se  je  tek  na 
silu  dao  izbaciti  iz  tamnice,  jer  rece,  da  ne  prima  milosti.  Od  svo- 
jega  oslobodjenja  do  smrti  zivio  je  u  miru  i  nije  se  vise  mijesao  u 
politiku,  tek  je  cekao  da  Kosut   opet  dodje. 

\  5.    juna   1893.   u  8  sati  u  jutro   umro  je  u  Kurilovcu    kraj   Ve- 


'  Pogledic  Franjo:  hnovina  i  zivot  plemica  kotara  turopoljskoga.  Zagreb 
1877.,  str.  10. 

^  Stenografski  zapisnici  sabora  kralj.  Hrv.  ijlav.  i  Dalm.  1892.  1897. 
str.  2331. 


230 

like  Gorice  zupan  Stjepan  Josipovich.  Bolovao  je  vise  od  §est 
godina  od  grijeske  srca  i  posljedice  joj,  vodene  bolesti.  Uniro  je  od 
kljenuti  srca.  Jos  ni  na  smrt  nije  ga  ostavio  prirodjeni  humor.  U 
oporuci,  koju  je  napisao  vlastitom  rukom  15.  maja,  kad  mu  je  bilo 
vrlo  pozlilo,  ima  dodatak :  »Gle,  skoro  sam  pozabil,  na  rastanku  do- 
zovem  svojim  prijateljima  lovcima :  »Weidmannsheil!«  doCim  lie  meni 
skoro  biti:  »Palmarum  tralarum!«  Pisac  kratkog  mu  nekrologa  ka- 
rakterise  ga :  »0d  ustavnoga  naSega  preporoda  on  se  je  isticao  u 
nasem  javnom  zivotu,  zastupaju6i  svoja  nacela  uvijek  muzevnom 
iskrenosdu  i  odluCnosdu.  Bio  je  on  odrjesit  unionista  i  onda,  kad  to  u 
Hrvatskoj  nije  bilo  bez  opasnosti.  U  saboru  je  cesto  govorio,  naro- 
cito  u  pitanjima  narodno-gospodarstvenima.  Govorio  je  uvijek  bez 
priprave,  kratko,  ne  hlepeii  za  efektom  vanjske  forme.  Od  naravi  je 
bio  obdaren  velikim  talentom,  uz  to  domisljat,  prakticno  iskusan^  on 
je  uvijek,  sto  no  rijec,  pogadjao  u  cavao,  te  je  njegovo  naravno, 
zdravim  dosjetkama  zacinjeno,  kadsto  drasticno  razlaganje  rado  slusao 
protivnik  mu  i  prijatelj.  Pokojnik  bio  je  na  javnom  nasem  polju 
uprav  originalan  tip.  Uz  muzevnu  njegovu  Ijepotu  rijesila  ga  i  ce- 
stitost  duse,  plemenitost  srca.  Uzor  hrvatskoga  gostoljublja,  svoju 
Cednu  staru  kuiu  u  Kurilovcu  imao  je  uvijek  otvorenu  mnogobrojnim 
svojim  prijateljima  i  poStovateljima.  Seljaci  njegove  opdine  voljeli  su 
ga  kao  svoga  oca;  jer  im  je  i  bio  pravi  otac,  pomazu(3i  im  svagdje 
rijeCju  i  djelom«. 

Sahranjen  je  na  groblju  u  Velikoj  Gorici  upravo  velebnim  sau- 
Ce§6em.  OCevidac  pise  o  tom :  »Nijesam  nikada  jos  dozivio  toliko 
u6es6a  kod  sprovoda,  nikad  vidio,  da  za  pokojnikom  toliko  narod, 
staro  i  mlado,  muSko  i  zensko  pla6e.  Sva  Gorica  se  zavila  u  crno. 
S  ku6a  i  crkvenog  tornja  vijahu  se  crni  barjaci.  Pojedine  kuce  bijahu 
crninom  izvana  zastrte,  svjetiljke  crnom  koprenom  ovite.  Sprovodnici 
se  stall  ve6  rano  sabirati.  Turopoljski  plemidi  su  dosli  u  narodnom 
odijelu  sa  sabljama.  Seljaka  bilo  je  na  tisu(5e,  Iz  Zagreba  stigao  je 
k  sprovodu  ban  grof  Khuen-Hedervary  s  podbanom  Stankoviiem. 
Uz  njih  su  doSla  k  sprovodu  mnoga  odlicna  i  ugledna  gospoda.  Lijes 
je  bio  sav  prekrit  dragocijenim  vijencima,  a  u  sprovodu  su  uza  nj 
stupala  24  suca.  KiSa  nije  niSta  smetala  sjajnom  sprovodu.* 
I  Nad  grobom  su  govorili  odvjetnik  dr.  Gasparac  iz  Velike  Go- 

rice  i  narodni  zastupnik  Nikola  pi.  T  o  m  a  S  i  6  Prvi  svrsta  u  niz 
kratkih  reCenica  sav  zivot  pokojnikov  vrlo  znaCajno  : 

»Ime  i  rad  Stjepana  pi.  Josipovicha  blistat  6q  u  historiji  hrvat- 
skog  naroda,  starodrevnili  kroz  vii>e  od  Sest  stoljei^a  odlikovanih  ple- 
mi(5a    turopoljskih    i    staroslavnoj   plemickoj    obitelji  Josipovicha  poput 


231 

najsjajnijega  bisera,  —  kao  §to  de  u  srcima  plemenitih  Turopoljaca 
ostati  »otac  i  dobrotvor  svog  naroda«,  dokle  god  budu  plemeniti 
Turopoljci. 

Proizasao  od  viteske  plemenite  obitelji  Josipovicha,  koja  je 
ovoj  zemlji,  koli  u  proslosti  toll  u  sadasnjosti  dala  najznacajnijih  po- 
bornika  za  pravo  naroda  svoga,  te  ugledav  se  u  svoje  diciie  pred- 
nike  oca  i  brata,  bijase  on  turopoljskim  zupanom  31  godinu,  biran 
po  svom  zahvalnom  narodu,  isto  toliko  puta. 

Starodavnu  zupansku  cast,  koja  potjece  iz  cetrnajstog  vijeka, 
obnasao  je  on  casno,  a  na  uhar  svoga  naroda. 

Seststogodisnja  opsezna  privilegija  nada  sve  milih  mu  Turopo- 
ljaca bijahu  mu  najsvetiji  amanet,  a  sre6a  i  blagostanje  plemica  svrha 
neumorne  djelatnosti. 

Plemenit  ne  samo  po  krvi,  vec  i  po  du§i  i  srcu,  neobiCno  da- 
rovit,  a  bogat  iskustvom  i  znanjem,  nastojao  je  poglavito  o  torn,  da 
osigura  plemenicku  imovinu,  da  otvori  trajna  vrela  prihoda,  a  da  za- 
§titi  siromaka  od  plutokrata  —  utemeljio  je  najuharnije  glavnice, 
osnovao  i  prosirio  sajmiSta,  podigao  velebne  hramove  u  Gorici  i  Dub- 
rancu,  uveo  red  i  blagostanje  u  upravi  plemenite  opcine. 

Nu  Stjepan  pi.  Josipovich  nije  svoj  blagotvorni  rad  i  plodove 
veleuma  svoga  ogranicio  u  Turopolju  na  opdinu  povjerenih  mu  ple- 
mida  —  ye6  bijase  on  dusa  i  pravi  savjetnik  svih  slojeva  velikoga 
kotara,  a  najveci  dobrotvor  i  zagovornik  sirotinje,  kojoj  je  mnogu 
suzu  otro.  Dvor  njegov  bijase  svagda,  danju  i  nodu  otvoren,  ubo- 
gima  i  imu<5nima,  prijateljima  a  i  neprijateljima,  a  njegovo  srce  sve 
jednako  primalo,  savjetovalo,  darivalo  i  tjesilo  —  a  da  taj  veliki  muz 
nije  trazio  priznanja,  nit  iznosio  svoj  a  viteska  djela  na  javu. 

Da  unapredi  trgovinu  i  promet  u  ovom  kotaru  zasnovao  je  on 
prosle  godine  (1892.)  tako  redi  preko  nod  stedionu,  poloziv  trajan 
temelj  istoj  u  imovini  plemenite  op(5ine,  a  ta  je  stediona  pod  nje- 
govim  predsjednistvom  u  pravo  shvacenom  duhu,  prava  blagodat 
ovoga  pu5anstva«  .  .  . 

Za  Stjepana  Josipovicha  pi§e  drugi  pisac,  da  je  bio  jedan  od  naj- 
znacajnijih i  najoriginalnijih  tipova  starohrvatske  unionistiCke  stranke, 
kakovih  danas  vec  ne  ima  u  javnom  zivotu.  Josipovich  je  od  prvoga 
casa  novoga  ustanovnoga  zivota  sudjelovao,  zastupajud  turopoljsku 
opciinu,  u  javnim  poslovima  zemlje,  a  svoje  unionistiCko  uvjerenje, 
tradicijonalno  u  njegovoj  porodici,  sticao  je  odrjeSitoscu  i  oStrinom, 
koja  se  ipak  radi  inaCe  blage  i  Ijubezne  njegove  6\idi,  kao  i  radi 
postena  znaCaja  nije  protivnika  neugodno  dojimala.  Bio  je  vrlo  bistra 
uma,  nadaren  od  naravi  pravim  zivim  humorom,  koji  je   odavao  nje- 


232 

govu  vedru    narav.    Budu(^i  pun  iskustva,  vazda  je  vrijedila   njegova 
rijeC   u  raspravama  narodno-gospodarske  naravi.' 

14.  oktobra  1893.,  sastala  se  je  u  Velikoj  Gorici  plemenita  tu- 
ropoljska  opcina,  da  poslije  smrti  Stjepana  pi.  Josipovicha  izabere  no- 
voga  zupana.  Izabran  je  dr.  L j  u  d e  v  i  t  p  1.  J o  s  i p  o  v  i  c h,  mladji  sin 
hrvatsko-slavonskog  ministra.  Izbor  je  bio  urecen  u  10  sati  prije 
podne.  Posto  su  se  davno  prije  sakupili  prisjednici  i  suci,  usao  je  u 
dvoranu  Imbro  pi.  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h,  hrvatski  ministar,  kao  najstariji 
asesor  i  privremeno  zamjenik  zupana,  koji  je  sjednicu  otvorio  malim 
govorom.  Osamnajst  op6ina  doneslo  je  pismeni  zakljucak,  a  Cetiri  su 
poslale  usmenu  poruku.  Kad  je  predsjednik  proglasio  jednoglasni  izbor 
Ljudevita  pi.  Josipovicha,  ustala  je  cijela  skupstina  i  stala  burno  klicati : 
Zivio  zupan !  Na  polju  sabrani  narod  pozdravio  je  takodjer  odusev- 
Ijeni  izbor  klicanjem  i  pucnjavom  iz  muzara.  Nakon  toga  polozio  je 
mladi  zupan  zakletvu.  Novo  izabrani  zupan,  rodio  se  je  1863.  u  Ja- 
kovlju  kod  Bistre. 

Zakonom  od  5.  aprila  1894.  uredjene  su  u  hrvatskom  saboru 
zemljisne  zajednice  i  glede  plemickih  zemljisnih  zajednica,  Ali  kako 
se  je  opcina  turopoljska  od  ovih  posve  razlikovala,  nije  se  mogao 
taj  zakon  protegnuti  i  na  nju.  Trebalo  je  naciniti  posebni  zakon,  da 
posebni  historicki  razvoj  te  plemenite  op(5ine  i  posebni  aviticki  pravni 
obicaji  njezini  nadju'  izraza  u  posebiwm  zakonu.'^  Zato  je  hrvatski 
sabor  dne  15.  marta  1895.  raspravljao  ob  »Osnovi  zakona  o  ure- 
djenju  plemenite  opcine  turopoljske.«  U  glavnoj  raspravi  o  torn  za- 
konu  bio  je  izvjestiteljem  Sandor  Egersdorfer.  U  toj  se  je  zakonskoj 
osnovi  uzeo  obzir  na  sastav  opdine,  te  se  je  izreklo  nacelo,  da  vlasnik 
dvornoga  mjesta  ne  moze  ovlastenistvo  na  skupnu  imovinu  samo  po 
seoi  otudjiti  nikomu,  van  jedino  plemenitoj  opdini  turopoljskoj.  Odjelni 
predstojnik  Dane  Stankovic  istaknuo  je,  da  je  to  nacelo  i  ta  usta- 
nova,  da  plemenita  opdna  ima  pravo  prekupa  na  sva  dvorna  mjesta, 
s  kojim  je  skopcano  ovlastenistvo  u  zcmljiSnim  zajednicama,  oprav- 
dano  bratskom  adopcijom,  koju  su  si  na  osnovu  svojih  privilegija 
zajamCile  sucije  medjusobno  i  za  sva  vremena  glede  onih  zemlji.^ta, 
koja  bi  postala  prazna.  U  zakonskoj  je  osnovi  ujedno  izrecena  ne- 
razdijeljivost  nepokretne  imovine  ukupne  plemenite  opdine  turo- 
poljske,  kao  sto  i  nepokretne    imovine    pojedinih    plemidkih  sui^ija.  U 


'  Folic  Martin,  Ban  Dragutin  grof  Khuen  Hcdcrvary  i  njegovo  doba. 
Zagreb  19U1.  8"  str.  179. 

•  Stenografski  zapisnici  sabora  kralj.  Hrv.  Slav,  i  Dalm.  1892. — 1897., 
str.  2351. 


233 


ovoj  zakonskoj  osnovi  uredjen  je  i  sastav  zastupstva  i  izbor  zupana 
i  njegov  djelokrug.  Od  starih  navada  turopoljskih  razlikovala  se  ta 
osnova  samo  u  dvije  tocke,  i  to  da  se  od  zupana  zahtijeva,  da  imade 
svojstva,  propisana  u  §.  10.  zak.  cl.  II.  od  god.  1870.,  a  onda  da  se 
bira  na  deset  godina.  Zupan  je  i  nadalje  ostao  virilista  u  hrvat- 
skom  saboru. 

Toj  osnovi  usprotivio  se  je  dr.  Josip  Frank,  jer  da  je  protiv 
modernoga  razvitka  privatno-pravnih  odnosaja,  a  donekle  i  zakono- 
davstvu,  koje  se  je  ve6 
u  saboru  vrsilo.  Osnova 
nije  u  skladu  sa  zako- 
nom  o  zadrugama,  te 
sa  zakonom  o  uredjenju 
opiina.  Zahtjev  moder- 
noga zivota  jest,  da  se 
ne  stvaraju  fideikomi- 
sarne  institucije.  Uz  to 
bi  se  i  opet  mogle  iz 
Turopolja  stvarati  ko 
nekoc  turopoljske  /--ma- 
dzarske  legije«.  Sam 
ban  Drag,  grof  Khuen- 
Hedervary  odgovorio  je 
Franku.  Govorio  je  i 
ministar  Imbro  pi  J  o- 
s  i  p  o  V  i  c  h  protiv  Fran- 
kove  opaske,  da  je  Tu- 
ropolje  prije  god.  1848. 
bilo  protiva  Hrvata.  » Nu 
ja  moram  toliko  opaziti, 
dase  Turopolje  nije  dr- 
zalo  neprijateljski  proti 
Hrvatskoj ;  Turopoljci 
su  vojevali  proti  ondas- 
njemu  nacelu,  koje  je 
tada  uzrujavalo  narod,  ne  protiv  nacelu  hrvatstva  nego  proti  naCelu 
ilirizma.  Dapace  Turopoljci  su  se  smatrali  samo  kao  Hrvati  pod 
ugarsku  krunu  spadajudi,  oni  su  vojevali  proti  Ilircima,  koji  se  nisu 
zvali  Hrvati «. 

Iza  Josipovicha  uze  rijeC  Nikola    pi.  Toma^ic  takodjer  protiv 
Franka.  Op6ina    turopoljska    ima   ekscepcijonalan  polozaj,  koji  je  po- 


Ban  Nikola  Zrinski,  koji  je  g.  1553.  izrucio  grad 

Lukavec  Turopoljcima.  Poginuo  u  Sigetu  g.  1566. 

Izvor.  bakrorez  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 


234 

sljedica  njezinog  razvitka,  a  nije  posljedica  ovog  zakona,  ali  ona  ima 
i  (,)sebujan  karakter,  koji  sluzi  na  ponos  svakomu  Hrvatu,  koji  zna 
historiju  te  opcine. 

Kako  ima  ova  op(iina  osebina,  te  se  u  njoj  pokazuje  hrvatsko 
i  staro  ugarsko  pravo,  tako  je  prema  svojoj  naravi  vodila  i  politiku. 
Turopoljci  su  nas  sjedali  na  nerazdruzivost  Hrvatske  i  Ugarske.  Oni 
su  mogli  na  ias  imati  i  krivo,  ali  oni  su  nam  garancija,  da  6e  se 
uvijek  mo6i  normalni  odnosaji  uspostaviti.  U  ovoj  plemenitoj  opc^ini 
bilo  je  Ijudi,  da  su  ih  i  Ugri  svojatali.  Opdina  turopoljska  zasluzuje, 
da  dobije  svoje  historiCno  pravo,  kao  ^to  joj  ga  je  dao  hrvatski 
saber  god.  1749.,  kad  je  privilegije  opdine  ustanovio  »de  regulanda 
universitate  nobilium  Campi  de  Turopoljet.  Time  je  zakljuCena  glavna 
debata  i  jos  je  progovorio  izvjestitelj.  On  zakljucuje :  »Ako  6e  ova 
OS  nova  biti  podobna,  da  tomu  pridonese,  da  se  stvori  u  Turovom 
polju  jedna  tvrdja,  gdje  ce  oziviti  onaj  duh,  koji  je  i  prije  godine 
1848.  bio,  ako  tomu  ova  zakonska  osnova  pomogne,  onda  bih  ja 
ve(5  iz  jedinoga  ovoga  razloga  bio  za  ovu  osnovu«.*  U  specijalnoj 
je  debati  Tomasid  podnio  nekoliko  protupredloga,  tako:  »Ovla§te- 
nistvo  na  skupnu  imovinu  pojedinih  suCija,  kao  i  na  skupnu  imovinu 
plemenite  opcine  Turopolje  ne  moze  vlasnik  samo  za  sebe  otudjiti.« 
Primljena  je  zakonska  osnova  uz  neke  promjene  u  istoj  jos  sjednici. 
Taj  zakon  sankcijoniran  je   1.  maja  god.   ISQS.'^ 

U  vladinom  obrazlozenju  k  osnovi  zakona  od  1.  maja  1895.  o 
uredjenju  plemenite  opcine  turopoljske  istice  se,  zasto  je  pridrzano 
ime  »plemenita  opcina  turopoljska*  :  Ovaj  naziv  ne  samo  da  je  hi- 
storicki  ispravan,  nego  je  takodjer  opravdan  obzirom  na  stalisku  kva- 
lifikaciju  clanova  te  opdine.  Clanovi  turopoljske  plemenite  opciine, 
odnosno  vlasnici  ovlastenih  plemickih  dvornih  mjesta,  kojih  je  (i  god. 
1895.)  bilo  jos  preko  600  u  cijeloj  opcini,  bili  su  i  u  prijasnje  vrijeme 
svi  plemici.  Iz  toga  uzroka  nazivlje  se  turopoljska  opdina  u  javnim 
i  privatnim  listinama  za  vrijeme,  dok  joj  je  latinski  jezik  upravnim  bio 
»universitas  ili  communitas  nobilium  <'.  Tecajem  vremena  dogodilo  se 
je  doduse,  da  su  i  neplemi(5ke  osobe  primljene  bile  u  svezu  turo- 
poljske optiine,  kao  njeni  ovlasteni  clanovi,  i  to  ili  zenidbom,  baStinom, 
ili  kupom  plemii5kih  dvornih  mjesta;  nu  kraj  svega  toga  joiSte  je  i 
sada  broj  plemickih  clanova  kud  i  kamo  ve6i  od  neplemidkih  clanova 
ove  op6ine.  U  op6e  se  opstanak  neplemickih  Clanova  u  turopoljskoj 
opdini  moze    vi§e    manje    smatrati    kao  neka  iznimka  od  prvobitnoga 


'  Stenografsk  zapisinici  od  god.  1892.-1897.,  str.  2341. 
'  IV.  472. 


235 

pravila.  Iz  tih  uzroka  bit  6e  probitacno,  da  se  u  zakonu  pridrzi  staro- 
davni  naziv   »plemenita  opcina  Tviropolje«. 

25.  januara  1899.  progovorio  je  narodni  zastupnik  velikogoricki 
Sandor  pi.  Bresztyenszky  o  plemenitoj  op6ini  Turopolje  i  pred- 
lozio  je,  da  sabor  pozove  kr.  vladu,  da  zatrazi  od  svake  sucije  i  od 
glavne  skupstine  svih  vlasnika,  koja  bi  se  imali  sazvati,  mnijenje  o 
torn,  kako  bi  se  paragrali  zakona  od  1.  maja  1895.  i  kako  promijenit 
imali,  te  da  prama  predlozima  plemenitih  sucija  doticna  i  glavna 
skupstina  izradi  osnovu  novoga  zakona  o  uredjenju  plemenite  opcine 
turopoljske. 

Ponajprije  je  to  zahtijevao  velikogoricki  zastupnik  zato,  jer  se 
onda,  kad  je  stvaran  zakon  od  god.  1895.  nije  pozvalo  cianove  ple- 
menite op  dine,  da  oni  izrade  osnovu  prema  svojim  potrebama,  za  tim 
sto  je  novi  zakon  mnogo  promijenio  prastare  uredbe  plemenite  op- 
dine  turopoljske  na  stetu  Turopoljaca.  Osobito  je  predlagac  zahtijevao 
promjenu,  sto  zakon  od  god.  1895.  podijeljuje  plemicima,  clanovima 
zemljiSne  zajednice  Turopolje  manje  prava,  nego  li  ih  imadu  clanovi 
drugih  urbarskih  zemljisnih  zajednica.* 

Vrijedno  je  zabiljeziti  rijeci  znamenitoga  predlagada,  kojima 
hvali  svoje  Turopolje:  »Vaznost  plemenite  opcine  lezi  velikim  dijelom 
u  torn,  sto  se  u  toj  opdini  ili  staroj  zupi  uzdrzalo  mnogo  vise  pravnih 
prastarih  hrvatskih  uredaba,  nego  u  ikojem  drugom  dijelu  Hrvatske. 
Plemenita  opcina  turopoljska  imala  je  sacuvati  te  stare  uredbe  hr- 
vatske i  u  onoj  pravnoj  formi,  koja  se  je  bila  razvila  u  Hrvatskoj 
utjecajem  pravnickih  krugova  iz  Ugarske  .  .  .  Ja  scijenim,  da  ima 
danas  Turopolje  i  zato  vaznost,  sto  nam  pokazuje  vise  nego 
ikoji  drugi  predjel  u  Hrvatskoj,  sto  moze  odlucnost 
i  ustrajnost  uciniti  za  obranu  slobode.  Koncem  XV.  i 
pocetkom  XVI.  stoljeda  bila  je  sa  strane  najmocnijih  banova,  sa  strane 
najmodnijih  velmoza  takova  navala  na  slobodu  osobnu,  sto  se  tamo 
uzdizala  od  starih  hrvatskih  vremena,  kad  je  svaki  Slobodan  covjek 
bio  ujedno  i  plemid,  da  se  diviti  moramo,  kako  se  ta  razmjerno 
mala  sacica  Ijudi,  zrtvujud  svoj  zivot  i  sve,  kako^se  mogla  uzdrzati 
u  ono  vrijeme,  gdje  su  ostale  zupe,  narocito  u  posayskoj  i  preko- 
kupskoj  Hrvatskoj  iscezavale  sve  vise,  jer  su  bile  djelomice  potkucene 
po"  velmozama,  djelomice  po  banovima.  J  e  d  i  n  o  Turopolje  u  z- 
d^rz a io   je    svoju    slobodu. « 

'  Predlog  i  govor  dra.  Sandora  pi.  Bresztyenszkoga,  zastupnika  kotara 
velikogorickoga  o  plemenitoj  opcini  Turopolje,  drzan  u  saboru  kraljevina  Hrv., 
Slav,  i  Dalmacije  dne  25.  januara  1899.  Zagreb  1899.,  str.  3. 


236 

Htjeo  je  Bresztyenszky,  da  se  mnogo  toga  izmijeni,  a  Citavi  je 
zakon  od  god.  1895.  nazvao  stetnim  po  Turopolje,  koji  je  nekako 
per  »Blitzzug«  u  jednoj  sjednici  raspravljen  i  prihvacen,  a  radilo  se  je 
o  ogranicenju  starih  prava.  Zakon  rece  da  je  nepravda  za  plemiie  turo- 
poljske.  Sto  se  formalne  strane  tice,  jer  je  preko  600  godina  pleme- 
nita  opciina  uzivala  potpunu  samostalnost,  osobito  glede  nutarnjeg 
uredjenja  i  glede  svoga  gospodarenja,  a  sad  kod  stvaranja  novog  za- 
kon a  nisu  ni  pitani  Turopoljci.  Izim  ovoga  Bresztyensky  je  naveo  jo.^ 
nekoliko  povrjeda  staroga  prava. 

Ozbiljnih  posljedica  njegov  govor  nije  imao. 

Od  onoga  doba  plemenita  opcina  turopoljska  tek  se  je  rijetko 
spominjala  u  javnom  zivotu  Hrvatske.  Ona  se  je  mirno  dalje  razvi- 
jala  i  korisno  radila  na  svojem  gospodarsko-kulturnom  polju. 

Medju  najznatnije  dogodjaje  najnovijega  doba  mora  se  ubrojiti 
zakljucak  plemenite  te  opcine,  kojom  je  odlucila,  da  izdade  tiskom 
svoje  povelje  i  svoja  pisma,  sto  no  se  cuvaju  u  starom  arkivu  u 
Velikoj  Gorici  i  u  posjedu  plemica  turopoljskih.  Na  predlog  svoga 
zupana  Ljudevita  pi.  Josipoviclia  ucinila  je  ne  samo  taj  zakljucak, 
vec  je,  izvrsujudi  ga,  povjerila  taj  posao  Emiliju  Laszowskomu,  koj 
je  sretno  svoj  rad  i  dovrsio,  te  citav  svoj  ogromni  posao  oko  izdanja 
till  spomenika  sada  jos  upotpunjuje  povjescu  Turopolja. 

Tako  je  citava  povijest  Turopolja  predana  javnosti  i  ucenjaci 
raznih  jezika  i  naroda  mogu  se  ne  samo  diviti  starosti  i  znameni- 
tosti  tih  spomenika,  vec  ih  mogu  i  proucavati. 

Tek  ovo  djelo  pokazalo  je  svijetu,  sto  ima  Hrvatska  u  svom 
—  Turopolju. 


Tiiropoljsko  plemstvo. 

Gotovo  svi  stariji  pisci,  koji  su  pisali  o  Turopolju,  smatraju 
ishodistem  turopoljskoga  plemstva  i  temeljem  uredjenja  i  razvitka 
plemenite  opcine  turopoljske  listinu  kralja  Bele  III.  (IV.),  izdanu  godine 
1225.'  Tom  najme  poveljom  oslobodio  je  kralj  Bela  radi  velikih  za- 
sluga  Budunu  i  bracu  mu  Ivana  i  Levca,  te  njihove  rodjake  Jurja, 
Ivana  sTiia  Ladislavova,  Pribislava,  Nikolu,  Dopca,  Milovana,  Rodusa, 
Tola  i  Koskuta  sa  svim  njihovim  potomstvom  od  »obvezatne  sluz- 
nosti«  (ab  obligatoria  servitute)  gradu  Zagrebu,  da  tako  oslobodjeni 
od  nize  sluzbe,  uzivajvi   stalez  kraljevskih  sluzbenika  i  plemica. 

Ako  i  jest  opravdano  mnijenje  pisca  »Pravno-povjesnih  poda- 
taka  o  Turopolju «,  dra.  Aleksandra  pi.  Bresztyenskoga,  kojim  se  razi- 
lazi  od  mnijenja  starijih  pisaca,  sLo  ga  gore  istaknusmo,  to  ipak 
mnijenje  njegovo,  da  se  ta  povelja  tesko  odnosi  na  Turopolje,  drzimo 
da  ne  stoji. 

Nasa  je  tvrdnja,  da  se  ova  povelja  doista  ne  odnosi  na  cijelo 
pleme  turopoljsko,  ali  se  odnosi  na  nekepripadnike  turopoljske. 
To  nam  posvedocavaju  neke  potonje  listine.  Vec  u  listini  od  godine 
1 228.  navode  se  M  i  1  o  v  a  n  i  njegova  porodica  N(i  k  o  1  a)  i  D  (o  p  c  a)^ 
God.  1258.  spominje  se  Levca  kao  pristav  zupana  (turopoljskoga), 
pak  i  To!  sin  Hotenov,^  god.  1273.  opet  se  spominje  Rados  sin 
Jurja,*  koji  bi  mogao  biti  istovjetan  sa  Radosem  god.  1225.  Prema 
tomu  sudeci,  ta  se  isprava  jasno  odnosi  na  neke  turopoljske  poro- 
dice,  koje  su  spadale  medju  one  »kraljevske  sluzbenike«  (servientes 
regis),  sto  ih  spominje  listina  od  god.    1249.  i   1255.^ 

Iz  potonjih  listina  razabiremo,  da  su  neke  turopoljske  porodice 
izvodile  svoju  lozu  od  osoba  spomenutih  u  listini  od  god.  1225.  Tako 
izvode    porodice    Miksic,     Stanilovid    i     Knezevic    (Knezek) 

'  I.  1. 

^  I..  3.— 5.   Vidi  sliku  na  str.  71. 
'  I.  15. 
'  I.  29. 
'  I.  8.  10. 


238 

svoju    lozu    od    Levca  (de  genere    Lewcha).  To  se  vec  istice   godine 
1412.,   1418.    1516.'  Od  RoduSa  izvode  svoju  lozu  porodice  P  ogle- 
die,  Mudic,  Lackovi(i  i  Koskovic  (1516).'^ 
'  lostale    turopoljske    porodice    mogle    su   svoju  lozu  izvoditi  od 

osoba,  istaknutih  u  povelji  god.  1225.,  jer  se  je  o  torn  vodio  tocan 
iskaz  i  rodopis.  sto  je  sve  propalo  god.  1516.  prigodom  jedne  na- 
vale  sluzbenika  margrofa  Jurja  Brandenburskoga  na  veliku  Goricu, 
gdje  su  te  spise  ugrabili.' 

Prije  nego  li  podjemo  dalje,  drzim,  da  nije  suvisno  pozabavit 
se  casak  sa  spomenutom  gore  poveljom  od  god.  1225.  Glede  ove 
povelje  stoje  tri  mnijenja  u  ucenom  svijetu,  Jedno  je,  da  je  ta  is- 
prava  sumnjiva,  drugo,  da  je  krivotvorena,  a  trece,  da  je  prava.  Prvo 
mnijenje  zastupaju  prof.  Tadija  Smiciklas  i  dr.  Dane  Gruber;  drugo 
prof.  Vjek.  Klaic  i  dr.  Iv.  pi.  Bojnicic  i  pok.  ugarski  drz.  arkivar 
Gyula  Pauler,  a  trece  pok.  Ivan  Tkalcic,  dr.  Mavro  Wertner.  Ovomu 
tredemu  pridruzuje  se  i  pisac  ovih  redaka. 

Gyula  Pauler  jednostavno  veli,  da  je  to  >gruba  patvorina«,  sto 
da  dokazuje   »pomuceni  naslov  Belin  i  neobicni  slog  njezin«. 

Dr.  Wertner,  koji  se  narocito  bavi  sa  genealogijom  i  historijom 
pojedinih  u  povijesti  vaznih  osoba,  veli  o  toj  listini  ovo:  ».  .  .  du- 
hovni  i  svjetovni  casnici,  koji  se  spominju  u  toj  povelji,  ako  i  nesto 
osakaceno,  od  god.  1225.,  zasvjedoCeni  su  i  u  nedvojbeno  pravim 
ispravama.  Jedini  »Vonic«  kao  ban  primorskih  strana,  ne  spominje 
se  inace  nigdje  drugdje,  pak  i  samu  listinu  kod  Wenzela  XI.  339. 
od  g.  1245.,  koja  govori  o  jednom  sinu  bana  Vonica,  treba  s  oprezom 
motriti,  posto  je  u  njoj  kao  ziv  oznaceni  Benko  biskup  Gjurski,  ve6 
god.  1244.  umro ;  i  mnogi  drugi  svjetovni  cinovnici  u  njoj  se  26. 
aprila  1225.  navode,  koje  ne  poznaju  druge  isprave  istoga  dana. 
Ali  okolnost,  da  se  ban  Vonii  u  toj  jedinoj  ispravi  navodi,  ne  pruza 
dovoljna  temelja,  da  se  cijela  isprava  proglasi  laznom. 

Moglo  se  mnoStvo  listina,  koje  ga  spominjahu,  izgubiti,  a  moze 
ih  mnostvo  takovih  jo§  gdje  u  prasini  arkiva  pocivati  neotkrito.  Pak 
i  naslov  Belin,  koji  se  razilazi  od  naslova,  nalazeceg  se  u  nj  ego  vim 
onodobnim  ispravama,  izdanim  o  ugarskim  stvarima,  nije  sumnjiv, 
posto  isprava,  koja  se  u  izvoru  nalazi  kod  Wenzela  XI.  182.  dd. 
1225.  daje  isti  naslov.  Nesto  sumnjiv  je  ali  prilicno  naduti  i  mjesti- 
mice  dusobudan  slog  isprave.  Tako    je    n.  pr.    »quod    non   habet  per 


'  I.  167.  221.  225. 
'  III.  348. 
'  III.  349. 


239 

corrupte  camis  naturam«  odiucno  sumnjivo;  ocito  sumnjiva  je  na- 
dalje  izreka:  »et  aliorum  juxta  eiusdem  generationis  lineam  descen- 
dentium*,  jer  je  ponajprije  naziv  »linea«  u  ono  doba  kao  genealoski 
naziv  prilicno  tudj,  a  za  tim,  sto  isprava,  koja  navodi  imenima 
pobocne  rodjake  one  trojice  u  plemstvo  podignute  brace,  za  cijelo 
ne  bi  bila  propustila  i  dalnje  rodjake  poimence  navestij  u  mjesto  sto 
ih  opcenito  spomije  bez  oznake  imena,  odakle  nijesu  mogli  doticni, 
sto  se  razumije,  crpsti  nikakove  koristi,  jer  moraju  tek  dokazati  svoje 
srotstvo,  sto  nije  bilo  nuzno  onima,  koji  su  poimence  navedeni. 

Ja  drzim  dakle,  da  je  ova  povelja  s  obzirom  na  temeljnu 
ideju,  najme  na  plemstvo  u  njoj  oznaCenih  osoba,  i 
s  obzirom  na  klauzulu  istinita,  i  drzim  vise  nego  vjero- 
jatnim,  da  su  prigodom  kojeg  prepisivanja  gore  navedeni  dodaci 
jednostavno  uvrsteni  s  toga,  sto  je  valjda  na  doticnom  mjestu  bio 
izvorni  tekst  tesko  ili  gotovo  necitljiv«,' 

Vrlo  je  napadna  stvar  listina  od  god.  1225.,  kojom  isti  kralj 
Bela  podize  Cakana  sina  Mergenova,  Turdoslava,  Tibe-a,  Jaksu,  Moli- 
boga,  Petra  i  Hudinu  i  njihovu  svojtu  u  red  kraljevskih  sluzbenika 
i  plemica,  te  ih  oslobadja  od  podanistva  prama  gradu  Krizevcima.^ 
Ova  povelja  gotovo  je  na  vlas  istovjetna  teksta  sa  onom  turopolj- 
skom.  Nju  je  potvrdio  19.  jula  god.  1324.  kralj  Karlo  Roberto,  a 
ovu  opet  prepisao  je  ban  Mikac  u  Zagrebu  1.  augusta  god.  1325.  i 
kaptol  zagrebacki  god.  1323.  Izvorna  potvrda  i  prijepisi  nalaze  se  u 
arkivu  jugoslavenske  akademije  u  Zagrebu. 

Posto  je  jednu  i  diugu  pisao  god.  1225.  prepost  zagrebacki 
Matej,  za  cijelo  istoga  dana,  nije  cudo,  da  je  upotrijebio  isti  tekst, 
samo  izmjenom  imena,  jer  je  podijeljeno  i  jednim  i  drugima  isto 
preimu6tvo. 

To,  da  taj  turopoljski  primjerak  nije  do  danas  poznat  u  iz- 
voru,  ved  u  starijoj  potvrdi  od  god.  1466.,  nije  jos  dokazom,  da  je 
ta  povelja  krivotvorena.  Cinjenica  jest,  da  je  ova  listina  god.  1516. 
mogla  propasti  za  nasilja  Ijudi  margrofa  Brandenburskoga.  Tako  isto  nije 
iskljuceno,  da  nije  ta  listina  i  prije  kralja  Matije  koji  put  potvrdjena 
i  prepisana  bila.  Kako  od  drugih  va^nih  povelja,  mogle  su  se  te  po- 
tvrde  i  prijepisi  izgubiti,  a  mozda  se  i  gdje  nalaze  jos,  i  doc  ce 
Bog  zna  kada  na  vidjelo. 

Ova  povelja  je  po  cijelo  Turopolje  bila  daleko  manje 
prakticke    vrijednosti,    nego  li  su  bile  one,   koje  su  se  ticale  posjeda, 

'  I.  2.-3.  opaska  k  listini. 
\  ^  Smiciklas,  Codex  dipl.  III.  247. 


240 


i  koje 
mirno 


su    toliko  puta    potvrdjivane.  Za  to  se  ne  bi  ni  cudili,  ako  je 
pocivala  u  skrinji  koje  porodice  —  izravnih  potomaka  Budine 


'iaa^.tyiass: 


D3 


< 


<      P 


o  ,r: 
^    3 


H 

o 
o 


i  dr.,    jer    im    je    mozda  s  prakticne    strane    hila  i  slctua.    lu  vclimu 
s  obzirom  na  nasu  nize  spomenutu  predmnjevu  u   »kr.  sluzbenicima* 


241 

(servientes  regis).  Mi  jii  smatramo  i  s  t  i  ii  i  t  o  m,  i  kako  receno,  iz- 
danom  s  a  ni  o  z  a  j  e  d  a  n  rod  t  u  r  o  p  o  1  j  s  k  i. 

Kako  smo  spomenuii,  ovo  podijeljenje  plemstva  odnosi  se  samo 
na  jedan  rod,  od  kojega  potekose  gore  spomenute  obitelji. 

Iz  povelje  Stjepana  bana  cijele  Slavonije  od  g.  1249.  i  1255., 
kojom  se  dopituje  sunia  Veliki  lug  jobagionima  grada  Zagreba  — 
dakle  predjima  danasnjih  Turopoljaca,  mogli  bi  zakljucivati,  da  taj 
rod,  sto  je  god.  1225.  dignut  u  red  kraljevskih  sluzbenika,  plemica  — 
nije  iniao  prava  na  tu  sumu.  Vrijedi  to  mnijenje  samo  u  torn  slu- 
caju,  ako  su  u  toj  povelji  spomenuti  kraljevski  sluzbenici  (»de  genera 
servientum  regis*)  istovjetni  sa  onim  sluzbenicima  kraljevskim,  koji 
sii  god.  1225.  takovima  postali  od  jobagiona  zagrebackoga  grada. 
Ako  su  istovjetni,  onda  je  sigurna  stvar,  da  su  se  s  vremenom  sa- 
svijem  stopili  sa  ostalim  jobagionima  u  Turopolju,  jer  su  u  torn  imali 
vise  koristi,  nego  da  ostanu  osamljeni.  Turopoljci  —  tako  zovemo  u 
listinama  spominjane  jobagione  —  plemenite  jobagione,  plemenite 
grascane  (castrenses)  —  posjedovahu  i  uzivahu  ogromne  turopoljske 
sume  ne  na  temelju  kakove  kraljevske  darovnice,  vec  po  svom 
pravu  plemenskom  (nomine  iuris  ipsorum).*  Po  tom  su  i  ovi,  a 
da  nijesu  dobili  zasebne  kraljevske  povlastice,  bill  plemici  na  temelju 
zemljisnjega  posjeda  i  vlasnosti.  Posjed  one  velike  sume  potvrdi  Turo- 
poljcima  kralj  Bela  III.  (IV.)  god.   1255.  i  kralj  Sigismund  god.   HSG.'^ 

Turopoljski  rod  Korlov  (filii  Corla),  koji  je  zasnovao  danasnji 
Kurilovec,  imao  je  god.  1249.  sa  Ivanom  sinom  Jaroslava  (Okickoga) 
neprilike  radi  posjeda  Odre.  Ivan  je  svojatao  taj  posjed,  a  ban  Stjepan 
povrati  Odru  rodu  Korlovu.  To  potvrdi  kralj  Bela  godine  1264,  i 
Karlo  Roberto  god.   1322.^ 

Turopoljski  rod  M  r  a  c  1  i  n  c  a  n  a,  koji  je  bio  takodjer  u  redu 
jobagiona,  bude  oko  god.  1269.  po  hercegu  Beli  svrgnut  u  niski  red 
grascana  (castrenses)  Vratisko  i  njegov  rod,  ali  bude  god.  1271.  po 
banu  Joakimu  opet  uspostavljen,   sto    potvrdi    kralj   Stjepan  g.    1272.* 

Plemicka  prava  obitelji  Miksic  i  Stanilovic  iz  Donjega  Lukavca 
potvrdio  je  novom  kraljevskom  darovnicom  na  Donji  Lukavec  kralj 
Sigismund  god.  1412.^,  sto  je  kasnje  potvrdio  kralj  Rudolfo  II.  god. 
1582.  i  Ferdinand  III.  god.   1646. 


I.  8.  10. 

I.  11.  242. 

I.  9.  17.  41. 

I.  24.     26.  Sravni  clanak  o  Mraclinu. 

I.  166, 

16 


242 

Ovo  smo  spomenuli  samo  nekoliko  kraljevskih  povelja,  kojima 
se  je  plemicki  naslov  Turopoljaca  utvrdjivao.  Zavirimo  ]i  tocnije  u 
onu  mnozinu  turopoljskih  isprava  od  jrod.  1225.  pak  do  god.  1466.,' 
jasno  nam  biva,  da  su  Turopoljci,  koji  se  ondje  napominju  i  kao 
pripadnici  t»tanovitih  rodova  ili  hez  te  oznake,  vazda  smatrani  plemi- 
cima.  Isprave,  izdane  po  hercezima,  banovima,  podbanovima,  zupa- 
nima,  sucima  plemica,  biskupa,  zagrebackoga  Icaptola,  opata,  a  da 
ne  spomenemo  mnostvo  isprava  izdanih  po  turopoljskim  vrhovnim  zu- 
panima  i  zupanima,  zovu  Turopoljce  »plemeiiitim  grascanima*  (nobiles 
castrenses)  i  »plemenitim  iobagionima«  (nobiles  jobagiones),  a  sve  to 
jos  vi^e  utvrdJLiju  kraljevske  povelje,  koje  ih  zovu  »plemenitim  joba- 
gionima«.  Tako  kralj  Ljudevit  god.  1352.,  kralj  Ladislav  1447.  i 
1456.^^  itd.,  dok  ih  kralj  Matija  Korvin  u  ispravi  god.  1466.,  kojom 
potvrdi  povelju  kralja  Bele  III.  (IV.),  izricno  zove  samo  »plemicima 
Turopolja«  (nobiles  Campi  Zagrabiensis),  priznavajuci  ih  potomcima 
onih,  koji  su  g.  1225.  dobili  plemstvo  i  uvrsteni  bili  u  red  kraljevskih 
sluzbenika.^ 

Kako  iz  cijeloga  vidimo,  dovrsen  je  do  godine  1466.  onaj 
tijek  prilika,  koji  je  imao  posljetkom,  da  su  se  svi  Turopoljci  uzeli 
smatrati  potomcima  onih,  koji  se  spominju  u  spomenutoj  povelji  od 
god.  1225.,  koja  im  je  izricno  podijelila  plemstvo.  A  moglo  je  to  i 
biti  tako,  jer  nema  sumnje,  da  je  zenitbama  rod  Budune,  Ivana  i 
Levee,  te  njihovih  rodjaka  izmijesan  bio  sa  ostalim  turopoljskim  ro- 
dovima,  i  da  je  vec  god  1466.  mogao  svaki  Turopoljac  jednoga  od 
ovih  zvati  svojim  predjem. 

Razlogom  pako,  zasto  su  bas  tu  povelju  Turopoljci  iznijeU  kralj u, 
bit  6e  to,  sto  bas  u  to  doba  pada  jos  ona  opcenita  teznja,  izvoditi 
sto  starije  svoje  plemicko  porijetlo. 

Istina  je  pako  ziva,  da  od  toga  vremena  jest  bas  ova  povelja 
smatrana  temeljnom  glede  plemstva  Turopoljaca. 

Kralj  Matija  i  nadalje  zove  Turopoljce  »plemicima«  (nobiles), 
tako  god.  1467.,  1480.,  1487.,  usporedjujuci  ih  sa  plemidima  kra- 
Ijevine.* 

Otkako  je  Ivan  Tuz  posvojio  grad  Lukavec,^  i  ovaj  grad  do- 
sao  dalje  u  ruke  medvedgradskih  gospodara:  Ivana  Korvina,  Bea- 
trice Frankopanke  i  jurja  markgrofa  BrandenburSkoga,  nastojahu  ovi, 

'  I.  svezak  Tuiop.  povj.  spomenika. 

*  I.  68.  364.  465. 
'  I.  457.     458. 

*  II.  8.  17.  53. 

*  Sravni  clanak  o  gradu  Lukavcu. 


243 

a  narocito  ovaj  posljednji,  da  ucini  Turopoljce  skroz  podloznima 
gradu  Medvedgradu.  Prigovarano  im  je  i  plemstvu  tvrdnjom,  da  su 
samo  grasiani  (praediales  castrenses),  kujr  spadaju  pod  grad  Med- 
vedgrad,  a  da  nijesu  plemici  kraljevine. '  Dok  je  za  gospotstva  her- 
cega  Ivana  Korvina,  koji  je  priznavao  plemstvo  Turopoljaca,  a  tako 
i  za  gospotstva  njegove  udove  Beatrice  Frankopanke  bio  vrlo  snosljiv 
polozaj  Turopoljaca,  nastadose  teski  dani  po  njih  iza  smrti  Beatri- 
cine,  a  narocito  iza  godine  1510.,  kad  je  drugi  muz  Beatricin,  spo- 
menuti  Gjuro  markgrof  Brandenburski  isposlovao  si  u  kralja  darov- 
nicu  za  grad  Lukavec  —  kano  toboz  pripadnost  Medvedgrada  i  sva 
sela  turopoljska  opet  kao  pripadnost  grada  Lukavca.  Kapetani  med- 
vedgradski  i  ostali  sluzbenici  markgrofa  Brandenburskoga,  a  poimence 
kapetani  Petar  Pan  iz  Kunigsfelda  te  Ivan  Kosarski  iz  Kolovrata 
strasno  su  niucili  Turopoljce,  trazeci  od  njih  podavanja  i  radnje,  sto 
su  inace  samo  kmetovi  ili  grascani  cinili.  Time  su  hotjeli  samo  poka- 
zati,  da  su  toboz  Turopoljci  kmetovi  ili  grascani,  podanici  Medved- 
gradski.  Te  strahote  i  nasilja  trajala  su  sve  do  god.   1524. 

Nu  kroz  to  vrijeme  znali  su  se  Turopoljci  i  braniti,  pak  i  kra- 
Ijevi  Vladislav  II.  i  Ljudevit  II.  zovu  u  svojim  ispravama  Turopoljce 
plemicima  (nobiles,  fratres  scilicet  generationales).  Kralj  Vladislav  ih 
god.    1514.  preporuca  zastiti  bana  i  ostalih  hrvatskih  oblasnika.''^ 

God.  1516.  dao  je  markgrof  Brandenburski  oteti  Turopoljcima 
njihove  spise,  kojom  zgodom  je  propalo  mnogo  listina,  sto  dokazivahu 
njihovo  plemstvo  i  porijetlo  pak  i  njihove  slobode.^  Nu  na  srecu 
mogli  su  Turopoljci  znatniji  dio  tih  povelja  spasiti. 

Jamacno  rovarenju  markgrofa  Brandenbuskoga  ima  se  pripjsati, 
da  god.  1517.  kralj  Ljudevit  II.  zove  Turopoljce  samo  predijalcima/ 
nu  to  stoji    samo    osamljeno,  jer  vec    1518.  zove  ih  opet  plemicima.^ 

Parnica  o  plemickim   pravima  Turopoljaca  najzes6a  bijase  god 
1519.   Te  godine  iskazalo  je  mnogo  svjedoka  cinjenice  u  prilog  Turo- 
poljaca,   posvjedocivsi,  da  su  oni   vazda  bill  pravi  i  slobodni    plemici,! 
poput  ostalih  plemica  kraljevine   Hrvatske." 

Na  temelju  raznih  kraljevskih  i  drugih  povelja,  pak  na  temelju 
Iskaza  svjedoka,  izrekao  je  kralj   Ljudevit  II.  u  Budimu  11.  juna  1520. 


'  II.  365. 

'  II.  329.  33V.  35L 

'  II.  349. 

*  II.  383. 

*  II.  390. 
'  II.  397. 


244 

presudu,  u  kojoj  je  priznao,  da  se  Turopoljci  uvrstavaju  u  red 
p  r  a  \'  i  h  i  p  o  v  1  a  s  t  e  n  i  h  p  1  e  m  i  c  a  k  r  a  1  j  e  v  i  n  e. ' 

Akoprem  je  ta  osuda  izrecena,  preslusano  je  jos  iste  godine 
428  svjedoka,  koji  posvjedocise  plemstvo  i  slobode  Turopoljaca.'^ 

Sve  to  nije  jos  skrsilo  nasiija  medvedgradskih  Ijudi,  koji  su 
stajali  u  sluzbi  markgrota  Brandenhurskoga.  To  je  trajalo  jos  i  dalje 
od  27.  oktobra  g.  1524.  kad  je  markgrof  Brandenhurski  prodao  Lukavec 
i  jos  neke  gradove  kraljici  Mariji,  zeni  kralja  I.judevita  11.^,  a  sestri 
potonjega  hrvatskoga  kralja  Ferdinanda  I.  iz  kuce  Habshurgovaca. 
Vidimo  nadalje,  da  je  g.  1525.  kralj  Ljudevit  II.  pozvao  bana  Franju 
Bacana,  da  stiti  »plemi6e«  turopoljske,  a  kaptol  cazmanski,  da  Turo- 
poljce,  kao  plemice  kralj evine  opet  utjelovi  sudbenosti  bana,  sto  je 
kaptol  iste  godine  4.  oktobra  i  ucinio.'* 

Tako  su  plemeniti  Turopoljci  opet  usp  os  ta  vl]  eui  u  svoja 
stara  prava  i  slobode.  Stojalo  ih  je  to  mnogo  bijede  i  nevolje 
nu  sretno  dodjose  do  pobjede ! 

Od  toga  vremena  nije  vise  prigovarano  plemstvu  i  plemickoj 
slobodi  Turopoljaca,  akoprem  ovi  nijesu  dobili  grad  Lukavec  u  svoje 
ruke  sve  do  godine  1553.  Nasiija  gospodara  medvedgradskih  i  luka- 
veckih  trajala  su  i  dalje,  a  najbijesnija  bijahu  za  vrijeme,  dok  je 
grad  Lukavec  drzao  ban  Nikola  Zrinski,  koji  ga  je  napokon  iza  dugih 
parnica  izrucio  Turopoljcima  god.    1553. 

Plemstvo  Turopoljaca  osobito  je  utvrdjeno  novim  kraljevskim 
darovnicama  god.  1560.  Takove  su  nam  dvije  poznate,  i  to  prva 
od  29.  aprila,  izdana  u  Becu  vrhu  posjeda :  Kobilica,  Kurilovca  iliti 
Vrbanca,  Zobaclaza,  Rakarja,  Plesa,  Velike  i  Male  Gorice,  Gornje  i 
Donje  Lomnice,  Kostanjevca,  Gornjeg  i  Donjeg  Lukavca,  Luzja,  Malog 
Obreza,  Hrasia,  Velike  Mlake,  Kuca,  Rakitovca,  Busevca,  Laza,  Mrac- 
lina,  KuSanca,  Trnovca,  Ratkovrha,  Vojnosca,  Jarebica,  Vukometica, 
Bukovcaka,  DragonoSca,  Dubranca-sv.  Kate,  Gustilnice  i  Lekenika, 
te  oranica :  Delnica  i  Zamlacja  —  izim  grada  Lukavca,  za  plemice 
Maleja  Slatinsknga  (^Zalathnoky),  Valenta  Diankovica  iz  Kobilica,,  Ja- 
koba  Pogledi^a  iz  Kurilovca-Vrbanca,  Martina  Tercela  i  Stjepana 
Diankovica  iz  Rakarja,  Mirka  Pepeli6a  i  Luku  Terbi6a  iz  Plesa,  Gr- 
gura  Vedmica  iz  Vel.  Gorica,  Klementa  Ogrinovica  iz  Male  Gorice, 
Ivana    Arbanasa,    Stjepana    Filipcica,    Tomu    Toljasa-Simunkovida    iz 


'  II  428.    448. 

'  II.  452.-479. 

'  II  519. 

*  II.  535.  538.  539.     541. 


245 


Donje  Lomnice,  Gjuru   Miksica  iz  Donjegii    Lukavca,    Gjuru  Volarica 
iz    Gornjega    Lukavca,    Grgura    Devanica  iz  Luzja,   Blaza  Sabarida  i 


K^.t;  r; 


K 


1  "^irnkmiMmmim 


^y 


J»C^< 


¥:.^ 


* 


=<^?. 
§ 

r-;^ 

'>^- 


'i^ 


o 
p 

3 


P    B 


N     p 


rT5     iH 


c  ^i:i 


o 


Nikolu  Boltizarica  iz  Malog  Obreza,  Fabijana  i  Grgura  Koskovica  iz 
Hrasia,    Pavhi    Mudica,  Matiju    Vagica  i    Mihu  Lackoviiia    iz    Velike 


246 

Mlake,  Martina  Cuncic^a  i  Simuna  Lu(ii(5a  iz  Kut^a,  Valentina  Mire- 
nica  iz  Kakitovca,  Stjepana  Turhana  i  Liiku  Busevca  iz  Busevca, 
Kirina  Galekoviiia  iz  Laza,  Antuna  Jakopovida  i  Nikolu  Knezekovi{5a 
iz  Mraclina,  Grgura  Vuglesica  iz  KuSanca,  Petra  Kusina  iz  Trnovca, 
Tomu  Petravida  iz  Ratkovrha,  Martina  Cvetkovi(ia  iz  Vojnosca,  Stje- 
pana Grdinica  iz  Jarehi(ia,  Mihu  Rrucka  iz  Vukomerida,  Gjuru  Smol- 
kovica  iz  Bukovcaka,  Martina  Radenica  iz  Dragonosca,  Petra  Kuse- 
vi6a  iz  Dubranca,  te  Urbana  Gerseti(5a  iz    Gustilnice. 

Isti  dan  izdao  je  kralj  nalog  kaptolu  zagrebackomu,  da  ova 
obdarenike  uvede  u  posjed  darovanih  posjeda.* 

Druga  darovnica  izdana  je  u  Becu  iste  godine  11.  maja  vrhu 
istih  posjeda  i  oranica,  te  posjeda  Rodmanca  i  Cvilkova,  za  Mateja  Sla- 
tinskoga,  Valentina  Diankovica  i  Petra  Bedekovida  iz  Kobilica ; 
B  1  a  z  a  i  Jakoba  Pogledica,  Tomu  Briglevica,  Nikolu  Bise- 
ric  a,  Antuna  Notica,  Miku  Oderjanica  iliti  Slivacida, 
Nikolu  Vitkovica  sina  pok.  Jelene  kceri  Aderijanove,  Simuna 
Mudica  i  Pavla  Terkacica  iz  Kurilovca ;  Martina  Tercela, 
Stjepana  Diankovica,  Gjuru  sina  Matije  Gasparica  i  Jelene  kceri 
pok.  Grgura  Babida  iz  Rakarja;  Mirka  i  Mateja  Pepelicia  te  M  a- 
tijuTerbida  iz  Plesa;  Grgura  Vedmida  iz  Velike  Gorice ;  Kle- 
menta  Ogrinovica  i  Gjuru  Pikovida  iz  Male  Gorice;  Ivana  Ar- 
banasa,  Petra  Toljasa-Zorcicka,  Petra  Simunkovica- 
ToljaSa,  Jakoba  Derpica,  Stjepana  Filipci6a,  Tomu  Stjepa- 
n  i  d  a  inace  Vukovicia,  Blaza  Petermanida  inace  C  e  d  n  e  k  a, 
Mihalja  Lektorida  inace  Klinovida,  Valentina  Lekto- 
r  i  d  a  inace  Bencecida  i  Simuna  Sordica  iz  Donje  Lomnice  ; 
Blaza  Sabarica,  Nikolu  Boltizarida  inace  Kuscica  i  Mihalja  S  u- 
p  a  n  i  c  a  iz  Malog  Obreza  ;  Gjuru-  Miksica  i  Jakoba  Stanilovica 
iz  Donjeg  Lukavca ;  Martina  TropSetica,  Marka  StanCida, 
Petra  Gjungica,  Blaza  i  Gjuru  Volarica,  Petra  Franetida, 
Martina  Videnovida,  Lovru  Cigetida,  Mateja  Gjun- 
gida  i  Mateja  Jagni(3a  iz  Gornjeg  Lukavca ;  Grgura  Devanida  i 
Ivana  Demjankovi6a  iz  Luzja,  Fabijana  i  Mihalja  Kosko- 
vida  iz  Hra^da;  Petra,  Pavla  i  Ivana  Mudida,  Mateja  Vagica, 
Martina  i  Mihalja  Lackovica,  Stjepana  sina  pok.  Mihalja  K  r  u- 
pi  6  SL  i  Matiju  sina  pok.  Pavla  Krupica  iz  Vel.  Mlake;  Mar- 
tina CunCi(5a,  Simuna  Luiiiia,  Martina  Jantolovica,  Vrbana 
P  e  V  a  c  i  (5  a  inaCe  K  u  §  i  c  a  iz  KuCa  ;  Valentina  Mirenicia  i  Mihalja 
Vagi  6  a    iz    Rakitovca ;    Stjepana  Turhana    i    Luku    BuSevca  iz   Bu- 

'  III.  448.-452. 


247 

sevca ;  Kirina  Galekovica  i  Andriju  I'avo(iica  iz  Laza ;  Antuna 
Jakopovica,  Mihalja  Zodinica,  Nikola  Knezekovica,  Blaza 
S  u  g  c  a,  G  r  g  u  r  a  K  r  i  z  a  n  i  c  a,  M  i  li  a  1  j  a  K  o  p  r  e  n  i  c  a,  G  r  g  u  r  a 
Cickovica,  Blaza  Galekovica,  Mate j  a  i  Ivana  Pogle- 
d  i  c  a  iz  Mraclina  ;  G  j  u  r  u  i  M  i  h  a  1  j  a  Vuglesica,  te  M  i  r  k  a  G  e  r- 
d  e  n  i  c  a  iz  Kusanca ;  Petra  Kusiua  i  Stjepana  Pikovica  iz 
Trnovca ;  Tomu  PetraviCa  iz  Ratkovrha ;  Martina  Cvetkovit^a  i  Petra 
Santorica  iz  Vojnosca ;  Stjepana  Grdenica,  G  j  u  r  u  L  e  n  a  r  d  i  c  a, 
Ivana  Petkovi6a  iz  Jarebica ;  S  i  m  u  n  a  O  p  a  t  i  c  a  iz  Cvilkova ; 
Andriju  Hozjaka,  Gjuru  Malovca,  St  an  i  s  1  a  v  a  F  a  1- 
gasa,  Grgura  Kelemincica  iz  Vukomerica ;  Gjuru  Zmolkovica, 
Gjuru  Havidica,  Gjuru  PetriCkovica  iz  Bukovcaka ;  Mar- 
tina Radenida,  Stjepana  Havidica,  Simuna  Gelica  i  Petra 
Brebrica  iz  Dragonosca ;  Petra  Kusevica  iz  Dubranca ;  i  napokon 
Vrbana  Gersetica,  Mihalja  Petermanicai  Stjepana  Lek- 
t  o  r  i  c  a  iz  Gustilnice. ' 

Imena  obdarovanih,  sto  smo  ovdje  razmaknutim  slovima  priop- 
cili,  ne  spominju  se  u  onoj  prvoj  darovnici,  tako  ni  posjedi  Cvilkovo 
i  Kodmanec. 

Manjkaju  pako  tu  Luka  Terbic  u  Plesu,  Toma  Toljas-Simun- 
kovic  u  Donjoj  Lomnici,  Grgur  Koskoviii  u  Hrascu  (mozda  istovjetan 
sa  Gjurom),  Grgur  Vuglesic  u  Kusancu  i  Miho  Brucek  u  Vuko- 
meriiu. 

Razlogom,  i^emu  je  izdana  ova  potonja  darovnica,  bit  ce  za 
cijelo  to,  da  se  popune  imena  ovlaStenika  i  posjeda.  Dok  tu  manj- 
kaju gorespomenuti,  navodi  se  ime  Mihe  BruCka  iz  Rodmanca,  koji 
se  u  prvoj  spominje,  da  je  iz  Vukomerica  u  kraljevskom  nalogu  na 
zagrebacki  kaptol,  izdanom  istoga  dana  u   svrhu  uvedenja  u  posjed.' 

Novom  darovnicom  kralja  Ferdinanda  [.,  izdanom  u  Ebersdorfu 
20,  maja  god.  1561.,  vrhu  posjeda  Vojnosca,  utvrdjena  su  plemiika 
prava  tamosnjih  porodica  Cvetkovic  (Martin,  Stjepan,  Gaspar, 
Mihalj,  Matej,  Pavao,  Toma,  Ivan)  San  to  rid  (Petar,  Matej  i  Toma), 
Klacic  (Antun),  koja  je  provedena  uvedenjem  po  zagrebaCkom 
kaptolu  godine    1562.^ 

Kraljevi  hrvatsko-ugarski  smatrahu  od  tada  Turopoljce  pravim 
plemi6ima,  a  kao  takovi  imali  su  i  rijec  i  duznosti  u  kraljevini  Hr- 
vatskoj.  Sva  pisma  potonjih   kraljeva  Maksimilijana  II.,  Rudolfa  I.  (11.1, 


'  III.  458. 

'  IIL  462,  Tiiko  ima  i  izvjestaj  kaptola  o  uvedenju  8.  maja  1.561.  VI.  1. 

'  IV.  10. 


248 

Matije  II.,  Ferdinanda  II.  itd.  priznavaju  Turopoljcima  plemiiki  naslov. 
To  Cini  dakako  i  hrvatski  sabor.  Turopoljce  ubrajaju  tecajem  XVII. 
vijeka  medju  plemice  jednoselce  (unius  sessionis  nobiles),  koji  su  u 
Hrvatskoj  uzivali  razne  polakSice.  Te  slobode  plemida  jednoselaca, 
steCene  od  kralja  JMatije  Korvina  god.  1483.,  a  potvrdjivana  po  po- 
tonjim  kraljevima,  potvrdio  je  20.  marta  god.  1620.  u  BeCu,  kralj 
Ferdinand  II.,  Leopold  I.  god.  1703.  i  Josip  I.  god.  1708.'  Kao 
plemicii  kraljevine  uzivali  su  Turopoljci  osobitu  zastitu  kraljevu  i  ba- 
banovu.  Zato  nalazimo  mnoge  kraljevske  povelje,  upravljene  na  ba- 
nove,  gdje  nalazu,  da  se  stite  prava  i  slobode  plemica  Turopoljaca. 
Kao  plemici  vrsili  su  Turopoljci  takodjer  i  duznosti  prema  domovini. 
Doprinasahu  novae  i  sluzise  u  vojsci  pod  banovom  zastavom.''^ 

Da  se  imade  prijegled  turopoljskoga  plemstva,  sastavljani  su 
od  vremena  do  vremena  popisi  t.  zv,  »konumeracije  plemickih  kuda 
i  katalogi  plemida  turopoljskih«.  Od  ovih  spomena  su  vrijedni  onaj 
od  god.   1600.  i   1782.3 

Opcina  turopoljska  mogla  je  izdavati  i  svjedodzbe  o  plemstvu 
svojih  pripadnika,  bas  tako  kao  i  zupanije.  Te  svjedodzbe  su  se  vrlo 
cesto  izdavale,  i  to  pod  pecatom  opcine.  To  pravo  plemenite  opcine 
turopoljske  dokinuto  je'otpisom  kr.  namjesniskog  vijeda  od  17.  de- 
cembra  1804.  Tim  otpisom  odredjeno  je,  da  plemenita  opcSina  turo- 
poljska ne  smije  u  budude  vise  izdavati  svjedodzbe  o  plemstvu,  \'e6 
to  ima  da  5ini  zagrebacka  zupanija.  Ovaj  otpis  proglasen  je  na 
skupstini  zagrebacke  zupanije  1805./6.  (25.  novembra  1804.  do  fe- 
bruara   1805.)  elankom  40.^ 


Iz  razlozenoga  smo  vidili,  da  su  Turopoljci  bili  vazda  plemidi 
na  temelju  svog  slobodnog  plemenskog  posjeda  (plemenstiine)  i  na 
temelju  kraljevskih  darovnica,  §to  je  sve  utvrdjivano  i  raznim  kra- 
Ijevskim,  herceskim,  banskim  itd.  poveljama.  Dakle  oni  spadaju  u 
smislu  ugarsko-hrvatskoga  javnoga  prava  medju  one  plemice,  sto  se 
nazivlju  »darovno  plemstvo«  (donationalistae),  koje  je  i  starije  i  od- 
licnije  od  listovnoga  plemstva  (armalistaei,  koje  je  podjeljivano  samo 
t.  zv.  plemidkim  ili  grbovnim  listom   (jiterae  armales,  nobilitares). 

Zato  evo  u  starije  vrijeme  vidimo,  da  jedna  te  ista  obitelj  u 
razno    doba  rabi  razne  grbove  u  svom  peCatu,  jer  darovno  plemstvo 

'  IV.  107.  235.  241. 

*  Sravni  clanak  o  turopoljskim  vojnama. 
3  IV.  68.  314. 

*  IV.   628. 


249 


moglo  si  je  po  volji    uzeti    grb,  koji  je  porabom    postao    zakonitim  i 
nasljednim. 

Iz  dobe  prije  vlade  Habsburf^-ovaca  u  Hrvatskoj   (1527.)  poznat 


\ 


i' 


5" 

i  t 


V^'H, 


nam  je  samo  jedan  slucaj  podijeljenja  grba  grbovnicom  turopoljskoj 
porodici.  Godine  najme  1503.  podijelio  je  kralj  Vladislav  II.  grb  svom 
pisaru  Iliji  Dragisidu  iz  Miksinca  i  Bartoki  iz  Buce,  a  po  njima  Ni- 
koli  iz  Buce,  kanoniku  zagrebackom,  G  a  s  p  a  r  n  iz   I.  o  m  n  i  c  e,  Petru 


250 

lurnianovicu  iz  Radonje  i  Nikoli  SpisiC-u. '  Taj  Gaspar  iz  Lomnice 
istovjetna  je  osoba  sa  G  a  s  p  a  r  o  m  K  i  s  e  v  i  c  e  m,  pripadnikom  stare 
turopoljske  porodice   iz   Lomnice. 

Otkako  su  all  vladari  iz  kucc  Habsburske  sjeli  na  ugarsko- 
hrvatski  prijestoi,  poCelo  se  je  plemstvo  u  velikom  broju  pcxijeljivati 
plemidkim  poveljania.  I'lije  Habsburgovaca  podjeljivan  je  grbovnim 
listom  iskljucivo  grb  same  plemicima.  Tek  nekoliko  (2  — 3»  slucajeva 
nailazimo,  gdje  je  sa  grbom  podijeljivano  i  plemstvo.  Ove  grbovnice 
zaredale  su  od  vremena  vlade  kralja  Sigismunda. 

Turopoljske  porodice,  kao  stari  plernici,  nijesu  dugo  vremena 
marile,  da  dobiju  posebne  plemicke  listove  i  grbovnice,  ali  napokon 
u  drugoj  poll  XVI.  vijeka  pocela  se  javljati  zelja  za  plemickim  listo- 
viir.a.  Za  cijelo  se  je  tu  radilo  o  teznji  porabe  po  kralju  podjelje- 
noga  grba. 

Navest  cemo  sva  nam    poznata    podijeljenja  grba    ne    samo    za 
domace,  rodjene  Turopoljske  porodice,  vec  i  za   one,  koje  su  u  starije 
doba    dosle  u    Turopolje    i    primljene    u    zajednicu    plemenite    opcine 
turopoljske.    Takove    su    primljene  u    svezu    budi   pobracenjem,    budi 
,  prizenenjem,  i  tako  stekle  prava  plemica  turopoljskih. 
'  Prvo  podijeljenja  grba  u  tom  odsjeku  vremena    uCinjeno  Turo- 

poljcu,  bilo  je  god.  1560.  24.  decembra  te  godine  podijeli  kralj  Fer- 
dinand I.  ponovno  plemstvo  i  grb  Mateju  Vagic.u  iz  Vel.  Mlake, 
te  braCi  njegovoj  Mihalju,  Grguru  i  Franji.  Proglaseno  je  na  hrvatskom 
saboru   godine    1592.  6.  februara."* 

Godine  1561.  30.  jula  podijeli  kralj  Ferdinand  I.  plemenitomu 
Stjepanu  Ladomeru  iz  Brizindvora,  sinu  Tome,  pak  njegovim 
tetkama  Kati  i  Magdaleni  Lokaric,  Lovri  Krvaricu  iz  Rovisia 
pak  Blazu  i  Ivanu  Lokaritiu,  sinovima  Lovre  i  spumenute  Kate,  te 
svoj  njihovoj  svojti  plemstvo  kralj  evine  Ugarske  i  Hr- 
vatske  te  grb.^  Ova  je  grbovnica  sa  drzavopravnoga  gledista  vrlo 
va2na.  Porodica' J^adomera  do.sla  je  u  Turopolje  u  XVI.  vijeku  i  u 
XVII.  domire  u  mu5koj   lozi. 

Andriji  L>>tvanicu,  koji  je  bio  do  tada  »gradjanskoga« 
staleza  i  njegovoj  zeni  Ursuli,  kderi  Tome  Vidani(5a-Zupana  iz  Velike 
Mlake,  te  djeci  mu  Stjepanu,  Petru  i  jeleni  podijeli  kralj  Maksimi- 
lijan  II.  16.  oktobra  1569.  plemstvo  i  grb.  Istvaniti  stekao  si  je  ve- 
like   zasluge    kao    kastelan    Zelina,    iskazavsi  se   vjernim  sluzbenikom 

'  II.  210. 

"  IV.  317.  Grb  priopcen  u  Bojnicic:    »Adel  von  Kroatien  u.  Slavonien*. 

'  IV.  10.  Grb  priopden  u  »Vite?ovicu<  mjese(iniku  za  heraldiku  itd    I.  55 


251 

Petra    Erdoda    i    zene    mu    Barbare.^    Proglagen  je  taj   plem.  list    na 
hrvatskom  saboru  9.  maja    1597. 

Prije  tog-  vremena  ne  spominju  listine  turopoljske  ime  »Istva- 
nic«  u  Turopolju.  Kako  iz  grbovnice  razabiremo,  vidirno,  da  se  je 
Istvanic  prizeiiio  u  Veliku  Mlaku.  Nu  moguce  je  i  to,  da  je  »Istva- 
nic«   tek  madzarizovani  oblik  imena  turopoljske  porodice    »Stepani<5«. 

God.  1580.  20.  jula  potvrdi  kralj  Rudolfo  II.  u  Pragu  izdanom 
poveljom  staro  plemstvo  i  grb  plemenitomu  Pavlu  Horvatu,  inace 
zvanom  W  1  a  h,  njegovoj  majci  Jeleni,  zeni  Dori  Vagic,  djeci  Dori  i 
Katarini  te  bratu  njegovotnu  Stjepanu  i  sestrama  Doroteji  i  Marga- 
ret!, te  rodjaku  njegovom  Jurju  LevaCicu.  Taj  plem.  list  proglaSen  je 
na  hrvat.  saboru  god.    1584.'- 

God.  1582.  21.  februara  podijelio  je  kralj  Rudolfo  II.  ponovno 
plemstvo  i  grb  plemenitomu  Stjepanu  Gjurinovicu,  zeni  mu 
Magdaleni  Ugrinovic  i  kcerima  mu  Dori,  Ani  i  Margareti.  Proglaseno 
na  hrvatskom  saboru  8.  aprila  god.  1584.^  —  Mozda  prizenjena 
porodica. 

Iste  godine  4.  aprila  poJijeli  isti  kralj  ponovno  plemstvo  i  grb 
plemenitomu  Marku  RadinCicuiz  Bosne.  Proglaseno  na  hrvat- 
skom saboru  24.  juna  god.    1582.    —  Za  cijelo  prizenjena  porodica.^ 

God.  1597.  23.  marta  podijeli  kralj  Rudolfo  II.  plemstvo  i  grb 
Ivanu  Cvetkovicu  i  po  njemu  bratu  mu  Tomi,  te  djeci  njegove 
sestre :  Gjuri  i  Mihalju  S 1  o  v  e  n  c  i  c  i  m  a.^ 

God.    1611.    12.    decembra    podijeli    kralj    Matija  II.  plemstvo  i        // 
grb  Nikoli  Franeticu,  zeni  njegovoj  Barbari  Prenar,  te  djeci  Mi- 
halju, Marku,  Kati,  Ani  i  Susani.  Veli    povelja,    da  je  do  tada  bio  u 
stalezu  gradjanskom    (status  et  conditio  civilis).   —  Proglaseno  plem- 
stvo na  hrvatskom  saboru  6.  maja  god.    1612.*' 

God.  1614.  24.  augusta  podijeli  kralj  Matija  II.  ponovno  plem- 
stvo i  grb  plemenitomu  Ivanu  Kramaricu  iz  S6itarjeva,  sinovima 
njegovim  Ambrozu,  Pavlu,  Ivanu  i  Nikoli,  bratu  Stjepanu  s  njegovom 
djecom  Gjurom  i  Matijom.  —   Proglaseno    na    hrvatskom    saboru   18. 

'  IV.  16.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  151. 

^  Izvorni  plem.  list  u  kr.  zem,  arkivu  u  Zagrebu.  Grb  je  u  izvorniku 
izrezan.  Po  opisu  priopcen  je  u  Bojnicic,  »Der  Adel  von  Kroatien  und  Sla- 
vonien*. 

*  IV.  617.  Grb  priopcen  u    »Vitezovicu<.  I.  104. 
'  iV.  618.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«.  I.  120. 

*  IV.  65.  »Vitezovic«  I.  150. 
«  IV.  104.  >Vitezovic«  1.  54 


252 

aprila  iodine  1616.'  Prizenjena  porodica  u  Veliku  Mlaku  u  kudu 
Lackovica. 

God.  1622.25.  juna  podijeli  kralj  Ferdinand  II.  Marku  V  r  a- 
Cevicn,  sinu  niu  Blazu  i  braci  njeoovoj  Matiji  i  Pavlu,  te  Gjuri 
M  u  s  i  n  i  6  u  plemstvo  i  grb.  —  Proglaseno  na  hrvatskom  saboru 
16,  novembra  g^od.    1622.'^ 

God.  1623.  1.  decembra  podijeli  kralj  Ferdinand  II.  plemstvo 
i  jrrb  M  i  h  a  1  j  u  K  o  v  a  c  i  c  u.  —  Procrlaseno  na  hrvatskom  saboru 
4.  septembra   1624.^ 

God.  1624.  1.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grh  Petru 
Xunkovicu  iliti  jakopovicu  i  liraci  mu  Pavlu,  Matiji  i  Stjepanu.'' 

God.  1625.  14.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ivanu 
i  Petru    Senkovackomu-Valici.^ 

God.  1628.  5.  juna  podijeli  kralj  Ferdinand  II.  plemstvo  i  grb 
Andriji  Franetidu,  zeni  mu  Dori  Matesic^  i  Nikoli  B  a  h  o  r  i  d  u. 
—  Progla.-^eno  na  hrv.  saboru   1.  januara   1630.'' 

God.  1631.  20.  februara  podijeli  isti  kralj  ponovno  plemstvo  i 
grb  plemenitomu  Mateju  Klinovicu,  bratu  mu  Ivanu  i  sestrama 
njegovim  Kati  i  Jeleni.  —  Proglaseno  na  hrvatskom  saboru  1632. 
12.  jula.' 

God.  1631.  6.  marta  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Nikoli 
Stepanicu,  bradi  mu  Martinu  i  Jurju  i  stricevicima  njegovim  Mi- 
halju,  Stjepanu,  Pavlu  i  drugom  Mihalju.  Kad  je  taj  plemidki  list 
iznesen  pred  hrvatski  sabor,  bude  unisten,  jer  je  u  njem  bio  opis 
grba,  koji  se  nije  slagao  sa  slikom  grba  tamo  naslikanom.  Za  to  je 
28,  jula  god.  1632,  izdan  po  kralju  novi  plemicki  list,  u  koji  su 
uvr.'^tena  jos  imena  njegovih  striCevida  Gjure  i  trecega  Mihalja.  — 
Proglaseno  na  hrvatskom  saboru   1635.  26.  aprila.*^ 

God.  1644.  27.  septembra  podijeli  kralj  Ferdinand  III.  ponovno 
plemstvo  i  grb  plemenitomu  Gjuri  i  Ivanu  Kusevicu  iz  Plesa, 
Gjurinuj  kceri  Jeleni  i  Ivanovom  sinu  Gjuri.  —  ProglaSeno  na  hrvat- 
skom saboru    15.  januara.    1649." 


*  IV.  lOG.  .Vitczovic*  I.  173. 
'  IV.   114.   »Vitczovic«  I.  12U 

'  IV.  114.  Ibid.  I.  138 

*  IV.  288. 

'  IV.    298.    Grb    prioijcm  ii    Bojnicic,    »A'lel  v.  Kroatien  u.  S!avonien«. 

"  IV.  120.  Grb  prioijden  u  »Vitezovicu«.  I.  13o. 

'  IV.  120.  Grb  priopdcn  u  »Vitezovicu«  I.  172. 

*  IV.  120.  Grbovi  priopccni  u  »Vitczovicu«  1.  177. 
''  IV.  134.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  174. 


253 


God.   1646.    12.  novembra  podijeli  kralj   Ferdinand  111.  plcmstvo 
1  grb    Mihalju    Stepanicu,    sinovima    mu  Ivanu,    Gjuri    i    Blazu  • 


Ban  Toma  Erdody  pobjcdnik  Turaka  kod  Siska  g.  1593. 
Nadgrobni  spomenik  u  stolnoj  crkvi  zagrebackoj. 

Marti nu  Sipusicu  inace  Jajeaj  zvanom  i  ovoga  sinovima  Ni- 
koli,  Ivanu  i  Petru,  te  napokon  Ivanu  Kop>rivnjaku  inace  zvanom 
^tii^I^^-  ~  Proglaseno  na  hrvatskom  "sabom  21.  oktobra    1650.' 

'  IV.  137.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  58.  92. 


254 

God.  1655.  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  To  mi  Jurilo- 
V  i  c  u,  S  t  j  e  p  a  n  u  i  1  \-  a  n  u  D  o  m  i  I  r  o  \-  i  c  u  i  M  a  r  t  i  n  u  (^  \-  e  t- 
kovicii.    —   Proglaseno    na    hrvatskom    saboru    11.    augusta     1655.' 

God.  1659.  11.  augusla  podijeli  kralj  Leopold  1.  plemstvo  i 
grb  Blazu  F'ucekovicu,  bradi  mu  Gjuri  i  Matiji,  stricevicu  mu 
Gjuri,  te  Martinu,  Ivanu,  Mateju,  Gasparu  i  Grguru  Tucekovicima,  Tomi 
B  e  r  k  o  V  i  c  u  te  P  e  t  r  u  i  Gjuri  Z  i  v  k  o  \'  i  c  u.  —  Proglaseno  na 
hrvatskom  saboru   1657.  4.  februara.^ 

Iste  godine  10.  oktobra  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  N  i- 
k  o  1  i  V  a  1  i  c  e  V  i  c  u  inace  Celicu  te  Matiji  De  v  e  r  i  c  u  »koji  su 
i  inace  pripadnici  plemenite  opcine  Turopolja*  (qui  alias  etiam  uni- 
versitati  nobilium  Campi  Zagrabiensis  dicti  iiicorporati  essent).  —  Pro- 
glaseno na  hrvatskom  saboru  8.  jaiiuara  1660.  Legitimirano  plem- 
stvo god.    1752.'^ 

Iste  godine  20.  oktobra  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Petru 
Trupcevidu,  sinu  mu  Ivanu  i  bratu  Gjuri;  Petru,  Mihalju,  Kati, 
Barbari  i  Margareti  djeci  spomenutoga  Gjure,  Simunu  Horvatu 
te  djeci  ovoga  Grguru,  Jeleni,  Margareti,  Kati  i  Dori.  —  Proglaseno 
na  hrvatskom  saboru    12.  decembra    1663.* 

(jod.  1664.  9.  maja  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ivanu 
Brajkovicu  i  sinovima  njegovim  Nikoli,  Matiji  i  Ivanu.  —  Pro- 
glaseno na  hrvatskom  saboru  6.  novembra.   1668.' 

God.  1665.  18.  marta  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Petru 
Klafuricu  te  po  njemu  Ivanu,  Martinu  i  Mihalju  Klafuricu.  — 
Proglaseno  na  hrvatskom   saboru    11.  septembra    1673.^ 

God.  1667.  10.  januara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Gr- 
guru Severn.  —  iVo^laseno  na  hrvatskom  saboru  6.  novembra 
god.    1668." 

God.  1668.  4.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  i  grb  Ma- 
tiji H  e  r  V  a  c  i  c  u,  te  braii  mu  Lovru  i  Martinu.  —  Proglaseno  na 
hrvatskom  saboru    1668.  6.  novembra.^ 

God.  1683.  9.  marta  podijeli  isti  kralj  ponovno  plemstvo  i  grb 
plemenitonm    Xikoli    '1' r  u  m  li  e  t  a  S  u    'koji    je    vec    od    prije    imao 


'  IV.   144.  (jfl)  i>riopcen  u  ^Vitczovicu'    I.  152. 

"  IV.  145.  Grb  priopcen  u  >Vitezovicu     1.  176. 

'  IV.  145.  Grb  piiopcen  u  *Vitczovicu<;  I.  139.  298. 

*  IV.  146.  Grb  priopccn  u  »Vitczovicu«  I.  139. 

*  IV.  150.  Grb  priop(:en  u  »Vitczovicu«  1.  103. 

*  IV.  150.  Grl)  prioix'en  u  »Vitczovicu«  1.  138. 
'  IV.  150.  Grb  priopcen  u  >Vitezovicu€  I.  176. 

*  IV.  151.  Grb  priopccn  u  »Vitezovicu<'   I.  150. 


255 

plemicki  list,  ali  je  u  Zagrebu  prigodom  pozara  propao),  njego- 
vim  sinovima  Gjuri  i  Ivanu,  te  bra6i  Ivanu  i  Mihalju;  Pavlu  sinu 
recenoga  Mihalja;  Mihalju  i  drugom  Mihalju  sinu  Bartolovu  te  Mihalju 
njegovom  stricevicu ;  braci  Gjuri,  Petru  i  Pavlu,  te  napokon  Matiji 
Krilcicu,  sinovima  ovoga  Matiji  i  Mihalju,  te  bratu  Mihalju.  —  Pro- 
glaseno  na  hrvatskom  saboru    15.  maja    1687.' 

God.  1700.  16.  februara  podijeli  isti  kralj  plemstvo  Andriji 
Krajacicu,  gradjaninu  zagrebackomu  i  tridesetnicaru  brdovackomu. 
Proglaseno  na  hrvatskom  saboru  8.  marta   1700.''^ 

Tecajem  stoljeda,  a  narocito  u  XVII.  i  XVIII.  vijeku  ninogo  se 
je  Turopaljaca  iselilo  iz  Turopoija,  te  u  raznim  mjestima  zasnovali 
nove  obitelji.  Tako  je  primjerice  plemenita  porodica  Miksica  iz  Donjeg 
Lukavca  zasnovala  svoje  ogranke  u  Turnu  kod  Karlovca,  Taboriscu, 
Topuskom,  Csene  (u  Ugarskoj)  itd.  Ovako  novo  zasnovane  obitelji 
su  katkad  morale  svoje  plemicko  porijetlo  dokazati,  a  da  mogu  uzi- 
vati  svoja  plemicka  prava.  Tako  su  pred  hrvatskim  saborom  godine 
1752.  legitimirale  svoje  plemstvo  porodice :  Senkovacki-Valica,  Celic- 
Valicevic,  Grdinic,  Munkovic-Jakopovic,  Miksic,  Krpacic-Kerpet  i  Bu- 
sevec.^ 

Turopoljski  plemici  imali  su  kao  takovi  takodjer  pravo  glasa 
kod  restauracije  (obnove)  magistrata  zagrebacke  zupanije.  Da  ne  bude 
zloporabe,  odredilo  je  namjesnicko  vijece  god.  1831.,  da  u  buduce 
imadu  ovi  glasujuci  Turopoljci  prije  restauracije  dokazati  svoje  plem- 
stvo pred  zupanijom.* 


Plemici  Turopoljci  vazda  su  strogo  pazili  na  svoje  plemstvo  i 
cijenili  ga.  Za  to  su  vrlo  rijetki  slucaji,  da  se  je  plemid  zenio  sa 
neplemkinjom,  ili  plemkinja  s  neplemicem.  Ako  bi  plemkinja  Turo- 
poljka  uzela  bila  neplemica  ili  seljaka  bez  dozvole  svojih  roditelja, 
brace  i  rodjaka,  to  je  gubila   pravo  na  svoj   dio  zemljisnog  posjeda.* 

Ima  opet  po  koji  slucaj,  da  je  neplemic,  ozenivsi  plemkinju 
turopoljsku,  samo  na  temelju  posjeda  —  a  mozda  i  pobracenjem  — 
dosao  do  plemickog  naslova  i  prava.  To  se  dasto  moglo  zbivati  samo 

*  IV.  159.  Grb  priopcen  u  »Vitezovicu«  I.  153. 
''  IV.  233.  Grb  priopcen  u  j-Vitezovicu  I.  173. 

'  IV.  298. 

*  IV.   445.  Vidi  clanak:  Turopolje  i  ilirski  pokret. 
'  III.  444. 

'  I.  174.  175. 


256 

priie  god.  1560.  Potomke  ovakovoga  neplemica  i  plemkinje  znala  hi 
op^iina  smatrati  pleniicima  i  uvrscivala  ih  u  niz  turopoljskili  plemica." 

Tako  SLi  god.  1417.  Krizan  sin  Ivceca  neplemica  i  plemkinje 
Magde,  te  Blaz  \'erneic,  sin  Nikole  Musica,  neplemica  i  plemkinje 
Jelke,  dobili  Cetvrtinu  plemickoga  posjeda  svojeg  djeda,  koji  im  je 
opdina  urucila   »kao  pravim  plemicima«.^ 

\'idili  smo  dakle,  kako  se  je  turopoljsko  plemstvo  razvijalo  i 
kako  je  bilo  ravnopravno  sa  ostalim  plemstvom  kraljevine  Hrvatske 
i  L'garske,  sto  se  je  vazda  i  priznavalo.  Tako  je  i  danas,  te  je  po 
tom  plemic  Turopoljac  istorodan  i^ebenbiirtig)  sa  svakim  drugim  hr- 
vatskim  i  uyarskim  plemicem. 

•  Poblize  sravni  61anak  o  adopciji  u  ovom  djclu. 


Vojne  Turopoljaca. 


Poput  ostalih  plemica  kraljevine  Hrvatske  bili  su  i  Turopoljci  u 
najstarije  doba  obvezani  vojevati  pod  zastavom  hrvatskoga  bana. '  Vo- 
jevali  su  na  svoj  vlastiti  trosak  i  nosili  sve  troskove  za  oruzanje  i 
uzdrzavanje  svoje  na  vojni.  Mjesto  sebe  mogao  je  plemic  i  drugoga 
iia  vojnu  poslati,  te  je  za  svako  izbivanje  bio  odgovoran.  U  starije 
doba  doprinasali  su  Turopoljci  i  za  hrvatsku  vojsku  stanoviti  iznos 
u  novcu.  To  su  podavali  o  Jurjevu  40  for.,  sto  se  je  zvalo  »vojs- 
cina«   (pecunia  exercitualis).' 

O  sudjelovanju  Turopoljaca  u  vojnama  sve  do  u  XVI.  vijek, 
imademo  vrlo  malo  vijesti,  ali  ono  malo  sto  ih  imamo,  dovoljno  je, 
da  uzmognemo  u  kratkim  crtama  ocrtati  neke  zgode,  u  kojima  su 
Turopoljci  vojevali. 

God.  1408.  popeo  se  bio  na  prijestolje  bosanski  kralj  Ostoja, 
uz  koga  se  priljubise  mnoga  bosanska  gospoda.  Protiv  njega  ustaje 
kralj  Sigismund.  S  jedne  strane  udara  na  nj  ban  hrvatski  Pavao 
Bisen,  a  s  druge  herceg  Hrvoje  Vukcic.  Tom  prilikom  pritisnuse 
valjda  banske  cete  tvrdi  grad  Krupu,  sto  ga  je  drzao  vojvoda  Vukac 
pristasa  Ostojin.  God.  najme  1396.  darovao  je  kralj  Sigismund  gra- 
dove  Krupu  i  Ostrozac  Vukcu,  protiv  cesa  prosvjedovahu  knezovi 
Blagajski,  jer  oba  grada  bijahu  njihov  posjed.^ 

U  toj  vojni  sudjelovali  su  i  Turopoljci.  Juraj,  Blaz  i  drugi  Blaz 
sinovi  pokojnoga  Mihalja  »Velikoga«  iz  Mlake  (nobilis  de  Mlaka), 
imali  se  pridruziti  vojni  na  grad  Krupu  ili  pako  mjesto  sebe  po- 
siati  na  vojnu  svog  zamjenika.  Nu  ovi  niti  su  osobno  posli,  niti  su 
poslali  svog  zamjenika.  Poradi  toga  budu  osudjeiii  na  globu  od  tri 
marke  dinara.  Ispravom  izdanom  u  Zagrebu  19.  augusta  1410.,  potvr- 
djuju  Pavao  Cupor,  zupan  zagrebacki  i  krizevaCki  i  suci  plemica 
zagrebaCke  zupanije  spomenutim    plemicima    iz    Mlake,    da    su  platili 


'  II.  20.  413.  531.   532. 
'  II.  279.  III.  225.-229. 
*  Lopasic:  Bihac.  205. 

17 


258 

o-lobu    i    dali    zadovolji^tinu    glede    ostalih    vojiiih    duznosti    »v()iscina>< 
zvaiiili." 

Kasnije,  narocito  kroz  X\I.  i  X\1I.  vijck  vieliino,  ela  se  Tun)- 
poljci  cesto  bore  protix-  Turaka,  te  se  pokazuju  kao  hrabri  Ijudi,  bra- 
neci  svoju  domovinu.  Vec  pod  konac  XV.  i  na  pocetku  XM.  vijeka 
doznajemo  za  prve  borbe  Turopoljaca  s  Turcima.  Osobito  junastvo 
u  bojevima  protiv  Turaka,  a  na  krajini,  pokazao  je  Turopoljac  Ca- 
spar iz  Lomnice  (Kisevi(i).  Uz  njega  isticu  se  Ilija  Dragisic  iz  Mik- 
sinca  (de  M3kszyncz),  Bartol  i  Nikola  iz  Buce  (BudaCki)  i  Petar 
jurmanovic  iz  Radonje.  Za  ove  prevelike  zasluge  njihove  za  kriinu  i 
drzavu,  podijelio  im  je  kralj  Vladislav  11.  novembra  god.  1503.  u 
Budimu  izdanom  poveljom  grb." 

U  pripremama,  sto  se  god.  1521.  cinile  sa  strane  kralja  Lju- 
devita  II.  protiv  Turaka,  koji  se  priblizili  granicama  domovine,  i  vec 
ovu  prelazili  (pad  Biograda),  sudjeluju  i  nasi  Turo])oljci.  Bilo  ih  je 
toliko  poslo  pod  zastavu  banovu,  da  nije  bilo  kod  kuce  dovoljno 
muzeva,  koji  bi  bili  mogli  braniti  svoj  imetak  od  nasilja  susjeda, 
narocito  od  nasilnog  Ivana  Kosackoga,  kastelana  medvedgradskoga, 
a  sluzbenika  Jurja  markgrofa  Brandenburskoga.  To  sam  kralj  istice 
u  jednoj  ispravi  od  1.  septembra  god.  1521.,  veledi:  »posto  su  isti 
tuzitelji  u  taboru  i  zaokupljeni  vojnom  na  Tarke«.^ 

Kad  su  opet  god.  1524.  provalili  Turci  u  Turopolje  i  od  onuda 
odveli  u  ropstvo  mnogo  Ijudi,  niedju  kojiina  je  bila  i  zena  Mateja 
Mudica,*  za  cijelo  su  Turopoljci  junacki  branili  svoje  ognjiste. 

Cetania  bana  Franje  Bacana,  koje  su  hrlile  god.  1526.  u  pomoc 
kralju  Ljudevitu  II.  na  Muhacko  polje,  pridruzio  se  je  i  velik  broj  Tu- 
ropoljaca. Makar  da  se  kraljev  kancelar  Stjepan  Brodari6  odlucno 
izjavio,  da  se  ne  valja  upu^tati  u  boj  s  Turcima,  koje  je  vodio  sam 
turski  car  Sulejman  II.,  dok  ne  stigne  junaCki  knez  Krsto  Frankopan 
sa  svojim  cetama,  ipak  se  naslo  drugih  u  kraljevskom  vijecu,  koji 
mu  doviknuse :  »Huljo,  zar  demo  nasu  slavu  Hrvatima  prepustiti  ? 
Zar  cemo  ustupiti  Cast  nasu  banu  i  Frankopanima ?  Ha,  ha,  ha!«  Tako 
evo  bude  zakljuceno,  da  se  udari  na  daleko  jacu  tursku  vojsku.  — 
Dana  29.  augusta  sukobe  se  vojske.  Strasan  pokolj  zavlada  u  borbi, 
a  za  uru  i  pol  bila  je  odlucena  sudbina  krsdanske  vojske.  Sam  kralj 
zaglavi  na   bijegu  u  potoku  Cele,    gdje  se    zaguSio    u    mocvari  ispod 


'  I.  161. 

'  U.  210. 

'  II.  489.  495. 

*  III.  383- 


259 

svoo-  konja,  kuji  se  je  ranjen  na  njeya  strovalio.  Bojiu)  polje  pukrilo 
je  vise  do  20.000  krscana,  a  medju  ovinia  ugarski  prinias,  nadbiskup 
ostrogonski  Salkaj,  djakovacki  biskup  Jure,  glavni  vojskovodja  Pavao 
Tomori,  knez  Juraj  Zapoija  i  knez  Matija  Frankopan  Slunjski,  sedam 
prelata  i  do  500  odlicnili  plemi(5a,  medju  kojinia  bijasc  devetnaest 
plemenitih  Turopoljaca. ' 

Niti  pisma,  niti  predaje  nijesu  nam  sacuvale  imena  tih  hrvatskih 
junaka,  kuji  su  svojom  krvlju  omastili  Muhacko  polje,  iskazavsi  time 
svoju  vjernost  kralju  i  domovini.  Poraz  muhaCki  ostade  dugo  vre- 
mena  u  zivoj  uspomeni  kod  Turopoljaca,  te  se  taj  cesto  spominje 
u  njihovim  pismima  i  zapisnicima.  Oznacuje  se  upravo  kao  iieki 
osobiti  rok,  po  kojem  Turopoljci  oznacuju  vrijeme  nekih  svojih  unu- 
tarnjih  dogadjaja. 

S  Turcima  ogledase  se  Turopoljci  opet  god.  1556.,  kad  su  ovi 
oko  Bartolova  (24.  augusta)  provalili  bill  u  Turopolje,  te  ovo  macem 
i  ognjem  poharali.''^  Od  tada  bivaju  sve  cesce  i  zesce  borbe  protiv 
Turaka,  u  kojima  sudjeluju  Turopoljci. 

Iza  pada  Sigeta,  gdje  je  poginuo  junacki  Nikola  knez  Zrinjski 
(god.  1566.),  nastade  ocajna  borba  protiv  Turaka.  Banovi  Franjo  knez 
Frankopan  Slunjski  i  biskup  Gjuro  Draskovic  (1567.)  pozvase  Hrvate 
na  oruzje.  Tako  evo  krecu  i  Turopoljci  u  boj.  Nu  mnogi  se  oglusise 
torn  pozivu,  te  budu  god.  1570.  globljeni  za  to,  sto  nijesu  poslali 
svoje  Ijude  u  boj.  Neki  ne  htjedose,  neki  opet  ne  mogose.  Tako  bi- 
jahu  zaprijeceni  bolescu :  Mihalj  Busevec  iz  Busevca,  Toma  Vitkovic 
iz  Kurilovca  i  Grgur  Liz  iz  Vrhovlja.  Mnogi  opet  nijesu  poradi  siro- 
mastva  mogli  platiti  globu,  kao :  Kirin  Sucec  iz  Laza,  Kirin  Vu- 
glesi(5  i  Stjepan  Kraljic  iz  Kusanca,  Benko  Krpic  iz  Vrhovlja,  Antun 
Kljacic.iz  Vojnosca.  Svaki  pojedini  morao  je  platiti  u  ime  globe  dva 
talira.^ 

God.  1574.  nalazimo  Turopoljce  u  banovom  taboru  kod  Siska. 
Medju  ovinia  se  izricno  navodi  Stjepan  Trepsetic  iz  Gornjeg  Lukavca. ' 
Kad  su  opet  god.  1592.  Turci  zauzeli  Hrastovicu,  provalise  ponovno 
u  Turopolje.^ 

Turopoljci  obecase  takodjer  cuvati  Petrinju  od  Turaka.  Zato  cvo 
pise  ban  Toma  Erdody  16.  januara  god.  1615.  iz  Odre  zupanu  turo- 
poljskomu  Jurju  Vagicu:   »za  to,  da  orsag  po  neprigledbi  kojoj  kako- 

'  III.  200. 
'  III.  38<). 
'  IV.  21. 
'  IV.  27. 
'  IV.  65. 


260 

voga  kvara  ne  valuje,  zapovidamo  vam  na§om  banskom  mocjom,  da 
taki  iz  plemenitih  Turovoga  polja  Ijudi  polovicu  na  15  dana  sa  do- 
voljnem  brasnom  i  oruzjem  u  nutar  u  Petrinju,  a  drugu  polovicu 
opet  na  drugih  15  dana,  kako  ste  se  i  sami  obecali  poslati,  da  od 
neprijatelja  Petrinju  cuvaju  .  .  .«' 

God.  1627.  odredi  hrvatski  sabor,  da  Turopoljci  drze  straze  na 
Kupi."'^  Od  tog  vremena  vidimo  Turopolje  gotovo  u  svakoj  vojni,  gdje 
junacki  brane  svoju  domovinu. 

Kad  je  opet  god.  1663.  zaprijetila  velika  pogibelj  od  Turaka, 
ustaju  opet  Turopoljci  na  oruzje  i  hrle  u  banov  tabor  u  Semovac 
kod  Varazdina.  Mnogo  ih  se  tamo  sabralo,  ali  ih  bijase  i  takovih, 
koji  ostase  kod  kuce.  Kadi  tog  izostajanja  pisao  je  kralj  Leopold  I. 
opcini  turopuljskoj.  Pismo  njegovo  procitano  je  na  turopljskom  spraviscu 
13.  seplembra  g.  1663.,  te  je  zakljuceno,  da  se  protiv  ovakovih  imade 
u  sniislu  zakona  postupati,  naime,  da  se  kazne  gubitkom  negibivog  i 
gibivog  imetka,  koji  se  imade  zaplijeniti  u  korist  opcine.  Taj  po- 
stupak  imao  je  provesti  zupan  turopoljski  ili  po  njemu  izaslani  kape- 
tan  sa  dostatnom  pratnjom.  Tom  zgodom  bade  takodjer  zakljuceno 
i  strogo  odredjeno  sa  strane  opcine  turopoljske,  da  Turopoljci  imadu 
na  poziv  bana  tocno  polaziti  u  tabor.' 

Stroga  ova  odredba  nije  mnogo  pomogla.  Makar  da  je  ban 
skoro  do  tri  puta  izdao  poziv,  da  se  vojska  sakuplja  na  Dravi  kod 
Varazdina,  ipak  se  mnogi  Turopoljci  tomu  oglusise,  a  neko}i  i  iz  ta- 
bora  odbjegose.  Spravisce  turopoljskp  iste  godine  22.  oktobra  opet 
odredi,  da  se  oni,  koji  se  banovom  pozivu  oglusili,  imadu  globiti 
sa  dva  vola  ili  vrijednoscu  istih,  tako  i  oni,  koji  su  sada  odbjegli 
iz  tabora.  Oni,  koji  ne  dodju  na  drugi  poziv,  globit  ce  se  sa  50 
ugar.  for.  (quinquaginta  Horenorum  hungaricalium  in  vivo  dumtaxat 
homagio),  a  koji  se  na  tre(3i  poziv  ne  odazovu,  gube  glavu  i  imetak. 
Da  se  ta  odredba  provede,  izaslan  je  kapetan  turopoljski  na  ovrhu. 
Isto  tako  kao  nevjernici,  gube  imetak  i  oni,  koji  bi  se  iz  tabora  vra- 
tili  bez  pismene  otpusnice  (sine  sigillo  aut  script©).  Naglasuje  se  na- 
rocito,  da  svi,  koji  pod  banovim  barjakom  vojuju,  moraju  polaziti  i 
vradati  se  opet  u  tabor,  a  ne  mozda  utedi.* 

Kad  se  mjeseca  jula  1677.  pronio  glas,  da  Turci  smjeraju 
udariti    na    krajinu,    pozvao  je  ban  Nikola  Erdody  medju  prvima  zu- 

'  I\".   1(17- 

■  I'lOtocoll.  congreg.  regni.  U  kr.  zcm.  arkivu  u  Zagrebu. 
'  Acta  polit.-jurid.  1650—1702.   pag.  156/7.  Protocollum,  u  turopoljskom 
arkivu. 

*  Ibidem  pag.  15'J.  Slicnih  zakijucaka  bilo  je  i  god.  1664. 


261 


pana  turopoljskog  Vagida,  da  turopoljski  kapetan  sa  svojom  detom, 
sto  ju  pri  ruci  ima,  15.  jula  u  vecer  osvane  u  Farka^idu,  a  ostali, 
da  cim  brze  za  njima  dodju.  Godine  1680.  u  augustu  imali  se  opet 
Turopoljci  staviti  u  Degoj.' 

I  pod  konac  XVII.  vijeka  znalo  se  dogadjati,  da  se  neki  Tu- 
ropoljci oglusili  pozivu  na  vojnu.  Kad  je  20.  oktobra  god.  1692_ 
drzano  turopoljsko  spravisce  u  Lukavcu,  tuzio  se  zupan  na  turo- 
poljskog kapetana  Jurja  Sipusica,  barjaktara  i  bubnjara,  sto  nijesu 
mnoge  Turopoljce  poveli  na  vojnu.  Na  torn  spravist^u  zakljucise  Tu- 
ropoljci, da  se  svi  Turopoljci,  opskrbljeni  hranom  i  oruzjem,  imadu 
sabrati    slijedec^e    subote  u  polju  kod  Plesa  i  spremni  biti,   kud  bude 


-/f 


Kralj  Fcrdinad  111., 
koji  je  Turopolju  podijclio  prosiiena  sajmovna  prava. 

odredjeno  po  banovoj  zapovijedi  krenuti  na  vojnu.  I  stranci,  koji  su 
drzali  u  Turopolju  posjede,  bill  su  duzni  do(3i  pod  kaznom  gubitka 
imetka.'^ 

Ban  je  mogao  i  rijesiti  od  vojne  sluzbe,  kako  je  to  ucinio  ban 
Adam  Bacan  god.  1693.,  kad  je  Matiji  Brencicu  izdao  pismo,  kojini 
ga  je  rijesio  od  vojne  duznosti  od  njegovih  posjeda  u  Kurilovcu,  za 
vrijeme  dok  bude  stajao  u  sluzbi  banice.'^ 

Prigodom  pogibeljnog  ustanka  u  Ugarskoj,  koji  je  bio  nastavak 


'  IV.  152. 

'  Acta  polit.-jurid.   1650.  — 1702.,  Piotocollum  p.  592—3.  u  tuio[).  arkivu. 

^  Izvor.  u  turop    arkivu. 


262 

buna  Mirka  T()kolija,  sto  oa  je  p^kremio  j^;.  1702.  mladi  knez  I<>anj(> 
K'akoczy  protiv  kralja  Leopokla  I.,  isticu  sc  i  'ruropoljci  kao  hrani- 
tt'lji  niedja  svoje  doniovine.  Provale  buntovnili  Madzara  u  Medju- 
niurje  i  Slavonijii  odhijase  junacki  rctar  Keglcvic,  baiiski  zanijcnik. 
All  za  to  je  Rakoczyjeva  stranka  a  Ugarskoj  bivala  sve  jaca,  a 
ustanak  sve  opcenitiji.  Sad  je  istom  trebalo  Hrvatima  braniti  ne  samo 
domovimi  svoju,  vec  i  novoga  kralja  josipa  I.,  koji  je  iza  smrti  kralja 
Leupolda  I.  god.  1705.  zasio  hrvatsko  prijestolje.  Hrvati  stekose  u 
torn  teskom  polozaju  moiiarkije  velike  zasluge.  Jaka  hrvatska  vojska 
god.  1705./6.  cm-ala  je  medje  kraljevstva  na  Dravi  i  Muri.  I  u  toj 
vojsci  nalazimo  do  dvije  stotine  Turopoljaca.'  Taj  neniio  rat  dovr.si 
szatmarskim   niironi  jiod.    1711. 


Kad  je  g.  1740.  umro  kralj  Ivarlo  III.  iVI. i  poslednji  niu.ski 
odvjetak  Habsburgovaca,  a  zasjela  je  ugarsko-hrvatsko  prijestolje  na 
tenielju  pragmaticke  sankcije  kei  mu  Marija  Terezija,  poce  Karlo 
.\lberto,  knez  izbjrnik  bavarski,  kao  potomak  kceri  kralja  Ferdi- 
nanda  I.  svojatati  pravo  na  nasljedne  zemlje  austrijske.  Tu  priliku 
upotrijebi  i  pruski  kralj  Friderik  II.,  koji  zauze  Slesku.  Tako  evo  za- 
poce  krvavi  boj,  poznat  pod  imenom  nasljednoga  rata.  I  Napuljci  te 
Spanjolci  provale  u  Italiju  i  zauzese  tamosnje  austrijske  posjede,  Va- 
Ijalo  se  oprijeti  u  Italiji  i  protiv  pruskog  kralja.  Medju  cetania 
kraljice,  .sto  vojevahu  u  Italiji  protiv  neprijatelja  njezinih,  nalazimo  i 
(ietu   Turopoljaca. 

\'ec  30.  januara  1742.  pisao  je  hrvatsko  pismo  Petar  Para- 
niinski  iz  Kurilovca  biskupu  zagrebaCkom  kao  kralj.  zamjeniku  o 
ratnim  priprema,  te  priposlao  popis  turopoljske  kumpanije.  Ovaj  se 
popis   valjda  izgubio.  Barem  ne  prilezi  pismu.'^ 

Narodna  hrvatska  vojska  krenula  je  10.  maja  1742.  pod  glavnim 
zapovjednikoni  i  pukovnikom  Petrom  Paraminskim  put  Italije.  Brojila 
je  2400  niomaka.  Potpukovnikom  vojske  bio  Juraj  Poglediii,  dakle 
obojica  Turopoljci.  Od  ostalih  Casnika  bili  su  Turopoljci  Nikola  Ar- 
banas,  Briglevic^  i  Ivan  Trumbeta^ic  (}).  Pleniida  Turopoljaca  bila  je 
lijepa  Cetica,  jer  je  i§la  pod  svojim  barjakom.  Kad  su  polazili  u  Ita- 
liju receno  ini  bija.^e,  da  (ie  same  godinu  dana  vojevati  —  ali  pri- 
segoSe  ostati  na   vojni:    ;  d  o  k  1  a  ni   potrebni  budemo«.*^ 

'  Turopoljski  spisi  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 
ll  Epistolae  ad  episcopos  Zagr.  T.  CII.  N.  30.  u  nadb.  arkivu  u  Zagrebu. 
'  Kukuljcvic:  llrvati  za  nasljednoga  rata.  Zagreb  1877.  str.  23.  24. 


263 

U  Ituliji  voj.'v.ilui  Turopoljci  s;i  ostalim  Hrvatima  i  Sardincima 
protiv  spanjolskou-  o-enerala  Munteniara  18.  juna  1742.  kod  San  Gio- 
vanni-a  na  Padii,  li'dje  bijahu  pobjediiici.  Isto  tako  slavno  vojevahu  u 
bitci  kod  Camposanto  11.  februara  1743.  proti\'  Spanjolaca,  koje  je 
vodio  niar.sal  Sages.  Ovdje  su  ba.s  Hrvati  odlucili  bitku.  Osobito  se 
istakose  lirvatski  banderijalci.  Hrvatska  vojska  u  Italiji,  kad  je  vidila, 
da  ce  morati  i  dulje  od  obecane  godine  dana  ostati  na  vojni,  poee 
se  buniti  i  odilaziti  kuci.  Vec  koncem  decembra  1742.  povratio  se 
pukovnik  Paraminski  kuci,  a  iza  toga  nasta  jos  veca  buna  u  vojsci. 
Vec  15.  februara  1743.,  javio  je  podban  Rauh  banu,  da  su  brvatski 
banderijalci  krenuli  iz  Italije.  Neki  od  vojnika  rekose,  da  se  za  to 
vracaju,  jer  ih  je  pukovnik  Paraminski  ostavio. 

Protiv  ovih  iz  Italije  vrativsim  se  vojnicima  povedena  je  stroga 
istraga.  Mnogima  je  dokazana  krivnja,  te  su  neki  izgubili  glavu,  a 
drugi  bili  sibani.  Medju  ovima  nije  bilo  ni  jednog  Turopoljca.  Sto 
vise,  medju  nevinima  i  krivo  optuzenima  spominju  se  samo  Turopoljci 
Juraj   Kos  i  Ivan  Cuncic. ' 

God.    1743.  nijesu  Turopoljci  vojevali    kao  ni  ostali  banderijalci 
-  hrvatski. 

God.   1744.  opet  vidimo  Turopoljce,  gdje  vojuju  u  Ceskoj   i  Ba- 
varskoj  protiv  Prusa.   Medju    casnicima  spominju    se    tuj    Turopoljci 
kapetaiii   Juraj   Miksic  ml,  Ivan  Miksic,  te  porucnik  Ivan  Lucic;* 

Rat  protiv  Friderika  II.  bio  je  nesretan  za  Austriju,  jer  je  god. 
1742.  kraljica  morala  kralju  Frideriku  otstupiti  Slesku.  No  time  ne 
dovrsi  rat  protiv  kneza  bavarskog,  u  kojem  je  austrijska  vojska  bila 
prilicno  sretna.  Taj  nasljedni  rat  svrsi  tekar  poslije  smrti  kneza  iz- 
bornika  Karla  Alberta,  koji  se  pace  g.  1741,  u  Pragu  dao  kruniti. 
Njegov  sin  Maksimilijan  III.  sklopi  mir  g.  1745.,  ali  za  to  ne  mirovase 
kralj  Friderik  II.  On  opetovano  porazi  austrijsku  vojsku.  Rat  bio  je 
krvav  i  mucan,  a  osjedabu  ga  i  Hrvati.  U  ovim  teskim  casovima  mo- 
narkije  vidimo  i  opet  Turopoljce,  gdje  stupaju  u  bojne  redove  kra- 
Ijicine  a  na  obranu  prijestolja  i  drzave.  Vec  god.  1747.  spadali  su 
Turopoljci  u  prvu  plemicku  cetu  (kumpaniju),  kojoj  bijase  za- 
povjednikom  pukovnik  Gjuro  Pogledic.  Kapetanom-lajtnantom  te  cete 
bijase  barun  Sigismund  Firnberg  (Frimbergh),  zastavnikom  Ivan  Pet- 
kovic,  strazmestrom  Toma  Lackovid,  bubnjarima  Juraj  Car  i  Petar 
Kovacevid  te  kapralom  Ivan  Mudic.  Prema  zakljucku  hrv.  sabora  do  30 
i   slijedecih  dana  mjeseca    januara  i  februara  god.    1747.,  imalo  je  u 


•  Ibidem  26.-29. 
'^  Ibidem  str.  33. 


264 

toj  plemidkoj  Ceti  biti  96  Turopoljaca  (vojnika  i  dva  bubnjara  te 
potcastnika).  Za  tu  Cetu  popisano  je  u  Turopolju  izim  spomenutih  jo5  7 
iz  Vel.  Mlake,  14  iz  Lomnice,  5  iz  Hra^da,  3  iz  oba  Lukavca,  13  iz 
Kurilovca,  4  iz  Gorice,  1 1  iz  KobiliCa  i  32  momka  iz  ostalih  sela. 
Taj  popis  obavljen  je  28.  februara  god.  1747.  Ovoj  se  Ceti  pridruzi 
jo.s  87  komorskih  vojnika  te  10  iz  Severina,  Bosiljeva  i  Novoga  grada. 
Cijela  ceta  (kumpanija)  brojila  je  s  pukovnikom  1000  momaka.  Ovako 
uredjena  Ceta  krenula  je  iste  godine  u  Bavarsku  protiv  pruskog 
kralja  Friderika.^  Kako  je  ova  Ceta  tamo  vojevala,  kojom  sreCom  ili 
nesreCom  ne  znamo.  Napokon  dodje  do  mira  u  Achenu  18.  oktobra 
1748.,  kojim  dovr>5i  taj  nasljedni  rat. 


Sest  godina  proteklo  je  bez  rata,  teCajem  kojeg  vremena  po- 
sveti  kraljica  Marija  Terezija  osobitu  brigu  svojim  zemljama.  Nu  gn- 
bitak  Sleske  nije  mogla  pregoriti,  u  cem  ju  osobito  podupirao  njezin 
ministar  grof  Venceslav  Kaunitz.  Dok  se  kraljica  osigurala  od  na- 
vala  Franceza,  nastojase  pruski  kralj  Friderik  II.  s  Rusijom,  da  unisti 
kraljicu.  On  provali  god.  1756.  u  Sasku.  Kraljica  stvori  jaki  evrop- 
ski  savez  protiv  Friderika  (1757.).  ZapoCe  opet  Ijuti  t.  z.  sedmo- 
godisnji  rat,  u  kojeni  se  HrVati  s  Trenkovim  pandurima  odlikovahu. 
Srecif  bojna  bila  je  sad  na  strani  kraljice,  sad  opet  na  strani  krvna 
joj   neprijatelja. 

Potrcha,  da  se  opet  dignu  Turopoljci  na  onizje  pr(>ti\'  priis- 
koga  kralja  Friderika,  pokaze  se  god.  1758,  kad  je  sabor  hrvatski 
odredio,  da  Turopoljci  imadu  dati  vojnike,  kako  je  to  vec  odredjeno 
i  pored  toga  jov^  jednoga  Itanderijalca  (konjanika).''*  Ova  Ceta  brojila 
je  146  momaka.  NajviSe  dadose  sela  Mraclin  i  Lazi,  ukupno  16,  onda 
Dragonozac  14  momaka.  Najmanje  (po  dva)  dadose  Gorica  i  Gustil- 
nica,  a  Gornji  i  Donji  Lukavec,  pak  Rakitovac  nije  dao  ni  jednog 
momka.  Ovako  spremljena  Ceta  krene  iste  godine  protiv  Prusa.  Ovoj 
Ceti  budu  pripojeni  i  vojnici  iz  primorskih  strana.^  Kojom  je  sreCom 
vojevala  ova  ceta,  nije  nam  poznato. 

I  taj  krvavi  rat  nije  Austriji  donesao  zeljeni  svrsetak,  jer  do- 
vr.si  15.  februara  1763.  mirom  u  Hubertsburgu,  na  kojem  je  kraljica 
morala  Slesku  konaCno  prepustiti  pruskom  kralju  Frideriku. 

'  IV.  289.  —  Protocol,  congr.  rcfjni  a.  1746.  str.  128.  u  kr.  zem.  arkivu 
u  Zagrebu. 

'  Protocol],  gener.  regni  congr.  anno  1758.  od  17.  i  slijedecili  dana 
februara  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 

'  IV.  299.  —  Krcelic,  Aiinuae  p.  353.  36U. 


265 


Kad  je  opet  usHjed  neprijateljstva  pruskog  kralja  Friderika  II. 
buknuo  god.  1778.  t.  z.  bavarski  nasljedni  rat,  izmedju  Austrije  i 
Pruske,  opet  bijahu  pozvani  Turopoljci  da  podju  u  boj.  26.  februara 
1779.  iz  Beca,  pise  groi  Franjo  Erdod}^  zupanu  turopoljskom  Jurju 
Pogledi(5u,  te  mu  po  nalogu  kraljice  nalaze,  da  u  Turopolju  digne  sto 
veci  broj  vojnika  banderijalaca,  koji  6e  biti  stavljeni  pod  zapovjed- 
nistvo  grofa  Draskovida.  Tom  prilikom  istice  Erdddy  pohvalu  kraljice, 
kojom  je  odlikovala  juna.^tvo  hrvatskih  banderijalaca  u  minulom  prus- 
kom  ratu.  Dok  se  to  spremalo  u  Turopolju,  stize  nalog  bana 
Franje  Nadazda  iz  Varazdina,  da  banderijalne  Cete  imadu  cekati  do 
dalnje  odredbe.  Tu  odredbu  saop6i  Matija  Bornemissa-Stolnikovid  zu- 


Kralj  Rudolfo  II.  koji  je  god.  1582.  potvrdio  bratstvo  Turopoljaca. 

panu  Pogledicu  iz  Zagreba  20.  februara.   13.  maja   1779.  sklopljen  je 
mir  u  TjeSinu,  i  tako  ostadose  Turopoljci  kod  kuce. 


U  ratu  protiv  Turaka  god.  1789.  vojevali  su  i  Turopoljci.  Cini 
se,  da  je  s  njima  vojevao  i  neki  konjanik  Kralickovic,  koji  je  28. 
augusta  u  okrsaju  kod  Mehadije  oteo  jednu  tursku  zastavu,  Kad  je 
zastavu  predao  svom  zapovjedniku,  izrazio  je  zelju,  da  se  ova  preda 
Turopoljcima.  Za  cijelo  su  Turopoljci  u  torn  okrsaju  zasluzili  ovu  za- 
stavu. Ban  Ivan  Erdody  preda  zastavu  zupanu  turopoljskom  Gjuri 
Pogledidu.  Na  spravisdu  turopoljskom  17.  maja  1791.  drzanom  u  Vel. 
Gorici,  izvijestio  je  zupan  o  toj  zastavi,  a  Turopoljci  izjavise  zahvalu 
banu,  i  zakljucise,  kako  da  se    ta   zastava  svedano    pohrani    i    uspo- 


266 

mena    na    junaka    Kralickovica    melica.    Kako    /akljucisc,  tako    i    iz- 
\cdose. 

Due  10.  jula,  slu/ila  se  iiiisa  zahvalnica  u  zupnoj  crkvi  u  Vcl. 
(jorici  sa  svecaniiii  pjevanjem  »Te  deum  laudamus«.  Foslije  mise 
nosena  je  ta  zastava,  pracena  turopoljskom  cetom  i  mnostvom  turo- 
poljskog  plemstva  i  ji-ospode,  te  svinikolikiin  sluzhcnim  ftsobljem  Tu- 
ropolja  u  grad  Lukavec.  Povoiku  pratihi  je  glazba,  koju  je  viceasesor 
Petraviti  o  svom  trosku  pribavio.  I  jedna  opcina  dala  je  glazbi  podvoz 
od   lekenickih  kmetova,  da  je'  mogia  doci  u  Turopolje.^ 

Ovako  dopremljena  zastava  pohranjena  je  u  gradu  Lukavcu 
odakle  je  kasnije  s  arkivom  preneseiia  u  Vel.  Goricu,  gdje  se  i  danas 
euva  u  tiirop.  arkivu. 

Ova  je  zastava  od  vrlo  tanke  svile,  gore  zute,  dolje  zelene  boje, 
a  Li  sredini  sasivena.  Veoma  je  trosiia,  siroka  je  1  m.,  a  duga  je  bila 
od  prilike  1*20  m.  Na  njoj  se  nalazi  turski  iiapis  izrezan  od  zelene 
svile  i  gore  pricvrscen. 

Zastava  je  na  neolicenuj  motki,  koja  imade  na  vrhu  trobridi 
gvozdeni  siljak,  a  odozdo  okrugli. 


Provala  Franeeza  u  Italiju  pod  votstvom  slavnog  generala  Na- 
poleona  Bonaparte  zadala  je  Austriji  trista  briga,  Pobjedonosno  oruzje 
francesko  napredovase  sve  sjajnije.  Grad  za  gradom  pada  u  ruke 
Franeeza,  a  y^adnja  austrijska  utvrda  u  Italiji,  jaka  Mantova,  preda 
se  2.  februara  1797.  Napoleon  nakani  od  tuda  da  krene  ravno  na 
Bee,  da  cara  i  kralja  Franju  II.  prisili  na  mir. 

U  ovom  teskom  easu  trebalo  se  pripraviti  na  svaki  moguiii 
slueaj,  u  kojem  bi  se  imalo  oruzanom  rukom  oprijeti  neprijatelju.  O 
torn  se  u  Hrvatskoj  osobito  radilo  sa  strane  zupanije  zagrebacke.  Ta- 
danji  zamjenik  pod^Aipana,  Gjuro  Belosevici,  upravi  1.  aprila  1797.  pismo 
na  opdinu  turopoljsku,  kojini  joj  saoptiuje  odredbu  zupanije,  da  se  koli 
banderiji  gospostinski,  toll  i  plemidi  jednoselci  imadu  vjezbali  u  oruzju, 
da  bude  mogU(ie  svaki  cas  ustati  kf)li  protiv  unutarnjim  pokretima  u 
zemlji,  toli  oprijeti  se  navali  izvanjskim,  kako  to  zahtijevase  veoma  kriti- 
can  polozaj  onog  doba.  To  bijase  po  Turopoljce  osobito  vazna  stvar. 
6.  aprila  1797.  sastalo  se  u  Velikoj  Gorici  u  »zidanoj  kuriji«  op- 
cinskoj  malo  dogovorno  spravis(ie.  Predsjedao  je  zupan  Ivan  Nep. 
ZdenCaj,  a  prisustvovaiiu  zamjenik  zupana  Petar  Modid,  biljeznik 
Matija  VrCkovic,  oba  prisjednika  suda  turopoljskog,  zaCasni  prisjednik 

•  lY.  61i)    620. 


267 

Mihajlo  Hervacid  i  potprisjednik  Juraj  Bri}j;levic.  Ovi  zakljucise,  da 
.seTie  ce  pokoriti  odredbi  zupanije,  .kojoj  pripada  samo  pravo  uko- 
naCivanja  vojske,  a  ne  pozivanje  na  oruzje,  sto  je  iskljucivo  od 
starine  biJo  pravo  samo  hrvatskog  bana,  koji  je  »vrhovni  voj.sko- 
vodja  ovih  kraljevina«.  Narocito  sc  na<rla5uje,  da  im  jo^  nije  ni  ka- 
kova  odredba  glede  ustanka  na  oruzje  stigla  sa  previsnjeg  mjesta. 
S  toga  zakljucise,  da  sfe  Belosevicu  na  njegovo  pismo  i  ne  od- 
govori. ' 

Malo  iza  toga  izda  car  i  kralj  P'ranjo  II.  u  BeCu,  10.  aprila  1797. 
odredbu,  kojom  se  proglasuje  opci  ustanak  plemstva  na  obranu  domo- 
vine,  a  zapovjeduikom  ustaske  vojske  u  Hrvatskoj  imenuje  grofa 
Antuna  Pejacevica,  da  time  dobom  i  sluzbom  slomljene  .sile  bana 
postedi.  Vrhovnim  ali  zapovjeduikom  sve  ustasko-plemicke  vojske, 
koli  ugarske,  toli  hrvatske,  imenova  kralj  svog  brata  palatina,  -kojemu 
je  po  smislu  zakona  pripadala  kapetanija  u  kraljevini.  Ova  usta§ka 
vojska  imala  je  stajati  pod  zastavama  zupanija.  Svaka  zupanija  imala  je 
saCinjavati  zasebnu  Cetu,  kojoj  6e  se  na  Celo  postaviti  sposobni 
Casnici.'^ 

Ovu  kraljevu  odredbu  prepisa  biljeznik  zagrebacke  zupanija 
Josip  Grdenii,  a  zupanija  zagrebacka  priop6i  ju  opdini  turopoljskdj 
svojim  dopisom  od   13.   aprila,  upravivsi  ju  na  zupana  Zdencaja.^ 

To  bijase  sada  ozbiljna  stvar.  20.  aprila  1797.  sastade  se  u 
Lukavcu  veliko  spravi§6e  turopoljsko.  Predsjedao  je  zupan  Ivan 
Nep.  Zdencaj,  a  prisustvovabu  zamjenik  zupana  Petar  Modid,  biljeznik 
Matija  Vrckovi6,  podzupan  Vrbovlja  Ivan  Kos,  kapetan  Mihajlo  Vit- 
kovic,  svikoliki  prisjednici  suda  turopoljskog,  zacasni  prisjednik  Mi- 
halj  Hrvacid,  odvjetnik  Stjepan  Briglevic,  podblagajnik  zagrebacke 
zupanije  Toma  Petravic,  natporucnik  Juraj  Briglevid,  porucnik  Ivan 
Norsic,  Lovro  Ledar,  Mihalj  Smendrovic,  podprisjednici  suda  turopolj- 
skoga  i  napokon  svi  plemici  turopoljski.  Kako  vidimo,  brojilo  je  ovo 
s'pravisce  vise  stotina  plemenitih  Turopoljaca.  Na  tom  spravis(iu  pro- 
glasena  je  gore  spomenuta  kraljeva  odredba.* 

Medjutim  je  Napoleon  dospio  do  Cjelovca  i  Leobena,  gdje  pri- 
sili  cara  na  mir  18.  aprila,  na  kojem  mu  je  sve  dopitano,  sto  je 
zelio.  Time  je  za  ovaj  put  odvraCena  bila  velika  pogibelj   po  Austriju. 

Sretna    sudbina    pratila   je    i     nadalje    Napoleona,    tako,    da  se 

•  IV.  418.-419. 
»  IV.  419. 

'  IV.  421.-422. 

*  IV.  422. 


268 

o;.  1804.  krunio  u  Parizu  za  cara  franceskoga.  Nu  rat  time  nije 
prestao.  Vodio  ga  je  protiv  cijele  gotove  Evrope  nevidjenom  srecom. 
Italija,  Njemacka  i  Spanija  bijahu  pozoristem  Napoleonovih  vojna. 
Evropa  je  strepila  pred  franceskim  carem.  Sve  vi§e  je  prijetila  po- 
gibelj  Austriji  koncem  god.  1808.  I  u  nai^oj  domovini  radilo  se  i 
niislilo^  kako  da  se  npre  silnom  suparniku  naseg  kralja.  Dakako, 
til  se  uz  ostale  racunalo  i  na  Turopoljce.  Ve6  12.  januara  1809. 
molio  je  hrvatski  sabor  kralja,  da  se  trosak  mobilizacije  Turpoljaca 
namiri  iz  drzavnih  blagajna.  Turopoljci  bili  su  spremni  na  rat  u  svako 
doba.  Ovi  pripremise  150  momaka,  a  u  sluCaju  potrebe  ho6e  ih  jos 
100  opremiti.  O  torn  je  raspravljano  na  hrvatskom  saboru  17.  januara, 
sto  je  sabor  odusevljeno  pozdravio.  Jedino  zamolise  Turopoljci,  da 
kad  krenu  iz   Turopolja,  ratuju  na  tro§ak  erara.' 

U  Turopolju  zivo  se  radilo  oko  ustanka  protiv  Franceza.  Bilo 
je  zasnovano  posebno  povjerenstvo,  koje  je  vodilo  brigu  oko  us- 
tanka. U  svrhu  pregledbe  ustaske  vojske  sastalo  se  to  povjeren- 
stvo 15.  marta  1809.  u  turopoljskoj  »zidanoj  kuriji«  u  Velikoj  Gorici. 
Predsjedao  je  zupan  turopoljski  Antun  Zdencaj,  a  prisustvovahu  bla- 
gajnik  Petar  Modic,  kapetani  Mirko  Haramincic  i  Ivan  Trumbeta.s, 
biljeznik  Martin   Blazekovic  i  fiskus  Ivan   Cuncic. 

Prvo  pitanje,  koje  se  tu  porodi,  a  ujedno  i  najvaznije,  bijaSe, 
odakle  da  se  namire  potrepstine  za  ustasku  vojsku. 

Glede  toga  pitanja  bude  zakljuceno,  da  ta  sretstva  imadu  dati 
imucnije  kuce  turopoljske,  ali  tako,  da  budu  onda  slobodne  od 
o.sobne  sluzbe.  Ostale  pako  kuce,  koje  su  siromasnije,  imadu  ustati 
na  oruzje.  Tako  bude  odredjeno,  da  je  popisano  za  ustanak  u  Kucu 
11,  Kakitovcu  2,  Mraclinu  14,  Vel.  Gorici  1,  Kobilicu  4,  Busevcu  7, 
Kurilovcu  4,  Maloj  Gorici  7,  Plesu  8,  Vel.  Mlaki  5,  Hrasdu  4,  Donjoj 
Lomnici  15,  Gornjem  Lukavcu  i  Markusevcu  4,  Donjem  Lukavcu  2, 
Bukovcaku  3,  \'ukomeri(5u  10,  Dragonozcu  25,  Prvonozcu  1,  Du- 
brancu  8,  Gustilnici  8,  Cerovskom  brdu  1 1  i  Cvetkovic  brdu  6  mo- 
maka, ukupno  160  momaka.  Strazmestrom  (vigiliarum  magister)  ove 
(iete  bude  izabran  Mirko  FarkaS.''' 

Baltazar  PataCic  doznaCi  24.  marta  ustaSkoj  ceti  turopoljskoj 
puske  iz  karlovacke  oruzane.^ 

Skoro  na  to,  10.  aprila,  sasta  se  u  Velikoj  Gorici  veliko  turo- 
poljsko  spravis(ie.  Tomu  spravisdu  predsjedase  zupan  turopoljski   Antun 

'  ProtocoU.  gener.  congreg.  regni  a.  IHU'J.  p.  8.  46.-47.  u  kr.  zcm.  ar- 
kivu  u  Zagrebu. 

'  IV.  426.-427. 
'  IV.  427. 


269 


Zdencaj,  a.  prisustvovahu  Josip  Grdeiiic,  isluzeni  biljeznik  zagrebacke 
zupanije,  Ivan  Krst.  Spisic  podzupan  Vrhovlja,  Petar  Modic  blagajnik, 
Juraj  Pogledic  podzupan  turopoljski,  Martin  Blazekovic  biljeznik,  pri- 
sjednici :  Nikola  Ivulic,  zupnik  dubranecki;  Franjo  Tuskan,  zupnik 
odranski ;  Mirko  Haramincic  potfiskal  zupanije  zagrebacke ;  Ivan  Trum- 
betas,  kapetan ;   Samuel  Zdencaj,  fiskal ;  Sigismund  Hervacic,    Martin 


Kralj  Karlo  III.  (VI.)  koji  je  g.  1737.  pleincnitoj   opcini    turopoljskoj    podijelio 

grb  i  pecat. 


Tancos,  Juraj  Kramaric,  Blazekovic,  Zdencaj,  Ivan  Cun6i(5,  fiskus  turo- 
poljski ;  te  napokon  svi  suci  turopoljskih  sucija. 

Na  predlog  zupana  bude  zakljuceno,  da  6e  Turopolje  izim  usta- 
novljenog  broja  od  150,  postaviti  jos  stotinu  ustasa.  Nu  s  obzirom 
na  slabe  imucstvene  prilike  mnogih  Turopoljaca,  pak  poradi  moze- 
bitnih  nemira  u  samoj  domovini  i  ziobe  stanovitih  Ijudi,  molit  (5e 
zupan  bana,  da  dozvoli,  da  od  ovih  250  momaka  pedesetorica  ostanu 
kod  kude,  da  podrzavaju    poredak,    docim    200  6e  ih  izici  protiv  ne- 


270 

prijat>:;lja.  Ova  ceta  di(3i  ce  se  20.  aprila,  odjevena  u  svoje  obicno  do- 
mace  odijelo,  a  na  celu  6e  joj  biti  kapetan  Ivan  Trumbetas  tako 
dugo,  dok  ne  bude  dnioi  inienovan.  Za  to  ce  dobit  Trunibetas  za 
odijelo  100  forinti  iz  blagajne  turopoljske.  Dok  bude  ovaj  izvan  Turo- 
polja  izbivao,  zamjenjivat  ce  ga  potporucnik  i  tiskus  Ivan  Cuncic, 
koji  <te  za  to  dobivati  obicajnu  placu.  Oni  plemici  Turopoljci,  koji 
su  prvi  put  popisani  imadu  se  ve6  u  cetvrtak  13.  aprila  u  domaCem 
odijelu  s  puskama  i  providjeni  drugim  potrepstinama,  postaviti  u  Vel. 
Goricii,  gdje  ce  biti  obdrzavana  smotra  i  vjezba.  Odmah  budu  ime- 
iiovani  i  casnici  te  cete :  kapetan  Ladislav  Kusevic  sa  400  forinti, 
natporuiinik  Sigismund  Hervacic  sa  300  for,,  porucnik  Josip  Zdencaj, 
koji  6e  se  imati  odijevati  na  vlastiti  trosak,  zastavnik  Mirko  Farkas 
sa   150  for.,  i  strazmestar  Matija  Terbic  sa  50  for.  place. 

Nadalje  odredi  spravisce,  da  se  imadu  opet  popisati  kuce 
u  svrhu  pripreme  sretstava  za  ustanak,  iz  kojih  ce  se  najprije  na- 
baviti  iz  erarskih  magazina  obu(5a  i  sve  druge  potrepstine.  Natpo- 
rucnik  Sigismund  Hervacid  bude  odredjen,  da  preuzme  puske  iz  kar- 
lovacke   oruzane. ' 

Dok  se  to  spremalo,  kretao  je  Napoleon  do  Asperna,  gdje  ga 
potuce  austrijski  nadvojvoda  Karlo  21.  i  22,  maja  (1809.j.  Da  je 
nadvojvoda  znao  ovu  pobjedu  valjano  izrabiti,  bio  bi  Napoleon  za 
cijelo  skrsen.  Jos  se  za  tu  pobjedu  nije  u  Hrvatskoj  znalo,  s  toga  je 
strah  od  Franceza  bio  velik  i  u  Turopolju.  Za  to  je  spravisce  turo- 
poljsko  23.  maja  1809.  zakljucilo,  da  se  arkiv  turopoljski  iz  Lukavca, 
i  stvari  iz  lukavecke  kapele  odnesu  u  crkvu  dubranecku,  i  ako  bi  i  tu 
prijetila  pogibelj,  da  se  i  dalje   odnesu."^ 

Napoleon  se  odmori  i  novim  se  silama  srazi  sa  austrijskom  voj- 
skom  kod  Vagrama  6.  jula  1809.,  gdje  ju  hametom  potuce.  Ova 
sudbonosna  pobjeda  rodila  je  za  Napoleona  sjajan  plod.  Na  beckom 
fsenbrunskom)  miru  morala  je  Austrija  Napoleonu  ustupiti  do  dvije 
tisuce  cetvornih  milja  zemalja,  a  medju  ovinia  i  Hrvatsku  na  jugu 
Savi.  Tako  evo  dfjdje  Turopolje  pod  zezio  franceskoga  cara. 

Da  li  su  Turopoljci  vojevali  pod  zastavom  franceskom,  ne  znamu. 
Muzda  je  ipak  koji  Turopoljac  s  Napoleonom  kretao  do  Moskve  (1812.j, 
kao  sto  su  to  bill  krsni  nasi  Ilrvati  granicari  najbolji  vojnici  Napo- 
leonovi. 

Tezak  poraz  kod  Lajpciga,  koji  je  snasao  silnoga  franceskoga 
cara   Napoleona     18.    oklobra    god.    1813.,    ucini  kraj   franceskom    go- 

'  IV.  428.-430. 
'  IV-  431. 


271 

spotstvu    u    Njeniackoj    i    Austriji.    I'^rancezi    ostavise  zaokupijeni  dio 
Hrvatske,  koja  opet  dodje  pod  vladu   svog   kralja,  ali  ostade  otcijep-    / 
Ijena    od    ostale    Hrvatske,    jer   je    od    nje    stvorena  kraljevina  Uirijci 
s  vladom  u  Ljubljani  i  uredovnim  jezikom  njemackim.  To   je    potra- 
jalo  do  god.   1822. 

Sad  se  pocelo  na  sve  strane  raditi,  da  se  franceska  snaga  ne 
obnovi.  I  u  nasoj  domovini  bijase  sve  spremno  pruziti  svoje  sile  za 
sacuvanje  opet  ujedinjenih  dijelova  drzave.  Turopoljci  se  i  ovaj  put 
pokazase  pozrtvovnima,  te  se  izjavise  pripravnim  dignuli  na  oruzje 
200  momaka.  Njima  pridruzise  se  i  Draganicani  sa  100  momaka. 
Ovu  rodoljubnu  nakanu  saopci  podzupan  Dolovac  kralju  propisanim 
putem. 

Gar  i  kralj  Franjo  II.  prihvatio  je  radosno  ovu  ponudu,  koja  je 
pokazivala  »dokaze  nepromjenljive  vjerne  privrzenosti«,  te  je  izrazio  i 
svoje  previsnje  priznanje,  odredivsi,  da  se  ta  dobrovoljacka  ceta  do 
dalnje  odredbe  nazivlje  »odlicnim  imenom :  hrvatsko-ilirskim  dobro- 
voljcima?.  Prihvativsi  kralj  ovu  cetu  za  trajanje  rata,  odredi,  da  se 
toj  ceti  pripoje  i  one  dobrovoljacke  cete  (kumpanije)  hrvatskih  rodo- 
Ijuba,  koja  se  imadu  nazivati  po  mjestima  ili  opcinama,  iz  kojih  su 
sastavljene.  Sve  te  cete  imale  se  po  prvoj  odredbi  kralja  povesti 
u   rat. 

Tu  svoju  odredbu  saopci  kralj  c.  i  kr.  ilirskom  guberniju  u 
Ljubljani,  a  podmarsal,  barun  Lattermann  saopci  ju  u  Karlovac  pod- 
zupanu  Dolovcu  30.  novembra  1813.  U  ovom  svom  dopisu  istice 
Lattermann  vjerne  branitelje  domovine,  kojima  si  je  »Hrvatska  od  | 
vajkada  stekla  u  povijesti  slavu«.  Draganicani  imali  su  krenuti  s  voj- 
skom  generala  Franje  Ks.  Tomasica  u  Dalmaciju,  dok  glede  Turo- 
poljaca  nije  nista  odredjeno. ' 

Otkako  su  Francezi  istisnuti  iz  nase  domovine,  nastadose  mir- 
nija  vremena.  Napoleonova  zvijezda  potamni.  Moskva  god.  1812., 
Lajpcig  god.  1813.,  Waterloo  god.  1814.  skrsise  moc  silnoga  Napo- 
leona,  koji,  ulovljen  od  Engleza,  bude  zatocen  na  otoku  sv.  Jelene 
u  atlantickom  oceanu  (1815.),  gdje  god.    1821.  dovrsi  svoj  zivot. 


Dugo  godina  iza  ovih  dogadjaja  nije  Austrija  vodila  rata  sve 
do  burnih  godina  1848./9.,  kad  se  iiekoliko  Turopoljaca  pod  votstvom 
svoga  zupana  Antuna  Daniela  pi.  Josipovida  pridruzilo  madzar- 
skom  ustanku,  dok  su  opet  drugi  pod  zastavom  bana  Jelacica  slavno 

'  IV.  441.— 443. 


272 

vojevali  protiv  Madzara. '  Oni  Turopoljci,  koji  su  presli  k  Madzarima 
i  tu  kao  honvedi  vojevali,  dobivali  su  mnogo  j^odina  od  uj^arskoj^ 
honved.    ministarstva  mirovinu  do    100  for.  godisnjih. 

U  daljnim  hojevima,  !>to  ih  je  vodila  monarkija  j>od.  1859.  u 
Italiji,  god.  1866.  protiv  Prusa  i  Talijana,  pak  god.  1878./9.  zapo- 
sjedajuci  Bosnu  i  Herce<>ovinu,  vojuju  i  mnogi  od  Turopoljaca,  da- 
kako  ne  vise  kao  do  god.  1848.  kao  posebna  ceta,  vec  u  redovima 
redovite  austro-ugarske  vojske. 

'  Vidi  clanak:  Tuiopoljci  i  ilirski  pokret. 


Pro  vale  tiirske  u  Turopolje. 

Iza  propasti  srpskog  carstva  na  Kosovu  godine  1389.,  gdje  je 
Turcin  porazio  vojsku  srpskog  cara  Lazara,  pak  iza  kobne  bitke 
kod  Drinopolja,  gdje  Turcin  porazi  vojsku  ugarsko-hrvatskog  kralja 
Sigismunda,  razmahala  se  turska  sila.  Strasne  provale  Turaka  za 
sultana  Muhameda  L  Celebije  u  Bosnu  i  Hercegovinu  god.  1414.  i 
1415.,  koje  bijahu  prve  u  nasu  domovinu,  bijahu  tek  kobni  pocetak 
teskih  dana,  sto  ih  je  Hrvatska  kroz  vjekove  patila  od  silnog  tur- 
skog    carstva.    Za   vrijeme  istoga  valjda  sultana,  svakako    prije    god. 

1421.  uslijedile  su  prve  provale  Turaka  u  nase  turopoljske  strane. 
Tom  zgodom  strasno  poharase  posjede  remetskih  Pavlina  u  Petru- 
sevcu,  Grdovcaku  i  Rakitovcu  tako,  da  je  tamosnji  narod  skoro  sasvim 
izginuo,  a  ono  malo  sto  je  ostalo,  osiromasi  do  skrajnosti.  Kad  su 
to  Pavlini  priopcili  kralju  Sigismundu,  izda  on  u  Devenu  2.  maja  g. 

1422.  ispravu,  kojom  ove  posjede  oslobodi  od  zalaza  dikatora  (ubi- 
raca  poreza)  i  ubiraca  kunovine,  t.  j.  od  svih  podavanja,  koja  su 
bili  duzni  njima  davati  za  vrijeme  ubiranja  ovih   da6a.' 

Kad  je  pako  god.  1453.  pao  Carigrad,  ta  prijestolnica  istoCnog 
rimskog  carstva  (bizantinskoga)  u  turske  ruke,  a  skoro  na  to  god. 
1463.  podleglo  kraljevstvo  bosaiisko  turskoj  premodi,  bade  Turcima 
sasvim  otvoren  put  u  Hrvatsku.  Sad  uslijedjuju  ceste  provale,  koje 
opustosise  nasu  domovinu.  Za  to  je  god.  1483.  oslobodio  kralj  Ma- 
li j  a  plemice  jednoselce  od  pladanja  poreza  polo  vice  zlatnika.  U  ovo 
od  prilike  doba  pada  druga  nama  poznata  provala  Turaka  u  Turo- 
polje. Ovaj  put  odvukli  su  Turci  iz  Turopoija  mnogo  naroda.  U  jednoj 
ispravi  od  god.  1484.  stoji  zabiljezeno,  da  su  Turci  zarobili  i  odveli 
u  ropstvo  plemiee  Brcka,  Jakoba  i  Tomu  sinove  Egidija  iz  Kurilovca. 
Od  te  obitelji  ostade  samo  sestra  njihova  Ursula,  koja  je  tako  basti- 
nila  njihove  posjede.'^ 

U  isto  od  prilike  doba  (1474.— 1479.)  pada  gradnja  turopolj- 
skoga'grada  u  Donjem  Lukavcu,  §to  ga  sagradise  Turopoljci  od  straha 

'  I.  181. 
»  II.  38. 

18 


274 

pred  Tuicima,  da  mogu  (jnamo  sklonuti  <^lavu  i  imetak  svoj.  Oko 
god.  1478.  osobito  je  zaprijetila  velika  pogibelj,  jer  su  tada  Turo- 
poljci  u  svoj  grad  pozvali  i  primili  posadu,  koju  im  je  dao  medved- 
gradski  gospodar  Ivan  Tuz  od  Laka.  Ova  posada,  sastojedi  od  12 
strijelaca  (pixidarii),  nije  vi§e  ostavila  grad.' 

Treca  poznata  provala  Turaka  u  Turopolje  bijase  oko  godine 
1524.  Ta  bijase  vrlo  straSna,  jer  su  Turci,  kako  nam  pisma  kazuju, 
^>jakom  voiskom  provalili  u  Turopolje,  te  ga  macem  i  ognjem  opu- 
stosili«.  Tom  zgodom  su  odvukli  mnogo  roblja,  a  »medju  ostalim 
vjernim  dusama  Kristovim«,  takodjer  i  zakonitu  zemx  Matije  Mudi6a 
iz   V'elike  Mlake.  Ova  se  nije  nikada  vise  vratila  iz  ropstva.'^ 

Iza  uzasnog  poraza  na  Muhackom  polju  god,  1526.  zaredase 
strasne  i  ceste  provale  turske  u  Hrvatsku.  Najvise  stradahu  prijedjeli 
na  bosanskoj  granici,  dok  je  ravna  Slavonija  dosla  sasvim  pod  jaram 
turski.  I  nase  pitomo  Turopolje  cesto  je  stradalo  od  turskog  maca. 
Na  samo  Bartolovo  |24.  augusta)  1556.  navaliSe  Turci  jakom  vojskotn 
iznenada  u  predjel  izmedju  Kupe  i  Save,  te  ga  grozno  opustosise, 
oplijene  i  popale.  Turopolje  postrada  tesko  i  ovaj  put,  kojom  prilikom 
propade  mnozina  turopoljskih  spisa.^  Bilo  je  to  iste  godine,  kad  je 
junacki  ban  Nikola  Zrinski  porazio  Turke  kod  Bobovca  u  Ugarskoj, 
a  grad  Kostajnica,  taj  kljuc  Hrvatske,  krivnjom  kapetana  Lusthalera 
pala  u  turske  ruke.  Uslijed  ove  provale  nastala  je  u  Turopolju  velika 
bijeda  i  glad.  U  toj  bijedi  pomagahu  Turopoljce  gradjani  zagrebacki. 
Tako  je  Benko  krojac,  gradjanin  zagrebac^ki,  darovao  zito  i  zivez 
Stjepanu  P^ilipcicu  iz  Donje  Lomnice,  za  sto  mu  je  ovaj  dao  jedno 
pusto  seliSte  u  Donjoj   Lomnici.'* 

Hrvatski  sabor  mnogo  je  u  to  vrijeme  radio  oko  sigurnosti 
zemlje  od  Turaka.  Narocito  pazilo  se  na  prijelaze  preko  Kupe.  Uz 
Kupu  stajale  su  mnoge  postaje  za  palenje  krijesova,  kojima  bijaSe 
svrha  najavljivati  dolazak  Turaka.  God.  1562.  odredio  je  sabor  hr- 
vatski, da  dan  i  nod  bdiju  strazari  kod  muzara  i  da  pucanjem  najave 
svaku  pogibelj  od  Turaka.  Takova  jedna  postaja  bila  je  i  u  Turo- 
polju kod  sv.  Katarine  u  Dubrancu.' 

Najveca  pogibelj  od  Turaka  zaprijeti  Turopolju  pod  konac  XVI. 
vijeka.    God.    1591.    zadao  je  Hrvatskoj    uzasan  strah  i  trepet  Hasan 

•  II.  (54.  3i)7.  3119.  402.  404.  407.  410.  411.  435.  o27.  III.  441.  IV.  9. 

*  III.  333.-385.  507. 
■  III.  389. 

'  III.  390. 

'  Protocoll.  gun.  legni  congr.  a.  Ibii'd.  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 


275 


pasa  bosanski.  PozoriiStem  njegovih  pustosenja  i  palenja  hijase  cijeli 
prijedjel  oko  Petriuje,  Siska  i  Turopolje.  —  Vec  31.  augusta  javlja 
kapetan  koprivnicki,  Stjepan  Grasswein,  da  Hasan  pasa  krece  na 
Sisak  i  da  smjera  utaboriti  se  u  Turopolju.  Ovaj  put  nije  osvojio 
Siska,  jer  ga  je  junacki  branio  kanonik  Nikola  Mikac.  Slijedece  go- 
dine  1592.  mjeseca  aprila  zauzme  Hasan  Hrastovicu,  udari  pod  Sisak, 
a  copori  turski  provalise  u  Turopolje.  Zato  22.  aprila  opominje  nad- 


Kralj  i  car  Franjo  II.  (I.) 

vojvoda  Ernesto  stajerske  staleze,  da  salju  pomoc  Hrvatskoj.  Hasan 
pasa  potsijedase  grad  Sisak.  Junacina  Mikac,  zapovjednik  grada,  za- 
dava§e  mu  mnogo  jada,  dok  nije  napokon  uvidio  Hasan  pasa,  da  ne 
moze  uspjeti,  te  digao  potsadu,  vrativsi  se  u  Petrinju.  Ovaj  put  je 
grozno  haracio,  te  je  iz  prijedjela  izmedju  Kupe  i  Save  odvukao  do 
35.000  Ijudi  u  ropstvo. 

Hasan    pasa    utaborio  se    bio    na    potoku    Lomnici,  gdje  se  za- 
bavljao  lovom.  Njegovi    su    konjanici    u    to    grozno    harali    po    Turo" 


276 

polju,  takn,  da  e  kasnije  na  povratku  u  Petrinju  sa  sobom  vukao  do 
1000  kola  raznog  zita,  i>to  ga  Turci  ugrabiSe  u  Turopolju. ' 

Vec  u  januaru  1593.  upadnu  Turci  opet  u  Turopolje.  Oplijene 
i'  spale  kastel  u  Vukovini,  a  skoro  su  i  grad  Zelin  zauzeli.  Mjeseca 
fi'hruara  eto  ih  opet  do  sela  Vukovine,  gdje  ih  ban  Toma  Erdody 
potisne. 

Zaredale  su  i  dalje  sto  vece  sto  manje  pro  vale  u  Turopolje, 
kojim  prilikama  odvukose  Turci  odonuda  800  dusa  u  ropstvo.  Za- 
nimliiva  je  kod  te  provale  ta  cinjenica,  da  ovaj  put  nijesu  palili  i 
unistavali  polja  i  usjeve,  jer  kako  nam  savremena  vijest  veli,  nije  to 
ucinjeno  s  toga,  »jer  je  pokrajinica  Turopolje  plodna  na  granici 
Hrvatske  i  Stajerske«  i  sto  su  Turci  htjeli  opet  skoro  onamo  doci  i 
ondje  ugodno  boraviti.  Ta  vijest  stigla  je  27.  aprila  iz  Praga  u  Koln."- 

1  doista  vec  14.  juna  opet  se  slegne  strasna  turska  vojska  oko 
Siska.  H»'vatske  cete,  pomagane  kranjskim  i  stajerskim  cetama,  pod 
vodstvom  bana  Tome  Erdoda-Bakaca,  Ruperta  Eggenberga,  generala 
Andrije  Auersperga  porazise  vojsku  Hasan  pase  21.  juna  tako,  da 
je  tek  neznatni  dio  ove,  natjeran  u  Kupu  i  Odru,  spasao  zivot.  Sam 
Hasan  pasa  utopio  se  je  u  valovima  Kupe. 

Ovom  sretnom  pobjedom  odlanulo  je  nasoj  tuznoj  domovini, 
jer  je  oJ  toga  vremena  barem  donekle  skrsena  bila  ona  strasna  premoc 
Turaka. 

Kako  je  strasno  moralo  stradati  Turopolje  i  cijeli  predjel  medju 
Kupum  i  Savorr.  tecajem  XVI.  vijeka,  a  narocito  pod  konac  istoga, 
osobito  nam  tumaci  ta  cinjenica,  sto  su  kmetovi  iz  tih  strana  ostavili 
svoje  kucie  i  razbjezali  se  na  sve  strane.  Iz  Turopolja  cini  se,  da  je 
vrlo  mnogo  kmetova  odbjeglo,  a  poglavito  valjda  iz  Lekenika,  koji 
je  bio  najvise  izvrgnut  navali  turskoj   za  vrijeme  potsada  sisackih. 

Da  se  opet  napuCi  taj  pusti  kraj,  pobrinula  se  drzava,  te  je  god. 
1578.  clankom  33.,  dekretom  IX.  kralja  Rudolfa  II.  ustanovljeno,  da  se 
kmetovi,  odbjegli  od  straha  pred  Turcima  iz  Turopolja  i  s  obala 
Kupe  i  Save,  ako  hode,  mogu  povratiti  u  svoja  stara  sjedista.  Ako 
bi  im  sprecavali  povratak  plemici,  velikasi  ili  gradjani,  imadu  se  ovi 
po  zakonu  od  god.    1556.  kazniti.'' 

Kakovim    je    uspjehom  ova  odredba    urodila,  ne  znamo,  nu  to- 


'  Valvasor,  Ehre  d.  Herzogth.  Krain  IV.  i  dr- 

''  Kurtzer  und  warhafftigcr  Begriff  und  inhalt  newer  zeitungen  . . .  vom 
13.  Martii  .  .  .  hiss  Monats  Septembris  1593.  Colin  1593.  (Gradska  knjiznica  u 
Zagrebu.) 

'  III  66. 


277 

liko    nam  je  izvjesno,  da  od  god.    1593.    nije  Turopolje    vise    osjetilo 
tursku  provalu. 

Za  vrijeme  ovih  provala  turskih  propalo  je  vi§e  turopoljskih 
sela,  koja  se  kasnije  viSe  ne  spominju.  Uspomena  na  turske  provale 
ostala  je  skoro  do  danas  medju  Turopoljcima,  pace  i  pisma  XVII.  i 
XVIII.  vijeka  cesto  spominju  provale  turske,  a  narocito  se  spominje 
ime  Hasan  pase. 


Mjestopisne  i  povjesne  crtice. 


Grad  LukaveC. 

jedva  puskomet  na  sjeveru  od  sela  Donji  Lukavce,  onkraj  potoka 
Lukavca,  u  polju,  osovio  se  lijepo  sacuvani  turopoljski  grad,  djelo- 
mice  zastrt  jablanima  i  vockama. 

Grad  Lukavec  sagradjen  je  od  opeke,  Temelji  stoje  na  pilotima. 
Osnova  mu  je  cetverokut,  te  ima  na  svakom  uglu  po  jednu  cetvero- 
kutnu  kulu.  Ove  su  kule  tako  prizidane  gradu,  da  se  imutarnje  stra- 
nice  vise  od  polovine  gube  u  temeljnom  liku  grada.  Sve  su  kule  isto 
tako  visoke  kao  i  sam  grad.  Grad  je  pokriven  crijepom.  U  sredini 
sjeverne  strane  grada  nalazi  se  ulaz  u  grad,  svodjen,  nad  kojim  se 
nalazi  u  kamenu  isklesan  grb  plemenite  opcine  turopoljske,  drzan  sa 
svake  strane  od  jednoga  lava.  Okolo  grba  uklesan  je  napis: 

INSIGNIA  UNIVERSITATIS  NOBILIUM  CAMPI  TURUPOLJA 

1752. 

Iznad  vratiju  dize  se  do  dva  sprata  visoki,  dosta  zdepasti  toranj, 
koji  imade  gore  u  sredini  jedan  svodjeni  veliki  prozor,  a  iznad  ovoga 
uzidani  prostor,  gdje  je  nekoc  stajala  ploca  za  uru.  Takove  ploCe 
stajale  su  i  na  ostalim  trim  stranama  tornja.  Danas  je  krov  tornja 
od  lima  i  gradjen  visoko  na  sedlo,  a  na  vrhu  stoje  dvije  male 
zastavice.  Taj  je  krov  prije  nekoliko  godina  sacinjen.  Stari  bijase  kako 
nam  ga  pokazuje  slika  od  god.   1895..  Bio  je  od  dasaka. 

Dvoriste  grada  je  cetverouglasto.  Sjeverni  dio  sagradjen  je  na 
tri  luka,  a  tako  i  istocni  i  zapadni  dio.  Na  ovima  stoji  zgora  i  zdola  svo- 
djeni trijem.  Isto  takovi  lukovi  (arkade)  nalaze  se  i  u  gornjem  spratu, 
samo  su  oni  na  istocnom  dijelu  zazidani.  U  sjevero-zapadnom  kutu 
dvorista  nalazi  se  bunar  na  kolo. 

Prizemno  desno  do  ulaza  nalazi  se  mali  zatvor  bez  prozora  sa 
niskim,  malim  vracima.  To  je  bio  zatvor  za  te§ke  zlocince.  Lijevo,  u 
sjevero-istocnoj  kuli  prizemno  opet  je  drugi  zatvor,  t.  z.  »copernicki«. 
Ovamo  su  zatvarane  vjegtice,  koje  su  god.  1733/4.  tako  zestoko  pro- 
ganjane.'  U  jugo-zapadnoj  kuli  dolje  bio  je  tredi  zatvor  za  manje 
okrivljene.  Ovaj  kao  i   »copernicki«   ima  male  prozorCicie. 

*  Sravni  clanak  o  progonu  vjeStica  u  Tuiopolju  u  ovom  djelu. 


282 

Prizenino  istocno  i  zapadno  krilo  nema  nikakovlli  odaja,  samo 
su  u  zidu  (vanjskom)  po  tri  pui>karnice  u  obliku  okrenute  kljuCanice. 
U  prizemlju  juznoga  krila  su  dvije  staje,  dok  je  prizemlje  jugoistocne 
kule  sluzilo  za  stan  gradskih  strazara. 

Ulaz  u  prvi  sprat  nalazi  se  u  sjevero-zapadnoj  kuli.  Kad  dola- 
zimo  gore,  stojinio  na  zidanom  trijemu.  Odaje  u  kulama  na  sjever- 
nom  krilu  sluzile  su  nekoc  za  stanove  gradskog  kastelana  i  pot- 
kagtelana. 

Najzanimljivije  u  prvom  katu  jest  svod  ispod  tornja.  Tu  je  bila 
nekoc  gradska  kapelica  sv.  Lucije,  a  samo  ograda  dijelila  ju  od  tri- 
jema.  Oltar  je  daiias  razrusen,  a  bio  je  zidan.  Nad  oltarom  na  zidu 
je  slika  sv.  Lucije,  a  svod  i  zidovi  oslikani  su  svecima  i  uresima. 
Danas  je  ova  slikarija  veoma  poblijedjena  i  ostecena. 

Na  trijemu  zapadnog  i  istocnog  dijela  svoda  vide  se  jos  3 
udubine  u  zidu  s  puSkarnicama  kao  dolje.  Podjemo  li  zapadnim  tri- 
jemom,  dolazimo  do  ulaza  u  veliku  dvoranu.  Dvokrila  vrata  vode  u 
dvoranu.  Ova  je  dosta  duga  i  siroka  sa  svodom  na  tri  kriza.  Na 
juznoj  strani  ima  3  velika  prozora,  dok  je  na  sjevernoj  samo  jedan  mali 
prozorcic  u  sredini.  U  istom  zidu  nalaze  se  2  ormara,  koji  su  nekoc 
sluzili  za  pohranu  spisa.  U  obim  kracim  stijenama  nalaze  se  polukruzne 
udubine,  u  onoj  do  ulaza  stoji  jos  i  danas  velika  bijela  glinena  pe6 
gotskog  sloga.  Ona  nasuprot  ovoj  manjka.  Ova  dvorana  sluzila  je 
nekoc  za  turopoljska  spravist^a,  a  narocito  za  izborno  spravis(ie  o 
Lucijinom. 

Iz  ove  dvorane  ulazi  se  u  prostorije,  sto  se  nalaze  u  prizidanim 
kulama.  Ona  u  istocnoj  kuli,  gdje  se  u  zidu  nalazi  jedan  ormar,  slu- 
zila je  za  t.  z.  tajni   arkiv  turopoljski  (archivum  secretum). 

U  cijelom  gradu  nema  vi§e  nikakovih  starina  ni  namjestaj  a 
sto  bi  potsjedivalo  na  ona  minula  vremena,  dok  bijase  grad  Lukavec 
srediStem  rada  i  zivota  opciine  turopoljske.  U  njem  tek  prebiva  jedan 
najamnik,  koji  se  bavi  tkanjem.  InaCe  je  grad  dobro  saCuvan,  osim 
>5to  se  je  srugio  strop  u  prvom  katu  sjeveroistoCne  kule. 

Jedino,  §to  nas  jog  sje(5a  na  svrhu  grada,  jest  onaj  dugi  gvoz- 
deni  top,  ^to  dolje  u  dvoristu  lezi  ispod  trijema.  Dug  je  2'67  met., 
kod  otvora  mu  promjer  iznosi  12  cm.,  dok  sam  otvor  mjeri  6*5  cm. 
Osi,  kojima  bijase  nekoc  top  oslonjen  o  stalak  (lafetu),  duge  su 
30.  cm. 

Pogledamo  li  grad  izvana,  to  demo  koje^ta  zanimljiva  opaziti. 
Sa  sviju  strana  po  zidovima  opazamo  simetricki  poredane  puSkar- 
nice  u   obliku  okrenute  kljuCanice. 


283 

Juzni  dio  grada,   t^dje   je    dvorana,   i  kule  imadu  uz  puskarnice 
jos  i  prozore.  Neke  puskarnice  i  nekoliko  prozora  je  zazidano. 

Oko    grada    jasno    se    jos    vide    stare     grabe,    koje    se    mogle 


napuniti  vodom  iz  obliznjeg    potoka    Lukavca.   A  do  grada  su  nekoC 
vodila  preko  graba  dva  mosta. 

Iz  gradskoga  tornja  i  iz  prozora  pruza  se  lijep  vidik  na  Turo- 


284 

polje.  Osobito  je  slikovit  pogled  na  Zagrebacku  goru,  na  kojoj  se 
bjelasaju  razvaline  Medvedgrada,  a  dolje  iiize  pruzio  se  bijeli  nas 
Zagreb. 

* 

Nemamo  pisma  ni  predaje  o  torn,  koje  je  godine  sagradjen 
grad  Lukavec.  Pisma  nam  o  torn  govore  samo  to,  da  su  Turo- 
poljci  sagradili  taj  grad  (fortalitium,  castellum)  onom  zgodom,  kad  je 
zaprijetila  velika  pogibelj  od  Turaka,  da  si  ondje  mogu  zakloniti 
svoje  glave  i  svoj  imetak,  Turopoljci  sagradise  taj  grad  na  svojoj 
djedovini  u  Donjem  Lukavcu.'  Pitanje  je  sada,  kad  je  ta  pogibelj 
od  Turaka  zaprijetila?  I  dalje,  koje  od  prilike  godine  nam  pisma  prvi 
put  spominju  grad  Lukavec? 

Proucimo  li  turopoljska  pisma,  zamijetit  cemo,  da  su  opdinske 
turopoljske  isprave  redovito  izdavane  u  Zagrebu  sve  do  god.  1474., 
a  neposredno  slijedeca  po  zupanu  izdana  je  26.  aprila  god.  1479. 
su  Lukavcu«."^  Ne  stoji  bo,  da  je  ta  listina  izdana  u  gradu 
Lukavcu,  ali  mi  mozemo  smatrati  sasvijem  izvjesnim,  da  se  tu  ima 
razumijevati  grad  Lukavec.  Godine  1481.  spominje  se  ve<5  kastelan 
lukavecki  Antun  Zeld,  a  isprava,  koja  ga  spominje  kao  takova  i 
zupana  turopoljskoga  izdana  je  »u  reCenom  Lukavcu«  (in  dicta  Lu- 
kavecz),  dakle  samo  u  gradvi  Lukavcu,  jer  se  Zeld  u  toj  ispravi 
oznacuje  caSdu  »ka§telana  lukaveckoga*.^  Sve  od  tada  po  vrhovnim 
zupanima  i  zupanima  izdane  listine  XV.  vijeka,  pisane  su  u  gradu 
Lukavcu,  a  ne  vi§e  u  Zagrebu,  a  prema  tome  stoji  nasa  tvrdnja,  da 
je  god.   1479.  ve6  opstojao  grad  Lukavec. 

Po  tom  mozemo  za  razdoblje,  kad  je  sagradjen  grad  Lukavec, 
uzeti  ono  izmedju  1474. —  1479.  Taj  prvotni  grad  turopoljski  bio  je 
sagradjen  od  drva.  SliCnih  drvenih  gradova,  ucvrSdenih  jos  sa  drve- 
nim  ogradama  (palisadamaj  i  grabama  bilo  je  u  na^oj  domovini  viSe, 
a  narocito  u  prijedjelima,  gdje  nije  bilo  kamena. 

Da  li  su  Turopoljci  u  smislu  tadasnjih  zakona  dobili  od  kralja 
j  posebnu  dozvolu  za  gradnju  grada,  ne  znamo,  ali  toliko  stoji,  da  je 
novi  lukaveCki  grad  odmah  bio  kraljevom  svojinom,  jer  svaka  tvr- 
dinja,  ako  nije  bila  narocito  komu  darovana,  smatrana  je  po  tada- 
njem  javnom  pravu  kraljevom  svojinom.  Skoro  iza  osnutka  ovoga 
grada  zaprijeti  pogibelj  od  Turaka.  U  toj  nevolji  zamolise  Turopoljci 


»  II-  64. 
«  II.  16. 
'  II.  21. 


285 

medvedgradskog  gospodara  Ivana  Tuza  od  Laka,  da  im  dade  strazu 
u  grad  Lukavec.  Tuz  stavi  u  grad  dvanaest  strijelaca  kao  pomocnu 
posadu.  Ali  kad  je  minula  pogibelj  od  Turaka,  nije  Tuz  izveo  iz 
grada  posadu,  vec  istisne  Turopoljce  iz  grada.'  To  je  Tuz  uciiiio 
svakako  na  temelju  zaloznog  prava,  jer  mu  je  kralj  Matija  Korvin 
zalozio  bio  gradove  Medvedgrad,  Rakovac  i  Lukavec  za  12.000  for. 
To  se  sve  dogodilo  prije  god.    1481.  (mjeseca  maja). 

Ova  zalozene  gradove  morao  je  Ivan  Tuz  izruciti  kralju,  a 
kralj  obeca,  da  ce  njemu  ili  njegovim  sinovima  nakon  pet  godina 
ove  gradove  povratiti  i  zapisati,  dok  lie  bude  njemu  ili  sinovima  nje- 
govim isplacena  zalozna  svota  od  12.000  for.  O  torn  izda  kralj  Ma- 
tija 6.  maja  god.   1481.  u  Korneuburgu  pismo.'"^ 

Tako  je  evo  grad  Lukavec  dosao  neposredno  u  kraljevske  ruke. 
Nije  nam  jasno,  za  sto  i  kako  je  kralj  Matija  ucinio  sa  Tuzom  taj 
ugovor,  jer  je  vec  u  to  vrijeme  Tuz  bio  osudjen  na  gubitak  imetka 
i  glave.  Najme,  30.  januara  godine  1481.  drzao  je  palatin  Mihalj 
Orszag  od  Guta  u  ime  kralja  sud  u  Zagrebu,  na  kojem  je  medju 
mnogim  hrvatskim  velikasima  i  vlastelom  takodjer  i  Ivan  Tuz  bio 
osudjen  na  gubitak  glave  i  imetka,  i  to  s  razloga,  sto  je  nevjernom 
Ivanu  Vitezu  od  Sredne,  biskupu  pecuhskom  pruzio  utociste  u  Med- 
vedgradu,  oslijepio  mnoge  Ijude,  pocinio  umorstva  i  mnoge  Ijude  bez 
suda  dao  smaknuti,  te  sto  su  njegovi  Ijudi  s  Medvedgrada,  Rakovca, 
Lukavca  i  Bisaga  pocinili  bili  mnogo  paleza.  Tako  je  on  dao  oslije- 
piti  i  svecenika  Benka,  plemica  kalnickog.^ 

Ova  osuda  poplasila  je  Tuza  tako,  da  je  pobjegao  s  djecom 
u  Veneciju,  pokupivsi  sto  je  mogao  pokretnina.* 

Prema  tomu  drzimo,  da  je  vec  slijedeci  nam  poznati  medved- 
gradski  kastelan  Mihajlo  Lovrand,  bio  neposredni  sluzbenik  kralja. 
Taj  se  21.  maja  1481.  spominje,  a  17.  decembra  spominje  se  Antun 
Zeld  kastelanom  lukaveckini.  Jedan  i  drugi  izdaju  pisma  u  gradu  Lu- 
kavcu.'^  Kao  stalno  ali  stoji,  da  je  god  1482.  grad  Lukavec  bio  u 
kralj evskoj  vlasti.  Te  se  godine  spominje  Luka  Pavicic,  sluzbenikom 
kralj  evoga  grada  Lukavca  (servitor  castri  iiostri  Lwkawcz),  i  ovomu 
je  kralj    Matija    darovao  28.  marta    dva  selista  u  Bapci.''  Kad  je  iz- 

'  II.  64.  i  mnoga  druga  mjesta. 

*  II.  18.  19. 

'  Thalloczy-Barabas,  Codex  Blagajanus.  391.— 410. 

'  II.  410. 

'  II.  20.  21. 

'  II.  26.  27. 


286 

minulo  onih  pet  godina,  zanioli  Ivan  Tu/  kralja  Matiju,  da  mu  vrati 
gradove  Medvedgrad,  Rakovac  i  Lukavec;  kralj  ne  samo  da  to  ne 
acini,  ve6  ga  paCe  izgrdi  i  otjera. ' 

Kralj  Matija  nije  imao  zakonitog  potomstva,  izim  izvanbraC- 
nog  sina  Ivana  Korvina,  kojega  ucini  liercegom  slavonskim,  opav- 
skim  i  liptovskim.  Njega  odluci,  da  po  smrti  svojoj  digne  na  ugarsko- 
hrvatsko  prijestolje.  Da  se  to  poluCi,  darovao  mu  je  mnoge  ugarske 
i  hrvatske  gradove  i  imanja,  nastojao  je  za  njega  predobiti  i  veli- 
kase  i  gradove,  koje  je  na  to  prisegom  obvezao.  Medju  onim  mnogim 
gradovima  darovao  mu  je  i  Medvedgrad  s  Rakovcem  i  Lukavcem. 
To  se  dogodilo  za  cijelo  prvih  mjeseci  godine  1489.  Kralj  povjeri 
ove  gradove  upravi  Andrije  Bota  od  Bajne,  kapetana  medvedgrad- 
skog,  koji  se  8.  maja  god.  1489.  u  Budimu  prisegom  obveza  kralju, 
da  ce  u  slucaju  smrti  kraljeve  te  gradove  izruciti  samo  hercegu  Ivanu 
Korvinu,  a  dotle  da  ce  ih  vjerno  cuvati.""* 

Kad  su  to  Turopoljci  saznali,  poslase  svoje  zastupnike  Mihalja 
Miksica,  Mateja  zupana  iz  Lomnice,  Gjuru  Trepsu  i  Dioniza  Pogle- 
dica  pred  zagrebacki  kaptol,  i  ovi  su  9.  jula  god.  1489.  svecano 
prosvjedovali  protiv  tog  kralj evskog  darovanja  grada  Lukavca,  uci- 
njenog  hercegu  Ivanu   Korvinu.'' 

Taj  prosvjed  ostade  dakako  bez  uspjeha.  Medjutim  je  Andrija 
Bot  prestao  upravljati  povjerenim  mu  gradovima,  koje  kralj  Matija 
povjeri  svom  dvorjaniku  Andriji  Labatlanu^.  God.  1490.  umre  kralj 
Matija  Korvin.  Nada,  da  ce  herceg  Ivan  Korvin  zasjesti  prijestolje,  do 
skora  utrne,  jer  ga  napustise  velikasi,  a  ono,  sto  mu  ostade  vjerno 
morade  podleci  premoci.  Velikasi,  sabrani  na  saboru  u  Budimu  17. 
juna  1490.,  nagodise  se  sa  Ivanom  Korvinom,  priznavsi  mu  posjed  i 
vlasnost  mnogih  darovanih  gradova,  priznase  ga  hercegom  slavon- 
skim i  obedase  mu  bosansku  krunu.  U  tom  ugovoru  izriCno  se  spo- 
minju  i  gradovi  Lukavec,  Medvedgrad  i  Rakovac,  glede  kojih  je  od- 
redjeno,  da  ih  drzi,  a  Ivanu  Tuzu  i  njegovim  sinovima  slobodno  je 
traziti  ove  gradove  natrag  putem  pravde.  Budu  li  Tuzu  dopitani,  ima 
ih  herceg  Ivan  izruCiti,  ako  li  pako  ne  budu,  neka  ostanu  za  uvijeke 
njemu  i  njegovom  potomstvu.^ 

Ivan    Korvin    preuzme    te    gradove  iz  ruku  Andrije  Labatlana.^ 

'  II.  77. 
=  II.  544. 
'  II.  64.  65. 
*  II.  77. 
'  II.  69.  70. 
«  II.  77. 


Vrata  grada  Lukavca. 


288 

Vec  slijede6e  godiue,  1491.-15.  augusta,  dosao  je  punomodnik 
Ivana  Tuza,  Gjuro  Kerecenj  iz  Kanjafelde,  pred  kaptol  cazmanski,  gdje 
u  ime  Tuza  i  njegovih  sinova  Stjepana,  Alfonsa  i  Matije  razlozi 
kako  je  Lukavec,  Medvedgrad  i  Rakovac  dosao  u  ruke  kralja  Matije, 
te  napokon  hercega  Ivana  Korvina,  koji  ih  u  to  vrijeme  posjedovaSe. 
Protiv  toga  posjedovanja  Korvinova,  ulozi  Kerecenj  u  ime  porodice 
Tuzove  sveCani  prosvjed,  da  se  tako  sacuva  njihovo  pravo  na  Lukavec 
i  ostala  dva  grada. ' 

Ali  i  taj  prosvjed  nije  nista  pomagao  Tuzima,  jer  Lukavec  osta 
u  posjedu  hercega  Ivana.  U  Lukavcu  sjede  i  nadalje  njegovi  kaste- 
lani,  koji  su  ujedno  zupani  turopoljski.  S  toga  i  razumijemo  za  sto 
Turopoljci  ne  dizu  pravde  poradi  grada  Lukavca,  koji  fakticno  stoji 
pod  upravom  njihova  zupana,  i  u  njem  drze  svoje  zborove.  Barem 
je  tako  miran  odnosaj  sve  do  iza  god.  1510.  Od  svih  Korvinovih  ka- 
stelana  u  Lukavcu,  najvazniji  je  Stjepan  Berislavic  iz  Vrhrike.  I  kralj 
priznaje  Ivana  Korvina,  koji  je  obnasao  i  cast  bansku,  zakonitim  go- 
spodarom  Lukavca. 

Medjutim  Tuzi  nijesu  napustili  svoje  pravo  na  Lukavec,  Ra- 
kovac i  Medvedgrad.  I'arnica  je  neprestano  tekla  kod  kraljevske  kurije. 
Na  kraljevskom  sudu  u  Budimu  g.  1494.,-  u  osmici  sv.  Triju  kralja,  bude 
ta  parnica  otstupljena  banskomu  sudu.^  God.  1494.  sudio  je  u  toj  par- 
nici,  po  nalogu  kralja  Vladislava  II.  ban  Ladislav  Kanizki  17.  februara. 
U  Virovitici  bio  je  taj  sud.  Sada  se  javlja  samo  Alfons  Tuz  po  svom 
punomo6niku  Mirku  iz  Rovisda,  kojemu  je  dao  punomoc,  izdanu  po 
mIetaCkom  patrijarhi.  Ovaj  je  razlozio  prava  i  zahtjeve  Tuza,  dok  je 
zastupnik  hercega  Ivana  Korvina,  Toma  iz  Bakse  tvrdio,  da  se  prava 
njegova  gospodara  temelje  na  poveljama  i  pismima,  kojih  da  Korvin 
imade  u  obilju.  Zato  je  ban  izrekao  presudu,  da  herceg  Ivan  Korvin 
ima  ta  pisma  iznijeti  u  osmici  Jakovlja,  a  onda,  da  6e  izrec^i  ko- 
nacnu  presudu.^ 

Skoro  na  to  zasjedne  herceg  Ivan  Korvin  bansku  stolicu.  Da 
§to,  da  nije  mogao  banski  sud  suditi  ovu  pravdu  izmedju  Alfonsa  i 
Matije  Tuza,  te  bana,  jer  ban  bijase  strankom.  To  mu  je  i  sam  kralj 
usmeno  rekao.  Zato  je  kralj  odredio,  da  se  ta  pravda  sudi  u  Bu- 
dimu na  osmicnom  sudu  o  Gjurgjevu  1495.,  kojemu  ima  predsjedati 
pecuhski  biskup  Sigismund  Ernust  Cakovacki,    kralj.  riznicar.  Ujedno  i^ 

nalozi  zagrebackom   kaptolu,  da  izaSalje  k  banu  hercegu  Ivanu  Kor- 

■  II.  76-77. 

'  n.  146. 

»  II.  140-142. 


289 

vinu  svog  covjeka,  sa  kraljevskim  povjerenikom,  koji  ce  ga  pozvati 
iia  sud  u  Budim,  kamo  ima  do6i  osobno  ili  poslati  svoga  zastupnika 
i  ondje  se  pokoriti  presudi.  Kaptol  iza^alje  svog  kanonika  Pavla  iz 
Ivanica  s  kraljevskim  covjekom  Gjurom  Stubickim,  koji  u  utorak 
po  Cvijetnici  obavise  u  Zagrebu  kraljev  nalog,  posto  su  bana  pozvali 
na  sud  po  njegovom  zagrebackom  gradjaninom  Lovri  Sporaru.  O  svemu 
torn  izvijestio  je  kaptol  kralja   pismom  od    15.  aprila    1495.^ 

Za  sve  to  vrijeme  upravljahu  s  Lukavcem,  Medvedgradom  i 
Rakovcem,  Pavao  Buzanic  i  Stjepan  Berislavic.  God.  1498.  izrucili 
su  ova  dvojica  te  gradove  hercegu  i  banu  Ivanu  Korvinu,  koji  im 
je  21.  juna  izdao  o  torn  potvrdu  i  otpusnicu.'^ 

Kako  je  dalje  gornja  parnica  izmedju  Tuza  i  Korvina  tekla  ne 
znamo,  jer  nam  nisu  poznati  spisi,  ali  je  svakako  svrsena  godine 
1499.  Alfonso  Tuz,  prepost  i  kanonik  zagrebacki  uso  je  u  veliku  milost 
kralja  Vladislava,  tako,  da  ga  je  ovaj  nakanio  u  casti  povisiti.  Obzirom 
na  sve  to  proda  Alfonso  Tuz  pred  budimskim  kaptolom  3.  oktobra 
god.  1499.  gradove  Medvedgrad,  Lukavec  i  Rakovac  za  40.000  for. 
kralju   Vladislavu.'^ 

Herceg  Ivan  Korvin  ostade  dakako  u  posjedu  Lukavca.  God. 
1501.  bio  je  kastelanom  lukaveckim  Ladislav  Horvat-^,  a  god.  1502. 
24.  augvista  nalozio  je  kralj  Vladislav  kaptolu  zagrebackomu,  da  her- 
cega  i  bana  Ivana  Korvina  uvede  u  posjed  gradova  Medvegrada, 
Rakovca  i  Lukavca,  koje  mu  je  posebnom  poveljom  darovao.  Ovdje 
se  pozivlje  kralj  na  ugovor  pozunski  od  17.  juna  1490.,  sto  ga  je  i 
kralj  Vladislav  potvrdio  u  Farkashidi  31.  jula  1490.^  Kako  i  kada 
je  ovo  uvedenje  provedeno,  nije  nam  poznato 

Dok  je  kako  smo  vidili  Alfonso  Tuz  prodao  svoje  pravo  na 
Lukavec,  nije  to  ucinila  jos  ziva  mu  sestra  Sofija,  zena  Andrije  He- 
ninga  Susjedgradskoga.  Kad  je  ova  7.  septembra  godine  1503. 
pred  zagrebackim  kaptolom  ucinila  ugovor  zamjenicnog  nasljetstva  sa 
svojim  muzem,  navodi  ona  i  grad  Lukavec  kao  svoje  imanje,  premda 
priznaje,  da  je  taj   grad  u  rukama  Korvinovim.^ 

Godine  1504.  12.  oktobra  umrije  herceg  i  lian  Ivan  Korvin  u 
Krapini,  a  zakopan  bude  u  crkvi  lepoglavskoga  pavlinskoga  samo- 
stana.    Ostavi  udovicu  Beatricu  i  djecu    Krsta  i  Jelisavu.    Tako    evo 

"  II.  146-149. 

'  II.  180. 

'  II    184.  185. 

*  Akadem.  arkiv  u  Zagrebu:  Doc.  a.  1513. 

"  II.  203—204. 

'  II.  207.— 209.,  225. 

19 


290 

dodje  grad  Lukavec  u  vlast  Beatrice  udove  hercegove  i  njezine  djece. 
Gradom  opet  upravljase  kao  kapetan  poznati  Stjepan  Berislavid. 

Medje  posjeda  grada  Lukavca  bile  su  u  velikom  neredu,  te  je  s 
toga  herceskinja  Beatrica  zamolila  kralja,  da  odredi  ophodnju  medja. 
24.  maja  god.  1508.  nalozi  kralj  \'ladislav  II.  zagrebackoni  kaptolu, 
da  se  te  medje  obidju  i  urede. ' 

God.  1509.  uda  se  Beatrica  ponovno  za  markgrofa  Jurja  Bran- 
denburskoga,  koji  tako  postane  suvlasnikom  grada  Lukavca.  Ved  17. 
aprila  1 509.  polaze  Stjepan  Berislavic  u  Gjuli  prisegu,  da  ce  cuvati 
povjerene  mu  gradove  Medvedgrad,  Lukavec  i  Rakovac,  te  da  ce  ih 
u  svako  doba  sa  svim  topovima  i  opremom  te  pripadnostima  na  prvi 
poziv  izruCiti  Beatrici  ili  muzu  joj  Jurju.  Ako  bi  koji  od  ove  dvojice 
gospodara  umro,  izrucit  ce  prezivjelomu.  Tako  isto  ce  cuvati  i  to 
obdrzavati  Berislavicevi  sluzbenici  u  tim  gradovima.  Tu  zakletvu  pot- 
pisao  je  Berislavid  casnim  hrvatskim  pismom  —  glagolicom.^ 

Stjepan  Berislavic  umrije  valjda  skoro  na  to,  jer  vec  17.  marta 
god.  1510  bijase  kastelanom  ovih  gradova  sin  mu  Gjuro  Berislavic. 
I  ovaj  je  tog  dana  u  Varazdinu  izdao  pismo,  u  kojem  se  je  pod 
prisegom  obvezao  inarkgrofu  Jurju  i  zeni  mu  Beatrici  kao  njegov 
otac  glede  cuvanja  i  predavanja  povjerenih  mu  gradova.  Cini  se  iz 
rijeci  toga  pisma,  da  je  Gjuro  Berislavic  primio  upravu  i  cuvanje 
tih  gradova  iz  polovine,  t.  j.  da  je  njemu  pol  dohodaka  pripadalo 
(^pro  media  parte  dederuntj.*  Dakle  to  mu  bijase  placom. 

Nekoliko  dana  na  to  umrije  Beatrica  (oko  20.  III.)  valjda  u  Va- 
razdinu, a  Juraj  se  BrandenburSki  pozuri,  da  stece  vlasnost  gradova 
svoje  pokojne  zene.  To  mu  bijase  lako  kao  kraljevskom  rodjaku,  i 
vidimo,  da  je  kralj  Vladislav  vec  21.  marta  u  Ostrogonu  izdao  da- 
rovnicu,  kojom  je  Jurju  markgrofu  Brandenburskomu  darovao  Med- 
vedgrad, Rakovac  i  Lukavec,  sa  svim  turopoljskim  selima :  Mlakom, 
Plesom,  Rakarjem,  Kobilicem,  Goricom.  Kucem,  Busevcem,  Mrac- 
linom,  Kui>ancem,  Kurilovcem,  Lomnicom,  Lukavcem,  Malim  i  Velikim 
Obrezem,  Vukovinom,  Kupcinom,  Luzjem,  Hrelidem,  Lekenikom,  Du- 
brancem  kod  sv.  Kate,  Gustilnicom,  \'ojno§cem,  Jarebidem,  Novakima, 
Demerjem,  Vukomeri6em,  Bukovcakom  i  Draganozcem.  Osim  toga  mu 
daruje  neke  zagorske,  slavonske  i  ugarske  gradove.* 

Dok  je  tako  dobio  juraj   markgrof  Brandenburski   darovnicu  za 

'  II.  248. 
»  II.  257.  -259. 
'  II.  283.-284. 
♦  II.  285.-289. 


291 

recene  gradove,  eto  vec  25.  aprila  izdaje  kralj  Vladislav  u  Vise- 
gradu  Mojsiji  Buzlaju  mestru  svoga  dvora  i  sinu  njegovom  Ladi- 
siavu  svom  peharniku  darovnicu  za  gradove  Medvedgrad,  Lukavec 
i  Rakovac,  koji  su  gradovi  kako  veli  pripali  kruni.  Buzlaj  imao 
je  za  to  otstupiti  kralju  trgoviste  Buzu  u  Erdeljix  i  trgoviste  Sam- 
bok  u  Ugarskoj,  te  nadoplatiti  jos  1000  forinti.  Kralj  isti  dan  na- 
lozi  kaptolu  zagrebackomu,  da  Buzlaje  uvede  u  posjed  ovih  daro- 
vanih  gradova',  Ovo  darovanje  da  sto  ostalo  je  hez  uspjeha,  jer  je 
markgrof  Gjuro  ostao  i  nadalje  gospodarom  tih  gradova.  Od  tada 
nalazimo,  da  Lukavcem  upravljaju  tudjinci,  kapetani  medvedgradski, 
sluzbenici  markgrofovi.  Ve6  g.  1512.  bio  je  kapetanom  lukaveckim 
Petar  Pan  iz  Kunigsfelda,  god.  1516.  Konrad  Pincinger,  1519.  Sigis- 
mund  Frodnohar  iz  Bednje.  God.  1519.  spominje  se  faktorom  luka- 
veckim Krsto  Pan,  valjda  sin  Petrov,  a  kastelanom  neki  Andrija  Krznar, 
a  g.   1520.  Benko  Stos  kapetanom. 

God.  1521.  bijase  grad  Lukavec  u  rukama  Ivana  Kosarskoga 
od  Kolovratd,  kapetana  Medvedgradskog,  dvorjanika  kralja  Ljude- 
vita.  Historik  Kukuljevic  tvrdi,  da  je  oko  god.  1520.  markgrof  Juraj 
zalozio  Medvedgrad  za  3000  forinti  tomu  Kosarskomu.'^  Po  torn 
evo  bi  uz  Medvedgrad  drzao  i  Lukavec.  Sto  i  kakova  su  nasilja 
ovi  kapetani  medvedgradski  po  Turopolju  cinili,  govorimo  na  drugom 
mjestu. 

God.  1513.  opet  se  javljaju  potomci  Ivana  Tuza  sa  svojim  za- 
htjevima  glede  Lukavca  i  drugih  gradova.  Bila  je  to  Sofija  zena 
Mate  Frankopana,  a  sestra  Alfonza  Tuza,  pak  Nikola  Dersfy,  sin  So- 
fije  Tuzove,  kceri  Nikole  brata  Ivana  Tuza.'^  Dbk  je  Dersfy  sa  svojim 
zahtjevima  bio  odbijen,  znala  je  Sofija  protiv  markgrofa  Jurja  isposlo- 
vati  u  bana  i  palatina  Mirka  Perena  presudu,  da  joj  se  Medvedgrad 
i  Lukavec  uruci.  To  urucenje  (restatutioj  imao  je  provesti  zagre- 
backi  kaptol  Kad  je  izaslanik  kaptola  prebendar  Blaz  iz  Nedeljisca  s 
banskim  povjerenikom  mestrom  Ivanom  Hethejem  dosao  na  Medved- 
grad i  Lukavec,  budu  potjerani  od  Ijudi  markgrof  ovih.* 

God.  1517.  mnogo  se  radilo  oko  popravka  i  utvrda  grada 
Lukavca.  Po  nalogu  markgrofovom  prisilio  je  tadanji  kapetan  medved- 
gradski Konrad  Pincinger  kmetove  iz  Rakovca  i  Vrbovca,  da  su  mo- 


'  II.  289.-291. 

'  Arkiv    za  Jugoslav,  povj.  III.  52.  Valjda    to  tvrdi  po   vijesti    sadrzanoj 
u  nize  spomenutom  prodajnom  ugovoru  od  g.  1524. 
'  II.  304.  -  307. 
*  II.  o24.— 325.  359. 


292 

rali  raditi  oko  popravljanja  grada  Lukavca.  Na  to  nasilje  potuzili 
se  receni  kmetovi  samom  markgrofu  naglasujudi,  da  nijesu  nikad 
morali  obavljati  takove  poslove  onkraj  Save,  kad  ne  mogu  ni  doma 
svladati,  ono,  §to  se  od  njih  trazi.' 

Lukavec  je  neprestano  imao  svocra  kaStelana,  koji  je  ujedno 
bio  i  zupanom  turopoljskim.  Da  §to  taj  bijaSe  ovisan  o  kapetanu 
medvedgradskom. 

Otkako  ie  markgrof  Brandenburski  postao  gospodarom  Lukavca, 
tekla  je  pravda  izmedju  njega  i  Turopoljaca,  koje  je  hotio  sasvim 
uniStiti  i  potisnuti  u  knietstvo.  Napokon  je  godine  1520.  kralj  iz- 
rekao  presudu  u  prilog  Turopoljaca.  Valjda  se  tada  markgrof  zelio 
rijesiti  toga  grada.  Xjemu  uspije  prodati  sve  svoje  gradove  u  Hr- 
vatskoj,  a  medju  njima  i  Lukavec.  U  Budimu,  dne  27.  oktobra  god. 
1524.  potpisao  je  markgrof  prodajni  ugovor,  kojim  je  sve  hrvatske 
o-radove  prodao  kraljici  Mariji,  zeni  Ljudevita  IL,  za  22.000  forinti  i 
platez  Kosarskomu  od  3000  for.,  sto  mu  je  markgrof  dugovao.^ 

Nu  ovom  prodajcim  nije  odmah  kapetan  Kosarski  otisao  iz 
Medvedgrada,  jer  ga  u  decembru  iste  godine  spominju  pisma.  On 
je  bio  veliki  nasilnik,  jer  od  njega  stradahu  Turopoljci  veoma  mnogo. 
Za  cijelo  nije  odmah  dobio  isplacenu  svoju  trazbinu.  God.  1527.  vec 
ga  tamo  nije  bilo.-' 

Kraljica  je  Marija  medjutim  dugovala  Franji  Bacanu  hrvatskom 
banu  2000  for.  za  kup  njegovog  dvora  Horhi  zvanog,  sto  ga  je 
prodao  Pavlu  l-Jakicu.  Za  taj  dug  zalozi  kraljica  15.  marta  god.  1527. 
Bacanu  grad  Lukavec.^  Dali  je  Bacan  dosao  u  posjed  Lukavca  nije 
nam  poznato,  jer  nemamo  o  tom  vijesti.  Pak  ako  i  jest,  doskora 
bude  istisnut  kao  prista§a  Habsburgovca  kralja  Ferdinanda  L,  sto  ga 
Hrvati  1.  januara  1527.  na  Cetinu  izabrase  svojim  kraljem,  od  pri- 
stasa  protukralja  Ivana  Zapoljskoga,  kojima  bijaSe  u  Hrvatskoj  na 
celu  mozni   Krsto   Frankopan  knez  Krcki,  Modruski  i  Senjski. 

Otkako  je  knez  Ivan  Karlovic  Ivrbavski  kupio  od  kraljice  Ma- 
rije  grad  Medvedgrad  s  Rakovcem",  te  sa  svojim  surjakom  knezom 
Nikolom  Zrinskim  starijim  uredio  zajednicu  uzivanja  tih  gradova, 
zaposjedne  i  Lukavec,  te  vec  9.  augusta  godine  1527.  daje  neke  slo- 
bo-^tine  Tomi  i  Grgi  Pogledicu.  31.  jula  1527.  javlja  knez  Krsto 
Frankopan  senjskomu  biskupu  jozeficu,  da  knez  Ivan   Karlovic^  ugnje- 

'  II.  3.S4.— SSf). 

MI.  .')lit.— o22. 

'  n.  339. 

*  III.  4. 

»  Arkiv  III.  52.-58.  i  dodatak  listina  XXXI 


293 

lava  plfmice   Lukavcaue  (Turopoljce).'   U  ujegovo  doba  bili  sua   Lu- 
kavcu  kastelaai   Pavao  Stojsic  i  Gr<^ar  Petrovic. 

Poslije  smrti  Ivana  Karlovica  zapremi  Lukavec  na  temelju  raznih 
nasljednih  ugovora  njegov  surjak  knez  Nikola  Zrinski,  koji  vec  18. 
januara  1532.  izdaje  pismo  u  »svom«  gradu  Lukavcu."^  Pisma  spo- 
minju,  da  je  Zrinski  Lukavec  kupio  od  Franje  Badana.^  Od  toga  vre- 
mena  pak  sve  do  polovine  XVI.  vijeka  ostaje  grad  Lukavec  u  po- 
sjedu  porodice  Zrinskih. 

God  1534.  umrije.  Nikola  Zrinski,  ostavivsi  udovu  Jelenu  kne- 
ginju  Krbavsku  i  dva  malodobna  sina  Ivana  i  Nikolu,  potonjeg  slavnog 
sigetskog  junaka.  Ve6  2.  decembra  iste  godine  darova  kralj  Fer- 
dinand 1.  grad  Medvedgrad  s  Rakovcem  i  Lukavcem  svom  kapetanu 
i  savjetniku  Ljudevitu  Lovri  Pakrackomu  (Pekry)  od  Petrovine  kao 
odstetu  za  vjerne  sluzbe  i  troskove,  koje  je  on  ucinio  za  kralja,  sto 
je  iznasalo  do  10.000  for.  Nu  ovi  gradovi  bili  su  u  rukama  obitelji 
Zrinskih,  te  ih  do  tog  vremena  ne  mogase  zadobiti.  Za  to  izda  kralj 
Ljudevitu  Pakrackom  4.  decembra  t.  g.  pismo,  kojim  obecaje,  da  6e 
do  slijedeceg  Jurjeva  te  gradove  iz  ruku  Zrinskih  izbaviti  i  njemu  ih 
uruciti;  ne  ce  li  pako  udovica  Zrinska  i  djeca  njezina  htjeti  gradove 
te  izruciti,  slobodno  mu  je  (Pakrackomuj,  da  ih  silom  zauzme. 
Zrinska  udovica  branila  je  svoje  pravo  za  cijelo  pozivaju6i  se  na 
zapis  (kraljevski)  ucinjen  Ivanu  Karlovicu  Krbavskom  i  na  nasljedne 
ugovore  sklopljene  izmedju  brata  i  muza  njezina.  Za  to  je  sada  jasno, 
za  sto  je  kralj  g.  1535.  pozvao  kaptol  zagrebacki,  da  dostavi  kraljevom 
tajniku  Albertu  prepostu  pecuhskom  prijepis  zapisa,  koji  se  cuvao  u 
arkivu  toga  kaptola.* 

Medjutim  javljaju  se  opet  potomci  Ivana  Tuza,  da  uzdrze  svoje 
pravo  na  gradove  svog  pradjeda.  28.  augusta  god.  1535.,  dolazi  pred 
cazmanski  kaptol  Petar  Palffi  Zelenski,  koji  u  ime  svojih  sinova  Stje- 
pana  i  Vuka,  te  zene  svoje  Sofije  i  ostalih  njezinih  sestara  kceri 
Dersfyja  od  SrediSca,  ulozi  svecani  prosvjed  protiv  darovnice  kraljeve 
izdanoj   Ljudevitu  Pakrackomu  za  Medvedgrad,   Rakovec   i  Lukavec.^ 

Prepost  pecuhski  Alberto  dosao  je  osobno  udovici  Zrinskoj  i 
njezinoj    djeci  te  trazio   izrucenje    ovih   gradova.  Udovica  zatrazi  tada 


'  III.  2.  525. 
'  III-  526.-527. 

'*  III.  313.  »  .  .  castellum  Lukawez  seorsum  a  .  .  .  Francisco  de  Batthyan 
se  emisse  retul. 

'  III.  24.-26.  28. 
«  III.  29.— 30. 


294 

zastitu  u  hrvatskih  staleza  i  redova,  koji  se  pismom  iz  Za^reba  19.  sep- 
tenibra  1535.  obrate  molbom  na  kralja,  moleci,  da  s  obzirum  na  to,  §to 
je  pokojni  Nikola  Zrinski  te  gradove  kupio  i  iiaslijedio,  te  poradi 
velikih  zasluga  ^to  ih  je  sacuvao  od  Zapoljinih  pristasa,  ostavi  te  gra- 
dove u  rukama  Zrinskih,  a  hode  li  im  zaista  oduzeti  ih,  neka  ih  ot- 
§teti.*  Medjutim  nadjose  si  Zrinski  dobra  prijatelju  skivnog  brani- 
telja  Kisega  Nikolu  Jurisida,  koji  im  obeda  u  kralja  isposlovati  pisma, 
po  kojima  bi  Lukavec,  Medved<j;rad  i  Rakovac  ostao  kao  bustiiia  u 
rukama  njihovim.  Ved  24.  jula  1539.  pristaje  kralj  na  to,  sto  je  Jurisid 
ohedSLO.'^  To  svoje  obeiianje  izvrsi  kralj  god.  1541.  kad  je  u  Beckom, 
novom  mjestu  19.  januara  izdao  ispravu,  kojom  je  bradi  Ivanu  i  Ni- 
koli  Zrinskomu  darovao  grad  Medvedgrad,  te  kastele  Lukavec  i  Ra- 
kovac, pak  nalozio  kaptolu  cazmanskom,  da  obdarenike  propisno  uvede 
u   posjed.^ 

Malo  iza  toga  g.  1542.  pogibe  Ivan  Zrinski  pod  biskupovim  gradom 
Vinodolom,  i  tako  osta  Nikola  sam  gospodarom  Lukavca.  Njegova  zena 
bila  je  knjeginja  Kata  Frankopanka,  sestra  Stjepana  Frankopana  pos- 
Ijednjega  od  loze  ozaljskih  Frankopana.  Sa  Stjepanom  sklopi  ban  Ni- 
kola Zrinski  god.  1544.  ugovor  o  uzajamnom  nasljetstvu.  U  tom  se 
ugovoru  medju  Zrinskim  gradovima  navodi  i  grad  Lukavec* 

Makar  da  je  ban  Nikola  Zrinski  bio  junak  od  pete  do  glave, 
bio  je  ipak  veliki  nasilnik.  Po  njegovom  nalogu  cinili  su  njegovi 
sluzbenici  silna  nasilja  u  Turopolju.  Nije  onda  ni  cudo,  da  su  i  Tu- 
ropoljci  godine    1550.  ustali  i  potjerali  njegove    vojnike  iz  Turopolja. 

Turopoljci  ne  samo,  da  su  branili  svoju  slobodu,  i  podnasali  pred 
kraljem  tuzbe  glede  nasilja,  koja  su  im  nanesena,  oni  su  takodjer  trazili 
svoj  grad  Lukavec,  da  im  se  vrati.  Od  g.  1546.  pak  do  1553.  bilo  je 
mnogo  istraga  protiv  Zrinskoga.  Sto  nije  uspjelo  svim  kralj evskim 
nalozima,  uspjelo  je  posredovanjem  biskupa  gjurskog  Pavla  Gregor- 
janca,  Mihajla  Mereja  kr.  namjesnika,  Tome  iz  Kamarja  potsuca  kr. 
kurije  i  hrvatskog  protonotara  Mihajla  Ravenskoga.  Ovi  izmiriSe 
Turopoljce  i  Zrinskoga,  tako,  da  su  obje  stranke  pred  kraljem  u  Po- 
zunu  26.  oktobra  g.  1 553.  utanaCile  izmirenje,  i  Zrinski  6e  Turo- 
poljcima  vratiti  Lukavec,  a  Turopoljci  zaboravit  na  sve  nepravde  i 
naiiilja,  koja  su  pretrpili.  Istog  dana  nalozi  kralj  kaptolu  zagre- 
baCkomu,  da  iza^alje  svog  izaslanika,  pred  kojim  6e  se  grad  Lukavec 
izruCiti  Turopoljcima.  Ved    1 1 .  novembra,  na  samo   Martinje,  dosli  su 

'  III.  30.— 33. 
"  III.  71.-82. 
'  III.  8L  82. 
*  III.  92.-95. 


295 

zastupnici  o]-»cine  Turopoljske  pred  zajrrebacki  kaptol,  te  su  ondje  oci- 
tovali  da  im  je  ban  Nikola  Zrinski  potpunoma  zadovoljio  i  predao 
grad  Lukavec  sa  svim  topovima  i  namjestajem,  a  oiii  da  ga  rijesavaju 
svake  odgovornosti  glede  uepravde  i  nasilja  njima  nanesenih. 

Sad  je  samo  jos  trebalo  obaviti  izrucenje  i  preuzece  grada 
Lukavca,  Zrinski  je  zamolio  kaptol,  da  izasalje  svoje  izaslanika  u  Bre- 
zovicu,  dvor  Ambroza  Gregorjanca^  gdje  je  Zrinski  bio  bolestan,  radi 
cesa  ne  mogose  osobno  doci  pred  kaptol.  Kaptol  izasalje  kanonike 
Nikolu  Slobocina  i  Ivana  Moslavackog  k  Zrinskomu.  Ovi  dodjose  u  dvor 
Brezovicu  12.  novembra  i  tu  je  Zrinski  Turopoljcima  izrucio  grad  Luka- 


Dvoriste  u  gradu  Lukavcu. 


vec  sa  svim  topovima,  namjestajem  i  pripadnostima,  i  izjavio,  da  je  i  on 
sa  strane  Turopoljaca  primio  potpunu  zadovoljgtinu.  O  izjavi  Zrinskoga 
izda  kaptol  svecanu  ispravu.  Tako  je  kaptol  ve6  19.  novembra 
poslao  na  lice  mjesta  u  Lukavec  kanonike  Krsta  Mikulida  i  Vinka  I'z 
Par  me,  da  prisustvuju  izrucenju  i  primanju  grada  Lukavca.  Do^avsi 
onamo  nasli  su  tamo  Ambroza  Gregorjanca,  koji  je  u  ime  bana  Ni- 
kole  Zrinskoga  otvorio  gradska  vrata  i  izrucio  Turopoljcima  grad  sa 
svim  unutri.  Turopoljci  izrucise  Gregorjancu  potvrdu  glede  primitka, 
na  sto  je  Gregorijanec  otisao.  Nu  kad  su  Turopoljci  dosli  na  grad- 
ski  majur  Talodium),  nasli  su  tamo  bivsega  kastelana  lukaveckoga 
Luku  Markovi(5a  sa  obitelju  i  vratarima  vojnicima,  davsi  mu  rok 
od  tri  dana,   da  ostavi  majur  sa  svojim  Ijudima  i  zitom. 


296 

O  ucinjenoj  predaji  izda  kaptol  2l.  novembra  pismo.  Ali  me- 
djiitim  kastelan  se  Markovic  nije  udaljio  s  majura.  To  su  Turopoljci 
smatrali  povredom  ugovora  i  ocitovanja,  koje  im  je  ucinio  Zrinski,  za 
to  evo  28.  decembra  ulazu  pred  zagrebackim  kaptolom  svecani  pro- 
svjed,  stavivsi  izvan  kreposti  svoje  oc^itovanje  poirledom  na  receni 
niajur. ' 

Turopoljci  se  s  toga  potuzi^e  i  kralju,  koji  pozove  Zrinskoga 
preda  se  na  sud.-  Ta  pravda  radi  to^-  majura  trajala  je  jos  go- 
dine   1555. 

Dok  se  to  dogadjalo,  darova  kralj.  namjesnik  u  Ugarskoj 
biskup  jegarski  Franjo  Ilocki  (Ujlakyi  grad  Lukavec  Tomi  Xadazdu 
dvorskom  sucu.  Koje  je  to  godine  ucinjeno  nije  nam  poznato,  ali 
svakako  prije  g.  1554.  Mozda  odmah  nakon  izrucenja  grada  Turo- 
poljcima.  Ved  1554.  tekla  je  pravda  medju  Turopoljcima  i  Nadazdom 
radi  Lukavca.  Kako  je  ta  parnica  tekla  nije  za  nas  od  vaznosti  — 
jer  grad  Lukavec  osta  ipak  u  rukama  turopoljskim.  Spomenut  demo 
samo,  da  je  po  smrti  Tome  vodio  pravdu  dalje  sin  mu  Franjo  Nadazd 
i  da  su  Turopoljci  potjerali  povjerenstvo  g.  1566.,  kad  je  ovo  htjelo 
uvesti  Nadazda  u  posjed  grada.  Napokon  god.  1582.  dosudi  ban 
Krsto  Ungrad  grad  Lukavec  Turopoljcima  i  to  Stjepanu  Miksicu,  koji 
je  dokazao,  da  je  taj  grad  sagradjen  na  njegovoj  djedovini.^  Da- 
kako  to  je  bilo  nuzno,  jer  samo  na  taj  nacin  moglo  se  dokazati 
pravo  na  Lukavec. 

Kad  su  Turopoljci  preuzeli  od  Zrinskoga  grad  Lukavec,  bio  je 
taj  cijel,  dobro  utvrdjen  i  providjen.  Ne  znamo  kako  je  doslo  do  toga, 
da  je  grad  Lukavec  bio  vec  godine  1556.  razvaljen.  Te  najme 
godine  10.  maja  sabrala  se  je  opcina  turopoljska  po  svojim  za- 
stupnicama  pred  kaptolom  zagrebaCkim,  te  je  tamo  primila  u  svoje 
bratstvo,  Mateja  Zalatnoka  inace  Slatinskoga  te  mu  darovala  zemljiste, 
na  kojem  je  stajao  razvaljen  grad  Lukavec  i  locum  dicti  fortalitii  seu 
castelli  eorum  Lwkawecz  diruti)  zajedno  s  opkopom  gradskim  i  mli- 
nom  u  gradskom  opkopu,  i  jo§  neka  zemlji^ta  i  sume.  Po  njemu  da- 
rovala je  opdina  to  sve  jos  i  bratu  njegovom  Cijuri  i  kcerima  nje- 
govim  Ani,  Margareti  i  Magdaleni.'*  Opdina  je  to  udinila  Slatinskomu 
kao  priznanje  zasluga,  koje  je  stekao  po  Turopolje  u  parnici  protiv 
Zrinskoga. 

'  111.  317.-332. 
'  m.  340.-343. 

''  III.  391.  IV.  14.  41.  Sravni    savezni    clanak  o  Donjem  Lukavcem,  na- 
rocito  god.  1412.  i    1428. 
*  III.  378.-382. 


297 

Dok  je  tekla  parnica  <^lede  n^rada  r.ukavca  medju  Taropoljcima 
i  Nadazdima,  nije  niti  kralj  priznavao  Turopoljce  vlasnicima  j^rada 
Lukavca.  S  toga  i  vidimo,  da  se  u  kralj.  darovnici  za  Turopoljce 
god.  1560.,  gdje  S2  nabrajaju  turupoljski  posjedi,  izricno  naglasuje 
sizim  grada  Lukavca  i  njegovih  pristajalista«,  koji  je  po  kr.  namjes- 
niku  Franji  IloCkom  bio  darovan  Tomi  Nadazdu. ' 

Usuprot  svemu  tomu  ostade  Matej  Slatinski  ipak  u  posjedu 
razvaljenog  grada  Lukavca,  koji  nije  nikad  vi.se  obnovljen  na  istom 
mjestu. 

Potreba,  da  opcina  ima  svoj  grad,  mora  da  se  osje^ala,  jer 
Turopoljci  sagradise  novi  grad  istog  imeiia  na  istom  mjestu,  gdje  i 
danas  stoji.  Grad  je  bio  god.  1576.  vec  gotov,  jer  je  12.  februara  sklopio 
zupan  Matej  Slatinski,  te  Benko  Arbanas,  Stjepan  Benesi(5,  Ivan 
Vlah,  Gjuro  Volaric  i  Ivan  Stanilovic,  u  ime  sviju  plemica  iz  Gornjeg 
i  Donjeg  Lukavca,  Donje  Lomnice  i  Malog  Obreza  ugovor  sa  Gjurom 
Levacicem  (kmetom  Slatinskogaj,  kojeg  namjestise  vratarom  (portariusj 
grada  Lukavca  za  jednu  godinu  uz  placu  od  12  for.,  12  cetvrtinaka 
zita  i  5  kablova  vina,^ 

Istom  kad  je  god.  1582.  ban  Ivan  Ungnad  izrekao  spomenutu 
presudu  glede  Lukavca,  osta  taj  razruseni  grad  unapred  u  mirnom  po- 
sjedu porodice  Slatinskog.  God.  1587.  zadobio  je  tadanji  kanonik  za- 
grebacki  Gjuro  Slatinski  sin  Matej ev  zajedno  s  bratom  Baltazarom 
majkom  Katom  Gubasevackom  i  sestrom  Margaretom  udovom  Stje- 
pana  Hada  darovnicu  kralja  Rudolfa  II.  za  mjesto  (fundus),  na  kojem 
je  stajao  grad  Lukavec  i  posjede  u  Donjem  Lukavcu,  Trnovcu,  Ku- 
rilovcu,  Kusancu,  Plesu,  Novgarima,  Lekeniku,  Kostanjevcu  i  Du- 
brancu.^  Gjuro  je  Slatinski  postao  kasnije  biskupom  pecuhskim  i  na- 
pokon  rosonskim,  arcidjakonom  vrboveckim,  te  je  valjda  sve  svoje 
pravo  na  Lukavec  prepustio  potomcima  svoje  sestre  Margarete. 

Cini  se,  da  je  novi  turopoljski  grad  Lukavec  bio  isprva  od 
drva  sagradjen  kako  je  bio  i  stari.  Bio  je  za  cijelo  vrlo  nialen  i  ti- 
jesan  te  ga  je  valjalo  prosiriti  i  graditi,  ako  se  htjelo,  da  sluzi  svrsi. 
S  toga  i  vidimo,  da  se  god.  1612.  marljivo  radi  oko  gradnje  grada. 
Bilo  je  zaposleno  mnostvo  radnika,  za  koje  odredi  spravisde  potrebne 
nadzornike  (praefecti  laboratorum) :  plemica  Stjepana  Arbanasa,  Ni- 
kolu  i  Gaspara  Plepelida.  Ovi  su    imali    veliku  vlast    nad  radnicima. 

'  III.  450.— 460. 
*  IV.  27. 

'  N.  R.  A.  fasc.  551.  Nro.  35.  prije  u  zem.  arkivu  u  Zagrcbu,  sada  u 
drJav.  arkivu  u  Budimpesti. 


298 

Oni,  koji  uijesu  dosli  iia  posiio  ili  su  kasiio  dosli,  imali  se  kazniti 
za  svaki  dan  j^lobom  od  jedne  torinte,  a  dobili  bi  i  batine.  Oni  pako, 
koji  bi  ove  nadzornike  vrijedjali  iniali  su  dobiti  batine.  Prigodom 
gradnje  grada  dao  je  zupan  Stjepan  Mudic  za  radnike  mnogo  zitka, 
koji  mu  opcina  sa  20  for.  otsteti.  A  zadobio  je  torn  zgodom  ranu. 
Svaka  kuda  imala  je  dati  za  krov  grada  25  dasaka  dugih  4  lakta. 
Odredjeno  bade  takodjer,  da  se  dopremi  drvo  za  gornji  dio  grada, 
a  nemarnici  u  dovozu  imali  se  kazniti  jednom  forintom  po  drvu. 
Zupan  je  imao  odredjivati  broj  radnika.  Na  istim  spraviscima  24. 
oktobra  i  13.  decembra  odredjena  je  placa  lukaveckom  kastelanu  i 
zupanovom   sluzi  u  iznosu  od   16.  for.  godisnjih. ' 

Radnje  oko  Lukavca  mora  da  su  bile  veoma  zurne,  jer  ved 
slijedede  godine  1613.,  u  cetvrtak  poslije  Male  gospoje  (12.  sep- 
tembra)  drzalo  turopoljsko  spravis6e  u  gradu  Lukavcu.  To  je  prvo 
spravisfie,  sto  se  u  torn  novom  turopoljskom  gradu  sastalo.  I  prvo 
pitanje,  koje  se  tu  raspravljalo  bilo  je  o  gradu  Lukavcu.  Potomak, 
sin  spomenute  jur  Margarete  Slatinske  i  Stjepana  Hada,  Caspar 
Hada  iznesao  je  pred  bana  Tomu  Erdody-a  tvrdnju,  da  novosagra- 
djeni  grad  Lukavec  sa  zemljistem,  na  kom  je  sagradjen,  pripada  njemu 
trazed  to  putem  pravde.  Ban  glede  toga  zahtijeva  obavijesti  opdinu 
turopoljsku.  Turopoljci  primise  banovo  pismo  duznim  pocitanjem  na 
ijvoni  svum  spraviscu  i  priznase,  da  su  predji  Hadini  doista  dobili  od 
njihovih  predja  darovnicu  za  poruseni  grad  Lukavec  i  zemljiste,  ali 
da  je  to  tlo  starog  grada  Lukavca  ostalo  pusto  i  prazno  kako  je. 
bilo  kad  je  darovano,  a  da  je  tlo  novog  grada  Lukavca  bilo  i 
jest  sada  prava  opdinska  svojina.  Da  se  sto  bolje  ban  o  torn  uvje- 
riti  moze,  zamolise  Turopoljci  neka  izasalje  povjerenstvo  na  oCevid, 
i  da  im  se  o  torn  onda  izda  svjedodzba  za  ocuvanje  njihovih  prava 
u  buducnosti.  Ujedno  istaknuse,  da  6q  i  oni  udariti  protiv  Hada  pu- 
tem pravde. 

Kako  je  dalje  tekla  ta   pravda    protiv   Hada,  nije  nam  poznato. 

Na  istom  spravisiu  odredjena  je  i  »vjecna  straza«  za  grad  Lu- 
kavec. Kastelanu  Nikoli  Banisdaku  budu  dodijeljena  jos  dva  plemic^a, 
koji  ce  se  uvijek  novom  dvojicom  izmijenjivati,  pod  kazan  gubitka 
svega  imetka.  Ova  dvojica  imala  su  dolaziti  u  Lukavec  izmjeniCnim 
redom  iz  sela  Donje  Lomnice,  oba  Lukavca,  Luzja,  Hra^<5a,  Velike 
.Wlake,  Plesa,  Kobilica,  Raknrja,  llovinjaka,  obih  Gorica,  Kurilovca, 
Kusanca,  Mraclina,  Laza,  Busevca,  Kuca  i  Rakitovca,  i  napokon  svi 
Vrhovljani  (=  montanes,  od  sv.   Kate)   svojim  redom. 

'  IV.  494.-495. 


299 


2a  potrepstine  grada  i  sluzheuika  obecasc  Vrhovljani  10  kablova 
vina,  a  tako  i  Poljci,  od  kojih  je  N4alenic  dao  4,  a  isto  toliko  znpan 
i  ostali.^ 

.Slijedece  <4odine  5.  marta  izabran  je  bespkitnim  kastelanom 
Matija  Miksic,  koji  je  imao  uza  se  uvijek  jos  dvojicu  strazara  ili  ti 
vratara  (custodes,  portarii).  Ti  strazari  imali  sa  redom.  dolaziti  iz  sela 
pod  kazan  o-ubitka  g-lave  i  imetka,  a  za  uzdrzavanje  o^rada  raspisan  je 
porez  od  50  dinara  po  kuci.  Vec  22.  juna  odredjeno  je,  da  se  placa 
kastelanu  i  dvojici  vratara  ima  namaknuti  porezom  od  50  dinara  po 
kuci.  Kastelanu  odredjena  je  placa  godisnjih  25  for.,  a  svakom  stra- 
zaru-vrataru  2  for.  mjesecno.  Opet  je  izabran  novi  kastelan  Mihajlo 
Miksic,  koji  polozi    odniah    prisegu.    Za    maz    grada    Lukavca  (jer  je 


Turopoljski  top  u  gradu   l.uRavcu. 

opet  nesto  gradjeno)  imala  su  doprinasati  sva  sela  turopoljska  pse- 
nicnu  slamu.  Malenic,  Bukovacki  i  zupan  obecahu  svaki  po  jedan 
voz.  Od  sela  obecalo  je  Gornji  i  Donji  Lukavec  3  voza.  A  kad  bude 
treba,  odredit  ce  zupan  do  voz  drvlja  i  lesa  »kaj  se  bude  Lukavec 
mazal,«^  Iste  godine  na  Lucijino  odredi  opcina,  da  se  gradi  svod  u 
Lukavcu,  a  za  taj  posao  i  jo§  neke  druge  potrebe  odredjeni  su  rucni 
radnici  na  dan  15.  decembra  iz  Vel.  Mlake,  Hras6a,  Luzja,  Gor.  i 
Donj.  Lukavca  i  Gornje  Lomnice. 

Kad  su  g.  1615.  otstupila  oba  vratara,  namjesten  je  samo  jedan, 
i  to  Grgur  Jalsevecki.''  Od  toga    vremena  bio  je  samo   jedan    vratar. 

Cini  se,  da  je  grad  Lukavec  u  glavnom  bio  do  god.  1615.  sa- 
sagradjen,  nu  raznih    manjili    popravaka  bilo  je   vazda.   Tako  je  god. 


'  IV.  497.  41)8. 
'  IV.  504.  509. 
'  IV.  509. 


300 

1635.  izgradjen  <rrHdski  Llimnjak. '  Daske  za  <rradski  krov  imali  su 
izradjivati  turopolj-ski  kmetovi  u  Lekcnikii,  i  to  1000  komada  na  go- 
dinu,  te   ih  o  Jurievu   dopremiti   u   irrad.'^ 

U  grad  se  ulazilo  niostom,  koji  je  godine  1664.  popravljen. 
U  gradu  je  bio  i  zdenac.  Kamenje  za  gradnju  zdenca  vozeno  je 
od  Save.^ 

Spomenuto  je,  da  je  tada  bio  grad  Lukavec  (pretezno)  sagradjen 
od  drva,  s  toga  se  pocetkom  XMll.  vijeka  uvidjala  potreba,  da 
se  grad  gradi  od  kamena. 

Ved  12.  aprila  1705.  zakljuci  tumpoljsko  spravisce,  da  ima 
svaki  plemic  Turopoljac  dati  dva  voza  kamena  za  gradnju  grada. 
Cini  se  ali,  da  se  odmah  nije  pristupilo  gradnji,  jer  23.  septembra 
god.  1713.  zakljucuje  spravisce,  da  se  grad  Lukavec  gradi 
o  d  kamena.^ 

Grad  Lukavec  bio  je  u  to  vrijeme  vrlo  zapusten  i  slabo  oruzan, 
kako  to  svjedoci  inventar  od  god.  1715.  Bilo  je  tada  u  gradu  12 
teskih  pusaka  (sakalus  =  Wallbiichsei,  od  kojih  su  samo  tri  bile 
uporabive.  \\se  veriga,  dva  lanca,  komad  velike  puske  i  jedan  muzar, 
dva  koplja  (pik),  jedna  kaciga,  4  halaparde,  62  zeljezna  i  oko  40  olov- 
nih  taneta.  U  jednoj  skrinji  oko  dvije  sake  baruta,  a  tako  i  u  jednoj 
»zbanjici».  Zitka  nista  od  koristi.  Krov  bijase  sav  los  i  prokisao. 
Tako  su  i  zlijebi  bili  pokvareni.  Hodnik  naokolo  »vutel  i  otrgan«. 
Na  rpi  daske.^ 

Po  svoj  prilici  otpocelo  se  gradnjom  skoro  iza  toga.  God.  1731. 
popravljen  je  unutarnji  gradski  most,  god.  1733.  i  1734.  sluzile  su 
lukavecke  tamnice  za  uhicene  vjestice,  koje  su  tamo  osudjene  bile 
na  smrt  i  stra.snom  smrcu  svrsile  na  lomaci.^  Godine  1749.  spominje 
se,  da  se  povlastice  turopoljske  i  pe5at  iuva  »vu  bolti«  grada  Lu- 
kavca."  Dakle  te  godine  bio  je  grad  vec  sagradjen.  Vec  slijedede 
godine  1750.  odredjeno  je,  da  se  sastavi  gradski  inventar.  God.  1762. 
uredjivani  su  gradski  opkopi,  a  god.  1785.  gradjen  je  gradski  zdenac 
i  popravljane  su  gradske  tamnice.** 


'  IV.  52o.  529. 

'  IV.  540. 

''  Acta  publ.-polit.   a.   1650. — 1702.  p.  167.  u  turop    arkivu. 

*  Congregationalia  a.  1705.  fasc.  25.  Nr.  314.,  1713.  fasc.  38.  Nr.  441.  u 
turop.  arkivu. 

'  IV.  244.  245. 

'  Sravni  clanak  o  progonu  vjestica  u  ovom  djelu. 

'  Congregationalia  a.  1731.  u  turop.  arkivu,  te  IV.  297. 

•  Congregationalia  u  turop.  arkivu. 


301 

Kapelica  sv.  I>ucije  u  gradu  lAikavcu  opstajala  je  vec  g-odine 
1784.,  te  je  opcina  odredila,  da  se  za  nju  nabave  potrebne  stvari,  i 
da  se  zupniku  odranskomu  placa  1  forintu  za  mise,  koje  hi  ondje 
sluzio. ' 

Kad  je  god.  1793.  javio  zupnik  stupni^ki,  da  je  nastala  pogibelj 
od  razbojnika,  odredjeno  je,  da  se  podrzavaju  u  gradu  budne  nocne 
straze.^ 

Ne  treba  spominjati,  da  je  neprestance  drzan  u  gradu  kastelaii, 
kasnje  i  potkastelan,  a  osim  toga  i  strazari. 

Od.  konca  XVIII.  vijeka  nemamo  nista  osubita  zabiljeziti  o  gradu 
Lukavcu,  izim  da  je  god.  1818.  skoro  izgorio,  a  spasio  ga  je  Stjepan 
Vagic,  kojemu  opcina  za  to  doznaci  nagradu  od  4  for.  30  novc.^ 

U  gradu  cuvan  je  sve  do  god.  1848.  najvrijedniji  dio  turopolj- 
skoga  arkiva  (archivum  secretum),  koji  je  onda  preneSen  u  Veliku 
Goricu. 

Do  g.  1848.  drzala  se  opcinska  spravisca  u  gradu  Lukavcu, 
i  te  godine  je  citana  zadnja  misa  u  gradskoj  kapeli  sv.  Lucije.  Od 
tada  je  kapelica  ostala  zapustena.  Pocam  od  pedesetih  godina  XIX. 
vijeka  daju  se  u  gradu  stanovi  u  najam.  Danas  tamo  stanuje  jedaii 
tkalac. 

Bukovcak. 

Bukovcak  spada  medju  ona  sela,  sto  no  su  poredana  po  turo- 
poljskom  »vrhovlju«  :  po  Vukomeridkim  goricama.  One  stoji  izmedju 
sela  Lipnice,  Havidic  sela  i  Vukoinerida,  okruzeno  kosom  Vukome- 
rickih  gorica.  Sa  sjeverne  strane  uzdize  se  brdo  Zeridovka  (255  m.),  a 
s  istoka  Bukovcak  ^225  m.).  Po  crkvenom  sematizmu  od  god.  1909. 
broji  Bukovcak   182  katolicke  duse. 

Odakle  je  ime  tomu  selu,  nije  tesko  pogoditi,  ako  znamo,  da 
je  onuda  dosta  bukove  sume.  Od  bukve  dobila  su  i  druga  hrvatska 
sela  svoje  ime,  tako   Bukovac,  Bukovica,  Bukevje  i  dr. 

Najstariju  vijest  o  selu  Bukovcaku  imamo  od  god.  1459.^  a 
tada  nalazimo  ondje  porodice :  Priprovic  Horvat,  a  imala  je  tamo 
posjed  i  porodica  Vucic  iz  Ceha,  te  Smolko,  Gervec  i  Barilaba,  koji 
su  bill  obvezani  desetinom  kaptolu  zagrebackom.  Tom  se  prilikom 
to  selo    zove    »Bukovcaki.«^    Po    torn    selu    nosi    svoje    ime    plemicka 

'  Ibidem  a.  1784.  fasc  172.  Nr.  1836. 

''  Ibidem  a.  179.3.  fasc.  219.  Nr.  2544. 

'  Ibidem  a.  1818.  fasc.  381.  Nr.  5380. 
*  I.  293. 


302 

ohitelj  Bukovcak  (Bwkovchiak),  koja  se  prvi  put  spominje  go- 
dine  1447.  u  listini  od  31.  augusta,  a  zivjela  je  u  Vojnoscu,* 
kasnije  prozvanom  Cvetkovi(i  vrhom.  Godine  1466.  spominju  se 
u  Bukovcaku  ove  porodice :  Preprovic,  Smolkovic  ipotomci  Smolka), 
koji  kao  plemici  turopoljski  22.  augusta  pred  banom  Ivanom  Vitovcem 
imenovase  uz  ostale  Turopoljce  svoje  zastupnike.^  God.  1513.  spo- 
minje se  u  Bukovcaku  Mihajk),  a  god.  1517.  Toma  Smolkovid.^  U 
XVI.  vijeku  dalje  do  god.  1560.  spominju  se  tamo  porodice  Smol- 
k  o  \- i  c,  PetriCkovic  i  B  u  k  o  v  s  k  i.  U  kraljevskoj  darovnici  od 
29.  aprila  god.  1560.  spominje  se  i  Bukovcak  uz  ostala  turopoljska 
sela,  koja  su  darovana  plemicima  turopoljskim.*  God.  1572.  spominju 
se  opet  u  Bukovcaku  ove  plemenite  porodice :  Havidic,  Radenic,  Ce- 
rolovski  t!i,  Petravic  i  Petrincic,'^  a  god.  1613.  opet  porodica  Bu- 
kovcak i  god.    1614.  Smolkovid." 

God.  1632.  susrecemo  u  Bukovcaku  opet  ova  imena :  Kolar, 
Petrickovic-Sirek,  Petrickovic-Stavur,  .Smolkovic.*  God.  1667.  bilo  je 
u  Bukovcaku  11  kuca.^  Protiv  Prusa  god.  1758.,  a  pod  kapetanom 
Pavlom  Mudicem  vojevalo  je  6  plemica  iz  Bukovcaka.^  God.  1782. 
prigodom  popisa  turopoljskih  plemica  zivile  su  u  Bukovcaku  ove  po- 
rodice :  Cerovski,  Dubravec,  Markulin,  Pucekovic,  Smolkovic,  Vugri- 
novic."'God.  1809.  imala  su  protiv  Franceza  ustati  na  oruzje  iz  Bu- 
kovcaka  3  momka. " 

Busevec. 

Na  drzavnoj  cesti,  sto  prosijeca  Turopolje  prema  .Sisku,  1  1'5  km. 
udaljeno  od  Velike  Gorice,  stoji  selo  Busevec.  Pretezni  dio  kuca  sa- 
gradjen  je  desno  do  ceste,  dok  s  lijeve  strane  ima  tek  nekoliko  kuda 
s  opcinskom  kucom  i  kapelom  sv.  Ivana  Krstitelja  '^  Ova  kapela  stoji 
bas  na  mjestu,    kojim    je    nekoc  tekla  stara  rimska  cesta.    Kude  sela 


"  I.  285. 

'  I.  4o6. 

MI.  .326.  379. 

'  Hi.  44;>. 

^  IV.  24. 

«  IV.  49'J. 

•  IV.  129.-130. 

"  IV.  151. 

"  IV.  299. 

'"  IV.  316.--3.39. 

"  IV.  427. 

'*  O  toj  kapeli  govorit  ce  se  potanjc  u  posebnom  odsjeku. 


303 

su  vise  nianje  rastrkano  poredane,  a  gradjene  su  od  drva,  tek  neko- 
liko  ih  je  zidanih.  Po  crkvenom  sematizmu  od  god.  1909.  broji  Bu- 
sevec  691  kat.  dusu.  Ime  tog  sela  izvedeno  je  za  cijelo  od  ^^bus". 
—    »busen«. 

Tme  tog  sela  spominju  isprave  prvi  put  g(jd.  1459.,  i  to  pri- 
godom  popisa  desetine  zagrebackog  kaptola.  U  torn  se  popisu  spo- 
minju Gurek,  Mezg  i  Kusek  iz  Busevca  (de  Buseviczj  i  Gal  Krilcic 
iz  Busevca  (de  Busewcz).  Prva  dvojica  drzali  su  vinograde  u  Budec 
dolu,   a  potonji  u  Svelica  dolu. ' 

Nije  nam  poznato,  kako  je  vec  god.  1490.  dosao  Stjepan  Be- 
rislavic  u  posjed  (jednog  dijela;  Busevca.  4.  aprila  god.  1490.  najme 
izdao  je  kralj  Matija  Korvin  Stjepanu  Berislavicu  novu  darovnicu  za 
imanja  Bapcu  i  Busevac,  te  je  takodjer  nalozio,  da  ga  kaptol  zagre- 
backi  uvede  u  posjed.'^  Nu  prije  nego  li  je  to  obavio  kaptol,  nalozio 
je  vrhovni  zupan  turopoljski  i  kastelan  grada  Lukavca,  Blaz  de 
Berth,  te  zupan  Matija  Kuscic  Matiji  sinu  Vrbana  iz  Donje  Lom- 
nice,  Pavlu  Majhenicu  i  Pavlu  Pogledicu  iz  Kurilovca,  da  Berislavica 
uvedu  u  posjed  ovih  darovanih  posjeda.  To  ovi  i  ucinise,  a  da  tomu 
nitko  nije  prigovorio. 

Glede  toga  izdali  su  receni  zupani  ispravu  17.  maja  g.  1490.^ 
Tekar  ali  u  petak  poslije  Ivanja  uvadjao  je  zagrebacki  kaptol  Beri- 
slavica u  posjed  buseveckog  imanja,  cemu  nije  nitko  na  lieu  mjesta 
prigovarao.  Tek  u  ponedjeljak  na  to  dosao  je  pred  kaptol  u  Zagreb 
Ladislav  sin  Grgura  Stubickoga,  koji  je  u  svoje  ime  i  u  ime  svog 
brata  Akacija  prosvjedovao  protiv  uvodnice  glede  Bapce,  docim  glede 
Busevca  nije  prigovarao.''  25.  oktobra  god.  1495.  oslobodio  je  herceg 
Ivan  Korvin  medju  mnogim  drugim  Berislavicevim  imanjima  i  njegov 
Busevec  od  sudbenosti  grada  Medvedgrada  i  Lukavca.^  Pod  konac 
XV.  vijeka  spominje  jedan  popis  ove  stanovnike  busevecke :  Iliju, 
njegovog  brata  i  Petra  Mirenica.*^  God.  1501.  i  1503.  spominju  nam 
pisma  slijedeca  imena  onih,  koji  su  zivili  u  Busevcu.  Bili  su  to 
Fabijan  Medaric,  Matija  Kusan,  Mato  Turhan  i  Kompezic,  koji  su 
podavali  kaptolu  desetinu  zita,  pcela  i  kola."  16.  oktobra  godine 
1506.  nalozi  kralj   Vladislav  zagrebackomu    kaptolu,  da  Stjepana  Be- 

'  I  392. 

^  II.  65.  66. 

'  II.  68. 

*  II.  71.  III.  547. 

'  II.  68. 

"  in.  554. 

■  II.  192.  216.  221. 


J04 

rislHvi(^a  i  siua  mu  Jurja  ponovno  uvede  u  njegove  stare  posjede' 
koji  su  mu  pripali  smrcu  Nikole  Mladenciia.  Medju  ovinia  se  spo- 
minje  i  BuSevec.  To  je  kaptol  proveo  tek  slijedece  godine  u  prisudu 
mnogih  Turopoljaca  medjala. '  Kad  je  god.  1510.  kralj  uz  mnoge 
hrvatske  gradove  i  Lukavec  darovao  markgrofu  Jurju  Brandenbur- 
skomu,  navodi  se  medju  pristajalistima  lukaveckim  takodjer  i  Bu- 
sevec."''  Nije  nam  poznato  za  5to  je  god.  1513.  zagrebacki  kaptol 
hotio  provesti  zapljenu  imanja  Jurja  Berislavida  »kao  birsag  za  pod- 
bana«.  Tom  je  zgodom  kaptol  i  u  Busevcu  potjeran  bio  po  sluzbe- 
nicima  Berislavicevim.  ■*  Godine  1520.  javlja  se  nova  buseveCka  tu~ 
ropoljska  porodica  Busevec  de  Busevec,  i  to  Mirko  i  Ambrozij  Bu- 
sevec.  Ovi  se  spominju  i  god.   1524.^ 

Juraj  Berislavid  drzao  je  ovo  imanje  u  Busevcu  sve  do  godine 
1540.,  kad  ga  16.  maja  pred  zagrebackim  kaptolom  proda  opcini 
turopoliskoj  za  70  for.'^  Nu  vec  11.  aprila  godine  1546.  izabrala  je 
opcina  turopoljska  Ambroza  Gregorijanca  za  svoga  brata  i  stare- 
I  sinu,  darovala  to  imanje  u  Busevcu,  koje  je  tada  opsezalo  sedam 
kmetskih  selista,  te  mu  dozvoli,  da  moze  svoju  krmad,  koju  bude  dr- 
zao na  svojim  imanjima  u  Podotocju  i  Brezovici  ziriti  u  opcinskim 
sumama,  a  takovo  pravo  dade  i  njegovim  kmetovima  u  Busevcu.^ 

God.  1540.  pujavlja  se  uz  porodicu  Busevec  takodjer  i  pleme- 
nita  turopoljska  porodica  Turhan  (Matija  Thwrhan)  u  Busevcu."  God. 
1559.  htio  se  podban  .^mbroz  Gregorijanec  iskazati  zahvalnim  svojoj 
bradi  turopoljskoj,  te  je  za  to  izjavio  pred  zagrebackim  kaptolom,  da 
I  ne  ce  on  nit  njegovi  nasljednici  nikada  otudjiti  busevecko  imanje,  i 
ako  bi  kada  htjeli,  to  ce  samo  turopoljskoj  opdini  prodati.^ 

Da  Turopolje  odrzi  svoje  plemensko  pravo  na  Busevec,  sto  ga 
je  drzao  Gregorjanec,  ulozise  god.  1550.  Turopoljci  svecani  prosvjed 
pred  kaptolom  zagrebackim  protiv  svake  darovnice,  koju  bi  kralj 
izdao  vrhu  Busevca  budi  obitelji  Gregorijanec,  budi  ma  komu  god 
drugomu.^ 

Spomenute    porodice    Turhan    i    Busevec    zivjele    su    na    svojim 


'  II.  233.  243. 

■'  II.  286. 

»  It.  .326.-327. 

*  II.  431.  523. 

^  III.  77. 

"  III.   102.— 103. 

'  III.  78. 

«  III.  415. 

»  III.  431. 


305 

buseveckim  posjedima.  Godine  1560.  kad  je  kralj  Ferdinand  I.  29. 
aprila  ill.  maja  u  Becu  izdao  novu  darovnicu  vrhu  svih  turopoljskih 
posjeda,  spominje  se  takodjer  u  toj  darovnici  i  Busevec,  a  pretstav- 
nici  posjednika  istoga  Stjepan  Turhan  i  Luka  Busevec.^  God.  1571. 
spominje  se  tu  i  porodica  Novak-Busevec.^  God.  1614.  imalo  je  selo 
Busevec  s  Mraclinom  i  Lazima  dati  za  gradnju  orada  Lukavca  4 
voza  psenicne  slame.^  Porodice  Turhan  skoro  na  to  nestaje  u  Bu- 
sevcu.  God.  1632.  opet  nalazimo  u  Busevcu  slijedece  plemi6ke  poro- 
dice: Stanislav  Bobesic,  Toma  Lackovic,  Jakob  Katulic,  Martin  Tkalec 
i  Juraj  Ilija  zet  Robov.''  Od  ovog  potonjeg  potekose  Robidi.  Godine 
1667.  bilo  je  u  Busevcu  8  plemickih  kuca.^ 

U  zimi  god.  1696./7.  bile  su  u  Busevcu  ukonacene  3  njemacke 
vojnicke  Skidinskove  kumpanije,  na  koje  je  selo  potrosilo  63  for., 
25  vagana  zobi,  vrijednih  35  for.  Jedan  od  ovih  vojnika  po  imenu 
josip,  bio  je  ukonacen  kod  Marka  Bobesica,  kojega  je  dva  puta  iz- 
batinao,  a  Ivana  i  Martina  Bobesica  izlupao  je  okrenutom  ostricom 
sablje,  a  da  nije  Ivan  podmetnuo  bio  palicu,  bio  bi  mu  glavu  otsjekao, 
ali  ga  za  to  sakom  toli  udari  vi  lice  i  na  usta,  da  je  krvario.  Na- 
pokon  je  prostrijelio  vrata  kude  svog  gazde.*" 

Medju  ostalim  Turopoljcima  nalazimo  god.  1758.  i  devetoricu 
iz  Busevca,  koji  pod  zapovjednistvom  kapetana  Pavla  Mudica  polaze 
u  boj  protiv  pruskog  kralja  Friderika.'  God.  1773.  brojio  je  Busevec 
23  kuce,  koli  plemicke,  toli  neplemicke.*^  Prigodom  popisa  plemica 
turopoljskih  god.  1782.  nalazimo  u  Busevcu  slijedece  porodice:  Bo- 
besice,  Detelice,  Katulice,  Kovacevice,  Kovacice,  Kose,  Lackovide,  Ro- 
bice,  Rozice  i  Crnke.^ 

Kad  je  god.  1809.  proglasen  bio  ustanak  protiv  Francuza,  imalo 
je  iz  Busevca  poci  pod  oruzje  sedam  momaka. '° 

Danas  zivu  u  Busevcu  plemicke  porodice  Crnko,  Bobesic,  Ka- 
tulic, Robic,  Detelic,  Kovacevid  i  Rozic. 


'  III.  448.-458.  462. 

'  IV.  483. 

'  IV.  504. 

*  IV.  124. 

"  IV.  151. 

«  IV.  216. 

'  IV.  299. 

«  IV.  300. 

»  IV.  301.— 333. 

"»  IV.  427. 

20 


306 

Cerovski  vrh. 

Selo  Cerovski  vrh  spada  niedju  ona  turopoljska  sela,  koja  se 
nalaze  na  granici  turopoljskug  kotara.  To  seoce  raskrililo  se  na  bri- 
jegii  izmedju  Lucelnice,  Petrovca,  Jerebi6-sela,  Lukinid  brda  i  Zuzic 
brda.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  103 
katolika. 

hue  tuniu  seki  izvedeno  je  od  rijeci  »cera«  po  cem  sudimo,  da 
je  taj  vrh  ili  brdo,  na  kojem  stt)]!  to  selo,  bilo  obraslo  cerovinom. 
Saciivana  pisma  spominju  prvi  put  to  selo  god.  1541.,  a  tad  se  spo- 
minje  Toma  Petravic  iz  Cerovskog  vrha. '  Po  svoj  priHci  da  je  Ce- 
rovski vrh  naseljen  iz  Ratkovrha,  koji  je  opet  dobio  svoje  zitelje  h 
ferebida.  God.  1549.  javlja  se  u  Cerovskom  vrhu  porodica  Gerdenic,'^ 
koja  takodjer  potjece  iz  jerebica,  god.  1551.  porodica  Kovaci6,^  a 
1553.  porodica  Cerovski,^  koja  potonja,  kako  vidimo,  dobila  je  svoje 
ime  po  mjestu.  Porodica  Cerovski  spominje  se  od  tada  sve  do  god. 
1556.,  jedina  u  Cerovskom  vrhu,  a  tad  se  opet  pocinje  spominjati 
porodica  Gerdenic.^  Kad  su  god.  1560.  Turopoljci  obnavljali  svoje 
bratstvo,  zastupahu  selo  Cerovski  vrh  Martin  (>erovski  te  Gal  i  Juraj 
Gerdenid'."  God.  1570.  zivile  su  u  (Cerovskom  vrhu  porodice  Cerovski, 
Kelemincic  i  Kovacic,*,  a  god.  1632.  Cerovski,  Bernic,  Galovid,  Ku- 
kolic,  Spudic.**  U  XVIII.  vijeku  pocinje  se  to  selo  zvati  Cerovsko 
brdo.  vSelo  je  (Cerovski  vrh  29.  juna  god.  1673.  sacinjavalo  zajedno 
sa  jerebic-selom  i  Petravcem  jednu  suciju,  te  iste  godine  »braca  Cerov 
caki,  Jerebici  i  Petravici  jedno  stanovito  spravisce  opcinsko  vucinise<.s 
na  kojem  raspravljahu  o  troskovima  ucinjenim  u  interesu  njihove 
opdine.''  Protiv  Prusa  god.  1758.  vojevali  su  cetvorica  iz  Cerovskog 
vrha. '"  Popis  plemida  turopoljskih  od  god.  1782.  nabraja  ova  imena 
u  Cerovskom  vrhu  ili  Cerovskom  brdu :  Bernic,  Belovar,  Busak,  Ce- 
rovski, DorotiC,  Feljan,  Galovie,  Gerdenic,  Hacic,  Juratovic,  Kosic,  Len- 
daric,  Oblid,  Petravic,  Spudic. " 


'  11[.  84. 
-  ill.  162. 
'  III.  269. 
*  111.  314. 
'  HI.  378. 
"  111.  44(1. 
■  IV.  24. 
^  IV.  131. 

LI  skrinji  sucije  Cerovski  vrh. 
'"  IV.  299. 
"  IV.  814.-328. 


307 

Danas  cini  Cerovski  vrh  sa  Jerebicem  jednu  zasebnu  turopolj- 
sku  suciju. 

Cvetkovic  brdo,  nekoc  Vojnosec. 

Najskrajnje  je  selo  na  juznoj  medji  plemenitog-  kotara  turopolj- 
skog  Cvetkovic  brdo,  nekoc  (do  XVII.  vijeka)  nazivano  Vojnosec. 
vSpada  medju  veca  turopoljska  sela,  i  broji  po  sematizmu  zagrebacke 
biskupije  god.  1909.  240  katolickih  dusa.  Ono  se  rasprostrlo  na 
brdu,  kojega  je  najvisja  tocka  mjesta,  gdje  stoji  kapelica  sv.  Roka, 
visoko   168  met. 

Do  u  XVII.  vijek  nazivlju  stara  pisma  ovo  selo :  Woinosecz, 
Woynosech,  Woynosecz,  Woynowschy,  Woynoscz,  Woynosczy,  Woye- 
noscz,  Woynoscz,  Wynocz.  Docim  od  polovine  XVII.  vijeka  redovno 
ga  zovu  C  z  u  e  t  k  o  i  c  h  W  e  r  c  h,  C  z  u  e  t  k  o  vi  i  c  h  a  V  e  r  c  h,  C  z  v  e  t- 
kovichevo  brdo.  Ime  je  dobilo  po  plemickoj   porodici  Cvetkovida. 

Ime  tomu  selu  potjece  od  imena  Vojn,  koje  u  listinama  turo- 
poljskim  cesto  susrecemo.  Tako  god.  1454.  i  1455.  bio  je  zupanom 
turopoljskim  Tomas  sin  Pavla  sin  Grgura  sina  Vojna  iz  Vojnosca. ' 
Dakle  taj  pradjed  Tomasev  zivio  je  negdje  oko  polovine  XIV.  vijeka. 
Po  ovom  Vojnu  dobilo  je  selo  Vojnosec  svoje  ime.  Prvi  put  ali,  sto 
se  spominje  to  selo,  jest  god.  1427.,  kad  se  medju  ostalim  mirovnim 
sucima  turopoljskim  navodi  i  Grgur  sin  Ivana  iz  Vojnosca  (de  W^oy- 
nosecz).^  God.  1458.  spominje  se  u  Vojnoscu  Simon  sin  Kirina  sina 
Turkova.''.  U  jednom  popisu  Turopoljaca  iz  konca  XV.  vijeka  nalazimo 
ubiljezena  ova  imena  vojnoseckih  zitelja :  Cvetkovic  i  Kruslevic.*  Sve 
do  godine  1520.  ne  spominju  nam  listine  Vojnosec,  a  tada  se  tamo 
spominje  Marko  Susie."  God.  1549.  spominju  se  u  Vojnoscu  porodice 
Cvetkovic  i  Santoric,^  pak  i  Grdeni6,^  1551.  Cvetkovid  i  Santorid.® 
Prigodom  obnove  bratstva  turopoljskog  god.  1560.  zastupahu  selo 
Vojnosec  Antun  Klacic,  Martin  Cvetkovic  i  Matej  Santoric,^  a  u   kra- 


'  I.  315.  316.  318.  3i!0.  322.  325.  326.  327.  330.  335.  336.-339. 
'  I.  202. 
^  1.  386. 

*  III.  556. 

•  II.  426.  God.  1558.  spominje  se  i  Martin  Vusbanic  (Wsbanycli)  Susie. 
III.  522. 

«  III.  162.  179.    183. 
'  III.  193. 

«  III.  236.  259-  271.  278. 
"  III.  440. 


308 

Ijevskoj  darovnici  za  Turopolje  od  iste  godine  navodi  se  Martin  Cvet- 
kovic  kao  pretstavnik  sela  Vojnosca,  doCim  u  uvodnom  nalogu  na  za- 
grebacki  kaptol  ubrojen  je  ovaj  medju  JerebiCane. '  U  ponovnoj  novoj 
darovnici  iste  godine  11.  maja  navode  se  pretstavnici  za  Vojnosec: 
Martin   Cvetkovid  i  Petar  Santorid.''^ 

God.  1561.  drzali  su  Vojnosec  plemidi  Cvetkoviii,  Santoricii  i 
KlaCidi,  a  poimence  Martin  Cvetkovi6  i  njegovi  sinovi  Stjepan,  Gaspar, 
Mihalj,  Matej  i  Pavao,  pak  Tom  a  i  Ivan  Cvetkovi6  njegovi  strice- 
vidi,  te  Petar,  Mate]  i  Toma  Santorid  i  Antun  Klacid  braca  piemenska 
i  sudiona  (fratres  generationales  et  condivisionales)  spomenutoga  Mar- 
tina Cvetkovida.  Svima  ovima  izda  recene  godine  20.  maja  u  Ebers- 
dorfu  kralj  Ferdinand  I.  novu  darovnicu  za  Vojno§ec  sa  svim  tamosnjim 
plemi(3kim  kurijama  i  pripadnostima,  te  nalozi  zagrebackom  kaptolu, 
da  ih  uvede  u  posjed.  To  je  kaptol  proveo  14.  maja  iste  godine  po 
svom  izaslaniku  kanoniku  Martinu  Kustrecu  Ivanidanu,  te  banskom  iza- 
slaniku  Nikoli  I-mpri(^u  Jamnickom,  a  u  prisu(5u  mnogobrojnih  susjeda, 
od  kojih  nije  nijedan  prigovorio,^ 

God.  1632.  spominje  popis  plemidkih  ku6a  turopoljskih  u  Voj- 
noscu  ova  imena :  Cvetkovid,  Koztes,  Kljacid,  Magici6,  Stepani6.*  Po 
porodici  Cvetkovid,  koja  bijase  najmnogobrojnija  u  Vojnoscu,  skoro 
dobi  Vojnosec  ime  Cvetkovid  vrh,  a  napokon  Cvetkovici  brdo.  I  jos 
godine  1749.  nalazimo  —  skroz  osamljeno  —  da  pisma  spominju  to 
selo  pod  imenom   »Cvetkovic  brdo  ili  Vojnosec. « 

Pod  imenom  Cvetkovid  vrh  spominje  se  to  selo  prvi  put  god. 
1645.,  a  to  je  u  popisu  kuda  plemica  turopoljskih;  tu  se  narocito 
navodi  » Vojnosec  inace  Cvetkovid  vrh.«^  Cod.  1667.  bilo  je  u  Cvet- 
kovid  vrhu  16  plemickih  kuda."  God.  1758.  poslo  je  4  plemica  iz 
C!vetkovic  brda  u  rat  protiv  Prusa."  Prigodom  popisa  plemida  turo- 
poljskih god.  1782.  spominju  se  u  CvetkoviC  brdu :  Cvetkovidi,  Kle- 
ci6i  (Klesidi,  nekoc  Klaci(i)  i  Magecidi.*  U  ustanku  god.  1809.  protiv 
Franceza  sudjelovalo  je  6  momaka   iz  Cvetkovic  brda.'' 


Ill    449.  450. 

III.  459.  463. 

IV.  4.  10. 
IV.   131. 
IV.  136. 
IV.  151. 
IV.  299. 

IV.  314.  341. 
IV.  427. 


309 

Cvilkovo. 

Sela  toga  imena  nema  vise  danas.  Stajalo  je  uz  potok  Ratkovac, 
medjasedi  sa  posjedima  Prvonozcana.  Drzi  se,  da  je  stajalo  na  onom 
mjestu,  gdje  se  jos  danas  nalaze  podivljale  sljive  nekadasnjih  sljivika. 

Od  najdavnijih  vremena  posjedovao  je  rod  Jerebica  posjed  Cvil- 
kovo kao  svoju  djedovinu  i  plemenstinu.  Nije  to  bilo  u  starije  doba 
nikakvo  selo,  vec  tek  naselak  mozda  jedne  porodice,  ali  bijase 
skupni  posjed  cijelog  roda.  Prvi  put  se  taj  posjed  spominje  godine 
1495.  Te  bo  godine  zamolio  je  rod  Jerebida,  koji  bijase  vec  tada 
zastupan  sa  vise  porodica/  kastelane  lukavecke  Ladislava  i  Andriju 
iz  Sumoga,  te  Benka  Velikomlacanina,  zupana  turopoljskog,  da  im 
opet  doznace  polovinu  posjeda  Cvilkova,  te  njegove  stare  djedo- 
vine.  U  tu  svrhu  izaslani  su  ovamo  sa  strane  stola  suda  turopolj- 
skog Gal  Peturcevic,  Stjepan  Devani6  iz  Luzja  i  Valentin  Trop- 
setic  iz  Lukavca.  Ovi  su  na  lieu  mjesta  uveli  rod  Jerebica  u  posjed 
polo  vine  Cvilkova.  Taj  posjed  lezao  je  tada  uz  Ratkov  potok  i  uz 
posjed  plemica  Prvonozcana  sa  sjeverne  strane.  Sredinom  tog  po- 
sjeda proticao  je  potok  Suha  Lucilnica.  Medje  bijahu  nadalje  torn 
posjedu  zemlje  gustilnicke  i  potok    Hrecin.^ 

Na  molbu  Andrije  Kovaca  i  Jakoba  Gerdeni6a  iz  Jerebida  pre- 
pisao  je  tu  ispravu  kaptol  zagrebacki  god.    1515.^ 

Cini  se,  kao  da  se  Cvilkovo  nije  nikada  razvilo  do  sela,  vec  je 
bilo  samo  naselak,  te  je  kasnje  tamo  nastavala  porodica  Opatid,  koja 
se  onamo  nastanila  iz  Jerebida.  U  darovnici  kralja  Ferdinanda  1. 
od  god.  1560.  za  Turopolje,  spominje  se  i  posjed  Cvilkovo,  a  kao 
ovlastenik  na  taj  posjed  Simun  Opatid/  sin  Tome  sina  Vrbanova 
sina  Pavlova,  dakle  potomak  onog  Opatida,  koji  je  god.  1495.  uveden 
bio  uz  ostale  u  posjed  Cvilkova. 

Pod  konac  XVI.  vijeka,  opustjelo  je  Cvilkovo,  za  cijelo  uslijed 
turskih  provala.  Otada  se  ve6  ne  spominje  kao  prebitavaliste.  Ime 
tomu  selu  saCuvalo  se  do  danas  u  imenu  brijega  » Cvilkova «,  koji 
je  na  pol  spadao  selu  Gustelnici  i  Jerebidu. 

Donja  Lomnica. 

Uz  Mraclin  je  Donja  Lomnica  najvece  selo  turopoljsko.  Pri- 
bralo  se  na  obje  obale    potoka    Lomnice.  Onaj  je  dio  sela  na  lijevoj 

'  Vidi  clanak  o  Jerebicu. 

'  II.  158.  159. 

'  II.  339.— 340. 

*  II.  160.,  opaska.  HI.  459.-466.  IV.  2.  3. 


310 

obali  daJeko  vedi  od  onoo-a  na  desnoj  obali.  Tu  je  i  kapelica  sv- 
Triju  kraija  sa  crkvenom  kui^om  i  skolom.  O  toj  kapelici  govorit 
i3emo  u  posebnom  odsjeku  ovog  djela.  Blize  do  potoka  stoji  stari  dr 
veni  dvorac,  gradjen  na  kat,  svojina  plemicke  porodice  Modica  iMu- 
dicai,  koja  starinom  potjetie  iz  Velike  Mlake.  Nedaleko  dvora  prema 
kapeli  stoji  najstarija  kiica  tiiropoljska  zadruge  pi.  Arbanasa.  Visoki 
njezin  slamnati  krov  jedini  je  te  vrste  u  Turopolju ;  zadruga  Arbanas 
broji  do  30  domara.  Osim  ove  jos  su  samo  dvije  zadruge  u  Donjoj  Lom- 
nici.  I  ostale  kuce  u  Donjoj  Lomnici  vecim  su  dijelom  natkrite  slamom, 
a  gotovo  sve  su  prizemne.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od 
god.    1909.   broji  Donja   Lomnica   1111    katol.  dusa. 

Stara  pisma  sponiinju  Donju  Lonmicu  raznoliko:  Dolnja  Lom- 
nica, Also  Lomnicza,  Major  Lomnicza,  Velika  Lomnicza,  Inferior  Lomp- 
nicza,  Loinnica  nobilium  Campi. 

Donja  Lomnica,  kao  i  Gornja  Lomnica  dobila  je  svoje  ime  po 
potoku  Lomnici,  sto  teCe  kroz  isto  selo.  Ime  » Lomnica «  za  vode  je 
jako  obicajno  u  Slavena.  Izvodi  se  od  glagola  »lomiti«,  te  oznacuje 
svojstvo  vode,  da  »]omi«,  dakle  vodu  brzu,  plahu.  Ime  ovoga  potoka 
Loninice  spominju  nam  sacuvani  pisani  spomenici   vec  god.    1217.' 

Prvi  put  nam  sacuvana  pisma  spominju  selo  Donja  Lomnicu 
(Lomnich;i)  god.  1279.  Bez  dvojbe  je  Donja  Lomnica  starije  obita- 
vali.ste  od  Gornje  Lomnice.  Spomenute  godine  1279.  zivili  su  u  Donjoj 
Lomnici  Pavao  i  Daslav  sinovi  Oporovi,  Pavao,  Blaz  i  M  arko  sinovi 
Vida,  Stjepan  sin  \'ukonje,  a  po  svoj  prilici  bili  su  Lomnicani  i 
Tvrtko  sin  Kadovanov,  Velisa  sin  Petrov,  Izak  sin  De.sin,  Tolja.s  sin  Ra- 
duCev,  Jakob  sin  Vukoslavov,  Cur  sin  Prvosev,  Obrad  sin  Nezda,  Vuksa 
sin  Supislavov  i  Valicic  sin  Martinov.  Pavao  Oporov  prodao  je  te  godine 
svoje  posjede  u  Kostanjevcu  Pavlu  Vidovom,  a  Topolovac  Stjepanu 
sinu  Vukonje.  Pisma,  koja  nam  to  biljeze,'^  vrlo  su  zanimiva  poradi 
svojih  ispravaka,  sto  su  ucinjeni  za  cijelo  odmah  u  kancelariji  za- 
grebackog  kaptola,  koji  ih  je  i  izdao.  Obje  listine  prvobitno  ozna- 
eivahu  LomniCane  kao  »Cuvare  grada  Zagreba«  (vigiles  castri  Zagra- 
biensisj,  ^to  je  ispravljeno  u  »jobagioni  polja  zagrebackoga«  i  »plemi(ii 
polja  zagrebaCkoga«  (iobagiones,  nobiles  Campi  Zagrabiensis).  Ova  nas 
Cinjenica  sve  nehotice  dovodi  do  zakljucka,  da  je  valjda  kaptol  stavio 
u  listinu  staru  oznaku  za  LomniCane,  dakle,  da  su  LomniCani  nekoC 
bili  (iuvari    ( vigiles )    grada    zagrebackog,    od    kojih     su  postali   »joba- 


'  Smiciklas,  Codex  dipl.  111.  159. 
'  I.  33.  -  36. 


311 


gioiii«.  Bila  je   dakle  iiekoc   sluzha    njihova  drzati    strazu    u    za^vchHC- 
kom  gradu. 

Od  ovog  vremena  skoro  vSto  godina  ne  spominju  pisma  Uoiiju 
Lomnicu.  Lomnicani  sacinjavahu  posebnu  plemenitu  rodnu  zajednicu 
igeneratio  Lomnycha).  God.  1373.  spominju  se  pripadnici  plemeni- 
tog  roda  lomnickog :  Egidij  sin  Stjepanov,  Ivanko  sin  Ivanov, 
Stanko  sin  Vukov.  Izmedju  ovih  te  pripadnika  roda  Vukomerova 
(Vukomeridi)  nastala  je  ozbiljna  raspra  o  medjama  njihovih  posjeda. 
Ova  se  svrsi  tako,  da  su  se  bratski  sporazumili  i  zamolili  zagrebacki 
kaptol,  da  izaSalje  svog  povjerenika,  koji  bi  te  medje  uredio.   Kaptol 


Pkmicka  zadiuzna  kuca  pi.  Arbanasa  u  Donjoj  Lomnici. 
Najstarija  turop.  plemicka  kuca. 

izasalje    svog    kanonika    Ivana    brata    Pavla    kanonika    pojca,  koji  je 
obisao  medje  i  tocno  ih  ustanovio  u  prisucu  prucih   se  stranaka.' 

Pod  izmak  XIV.  vijeka  nastadose  velike  medjasne  pravde  izmedju 
Lomnicana  i  gradjana  zagrebackih.  Radilo  se  najme  o  medjama 
Petrovine,  posjeda  zagrebackih  gradjana.  God.  1395.  bila  je  ophodnja 
ovih  medja,  koju  je  obavio  zagrebacki  kanonik  Toma.  Medja  Donje 
Lomnice  i prema  Petrovini)  pocimala  je  na  potoku  Crncu,  tekla  uz 
crkvu    sv.    Petra    do    potoka    Lipovcine,    prelazila  taj   potok  i  i§la  do 


1.  91. — 93.  Sravni  tijek  medja  u  clanku  »Vukonieric«. 


312 

potoka    Crnca    i    ceste,    koja  je   vodila  u  Kravarsko  i  dalje  uz  razno 
drveie  do  potoka  Hramecine.' 

God,  1415.  ziviia  je  u  Donjoj  Lomnici  plemenita  porodica  Vrad,"'^ 
a  god.  1418.  Pulec  i  Vrdiig.^  Iste  god.  1418.  spominju  se  u  Donjoj 
Lomnici  plemidi  TomaS  i  Stjepan  sinovi  Ivana  sina  Lektora  sina 
Ivanova.  Taj  Lektor  je  predj  porodice  Lektorid,  koja  jos  i  danas  zive 
u  Donjoj   Lomnici.^ 

God.  1428,  spominju  se  u  Donjoj  Lomnici  slijededa  plemenita 
porodicna  imena:  Begovic,  Tercleviii,  Kobolt,^  a  god,  1447.  i  1449. 
Svast,  od  koga  potjece  porodica  SvaStovid,  Gjungii,  Majhenid,  Ferei(5, 
KuSeid,  Petrid,  Petruseid,  Satrid.  Svasti  se  spominju  ve6  i  g.  1412.^ 
U  Donjoj  Lomnici  rodio  se  prvi  Turopoljac,  koji  se  istaknuo 
kao  rodoljub,  dobrotvor  i  odlicnik.  Bio  je  to  Franjo  sin  Ivana  sina 
Ivanova.  Koje  se  godine  rodio,  ne  znamo.  Isto  tako  ne  znamo, 
gdje  je  ucio  i  svrsio  bogoslovne  nauke,  Mozda  u  Zagrebu,  a  mozda 
i  gdje  u  Italiji.  Godine  1428.  bio  je  vec  zagrebackim  kanonikom 
pojcem   »succentor«. 

Ove  iste  godine  porodila  se  razmirica  izmedju  Donjo-Lom- 
niCana  i  kanonika  Franje  poradi  njegove  sume  u  Kostanjevcu.  Lom- 
nicani  su  tvrdili,  da  oni  imadu  pravo  na  tu  sumu.  Ovu  pravdu  sudio 
je  biskup  zagrebacki  Ivan  Alben,  koji  prepornu  sumu  dosudi  kano- 
niku  Franji.  Po  nalogu  biskupovu  uveden  je  kanonik  Franjo  u  posjed 
Kostanjevca  i  tamosnje  §ume  po  kanoniku  Gjuri  Moraveckom,  Vitku 
prokuratoru  biskupske  kurije  i  turopoljskom  zupanu  Stjepanu  sinu 
Petkovom.'  Kanonik  F'ranjo  povedao  je  svoje  posjede  u  Donjoj  Lom- 
nici god.  1435.,  kupiv.^i  za  150  for.  od  Vuka  sina  Egidija  Klokoc, 
koga  posjede,  koje  je  nekoC  imao  Jakob  sin  Jurja  Klokockoga,  ka- 
.*5telan  novigradski.  U  te  posjede  uveden  je  slijedede  godine,  o  Cem  su 
vrhovni  zupani  turopoljski  Mihalj  sin  Barnabe  Odranskoga  i  Fabijan 
sin  Mihalja  Gornjo-LomniCkoga,  te  Stjepan  sin  Petka  Lukaveckoga 
zupan  turopoljski,  izdali  ispravu.** 


'  I,  14.3. 

*  I.  172. 

'  I.  175.  god.  1448   Vrag.  I.  287. 

*  I.  177.  178.  Kad  sam  sabirao  gradju  za  Povjesne  spomenike  Turo- 
polja,  uskratila  jc  ova  porodica  uvid  u  svoja  pisma.  Za  cijelo  ima  vrijednih 
isprava  ne  same  za  genealogiju  svoju,  vec  i  za  povijest  Turopolja. 

'  I.  215.  223. 

«  I.  169.  282.  297. 

'  I.  215.— 219. 

*  l.  238.  239.  247.  -  249. 


313 

God.  1446.  prodao  je  Franjo  svoj  posjed  Kostanjevec  sa  svim 
pravima  i  pismima  Donjo-Lomnicanima:  Kirinu  sinu  Simunovu,  Marku 
Ivanovu,  Gjuri  Valentinovom,  Valentinu  Stjepanovu,  Grguru  Dam- 
janovom,  Sebastijanu  Miklinovom,  Pavki  Antunovom,  Petru  Valenti- 
novom, Galu  Gjungic^u,  Blazu  Majhenicu,  Mati  Peti6u,  Tomi  Lekto- 
ricu,  Stjepanu  Petrovom,  Nikoli  Petrusevom,  Vrbanu  Petrovom,  Vrbanu 
i  Nikoli  Blaze vima,  Valentinu  Gjurinovom,  Nikoli  i  Valentinu  Simuno- 
vima  i  Valentinu  Fercidu  za  200  zlatnih  forinta. ' 


Plemicka  kuca  porouict-  pi.  Arbanasa  u  Donjoj  Lomnici. 


Tri  godine  na  to  (1449.)  prodao  je  opet  kanonik  Franjo  svoj 
posjed  u  Topolovcu  Donjo-Lomnicanima  za  27  zlatnih  forinta.'^ 

Po  ovim  pojavima  sudeci,  drzimo,  da  je  kanonik  Franjo  potomak 
onih  Donjo-Lomnicana,  koji  su  te  posjede  kupili   1279. 

God.  1454.  spominje  se  kanonik  Franjo  prvi  put  pridjevkom 
od  »Otoka«  (de  Otokj.  Nije  jasno,  odakle  mu  taj  pridjev.  On  se  i 
sam  nazivlje  »inace  plemidem  iz  Lomnice  i  Otoka«  (alias  natione  de 
Lompnicza  et  Otok  nobilis),  dok  se  u  jednoj  povelji  zupana  turopolj- 
skoga  Pavla  Miceveckoga  veli,  da  je  »rodom  iz  Otoka,  a  plemid 
iz  Donje  Lomnice «  (natus  de  Ottok  et  nobilis  de  Inferiori  Lomnicza).^ 

'  I.  281.— 283. 

'  I.  297. 

'  I.  315.  406. 


314 

Cini  se,  da  je  taj  CJtok  biu  sastaviii  diu  Uonje  Lomnicc  ili  barem 
na  teritoriju  njezinom.  Vec  jr.  1444.  spominje  se  Fabijan  sin  Mihalja 
iz  Otoka,  koji  se  i  nazivlje  iz  Gornje  Lomnice. '  Po  torn  bi  moirao 
taj   Otok  biti  istovjetan  sa  Gornjom  Lomniconi. 

4.  aprila  god.  1461.  boravio  je  Franjo  bolestan  na  svom  po- 
sjedu  u  Donjoj  Lomnici,  gdje  je  toga  dana  sastavio  oporuku,  koja  je 
s  kulturnog  gledista  veoma  vazna,  i  koja  ga  odaje  covjekom  oso- 
bita  rodolJLiblja  i  Covjekoljublja.  Zato  demo  ovu  oporuku  barem  u 
glavnim  tockama  ogledati : 

Najprije  zeli,  da  bude  pokopan  u  koru  B.  D.  M.  u  stolnoj  crkvi 
zagrebacke  Sve  svoje  posjede  ostavlja  crkvi  sv.  Petra  u  Petrovini  u 
svrhu,  da  se  crkva  poveda.  Sjetio  se  i  svojih  kmetova  i  siromaka. 
Manje  zapise  ucini  prebendarima  zagrebaCkim,  redovnicima  sv.  Ni- 
kole,  Andriji  zupniku  sv.  Simuna,  crkvi  sv.  Franje  itd.  Tri  slike  (ta- 
pete)  ostavi  stolnoj  crkvi,  a  manual  Kirinu  zupniku  scitarovaCkom, 
novi  misai,  veliki  kalez  i  brevir  ostavi  crkvi  sv.  Petra  u  Petrovini, 
jedan  kalez  crkvi  sv.  Jakoba  na  Gazi,  a  sve  knjige  svoje  »gramati- 
kalne,  laicke,  filozofske  i  teoloske*  ostavi  skoli  ivaljda  sjemenistu  u 
Zagrebui.  Sve  usjeve  u  Lomnici  dade  kmetovima.  Za  gradnju  crkve 
sv.  kralja  u  Zagrebu  ostavi  200  for.,  a  jos  za  zivota  dao  je  40  for. 
za  oltar  iste  stolne  crkve.  Izvrsiteljima  oporuke  imenova  Demetrija 
doktora,  .Matiju  preposta  bijenickoga  i  Franju  te  Demetrija  prebendara.^ 

4.  maja  iste  godine  bio  je  kanonik  Franjo  u  Zagrebu,  gdje  je 
pred  vrhovnim  zupanom  i  zupanom  turopoljskim  neke  zemlje  u  Do- 
njoj Lomnici  darovao  svom  rodjaku  Petru  sinu  Marka  sinu  Tome  iz 
Siljakovine.^ 

Iste  godine  12.  novembra  spominje  se  kanonik  Franjo  mrtvim, 
i  toga  dana  proda.^e  ovr^^itelji  oporuke  neke  zemlje  njegove,  kako  je 
to  u  oporuci  odredio  bio.^ 


God.  1467.  javija  se  u  Donjoj  Lomnici  plemicko  porodiCno  ime 
O.nkovic.'  Popis  crkvene  desetine  od  god.  1488.  zabiljezio  je  imena 
tamo  zivucih  Ijudi.  Spominju  se  porodicna  imena  Sordid,  Ive§id,  Ku- 
kanid,    Horvat,    HI  idasic.''    Od    ovili    cini    se    hila    je    samo    porodica 

'  I.  239.  264. 
'  I.  31)9.-402. 
'  I.  405. 
*  I.  409.-411. 
'  II.  6. 
«  U.  61. 


315 


Sordic  plemenita.  Godint;  1493.  spominje  se  tamo  po  prvi  put  plem. 
porodica  Derpic  i  Zorcic-Simonkavic,  1495.  porodica  plem.  Sugoc,  a 
1499.  plem,  porodica  Kusetic,  Miklinec,  Arbanasid  (predj  danaSnjih 
Arbanasa),   Satric  i  P'ilipcic. ' 

Drugi  popis  crkvene  desetine  od  1501.  biljezi  opet  ove  kme- 
tove :  Kukuvac,  Hrvatin,  Juresic,  Turek,  Dedic.'-  God.  1502.  nalazimo 
tamo  ova  plemicka  im>,:;na:  Savtovid,  Krupic  i  Vugrinec  (Vugrinic, 
Vugrinj.^ 

Treci    popis    crkvene    desetine  od  god.    1503.    zabiljezio  je  ova 


Plemicki  dvor  porodica  Modic  u  Donjoj  Lomnici. 

imena  neplemica  u  Donjoj  Lomnici :  Koganic,  Kovacid,  BenCic,  Crne 
Prigorec,  Juresic,  Dedin  i  Goli.'*  Godine  1513.  spominju  se  tamo 
plemenite  porodice :  Vugrin,  Sukcec,  Filipcic,  Arbanasic,  Trninic  i 
Vugrinic,  a  godine  1517.  Devanic,  Demjankovi(5  i  Simunkovic,  godine 
1519.  Kusic.^ 

God.    1534.  javlja  se  u  Donjoj    Lomnici    porodica  Zorcec/  kas- 
nije  ZorciCek  zvana,  a  god.    1538.    javljaju  pisma  prvi  put  plemenitu 


'  II.  111.  119.  171.  181. 

'  II.  194. 

^  II.  202. 

*  II.  215.  222.   223. 

'  II.  321.  379.  392. 

«  III.  22. 


316 

porodicu  Stepanid  u  Donjoj  Lomnici.  Tom  se  prilikom  zove  Donja 
Lomnica  »Velikom  Lomnicom«  iiMaior  Lomnicha,  Lomnycza  Velj'ka. ' 
Tako  ju  zove  i  popis  crkvene  desetine  od  god.  1538.,  a  tada  nala- 
zimo  ondje  porodice  ovih  imena :  Bencec,  Satrii,  Fotivec,  Kolevi<i, 
Guresic,  Sordic,  Bedekovii3,  Matijasevic.^  Od  ovih  bile  su  samo  ple- 
menite  Satrid,  Sordid  i  Bedekovic. 

Porodice  plemenite  Benedikovid  i  Crnic  javljaju  se  prvi  put  u 
Donjoj  Lomnici  god.  1542,^  a  god.  1550.  plemenita  porodica  Ben- 
ceCic,*  koja  po  svoj  prilici  potjece  od  gore  spomenutoga  Benceca. 
Porodica  Klinovid  javlja  se  god.   1555.* 

God.  1556.  zadesi  Donju  Lomnicu  tezak  udarac.  Copori  turski 
provali^e  do  Donje  Lomnice,  kojom  zgodom  izgubi  plemid  Stjepan 
Filipovic  sav  svoj  imetak,  tako,  da  nije  imao  gotovo  sto  da  jede.  U 
toj  nevolji  pomogao  ga  Benko  Sartor  (krojac)  zivezom  i  zitom.  Za 
to  mu  je  darovao  jedno    svoje    seliste  s  kmetom  u  Donjoj  Lomnici.^ 

God.  1558.  posvojio  je  Gjuro  Magdalenid,  vlastelin  u  Maloj 
Mlaki  ^  Krsto  Bedekovid  Komorski  sume  donjo-lomnicke.  U  pravdi, 
koja  je  radi  toga  tekla,  spominju  se  nove  porodice  donjo-lomnidke, 
tako:  Wlah  inace  Horvat,  Simunkovic-Toljas,  Cednekovic  Vidanic.' 
God.  1559.  javlja  se  opet  prvi  put  plemenita  porodica  Pavko.^ 

Prigodom  obnove  turopoljskog  bratstva  god.  1560.  zastupahu 
Donju  Lomnicu  plemici  Petar  Zorcic,  Blaz  Cednekovic,  Petar  Simun- 
kovid-Toljas,  Jeleria  Svastovid,  zena  Ivana  Vlaha,  Stjepan  Filipcic 
Mihalj  Satrid,  Jakob  Derpid,  Andrija  i  Luka  Trninic,  Valentin  i  Stjepan 
Lektorid  te  Toma  Stepanid.''  Iste  godine  javlja  se  u  Donjoj  Lomnici 
po  prvi  put  ime  stare  plemidke  porodice  Lektorida,  koja  se  tada 
zovu  i  BenceCid. 

Za  cijelo  nastojanjem  Matije  Slatinskoga,  tog  zasluznog  muza 
po  Turopolje,  dobiSe  god.  1560.  donjo-lomnicki  plemidi  Slatinski,  Ar- 
banas,  Lektoric-Klinovid,  Lektorid-Bencecic,  Trninid,  Sordid,  Derpid, 
Stepanid,  Satrid,  Filipovid,  Simunkovid-Toljas,  Petermanid-Cednek,  Zor- 
didek-Toljas    i    joS    neki    drugi,    novu    darovnicu    vrhu    Donje     Lom- 

'  III.  40.  47. 

'  III.  47.  55.  65. 

»  IV.  87.  102. 

*  IV.  224. 
'  III.  497. 
"  III.  390. 
'  III.  426. 

*  III.  440. 

»  III.  446.  458. 


317 

nice,    Donjeg    Obreza  i  Kostanjevca,    koje  su   posjede    njihovi    predji 
drzali  vec  od  davne  davnine.* 

Na  pocetku  XVII.  vijeka  bila  je  Donja  Lomnica  vec  veoma 
veliko  selo,  to  nam  svjedoci  popis  poreza  od  god.  1602.  Taj  popis 
sadrzaje  30  oporezovanih  plemida,  na  temelju  privilegija  glede  pie- 
mica  jednoselaca.  Medju  ovima  nalazimo  ova  porodicna  imena :  Ar- 
banas^  Stepanic,  Malovic,  Svastovid,  Pikovic,  Subaric,  Klinovic,  Bar- 
tolic,  Trninic,  Kavrani6,  Supanid,  Kokotovic,  Poldrugac  (slobodnjak), 
Celic,  Pavkovic,  Levaci(5,  Briglevic,  Janicic,  Buri(i,  Dobrini6,  Medju- 
morac,  Boltizarid,  Sostar.  Najvise  su  placali  poreza  po  2  for.^  Kako 
vidimo,  medju  ovima  susredemo  nekoliko  novih  imena.  Neki  su  ovamo 
dosli  ili  se  prizenili  iz  drugih  turopoljskih  sela,  a  neki  su  dosli  i 
izvan  Turopolja.  God.  1625.  javljaju  se  u  Donjoj  Lomnici  uz  ove 
gore  navedene  porodice  jos  i  ove:  Cednekovic,  Kovac,  Fialic,  Deli- 
markovid,  Kranjec,  Lektoric,  Sabari6,  Posenjak,  Tretinjak,  Jendrejevic, 
Klalurid,  Papi(5ek,  Valica,  (Senkovacki)  i  Baltoric,^  a  god.  1636.  po- 
rodice Malovi6-Hamec,  Dombaj-Skripel,  Picak,  Vidkovi6-Kovac,  Berdek, 
Cvicek,  Cernecki,  Samec,  Smolkovic,  Pavlacic,  Dianezevic,  Fungek, 
Grablelic,  Krezak.'' 

God.  1667.  brojila  je  Donja  Lomnica  51  kudu,  te  je  po  torn 
bilo  najveCe  selo  u  Turopolju;^  godine  opet  1773.  bilo  je  ondje  59 
kuca,  te  po  tom  je  bilo  najvede  selo  iza  Kurilovca,  koji  je  brojio  75 
ku6a.^  Popis  plemica  od  god.  1782.  biljezi  u  Donjoj  Lomnici  45  ple- 
mickih  kuca.  Medju  ovima  bile  su  tri  plemicke  kurije  Benka  Arba- 
nasa  prije  Kraljica,  Petra  Modica  prije  Stepanica  i  kurija  Adama 
Arbanasa.  Nova  plemicka  imena  nalazimo  medju  ovima :  Salic,  Modic 
Hrenkovid,  Trumbetas,  Ilanic,  Ivankovic,  Kolaric,  Novak,  Jakunid,  Ser- 
blic,  Deveri<i,  Andrijevid,  Sostarec  (valjda  od  sostara)  i  Vihlaic.'' 

Kad  su  god.  1796.  popisivane  i  opisivane  kuce  turopoljske, 
brojila  je  Donja  Lomnica  56  kuca  sa  pripadajucim  gospodarskim 
zgradama.  Od  ovih  bile  su  cetiri  plemicke  kurije:  Gjure  Briglevica, 
Josipe  udove  Cvetkovic,  Petra  Modica  i  Gjure  Arbanasa,  9  kmetskih 
ku6a;  u  jednoj  od  ovih  zivio  je  plemid  Pavao  Smolkovic  sa  kmetskim 
obvezama  prema  Ani  pi.  Arbanas.  Opcina  (communitas)  donjo-lomnicka 

'  III.  470.— 472. 
'  IV.  88.-89. 
'  IV.  116.-117. 

*  IV.  126.  127. 
^  IV.  151. 

•  IV.  300. 

■  IV.  333.-334. 


318 

imala  je  tada  jedan  stari  stagalj,  a  uz  cestu  kapelu  sv.  Triju  kralja 
sa  trosnim  krovom  tornja,  zatim  komoru,  takodjer  u  vrlo  losem  stanju. 
Bila  je  tamo  i  jedna  krcma. ' 

Donjo-lomnicani  mnogo  su  sudjelovali  u  raznim  ratovima.  Tako 
je  god.  1758.  poslo  iz  Donje  Lomnice  u  bavarski  rat  12,  a  1809. 
protiv   Franceza   15  momaka."^ 

Danas  zivu  u  Donjoj  Lomnici  slijedece  plemicke  porodice :  Ar- 
baiias^  Klafuric,  Stepanic,  Lektoric,  Trumbetas,  janecic,  Zordic,  Bri- 
glevic,  Kolarid,  Kinkovic,  Krziaaric,  Dianezevic,  Sostarec,  Deveric, 
Abramovic,  Smolkovic  i  Jakunid. 

Donji  Lukavec. 

Juzno  gradu  Lukavcu,  tik  do  obronka  Vukomeridkih  gorica,  a 
uz  potok  Lukavec,  pruzilo  se  malo  seoce  Donji  Lukavec.  Cijelo  seoce 
poredalo  se  u  glavnom  uz  desnu  obalu  potoka,  te  se  prema  istoku 
oteglo  gotovo  do  usca  potoka  Jezero  u  Lukavec.  Prijedjel  oko  tog 
sela  bio  je  nekoc  vrlo  mocvaran.  Pogled  na  selo  iz  grada  Lukavca, 
prikazuje  ugodnu  sliku.  Izmedju  vocaka,  proviruju  drvene  slamom  nat- 
krite  ku6e,  kojim  pozadinu  cine  Vukomericke  gorice.  Po  sematizmu 
zagrebacke  biskupije  od  g.    1909.  broji  Donji  Lukavec  125  katol.  dusa. 

U  starim  spisima  razno  je  pisano  ime  toga  sela :  Lokavecz  Lu- 
kawech  i  Lukawcz  i  t.  d..  da  sto  sa  pridjevom  »Also«,  » Inferior «,  a 
cesto  samo  Lukavec  bez  pridjeva. 

Nema  dvojbe,  da  je  to  selo  kao  i  Gornji  Lukavec  dobilo  ime 
po  potoku  Lukavcu.  I  polozaj  obih  sela  odgovara  imenu.  Ime  ^>  Lu- 
kavec* ill  »Lokovec«  nastalo  je  od  imenice  »luka«,  koji  se  naziv  vrlo 
mnogo  rabi  za  zemlje,  koje  se  steru  uz  vode. 

Prvi  put  sto  se  Donji  Lukavec  spominje  u  saCuvanim  pismima 
jest  god.  1363.  i  to  pod  imenom  »Lokauc«  (Lokauch)  bez  poblize 
oznake.  Spominje  se  tada  Stojko  sin  Devanov  i  Mikec  sin  Miksa  iz 
Lukavca.^  Po  Sto  se  pako  prvi  put  spominje  pod  imenom  Donji  Lu- 
kavec tek  god.  1412./  a  istodobno  tek  prvi  put  Gornji  Lukavec  mo- 
zemo  zakljuCiti   da  je  Donji  Lukavec  stariji  od  Gornjega. 

Mikec  sin  Mikse  rodio  sina  Xikolu,  a  ovaj  Gjuru.  Vec  Nikola 
se  zove  prezimenom  Miksic,  i  on  je  pocetnik  odliCne  turopoljske  po- 
rodice MikSi6,  koja  pripada  rodu  Levca   (generatio  Lewcha).  Sin 

'  IV.  374.— 381. 
'  IV.  299.  427. 
'  I.  76. 
*  I.  166. 


319 

Nikole  bio  je  Gjuro  Miksic.  On,  te  Vuk  sin  Ladislava  i  Grgur  Stani- 
lovic,  svi  od  roda  Levcina,  pak  rodjaci  i  braca  njihova  dobise  god. 
1412.  novu  darovnicu  od  kralja  Sigismunda  za  Donji  Lukavec.  Po  na- 
logu  kraljevom  uvede  ih  iste  godine  u  ponedeljak  poslije  Margare- 
tinja,  kaptol  zagrebacki  u  posjed  Donjeg  Lukavca  bez  prigovora  su- 
sjeda  i  medjasa. ' 

Dakle  Mik^ici  i  Stanilovici  najstarije  su  nam  poznate  obitelji  u 
Donjem  Lukavcu. 

God  1 428.  nalozi  kralj  Sigismund  k«^tokt  zagrebackom,  la 
obidje  medje  Donjega  Lukavca,  i  da  take  omedjaseni  posjed  ponovno 
uruci  plemenitima  Dionizu  sinu  Jurja  Miksida,  te  Vidu,  Vuku  i  Gr- 
guru  Stanilovicu.  To  ucini  kaptol  po  svom  izaslaniku  Ivanu  arcidja- 
konu  kalnickom  i  kraljevskom  povjereniku  Nikoli  sinu  Egidija  iz  Vel. 
Mlake.  Tom  omedjenju  i  uvedenju  prisustvovahu  mnogi  susjedi  i 
medjasi.  U  tijeku  medjasnjih  naziva  spominje  se  :  Kraljicino  brodis(5e 
Gornji  Lukavec,  Menje  mokrice  glava,  potoci  Pescenjak,  Rakitovica, 
Lomnica,  Lukavec  i  Dobova  mlaka,  medja  Purdlevskameja  (do  Gor. 
Lukavca),  Staro  brodisce,  Bok,  Luzec,  Mali  Obrez,  te  razne  ceste,  pu- 
tovi  i  drveie."'^ 

God.  1453.  javlja  se  u  Donjem  Lukavcu  porodica  Hrvatic  (Ni- 
kola si  Tome),  koja  bijase  u  srodstvu  sa  Miksicima,  a  god.  1456. 
jos  i  porodica  Poznanovic.  Ta  se  porodica  tamo  spominje  jos  1464., 
god.   1466.    javlja  se  tamo    porodica    Pervosev,^    a   1467.   Petuscevi(5. 

Izmedju  god.   1474.  i   1479.  sagradise  Turopoljci  u  Donjem  Lu-  I 
kavcu  svoj  grad,  o  kojem  se   govori  u  posebnom  poglavlju. 

Porodica  Miksic  bila  je  uz  Stanilovide  najrazgranjenija  u  Donjem 
Lukavcu.  God.  1492.  izdao  je  herceg  Ivan  Korvin  novu  darovnicu 
braci  Pavlu,  Nikoli  i   Andriji  Miksicima  za  Donji  Lukavec* 

U  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  g.  1560.  spominje  se  Donji 
Lukavec,  a  kao  pretstavnici  ovlastenika  Gjuro  Miksic  i  Jakob  Sta- 
nilovic.^ 

Najvaznija  za  cijelo  bila  je  u  Donjem  Lukavcu  uz  Stanilovice  poro- 
dica Miksic.  Kad  je  ono  od  polovine  XVI.  vijeka  tekla  pravda  izmedju 
opcine  turopoljske  i  porodice  Nadazda  radi  grada  Lukavca,  osobito 
su  pomogle  listine  od  god.  1412.  i  1428.  izdane  Miksicima  i  Stani- 
lovicima  vrbu   Donjeg  Lukavca,  jer  je  na  temelju  ovih  god.  1582.  ban 

'  I.  166.  -170. 

^  I.  220.  -221  ,  223.-^226. 

'  I.  306.,  365.,  427.  455. 

'  II.  85. 

'  III.  448.-449.  458.  ltd. 


320 

Krsto  Uno-nad  dosudio  Stjepanu  Mik^iiiu  i  suposjednicima  njegovim 
Donji  Lukavec,  a  po  torn  da  sto  i  grad.' 

Pod  konac  XVI.  vijeka  i  na  pocetku  XVII.  drzala  je  porodica 
Hada  u  Donjem  Lukavcu  posjede.  Ova  porodica  dosla  je  zenidbom 
sa  Slatinskima  do  tih  posjeda. 

God.  1600.  spominje  se  tamo  porodica  Gersetic,  1625.  Kovacic 
Vagi<i,  Vinovid,  Stepko-Vinovid.^ 

God.   1667.  bilo  je  u  Donjem  Lukavcu   14  kuda.^ 

Donji  i  Gornji  Lukavec  poslao  je  god.  1747.  u  Bavarsku  3  voj- 
nika,  a  god.    1758.  protiv  Prusa  nijednoga.'* 

God.  1773.  bilo  je  u  Donjem  Lukavcu  14  kuca,  a  popis  ple- 
mida  od  g.  1782.  pobiljezio  je  u  Donjem  Lukavcu  tri  plemidka 
dvora :  Josipa  Ivana  i  Nikole  Miksicia  te  Stjepana  Galjufa,  dvije  kuce 
Vagica  i  po  jednu  Stanilovida,  Svastovica  i  Ladisica.  Kad  je  pako 
god.  1796.  popisano  Turopolje  bilo  je  u  Donjem  Lukavcu  14  kuda, 
i  to  dva  dvora  jedan  Josipa  Miksica,  a  drugi  gotovo  razvaljen  Ivana 
Nep.  Zdencaja,  6  plemickih  i  6  neplemidkih  kuca.  Medju  plemicima 
nalazimo  nova  imena :  Trumbetas  i  Zdencaj.^ 

Dragonozec. 

Pod  imenom  Dragonozec  razumjevamo  dva  sela :  Donji  Drago- 
nozec i  omanje  selo  Srednji  Dragonozec.  Donji  Dragonozec  raskrilio 
se  izmedju  sela  Markusevca  i  Trpuca  na  jugozapadnom  vrhu  Cerja 
(196  m.),  dok  je  Srednji  Dragonozec  nesto  dalje  u  Vukomerickim  go- 
ricama  prikupljen  na  zaravanku  kose^  koja  se  oteze  prema  selu  Lip- 
nici,  Ku6e  su  drvene  i  natkrite  slamom.  Po  sematizmu  zagreb.  bi- 
skupije  g.  1909.  broje  oba  sela  588  katol.  dusa.  U  starim  pismima 
razno  je  pisano  ime  tog  sela:  Dragonosech,  Dragonschy,  Dragonoscy, 
Dragonosczy,  Dragonosd,  Dragwnosych,  Drughonosch,  Dragonoscz,  Dra- 
gonosy,  Drakwsewcz,  Dragonosczi,    Dragonowcz,    Draghonosowcz  itd. 

Odakle  izvodi  ovo  selo  svoje  ime,  nije  nam  najjasnije.  Moguce 
je,  da  se  nazivlje  po  kojem  Turopoljcu  Dragosu,  Dragovanu,  Dragylu, 
Dragaslavu,  koja  imena  susredemo  u  XIII.  i  XIV.  vijeku  u  Turopolju- 
Slicnog  imena  sela  Dragonos  imamo  jos  i  kod  Samobora  u  opdini 
Podvrh,    gdje  se  nalazi  i  brijeg  Dragonozec,    koji    se    vec    polovicom 

'  IV.  41.  Sravni  clanak  o  gradu  Lukavcu. 

»  IV.  71.  116.  127. 

^  IV.  151. 

*  IV.  289.  298. 

'  IV.  336.  406.-408. 


321 

XIII.  vijeka  spominjc  pod  imeuom  »Dragonis«.  Makar,  da  je  za  cijelo 
Dragonozec  vrlo  staro  mjesto,  ipak  ga  sacuvana  pisma  spominju  tek 
god.  1427.,  i  to  onom  zgodom,  kad  su  neki  pleniici  iz  Gornje  Lomnice 
izdali  pismo  Filipu  sinu  Radena  iz  Dragonozca,  te  Pavlu,  Dionizu, 
Petru,  Jurju,  Valentinu  i  Benku  sinovima  recenoga  Filipa,  kojim  im 
potvrdjuju,  da  su  pruzili  zadovoljstinu  za  umorenog  Marka  Crnca  iz 
Gornje  Lomnice.^  God.  1446.  spominju  se  u  Dragonozcu  sinovi  gore- 
spomenutoga  Filipa,  Pavao,  Benko,  Valent,  Janz  i  Juraj  Radeni6,  pak 
Petar  sin  Mirka,  Gjurek  i  Simon  te  Pavao  sinovi  Gjurkovi.''^  Od  ovoga 
Gjureka  i  Radenica,  poticu  potonje  istoimene  porodice  (Kadenic,  Gjurak- 
Gjurakovic).  God.  1459.  izricno  se  Dragonozec  nazivlje  selom,  i  to 
u  popisu  desetine  zagrebacke  biskupije.  Tom  zgodom  se  navode  slije- 
deca  imena  zitelja  u  Dragonozcu:  Hajzur,  Homridali6,  Mekojedic,  Hrvat 
(CrouatUvS),  Havidic,  Heldrusic.^  U  jednom  opet  popisu  iz.  konca  XV. 
vijeka  spominju  se  ove  porodice  u  Dragonozcu:  Heldrisici,  Selcici,  Ra- 
denici  i  Mekojedici.^  God.  1520.  spominju  se  u  Dragonozcu  plemici : 
Radonidi,  Havidici,  Pavletici  i  Radini6i,^  a  god.  1526.  javlja  se  tamo 
plem.  porodica  Gjurakovic.*'  Iste  se  godine  spominju  prvi  put  i  gorice 
oko  Dragonozca  (promontorium  Dragonoskywerh),  koje  se  tecajem 
XVI.  vijeka  i  kasnje  mnogo  isticu. 

God.  1550.  spominju  se  u  Dragonozcu  plemenite  porodice  Gjurak  i 
Heldrosic  (Heldrusic).  Prva  bijase  srodna  sa  Radenicima  i  Havidicima 
(strifi'evici).''  God.  1560.  pridolaze  Brebrici  i  Celici,  koji  uz  Havidice  i 
Radenice  zastupaju  svoje  selo  kod  obnove  turopoljskog  bratstva, 
docim  u  kraljevskoj  darovnici  izdanoj  iste  godine  za  Turopolje  na- 
vodi  se  samo  Martin  Radenid,  Stjepan  Havidic,  Simun  (!elic  i  Petar 
Brebric,  kao  predstavnici  sela  Dragonozca.'"^  Kako  iz  potonjih  spisa  ra- 
zabiremo,  iza  polovine  XVI.  vijeka  nestaje  u  Dragonozcu  porodice 
Heldrisid,  ali  se  za  to  u  XVII.  vijeku  javljaju  nove.  Popis  od  god. 
1632.  navodi  ove  porodice:  Brebric,  Loncaric,  Pecek,  Krznar,  Vu- 
dresic,  Pavlek,  Gjurak,  Lukinic,  Svinjarii-Skenderovic,  Radenic,  Ko- 
vacic,  Franetic,  Bedekovic,  Ferljan-Korenika   i   Miksi6.'^  Vidimo   da    se 


'  I.  202. 

'  III.  357. 

'  I.  394. 

*  II.  542. 

'  II.  426.-428.,  432. 

"  III.  542. 

'  III.  213.  214.  (440). 

"  III.  440.  449.  459.  463. 

»  IV.  129. 

21 


322 

ovamo  doselile  iieke  turopoljske  porodice  i  neke  strane,  koje  su  za 
cijelo  primljene  u  bratstvo.  God.  1660.  javlja  se  amo  porodica  Ma- 
tej^iti. '  VeO  god.  1667.  ludilo  se  selo  Dragonozec  u  Gornji  i  Donji 
Dragonozec,^  sa  43  kuCe,  a  kasnje  pridruzi  se  jos  i  srednji  Drago- 
nozec. God.  1749.  bilo  je  u  Dragonozcu  (suCija)  56  kuca  I'svidac  Juraj 
Bartolcic)/  a  prema  tomu  bijase  to  selo  najvede  u  turopoljskom  Vr- 
hovlju.  Godine  1758.  vojevalo  je  iz  Dragonosca  14  momaka  protiv 
Prusa.*  Iza  Mraclina  i  Laza,  koja  oboja  sela  postavise  16  momaka, 
najvise  je  Dragonozec  poslao  svojih  Ijudi  u  boj.  Popis  plemica  turo- 
poljskih  od  god.  1782.  navodi  u  Gornjem  Dragonozcu  porodice:  Bar- 
tolic,  Markulin,  Terputec,  Havidic,  Maretic ;  u  Srednjem  D,  Bukovcak, 
Cerovski,  Crniluk,  Pucko,  Radenic,  Skenderovice,  u  Donjem  Drago- 
nozcu :  Brebrici,  Gerovski,  Grubaci,  Gjuraki,  Horvati,  Janceti6i,  Ker- 
nijevici,  Petravici.^ 

Dubranec. 

Najvece  selo  turopoljsko  u  Vrhovlju  je  Dubranec.  Ono  je  kao 
zupno  selo  upravo  sredi.stem  zivota  u  Vrhovlju.  I  pogledom  na  saj- 
move,  koji  se  tamo  obdrzavaju,  znamenita  je  tocka  u  gospodarskom 
zivotu  ne  samo  Vrliovlja  vec  i  cijelog  kraja,  narocito  kravarskog  i 
pisarovinskog.  Dubranec  sastcjji  od  triju  skupina  kuda.  U  skupini, 
§to  se  pribrala  uz  glavnu  cestu,  stoji  na  najvisoj  tocki  zupna  crkva 
B.  D.  M.  snijezne  (210  m.).  Ispod  crkve  i  na  zaravanku  nalazi  se 
sajmiste,  nize  dolje  zidani  prizemni  zupni  dvor,  a  nesto  dalje  na  kat 
gradjena  drvena  skola.  Izmedju  ove  skupine  u  jarku,  tik  do  podnozja 
brijega  Dugoga  vrha  pribrale  se  ostale  dvije  skupine  i  to  uz  po- 
toCiC  Recin,  J5to  no  izvire  izpod  Cubacke  i  tece  smjerom  prema 
jugu.  Na  zapad  Dubrancu  je  selo  Vukomeric  sa  k  njemu  spadajucim 
skupinama  kuca:  Malovci  i  Pavlecic.  Jugoistocno  je  malo  selo  Gu- 
stilnica  sa  lijepom  drvenom  kapelom.  Po  sematizmu  zagreb.  biskupije 
g.  1909.  broji  Dubranec  492  katolika  i  2  zidova.  Ku6e  su  svc  dr- 
vene   natkrite   slamoni   ili   crijeponi. 

Polozaj  tog  sela  je  svakako  najrcmianticniji  u  ciJL-lom  Turopolju. 
Prekrasan  pogled  na  selo  pruza  se  sa  ceste  ispod  brijega,  na  kojem  je 
nekoc  stajala  prastara    crkva    sv.    Katarine    (230  m.).  Isto    tako    pre- 

'  IV.  536. 
'  IV.  151. 
'  IV.  291. 
*  IV.  299. 
'  IV.  314.  328. 


323 

krasnu  sliku  Dubranca  vidimo  s  brijega  (205  m.),  na  kojem  stoji  gu- 
stilnicka  kapela.  Taj  krasan  pogled  na  Dubranec  prikazuje  prilo- 
zena  slika. 

U  starim  pismima  razno  se  pise  ime  toga  sela.  Najstariji  je 
naziv  »Brdo  sv.  Kate«,  (Montes  s.  Catharinae)  onda  Dobranych,  Do- 
branczy,  Dobranchy,  Dobranychy,  Dobranich,  Dobryanczy  apud  s.  Ca- 
tarinam,  Dobrancz,  Dobrancz  Zenth  Kathalyn,  Sancta  Catharina  I)u- 
brancz.  i  t.  d. 

Crkva  svete  Kate  u.  Dubrancu  stajala  je  tamo  vec  daleko  prije, 
nego  li  je  to  mjesto  dobilo  ime  Dubranec.  Stajala  je  iznad  Dubranca 
sjeverno    na    brdu,    koje    spomenusmo.    Cijeli    prijedjel  u  brijegovima 


Dubranec. 

oko  crkve  sv.  Kate  zvao  se  je  »Brda  sv.  Kate«  (montes  s.  Catha- 
rinae). Kad  je  crkva  sv.  Kate  sagradjena  ne  znamo,  ali  nam  je 
poznato,  da  je  vec  godine  1334.  opstajala  kao  zupna. '  God.  1343. 
prvi  put  nam  se  spominju  vinogradi  oko  sv.  Kate,  i  to  onom  zgodom 
kad  je  Matej  sin  Matije  sa  sinovima  svoga  brata  prodao  veliki  svoj 
vinograd  na  brdu  sv.  Ivate  Marku  sinu  Stanomira  i  njegovoj  zeni 
Luciji  za  4  marke.^  Zemlje  oko  sv.  Katarine  drzali  su  jos  i  Ivko  te 
Ivsa  sinovi  Dobrana,  pak  Petar  sin  Erikse  od  plemena  Crnoslavova. 
Ovi  sklapaju  god.  1357.  pred  zagrebackim  kaptolom  nekakav  ugovor 
glede  posjeda  Crnosl.ivdola.^  Jos  danas  nas  naziv  Crnoslav-Skupna 
draga  kod  Dubranca  sje6a  na  Crnoslava  i  njegove  posjede  Crno- 
slavdol.  Nema  dvojbe,  da  su  spomenuti  sinovi  Dobranovi  drzali  zemlje 


'  I.  51.  Poblizc  o  toj  crkvi  i  iupi  govorit  ce  se  kasnije. 
'  I.  55. 
'  I.  73. 


324 

bas  na  onom  mjestu,  gdje  danas  stoji  Dubranec,  jer  po  ovom  D  o- 
branu  prozvano  je  to  selo,  koje  se  u  starije  doba  zvalo  i  »Dobra- 
nidi«,  kako  demo  nize  spomenuti. 

Za  daljne  neke  posjednike  na  brdima  sv.  Kate  doznajemo  iz 
isprave  godiiie  1379.,  koja  nam  je  zabiljezila,  da  su  tada  Rade  sin 
Rodmanov,  Ivan  sin  Petrov,  I.uka  sin  Hotnov  dijelili  svoju  tamosnju 
eijedovinu.  Kao  medjaSi  till  posjeda  spominju  se  sinovi  Vukomera  i 
Prvosa  te  javna  cesta.  Spominje  se  i  vrh  Kalebin,  te  Lazina  i  Luzje 
u  polju  sto  su  receni  takodjer  dijelili.'  God.  1450.  spominje  se  Duko 
i  Crnec  sinovi  Pavka    od    sv.    Katarine    (de    montibus  s,  Catarinae).'^ 

Ved  polovinom  XV.  vijeka  istice  se  u  listinama  kasnije  dobro 
poznata  razdioba  Turopoija  u  »Polje«  i  »Vrhovlje«.  Tako  se  godine 
1455.  izricno  navodi  »cijela  opCina  svih  plemica  toll  recenoga  polja 
zagrebackoga  koli  brijegova  svete  Katarine  djevice  i  mucenice  Krista, 
11  selima  kojeg  mu  drago  imena,  toli  u  istom  polju  zagrebaCkom  koli 
na  recenim  brdima  recene  sv.  Katarine  djevice  nalazecim  se  imajucih 
se  i  stanujucih«.^ 

Pod  imenom  »Dobranici«  prvi  put  se  to  selo  spominje  godine 
1455.  Stanovnici  toga  pripadaju  »plemenu  Dobranica«  i  nazivlju  se 
»plemici  Dobranici  &  Iste  godine  spominju  pisma  27  imena  zivuiih 
plemida  u  »Dobrani6u«  od  kojih  veci  dio  potice  izravno  od  Ivse  i 
Krikse  (Eriksa),  koji  su  zivili  g.  1357,  Vec  tada  ondje  se  spominju 
neka  porodicna  imena  »plemena  Dobranica«,  a  narocito  Kusevic 
(Mato  sin  Kuse),  Gerdak  (Vrban  sin  Grgurov),  Bencek  (Benko 
sin  Benka)  Ivojici  i  Tome  Vram  sin  Nikole.  Ove  najme  g.  (1455.) 
primili  su  plemici  iz  »Dobranica«  u  svoje  bratstvo  Benka  iz  Kraljevca, 
tada  suca  kotara  iprovincije)  medvedgradskog,  i  zenu  mu  Elisabetu 
kcer  Tome  Vrania  sina  Nikole  unuka  Uobranova.  Dali  su  im  takodjer 
jedno  seliste  u  Dobranicu,  te  zemlju  Gnojnicu  i  oranicu  uz  Gnojnicu 
u  Dobranidu,  kojoj  bijaliu  inedjasi  plemici  Ivojici  i  potok  Crnoslav;  za 
tim  dadose  im  jos  jednu  sjenokosu.  Dadose  im  napokon  i  pravo,  da 
si  mogu  gdje  god  hoce  izabrati  od  zajednickog  zemljista,  najme  od 
dijela,  koji  je  pripadao  pokojnoni  Tomi  Vramu.'* 

Popis  desetine  crkve  zagrebacke  od  godine  1459.  zabiljezio  je 
vii^e  imena  zitelja  dubraneckih :  Andriju  Valekovida,  Malca  Tomkoviia, 
Grdaka,  Antuna  Benceca  (BenCekj,  Mirka  i  Andriju    Benkova.^    Tom 

'  1.  102. 

"  I.  298. 

■  I.  339. 

*  I.  349. 

*  I.  394. 


325 

se  prilikom  spominjf  i  /iipa  sv.  Kalc^.  Kasnje  se  opet  u  Dubraiicu  is- 
tice  narocito  porodica  Kvisevic.'  (iod.  1546.  javlja  se  u  Dubrancu 
plemenita  porodica  S  e  s  e  k  o  v  i  c,  a  narocito  Ivan  Sesekovic,  koji  joS 
uz  dvojicu  ulaze  pred  kaptolom  zay^rehackim  prosvjed  protiv  nasilja 
Ijudi  Nikole  Zrinskoga."'^  Godine  opet  1549.  spominju  se  uz  Kuseviie 
Katicidi  i  Kelekovici,'^  a  od  g.  1550.  Focici.*  Polovinom  XVI.  vijeka 
gotovo  se  redovito  zove  ovo  selo  »r)obranec  sv.  Kata«  iDobrancz  s. 
Cathalin). 

Prigodom  obnove  turopoljskog  bratstva  god.  1560.  zastupahu 
selo  Dubranec:  Petar  i  Matej  Kusevi6i,  Benko  Krpic,  Marko  Kele- 
kovic  te  Jnraj  i  Bartol  Krpec  (Liz),  a  u  kraljevskoj  darovnici  za  Tu- 
ropolje  navodi  se  pretstavnikom  za  Dubranc  (Dobrancz  Zenthkat- 
halyn)  Petar  Kusevii.-'  Veci  broj  imena  Dubrancana  navodi  nam  popis 
plemica  turopoljskih  od  god.  1636.  U  torn  popisu  nalazimo  imena 
Kos,  Cekovic,  Kerpec,  Kravarscan,  Focic  i  Jurkas.^ 

Oko  god.  1650.  iznova  je  pokrivena  crkva  sv.  Kate  u  Dubrancu 
a  tomu  je  mnogo  pomagao  Nikola  Stancevid  iz  Torceca  kod  Vukovine.^ 

God.  1667.  bilo  je  u  Dubrancu  20,  a  1749.  19  kuca  (sudac 
bio  je  Mihalj  Krpec).*  U  boj  protiv  Prusa  poslao  je  godine  1758.  Du- 
branec 9  momaka.^  Najizdasniji  popis  stanovnika  dubraneckih  pruza 
nam  popis  plemica  turopoljskih  od  god.  1782.  Tada  nalazimo  ondje 
slijedece  plemicke  porodice :  Kerpec,  Vugrinid,  Dorotic,  Kos,  Cekovic^, 
Sunec,  Terputec,  Focic-Kusevi(i.^"  God.  1809.  imalo  je  iz  Dubranca 
poci  u  ustanak  protiv  Franceza  8  momaka. " 

God.  1831.  podijeli  kralj  Franjo  II.  pravo  obdrzavanju  godiSnjeg 
sajma  kod  zupne  crkve  u  Dubrancu  i  to  na  dan  30.  juna  i  25.  no- 
vembra.  '^ 

Od  najnovijih  dogadjaja  dubraneckih  biljezimo  obnovu  zupne 
crkve,  o  kojoj   ce  se  jos  napose  govoriti  u  ovom  djelu. 


'  I.  426.  III.  19.  20 

'  III.   105. 

'  HI.  162.  179.  183.  236.  259. 

'  III.  206.  f^Ol.  314.  317. 

'  III.  440,  463.  IV.  2.  3. 

«  IV.  130. 

'  IV.  143. 

«  IV.  151.  291. 

•  IV.  299. 

■"  IV.  339. 

"  IV.  427. 

••  IV.  446. 


326 

Gornja  Lomnica. 

Gomja  je  Lomnica  jedno  od  najmanjih  turopoljskih  sela.  Ono 
se  pribralo  zapadno  Donjoj  Lomnici  nedaleko  desne  obale  potoka 
Lomnice.  Tik  do  sela,  u  malom  perivoju  stoji  plemicki  dvorac,  nekoc 
svojina  stare  porodice  turopoljske  Kisevica^  a  poslije  raznih  inih  go- 
spodara.  Liornja  Lomnica  broji  po  sematizmu  zagrebacke  biskupije 
od  god.  1909.  93  katol.  duse.  Kude  su  drvene.  U  starim  pismima 
zove  se  raznim  imenima :  Mala  Lomnica,  Kiseviceva  Lomnica,  Felso 
Lomnicza,  Superior  Lomnicha    itd. 

Cini  se,  da  je  Gornja  Lomnica  novije  selo  od  Donje  Lomnice. 
Fisma  nam  to  selo  prvi  put  spominju  god.  1402.  Ali  zato  ne  stoji, 
da  nije  starija  od  te  godine.  Te  godine  zivili  su  u  Gornjoj  Lomnici 
plemeniti  Ijudi  Crnec  sin  Ivceca  sina  Beloseva,  Klement,  Grgur  i  Ivan 
sinovi  Crncevi,  Jura  sin  Vojleca  sina  Beloseva,  Petar,  Pavao  i  Ivan 
sinovi  Nikole  sina  Benkova.  Ovi  se  tada  pravdali  radi  nekog  po- 
sjeda  u  Gornjoj  Lomnici,  sto  rijesise  mirovni  suci. '  Godine  1412. 
spominje  se  Pavao  Veliki  iz  Gornje  Lomnice,  premda  se  nazivlje  i 
iz  Dolnje  Lomnice.'^  Taj  je  bio  i  zupanom  turopoljskim. 

God.  1427.  bila  je  nastala  velika  razmirica  izmedju  Gornjo- 
lomniCana  i  Dragonozcana.  Neki  Dragonozcani  ubise  Gornjo-lomni- 
cana  Martina  Crnca.  Ova  razmirica  uredjena  je  mirovnim  sudom,  u 
kojem  sudjelovahu  neki  plemidi  kraljevine,  Turopoljci  i  Dragonozcani. 
Krivci  plati.se  krvarinu  od  25  maraka  novih  kraljevskih  denara  cime 
su  pruzili  potpunu  zadovoljstinu.^ 

God.  1466.  spominje  se  u  Gornjoj  Lomnici  porodica  Kis  sa 
pretstavnikom  Pavlom  Kis  em,''  koji  bijase  predjom  potonje  velike  i 
otmene  porodice  K  i  §  e  v  i  d  a.  Pavao  Kis  bio  je  sin  spomenutoga  Pavia 
Velikoga.  Taj  Pavao  Veliki  sad  se  zove  »od  Donje «  —  sad  opet 
od  » Gornje  Lomnice «  —  Ova  porodica  vec  od  pocetka  XV.  vijeka 
I  nastavaSe  u  Gornjoj  Lomnici.  GaSpar  Kisevic  bio  je  pod  izmak 
XV.  vijeka  kastelanom  lukaveckim  i  zupanom  turopoljskim.  On  dobi 
od  hercega  Ivana  Korvina  novu  darovnicu  za  svoj  posjed  Gornju 
Lomnicu  god.  1492.,  te  bude  taj  posjed  oslobodjen  od  svake  ovis- 
nosti  od  grada  Medvedgrada.  Tu  darovnicu  potvrdi  god.  1493.  kralj 
Vladislav  II.  braci  Ga^paru  i   Milialju  Ki:§evicima.^  Tako  je  evo  zasno- 


'  1.  152. 

»  I.  16y.  192.--193. 

'  202.-203. 

*  I.  455. 

'  II.  84.  94. 


327 

/|Vano  vlastelinstvo  oornjo-lomnicko,  koje  je  lak(j  izluceno  ud  jurisdik- 
cije  turopoljske  plem.  opcine.  Fo  to]  porodici  Kisevica  zove  se  Gornja 
Lomnica  i  Kiseviceva  Lomnica,  tako  ^.    1505.' 

U  popisu  crkvene  desetine  od  u-.  1503.  zabiljezeiio  je  pet  kme- 
tova  u  Gornjoj  Lomnici,  od  kojih  je  samo  jedan  oznacen  porodiCnim 
imenom  Horvatic.* 

Godine  1506.  spominje  se  u  Gornjoj  Lomnici  Jakob  Cednek,^ 
koji  je  bio  pradjedom  odlicne  turopoljske  porodice  Cednekovida. 

Polovinom  XVI.  vijeka  zove  se  Gornja  Lomnica  narocito  Kise- 
vicevom  Lomnicom  (Lomnycha  domini  Kysewycz),  a  1513.  zove  se  i 
Mala  Lomnica  (Mala  Lompnycza)*  u  opreci  prema  Donjoj  ili  Velikoj 
Lomnici,  koja  se  zove  i  »Lomnicom  plemica  turopoljskih«.  G.  1538. 
spominju  se  u  Gornjoj  Lomnici  ove  neplemenite  porodice  :  Gurginic,  Zo- 
benic,  Drnulic,  Dermelic,  Horvatic,  Voknic  (Vokanic),  Trbusic,  Dojci(5, 
Poljak,  Zerlenic  i  Stankovi(5.''  Bili  su  to  svi  kako  se  cini  kmetovi  Ki- 
sevica. U  isto  doba  polovinom  XVL  vijeka  nalazimo  i  porodicu  Ste- 
panic  u  Gor.  Lomnici/'  kojoj  je  inace  postojbina  u  Donjoj  Lomnici. 
Tu  se  spominje  god.  1550.  i  plem.  porodica  Gjungic.'^  God.  1555. 
spominje  se,  da  je  nekoc  zivila  u  Gornjoj  Lomnici  plemenita  poro- 
dica Kursic^.*^ 

Kad  je  umro  (1557.)  Krsto  Kisevic,  izdao  je  god.  1558.  kralj 
Ferdinand  I.  pak  sin  mu  kralj  ceski  Maksimilijan  darovnicu  banu 
Petru  Erdody-u  vrhu  dvora  u  Gor.  Lomnici  i  vrhu  posjeda  u  Kucu, 
sto  je  spadao  pod  taj  dvor,  pak  i  vrhu  svih  Krstinih  posjeda  u  Hr- 
vatskoj.  To  je  najme  ucinjeno  kao  sa  osasnim  dobrom.  Maksimilijan 
nalozi  odmah  zagrebackom  kaptolu,  da  Erdody-a  uvede  u  darovani 
posjed.  Kad  je  pako  u  Gor.  Lomnicu  dosao  kraljevski  povjerenik 
Franjo  Impric  Jamnicki,  da  u  prisucu  kaptolskog  izaslanika  Matije 
Degca  uvede  Erdody-a  u  posjed,  prosvjedovao  je  protiv  uvedenja 
span  dvora  gornjo-lomnickog  Gjuro  Bujak  u  ime  Marice  KrmciC, 
Kate  Kisevic  i  u  ime  dvojice  muskih  clanova  porodice  Kisevic,  koji 
su  tada  boravili  u  Poljskoj.  Bujak  nije  znao  njihova  imena.  Ovi  su 
svi  po    Bujaku    pozvani    pred    bana,  da  opravdaju    svoje    prosvjede.'' 

'  IL  191. 
''  II.  222. 
'  II.  237. 

*  III.  47.  65.  559. 

*  III.  149. 

«  III.  47.  55.  65. 
'  III.  223. 
'  III.  481. 
'  III.  397.— 400. 


328 

Koji  su  to  Ki^eviii  bili  u  Poljskoj,  doznajemo  iz  jedne  isprave  iz  g, 
1559.  Bill  su  to  Ivan  Horvat  stariji  i  Ladislav  te  Krsto  Horvat  mladji 
sinovi  pokojnog  Mihalja  Horvata  inaCe  Krsevica  iz  Gor.  Lomnice. 
Ovi  su  najme  pred  kaptolom  sipuskim  opuuonKKili  Gjuru  Mrnjavcica 
iz  Hrezovice,  da  ih  zastupa  u  predmetu  nasljetstva  imanja  gorno- 
lomnickoga. '  Vidimo  dakle,  da  se  Mihalj  Kisevic  izselio  iz  svoje 
postojbine  valjda  u  sjevernu  Ugarsku,  gdje  je  on  i  njegovo  potomstvo 
dobilo  nadimak  »Horvat«,  kako  je  to  bivalo  sa  svakim  Hrvatom,  koji 
se  preselio  u  Ugarsku. 

U  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  god.  1560.  spominje  se 
medju  turopoljskim  posjedima  i  Gornja  Lomnica,  docim  se  napo- 
minje  kao  posjednica  Katarina  kci  Mihalja  Kisevica  a  zena  Gaspara 
Mrnjav(3i6a  iz  Brezovice."'^ 

God.  1570.  nalazimo  u  Gornjoj  Lomnici  porodicu  Vojtosic.'*  God. 
1612.  drzala  je  posjede  u  Gor.  Lomnici  Marta  Vurnovecka  (Urnoczy) 
zena  Stjepana  Arbanasa,* 

U  poreznim  popisima  od  1625.  nema  spoiiienute  Gornje  Lomnice. 

Pod  konac  XVII,  vijeka  drzao  je  imanje  u  Gornjoj  Lomnici. 
(Ivan)  Skrlec  (1696).^  Po  torn  imanju  nosi  porodica  Skrlec  plemicki 
pridjev  od  Gor.  Lomnice. 

CJod.  1773.  brojila  je  Gornja  Lomnica  11  kuda.*"'  Prigodom  po- 
pisa  Turopolja  1796.  bilo  je  tamo  1 1  kmetskih  ku6a,  a  tamosnji  plemidki 
dvor  (curia)  bio  je  svojina  Barbare  udove  Petra  Skrlca  protonotara 
hrvatskog  kraljevstva.  Uz  dvor  bile  su  razne  prostrane  i  lijepe  go- 
spodarske  zgrade.  K  dvoru  spadao  je  novosagradjeni  mlin  na  po- 
toku  Lomnici." 

Imanje  i  dvor  u  Gor.  Lomnici  prolazio  je  kroz  razne  ruke,  dok 
ga  napokon  prije  nekoliko  godina  ne  proda  porodica  pi.  Vernid  zemlji- 
snoj   zajednici  gornjo-lomnickoj. 

Gornji  Lukavec. 

Uz  cestu  sto  vodi  iz  Odre  prema  Dubrancu,  nedaleko  na  zapad 
gradu  Lukavcu,  raskrililo  se  selo  Gornji  Lukavec.  Pokraj  njega  tece 
potok  Lukavec,  koji  to  selo  sa  juzne  strane    opasava.  Nekoliko    kuca 

'  III.  414. 

*  III.  459.  461.  465. 

'  IV.  19. 

'  IV.  105. 

'  IV.  220. 

«  IV.  300. 

'  IV.  402.  -  403. 


329 

stoji  i  onkraj  potoka.  KucSe  su  sve  drvene,  natkrite  slamom  ili  cri- 
jepom.  Neke  su  od  ovih  upravo  lijepo  izgradjene.  Po  sematizmu  za- 
grebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Gornji  Lukavec  373  katol. 
duse.  Svoje  ime  nosi  po  svom  polozaju  uz  potok  Lukavec,  jer  je 
prema  toku  ovoga  gore  vise  od  sela  Donjeg  Lukavca,  koje  se  po- 
redalo  nedaleko  dole  nize  az  potok.  Ime  svoje  izvodi  kao  i  Donji 
Lukavec.  U  starim  pismima  pise  se  ime  tog  sela :  Superior  Lwka- 
wecz,  Felso  Lukavec,  a  Cesto  i  samo  Lukavec,  pod  kojim  potonjim 
,  imenom    razumijevaju    se    cesto  oba    sela  Gornji  i  Donji  Lukavec. 

U  koliko  niozemo  crpsti  podataka  iz  sacuvanih  pisama,  razabi- 
remo,  da  je  Gornji  Lukavec  mladje  selo  od  Donjeg  Lukavca.  God. 
se  1412.  prvi  put  spominje  ime  Gornjega  Lukavca,  a  tad  je  ondje 
*.ivio  plemic  Stjepan  Pedk  (Petkovic).  To  bi  dakle  bio  najstariji  nam 
poznati  gornjolukavecki  posjednik. '  God.  1428,  spominju  se  uz  ovog 
jos  i  plemidi  iz  Gornjeg  Lukavca  (nobiles  de  Superior  Lukawech), 
kojih  se  ali  imena  posebice  ne  navode." 

God.  1454.  spominje  se  ovdje  porodica  Krznavic,  a  god.  1455. 
Jagni(5.  Ivan  Jagnic  bio  je  zupan  turopoljski.  God.  1461,  opet  se 
ondje  javija  porodica  Stanci(5,  i  to  s  Gjurom  sinom  Benkovim,  koji 
bijase  zupanom  turopoljskim.  Po  svoj  prilici  dosla  je  ova  porodica 
iz  Gornje  Lomnice,  gdje  se  vec  god.  1431.  javija.  Opet  god.  1464. 
susrecemo  ondje  porodicu  Gjungic,  koja  takodjer  potjece  iz  Donje 
Lomnice.^ 

God.  1466.,  u  vrijeme,  kad  je  kralj  Matija  Turopoljcima  potvrdio 
dovelju  kralja  Bele  IV.  od  god.  1225.  zivile  su  u  Gornjem  Lukavcu 
ove  obitelji :  Staneti(3  (mozda  istovjetna  sa  Stancic,  a  kasnije  Stane- 
cek),  Petkovi6,  Gajski,  Jagnic,  VoJaric  i  Vojkovic.  God,  1474.  opet  se 
tamo  javija  novo  ime  porodice  Gurgic.  Pod  izmak  XV.  vijeka  spo- 
minju se  u  oba  Lvikavca  Kuharici,  Cerpseti(5i,  Zupani,  Videnidi  (Videno- 
vidij,  Ciganici  i  Melidi.  God.  1503.  javija  se  tamo  porodica  Gurginic, 
koja  ce  biti  za  cijelo  istovjetna  sa  Gurgidina.  Polovinom  XVI.  vijeka 
spominje  se  tamo  porodice  Baloban,  Cigetid,  Vogrinovic,  Stanecak  i 
Franetid.'' 

Prigodom  obnove  bratstva  turopoljskog  g.  1560.  spominju  se  u 
Gornjem  Lukavcu  jos  i  porodice  Junosa-Jagnic  i  Stanetic  uz  Gjun- 
gide,  Volarice,  Frani(ie,  Videnovide  i  Tropsetiie.  U  kraljevskoj  darov- 

'  169. 
'  I.  224. 

^  I.  320.  341.  403.  427. 

*  I.  455.  456.  H.  13.  14.  41.  42.  (14.  90.  1G7.  206.  III.  87.  132.  .555.— 
656.   378.  528.  502. 


330 

nici  za  Turopolje  od  iste  i^odine  spuminje  se  tak(jcljer  i  Gornji  \a\- 
kavec,  a  kao  pretstaviiici  ovlastenika:  Cljuru  Volaric,  Martin  Tropsetic, 
Marko  StanCi^,  Petar  i  Mate]  Gjunjxic,  Blaz  i  Gjuro  Voiaric,  Petar 
Franeti(^,  Martin  Videnovic,  Lovro  Gigetic  i  Mate]  Jagnid. '  God.  1 570. 
spominje  se  ondje  porodica  Bradac-Grubisi6,  a  1600.  Voscid,  Kucin, 
Ivolaric,  Devanic,  Jagni(3  i  Dolenec- 

Potonje  vijesti  o  Gornjem  Lukavcu  vrlo  su  neznatne.  Godine 
1782.,  za  popisa  plemica,  bilo  je  u  Gornjem  Lukavcu  15  plemidkih 
kuca.  Nova  plemicka  imena,  sto  ih  torn  prilikom  nalazimo,  jesu  slije- 
de6a :  Karnas,  Pavisid,  Pinturic,  Kos,  Cvetkovic,  Sucid,  Spisi(5,  Vagid, 
Sedmak,  Derk  i  Vukovii.^  Prigodom  popisa  Turopolja  god.  1796. 
bilo  je  u  Gornjem  Lukavcu  19  kuca,  i  to  17  plemickih,  a  dvije  ne- 
plemidke  kude.*  Kad  je  bio  god.  1809.  proglasen  ustanak  protiv  Fran- 
ceza,  diglo  se  je  iz  Gor.  Lukavca  i  Markusevca  4  vojnika.^ 

Gustilnica. 

Jugozapadno  Dubrancu,  na  brijegu  obraslom  sumom,  stoji  selo 
Gustilnica  ili  Gustelnica.  Ono  spada  medju  manja  turopoljska  sela. 
Ku(^e  su  drvene  i  natkrite  slamom.  Odmah  tik  sela,  na  najvisoj  toCki 
(205  m.i  stoji  drvena  kapelica  sv,  Antuna  Padovanskog,  koja  je  u 
najnovije  doba  zamijenila  prastaru  drvenu  istoimenu  kapelicu.''  Po 
sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Gustilnica  229 
katol.   dusa. 

Ime  tog  sela  nastalo  je  za  cijelo  od  iste  osnove  kao  primjerice 
nazivi  *Gusti  laz«,  »Gusti  rastok«  i  slicno,  dakle  od  rijeci  »gust«  ;  po 
svoj  prilici  bile  su  tamo  nekoc  gustare,  guste  sume,  gdje  je  to  selo 
naslo  svoj  zametak.  U  starim  pismima  razno  se  pise  ime  tog  sela : 
Gustimyca,  Gwstinnycza,  Gustinicza,  Guztilnicha,  Gustunycza,  Guzthe- 
nycza,  Goztunnycza  i   sliCno. 

Satiuvani  spomenici  biljeze  nam  prvi  put  ime  sela  Gustilnice 
god.  1428.  Spominje  se  tada  plemid  Stojan  sin  Tome  iz  Gustilnice 
kao  svjedok  kod  omedja.sivanja  posjeda  Uonjeg  Lukavca.''  Polovinom 
XV.  vijeka  spominju  se  posjedi    » plemica  gustilniCkih«,  iz  Cesa  raza- 


•  III.  448.  449.  45.S'.  itd. 
»  IV.  ly.  71. 

'  IV.  336.  237. 

*  IV.  404.— 4U6. 
'  IV.  427. 

■  Pobliie  o  toj  kapelici  govorit  ce  se  u  posebnom  odsjeku  ovoga  djela. 
'  I.  223.  Spominje  sc  i  god.  1454, 


331 

biremo,  da  je  to  selo  moralo  biti  vec  priliCno  napuceno.  Posjedi  ovi 
medjasili  su  na  potoku  Lomnici  sa  posjedima  plemica  iz  Luzja  i  Vu- 
komerica. '  Istodobno  javlja  se  u  Gustilnici  plemetiita  porodica  Du- 
cevii,  koja  izvodi  svoje  ime  od  D  u  c  a  oca  Andrije,''^  pak  i  neplemicka 
Kupvacic3a^,  a  nesto  kasnije  (1466.)  jos  i  pleinici  Trupci  i  Prejnari/ 
God.  1520,  nalazimo  tu  i  porodicu  Gersetic,  koja  je  i  u  Dubrancu 
imala  posjede.^  Ova  porodica  spominje  se  tamo  polovinom  XVI.  vijeka 
i  pod  imenom  Stojanic  (Gersetic  ili  ti  Stojanic),  po  cemu  mozemo 
naslu6ivati,  da  vuce  lozu  od  gore  spomenutoga  Stojana  sina 
Tome,  koji  je  zivio  tamo  u  XV.  vijeku.  God.  1560.  opet  se  tamo  javlja 
plemenita  porodica  Petermanid  i  Lektoric'',  a  godine  1632.  Gersetic 
i  Novosel.'  Petermanica  i  Lektorica  ondje  nema  te  godine.  Godine 
1667.  bile  su  u  Gustilnici  samo  4  kuce.^  Kasnje  se  je  Gustilnica 
podigla,  jer  je  vec  godine  1749.  imala  (sucija)  11  kuca.^  Za  boj 
protiv  Prusa  dala  je  Gustilnica  godine  1758.  2  momka.'"  Godine 
1782.  nalazimo  u  Gustilnici  slijedece  plemicke  porodice :  Gersetide, 
Bukovacke,  Feljane  i  Huzjake. "  Po  imenima  sudeci,  zakljucujemo,  da 
su  Bukovcaki  i  drugi  dosli  iz  susjednih  sela.  Valjda  se  onamo 
prizenili.  Da  je  selo  napredovalo  od  toga  vremena,  najbolje  svjedoCi 
to,  da  je  god.  1809.  u  ustanak  protiv  Franceza  poslo  odonuda  8 
momaka.  "^  Dakle  prema  tomu  broju  bila  bi  tada  Gustilnica  bas  tako 
velika  kao  Pleso  ili  Dubranec. 

Havidie  selo. 

Nedaleko  se  selu  Lipnici,  ispod  Kozjeg  brijega,  na  oplazu  kose 
smjestilo  malo  selo  Havidie  sa  108  katol.  dusa,  kako  to  pise  se- 
matizam  zagrebacke  biskupije  god.  1909.  To  selo  dobilo  je  svoje 
ime  od  porodice  plemenitih  Havidica,  koja  se  vec  god.  1520.  spo- 
minje u  selu  Dragonozcu.   Do  u  drugu  polovinu  XVIII.  vijeka  nemamo 

'  I.  360. 
'  I.  371. 
»  I.  394. 

*  I.  456.  Pod  konac  15.  vijeka  spominje  se  u  Gustilnici  joa  i  porodica 
Cupic,  o  kojoj  ne  znanio  je  li  pk-micka  (111.  556.). 

'  II.  426. 

*  III.  449.  459^ 
'  IV.  130. 

»  IV.  161. 
»  IV.  291. 
'«  IV.  299. 
"  IV.  340. 
"  IV.  427. 


332 

vijesti  o  torn  seki.  U  to  doba  viiljda  je  naseljeno  po  spomenutoj  po- 
rodici  Havidi6.  Uz  ove  nalazimo  tamo  god.  1 782. :  KosiCe  i  Petra- 
vice.  Havidica  bilo  je  tada  7  kuda.  *  Danas  spada  Havidic  selo  pod 
suciju  Dragonozec. 

Hrasce. 

Blizu  sela  Odre,  na  istocnoj  strani,  regbi  nastavak  Odre,  raskri- 
lilo  se  veliko  selo  HraSce  sa  svojim  drvenim  ali  lijepim  kudama.  U 
glavnom  poredane  su  ku6e  uz  cestu.  Po  sematizmu  zagrebacke  bi- 
skupije  god.  1909.  broji  Hrasie  636  katolika  i  3  Zidova.  U  starim 
pismima  razno  je  pisano  ime  HraSca:  Hrascha,  Hrasthya,  Hrastya, 
Hiasschan,  Hrasstj'a,  Hrasche. 

Otkuda  selu  Hrascu  ime,  mislim  lako  je  pogoditi :  ono  nosi  ime 
po  hrasiiu,  5to  je  tamo  raslo.  Otuda  mozemo  zakljuciti,  da  je  to  selo 
nekoc  stajalo  u  hrastovoj  sumi.  Prvi  put  se  ime  tog  sela  spominje 
god.  1265.  i  to  kao  zemlja  » Harastya. « ''^  I  kaptol  zagrebacki  drzao 
je  na  pocetku  XIV.  vijeka  neke  posjede  u  Hrascu,  koje  je  darovao 
bio  svec^eniku  Dionizu,  svom  notaru.  Ovaj  je  god.  1327.  taj  svoj  po- 
sjed  u  Hrascu  zamijenio  sa  gospojom  Srebrenom,  udovom  Matije  sina 
Radosa  Turopoljca  i  sinom  njezinim  Gurenom  te  bratom  Matejom  za 
njihov  posjed  Petrovac  pod  Medvedgradom.  Tu  zamjenu  potvrdi  i 
ban  Mikac.^  Godine  pako  1331.  prodao  je  isti  svedenik  Dionizij  za 
sest  maraka  dio  svog  posjeda  u  Hrascu  Petku  sinu  Vidomira  sina 
Cadonje  i  Stjepanu  sinu  Marka  sina  Radosteceva.  Ta  zemlja  sterala 
se  du/.iiiom  izmedju  Odre  i  Gliboke  (Mlake),  a  girinom  izmedju 
zemalja  zelinskih  i  zemalja   spomenutog  Petka  i  njegova  roda.* 

Jedan  dio  hrasi^anskih  zemalja  spadao  je  i  pod  stari  grad  Zelin, 
koji  je  tada  bio  u  kraljevskom  posjedu.  Isto  take  je  i  Petrovina  spa- 
dala  pod  grad  Zelin.  God.  1387.,  darovao  je  kralj  Sigismund  posjede 
zelinske  u  Hras6u  i  Petrovini  op6ini  zagrebackoj.^  Od  toga  evo  vre- 
mena  drzala  je  opcina  zagrebaCka  posjede  u  Hrascu  i  Petrovini,  i 
lako  dosla  u  susjetstvo  sa  opi3inom  turopoljskom.  Povijest  posjeda 
zagrcbackih  u  Hrai>cu  ne  zanima  nas  ovom  zgodom,  vec  samo  pros- 
lost  turopoljskih   posjeda. '' 

'  IV.  338. 
''  1.  19. 
■'  1.  44. 

*  I.  48. 
'  I.  111.  112. 

''  O  za<^ii:l)ackim  posjcdima  u  Hrascu  do  god.  1526.,  lijepo  je  napisao 
Iv.  Tkalcic  u  uvodu  .svojih  Zagnbackih  povjcsnih  spomcnika. 


333 

Poslo  po  svoj  prilici  recent  svecenik  Dionizij  iiije  bio  Turo- 
poljac,  to  se  cini,  da  su  Turopoljci  u  posjed  Hras6a  dosli  tekar  god. 
1327.  i  kasnije  1331.  Od  tog  vremena  pak  sve  do  polovine  XV. 
vijeka  nemamo  gotovo  nikakovih  osobitih  vijesti  o  turopoljskom  Hrascu. 
Spominje  se  doista  nuzgredice  ime  toga  sela,  ali  bez  osobitih  doga- 
djaja.  Godine  1459.  spominje  popis  crkvene  desetine  nekoliko  imena 
hrascanskih  zitelja,  za  koje  ali  ne  mozemo  reci,  da  li  su  spadali  pod 
Turopolje  ili  pod  Zagreb.  Pouzdanije  vijesti  imamo  iz  god.  1461.  Te 
se  godine  spominju  plemeniti  Turopoljci  u  Hrascu:  Jakov  sin  Tome 
sina  Kuniceva,  Toma  sin  Kuse  kceri  Jurja  sina  Petkova,  Petar  sin 
iMargarete  kceri  recenog  Jurja  Petkova,  Ivan  i  Pavao  sinovi  Ursule 
kceri  spomenute  Margarete  i  Juraj  sin  Nikole  Lubnica,  koji  su  neke 
zemlje  prodali  Marku  sinu  Vrbana  sina  Koskova. *  Taj  se  Marko 
vec  tada  zove  po  svom  djedu  »Kosku«  Koskovic.  Ova  porodica,  koja 
potjece  od  roda  Koskuta  (1225.),  kasnije  je  vrlo  mnogobrojna  u 
Hrascu.  God.  1464.  kupili  su  Antun  i  Pavao  sinovi  recenog  Marka 
Koska  zemlju  Dubravu  od  Tome  sina  Valentina  iz  Luzja.  God,  1466. 
spominju  se  ove  turopoljske  porodice  u  Hrascu:  Skrilec  i  Koskovic.'^ 
Skrilci  su,  kako  se  cini,  doskora   izumrli  sa  Pavlom  Skrilcem. 

Tecajem  XVI.  vijeka  nalazimo  u  Hras<5u  samo  jednu  plemicku 
turopoljsku  porodicu,  i  to  je  Koskovic,  koja  je  bila  prilicno  zastu- 
pana.  God.  1600.  nalazimo  u  Hrascu  osim  Koskovica  jos  i  porodice 
Pevec,  Vitkovii,  Kokotovic  i  Sedmak,  a  god.  1602.  i  porodicu  Ma- 
ceduric.^ 

U  Hrascu  imala  je  tada  imanja  i  plemicka  porodica  Cvetasin- 
Hranilovic,  koja  nije  spadala-  medju  turopoljske  porodice.  Juraj  Cve- 
tasin-Hranilovic  i  njegova  zena  Jelena  ucinili  su  Turopoljcima  velike 
usluge.  S  toga  je  opcina  turopoljska  na  svom  velikom  spraviscu  u  Vel 
Gorici  16.  marta  g.  1605.  dozvolila,  da  Cvjetasin  moze  svoje  krmke 
ziriti  u  turopoljskim  sumama,  te  sjeci  drvo  za  gradnju  kuce  i  krova 
Ali  za  to  je  i  on  bio  obvezan  podavati  sve  dace  u  opcini  poput 
ostalih  Turopoljaca.  Tim  je  u  neke  ruke  primljen  Cvetasin  u  turopoljsko 
bratstvo.'*  Tako  je  i  imanje  Cvjetasinovo  doslo  u  oblast  turopoljsku, 
i  vec  god.    1612.  podaje  raspisan  po  op6ini  porez.* 

God.    1625.  vec  nema  u  Hrascu  porodica    Sedmak  i  Kokotovic 


'  1.  411.— 413. 
'  II.  429.  430-  454. 
'  IV.  68.  85. 
^  IV.  101. 
'  IV.  105. 


334 

docim  se  pojavljuju    tamo    Franetidi,  a  j^od.    1632.   Cari. '    God.    1667. 
bilo  je   u   Hrascu   16  plemic^kih  turopoljskih  kuca.*'^ 

U  bavarski  rat  jrod.  1747.  poslo  je  iz  Hrasca  5,  a  u  sedmo- 
godisnji  god.   1758.  3  momka.^ 

Popis  kuca  turopoljskih  od  god.  1773.  iskazuje  u  Hra.scu  25 
kuca,  medju  kojiina  su  bile  i  kuce  kmetova  Petra  .Skrlca.* 

Najopsezniji  popis  pjemica  u  HrasCu  pod  konac  XVIIl.  vijeka 
jest  onaj  od  god.  1782.  Taj  popis  sponiinje  ova  plemicka  imena: 
Sabolic,  Halovanjec,  Busak,  Grguric,  Krajacic,  Medven,  Kolaric,  Kos, 
Arbanas,  Skvorc,  Viskovii,  Devunic,  Norsic,  Krizanic,  Pevec,  Franetid 
i  Surmanovic.  Isle  plemice  i  jos  plemenitu  porodicu  Cvetkovic  navod  ^ 
popis  Turopolja  od  god.    1796.^ 

U  ustanak  protiv  Franceza  godine  1809.  stavilo  je  Hras6e  4 
momka.^ 

Ilovinjak. 

Ovo  nekadasnje  selo  turopoljsko,  koje  je  stajalo  nedaleko  Plesa, 
dnbilo  je  svoje  ime  po  potoku  Ilovinjaku,  sto  onuda  protiCe.  Od  knda 
opet  inie  tog  potoka,  lako  6e  svatko  pogoditi.  Dolazi  od  rijeci  »ilo- 
vaca«,  dakle  potok  mutan  od  ik)vace.  Od  istoga  naziva  izvedena  su 
imena  danasnjih  nasih  sela :  Hove,  Ilovca,  Ilovcaka,  Ilovacaka  i  Ilo- 
vika,  a  istoga  je  korjena  i  naziv  »IIice«,  danasnje  najprometnije 
ulice  zagrebaCke,  kuda  je  nekoc  tekao  potocii  (bujica)  »^Ilica«,  kalan 
od  ilovaCe.  Ime  tog  nestalog  sela  razno  pisu  stare  isprave :  Ilouenak, 
Illouenach,  Illovvenyak,  Illowenych,  Ilownyak. 

Prvi  put  nam  pismeni  spomenici  navode  posjed  Ilovinjak  god. 
1470.,  a  imala  je  tamo  posjede  Jelena  kdi  pokojnog  zupana  Ilije  sina 
jelkova  iz  Plesa,  zena  zagrebackoga  gradjanina  Dimitrija  Bojnikovida. 
Uz  neke  druge  posjede  u  Plesu  i  Rakarju  te  Vel.  Gorici  prodala  je 
ona  i  posjede  u  Ilovinjaku  Klenientu  Poglediiu." 

Popis  od  god.  1488.  zabiljezio  nam  je  nekoliko  imena  zitelja 
ilovinjaCkih :    Martina,    Mateja  Mihalovi6a,  Jakoba  Gerdavi(5a  i  Matka 

Siieiea.^ 

'  IV.  11.').  12H. 

'  IV.  151. 

'  iV.  -89.  299. 

'  IV.  300. 

^  IV.  330.     336.  398.-401. 

'  IV.  427. 

'  II.  11.— 12. 

•  II.  62. 


335 

God.  1501.  i  1503.  nalazimo  samo  dva  zitelja  u  Iloviiijaku, '  a 
tad  se  to  mjsto  obiljezuje  kao  selo. 

God.  1519.  zivio  je  u  llovinjaku  turopoljski  plemic  Andrija 
Gerdavic,  valjda  potomak  gornjeg  Jakoba  Gerdavica.  On  pretrpi 
strasnu  nevolju  od  Ijudi  markgrofa  Brandenburskog.  Ovi  najme  na- 
valise  na  njegovu  kucu,  porobise  mnogo  stvari  i  marve,  a  zenu  mu 
i  kcer  svukose  do  gola,  uzevsi  sobom  njihovo  ruho.  Tako  isto  pre- 
trpi znatnu  stetu  i  Antun  Stringovac."^  I  kasnije  trpilo  je  ovo  selo 
mnogo  od  slicnih  napadaja  i  haracenja. 

God.  1538.  nalazimo  u  llovinjaku  porodice  Porivacic  i  Kraljic 
(ill  Kolari(3  ili  Klaric).^  Ilovinjak  spadao  je  i  tada  pod  zupu  novo-cicku 
Polovinom  XVI.  vijeka  susrecemo  u  llovinjaku  porodicu  (neplemiiku 
kmeta  Mudica)  Posenjak,  koja  je  kupila  od  Mateja  Pepelica  iz  Plesa 
zemlju  Belakovoseliste  u  llovinjaku  (in  possessione  et  districtu  Ilo- 
venyak).  I  porodica  pi.  Stanecak  iz  Donjeg  Lukavca,  imala  je  u  to 
doba  jedno  seli^te  u  llovinjaku.^  God.  1600.  zivila  je  tamo  uz  Strin- 
govace  i  porodica  Derk,  koja  je  u  XVI.  vijeku  pridosla  u  Turopolje ; 
godine  opet   1625.  i   1632.  jos  porodice  Mudic  i  Pepelic.^ 

Ilovinjak  bilo  je  uvijek  vrlo  malo  seoce,  te  je  god.  1667.  za- 
jedno  s  Rakarjem  brojilo  6  kuca.^  God.  se  1734.  zadnji  put  spominje 
ovo  selo  u  zapisniku  sucije  Pleso-Rakarske.  Po  svoj  prilici  se  zi- 
telji  ovog  sela  kamo  drugamo  otselili.  Tragovi  ilovinjackih  kuca 
jos  se  i  danas  razabiru.  Narod  prica,  da  je  selo  zajedno  s  crkvom 
propalo  u  zemlju,  pa  da  se  katkad  cuje  u  zemlji  kako  zvone  zvona 
stare  ilovinjacke  crkvice, 

Jerebic. 

Na  istoku  selu  Cerovskom  vrhu  na  sumom  obraslom  brijegu  stoji 
staro  selo  Jerebic  (Jarebich,  Jerebich).  Po  sematizmu  zagrebacke  bi- 
skupije  od  god.  1909.  broji  to  selo  243  katol.  du§e.  Kuce  su  sve 
drvene  i  natkrite  slamom. 

Po  svoj  prilici  izvodi  ovo  selo  svoje  ime  od  »jareba<;,  sto  u 
starijem  hrvatskom  jeziku  znaci  jarebicu.  Moguce  je  ondje  bilo  obilje 
jarebica,  a  mogude  je,  da  je  to  selo  dobilo  ime  i  od  osobe,  koja  se 
je  zvala   »Jareb«   ili    »jereb«. 

'  IT.  192.  196.  223. 
'  II.  418.-4U). 
'  III.  44.  58. 
*  III.  159.  493.  494. 
'  IV.  69.  117.  123. 
»  IV.  151. 


336 

Ime  tog  sela  prvi  put  nam  spominju  pisma  god.  1424,  Tada 
je  ondje  zivio  Pavao  sin  Stancev  i  njegovi  sinovi  Pavlek,  Ivan,  Antun, 
Juraj  i  MikuS,  koji  su  kupili  od  Ivka  sina  Jakoba  iz  Gorice  neku 
zemlju  u  Gorici.'  God.  1461.  javlja  se  u  Jerebicu  porodica  Petravic, 
a  torn  zgodom  oznaCuje  se  Jerebic  kao  selo.'^  God.  1487  susrecemo 
u  Jerebidu  porodicno  ime  Gurginica.''  Jedna  isprava  od  god.  1495. 
pruza  nam  veoma  vazne  podatke,  koji  se  ticu  Jerebica.  Iz  ove  isprave 
proizlazi  jasno,  da  su  Jerebici  bili  poseban  plemeniti  rod  turopoljski 
(generatio  Jarebich),  kojemu  su  pripadale  ove  porodice ;  Gerdenici, 
I  Malcevici,  Petravici,  Skulcici,  Penturici,  Opatici,  Pribicevici,  Petruse- 
vici,  Vucici  i  Ivkovici.  Pripadnici  ovih  porodica  roda  Jerebica  imali 
su  od  pametara  polovinu  posjeda  Cvilkova  uz  Katkovpotok  na  samom 
teritoriju  jerebidkom,  uz  posjede  Pryonozaca  sa  sjeverne  strane.  Cini 
se,  da  je  druga  polovina  Cvilkova  onoj  jerebickoj  s  juzne  strane 
pripadala  Prvonozanima.  Sredinom  te  polovine  Cvilkova  proticao  je 
potok  Suha  Lucilnica.^ 

Kako  iz  potonjih  prilika  razabiremo,  naselio  je  rod  jerebica 
sela :  Ratkov  vrh,  Vojnosec  i  Cerovski  vrh.  Narocito  to  vidimo  iz 
potvrdnice  kralja  Ferdinanda  I.  od  20.  maja  god.  1561.,  kojom  je 
ova  gornja  isprava  potvrdjena  i  u  kojoj  se  porodice  jerebicke,  ratko- 
vrske  i  cerovskovrske  ubrajaju  k  rodu  Jerebica.^ 

Na  pocetku  XVI.  vijeka  (1512.i  javlja  se  u  Jarebicu  porodica 
Cvetkovica,  a  poimence  wStjepan  Cvetkovic  i  brat  mu  Gjuro,  kojeg 
ubise  Ijudi  Matije  Frankopana,  kad  se  vracao  sa  sajma  iz  Kra- 
varskog.^  Skoro  na  to  (1515.)  nalazimo  i  porodicu  Kovac  u  jere- 
bicu.'' God.  opet  1520.  navode  se  ove  jerebidke  porodice  :  Cvetkovic, 
Santoric,  Barusic,  Breznacic,  Kordekovic,  Malcevic,  Skulcic,  Gerdenid, 
Kosid,  Opatii,  Sterkaric  i  Petravic.*^  Polovinom  XVI.  vijeka  javljaju 
se  jos  u  Jerebidu  nova  imena:  Cerovski,  Petrinci6,  Petkovid  i  Lenar- 
dic,^  a  god.  1632.  zivile  su  tamo  obitelji:  Hahacid,  Kovaci(5,  Ferljan- 
Palec,  Lenardid,  Kljacic,   Sidanic,  Gerdinic,  Kozicek  i  Bajuzak.'"  God. 


'  191.  194. 

'  I.  412. 

'  II.  51. 

*  II.  158-     159. 

'  Opaska  k  listini  I.  1.58.  — 16U, 

*  II.  299. 

'  II.  .339.-340. 

*  II.  426 

»  III.  440.  459.  521. 
"  IV.  131. 


337 

1667.  brojilo  je  selo  jerehic    18,  a  god.  1749.  zajedno  sa  Gerovskim 
vrhom  30  kuca. ' 

U  drugoj  polovini  17.  vijeka  porodi  se  prijepor  izmedju  sucije 
gustilnicke  i  jerebicke  poradi  »gorice«  Cvilkova.  Taj  prijepor  iznesen 
je  pred  zupanov  sud  god.  1680.,  na  temelju  cesa  je  ban  Nikola  Er- 
dodi  god.  1681.  nalozio  zupanu  Stjepanu  Pogledicu,  da  obidje  medje 
recene  »gorice«  Cvilkova.  Ta  razmirica  konacno  je  dovrsena  god. 
1682.,  kad  je  kralj  Leopold  1.  nalozio  istomu  zupanu,  da  ima  tu  »go- 
ricu*    na  pol  uruciti  Gustilnicanima  i  Jerebicanima.'* 

Kaptolomec. 

God.  1600.  i  1602.  spominje  se  u  Luzju  plemenita  porodica 
Kaptolom  ili  Kaptolomec.^  Moguce  da  je  nekoc  sluzila  zagrebackom 
kaptolu  ili  drzala  kakove  kaptolske  posjede  i  od  tuda  dobila  ime 
kao  prisverak,  i  tako  se  zameo  trag  starom  imenu.  Ta  se  je  poro- 
dica skoro  na  to  otselila  gore  vise,  i  naselila  blizu  Markusevca,  te 
vec  god.  1612.  nalazimo  ju  u  podrucju  turopoljskoga  Vrhovlja  u  zupi 
sv.  Kate."^  Da  se  je  ta  porodica  vrlo  blizu  Markusevca  naselila,  vi- 
dimo  iz  popisa  god.  1636.,  kad  se  uvrstava  medju  Markusevcane." 
To  obitavaliste  prozvalo  se  je  po  toj  porodici  Kaptolom cem,  a  god. 
1667.  se  kuce  markusevacke  i  kaptolomacke  zajedno  popisuju;  bilo 
ill  je    11."  I  to  svjedoci  na  vrlo  malu  udaljenost  ovih  mjesta. 

Jos  god.  1699.  popisivan  je  Kaptolomec  razluceno  od  Marku- 
sevca.' Dalje  nemamo  vijesti  o  tom  mjestu.  God.  1773.  spominje 
popis  plemica  turopoljskih  porodicu  Kaptolomec  ili  Jancetic  (lancecic) 
inace  zvanu;  porodica  Jancetic  zivila  je  jos  god.  1733.  u  Markusevcu, 
le  doskora  tamo  nestaje.  Cini  se,  da  se  je  jedan  Kaptolomec  onamo 
prizenio,  i  tako  su  njegovi  potomci  nosili  ime  Kaptolomec-Jancetic. 
Popis  plemica  od  god.    1782.  spominje  Jancetice  u  Dragonozcu.^ 

Prema  tomu  se  cini;  da  je  Kaptolomec  kao  posebno  obitavaliste 
izginulo  u  prvoj   polovini  XVIII.  vijeka. 


'  IV.  151.  291. 

*  U  turopoljskom  arkivu. 
'  IV.  71.  90. 

*  IV.  106. 
'  IV.  129. 
"  IV.  151. 
■  IV.  233. 

'  IV.  311.  321.  548. 


338 

Kobilic. 

Malo  turopoljsko  selo  Kobilic,  ili  kako  ga  stara  pisma  zovu 
Kohilichi,  Kobilith,  Kobwlyth,  stoji  sjevero-istocno  Velikoj  Gorici  do 
potoka  l^apce.  Ono  je  ved  na  medji  turopoljske  opcine.  Dobra  cesta 
spaja  i^3.  preko  Kakarja  s  Velikom  Goricom  na  protivnoj  strani  sa 
Scitarjevom.  Po  sematizmu  za*;reba£ke  biskupije  od  godine  1909. 
bruji   198  katol.  dusa.  Kuce  su  drvene. 

Prostor,  sto  ga  danas  zaprema  selo  Kobilic  sa  svojim  zemljama, 
pripadao  je  na  pocetku  XV.  vijeka  nekim  porodicama  iz  Velike  Go- 
rice,  medju  kojima  se  spominje  i  Pavao  sin  Mirka  sina  Lucije  kceri 
Ivana  Vukovica  iliti  Kobilica  zvanog.^  Po  ovoj  porodici  Kobili(i,  koja 
Si  je  tamo  u  to  doba  valjda  naselila,  prozvano  je  to  naselje,  potonje 
selo  Kobilic.  Vec  god.  1462.  mozemo  ustanoviti,  da  je  u  Kobilicu 
nastavao  prilican  broj  turopoljskih  plemica.  Od  prezimena  tih  porodica 
zabiljezeno  je  samo  Filipcevi6,  docim  druge  nose  samo  oznaku  »od 
Kobilica«  (de  Kobih'thj.  Godine  1487.  izriCno  se  oznacuje  selom.^ 
Popis  crkvene  desetine  od  godine  1488.  zabiljezio  je  11  turopolj- 
skih kmetova,  koji  su  obitavali  u  Kobilicu.^  God.  1492.  spominje  se 
u  Kobilicu  Gjuran  sin  Vuka,  koji  je  praocem  porodice  Gjuranic. 
Uz  ovu  porodicu  zivile  su  god.  1513.  jos  i  ove  plemicke  porodice  u 
Kobilicu:  Diankovic,  Korisljak  (Krosljaki  i  Horvatin."*  To  je  prvi  put, 
sto  se  javlja  ime  porodice  Diankovica  u  Turopolju,  a  njezina  je  ko- 
Ijevka,  kako  vidimo  u  Kobilicu,  te  je  od  tog  vremena  bila  uvazenim 
pretstavnikom  tog  sela.  Ime  Diankovic  izvedeno  je  od  imena  Dianko 
(Dionizijei. 

Porodice  Mestro\ic  i  lienekovic,  sto  se  uz  Filipcevice  spominju 
god.  1513.,  cini  se,  da  nijesu  bile  plemenite.^  Skoro  na  to  javljaju 
se  tamo  jos  (1519.)  plemici  Pogaci(5i  i  Bedekoviii,*  a  god.  1524.  Jan- 
kovici,'  god.  1546.  Vorosiii  i  Silcidi,*^  god.  1550.  Fabijanici,^  god. 
1553.  jakunici.'" 

25.    aprila    god.     1553.    darovala   je    opcina   turopoljska  Mateju 

'  I.  189.  190. 

'  I.  416.  417.  li.  49. 

'  II.  62. 

*  II.  82.  321. 

»  II-  327. 

«  II.  392.  393.  394. 

^  II.  517. 

'  III.  107.  158. 

»  III.  215. 

'"  III.  312. 


339 

Slatinskomu  (Zalathnoky),  njegovom  bratu  Gjuri  i  djeci  jcdno  pusto 
dvorno  mjesto  u  Kobilicu.'  Od  tog  vremena  nalazimo  cesto,  da 
Slatinski  nosi  pridjevak  »od  Kobilica«.  U  darovnicama  god.  1560. 
vrhu  Turopolja  unesena  su  imena  Matije  Slatinskoga  i  Valentina 
Diankovica,  kao  pretstavnika  kobiliCkih.^  U  KobiliCu  javlja  se  godine 
1570.  porodica  Ladomor,  starinom  iz  Brisindvora,  koja  je  god.  1561. 
dobila  obnovu  ugarsko-hrvatskoga  plemstva  i  grba.^  Ova  porodica 
ali  doskora  izumire  u  Turopolju.  Popis  Turopolja  od  god.  1600.  na- 
vodi  u  Kobilicu  slijedece  porodice :  Baca-Diankovic,  Jurinic,  Huri6 
i  Skornjak,  a  godine  1602.  jos  i  Gjuraniie.  Izdasniji  je  popis  od 
god.  1632.,  u  kojem  se  osim  ovih  navode  porodice:  Lopecki,  Fabi- 
jankovic,  Derk,  Mlinar  i  Crnkovacki.*  God.  1667.  i  1773.  brojilo  je 
selo  Kobilic   11    kuca.^ 

U  boj  protiv  Prusa  poslalo  je  selo  Kobilic  god.  1747.  11,  a 
god.    1758.  4  momka.^ 

Poloviiiom  XVIIT.  vijeka  javlja  se  u  Kobilicu  porodica  Kirinic, 
koju  jos  god.  1782.  nalazimo  ubiljezenu  u  popisu  turopoljskih  pie- 
mica.  Uz  Kirinice  nalazimo  tamo  jos  i  Vugrinovice-Hrance,  Dianko- 
vice,  Jurenice,  Briglevice,  Milos-Stipane,  Janecice-Skvorce  i  Trupcevice- 
Severe.' 

Prigodom  popisa  i  opisa  kuca  turopoljskih  god.  1796.  bilo  je 
u  Kobilicu   10  plemickih  i    1    kmetska  kuca.** 

U  ustanak  protiv  Franceza  god.  1809.  posla  su  iz  Kobilica  4 
momka.^ 

Susjedno  plemicko  imanje  Crnkovac  (porodica  Crnkovacki)  steklo 
je  u  Kobilicu  jedan  posjed,  s  kojim  je  skopcan  i  »jus«  u  turopoljskoj 
opcini.  Taj    posjed  drzi  to  imanje  jos  i  danas. 

Kostanjevac. 

Stara  pisma  pi.su  mu  ime  raznolicno :  Kostanewcz,  Kostanyevecz, 
Kostanevicha,  Gostanewecz,  Coztaneuch.  Ime  mu  nastalo  od  »kostanja«, 
pak  i  danas  ima  tamo  mnogo  kestenove  sume. 

'  III.  215. 

'  III.  44-8--466. 

'  IV.  10.  21. 

'  IV.  69.  87.  123. 

^  IV.  151.  300. 

'  IV.  289.  299. 

'  IV.  330. 

'  IV.  408.— 410. 

"  IV.  427. 


340 

Sela  Kostanjevca  danas  vi^e  nema.  Kostanjevac  bijase  g.  1279. 
posjeJom  Pavla  sina  Oporeva,  koji  ga  proda  za  35  maraka  zagre- 
hackih  denara  Pavlu  sinu  Vida.  Kupac  i  prodavaoc  bijahu  Turo- 
poljci,  Lomnicani.  Medje  Kostanjevca  bile  su  ove:  potok  Mozocanje, 
zemlje  donjo-lomnicke,  razne  ceste,  potoci  Hramec^nik  i  Kostanjevec, 
dol  Ceridol  i  Bukovdo),  brdo  Pescanica,  potok  Bunica,  zemlje  Kri- 
zara  iCickih  — PesCenice)  itd.*  Gjuro  sin  Pavla  Oporeva,  proda  taj 
posjed  godine  1299.  za  35  maraka  Pavlu  sinu  Bozinu  takodjer  Tu- 
ropoljcu."'* 

Cini  se,  da  je  gorespomenuti  Kostanjevac  istovjetan  sa  po- 
sjedom  Kostanjevicom,  koji  se  u  listini  od  g.  1365.  napominje.  Taj 
posjed  bio  je  tada  svojinom  Petra  sina  Pavla  iz  Gornje  Lomnice, 
koji  ga  proda  za  30  maraka  Ivanu  piscu  iz  Donje  Lomnice.  U  toj 
ispravi  navode  se  medje  tog  posjeda,  koje  se  doista  u  svemu  ne 
slazu  sa  cnima  Kostanjevca  g.  1279.  Kao  medjasi  navode  se  Kraljicino 
mostiste,  potok  Crikovec,  mjesto  Lopatica,  Spotkova  Mlaka,  potok 
Hranecnak,  Zlobina  draga,  DevjaCe  Kalisce.  Pristavi  kod  te  prodaje 
bili  su  \'uk  i  Luka  sin  VuCjaka,  oba  Turopoljci.^ 

God.  1428.  drzao  je  taj  posjed  unuk  Ivanov,  a  sin  Ivana  Franjo 
kanonik  zagrebacki.  Bilo  je  tada  ve6  tamo  malo  selo,  jer  se  Kosta- 
njevac tada  oznacuje  kao  selo  (villa).  Radi  sume  kostanjevacke  bila 
je  tada  parnica  izmedju  kanonika  P'ranje  i  Donjo-Lomnicana,  koji 
tvrdise,  da  njima  pripada.  Tu  parnicu  sudio  je  zagrebacki  biskup 
Ivan  Alben,  koji  recenu  sumu  dosudi  kanoniku  Franji.  Po  nalogu 
biskupa  bude  kanonik  Franjo  uveden  u  posjed  ove  dosudjene  same 
i  Kostanjevca.  O  torn  je  u  Kostanjevca  izdano  pismo."*  God.  1446. 
prodao  je  kanonik  Franjo  Kostanjevac  Donjo-Lomnicanima  za  200 
zlatnih  for.^  Tako  dodje  taj  posjed  u  ruke  Donjo-Lomnicana.  Tu  su 
ovi  nasadili  lijepe  vinograde,  koji  se  ve6  g.  1454.  spominju.  Davali 
su  te  vinograde  i  svojim  kmetovima.  Tako  su  Gjungidi  dali  svoj  vi- 
nograd  Odkop  u  Kostanjevcu  kmetovima  Vrbanu  i  Andriji  te  Tomi 
sinovima  Klementa,  koji  su  stanovali  u  selu   Kostanjevcu.*' 

Selo  Kostanjevac  spadalo  je  pod  zupu  sv.  Kate  u  Dubrancu. 
God.  1459.  nalazimo  u  Kostanjevcu  zitelje  ovih  imena:  Un^ica,  Lek- 
torida,  Novkovica,  BalaCiCa    i    Crikovca.    Tu  su  jos    drzali    vinograde 

M.  33  -  35- 
'  I.  38.-39. 
'  I.  80. 

*  I.  215.— 219. 
'  I.  281.-283. 
"  I.  316.-317. 


341 

Kovaci(5  iz  Gustilnice  i  Vundletid  iz  Lomnice. '  Cini  se,  da  su  ovi 
gotovo  svi  bili  neplemici.  Ovi  su  podavali  vinsku  desetinu  zagrebac- 
komu  kaptolu. 

God.  1463.  kupio  je  Blaz  Pogledic  (iz  Kurilovca)  u  Kostanjevcu 
jedan  vinograd  od  obitelji  Sugoc  iz  Donje  Lomnice,  koju  su  prodaju 
odubrili  mnogi  Turopoljci  iz  Donje  Lomnice  i  Obreza.  I  Gjuro  zupnik 
iz  Starih  Cica  imao  je  vinograd  u  Kostanjevcu,  te  ga  je  god.  1496. 
prodao  Pavlu  Pogledicu.'^ 

Pocetkom  XVI.  vijeka  bilo  je  selo  Kostanjevac  dosta  napuceno. 
Popis  crkvene  desetine  od  g.  1501.  pobiljezio  je  u  Kostanjevcu  23 
obvezanika.  Porodicna  imena  ovih  bijahu :  Markovic,  Milkovic,  Pur- 
kvac,  Juresi(5,  Bosnjak,  Pahalid,  Kraljic,  Mihalic,  BenCii,  Rumnovic, 
Cernjacic,  Popovid,  Fie,  Turk  i  Vocic.'^ 

Za  vrijeme  nasilja,  sto  ih  u  Turopolju  cinio  Krsto  Pan  sluzbenik 
margrofa  Jurja  Bradenburskoga  u  Lukavcu,  stradali  su  i  kostanje- 
vacki  vinogradi,  jer  ih  je  ovaj  nasilnik  g.  1519.  posjekao  i  cokote 
odvezao  u  grad  Lukavec.  Slicna  nasilja  cinio  je  tamo  g.  1521. — 1522. 
i  Ivan  Kosavski,  takodjer  sluzbenik  markgrofov.^ 

God.  1528.  spominju  pisma  u  Kostanjevcu  plemica  Mateja  Su- 
panida,  koji  je  hotio  posvojiti  neke  zemlje  u  Donjoj  Lomnici.''  U 
Kostanjevcu  su  g.  1538.  mnogi  Turopoljci  drzali  vinograde.  Bilo  je  tu 
plemica  i  neplemica,  koji  su  podavali  vinsku  desetinu  kaptolu  zagre- 
backomu.^  Za  vrijeme  haracenja  Ijudi  Nikole  Zrinskoga  po  Turopolju, 
mnogo  su  plijenjene  klijeti  kostanjevacke.  Iz  popisa  poreza  kraljevine 
g.  1554.  i  1555.  razabiremo,  da  su  u  Kostanjevcu  drzali  posjede 
Gjuro  Svastovid,  Ivan  i  Gjuro  Arbanas,  Ivan  i  Petar  Sabaric,  Pavao 
Stepanid,  Nikola  Boltizaric,  Jakob  Derpic  i  remetski  Pavlini.^ 

God.  1556.  spominje  se  u  Kostanjevcu  uz  porodicu  Supanici  i 
plemicka  porodica  Petermanic,  koje  obje  sudjeluju  u  zboru  plemenite 
opcine,  kad  je  Matej  Slatinski  primljen  u  turopoljsko  bratstvo.*  U 
kraljevskoj  darovnici  g.  1560.  i  s  ovom  saveznim  uvodnicama  spo- 
minje se  i  Kostanjevac,  ali  kakav  posebni  ovlastenik  se  ne  spominje." 


'  I.  393 

■'  I.  421.-423.  II.  170.— 171. 

'  II.  201.-2U-2. 

♦  II.  417.-418.  487.-488.  495. 

'  III.  4. 

«  III.  48.-49. 

'  III.  336.  337.  367.  368.  433. 

«  III.  378. 

'  III.  448.  450.  459.  460.  464. 


342 

Za  cijelo,  da  je  gore  sponicnuti  Pelermanii  (Martin)  istovjetan  s  isto- 
imenim,  koji  nosi  pridjevak  od  »Luzja-.  Bilo  je  I'etermanca  i  u  Rat- 
kovrhu,  Gustilnici  i  Donjoj   Lomnici. 

Dok  je  tako  cijelo  Turopolje  dobilo  darovnicu  na  svoje  posjede, 
ishodise  si  i  ovlastenici  na  Kostanjevac  novu  kraljevsku  darovnicu  za 
taj  posjed  kao  i  7a  Donju  Lomnicu,  Topolovec  i  Mali  Obrez.  Ovu 
darovnicu  izdao  je  kralj  Ferdinand  12.  jula  god.  1560.  za  Mateja 
Slatinskog-a,  Ivana,  Stjepana  i  Pavla  Arbanasa,  Valentina  i  Stjepana 
I.ektori^a-Benceciiia,  Mihajla  Lektorica-Klinovica,  Andriju  Trninica,  Si- 
niuna  vSordida,  Jakoba  Derpica,  Tomu  Stepanida,  Mihajla  Satrica, 
Stjepana  i  Ivana  Filipcida,  Petra  Simunkovi6a-Toljasa,  Blaza  Peter- 
manic^a-Cedneka,  Petra  Zorcicka-Toljasa,  sve  iz  Donje  Lomnice,  Mar- 
tina Plepeliia  iz  Plesa,  Margaretu  FilipCic,  Blaza  i  Ivana  Sobarica, 
Xikolu  Boltizari(5a-Kuscica  i  Mihalja  Supanica-Kuscica,  sve  iz  Malog 
Obreza.* 

Godine  1591.  spominje  se  u  Kostanjevcu,  koji  se  zove  »gori- 
coiTi«  (promontoriumi,  nepiemic  Ivan  PetermanicS  kmet  Arbanasa  iz 
Donje  Lomnice."'^  Ne  znamo  dali  je  taj  Petermanic  ogranak  gore  spo- 
menute  istoimene  porodice.  Mozda  je  ta  porodica  osiromasila  i  dala 
se  n  kmetove. 

Valjda  je  Kostanjevac  opustio  koncem  XVI.  vijeka  za  turskih 
provala,  jer  se  od  tada  vi.se  ne  spominje  kao  turopoljsko  naselje  a 
kamoli  selo.  Kostanjevac  osta  doista  turopoljskin^  posjedom,  gdje  su 
bili  vinogradi. 

Kuce. 

Kuce  je  najvecie  turopoljsko  selo,  Iz  Velike  Gorice  vodi  do  nj 
drzavna  cesta  do  Yukovine,  a  dalje  dobra  cesta  pokraj  PodotoCja.  Selo 
samo  sa  okolisnim  plodnim  zemljama  opkoljuju  postrance  sume  Kneja, 
Bereg  i  Kozjak.  Zemlje  kucanske  protice  potok  Obdina,  koji  je  danas 
vet  sveden  u  odvodni  kanal,  §to  u  gospodarstvenom  pogledu  mnogo 
koristi  pruza,  jer  nestaju  mnoge  mocvarne  zemlje,  koje  se  tako  obra- 
caju  u  plodna  polja.  Selo  Kuce  sastoji  od  dviju  velikih  skupina  kuCa : 
Donje  Kuce  nesto  sjevernije,  i  Gornje  Kuc^e.  Obje  skupine  poredahu 
svoje  kuce  uz  cestu.  Gornje  Kuce  je  mnogo  vece  od  Donjeg,  te 
imade  lijepe  kude,  od  kojih  su  mnoge  izgradjene  na  kat,  ureSene 
rezbarijama  i  oslikane.  Na  ulazu  u  selo  stajala  je  do  g.  1909.  stara 
drvena  kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana,  koju  zamjeni    nova  zidana 

'  III.  470.-472.  IV.  2. 
'  IV.  64. 


343 


kapelica.  *  Kroz  Gornje  Kuce  vodi  nova  cesta  u  turopoljski  Veliki 
Lucr.  Ovu  cestu  sagradila  je  pi.  opcina  turopoljska  o  svom  trosku, 
da  olaksa  pristup  u  svoje  same. 

Po  gematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god  1909.  broji  selo 
Kuce  982  katol.  zitelja.  Ime  tomu  selu  nastalo  je  od  rijeci  »kuca«,  a 
stare  isprave  pisu  ovo  ime  raznolicno,  tako:  Concan,  Conschan,  Kochan, 
Kuchya,  Conchan,  Kuche,  Kwche,  Koche.  Selo  slicnog  imena  (villa 
Kucha)  stajalo  je  nekoc  god.    1296.  u  Slavoniji  kod  Oravice. 

Prvi  put  sto  nam  pismeni  spomenici  navode  ime  tog  sela,  jest 
god.    1258.  Tad  se  spominje  Marislav  iz  Kuca  (Marizlaus  de  Conchan), 


t'aitija  iz  Kuca. 


i  to  zgodom,  kad  je  zemlja  Doblacka  (Doblachmezew)  dosudjena 
Stanisku  i  njegovom  rodu."'  God.  1267.  porodila  se  je  ozbiljna  par- 
nica  izmedju  Lukaca,  Vida,  Mateja  i  Petra  sinova  Andrije  (filii  Endri) 
s  jedne  strane,  te  Minislava,  Martina  Trbonje  (ventrosus)  sina  mu  Vi- 
duca,  Daslava  i  Obulgana  poradi  posjeda  zemalja  u  Kucu.  Sinovi 
Andrije  ustvrdise,  da  su  ovi  potonji  Kuce  posvojili,  dok  su  isti  iza 
oca  ostali  malodobni.  Nu  Minislav  i  njegovi  drugovi  opet  tvrdise,  da 
je  taj  posjed  njihova  djedovina.  Obje  stranke  ponudise  pred  zu- 
panom    zagrebackim    Inusom    dokaz    svjedocima  i  dvobojem.    Nu    do 

'  O  ovoj  kapelici  govorit  ce  se  potanje  u  poscbnom  poglavlju. 
'  I.  15. 


344 

toga  nije  doslo,  jer  je  posredovanjem  zupana  tnusa  i  nekih  plemica 
kraljevine,  doSlo  do  mirovnog  suda.  Taj  mirovni  sud  sacinjavalui 
zupan  Hrinko,  Porsen  vsin  Rate,  Nikola  sin  Dapce  i  Mortunus  brat  Ace. 
Tom  sudu  uspjelo  je  mirnini  putem  rijesiti  prijepor,  tako,  da  su  Mi- 
nislav  i  njegovi  drugovi  povratili  zemlje  u  Kucu,  dok  su  opet  sinovi 
Andrije  Minislavu  i  drugovima  dali  u  ime  odstete  koristi  27  maraka. 
Tu  nagodu  potvrdi  zupan  turopoljski  Andrija,  koji  je  bio  tomu  pri- 
sutan.  U  ispravi,  sto  ju  o  torn  izdao  zupan  zagrebacki  Inus  23. 
februara  1267.  opisuju  se  i  medje  Kuca.  Medja  pocimala  je  sa  za- 
pada  kod  potoka  Odre  te  je  tekla  prema  istoku  do  nekakih  temelj- 
nih  zidina  »Cirkvis6e«  zvanih,  zatim  je  tekla  k  mocvari  Kalisdu,  onda 
k  cesti  i  ribnjaku,  te  preko  livada  uz  razno  drveie  do  bare  Mlake, 
zatim  prema  sjeveru  do  potoka  Obdine  i  uz  Obdinu  k  potoku  Odri 
i  uz  potok  Odru  juznim  smjerom  k  prvoj   medji.^ 

God.  1346.  spominju  se  sinovi  Zlobivca,  Marko  sin  Petine,  An- 
drija sin  Berkusa,  Vuk  i  Ivanko,  kao  posjednici  u  Kucu  (iobagiones 
castri  de  Konchan)."''  Nu  prvi  put,  sto  se  u  Kucu  spominju  porodicna 
imena  jest  g.  1455.  Spominju  se  tada  plemenite  porodice  Grmekovic, 
Cunci(i  i  Gjuran,^  a  g.  1466.  javlja  se  tamo  jos  i  porodica  Mirenid, 
koja  izvodi  svoje  poreklo  od  Mirena  sina  Rodi6eva.^ 

Pod  konac  XV.  vijeka  drzala  je  porodica  Kisevica  iz  Gornje 
Lomnice  kmetove  u  Kucu,  kojoj  je  opc^ina  turopoljska  dozvolila  pasu 
u  opdinskim  §umama.^  Popis  crkvene  desetine  od  g.  1501.  biljezi  slije- 
de(5a  imena  kmetova  u  Kucu :  Dobran  Malek,  Mirko  Severlenic,  udova 
Jela,    Mate]    Simunov,  xMihalj    Rumnovic,   Valent  i  Gurko    Simunavid.*' 

Baltazar  Micevacki  drzao  je  takodjer  pod  izmak  XV.  vijeka  u 
KuCu  neke  posjede,  koje  je  pred  zagrebackim  kaptolom  prodao  An- 
driji  Horvatu-Kisevidu,  kraljevskom  dvorjaniku,  bra6i  njegovoj  Gas- 
paru  i  Mihalju  i  njegovim  rodjacima  Nikoli  od  Buce,  kanoniku  za- 
grebackom  i  njegovom  bratu  Bartolu.  Taj  kup  odobri  kralj  Vladislav  II. 
godine  1493.,  nalozivsi  cazmanskom  kaptolu,  da  ih  uvede  u  posjed. 
Prigodom  toga  uvadjanja  bijahu  prisutni  mijogi  susjedi  i  medjasi, 
medju  kojima  se  spominju  i  ovi  plemici  iz  Kuca:  Demeter  i  Nikola 
CunCic,  Valentin  iz  Kuca  i  Blaz  Peracic.'  Prigodom  uredjenja  medja 

'  I.  21.  22. 

'  I.  59. 

'  I.  238. 

*  I.  455.  II.  47. 

*  11.  54. 
«  II.  60. 

'  II.  92.  93.  122. 


345 

izmedju  posjeda  remetskih  Pavlina  u  Rakitovcu  i  posjeda  plemi(5a 
kuckih  g.  1508.  spominju  se  plemici  kucki:  Petar  Cuncic,  Petar  Pe- 
racic,  Mihalj  i  Grgur  Antolovcid  i  Matija  jnranovic. '  Osim  spome- 
nutih  porodica  Cuncica  i  Antolovica  javljaju  se  u  Kucu  god.  1517. 
jos  i  plemici  Kusici,  Oresici,  Lucici,  Stepanidi,  Loncarici,'^  a  godine 
1518.  jos  i  Hrusici;-'  g.  1520.  Zentici/  g.  1520.  Cenicid,'^  g.  1524. 
Bizici  ili  Biserici.*^ 

Za  vrijeme  markgrofa  Brandenburskoga  pretrpilo  je  selo  Kuce 
silna  nasilja,  sto  ih  pocinise  medvedgradski  i  lukavecki  kapetani. 

Osim  Kisevicevih  kmetova  u  Kucu,  bilo  je  g.  1538.  i  kmetova 
Nikola  Zrinskoga,'^  koji  je  u  to  vrijeme  drzao  grad  Lukavec.  Ovi 
kmetovi  su  za  cijelo  spadali  pod  grad  Lukavec,  a  kao  takove  pri- 
svojio  ih  Zrinski.  God  1549.  spominje  se  u  Kucu  prvi  put  plem.  po- 
rodica Knezid,  g.  ■  1 555.   Horosid,  a  g.   1 556.   Slivacic.** 

Kako  je  spomenuto  spadalo  je  pod  dvor  Kisevida  u  Lomnici  i 
nesto  posjeda  i  kmetova  u  Kucu.  Kad  je  porodica  Kisevica  sa 
Krstom  Kisevidem  u  Lomnici  u  muskom  koljenu  domrla,  to  je  kralj 
Ferdinand  I.  i  ceski  kralj  Maksimilijan  (II.)  imanje  Lomnicu  sa  pri- 
padajucim  posjedima  u  Kucu  darovao  g.  1558.  Petru  Erdodu,  banu 
hrvatskomu.  Po  nalogu  kralja  Maksimilijana  imao  je  kaptol  zagre- 
backi  uvesti  Erdoda  u  taj  posjed,  sto  je  naislo  na  otpor  i  prosvjed 
zenskih  clanova  porodice  Kiseviceve  i  brace  pokojnoga  Krste,  koji  su 
tada  boravili  u  Poljskoj.'^ 

Popis  od  g.  1625.  spominje  nam  prvi  put  ovdje  plemenite  po- 
rodice: Hervacic,  Majdesid,  Berkovid,  Pucekovic  i  Gjurasid,  dok  se  g. 
1636.  javljaju  tamo  Pukaniii,  Fabijancici  i  Ocvirki.'" 

Da  si  plemidi  Kucani  prosire  zemlje  za  obradjivanje,  uzese  kr- 
eiti  op6insku  sumu  i  obracati  u  oranice.  Za  to  su  placali  u  opcinsku 
blagajnu  neki  iznos. "  Po  svom  polozaju,  bilo  je  selo  Kuce  veoma 
zgodno  za  razvijanje,  s  toga  i  vidimo,    da   je    uvijek  spadalo    medju 

'  II.  ?52. 

'  II.  358. 

'  II.  390. 

*  II.  431. 

'  II.  523. 

"  II.  r  29.  483. 

'  III.  44.  45.  56.  62. 

«  III.  161.  182.  192.  370.  516. 

«  397.— 400.  414. 

'0  IV.  118.  124. 

•'  IV.  137. 


346 

najve<ia  sela  turopoljska.  God.  1667.  brojilo  je  43  kiice,  te  je  iza 
Donje  Lomnice  bilo  najvece  u  Turopolju.'  Prema  lomu  je  KuCe  iza 
Donje  Lomnice  godine  1758.  najvise  (11)  vojnika  poslalo  u  boj  u 
Bavarsku.2  Godine  1773.  brojilo  je  53  kuce,  a  god.  1782.  vec  stoje 
dvije  skupine  kuca  u  Kucu,  najme  Donje  Kuce  i  Gornje  Kuce.  U 
Donjem  su  zivile  plem.  porodice  Arbanas-Vecerin,  Barbaric,  Cuncic, 
Fabijancic,  Gjuracic,  Hervacic,  Malcevid,  Pukanid,  PucekoviiS,  Satovic, 
Serblid  i  Stance  vie,  a  u  Gornjem  Kucu :  Berkovid,  Hervacic,  Cuncid, 
Fabijancid  i  Lucid.  U  prvom  je  oilo  21,  a  u  potonjem  28  kudegos- 
podara.  Po  popisu  i  opisu  Turopolja  od  g.  1796.  bile  su  u  Kucu  53 
kude  sa  pripadajudim  komorama,  stajama  i  sjenicima.  Sve  posjedi 
samih  plemida.  Stajala  je  tu  i  opcinska  kuca.  Kapelica  se  ne  spo- 
minje.^ 

Godine  1809.  stavilo  je  selo  Kude  11  niomaka  u  ustanak  protiv 
Franceza.'* 

Danas  zivu  u  Kucu  plemidke  porodice :  Lucid,  Cuncid,  Puce- 
kovic,  Berkovid,  Fabijancic,  Pukanid,  Serblid,  Sipusid,-  Malcevid,  Ar- 
banas  i  Gjuracid. 

Kurilovec. 

Xa  jug  Velikoj  Gorici  pruzilo  se  na  potoku  Lomnici  selo  Ku- 
rilovec. Po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  god.  1909.  broji  Kuri- 
lovec 912  katol.  dusa.  Kude  su  drvene  i  natkrite  slamom  a  ponesto 
i  crijepom.  Selo  se  raskrililo  na  obim  obalama  potoka.  Ovaj  dio  po- 
toka  Lomnice  cini,  da  je  selo  za  stranca  dosta  nezdravo,  jer  u  Ijetno 
doba  sustaje  tok  potoka,  a  pokvarena  voda  radja  razna  nezdrava 
isparivanja.  Preko  potoka  vode  2  drvena  mosta.  Na  lijevoj  obali  osovila 
se  dva  plemidka  dvora,  nekoc  svojina  glasovite  porodice  Malenida. 
Iza  izumrda  baruna  Malenida,  kupio  je  te  dvorove  pod  konac  XVIIL 
vijeka,  kanonik  Ivan  pi.  Josipovid.  Jedan  od  ovih  dvorova  dosao  kaSnje 
u  ruke  porodice  pi.  Ledar,  a  u  najnovije  doba  kupio  ga  plemid  Bri- 
glevid,  koji  ga  jos  i  danas  drzi.  Star  a  kurija  tog  dvora  je  na  kat, 
drvena  ali  gotovo  zapuStena,  dok  su  gospodarske  zgrade  u  najbo- 
Ijem  redu. 

Drugi  dvor  sacuvan  je  najbolje,  to  je  sjediste  i  vlasnost  da- 
nasnjeg  turop.  zupana  presv.  g.  Dr.  Ljudevita  pi.  Josipovida.    Gradjen 

»  IV.  l.ol. 

'  IV.    299. 

'  IV.  300.  331.  312.  .342. -:U9. 

'  IV.  427. 


347 


bijase  od  drva,  te  je  tek  g.  1909.  donji  sprat  izmijenjen  zidom.  Pri- 
zemno  je  stan  upravitelja  i  prostrana  piviiica,  a  jrore  je  gospodski 
Stan  udobno  namjesten.  Gotovo  cijeli  namjestaj  potice  iz  XVIII.  vi- 
jeka.  Tu  se  cuvaju  lijepe  zbirke  oruzja,  te  obiteljski  portreti  starih 
Josipovica  i  Skrlca.  Lijepa  knjiznica  resi  ove  odaje,  koje  stari  din 
potice  od  Nikole  pi.  Skrlca,  koji  je  pod  konac  XVIII.  vijeka  mnogo 
radio  na  prosvjetnom  polju  hrvatskog  naroda.  Tu  se  cuva  i  bogati 
arkiv,  sto  ga  je  pisac  ovih  redaka  nedavno  donekle  medio. 

Najzanimljivija    je    svakako    ona    stara    kurija,    sto    ju    nazivlju 
»Pogledicevo.«   Ta  je  na  tri  doska,    drvena  i  na  jedan    sprat    sa    vi- 


Plemicki  dvor  zupana  dr.  Lj.  pi.  Josipovir'a  u  Kurilovcu. 


sokim  krovom.  Danas  je  vec  vrlo  zapustena,  te  sluzi  hambarom  i 
spada  pod  dvor  zupana  pi.  Josipovica.  U  prizemlju  su  prostrane 
prostorije,  a  u  prvom  spratu  je  odmah  desno  od  stuba  prostrana 
dvorana,  koje  poprecna  greda  na  stropu  nosi  godinu  1750.  Naprotiv 
ovoj  je  prigradjena  poput  doksata  mala  kapelica  sa  slikom  svetog 
Florijana.  Izvana  je  ta  prigradnja  poduprta  cvrstim  hrastovim  stupom. 
Jos  je  tu  i  kalez,  jastuci  i  svijecnjaci.  Desno  i  lijevo  mali  prozori. 
Oltar  stoji  na  neke  vrste  ormara  s  ladicama,  koji  je  nekoc  sluzio  za 
pohranjivanje  misnoga  ruha. '  Dovelike  dvorane  jos  je  jedna  odaja,  a 
na  drugoj   strani  hodnika  jos  su  dvije  sobe. 

'  Oltar  taj  prencscn  je  g.  1909.  u  kapelicu  sv.    Antuna  u  Malu  Goricu. 


34^ 

To  jc  bio  nckoc  dvor  stare  pleinicke  tiiropoljske  porodice  Po- 
glediiia. 

St:ira  pisma  razno  pisu  ime  tog  sela :  Corilowecz,  Karlouch, 
Kurilouc,  Curilowz,  Korilowch)'  itd. 

Kurilovec  dohio  je  svoje  ime  po  Korli  Hi  Kurli  iKiril?),  koji  je  zivio 
polovinom  Xfll.  vijeka,  te  drzao  sa  svojim  sinovima  Vukinom,  Markom 
i  Mirenom  posjede  ondje,  gdje  se  danas  prostiru  posjedi  kurilovecki. 
Sinovi  Kurlovi,  drzali  su  posjede  i  u  danasnjoj  Odd,  sto  ih  svojatao 
Ivan  sin  Jaroslava  Okidkoga  god.  1249.'  Prvi  put  se  spominje  selo 
Kurilovec  u  sacuvanim  listinama  g.  1346.,  kad  se  navodi  ime  Petra 
Lapasa  iz  Kurilovca  (Kurilowecz).^  Godine  1347.  spominje  se  pod 
imenom  Karlovc  (Karlooch),  a  tada  nalazimo  ove  zitelje  kuriloveCke  : 
Petra  (Lapas)  sina  Stjepanova,  Ivana  Junkova,  Marka  sina  Dobreja, 
Turja  sina  Vucjaka,  Petrilu  sina  Petrova,  Radovana  sina  Dragote.^  God. 
1389.  spominje  se  to  selo  gotovo  danasnjim  imenom  »Kurilouch«.  Te 
godine  obavija  se  prodaja  neke  kurilovecke  zemlje.  Prodaje  ju  Stjepan 
sin  Nikole  Lapasa,  a  kupuju  Matija  i  Egidij  braca  Stjepanova.  Svjedok 
tog  kupa  bijase  takodjer  Kurilovcan  Crk  sin  Ivanov.^  Sin  sporr.enu- 
toga  Egidij  a,  Gjuro,  bio  je  g.   1447.  zupanom  turopoljskim.^ 

God.  1455.  nalazimo  u  Kurilovcu  prvi  trag  porodici  Sobaric  ili 
Sabaric,  Spominju  se  tada  Jakob  i  Ivan  sinovi  Valentina  sina  Kirina 
Sobara  sina  Munka  KuriloveCkoga.''  Od  ovoga  Kirina  Sobara  po- 
tiCe  potonja  porodica  Sobarida.  Iste  godine  javlja  se  porodica  Po- 
gledid  (Blaz  Pogledic  sin  Matije).'  Ime  porodice  Zurnovic  javlja  se 
skroz  osamljeno  g.  1466.  Od  ove  porodice  u  Kurilovcu  poznati  su 
nam  samo  Martin  i  Nikola  sinovi  Petra.*  Iste  godine  susrecemo  u 
Kurilovcu  takodjer  imena  porodica  ScerpCevic  i  Vaskusevid.^  Tako  isto 
spominje  se  samo  jedan  put  u  Kurilovcu  porodica  Ribaric  g.  1481.'" 
Porodica  Bomberi(5a  (iz  Velike  Gorice)  spominje  se  u  Kurilovcu  godine 
1488.  uz  CalaCi(3e  i  Terkace. "  Kasnje  1493.  javljaju  se  porodice  Kavcici 

»  I.  9.  17. 

-'  I.  61. 

^  III.  537.-538. 

«  I.  125. 

'  I.  285. 

"  IV.  330. 

■  IV.  342.  403. 

"  I.  434. 

»  I.  455. 

'»  II.  21. 

"  II.  60.  61. 


349 


i  Vrbanic,!  1500.  Otalic,'^  1501.  Modic.^  Pod  konac  XV.  vijeka  spo- 
minju  se  tu  jos  i  porodice  Henic  i  Vuk/  a  1503.  Svetici,  Turhanidi, 
Repari,  Bomberici  i  Pukanici.''  G.  1509.  spominje  se  tamo  porodica 
Vagj,  za  cijelo  grana  Vagica  Veliko  Mlackih.''  God.  1513.  nalazimo 
tamo  Pogledice  (Prigledice),  Mudice,  Kavcice,  Biserice  i  Vugice  (Va- 
gice)  ill  Vocice,  Briglevice,  Hrvacice,  Oderjanice,  Kusice  i  Notice.'' 

Od  svih  porodica.  kuriloveckih  kroz  vjekove  se  osobito  istice 
porodica  Pogledic.  Za  banovanja  Ivana  Karlovica  stajahu  u  njegovoj 
sluzbi  Toma  i  Grgur    Pogledic.    Da    im    se    za    vjerne    sluzbe    oduzi, 


Napusteni  plemicki  dvor  »PogIedicevo«  u  Kurilovcu. 

izda  ban  u  Novom  gradu  9.  augusta  1527.  povelju,  kojom  je  oprostio 
njihove  posjede  u  Kurilovcu  od  svih  sluzbi  i  daca,  sto  su  imali  po- 
davati  gradu  Lukavcu  i  Medvedgradu.  Tu  povelju  potvrdi  kasnje  g. 
1532.  Nikola  Zrinski  uz  odobrenje  svoje  zene  Jelene   Krbavske,  sestre 


'  II.  92. 

'  11.  186. 

'  II.  188. 

*  III.  555. 

'  II.  222. 

'  II.  256. 

'  321.  327.  328. 


350 

haiui  Ivaua  Karlovica,  i  napokon   goJ.    1542.  njegov  sin  junacki   bra- 
nioc  Sigeta,  Nikola  Zrinski  za    CJrguia  i   Franju    PogledicaJ 

God.  1538.  spominju  se  u  Kurilovcu  porodice  Kozlic,  Gretic, 
Begrisic,  Bomberi(i,  Stepanic,  \'ritlep,  Trkacic,  Horvat  i  Pukanic.'^ 
Cini  se,  da  sve  nijesu  bile  plemeuite.  God.  1539.  javlja  se  tamo  plem. 
porodica  Goclevii3.  Kci  \'alentina  Goclevica  udova  Tome  Bezaja  gradja- 
nina  zagrebackoga,  posinila  je  te  godine  Matiju  Slatinskoga  (Za- 
latnoki),  te  je  njemu  i  r.jegovom  bratu  I'avlu  darovala  sve  svoje  po- 
sjede  u  Kurilovcu.'' 

Za  vrijeme  nasilja,  koja  su  cinili  Ijudi  Nikola  Zrinskoga,  mnogo 
je  stradao  Kurilovec,  koji  je  bio  najimucnije  selo  u  Turopolju.  God. 
1549.  nalazimo  tamo  obitelji  Sobaric,*  god.  1550.  Briglevic,^  godine 
1551.  \'(icic.''  Ime  ove  potonje  obitelji  doskora  se'  gubi,  jer  izumire 
sa  Bartolom  Vocicem.  Njegovu  plemicku  kuriju  u  Kurilovcu,  te  po- 
sjede  tamci,  u  Kusancu  i  Trnovcu,  darova  g.  1552.  kralj.  namjesnik, 
biskup  jegarski  Franjo  Wylaky,  Mateju  Zalatnoku  inace  Slatinskonui 
i    bratu  njegovom  Pavlu.'' 

God.  1554.  nalazimo  u  Kurilovcu  narocito  ove  plemice :  Pavla  i 
Mihalja  Modica,  Stjepana  Pogledica  i  Martina  Buzanica,  koji  su  pla- 
Oali  porez  od   1    for.  u  zemaljsku  blagajnu.^"* 

God.  1573.  obdrzavano  je  prvi  put  u  Kurilovcu  spravisce  tu- 
ropoljsko.^ 

Zadnjih  godina  XYl.  vijeka  javlja  se  u  Turopolju  porodica  Ma- 
lenica,  a  poimence  Nikola  Malenic.  G.  1600.  bio  je  vec  prisjednikom 
turopoljskim  i  drzao  je  posjede  u  Kurilovcu.  Te  godine  spominju  se 
jos  ove  plemenite  porodice  u  Kurilovcu  :  Pogledic,  Zvonkovi6,  Fratrit^, 
Viktovic,  Tajgic  i  Berkovic. '"  Jos  opsirniji  popis  plemica  kuriloveckih 
imamo  iz  g.  1602.  Tad  nalazimo  tamo:  Pogledice,  Malenice,  Skrlce, 
Radincice,  Pezerije,  Berkovice,  Rozice,  Pukanide,  Tkalce,  Fratrice, 
Horvate,  Vitkovide,  Notice,  Cvetke,  Zorkovice,  Pugjare  i  Kolare. "  Po- 


•  III.  525-528. 
'  III.  .17. 

'  in.  69.  75 

•  III.  161. 
"  III.  202. 

•  III.  207. 
'  III.  304. 
'  III.  336. 
«  IV.  488 

»"  IV.  67.  70. 
"  IV.  88. 


351 


rodica  Kadincic,  porijetlom  jtj  iz  Bosne,  sto  nam  svjedoci  <;rbuvnica 
izdana  za  Marka  Radincica  g.  1582.'  Sve  ove  porodice,  koje  nijesu 
starinom  turopoljske,  dosle  su  ovamo  u  posjed  vecinom  putem  ze- 
nitbe.  Tako  Skrlci   i  Magdalenici. 

Medju  ovima  bio  je  vrlo  odliCan  plemic  Nikola  Malenic,  koji  je 
0-.    1620.  bio  kraljevski  dvorjanik  i  kapetan  letovanicki.''' 

God.  1610.  dobio  je  Nikola  Malenic  sa  Vagicima  i  Pogledi- 
cima  novu  kraljevsku  darovnicu  za  Kurilovec,  Delnice  i  Zamlace  te 
Kurilovecku    Dubravu.'^  To  nam  posvjedocava,  da  je  Nikola    Malenic, 


Plcmicki  dvor  Jelacica  u  Kuiilovcu. 

dosao  do  posjeda  u  Kuiilovcu  zenitbom.  Valjda  je  uzeo  jednu  od 
plemica  Vagica. 

God.  1625.  javljaju  se  u  Kurilovcu  ovi  plemici :  Fabisici,  Dian- 
kovici,  Pesici.  Liguti6i  i  Hagici.^  Ligutici  potjecu  iz  Klisa  u  Dalmacije. 

Po  popisu  od  god.  1667.  brojio  je  Kurilovec  35  kuca.^  U  vojnu 
bavarsku  god.   1747.  poslalo  je  selo  Kurilovec   13,  a  u  sedmogodisnji 


'  IV.  618.  Markus  Radinchich  de  Bozna. 

'  IV.  108. 

^  U  arkivu  jugosl.  akad.  (god.  1592). 

*  IV.  181. 

^  IV.  151. 


352 


rat   1758.  9   vojnika. '   Popis  kuca    turopoljskih   iz   i^od.    1773.   iskazuje 
za  Kurilovec  najveci  broj   u  cijelom  Polju,  najme   75  kuca.'^ 

Xajjasniju  sliku  o  porodicama  kurilovet^kim,  i  o  samom  selu 
pruzaju  nam  popisi  iz  g.  1782.  i  1796.  Prvi  je  popis  ku6a  i  glava 
porodica,  a  druoi  je  opis  pojedinih  kuca.  Tad  nalazimo  u  Kurilovcu 
pet  plemickih  kurija:  zupana  I'^anje  Pogledica,  udove  Aleksandra  grofa 
Malenica,  udove  Barbare  P'eharnik,  kapetana  Andrije  Jelacica  i  Adama 
Josipa  Kosa  (iiekoc  Protulepceva).  Osim  ovih  nalazimo  jos  ove  ple- 
niice :    Ruse,  Fabecice,  Sipu.sice,  A'rckovice,    Koskovice,    Serblice,    Hu- 


Napustcni  pkmicki  ,'dvor  iiekoc  Lcdera  sada  Biii^kvica  u  Kurilovcu. 

meljake,  Blazekovice,  Komezice,  Ledare,  Pavisice,  Mituce,  Oderci^e, 
\'ugrinovice,  f^vetke,  Stepanice  i  Malovce.  Xu  i  neki  iz  Kusanca,  kao 
Sipu.sic  i  I'^ibijan  po.sjedovali  su  kuce  u  Kurilovcu.  U  svem  bilo  je 
tada   (god.    1782.)   u   Kurilovcu  33  plemica  kucegospodara. 

Ualeko  su  zanimljiviji  podaci  sto  ih  pruza  onaj  drugi  gore  spo- 
menuti  popis  od  g.  1796.  U  torn  se  opisuje  svaka  pojedina  kuca  i 
gospodarska  zgrada. 

Tada  su  stajale  u  Kurilovcu  slijedece  kurije:  kanonika  Ivana  pi. 
Josipovida,  stara  u  vrlo  trosnom  stanju;  pokoj nog  zupana  Jurj a  Pogle- 


'  IV.  289.  299. 
'  IV.  300. 


353 

dica,  koju  je  tada  drzao  u  zakupu  Matija  Vrckovi6;  druga  kurija  ka- 
nonika  Josipovi(5a,  s  novim  krovom,  pukovnika  Franje  Jelacida,  grofice 
udove  Rosine  Maleni(5  u  dobrom  stanju,  Lovre  Ledara  potprisjednika 
turopoljskog,  na  dva  coska  novosagradjena,  i  pokojnog  grofa  Male- 
nica  na  tri  coska  velika,  ponesto  u  losem  stanju.  Bilo  je  dakle  sedam 
plemiCkih  kurija.  Osim  ovih  bilo  29  plemickih  i  28  kmetskih  ku6a. 
Svaka  imala  je  za  sebe  syoje  gospodarske  zgrade,  komore,  krusne 
pedi,  sjenike  itd.  Uz  kurije  nalazimo  zitnice  i  kukuruznjake.  U  svemu 
bilo  je  u  Kurilovcu  64  kuce  sa  nuzgrednim  zgradama. ' 

U  ustanak  protiv  Franceza  god.  1809.  posla  su  iz  Kurilovca 
4  momka."* 

Kusanec. 

Kusanec  najmanje  je  danas  naselje  turopoljsko.  Tek  je  tamo 
par  kuca  :  majur  i  zivodernica.  Lezi  na  jugozapad  Velikoj  Gorici  on- 
kraj  zeljeznicke  pruge,  tik  do  suma,  koje  se  pruzaju  u  Vukomeriike 
Gorice.  Sematizam  biskupije  zagrebacke  ne  vodi  ga  u  posebnim  is- 
kazu,  a  popis  ziteljstva  g.   1900.  biljezi  tamo  27  zitelja. 

Stara  pisma  pisu  ime  toga  sela :  Kusancz,  Kwssancz,  Kusanci, 
Kuzanci  itd.  Selo  Kusanec  bez  dvojbe  je  dobilo  svoje  ime  po  kr- 
snom  imenu  Kusa  ili  Kusan,  sto  nije  drugo  van  pohrvadeno  ime 
»Cosmas«  =  Kuzma.  Ime  Kusa  ili  Kusa  vrlo  je  Cesto  tecajem  XV. 
vijeka  u  Turopolju.  Bilo  je  tog  imena  u  Dubrancu,  Gorici,  Kurilovcu  i 
Luzju.  Neki  Kusa  ili  Kusan  naselio  je  to  mjesto.  Prvi  put  sto  se 
posjedi  kusanecki  spominju  jest  god.  1455.,  kad  se  napominju  zemlje 
plemica  kusaneckih  (tera  nobilium  de  Kusanecz,  nobilium  Kwsamchy 
dictorum)  kao  medjasi  posjedima  kuriloveckim.^  Iste  se  godine  po- 
imence  spominje  plemeniti  muz  Andrija  sin  Luke  Kusani6a  iz  Ku- 
sanca,  koji  kupuje  od  nekih  Kurilovcana  zemlje.  Tom  prilikom  ozna- 
cuje  se  Kusanec  kao  selo  (villa). '^  God.  1488.  spominju  nam  pisma  u 
selu  Kvisancu  kmetove  Grgura  Bednjaka  i  Gureka  Seriplota,  a  1503. 
Antu  Prigorca.^  Pod  konac  XV.  vijeka  vidimo,  da  i  neki  Kurilov- 
cani  drze  posjede  u  Kusancu.  U  isto  doba  susrecemo  tamo  plemide 
Vuglesice,  Pikovide,    Kelovice  i  Gregurice.*' 

God.^509.  nalazimo  u  Kusancu  plemi6e    Brleke  i  Vuglesice,  a 

"  IV.  365.-374. 
'  IV.  427. 
'  I.  329.  332. 

*  I.  337. 

*  II.  63.  216. 

*  m.  554. 

23 


354 

1513.  jos  Krapante  i  Grdenide,  g.  1517.  Ivanice,  g.  1520.  Gas(5jaei6e, 
Jakopovide  i  Bri<i;levi(5e.  *  Osamljeno  se  javlja  tamo  j^.  1551.  porodica 
Pikovic."'' 

Prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  g.  1560.  zastupase  selo 
Kusanec  Kirin  i  Martin  Voglesic  te  Mirko  Gerdenic,  dok  se  u  kralj. 
darovnici  za  Turopolje  iste  godine  navode  Gjuro  i  Mihalj  Voglesici 
i  Mirko  Gerdenic.'  Godine  1570.  spominju  se  tu  jos  plemici  Kra- 
Ijidi,  a  godine  1625.  Kelovici  i  Pucevici,  godine  1632.  jos  Cosici  i 
Haramincici.* 

I'orodice  Voglesic  i  Gerdenic,  koje  skoro  dva  vijeka  nakizimo 
u  Kusancu,  nestaje  odanle  u  prvoj  poli  XVII.  vijeka,  te  od  svih  na- 
vedenih  porodica  spominju  se  g.  1650.  u  Kusancu  samo  jos  Cosici.-'' 
Nu  i  ovih  nestaje,  tako,  da  godine  1782,  drze  tamo  posjede  poro- 
dice  Sipusic  i  Feljan.^  Nu  ovi  drze  posjede  i  u  Kurilovcu. 

Kad  je  godine  1796.  ucinjen  popis  i  opis  turopoljskih  ku6a  za- 
mjecujemo,  da  tu  manjkaju  popisi  kusaneckih  kuca.  To  nam  doka- 
zuje,  da  je  tada  to  selo  opustilo,  sto  je  vec  i  g.   1782.  donekle   bilo. 

Laze. 

Jugoistocnu  Mraclinu,  tik  do  Mraclinske  sume,  poredalo  se  uz 
put  malo  selo  Laze  (stara  pisma  pisu  to  ime :  Laz,  Lazy,  Lazzi  itd.), 
sa  drvenim  i  slamom  natkritim  kucama.  Sematizam  zagrebacke  bisku- 
pije  pribraja  Laz  Mraclinu,  te  ne  iskazuje  broj  dusa,  dok  popis  zi- 
teljstva  god.   1900.  broji  tamo  53  duse. 

Ime  tog    sela    izvodi  se  od  korjena   »lez«,  od  kojega  je  nastao 

glagol   »laziti«.    Rijec   »laz«   znaci    prvobitno    mjesto    kuda  se  prolazi, 

a  onda    mjesto    gdje  je  iskrcena    suma.    Prema    tomu    sudimo,  da  se 

.  to    selo    podiglo    na    takovom    iskrcenom    mjestu,  sto    je    vrlo    vjero- 

jatno,  jer  tik  do  sela  Laza  prostire  se  velika  Mraclinska  suma. 

liit  ce,  da  su  prvi  naseljenici  u  Lazu  bili  Mraclincani,  koji  su 
ondje  iskrcili  sume.  I'rvi  put,  std  nam  pisma  to  naselje  spominju 
jest  g.  1540.,  a  kao  prvi  nama  poznati  tamosnji  zitelj  bio  je  tada 
plemic  Andrija  Galekovid,''  koji  je   ve(5    1556.  bio  mrtav.  Porodica  Ga- 


1  11.  262.  320.  827.  87',».  4.31 
'  III.  23.0. 

'  III.  439.  459. 

*  IV.  23.  IIH    Ifi. 

^  IV.  537 

IV.  32y. 

'  III  78. 


355 

lekovic,  kako  znamo  jest  mraclinska.  God.  1549. — 1555  spominje  se 
tamo  Kirin  Galekovic  i  Martin  sin  Jurja  Galekovica,  a  1555.  i  1556. 
jos  i  Bartol  Jakopovic  (takodjer  mraclinska  porodica),  1559.  Martin 
Galekovi(5.  Prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  <^.  1560.  zastupaju 
selo  Laze  Marko  Pavocii,  Matej  Jakopovic,  Kirin  Galekovic  i  Bartol 
Jakopovic,  a  u  kralj.  darovnicama  za  Turopolje  iste  godine  navode 
se  kao  ovlastenici  Laza  Kirin  Galekovic  i  Andrija   Pavocic.* 

Popis  od  g.  1570.  onih  plemida,  koji  su  se  sustegnuli  od  vojne 
sluzbe,  navodi  n  Lazu  uz  cetiri  Galekovica  jos  i  Matu  Culaja,  Bar- 
tola  Lukacica,  Grgura  Trapjasa  i  Kirina  Succa,  koji  potonji  bijase 
vrlo  siromasan.'*  Do  godine  1636.  spao  je  broj  naseljenika  u  Lazu 
Valjda  su  turske  provale  posmicale  porodice  u  Lazu.  Te  godine 
j(1636).  spominju  se  tamo  cetiri  kuce :  Zalakovic,  Gjuranid-Galekovid 
i  Zoric.' 

Godine  1667.  brojilo  je  selo  Laze  sest  kuda,  a  godine  1773. 
sedam  kuca.'* 

Iz  Laza  i  Mraclina  poslo  je  godine  1758.  u  boj  protiv  Prusa 
16  momaka.^ 

Popis  plemica  od  godine  1782.  iskazuje  u  Lazu  plemi(^ke  po- 
rodice :  Birek,  Frankovic,  Gjuranic,  Mikulin  i  Nunkovic.^  Prigodom  po- 
pisa  kuca  i  zgrada  Turopolja  od  g.  1796.  bilo  je  u  Lazu  pet  ku(3a. 
Od  porodica  su  tamo  sve,  od  g.    1782.  kao  izim  Bireka.^ 

Lekenik. 

Uz  potok  Lekenik,  lijevo  zeljeznickoj  pruzi,  koja  presijeca  Turo- 
polje prema  Sisku,  prikupilo  se  selo  Lekenik.  Danas  to  selo  nije  vise 
sastavnim  dijelom  Turopolja,  kojim  bijase  do  god.  1848.  i  donekle 
do  provedenja  segregacije,  jer  to  je  selo  bilo  nastanjeno  kmetovima 
turopoljskih  plemica.  Naproti  Lekeniku,  ili  kako  se  zove  Lekenik  Turo- 
poljski,  onkraj  pruge  stoji  drugo  selo  Lekenik  Erdodski,  kojeg  sta- 
novnici  bijahu  nekoc  kmetovi  Erdodskog  imanja  Zelin-Cica.  Kude 
obiju  sela  su  drvene,  djelomice  na  kat  i  natkrite   crijepom  ili  slamom. 

'  111.  161.  258.  314.  340.  350.  352.  378  416.  439.  448.  449.  459.  46.3. 
498.  511. 

'  IV.  21. 

'  IV.  124. 

«  IV.  151.  300. 

'  IV.  299. 

«  IV.  315.  318.  319.  323.  324. 

'  IV.  358.  359. 


356 

Po  lematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Turopoljski 
Lekenik  915  katolika,  3  protestanta  i  14  zidova.  Spada  u  zupu  Pes- 
cenicu.  Ovdje  nas  zanima  samo  Turopoljski  Lekenik  i  s  toga  cemo 
prikazati  samo  njegovu  proslost. 

Ovo  mjesto  dobilo  je  ime  po  potoku  Lekeniku.  Za  cijelo  taj 
potok  dobio  je  ime  od  biljke  )>leken«  (nymphaea  albaj,  sto  raste  u 
mocvarama.  Potok  Lekenik  spominju  turopoljska  pisma  ve6  godine 
1259.  i  1255,  kao  medju  velikoga  Turopoljskoga  Luga.  U  koliko  se 
naslucivati  moze,  zasnovano  je  uz  potok  Lekenik  istoimeno  naselje 
oko  polovine  XV.  vijeka.  Po  svoj  prilici  su  prvi  naseljenici  ondje  bili 
kmetovi  opcine  turopoljske.  God.  1487.  prvi  put  se  spominje  taj  po- 
sjed  turopoljski.  Te  najme  godine  dozvolila  je  opcina  turopoljska 
kmetovima  Gaspara  sina  Pavla  Kisa  sina  Pavla  Velikoga  iz  Gornje 
Lomnice  (Kiseviii),  stanujacima  u  Kucu  i  Lomnici,  uzivanje  sume  i 
pase  onkraj  Obdine  u  Lekeniku,  tako  dugo,  dok  budu  Kisevici  dr- 
zali  posjede  u  KuCu.' 

God.  1509.  spominju  pisma  kmeta  Stjepana  LukaCevica  iz  Le- 
kenika,  §to  ga  ubise  Ijudi  Baltazara  Alapi6a  u  Lucelnici,  kad  se  je 
vracao  kuci  sa  sajma  u  Metlici.''^  U  darovnici  kralja  Vladislava  II. 
g.  151  O.J  kojom  je  markgrofu  Jurju  Brandenburskomu  darovan  grad 
Lukavec,  spominje  se  medju  pristojalistima  nj  ego  vim  i  Lekenik.^ 

Popis  crkvene  desetine  od  god.  1538.  zabiljezio  je  ova  imena 
lekenickjh  kmetova :  Belcevic,  Dragenic,  Bolzacic,  Kusevic,  Pavici,  Ker- 
daCic,  Mikulinov,  Palaid  i  Stepanic.'' 

Za  vrijeme  nasilja,  sto  ih  Ijudi  Nikole  Zrimskoga  cinise  po  turo- 
poljskim  posjedima,  stradao  je  mnogo  i  Lekenik.  Za  to  je  god.  1552. 
kralj   Ferdinand  I.   nalozio  kaptolu  zagrebackomu,  da  ta  nasilja  ispita.^ 

God.  1554.  drzao  je  u  Lekeniku  posjede  Matej  Slatinski  (Za- 
latnoki),  te  je  placao  1  for.  kraljevskog  poreza,  dok  je  turop.  opdina 
(Lukavec)  od  tamoSnjih  posjeda  pladala  4  for."  Istodobno  (1555.)  imao 
je  i  iMartin  Terclic  iz  Rakarja  jednog  kmeta  u  Lekeniku."  Isti  Martin 
TercliC  prodao  je  god.  1559.  to  svoje  seli^te  u  Lekeniku,  na  kojem 
je  zivio    kmet    Matej    Lukacevi<5,  za  35  for.  podbanu  Ambrozu    Gre- 

'  II.  54, 

'  II.  266. 

'  II.  286. 

*  III.  58.  59. 
^  III.  307. 

•  111.  336.  340    368.  God.  1555.  placao  je  Slatinski  2  for. 
'■  m.  345. 


357 

irorijancu.'   Te   iste  ^odine  vidinio,  da   je   Gre<>'(jrijaiiec  placiao  porez   od 
tog  selista.' 

U  darovnici  kraljevskuj  /.a  Turupolje  god.  1560.  kao  i  u  iivod- 
nici,   iiavodi  se  i  Lekenik  inedju  turopoljskim  posjedima.^ 

Selo  Lekenik,  zasnovano  u  sumi,  sirilo  je  svoje  oranice  po 
krcevinama.  Sve  do  godine  1572.  mnogo  se  tamo  krcilo,  jer  kako 
smo  vidili,  bilo  je  selo  lekeuicko  prilicno  napuceno.  God.  1572.  za- 
kljucilo  je  turopoljsko  spravisce,  da  se  u  buduce  u  Lekeniku  vise  ne 
krci  suma.^ 

U  koliko  se  moze   razabrati,    bio  je  Lekenik    uvijeke    sjedistem 
turopoljskih    kmetova,    a    da    tamo  nikad  nije  bilo  ni  kakova  plemic 
koga  dvora. 

Otkako  su  grofovi  Erdody  postali  gospodarima  Zelin-Cica,  te 
uz  Turopoljski  Lekenik  imali  svoje  kmetove,  to  se  je  ovo  starije  leke- 
nicko  mjesto  prozvalo  Gornjim,  a  ono  novije  (zelinsko)  Donjim  Leke- 
pikom.  Danas  se  prvi  zove  Turopoljski,  potonji  Erdodski  Lekenik.  U 
torn  Erdodskom  Lekeniku  zivila  je  god.  1782.  plemidka  porodica 
Berkovid.* 

Naj starije  poznato  podavanje,  sto  ga  Lekenicani  podavahu  opdini 
turopoljskoj,  kao  svojoj  zemaljskoj  gospodi,  bijase  desetina  krmaka, 
neka  daca  od  mlinova  na  Odri  i  t.  z.  »stanovni  zlati«,®  a  prigodom 
ubiranja  te  desetine,  duzni  su  biii  Lekenicani  dati  cijeloj  plemenitoj 
opcini  objed  i  veceru.^ 

Opcina  je  vazda  sama  odredjivala,  gdje  da  se  lekenicki  kmet 
naseli  i  kucu  sagradi.  Tako  je  god.  1625.  nastala  razmirica  izmedju 
lekenickih  kmetova  Martina  Brlekovica  i  Grgura  Prerovcana  glede 
kucnoga  mjesta.  Ovo  kucno  mjesto  odredjivala  je  opcina  po  svojim 
lugarima.  U  tom  sporu  odredilo  je  turopoljsko  spravis6e,  da  Prerov- 
canu  ostane  mjesto  za  gradnju  kuce,  kako  to  odredise  lugari  k  tomu 
jos  krcevina-  od  2  rali,  docim  ce  glede  ostalih  zemalja  urediti  zupani 
dok  dodje  ubirati  desetinu.*^ 

U  slucajUj  ako  koji  kmet  ne  bi  bio  imao  dosta  zemlje,  dala  ba 
mu    opiina.  Tako  je  god.    1622.    dala    opiina    turopoljska  kmetovim' 


'  III.  422. 
■'  III.  433. 
'  III.  448.  450.  460.  IV.  2. 

*  IV.  486. 
'  IV.  315. 
«  IV.  489. 

'  Acta  congreg.  a.  1780.,  fasc.  161.  u  turopolj.  arkivu. 

*  IV.  522. 


358 

Marlinu,  Tomi  i  Simunu  Berlekovicu  cetvrtinu  osasnoir  seliSta  pokoj-, 
r.ojj,a   I'avla  i  Tome  Dombovlica,  sto  im  imadose  doznaciti  lugari  Hun- 
skoga  luga.^ 

Isto  tako  je  opc^ina  provadjaLa  diobu  kmetova  lekenickih.  Izaslan 
bijase  tamu  redovito  fiskal  opcine  i  lugari.'^ 

Podavanje  objeda  i  vecere  cijeloj  opcini  turopoljskoj  bio  je  znatan 
teret  po  lekenicke  kmetove.  God.  1638.  dodjose  u  Lukavec  pred  op- 
(5inu  turopoljsku  Lekenicani  Matej,  Gjufo,  Ivan  Brlekovi6,  Jakob  So- 
staric,  Caspar,  Nikola,  Grgur  Dombovic.  Nikola,  Juraj  Brlekovid,  te 
Gjuro  Vrbanic-Koletic  i  Antun  Vajcekovic,  moleci,  da  im  se  ta  teska 
dada  pretvori  u  novianu.  Opcina  na  to  pristane,  odredivsi,  da  Leke- 
nicani u  mjesto  tog  velikog  objeda  i  vecere  cijeloj  opcini  placaju  o 
Nikolju  22  ugarska  forinta  ukljuCivo  sa  jednim  forintom,  koji  se  je 
podavao  pod  oznakom  dade  »stanovno«,  da  su  duzni  dati  trojici  iza- 
slanoj  na  desetinanje  krmaka  i  njihovoj  sluzincadi  veceru  i  objed,  a 
konjima  krmu,  i  da  podavaju  obicnu  dacu  »gjurgjev5cinu«  (o  Gjurgjevu) 
»i  martinscinu«  lo  Martinju)  4  for,  te  o  Bozicvx  ribu  za  2  for;  nadalje 
desetinu  krmka,  povesmo,  stanoviti  broj  kopuna  (14)  i  sve  ostalo,  sto 
je  bilo  po  starom  obicaju.  Ne  ce  li  pako  modi  ili  htjeti  recenu  svotu 
od  22  forinta  platiti  o  Miholju,  to  su  duzni  dvostruko  toliko  platiti, 
a    zupan  je  ovlasten  to  utjerati  iz  njihove  pokretne  imovine.^ 

Veoma  zanimljiv  taj  ugovor  izmedju  plem.  opcine  turopoljske  i 
lekenickih  kmetova,  koji  je  u  »Povjes.  spomenicima  Turopolja«  izostao, 
donosimo  ovdje  u  cijelosti.   Evo  ga : 

Nos  universitas  nobilium  Campi  Zagrabiensis  Turopolja  dicti  memoriae 
commendamus  tenore  praesentium  significantes,  quibus  expedit  universis  et 
singulis,  quod  licet  superioribus  rctroactis  et  temporibus,  videlicet  ante  de- 
vastationem  ac  depopulationem  huius  Campi  Zagrabiensis,  per  immanissimum 
cliristiani  nominis  liostem  Hazsan  bassam  factam,  parentes  et  praedecessores 
colonorum  et  subditorum  nostrorum  infra  clarius  declarandorum,  in  posses- 
sionc  nostra  Superior  Lekcnik,  Campoque  praeattacto,  et  comitatu  Zagrabiensj 
existentibus  habita,  commorantes,  tempore  decimationis  porcorum  juxta  anti- 
quam  corundem  consvetudinem  certum  quoddam  prandium  et  coenam  pro- 
priis  ipsorum  sumptibus  et  expcnsis  comparatum  in  eadem  possesione  nostra 
Superior  Lekenik,  solitis  scilicet  eorundem  residentiis  maioribus  et  praede- 
eessoribus  nostris,  toti  videlicet  communitati  nobilium  dicti  Campi  Zagrabiensis 
communiter  quotannis  dedissent  et  administrassent;  quia  tamen  modernis 
ipsorum  haeredibus  et  successoribus,  similiter  colonis  et  subditis  nostris  in 
praescripta   Superior  Lekenik    residentiam    personalem    facientibus,    signanter 

'  Acta  Lekenikensia  u  turop.  arkivu. 
*  IV.  536. 

^  Ovjerovljeni    prijepisi  u  turop.    arkivu:    Congrcg.  a.  1780.,  fasc.   161. 
Acta  Lekenikensia. 


359 

providis  Mathco,  Georgio  et  Joanni  Berlekovich,  Jacobo  Sostarich  vocitato,  ac 
Caspari,  Nicolao  et  Grc^orio  Dombovich;  item  alteri  Nicolao  et  Georgio  simi- 
liter Berlekovicii,  nee  non  Georgio  Verbanicli  aliter  Kollcticli,  ac  Antonio 
Waichekovich  id  ipsum  hisce  temporibus  nimis  molcstum  et  onerosum  (ex 
eo,  quod  ipsismet  tantas  expesas  facrre  difficilimum  essct)  videbatur,  proinde 
supplicarunt  nobis  demisse,  quatenus  eisdem  superinde  benigne  providere,  dic- 
tasque  expensas  et  sumptus  duntaxat  tempore  admii\istrationis  praescripti 
prandii  et  coenae  modo  quo  supra  per  ipsos  nobis  dare  annuatim  soliti,  ad 
certum  censum  pecuniarium  femittere  et  relaxare  dignaremur.  Quorum  quidem 
colonorum  nostrorum  superius  nominatorum  supplicationc  admissa,  conside- 
rantesque  modernorum  temporum  statum,  eisdem  colonis  et  subditis  nostris, 
haeredibusque  et  posteoritatibus,  ac  successoribus  eorundem  in  praeattacta 
possessione  nostra  Superior  Lekenik  ad  praesens,  ac  deinceps  cunctis  futuris 
temporibus  degentibus,  praeallegatas  expensas  et  sumptus  modo  praetacto 
tempore  prandii  et  coenae  quotannis  facere  solitos,  simul  quoque  idem  pran- 
dium  et  coenam  ad  florenos  hungaricales  viginti  duos  (inclusive  cum  floreno 
uno  ztanovno  dicto)  parata  in  pecunia  bonae  pro  tempore  currentis  monetae 
relaxavimus  ac  remisimus,  prout  relaxamus  et  remittimus  conditionibus  ni- 
mirum  hisce  interpositis :  quod  videlicet  praescriptam  viginti  duorum  flore- 
norum  hungaricalium  bonae  monetae  summam  deinceps  semper  cunctis  futuris 
temporibus  loco  duntaxat  praenotatariim  expensarum,  ac  sumptuum,  nee  non 
prandii  et  coenae  singulis  annis  in  festo  s.  Nicolai  episcopi  et  confessoris 
nobis  dare  et  administrare,  manibusque  domini  comitis  nostri  pro  tempore 
constituti  assignare  debebunt  et  obligati  erunt,  in  cuius  quidem  viginti  duorum 
florenorum  hungaricalium  summae  contributionem  aliorum  quoque  dominiorum 
terrestrium  coloni  et  sul^diti,  utpote  Matheus  Lukachevich  Blasius  ittidem 
Lukachevich  et  Georgius  Matkovich  in  antelala  possessione  nostra  Superior^ 
Lekenik  ad  praesens  commorantes,  haeredesque  et  posteritates,  ac  succes- 
sores  eorundem  ibidem  deinceps  residentiam  facientes  (quandoquidem  hac- 
tenus  quoque  tempore  praenotatorum  prandii  et  coenae  in  victualibus  omnibus 
una  cum  praenominatis  colonis  nostris  semper  et  ab  antiquo  contribuerc 
astricti  fuissent  et  alias  in  sylva  nostra  magna  communi  glandifera  Bunski 
Lugh  vocata,  ad  instar  reiiquorum  colonorum  nostrorum  in  antelata  Superiori 
Lekenik  comorantium  liberum  usum  habent)  contribuere  et  pendere  tene- 
buntur,  eruntque  astricti  ;  hoc  etiam  per  expressum  declarato,  quod  tempore 
decimationis  porcorum  nobis  ab  eisdem  colonis  nostris,  haeredibusque  et  suc- 
cessoribus eorundem  quottanis  cedere  et  provenirc  debentium,  tribus  personis 
per  nos,  ac  dominum  comitem  nostrum  transmissis,  nee  non  famulis  et  ser- 
vitoribus  eorundem  pro  tunc  cum  eisdem  ibidem  praesentibus,  condecentem 
coenam  et  prandium,  equis  quoque  praedictorum  hominum  victum  et  pabulum 
dare  et  administrare  singulis  annis  debebunt  et  obligati  erunt ;  hoc  tamen 
specifice  posito,  quod  alios  omnes  et  quoslibet  proventus  sive  reditus  (dempta 
duntaxat  praescriptorum  viginti  duorum  florenorum  hungaricalium  una  cum 
floreno  ztanovno  vocato  summa)  nobis  a  memoratis  colonis  nostris  annuatim 
provenire  solitos,  signanter  vero  gyurgyevchina  et  martinszchina,  florenis  vide- 
licet quatuor,  deinde  pisc(-s  ad  festum  nativitatis  domini  pro  florenis  hunga- 
ricalibus  duobus  ;  item  porcos  decimales,  ac  povusno  more  antiquitus  obser- 
vato,  praeterea  certos  capones,  aliaque  universa  et  singula  quocunque  nomine 
vocata  ab  eisdem  colonis  iuxta  antiquam  consvetudinem  nobis  cedere  debentia 


360 

singulis  annis  (extra  praescriptam  florenorum  hangaricalium  viginti  duorum 
semper  includendo  llorenum  stanovno  vocatum  summam)  pcndere  et  admini- 
strare  debebunt  et  tenebuntur.  Demutn  illud  etiam  non  praetermisso,  quod 
si  praetactam  viginti  duorum  tiorenorum  liungaricalium  in  paratis,  ut  prae- 
missum  est  summam,  in  praescripto  s.  Nicolai  episcopi  et  confessoris  festo, 
modo  quo  supra  dare,  pendere  et  administrare  noUent,  non  possent  vel  non 
curarent  quovis  modo,  extunc  elapso  eodem  termino  eandem  summam  in 
dupla,  hoc  est  florenos  hungaricales  quadraginta  quatuor  (salvis  tamen  aliis, 
ut  praemittitur  proventibus  remanentibus)  absque  uUa  misericordia  nobis  per- 
solvere  et  administrare  tenebuntur  et  erunt  astricti,  dc  quibus  dominus  comes 
noster  pro  tempore  constitutus  (sivc  alia  per  eundem  ad  eiusmodi  executionem 
peragendam  dclegata  persona)  dc  rebus  eorundem  colonorum  nostrorum  mo- 
bilibus  omnimodam  satisfactionem  quoqui'  plenum  impendere  {joterit.  In  quo- 
rum omnium  praemissorum  memoriam  et  testimonium,  firmitatemque  perpe- 
tuam  praesentes  litcras  nostras  sigillo  maiori  comitali  et  authentico  egregii 
Michaelis  Mixich  de  Also  Lukavecz,  moderni  videlicet  comitis  et  fratris  nostris 
ac  subscriptione  manus  propriae  egregii  Andreae  Chednekovich  de  Also  Lom- 
nicza  iurati  notarii  et  itidem  fratris  nostri  munitas  memoratis  colonis  nostris, 
haeredibusque  et  successoribus  ipsorum  univefsis  futuram  eorundem  ad  cau- 
tellam  dandas  duximus  et  concedendas.  Datum  in  castelio  nostro  Also  Lu- 
kavecz, feria  secunda  proxima  ante  festum  exaltationis  s.  Crucis  anno  domini 
1638.  Andreas  Chednekovich  iuratus  notarius  nobilium  Campi  Zagrabiensis. 
Manu  propria. 

Prema  tomu  bila  su  u  huducie  podavanja  kmetova  lekenickih. 
Tako  veC  god.  1645.  nalazimo  ubiljezeno  u  popisu  dohodaka  pi.  op- 
cine  turopoljske :  jiPrvo,  od  kmetova,  stanujuCih  u  Lekeniku,  za  sta- 
noviti  objed  obicavaii  svake  godine  od  istih  kmetova  davati  se  op6ini, 
ugarskih  for.  18,  deii.  80.  Zatim  od  istih  kmetova  za  nove  krcevine 
u  istom  Lekeniku  ugar.  for.  3,  den.  91.  Zatim  od  istih  kmetova  do- 
hndak   gjurgjevina  i  martins^ina  zvan,  ugar.  for.  4  .  .  .«.' 

1  za  uzdrzavanje  grada  Lukavca  bill  su  Lekenicani  obvezani 
podavati  slijedece  :  Godine  najme  1650.  29.  augusta  zakljucilo  je  turo- 
poljsko  spravisde,  da  imadu  lekenicki  kmetovi  svake  godine  za  potrep- 
stin  grada  Lukavca  saciniti  1000  dasaka,  te  ih  dovesti  o  Jurjevu  u  Lu- 
kavec.  Ako  ne  bi  to  htjeli  uciniti,  pladat  ce  globu  u  dvostrukom  iznosu."'' 
O  podavanjima  LekeniC3ana  vodila  je  op<5ina  turopoljska  tocan 
racun.  Svake  godine  bi  polazilo  u  Lekenik  povjerenstvo,  da  ubire 
desetinu  krmaka.  Obicno  bi  i^ao  sam  zupan  sa  nekoliko  asesora  i 
lugara,  koji  put  bi  opet  isao  kapetan  sa  asesorima  i  lugarima.  Krmci 
su  ubirani  u  naravi,  a  od  krcevina  pladalo  se  je  u  novcu.  Ubiralo  se 
je  i   pcjvesmo.   Kacune  bi  potpisao  zupan  ili  biljeznik, 

Fismo  izdano  Lekenicauima  god.   1638.  potvrdila  je  opcina  turo- 

•  IV.  136.  137. 
'  IV.  540. 


361 

poljska  na  svom  spravisdu  20.  februara  <j;od.  1741.'  Do  skora  ali 
zavlada  veliko  nezadovoljstvo  medju  Lekenicanima,  jer  su  sa  izasla- 
nicima  na  desetinanje  krmaka  dolazili  i  mnogi  drugi,  cime  su  na- 
stali  veliki  troskovi  po  kmetove  u  Lekeniku.  Ovi  su  najme  morali 
davati  onda  svima  objed  i  veceru.  To  je  dakako  Lekenicane  tesko 
tistilo.  U  toj  neprilici  obrati.se  se  Lekenicani  god.  1747.  s  molbom 
na  podbana  Raucha,  moledi  ga,  da  ih  zastiti,  izjavivsi,  da  su  pri 
pravni  dati  opskrbu  dvojici  ili  trojici  izaslanika,  ali  ne  cijeloj  ceti. 
Tu  molbu  ustupi  ban  na  uredovanje  zamjeniku  zupana  turopoljskoga 
s  nalogom,  da  se  pravo  vrsi." 

God.  1775.  obavljen  je  popis  i  opis  kuca  i  stanja  kmetova  le- 
kenickih.  Na  molbu  zupana  Ivana  Plepelica  obavio  je  taj  popis  Josip 
Ransko,  biljeznik  banskoga  stola  u  prisutnosti  turopoljskoga  podzu- 
pana  Ivana  Kosa,  te  Jurja  Severa  i  Ivana  Blazekoviia,  nadzornika 
Velikoga  Luga  i  Matije  Galekovica.  U  svem  je  tada  bilo  17  kmet- 
skili  kuca  sa  pripadajucim  im  gospodarskim  zgradania,  komorama 
itd.  Od  ovih  bila  su  dvojica  kmetovi  Malenicevi.  Iz  tog  popisa  raza- 
biremo,   da  su  lekenicki  kmetovi  bill  prilicno  imucni.'' 

Da  se  moze  cim  tocnija  i  obilnija  desetina  krmaka  za  opcinu 
ubirati,  ustanovi  turopoljsko  spravis6e  god.  1778.,  da  Lekenicani  ne 
smiju  svoje  krmke  prodavati  prije  nego  li  se  obavi  desetinanje.^ 

Prigodom  uvedenja  Marijo-Terezijanskoga  urbara  god.  1778 
pridrzana  su  podavanja  Lekenicana,  kako  su  ustanovljena  god.  1638. 
Samo  podavanja  zupanu,  koja  su  sastojala  u  godisnjim  14  kopunima, 
otpala  su,  a  na  mjesto  ovih  imali  su  Lekenicani  dati  zupanu  dva 
podvoza  na  godinu.^ 

Gospodarstveni  polozaj  Lekenicana  bio  je  u  to  doba  veoma 
povoljan.  Iz  izvjestaja  Nikole  Berkovica,  potsuca  zagrebacke-  zupa- 
nije  god.  1783.  razabiremo,  da  su  Lekenicani  imali  vrlo  udobne  i 
lijepe  kuciena  nacin  gospotskih  kurija,  a  pokrivene  bile  su  daskom. 
Oranica  i  sjenokosa  imali  su  u  izobilju  za  se  i  svoje  konje  i  marvu, 
a  imali  su  i  mnozinu  krmaka.  U  Turopoljskom  lugu  imali  su  drvariju, 
zirovinu  i  pasu.^ 

God.  1796,  opet  su  popisane  i  opisane  kude  i  stanja  Lekeni- 
cana. To    su    sacinili    po   nalogu  plemenite  opcine  turopoljske  Mihalj 

'  Congregationalia  1741.,   fasc.  51.  No.  535. 
^  Lekenikensia  u  turop.  arkivu. 
^  Ibidem. 

*  Congregationalia  1778.,  fasc.  151.  No.  1.517.  u  turop.  arkivu. 

*  Congregationalia  1780.,  fasc.  161.  No.  1633.  u  turop.  arkivu. 

*  Lekenikensia  u  turopoljskom  arkivu. 


362 

Hrvacic  i  Ivan  NorSiii,  asesori  turupoljski.  Bilo  je  tada  tamo  17  kme- 
tova,  (ul  ovih   3  MaleniCeva. ' 

Nakon  zavedenja  urbara  bilo  je  u  Lekeniku  26'/j^  selista.  Po- 
davanja  bila  su  ili  podvozi  ili  strazcnje  (vecturae,  vigilesi,  prvo  26 '/^ 
dana  ili  potonjih  158  dana.  Godimice  imali  su  podavati  mjesto  de- 
vetine  470  dasaka  za  krov,  a  cinza  su  plai^ali  369  for.    1 5  novc.'^ 

God.  1848.  ucini  kraj  kmctstvu  Lekenicana.  Kao  bivsi  kmetovi 
turopoljski  imali  su  pravo  uzivanja  turopoljskih  suma.  Nakon  obav- 
Ijene  god.  1886.  segregacije,  kad  je  Lekenicanima  izrucen  dio  sume, 
presta  i  ova  sveza  sa  plem.  op6inom  turopoljskom. 

Lipnica. 

Selo  Lipnica  spada  Hiedja  turopoljska  sela  u  Vrhovlju.  Ono  se  je 
razkrililo  na  brijegu  izmedju  Markusevca,  Havidid-sela  i  Dragonozca, 
188  m.  iznad  mora  visoko.  Sjeveroistocno  dize  se  brdo  Zeridovka 
(255  m.),  a  zapadno  Visoki  brijeg(213  m.).  Po  sematizmu  zagrebacke 
biskupije  od  g.  1909.  broji  Lipnica  290  katol.  dusa.  Kuce  su  mu  dr- 
vene  i  slamom  natkrite.  U  Hrvatskoj  i  u  ostalim  slavenskim  zem- 
Ijama  imade  mnogo  topografskih  naziva,  koji  se  izvode  od  imenice 
»lipa«.  Tako  i  turopoljska  Lipnica,  koja  dobi  svoje  ime  po  potoku 
Lipnici,  sto  ispod  njega  tece.  Taj  se  potok  ve6  g.  1256.  spominje 
kao  medjas  posjeda  Vukote  i  njegova  roda,  te  Mirislava  sina  An- 
drije  i  njegove  brace. ^  U  XIV.  vijeku  se  jos  nekoliko  puta  spominje. 

Selu  ili  obitavalistu  Lipnici  nema  spomena  sve  do  pocetka  XVI. 
vijeka.  God.  1509.  zivio  je  tamo  kmet  Gjuro  Lipnicki,  kojeinu  su  Ijudi 
Hallazara  Alapica  oteli  50  krmaka.'  Iza  toga  nam  pisma  gotovo  ne 
spominju  Lipnicu  sve  do  XVIII.  vijeka.  God.  1733.  zivila  je  ondje  ple- 
mi(ika  porodica  Bartolcic/  koja  je  istovjetna  sa  porodicom  Kovacic 
inace  BartolCid,  koja  se  spominje  u  popisu  plemi^a  od  g.  1773.'"  Ple- 
mi(ia  Kovacida  bilo  je  i  u  Mraclinu,  Rakitovcu  i  Busevcu.'^  Po  svoj 
prilici,  da  se  je  danas  tamo  zivuda  plemicka  porodica  Kovacida  pri- 
zenila  k  Bartolcicima,  a  to  je  porodica  Kovacid,  koja  je  g.  1623.  do- 
liila    plem.   list.*'  Od   Uuki   porodici   Kovacic   pridjevak   Bartolcid. 

'   .lii(Um. 
'^  II)iiUTn. 
'  1.  12. 
*  II.  260. 
'  IV.   557. 
lY.  31'.'. 
■  IV.  321.  322. 
'  Nalazi  se  kod  plem.  Favia  Kovacica  u  Lipnici  br.  3.  —  IV.   114. 


363 
Luzje. 

Sela  Luzja  ili  Luza  nema  danas  vise  u  Turopolju.  Stajalo  je  to 
selo  negdje  izmedju  potoka  Lipnice  i  Lomnice,  negdje  gdje  se  danas 
stere  suma  Luzje,  tamo  iza  Male  Mlake.  Stare  listine  to  selo  spo- 
tninju  pod  imenom :  Losan,  Lusan,  Lussie,  Lusse,  Loss,  Losse,  Losa, 
Lwse,  Lusje  i  Loze. 

Ime  tog  nekadaSnjeg  obitavalista  turopoljskoga  potiCe  od  rijeci 
»lug«  (lucus),  sto  svjedoci,  da  je  bilo  u  lugu,  u  sumi.  Ime  Luzja  u 
iskvarenom  latinskom  obliku  »Losan«  spominje  se  vec  godine  1256.  /^ ''- '  ■' 
Bile  su  to  zemlje  Vukota  sina  Jurgisova  i  njegova  roda  (generatio)j 
koje  su  se  sterale  izmedju  potoka  Lipnice  i  Lomnice.  Sve  do  god. 
1379.  nema  dalje  vijesti  o  Luzju,  a  tada  su  tamo  drzali  posjede  si- 
no  vi  Vukomerovi  (Vukomeri6i).^ 

God.  1454.  spominje  se  u  Luzju  porodica  Peturcevic,  g.  1456. 
Lubnik,  Nozovic,  Kopoz  ili  Kopozi(5,  Jordanid,  Malcevic,  Grguric,  Ka. 
tovic.  Vec  tada  vidimo,  da  je  Luzje  morale  biti  povece  seoce,  kojemu 
pripadahu  sume  Dubrava  i  Gaj  te  oranice  Okruglica,  zemlja  Jalsevac  i 
sjenokose  Litvici.  Vinogradi  Luzana  bili  su  u  Marku.sevcu.'^  Godine 
1466.  javlja  se  tamo  porodica  Gucic,  a  godine  1484.  Devanie, 
koja  izvodi  svoje  ime  od  pradjeda  svog  D  e  v  a  n  a,  koji  je  tamo  zivio 
godine   1456.^ 

Cini  se,  da  se  selo  Luzje  pod  konac  XV.  vijeka  luiilo  n 
Gornje  i  Donje,  jer  godine  1487.  nosi  porodica  Lubnid  pridjev  o.l 
»Gornjega  Luzja «  (de  Lusan  Superiori).*  Popis  desetine  od  g.  1488. 
zabiljezio  je  u  Luzju  ove  porodice :  Crnic,  Devanid,  Gali6  i  Brlek 
(ova  potonja  su  krsna  imena).^  Pod  konac  XV.  vijeka  sticu  porodice 
Berislavi6  i  MladenciC  posjede  u  Luzju,  a  poimence  posjede  pokojnog 
Marka  Strelca.*'  Po  torn  posjedu  nosi  kasnje  Stjepan  Berislavi6  pri- 
djevak  od  »Luzja«.  Istodobno  se  tamo  javljaju  i  porodice  Domago\ic 
i  Petricevic.'^  Popis  iz  konca  XV.  vijeka  navodi  ove  plemenite  poro- 
dice u  Luzju :  Petercevide,  Devaniie,  Domjankovi6e  i  Kopozi6e." 

Popisi  crkvenih  desetina  od  g.  1501.  — 1503.  zabiljezili  su  nam 
neka   porodiCna    imena    slijededih    obitelji  u  Luzju:    Horvatice,    Uom 

'  1.  12.  102. 

■'  I.  313.  362.  368.  369. 

»  I.  432.  362.  II.  35. 

*  n.  51. 
»  n.  63. 

•  II.  87.— 91.  112.  143.  169. 
^  II.  130.  166. 

«  III.  556. 


364 

janide,  Devanide. '  Porodica  I^erislaviti  isposlovala  je  <^()dine  1506. 
kraljevsku  darovnicu  i  uvodnicii  za  Luzje,  Markusevac,  Bapcu,  Cehe, 
Novake,  Busevac,  Luiiilnicu  i  t.  d.,  protiv  cesa  je  Barnaba  Berlek  iz 
Luzja  prosvjedovao  pred  zagrebackim  kaptolom,  nu  unatoc  tomu  je 
g.  1507.  Stjepan  Berislavic  i  sin  mu  Gjuro  po  zagreb.  kaptolu  uveden  u 
posjed  Luzja. ^  God.  1513.  spominju  se  u  Luzju  porodice  Domjankovic 
i  Petricevi6.'^  God.  1538.  spominju  se  u  Luzju  kmetovi  Berislavidevi : 
Sostar,  Lovrekovi6,  Malcic  Levanid.'*  God.  1540.  javlja  se  tamo  ple- 
niicka  porodica  Gurgic,  koja  izvodi  svoje  porietlo  od  Gurgeka,  koji 
je  tamo  zivio  vec  g.  1496./'  a  g.  1544.  spominje  se  tamo  porodica 
JanCevic.*'  U  kraljevskoj  darovnici  od  g.  1560.  navode  se  pretstav- 
nicima  iz  Luzja  plemi6  Grgur  Devanid  i  Ivan  Domjankovi6.^  God.  1570. 
nalazimo  uz  Fetercevice  i  Domjankovi6e,  takodjer  i  porodicu  Kovac 
(Kwach).**  God.  1600.  spominju  pisma  tamo  jos  i  Kaptolome,  Cu.side, 
Pucevide  i  Pazotide.-'  Cini  se^  da  su  ovi  bili  neplemidi  kao  i  Kolari6i  i 
Kadici,  .sto  se  uz  ove  god.  1602.  tamo  spominju,'"  tako  i  Viedmici, 
Martinovici  i  Hamci  g.  1635.,"  a  1632.  Balobani,  Rudinovici,  Cizme- 
zije",  Blasejevici,  dok  su  Berislavici  i  Patacici  koji  su  tamo  drzali  imanje 
nedvojbeni  plemidi.'^  God.  1667.  bilo  je  u  Luzju  11  kuca.*^  Nije  nam 
poznato  kako  je  to  selo  opustjelo.  Vec  popis  turopoljskih  plemida  od 
1782.  lie  navadja  tamo  ni  jednoga  plemica^  a  g.  1796.  bila  je  tamo 
kuda  Ivana  Vrlca  kmeta  Blaskovi6eva  i  krcma  Tome  Petravida  zu- 
panijskog  blagajnika,  a  ta  je  bila  u   vrlo  losem  stanju. '"* 

Mala  Gorica. 

Mala  Gorica  ili  kako  to  selo  nazivlju  stara  pisma  Parva  Go- 
ricza,  Parwa  Goricha,  Mala  Gorycza,  Kys  Gorycza,  Kys  Khorycha, 
Minor  Gorycza,  danas  je  suvisli  dio  Velike  Gorice.  Ima  tamo  drvenih 

'  II.  11)1.  214.  21<l. 

'■'  II.  233.  23G.  243. 

'  II.  331 

*  III  61. 

'^  ill.  78.  II.  172. 

•  III.  ue. 

■111.  44.S.  4.'i'.).  4(i5. 

"  IV.  23. 

"  IV.  71. 

>"  IV.  90. 

"  IV.  115. 

"  IV.  128. 

'^  IV.  151. 

'*  IV.  401. 


365 

i  zidanih  kuca,  a  po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  g.  [909.,  broji 
397  katolika  i  3  Zidova. 

Selo  Mala  Gorica  mnoj^o  je  mladje  od  Velike  Gorice,  te  se  u 
pismima  pocinje  spominjati  tekar  na  pocetku  XV.  vijeka.  Spominje  se 
najme  god.  1411.  i  to  onom  prilikom,  kad  se  je  izmedju  zitelja  ma- 
lo-gorickih  i  vrbaneckih  (nekoc  oko  Kurilovca)  porodila  razmirica  po- 
radi  medja.  Plemici  malo-goricki  Martin  i  Toma  sinovi  Andrije,  Va- 
lentin sin  Jurja,  Andrijan,  Pavao,  Vrban  i  Matej  sinovi  Pavla,  Pavao 
i  Martin  sinovi  Fab ij ana,  pak  plemici  vrbanecki  Ivan,  Tomas  i  Jakob 
sinovi  Martinovi  te  Valentin  sin  Petrov,  dodjose  pred  vrhov.  zupana 
turopoljskog  Ivana  sina  Mihaljeva  i  zupana  Egidija  sina  Nikole, 
te  pred  njima  uredise  medje  izmedju  svojih  posjeda.  Medja  posjeda 
spomenutih  plemica  vrbaneCkih  bude  tocno  opredijeljena,  a  sto  bijase 
izvan  tih  medja  ostade  plemicima  malo-gorickim.  Medja  se  tu  opisuje 
ovako:  pocinje  s  juzne  strane  na  potoku  Odri,  koji  tece  kraj  Kuri- 
lovca, od  tuda  kroz  neku  grabu  prema  sjeveru  do  Vudola,  kuda  za 
kisovita  vremena  tece  bujica,  i  po  toj  grabi  skrece  prema  istoku  gdje 
dolazi  do  nedavno  podignute  zemljane  medje,  dalje  preko  nove  grabe 
skrece  prema  jugu  i  dolazi  opet  do  Odre  gdje  svrsava. ' 

God.  1424.  spominje  se  u  Maloj  Gorici  vrlo  velika  porodica 
Vukovica  ili  drugacije  Kobilici  zvana  (filii  Wlk  Wlkouichi  alio  nomine 
Kobilichi).^  God.  1520.  javlja  se  u  Maloj  Gorici  porodica  Pikovic  i  Vu- 
grinovic  ili  Ogrinovic.^  Ovaj  put  se  javlja  s  pridjevkom  ))od  Gorice «, 
nu  posto  skoro  na  to  1539.  i  1549.  narocito  se  spominje  uz  oznaku 
»od  Male  Gorice«,^  imamo  ju  smatrati  istovjetnom  sa  potonjom.  Ista 
porodica  Vugrinovic  spominje  se  god.  1549.  i  1550.  i  pod  imenom 
Goricki.^  Kod  obnove  turopoljskoga  bratstva  godine  1560.  zastupaju 
Malu  Goricu  Juraj  Pikovic,  Matej  Klemenit  i  Ivan  Ogrinovic  te 
Matej  Blazevic,  docim  u  kr.  darovnici  za  Turopolje  (1560.)  spo- 
minju  se-  samo  Juraj  Pikovic  i  Klement  Ogrinovic  iz  Male  Gorice.® 
God.  1570.  obdrzavano  je  u  Maloj  Gorici  spravisce  turopoljsko,  na 
kojem  su  grofovi  Draskovidi    primljeni  u  turopoljsko    bratstvo.''    God 

*  I.  39.  i  163.  Ovdje  valja  opet  istaknuti,  da  na  str.  39.  I.  sv.  Povjest. 
spomenika  Turopolja  listina  datirana  g.  1300.  spada  u  god.  1411. 

'  I.  189.-191. 

'  II.  431 

^  III.  69.  161.  Obitelj  Vogrinic  spominje  se  vec  godine  151.'i.  u  Gorici 
(II.  328). 

'  III.  166.  224. 

'  III.  439.   158.  IV.  3. 

'  IV.  19. 


366 

1600.  spominju  se  uz  Og^rinovice  takodjer  i  plemici  Horvati  i  Pon- 
durki  u  Main]  Gorici,  a  godine  1602.  jos  i  Dautovidi. '  Popis  kuda 
plemica  turopoljskih  od  godine  1632.  biljezi  o\e  porodice  u  Maloj 
Gorici:  Ogrinovide,  Dautovide,  Domilrovide,  Staresinice,  Pugjare  ipo- 
slije  Gusidei  i  Diaiiezevice.'^  Godine  1667.  bilo  je  u  Velikoj  i  Maloj 
Gorici   17  plemickih  kuca.'^ 

U  zimi  god.  1686./7.  zimovala  su  u  Maloj  Gorici  tri  njemacka 
)vojnika  od  kumpanije  Skidinskove,  1  zenska  i  4  konja,  koji  su  potro.sili 
tamo  168  for.  hrane.^  U  boj  protiv  Prusa  diglo  se  godine  1758.  iz 
Male  Gorice  8  momaka  pod  kapetanom  Pavlom  Mudicem.^  Godine 
1773.  bile  su  u  Maloj  Gorici  22  plemidke  i  kmetske  kuce.^  Najiz- 
da.sniji  iskaz  glede  plemickih  porodica  u  Maloj  Gorici,  pruza  nam 
popis  od  g.  1782.  Evo  ih :  Talkovi(5,  Gusid  (nekoc  Pugjari,  Vugri- 
novic  lOgrinovic),  Mirinid,  Sipusic,  Haramincic,  Briglevid,  Hrvacid, 
Barbarid.^ 

Veoma  dragocjene  vijesti  o  stanju  sela  Male  Gorice  pruza  nam 
popis  kuda  turopoljskih  od  godine  1796.  Taj  popis  obavljen  je  24. 
i  25.  februara  na  lieu  mjesta.  Osim  gore  spomenutih  plemidkih  poro- 
dica nalazimo  tuj  jos  i  neplemice  Cernjake  i  plemide  Koside.  Od 
sviju  ovih  kuca,  kojih  je  opisano  19,  narocito  se  istice  plemidka  ku- 
rija  .Mihalja  Hervacida,  prisjednika  turopoljskog  i  malog  suca  zagre- 
backe  zupanije.  Bilo  je  tada  u  Maloj  Gorici  nista  manje  nego  9  bu- 
nara.  Kude  i  gospodarske  zgrade  bile  su  vedinom  u  prilicno  dobrom 
stanju,  premda  ih  je  bilo  i  starih,  trosnih,  a  borne  i  skoro   razvaljenih.^ 

Protiv  Franceza  imalo  je  ustati  god.  1809.  iz  Male  Gorice  7 
momaka.^ 

Markusevac. 

Malo  turopoljsko  selo  Markusevac,  sto  ga  stara  pisma  zovu 
Markusewcz,  Marusev  vrh,  pribralo  se  je  u  Vrhovlju  istocno  Dra- 
gonr)zcu.   IstocMio  uptice  brljeg,  na  kojem   stoji  selo,   potok    Sopotnjak, 


IV.  69.-70.  87 
'  IV.  123.  Go<l.  1633.  spominje  sc    u  Maloj  Gorici    porodica  Ficur,  dali 
plemicka  ne  znamu  (IV.  525.). 
'  IV.   151. 
'  IV    217. 
'  IV.  299. 
'  IV.  3(X). 

IV.  315.— 331.  Briglevice  nalazimo  tamo  vec  1747. 
"  IV.  410.-414. 
'  IV.  427. 


367 

koji  nedaleko  od  ceste  istocnije  presijeca  cestu,  koja  vodi  iz  Odre  u 
Dubranec.  Kuce  su  drvene  i  prizemne.  Po  sematizmu  zagrebacke  bi- 
skiipije  od  g.  1909.  broji  to  selo  149  katol.  dusa.  Prvi  put  nam  sa- 
cuvana  pisma  spominju  Markusevac  g.  1454.  i  to  pod  imenom  Mar- 
kusev  vrh  (Markusewrgi.  Bio  je  to  brijeg,  na  kojem  je  Valentin  sin 
Nikole  iz  Luzja  imao  svoje  vinograde.  I  drugi  neki  plemici  iz  Luzja 
imali  su  tamo  svoje  posjede.  God.  1459.  imala  je  tamo  vinograd  i 
Margareta  kci  odranskoga  zupnika  Stjepana,  Ivan  Volaric  (iz  Lu- 
kavca),  Ivan  iz  Odre,  Vrban  iz  Lukavca,  Pavao  iz  Ceha,  Gjuro  Lub- 
nic  iz  Luzja,    Blaz  Petricevic  i  Matej    Bankovic. ' 

Pod  konac  XV.  vijeka,  drzao  je  Stjepan  Berishivic  i  Nikola 
Mladencid  posjede  u  Markusevcu,  koje  je  herceg  Ivan  Korvin  god- 
1495.  oslobodio   od  sudbenosti  grada  Lukavca  i  Medvedgrada.^ 

Xek  pocetkom  XVI.  vijeka  poceo  se  Markusev  vrh  nazivati 
Markusevcem  (Markussewech).  Tako  g.  1506.  u  naloga  kralja  Vladi- 
slava  II.,  kojim  se  nalaze  zagreb.  kaptolu,  da  Berislavice  uvede  u 
posjed  Markusevca.'^  God.  1519.  spominje  se  u  Markusevcu  Ilija  Ja- 
godic,  a  g.   1514.  plemenita  porodica  Lukacic.'^ 

God.  1550.  spominje  se  u  Markusevcu  Vrban  Krivonosic,  kmet 
Stepana  Berislavica,  a   1556.  kmet  Martin  Dianesevic.^ 

Tecajem  XVI.  vijeka  nalazimo  veoma  slabe  vijesti  o  Marku- 
sevcu. U  glavnom  kako  vidimo,  bili  su  tamo  vinogradi  turopoljski,  a 
narocito  Luzana.  Tekar  u  XVII.  vijeku  uze  se  Markusevac  siriti  i 
postaje  u  pravom  smislu  rijeci  selo.  U  popisu  plemidkih  kuda  turo- 
poljskih  od  godine  1632.  nalazimo  u  Markusevcu  (Markussoucz) : 
Andriju  Markulina,  Andriju  i  Milku  Stanca,  Petra  Trputca,  Miku 
Brebrica,  Nikolu  Jancecica-Kaptolomca,  Valentina  zeta  Kaptolomceva, 
Martina  Jancecica  i  Ivana  Belavica-Gundiju.*'  Kako  vidimo,  tu  se  ubra- 
jaju  i  dvije.kuce  Kaptolomca,  nekog  vrlo  blizog  obitavalista,  koje  je 
g.  1667.  skupa  sa  Markusevcem  brojilo  11  kuca.'  Po  popisu  od  g. 
1749.  hilo  je  u  Markusevcu  7  kuca.*^  Godine  1782.  prigodom  popisa 
plemica   nalazimo  u   Markusevcu   (Markussevecz)   porodica  dviju  Ivana 


'  I.  312.  348.  370.  384.  389.  393.  394. 

''  II.  168.-169. 

'  II.  233.  243. 

*  11.  422.  IIT.  95. 

-  III.  226.  510. 

"  IV.  129 

'  IV.  151. 

»  IV.  '.i91. 


368 

Domjankovica,  Mate  I'ctravica,  Mihaija,  Bartola  i  Stjepana  Bebrica.' 
\'idimo,  da  nestaju  u  Markusevcu  stara  imena,  a  javljaju  se  nova. 
Porodica  Jancecica  bila  je  tamo  jos  tr.    1733.''^ 

Mraclin. 

Selo  Mraclin  je  uz  Donju  Lomnicu  najvece  turopoljsko  selo. 
Piibralo  se  je  uz  cestu,  sto  vodi  od  drzavne  ceste  ispod  Vukovine 
u  Siljakovinu.  Pruzilo  se  je  smjerom  jugozapadnim  tik  od  zeljezniCke 
prug^e,  koja  spaja  Zagreb  sa  Siskom.  Okruzuju  ga  velike  sume  Mi- 
sine,  Kneja,  Mraclinska  suma  i  Mraclinski  lug.  Kuce  su  prizemne 
i  na  jedan  sprat,  od  kojih  ima  nesto  zidanih  i  natkritih  crijepom. 
Opcinska  je  kuca  drvena  i  prizemna.  U  sred  sela  stoji  nova,  lijepa 
kapelica,  posvecena  sv.  Vidu.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije 
od  godine  1909.  broji  Mraclin  1111  katolickih  dusa.  Ime  tog  sela 
razno  pisu  stara  pisma :  Mrascin,  Mrachlin,  Merclin,  Mrwchlin,  Mracz- 
lynye  itd.,  a  sva  je  prilika,  da  je  taj  naziv  nastao  od  imena  Martin 
ili  Marcel  (^Martinus,  Marcellus),  tako,  kako  je  nastala  rijec  Mratinje 
od  Martinje,  Pecic  od  Petrus,  Lalin  od  Lazarus  sa  slavenskim  do- 
Cetkom  »in«.  Mozda  je  to  bio  posjed  kakovog  Martina  ili  Marcela 
ili  je  opet  nekoc  tamo  bila  crkva  kojih  od  ovih  svetaca. 

Mraclin  spada  medju  najstarija  luropoljska  sela.  Ime  njegovo 
susrecenio  vec  u  najdavnijoj  proslosti  Turopolja.  U  listinama  od  go- 
dine  1249.  i  1255.,  gdje  se  opisuju  medje  velikoga  Turopoljskoga 
Luga,  medju  inim  medjasima  navodi  se  i  zemlja  Mraclin  (terra 
Mrascin,  Mrachlin).''  Nema  dvojbe,  da  nije  vec  tada  Mraclin  bilo 
ovece  turopoljsko  naselje.  Iz  jedne  povelje  od  god.  1360.  doznajemo, 
da  je  predj  Mraclinacana  bio  Stanisko  sin  Vratiska  i  njegovi  rodjaci 
(propinguij.  Ovaj  se  prvi  put  spominje  god.  1258.  Izmedju  Staniska 
i  njegova  roda  s  jedne  strane,  pak  nekog  Cegula  i  njegova  roda 
s  druge  strane,  porodi  se  razmirica  o  zemlji  Doblacki  (Doblachmezew). 
Premda  je  ta  zemlja  bila  djedovina  Staniskova,  svojatase  ju  Cegul 
sa  svojim  rodom.  Parnica  je  tekla  pred  podbanom  mestrom  Aleksan- 
drom  zupanom  podgorskim  i  sucem  zagrebadkim.  Podban  dosudi  ovu 
prepornu  zemlju  Stanisku,  nakon  sto  je  na  saboru  sa  dvanaest  svojih 
svjedoka:  Meneslavom,  Bosinjom,  Predom,  Marislavom  iz  Kuca,  Vukotom. 
Jakobom  Dragbratovim,  Mamdragom,  Tolom  Hotenovim,  VuCetom  bratom 
Jakobovim,   Radoslavom    i  Krizanom,  a  u  prisucu    podbanova  pristava 

'  IV.  337. 
'  IV.  548. 
'  I.  8.  10. 


369 


Crnka  (Pekete)  i  pristava  zupana  turopoljskoga  Bosinje  potvrdio  prisegom, 
da  ta  zemlja  pripada  njemu.  Podban  je  na  to  izaslao  neke  Turopoljce 
sa  njihovim  zupanom,  koji  su  uredili  i  oznacili  medje  Doblacke.  Kao 
medjasi  te  zemlje  spominje  se  potok  Obdina,  bare  Prekopa,  Bunic, 
Buna,  razne  ceste  i  privatni  posjedi.^ 

Skoro  zadesi  Staniska  i  njegovu  porodicu  tezak  udarac.  Negdje 
oko  god.  1269.  imali  su  ovi  nesto  posla  pred  Belom  hercegom  cijele 
Slavonije,  sinom  kralja  Bele  IV.,  i  tu  je  jedan  od  njih  tako  ne- 
zgrapno  odgovarao,  da  je  tesko  uvrijedio  hercega.  Ovako  Ijutit  herceg 
Bela  kazni  radi  toga  Staniska  i  cijelu  rodbinu    njegovu    tako,    da    ih 


5                ■■■■■■■mrnrrT-ir                     'IPB 

fcis^ 

-    1       -:-^..iiliW|)WFy       (' 

^B.: 

^^^Kmm         ■ 

Partija  iz  Mraclina. 

je  svrgnuo  ,u  red  gracana  (castrenses)  i  opredijelio  im  sluzbu,  da 
donasaju  drva  (in  delaturam  lignorum  sew  ligniferos  condicionarios  . . . 
exindeque  in  castrenses  .  .  .  redigisset).  Kad  je  pako  herceg  Bela  stvar 
istrazio  —  kako  kazivase  Stanisko  i  njegov  rod  —  hotio  ih  je  za 
cijelo  natrag  uspostaviti  medju  jobagione  zagrebaCkoga  grada,  dakle 
opet  ih  uvrstiti  u  red  togimenog  nizeg  plemstva.  Nu  nemila  smrt 
presjeCe  njegovu  zicu  zivota,  i  tako  ostadose  Stanisko  i  njegov  rod 
drvonose.  Kad  je  24.  augusta  god.  1271.  ban  cijele  Slavonije  Joakim 
boravio  u  BihaCu,  dodje  preda  nj  Stanisko  sa  svojim  rodom,  te  mu 
suznim    okom    razjasnio,    sto   se  s  njima    dogodilo,    pa    ga    zamolise, 


»  II.  15.— 16. 


24 


370 

da  im  Bogu  za  volju  potvrdi  nakanu  hercegovu,  i  da  ih  opet  uspo 
stavi.  Ban  saslusa  njihove  molbe,  popita  Tomu  biskupa  zagrebackoga 
i  njegov  kaptol,  te  opata  topuskoga,  mestre  preceptore  reda  templar- 
skoga  i  hospitalaca,  te  neke  plemice  kraljevine  i  jobagione  zagre- 
backe,  grada  Oki(ia  i  Podgorja,  medju  kojima  se  navode  Donjo- 
Lomnican  Pavao  sin  Oporov,  Vukota  i  Pavao  zupan  (comes  terr.) 
turopoljski,  te  neki  susjedi,  kao  Ivan  sudac  gorski,  pleme  blinjsko, 
i  drugi,  koji  su  svi  jednoghisno  potvrdili  navode  Staniskove,  da  su 
on  i  njegov  rod  bili  vazda  jobagioni  zagrebackoga  grada  i  da  su 
uslijed  uvrijede  nanesene  hercegu  Beli  svrgnuti  iz  reda  jobagiona. 
Uvazivsi  ban  to,  uspostavi  ih  opet  sa  svim  potomstvom  u  prijasnji 
•stalez  jobagiona.  Tu  uspostavu  potvrdi  god.  1272.  kralj  Stjepan,  cime 
je  za  uvijeke  bilo  osigurano  plemstvo    Mraclincana.^ 

Mraclincani  drzali  su  takodjer  posjede  u  Rakitovcu.  Jedna  isprava 
od  ^od.  1346.  spominje,  da  su  tada  mraclinski  plemici  (nobiles  de 
.Mraclin)  iskupili  svoju  djedovinu  u  Rakitovcu  od  Kordoslava  i  nje  • 
govih  sinova,  sto  je  obavljeno  pred  zupanom  turop.  Ivanom  sinom 
Hogdanovim.  Dakle  bila  je  ta  njihova  djedovina  zalozena  do  tada. 
hiKi.a  tih   plemica  mraclinskih  se  ne  navode.'^ 

Nije  nam  poznato,  tko  je  god.  1360.  poceo  tvrditi,  da  plemici 
Mraclincani  nijesu  pravi  plemici,  vec  da  imadu  sluziti  gradu  Zelinu. 
Za  cijelo  bijase  to  koji  nasilni  zelinski  kastelan,  kakove  kasnje  cesto 
nalazimo  Ta  tvrdnja  iznesena  je  pred  bana  slavonskoga  Leustakija. 
Xa  saboru  plemstva  izmedju  Lonje  i  Gvozda,  koji  je  obdrzavan  u 
Za^rebu  u  ponedjeljak  po  Martinju  god.  1360.,  imali  su  Mraclincani 
iznijeti  pisma,  kojima  da  oprovrgnu  tu  po  njih  kobnu  tvrdnju.  Mrac- 
lincani plemici  Stojko  sin  V^uka,  Milko  sin  Andrije  i  Ivan  sin  Stje- 
pana,  iznijese  u  ime  svoga  roda  gorespomenutu  potvrdu  kralja  Stje- 
pana,  kojom  dokazase  svoje  plemstvo  (nobiles  iobagiones  castri)  kao 
potomci  Stani.skovi  i  njegova  roda.  Na  temelju  te  povelje  potvrdi 
ban  njihove  plemidke  slobostine,  o  cem  je  19.  novembra  u  Zagrebu 
izdao  svecanu    ispravu.-^ 

God.  1376.  sponiinju  se  u  Mraclinu  plemidi  Barnaba  i  Ivan 
sinovi  Tbra  sina  Stojkova  (^Zoych  de  Mrachlin),  Ivan  sin  Metehena 
sina  Radoslavova,  te  Banko  i  Matej  sinovi  istoga  Radoslava.  Izmedju 
spoiuenutih  sinova  Ibrinih  i  Ivana  Metehenova  porodila  se  je  razmi- 
rica,  jer  su  sinovi  Ibrini  tvrdili,  da  Ivan  nema  nikakva  prava  s  njima 

'  I.  24.-26. 
«  I.  60.— 61. 
'  I.  75.-76. 


371 

na  cetvrti  dio  mraclinskog  posjeda.  Ivan  je  na  to  nekom  ispravom 
zupana  zagrebackoga  i  zupana  turopoljskoga  dokazao,  da  su  si- 
novi  Radoslavovi,  najme  njegov  otac  Metehen  pak  Matej  i  Banko 
imali  pravo  na  trecinu  cetvrtine  prepornih  posjeda,  i  da  je  taj  njihov 
dio  bio  od  dugo  vremena  zalozen  sinovima  Stojkovima.  Tako  dosudi 
zagrebadki  zupan  Nikola  Virtus  i  Ivan  sin  Grgura  zupan  turopoljski, 
tu  trecinu  cetvrtine  posjeda  Ivanu,  uz  dodatak,  ako  bi  Ivan  umro 
bez  odvjetka,  Ivan  i  Barnaba  mogu  taj  posjed  iskupiti  od  ostalih 
sinova  Stojkovih. ' 

God.  1417.  spominju  se  u  Mraclinu  prva  imena,  koja  mozemo 
smatrati  prezimenima.  Tako  Music  i  Vernjec.'^  God.  1430.  donesose 
Gjuro  sin  Ivana,  Valentin  sin  Andrije  sina  Damjanova  i  Stanko,  ple- 
mici  mraclinski,  kaptolu  zagrebackomu  na  prijepis  povelju  glede  posjeda 
Doblacke  od  god.   1258.'' 

Nije  nam  poznato,  kako  su  Pavao  Pogledic  sin  Pavlov  iz  Ku- 
rilovca  stekao  neke  posjede  u  Mraclinu.  S  njime  je  imao  pravo  na 
te  posjede  i  Gjurko  sin  Elizabete  iz  Mraclina.  Ovi  posjedi,  kako  is- 
prava  veli,  pripadali  su  im  kao  bastina  njihovih  predja.  Mozda  je  ta 
Elizabeta  bila  udata  za  kojeg  Pogledica.  Na  sastanku  Mraclincana 
u  Lukavcu  25.  augusta  1483.,  gdje  se  sastadose  svi  zajedno  »bogat  i 
siromah«  plemic  mraclinski,  priznadose  Mraclincani  Pogledicu  i  Gjurku 
te  potomstvu  njihovom  ove  posjede  bez  ikakova  prigovora.*  Isti  taj 
Pavao  Pogledic  drzao  je  ove  posjede  u  Mraclinu  g.  1496,  U  posjedu 
istih  posjeda  nalazimo  Pogledice  jos  god.    1554.  i   1555. 

Otuda  valjda  potjece  ovlastenje  porodice  Pogledic  odnosno  sucije 
kurilovecke  na    neka    prava  u   Mraclinu. 

U  popisu  crkvene  desetine  od  god.  1488.  spominju  se  Mraclin- 
cani Pavcic  iii  Pavoci^  i  Zibaric,"*  god.  1491.  prvi  put  se  ondje  jav- 
Ijaju  plemenite  porodice  Masic  i  Staniskovic.*^  Najopsezniji  prijegled 
stanovnika' Mraclina  iz  starije  dobe  pruza  nam  popis  turopoljskih  pie- 
mica  iz  konca  XV.  vijeka.  PorodiCna  imena  ovih  bijahu  Pavuci6,  Bu- 
sic,  Marenic,  Jakopovic,  Sukcic,  Cicek  (potonji  Cickovici),  Krizanic  i 
Gabus.''  God.    1500.  plemenita  Sukcic-Zukcic. 

God.   1501.    spominju  se  tamo    (neplemenite)  porodice    Zuzic  il 

'  1.  96.  97. 

^  I.  174. 

'  I.  231.  232. 

*  II.  30.  III.  336.  347. 

^  II.  59.  74. 

«  II.  186. 

'  III.  554. 


372 

Susie  i  Pa§i6, '  god.  1503.  Antolcic,  Jurgetic  i  Pavac^ic,  SabCic^,  Plan- 
tacic  i  Penezic."'' 

God.  1507.  navode  pisma  vi.se  novih  porodicnih  imena  mrac- 
linskih  plemickih  porodica.  Spominje  se:  Knezekovic  (od  oca  Kne- 
zeka),  Cikani(5  ili  Cickovic  ili  Kickovic,  Snosic  ili  Snostic,  Krizanic, 
Gjurcifi,  Jakopovic,  Grguric,  Galekovic,  Miklovsic,  Drugec  i  Filipovic. 
Kako  vidimo,  ova  sva  imena  gotovo  nastala  su  od  krsnih  imena :  Kri- 
zana,  Grgura,  Mikule,  Gjure,  Jakoba,  Filipa. 

Ove  godine  pocinili  su  MraclinCani  neka  nasilja  na  posjedima 
Baltazara  Alapica.-'  Porodica  Koprenic  javlja  se  u  Mraclinu  prvi  put 
god.  1507.,  a  Marenic,  1512  porodica  Bazulic,  Zudinit^  i  Horvatic,* 
God.  1520.  javlja  se  porodica  PavunCic  (mozda  istovjetna  sa  Pavuncic), 
i  Tickovic,^  a  1524.  porodica  Jagniscic,^  god.  1540,  opet  Kerhenic. 
god.   1546.  Jordanic',  god.   1556.  Sugec,  god.   1560.  Stubanic. 

Mraclincani  imali  su  mnogo  da  stradaju  od  Ivana  Alapica,  go- 
spodara  Vukovine,  koji  je  rado  svojatao  njihove  posjede  fl538.)^ 

Prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  god.  1560.  zastupaju 
Mraclin  plemici  Blaz  Galekovic,  Mihalj  Koprinic,  Nikola  Knezekovic, 
Grgur  Cickovid,  Blaz  Sugec,  Ivan  Krizanic,  Ivan  Stubancid  i  Antun 
jakopovic.''  U  kraljevskim  pako  darovnicama  za  Turopolje  god.  1560. 
i  u  ovim  saveznim  ispravama,  navode  se  kao  pretstavnici  ovlastenika 
mraclinskih  :  Antun  Jakopovic,  Nikola  Knezekovic,  Mihalj  Zodinic,  Blaz 
Sugec,  Grgur  Krizanic,  Mihalj  Koprinic,  Nikola  Knezekovic,  Grgur 
Cickovid,  Blaz  Galekovi6,  te  Matej  i  Ivan  Pogledid. '° 

Po  popisu  od  god.  1636.  nalazimo  u  Mraclinu  vise  novih  obi- 
telji,  koje  se  u  XVI.  vijeku  tamo  jos  ne  spominju:  Glagolic,  Crnko, 
Kovacic,  Kralj,  Hrvatic-Poturi6,  Stuban,  Bertak-Kundic,  Crnid,  Kos, 
ZrnCic-Horvat,  Milicevid  i  Sabarid-Koprenic.  Uz  ove  nalazimo  stare  po- 
rodice :    Zudinic,    Galekovid,   Jakopovid,    Cickovic,  Krizani6  i  Sugec.*' 

♦  II.  194.  197. 
'  11.  213.  221. 
Ml.  245.  250. 
Ml.  268.  295.  320. 
■  III.  431. 

«  II.  78. 
'  III.  104. 
«  III.  42. 

•  III.  489. 

">  III.  448.  449.  459.— 461.  463.-465.  IV.  2.  3. 

"  IV.  124.  125.  God.  1747.  spominju  sc  tamo  picmici:  Cyncic,  Sabaric, 
Bacanski,  Birekovic,  Cuiulic,  Kunic,  Cvctnlc.  Ista  imena  nalazimo  u  popisu 
plemica  god.  1782. 


373 

God.  1667.  brojio  je  Mraclin  41  kucu,  a  1773.  samo  38.'  God. 
1758.  islo  je  iz  Mraclina  i  Laza  u  boj  protiv  Prusa  16  momaka,  a 
protiv  Franceza  god.   1809.   \4.'^ 

Plemici  mraclinski  imali  su  takodjer  i  svoje  kmetove  u  Maloj 
Buni.  God.  1 796.  prigodom  popisa  Turopolja  spominju  se  ova  imena 
kmetova  niraclinskih  u  Maloj  Buni :  Mikulin,  Bacunin,  Svek ;  bilo  ih 
je  6  kuca.  Iste  godine  bilo  je  u  Mraclinu  36  plemickih  kuCa  sa  mnogo 
gospodarskih  zgrada.  Medju  plemickim  imenima  opet  susrecemo  ne- 
koliko  novih:  Matanovic,  Fabjancid  i  Augustic.^  Bila  je  tu  i  kapela  sa 
vrlo  lo.^om  crkvenom  kucom  i  krcmom. 

Obrez. 

Selo  Obrez  pruzilo  se  na  desnoj  obali  potoka  Lomnice  te 
stoji  na  zapadnoj  medji  turopoljskog  kotara.  Posto  Obrez  vec  davno 
ne  potpada  pod  Turopolje,  to  cemo  se  na  proslost  njegovu  samo  u 
toliko  osvrnuti,  u  koliko  nalazimo  sveze  sa  plem.  obcinom  turopolj- 
skom.  Stoga  se  ne  6emo  obazirati  na  danasnje  stanje  sela  Obreza, 
jer  to  nije  svrha  ovog  nacrta. 

Ime  svoje  dobilo  je  to  selo  po  svom  polozaju  lezedi  o  brijeg 
(o  breg-je  ^=  obregje  =  obrez).  Zemlje  obrezke  spominju  se  ved  u 
drugoj  polovini  XIII.  vijeka.  Godine  najme  1276.  prodali  su  Turca  i 
Crnoglav  sinovi  Stojanovi  i  Vuksa  sin  Maroskov  10  vretena  svoje 
djedovine  u  Obrezu  Stjepanu  i  Blazu  sinovima  Vukonje  iz  Donje 
Lomnice  za  10  penza.  Kao  medja  ovih  zemalja  spominje  se  voda 
Mozuca  i  casta  prema  Petrovini.*  Jedni  i  drugi  bili  su  Turopoljci.  God. 
1367.  prodao  je  Petar  sin  Prvoslavov  5  vretena  zemlje  u  Obrezu  za 
2  marke  Blazu  i  Andriji  sinovima  Ivanovim.^  God.  1431.  spominju  se 
u  Obrezu  Fabijan  zvan  Petko  sin  Kirinov,  a  1441.  Gjuro  i  zena  mu 
Agneza.®  Prva  porodicnira  imenom  poznata  porodica,  u  Obiezu  bila 
je  Kuscic.  Godine  1455.  spominju  pisma  pokojnoga  Marka  Kuscica, 
kojega  kci  Jelena  bijase  udova  zupana  Klementa  iz  Kurilovca''. 

U  Obrezu  bilo  je  i  kmetskih  porodica.  Takvim  se  god.  1459. 
tamo  spominje  Zivko,  god.    1488.  Luka,   Vrban  i  Valent  Stojkovic,  te 


'  IV.  151.  300. 
^  IV.  299.  427. 
»  TI.  359.-364. 
*  I.  29.  30. 
^  I.  86. 
«  I.  233.  259. 
'  I.  343. 


I  tn 


374 

iMatija  Gregsic  i  Jelena.  Godine  1501.  i  1503.  spominje  se  tarno 
kmetska  porodica  Zancic,  Marivic,  Biisic,  Lah,  Kovac,  Fremic^,  Samec, 
Skolec  i  t.   d.' 

God.  1507.  spominje  se  tamo  plemicka  porodica  Supanic,  od  koje 
Gjuro  hijase  zupanom  turopoljskim.''* 

U  darovnici  za  markgrofa  Jurja  Brandenbuskoga  g.  1510.  uhraja 
se  Obrcz  lObrez  Minor)  medju  turopoljske  posjede.^  God.  1517.  javlja 
se  tamo  plem.  porodica  Sabaric,  1520.  Zivkovic,  1526.  zivi  ondje  po- 
rodica Kostibol.* 

Obrez  dolazi  u  pismima  spominjan  i  pod  imenom  Obrez  Samec, 
za  cijeki  po  porodici  Samcic,  koju  ondje  nalazimo  (1501.).  Pod  tim 
imenom  spominje  se  g.    1501.'' 

God.  1538.  spominju  se  u  Obreza  (Samcija):  Busii,  Pavusic,  Ma- 
rijevic,   Kupec,  Suklid,  Fabusii^,  Kocijasic,    Kovac,    Samcici  i   Sremic.^ 

Plem.  porodica  Boltizaric  javlja  se  tamo  god.  1549.,  g.  1555. 
drzala  je  porodica  Arbanas  posjede  u  Obrezu.''  Medju  Turopoljcima, 
koji  su  god.  1560.  obnovili  svoje  staro  bratstvo  navode  se  Obrezani 
Nikola  Boltizaric  inace  Kuscid  zvan  i  Blaz  Sabarid.^  Porodica  Bol- 
tizari<5-Kuscic  istovjetna  je  sa  onom  Supanica,  sto  se  godine  1507 
spominje.^  Selo  Mali  Obrez  navodi  se  i  g.  1560.  u  kr.  darovnici  za 
Turopolje  medju  turopoljskim  selima,  a  kao  pretstavnici,  posjednika 
tog  sela  imenuju  se  Blaz  Sabaric,  Nikola  BoItizarid-Kusci6  i  Mirko 
Supanic.  Ove  iste  porodice  navode  se  i  u  novoj  darovnici  vrhu  Malog 
Obreza  g.    1560.*" 

Jo§  g.  1579.  nalazimo  Obrezane  gdje  rade  kao  pripadnici  op- 
dine  turopoljske,  nu  iza  toga  gubi  se  sveza  tog  sela  sa  op(^inom 
turopoljskom 


Petravci  nekoc  Ratkovac. 

Malo  turopoljsko  selo  Petravci,    ili   kako  ga  jo.s  zovu  Petrovec, 
-stoji  izmedju    Cerovskog  Vrha  i  Prvonozca  u  turopoljskom  Vrhovlju 

'  I.  391.  II.  Gl.  194.  219. 

'  II.  241. 

'  II.  286. 

•  II.  379.  428.  550.  515. 
^  II.  197.  213,  221. 

«  IIL  45.  57. 
'  III.  164.  836. 

•  III.  440. 

•  III.  416.  447. 

">  III.  448.  449.  458.  463.  470.-471.  IV.  2.  3. 


375 

Ovo  je  selo  upravo  na  zapadnoj  medji  turopoljskoga  kotara.  Kuce 
sela  pribrale  se  na  stjecistu  dviju  kosa,  koje  s  istoCne  strane 
optiCe  potok,  Radkovac,  u  kojem  imenu  se  je  sacuvalo  nekadasnje 
ime  toga  sela.  Po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  g.  1909.  broji  lo 
selo  104  katol.  dusa.  Prvobitno  ime  toga  sela  bilo  je  Ratkov  vrh  ili 
Radkovac  (Ratkow  Wrh,  Radthkox  Verb).  Svoje  prvotno  ime  dobilo 
je  za  cijelo  po  Ratku  ocu  Lovrinom,  koji  se  i\  pismima  spominje  g. 
1333.'  Po  svoj  prilici  je  Ratkov  vrh  naselje  Jerebicana,  Posebno 
selo  nije  jos  Ratkov  vrh  bio  koncem  XV.  vijeka,  kako  to  iz  jednoga 
popisa  razabiremo.'"^  Sve  do  u  XVI.  vijek  nema  spomena  Ratkovorn 
vrhu.  God.  1549.  i  1551.  zivio  je  u  Ratkovom  vrhu  plemi(5  Marko 
Prvonozec,'^  kojeg  porodica  starinom  potice  iz  Jerebica.  God.  1552. 
spominje  se  tamo  plemic^  Toma  Petrovic,'*  sin  Tome  Petrovica  iz  Je- 
rebica. Taj  isti  spominje  se  i  u  kr.  darovnici  g.  1561.,  kojom  je  kralj 
njemu  i  nekim  drugima  potvrdio  posjede  Jerebica  i  Cvilkova.^  Godine 
1560.  spominje  se  tamo  uz  ovoga  i  Martin  Prvonozec,  i  to  prigodom 
obnove  turopoljskoga  bratstva.^  Godine  1569.  zivio  je  tamo  Pabijan 
Petravic.  Popis  plemica  turopoljskih  iz  g.  1632.  spominje  tamo  slije- 
dece  plemicke  porodice :  Petravic,  Kos,  Brucak,  Ostoic,  Kerhnijevic  i 
Gomogojac,  koji  je  dobio  tamo  posjed  od  Petra  Miksica.'^  Tek  polovi- 
nom  XVI.  vijeka  pocelo  se  to  selo  nazivati  Petravcima,  i  to  kako 
iz  gornjega  vidimo  po  porodici  Petravic.  Tako  se  vei  godine  1645. 
zove  Ratkov  vrh  ili  ti  Petravski  vrh.^  Od  tog  vremena  se  tako 
nazivlje. 

Pleso. 

Selo  Pleso,  koje  sa  Rakarjem  cini  posebnu  turopoljsku  ple- 
micku  suciju,  pruzilo  se  sjeverozapadno  Vel.  Gorici,  udaljeno  od  ove 
jedva  cetvrt  sata.  Selo  to  je  otegnuto  i  rastrkano  uz  cestu.  Dok  nije 
bio  iskopan  odvodni  prokop,  bilo  je  do  sela  velikih  bara,  kojih  je 
danas  nestalo,  a  time  se  i  zdravstvene  prilike  sela  znatno  poboljsale 
Kude  su  iskljucivo  gradjene  od  drva,  a  tako  je  gradjen  i  na  kat 
visok  plemicki    dvor,  sto  se  tamo  nalazi.  Oko    dvora  je    nasadjen  li- 


'  I.  50. 

"  111.  553  ltd. 

'  III.  162.  179.  183.  193.  236.  259.  271.  278. 

•  Isti  se  g.  1558.  spominje  i  pod  imenom  Petermanic.  III.  520. 
»  III.  307.  II.  160.  opaska. 

•  III.  440. 

'  IV.  130.  131. 

•  [V.  151. 


376 

jepi  vrt  i  cvjetnjak.  Porodica  OrSanida,  koja  ga  danas  drzi  sa  ove- 
6\m  zemljisnim  posjedom,  mnogo  je  toga  u  zadnje  godine  poradila 
oko  poljepsanja  dvora  i  vrta.  Po  ^ematizmu  zagreb.  biskupije  od  g. 
1909.  broji  selo  450  katol.  dusa. 

Nedaleko  sela  prema  glavnoj  cesti  stoji  mala  kapelica  ranjenog 
Isusa,  gradjena  od  drva,  koja  je  prije  nekoliko  godina  s  temelja  ob- 
novljena. 

Ime  toga  sela  u  listinama  se  pise :  Pleso,  Pleza,  Plesow,  Plez, 
Plezwo,  Plees  itd.,  a  izvedeno  je  od  korjena,  od  kojega  je  i  rijeC 
»plesmj«  (pljesan),  Pljesivica,  pljes,  plesiv  itd.  Dakle  bi  po  torn  tu- 
macenju  Pleso  oznacivalo  mjesto  »pljesivo«,  ili  pljesnivo,  dakle  pusto 
ili  mocvarno.  Ovo  potonje  bi  mozda  ispravnije  bilo,  jer  jos  i  danas 
ima  uz  selo  bara. 

Pleso  spada  za  cijelo  medju  starija  turopoljska  sela.  Prvi  put 
spominju  Pleso  (Pleza)  pisma  godine  1377.  Tad  se  to  spominje  kao 
posjed  crkve  B.  D.  M.  u  Gorici.  Ne  mozemo  rei3i,  jeli  tada  bilo  tamo 
vec  kakovo  naselje.  Radi  toga  posjeda  trajala  je  vise  godina  razmi- 
rica  izmedju  Ladislava  sina  Tome  Turopoljca  i  sina  mu  Antuna  s 
jedne  strane  te  Martina  i  Petra  sinova  Ivana  sina  Vrbana,  takodjer 
Turopoljaca  s  druge  strane.  Spomenuti  Ladislav,  bio  je  tada  gra- 
djanin  zagrebacki.  Ova  razmirica  dovrsena  je  pod  Nikolom  Virtusom 
zupanom  zagrebackim  i  kastelanom  medvedgradskim,  te  Ivanom  sinom 
Grgurovim  zupanom  turopoljskim  g.  1377.,  i  to  posredovanjem  mi- 
rovnih  sudaca.  Martin  i  Petar  izrucise  posjed  Pleso  Ladislavu,  ali  je 
zato  Ladislav  ustupio  Martinu  i  Petru  jedan  dio  tog  posjeda.  Kao 
mcdje  toga  dijela  napominju  se  razne  ceste,  dolina  Vudol,  razne 
zemlje  i  mlake.' 

Od  tog  vremena,  pak  sve  do  god.  1427.  nema  u  ispravama 
spomena  Plesu.  Te  godine  drzale  su  Skolastika  i  Margareta  kderi 
Andrije  sina  Jelka  iz  Rakarja  neke  zemlje  u  Plesu,  koje  darovahu 
sinovima  Filipa,  sina  Vuka  iz  Rakarja.  Iste  godine  spominje  se  Juren 
iz  I'lesa.^  Po  tom  vidimo,  da  je  vec  g.  1407.  bilo  u  Plesu  naselje, 
ako  ve6  ne  bijase  to  selo.  God.  1445.  spominje  se  Ilija  sin  Ivana 
sina  Jelka  iz  Plesa.^  Ilija  bio  je  zupan  turf)poljski.  Po  sto  je  za  ci- 
jelo ovaj  Jek  djed  Ilijin  istovjetan  sa  gorespomenutim  Jelkom  iz  Ra- 
karja, zakljucujemo,  da  je  Pleso  naseljeno  iz  Rakarja,  koje  je  selo 
mnogo  starije  od  Plesa.   Pavao  sin  Antuna,    brata    Ilijina  bio  ji    god. 


'  I.  'JT.  -99. 
'  I.  204.  205. 
'  I.  268. 


377 


1463.  i    1468.  zupan  turopoljski.  Od  tada  se  u  pismima  mnogo  spo- 
minju  plemeniti  Ijudi  Turopoljci  iz  Plesa. 

Popis  crkvene  desetine  od  g.  1488,  navodi  devet  obvezanika, 
koji  su  imali  podavati  desetinu.  Pleso'"se  torn  zgodom  tiarocito  obi- 
Ijezuje  kao  selo   (^villai.  Porodicna  imena  ovih  zitelja  bila  su:Kuzmis- 


cakovic,  Vodopija,  Panjan  i  Misak.  Svi  su  bili  neplemici.'  Tekar  g. 
1492.  i  1493,  pod  konac  XV.  vijeka,  spominju  se  prva  plemidka  po- 
rodicna imena  u  Plesu.  Spominju  se  najme  Mihalj,  Matej,  Vrban  i 
Matko,  Plepelic  ili  Peperie,  Nikola  Babi6,  Nikola  Derpic  i  Matija 
Terbi^,'"^ 


'  II.  60. 

'  II.  82.  87. 


378 

Godine  1503.  spominju  se  ii  Plesu  Fodric,  Ku5evi6  i  Kuki(^.* 
C  Iodine  1521.  prvi  put  se  u  Plesu  javlja  plem.  porodica  Cu5i(i  (Cesic, 
Kusi(5-Plepelic)  i  BariC.'''  Godine  1546.  Klenovic,  g.  1547.  Cosid,  Cesic, 
Kusie  ili  CuSit^,  (Plepelici).^ 

Medju  posjedima,  koji  su  spomenuti  u  kraljevskoj  novoj  darov- 
nici  za  Turopolje  godine  1560.  i  u  s  ovom  saveznim  poveljama,  spo- 
minje  se  i  Pleso,  a  kao  pretstavnici  toga  sela  Mirko  i  Mate]  Pepelic 
iPlepelid),  te  Luka  i  Matija  Terbic.'* 

God.  1600.  javlja  se  u  Plesu  plemenita  porodica  Hagid,^  a  god. 
1602.  uz  ovu  i  Plepelice,  Klenovide  i  Terbide,  porodice  Horvat,  Bla- 
zekoviC,  Travinid,  Sidanid  i  Karazmanovid.  Svi  ovi  placali  su  porez 
kao  plemici  jednoselci  u  plemenitom  Turopolju.^  U  popisu  plemidkih 
ku6a.  turopoljskih  od  g.  1632.  nalazimo  u  Plesu  opet  nova  imena: 
Brajkovid-Klaric,  Gerdakovid,  Posnjak,  Kusevic,  Postic,  Daraid,  Hrebic 
i  Blaskovic."'  Pleska  porodica  Kusevic  dobila  je  godine  1644.  ple- 
micki  list. 

Selo  Pleso  brojilo  je  g.  1667.  21,  a  g.  1773.  29  kuca.^  U  boj 
protiv  Prusa  g.  1758.  poslo  je  iz  Plesa  5  momaka,  a  g.  1809.  ustalo 
h  je  protiv  Franceza  8.^ 

Prigodom  popisa  plemida  g.  1 782.  bila  su  u  Plesu  tri  plemidka 
dvora  (curia)  Ivana  Plepelida,  Ivana  Grdinica  i  Jurite  udove  kapetana 
Jurja  Pogledica,  te  12  plemickih  kuda,  u  kojima  su  zivile  plemit^ke 
porodice :  Terbid,  Mikulcic,  Kusevic,  Plepelid,  Hrebid,  Klaric,  Sab- 
kovid,  Cusid  i  Pogledid.'^  Kad  je  pako  g.  1796.  popisano  Turopolje 
te  opisane  kude  i  zgrade  sviju  sela,  bilo  je  u  Plesu  30  kuda  sa  pri- 
padajudim  gospodarstvenim  zgradama.  Od  ovih  je  bilo  14  plemidkih 
i  14  neplemidkih  kuda,  te  dvaju  plemidka  dvora,  najme  Josipa  Grdi- 
nida  biljeznika  zagrebacke  zupanije  i  asesora  Plepelida. "  Ova  po- 
tonja  stoji  jo§  i  danas.  U  ovom  popisu  nalazimo  opet  nova  plemidka 
imena:  Trupcevid,  Mirinid,  Graber,  Rebid  i   Plasnid. 

'  III.  223. 

*  II.  482. 

'  III.  129.  170. 

«  III.  448.  449.  458.  462.  463.  IV.  ^2.  3. 

*  IV.  69. 

•  IV.  86. 

'  IV.  122. 

"  IV.  151.  300. 

•  IV.  299.  427. 
>•  IV.  329.  330. 
»•  IV.  382.-385. 


379 

Plemi(5ki     dvor    Plepelida     predje    kasnje    na    porodicu    (^rdinic, 
zatim  na   Alberta  pi.  Jelacica,  kanonika  Feliksa  Suka,  od  kojega  kupi 
sveucil.  profesor    Aleksander  pi.  Breztyenszky.    Poslije    njegove    smrti 
drzao  je  taj   dvor  i  imanje  neki  Baniic,  koji    ga    proda  porodici    Or 
sanic.  Ova  ga  drzi  jos  i  danas. 

Sa  susjednim  Rakarjem  i  nestaliin  selom  Ilovinjakom,  cinilo  je 
Pleso  od  vajkada  posebnu  i  znatnu  suciju  u  Turopolju.  Ova  je  sve 
do  danas  sacuvala  spise  i  zapisnike  sucijske,  koji  pocinju  vec  u  XVII. 
vijeku,  a  u  glavnom   su  pisani  hrvatski. ' 

Prvonozec. 

Onkraj  potoka  Recine  i  istoimene  same,  koja  je  obrasla  kosu 
Vukomeridkih  gorica,  a  na  jug  Dubrancu,  pribralo  se  malo  selo  Prvo- 
nozec ili  Prvonozina.  Jugozapadno  ovomu  stoji  selo  Petravci,  a  nize 
juzno  Cerovski  vrh  i  Jerebic  selo.  Kuce  su  mu  kao  i  u  ostalim  turo- 
poljskim  selima  po  Vrhovlju.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od 
god.  1909.  broji  Prvonozec  154  katolicke  duse.  .Stara  pisma  pisu 
ime  toga  sela  vrlo  raznolicno :  Perwonoscz,  Perwonosecz,  Perwonoczy, 
Peruonosina,  Peruonoczina  itd, 

Porijetlo  imena  toga  sela  nije  nam  jasno ;  moguce  da  je  nastalo 
od  imenice  »Prvoneg«,  kao  sto  je  nastalo  ime  Dragonozca  od  «Drago- 
neg«,  te  je  drugi  dio  rijeci  »neg«  doveden  u  svezu  s  »noga«  i  tako 
nastao  Prvonozec. 

God.  1466.  zivio  je  u  Jerebi(5u  Valentin  Prvonozec  (Prewo- 
nosecz),  koji  je  za  cijelo  naselio  danasnje  selo  Prvonozac.  Ved  pri- 
godom  opisa  medja  posjeda  Gvilkova  god.  1495.  spominju  se  posjedi 
plemida  Prvonozaca  (Perwonoschij  uz  potok  Radkovac  (Ratkowpototk). 
Te  zemlje  Prvonozaca  stajale  su  na  sjever  Cvilkovu.'' 

To  obitavaliste  bilo  je  vrlo  malo  i  gotovo  bez  utjecaja  na  razvoj 
Turopolja.  Plemici  Prvonozci  gotovo  se  ne  spominju  dalje  sve  do 
god.  1560.,  a  tada  se  u  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  spominje 
Marko  Pervonozec  kao  pretstavnik  i  zastupnik  sela  Prvonozca.' 

Popis  plemica  turopoljskih  od  god.  1632.  navodi  u  Prvonozcu 
(Peruonosczi)    samo    plemenite    porodice    Prvonozec  i  Petravic^."*   God. 


'  Poblize  u  clanku  o  spraviscu. 
'  I.  456.  II.  159. 

*  III.  459.-466.  IV.  2.  3. 

*  IV.  131. 


380 

1 667.  bile  su  u  Prvonozcu  4  kui^e,  a  to  selo  se  tad  zove  Prvonozina 
God.   1749.  brojilo  je  selo  (sucija)  Prvonozina  6  ku6a. * 

U  rat  protiv  Prusa  god.  1758.  kretala  su  iz  Prvonozca  4  momka, 
a  god.    1809.  imao  je  od  onuda  protiv  Franceza  ustati  jedan  momak.'^ 

Popis  plemida  god.   1782.   biljezi  u  Prvonozcu    (Prvonozini)    pet 
plem.  kuca,  dvije   Prvonozaca  i  tri  Petravi(5a.^ 

Rakarje. 

Nedaleko  Velikoj  Gorici,  sjeverno,  stoji  inalo  selo  Rakarje,  i  to 
na  cesti  sto  vodi  u  S6itarjevo.  Ku6e  su  kao  i  drugdje  po  Turopolju 
drvene.  Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Ra- 
karje 72  katoliCke  duse.  Stara  pisma  zovu  to  selo :  Rakarya,  Rakari, 
Rakarie,  a  taj  naziv  izveden  je  od  rijeci  »rak<^  a  dobilo  je  to  ime 
od  potoka  Rakarja,  koji  je  nekoc  za  cijelo  obilovao  racima.  Mozda 
su  nekadasnji  zitelji  tog  sela  sluzili  gradu  Zagrebu  kao  rakari,  loveci 
rake  za  zupana  zagrebackoga  grada  (castrum).  Svakako  je  to  mjesto 
prastaro.  Vec  god.  1278.  spominje  se  Rakarje  kao  posjed  Andrije  i 
Ivana  sinova  ZIojne  i  Ivana  sina  Vojhina.  Ovi  najme  prodase  neke 
dijelove  Rakarja  zupanu  (comes)  Ivanu  sinu  Minislavovu.  Te  zemlje 
medjasile  su  sa  zemljama  zelinskim  bana  Nikole,  recenoga  Ivana  zu- 
pana, te  Bogdana  sina  Borceva,  Vratislava  sina  Inose  i  Ivoslava  sina 
Pribinegova.* 

God.  1393.  posjedovase  zemlje  u  Rakarju  Blaz  i  Ivan  sinovi 
Vuka  sina  Branca  Rakarskoga.  Po  nalogu  kralja  Sigismunda  prepisao 
je  kaptol  zagrebacki  gore  spomenutu  kupoprodajnu  ispravu  od  god. 
1278.,  koja  je  dokazivala  njihova  prava  na  Rakarje.  Po  tom  mozemo 
suditi,  da  su  ovi  bili  potomci  zupana  Ivana  Minislavova.^ 

Vec  pocetkom  XV.  vijeka  bio  je  u  Rakarju  dosta  velik  broj 
plemica,  koje  mozemo  svrstati  na  dvije  porodice,  za  cijelo  potomke 
starih  posjednika  rakarskih.  Ove  dvije  porodice  mogli  bi  od  prilike 
nazvati  jednu  porodicom  Jelkovom  i  drugu  Vukovom,  jer  u  jednoj 
zauzima  napadno  mjesto  jelk,  a  u  drugoj  Vuk.  Svaka  od  ovih  drzala 
je  posebnu  skupinu  posjeda  u  Rakarju,  glede  kojih  je  god.  1410. 
do§lo  izmedju  obje  porodice  do  znatnih  nesuglasica.  NastadoJ^e  najme 
neke  medja.^nje  razmirice,  koje  su  uredjene  pred  zupanom  turopolj- 
skim  Matijom  sinijni  Mikca  tako,  da  su  se  stranke  glede  medja  spo- 

»  IV.  151.  291. 
»  IV.  299.  427. 
'  IV.  340. 
♦  I.  32. 
'  I.  131. 


381 

razumile  i  ustanovile  tijek  medja.  Medja  je  pocimala  na  potoku  Ra- 
karju  medju  Gornjim  melenisdem  i  Kracicom,  te  je  svrsavala  kod 
mjesta  Gorice. ' 

Potomci  Jelka  i  Vuka  cesto  se  u  XV.  vijeku  spumiuju,  i  raza- 
hiremo,  da  se  dio  grane  Jelkove  preselio  u  Pleso.'*  God.  1466.  su- 
srecemo  prvi  put  porodicao  ime  Temic  u  Rakarju.''  God  1501.  i 
1503.  javljaju  se  u  Rakarju  porodice  Stringovac,  Obcevic,  Strujracec 
Turnovic  i  Zeleskakovic."*  Cini  se,  da  ove  nijesu  bile  plemicke.  God 
1513.  spominju  se  tamo  plemici  Grdanovici  i  Terclici.-'' 

Popis  crkvene  desetine  od  god.  1 538.  navodi  nam  slijedeca 
imena  neplemica  u  Rakarju  :  Lupcinic,  Gurgic,  Pravinic,  Mesaric,  Be- 
decic,  Silcic,  Travinic,  Posenjak,  Lusvic,  Kirinic,  Banic,  Kusevic, 
Klenovic.^ 

Polovinom  XVI.  vijeka  drzale  su  u  Rakarju  posjede  i  neke  po- 
rodice iz  Plesa,  tako  Terbici  i  Plepelici.'  God.  1549.  i  1550.  zovu  se 
Bartol  i  Martin  Terbic  i  pridjevkom  od  Rakarja.^  God.  1546.  javlja 
se  u  Rakarju  porodica  Diankovic,^  koja  uz  Terbice  ili  Tercele  (Terclic) 
tecajem  XVI.  vijeka  zaprema  vrlo  odlicno  mjesto.  God.  1552.  i  1553.  \ 
bio  je  Martin  Tercel  iz  Rakarja  zupanom  turopoljskim.  ^"^  God.  1554.  i 
drzali  su  u  Rakarju  posjede  jos  i  Petar  Modic,  Toma  Pepelic,  koji 
nijesu  bili  Rakarcani.  U  kraljevskoj  darovnici  za  Turopolje  od  god. 
1560.  spominje  se  uz  plemice  Tercela  i  Diankovica  u  Rakarju  jos 
Gjuro  sin    Mateja  Gasparica  i  plemenite  Jelene  kceri  Gjure  Babida. '' 

Martina  Terclica  zadnji  put  spominju  isprave  god.  1561.  On  je 
imao  za  zenu  Maricu  Crnkovacku. 

God,  1600.  nema  vise  u  Rakarju  mnogih  prije  spomenutih  po- 
rodica ;  tu  nalazimo  posjednike  Pepelica,  udove  Ivana  Klari6a  i  Ivana 
Horvata/^  a  god.  1632.  nalazimo  posjednike  u  Rakarju:  plemica  Marka 
Pepelica,  slobodnjaka  Gjuru  Bosnjaka  i  Stjepana  Vinicana. *^  God.  1667. 

'  1.  162.     163. 
•■'  1.  268. 
'  ].  455. 

"  11.  192.  196.  215.  223. 
'  11.  32l". 
"  111.  46.  58.  64. 
'  111.  122. 
"  111.  166.  20S. 
«  111    181. 
'»  III.  297. 

"  III.  458.  462.  IV.  3. 
'^  IV.  69. 
'  IV.  122.  123. 


382 

brojilo  je  Kakarje  i  Iloviiijak  zajedno  sanio  6  kuca.'  U  buj  protiv  Prusa 
trod.  1758.  posla  su  iz  Rakarja  3  momka.^  God.  1773.  bilo  je  u  Ra- 
karju  8  kuca.^  Popis  plemica  od  god.  1782.  biljezi  u  Rakarju  ove 
plemenite  porodice :  Klaric,  Graber,  Mirinid,  TrupCevic,  Vinicar,''  Gla- 
som  popisa  kuca  u  Rakarju  ^od.  1796.  vec  nije  bilo  tamo  plemica 
Vinicara.  Bile  su  4  plemicke  i  2  neplemicke  kuce.-'' 

Sa  Plesom  sacinjava  Rakarje  od  vajkada  posebnu  turopoljsku 
suciju. 

Rakitovec. 

Uz  cestu,  sto  vodi  iz  Kuca  u  Busevec,  stoji  veliko  turopoljsko 
selo  Rakitovec,  okruzeno  gotovo  odasvud  sumom.  Uz  selo  tece  potok 
\'ranic,  koji  je  u  najnovije  vrijeme  reguliran,  cime  su  znatno  po- 
boljsane  gospodarske  prilike.  Kuce  rakitovacke  su  drvene,  a  sto  je 
najvise  za  pohvaliti,  jest,  da  su  u  Rakitovcu  jo.s  najbolje  sacuvane 
zenske  narodne  nosnje,  koje  su  veoma  slikovite.  Po  sematizmu  za- 
grebacke    biskupije    od    god.   1909.    broji   Rakitovac  477  katol.  dusa. 

Ime  toga  sela  izvedeno  je  od  »rakita«,  kojom  se  rijeci  ozna- 
cuje  stanovita  vrst  vrbe  iBachweidc).  Dakle  znaci  mjesto,  gdje  ima 
mnogo  rakite.  Na  slican  nacin  izvedena  su  i  imena  Bukovec,  Jabu- 
kovec,  Kostanjevec  itd.  Najstarija  vijest  o  Rakitovcu  jest  iz  prve 
polovine  XIV.  vjjeka.  Bijase  tad  dio  Rakitovca  posjed  Turopoljca 
Nikole  sina  Petresova.  Uz  Rakitovec  drzao  je  i  Petrusevec,  koji  posjed 
dobi  ime  po  ocu  mu  Petresu.  Nikola  umro  je  bez  potomstva.  U  to 
doba  bijase  neki  Grgur  sin  Stjepana  sluzbenikom  bana  Nikole,  koji 
je  stekao  po  kralja  velike  zasluge  prigodom  raznih  poslanstva.  Ovaj 
zamoli  kralja  Ljudevita  1.,  da  mu  daruje  imanja  pokojnoga  Nikole, 
umrvseg  bez  potomstva.  Kralj  nalozi  25.  novembra  godine  1344 
kaptolu  zagrebackomu,  da  izvidi,  da  li  su  posjedi  Nikole  doista  po- 
stali  osasni  i  tako  pripali  kruni,  i  ako  jc  tomu  tako,  da  obidje  medje 
tih  posjeda  i  da  ih  kao  darovane  uruci  Grguru."  Kaptol  izasalje 
tamo  svog  povjerenika,  kanonika  cuvara  Ivana,  koji  je  u  prisucu 
kraljevskoga  povjerenika  Martina  Rakovackoga  ispitao  stvar  i  usta- 
ni)vio,  da  je  zaista  Nikola  umro  bez  odvjetka,  i  tako  su  po  obicaju 
kraljevstva  njegovi  posjedi  pripali  kruni.  Ustanovivsi  medje,  urucio  je 

•  IV.  150. 
'  IV.  291). 
'  IV.  300. 

*  IV.  330. 
'  IV.  382. 
«  I.  56.  57. 


383 

kaptol  posjed  Rakitovec  zajedno  s  Petrusevcem  recenomu  Gryuru,  i 
uveo  ga  u  posjed,  a  da  tomu  nije  nitko  od  susjeda  i  medjasa  pri- 
govorio.  O  torn  izdao  je  kaptol  12.  maja  1346.  ispravu.  U  toj  ispravi 
jasno  se  opisuju  medje  tog  posjeda.  Medja  pocimala  je  kod  velike 
same  na  potoku  Glosni,  tekla  iiiz  potoke  Glosnu  i  Suhodol,  skretala 
prema  zapadu,  te  uz  razne  medjase  k  potoku  Vraninu,  koji  je  pre- 
lazila  do  neke  sume,  onda  do  potoka  Vranina,  te  prema  sjeveru  do 
potoka  Obdine,  te  gore  uza  nj  do  mosta  i  stare  ceste  i  potoka 
Horvacke,  i  opet  do  potoka  Obdine,  za  tim  prema  istoku  kroz  veliku 
sumu  do  prvog  ishodista.* 

U  isto  vrijeme  drzali  su  i  Mraclincani  mobiles  de  Mraczlin) 
zemlje  u  Rakitovcu.  6,  novembra  godine  1346.  izdao  je  zupan  Ivan 
sin  Bogdanov  ispravu,  iz  koje  razabiremo,  da  su  Mraclincani  iskupili 
svoju  nasljednu  zemlju  u  Rakitovcu  od  Kordoslava  i  njegovih  sinova 
Tome  i  Nikole.  Svjedoci  tog  iskupa  bili  su  Petar  Lapas  sin  Stjepana 
iz  Kurilovca  i  Aleksander  iz  Gorice  sin  Ivana.  Zemlja  ova,  sto  ju 
iskupise  Mraclincani,  imala  je  slijedece  medje :  Pocela  je  na  potoku 
Maloj  Glosni  i  tekla  uz  razna  drveca  i  cestu  do  Desina  Greta,  te  uz 
taj  cret,  uz  razne  zemlje  i  oko  Jalsevca  do  Glosne.^  Spomenuti  Grgur 
bio  je  vec  god.  1346.  licnost  visoke  casti,  jer  ga  isprava  zagrebac- 
koga  kaptola,  koja  sadrzaje  prijepis  uvodnice  u  posjed  Rakitovca, 
nazivlje   »zupanom«   (comes). ^ 

Poiadi  posjeda  u  Rakitovcu  i  Petrusevcu  imao  je  Grgur  mnogo 
pravda  sa  svojim  za  cijelo  susjedima  Rodikom  sinom  Pozote,  Levkom 
sinom  Radina  i  Vojnicem  sinom  Ivana.  Ta  razmirica  dovrsi  godine 
1349.  pred  banom  Nikolom,  tako,  da  su  protivnici  Grgurovi  ovomu 
otstupili  sve  njegove  posjede  u  Petrusevcu,  docim  je  njima  Grgur 
ostavio  dvije  zemlje  u  Rakitovcu.  Da  se  to  tocno  uredi,  nalozi  ban 
Nikola  kaptolu  zagrebackomu  5.  juna  god.  1349.,  da  te  posjede 
omedji  u  prisucu  banovog  povjerenika  Ivana  sina  Ivanova  ili  Ivana 
sina  Bogdanova.  Kaptol  udovolji  torn  nalogu,  te  omedji  recene  po- 
sjede po  svom  izaslaniku  Jurju  prevendaru,  a  u  prisucu  banskog  iza- 
slanika  Ivana  sina  Ivanova,  o  cem  19.  juna  podastre  banu  Nikoli 
svoj    izvjestaj.^ 

Istodobno  nalazimo,  da  je  u  Rakitovcu  na  Obdini  drzao  zemlje 
Turopoljac  Toma  sin  Petrusev,  koji  je  te  zemlje  hotio  otudjiti.  Tomu 

'  I.  57.-59. 
«  I.  60.  61. 
'  I.  60. 
*  I.  62.  64. 


384 

se  15.  juna  1349.  oprije§e  svecanim  prosvjedom  pred  Leustakijem 
vikarom  kraljevstva  slavonskoga  Turopoljac  Ivan  sin  Jurja  u  svoje 
ime  i  u  ime  svoje  brace  Stjepana  Jurja  i  Ivana.^ 

Grgur  sin  Stjepanov,  nazivan  »iz  Polja«  (najme  Turopolja),  bio 
je  veoma  neugodan  susjed  Turopoljaca.  On  je  god.  1352.  oteo  Turo- 
poljcima  u  njihovoj  vlastitoj  sumi  krdo  krmaka,  a  pastira  je  ispre- 
bijao,  oteo  mu  odijelo  i  drzao  ga  uapsena.  Na  tu  nepravdu  i  nasilje 
potuzise  se  Turopoljci  kralju,  koji  13.  jula  god.  1352.  iz  Budima  na- 
lozi  zagrebaCkom  kaptolu,  da  to  ispita,  te  njemu  ili  banu  cijele  Sla- 
vonije  podnese  o  torn  izvjestaj,"*  Kaptol  zagreba^ki  izasalje  odmah 
svog  izaslanika  Pavla  arcidjakona  bekSinskoga,  koji  je  u  prisucu 
kraljevskoga  covjeka  Petra  sina  Martinova  ta  nasilja  ispitao  i  usta- 
novio,  da  je  Grgur  doista  oteo  krmke  Turopoljaca  iz  njihove  opdinske 
sume  onkraj  Bune,  i  da  je  tri  pastira  zarobio,  svuko  ih  do  gola  i 
isprebijac  ih,  pridrzavsi  ih  okovane,  dok  mu  se  je  svidjalo.^ 

Sto  se  je  dogodilo  s  ovim  nasilnikom,  nije  nam  poznato.  Mozda 
ga  je  kralj  kaznio  gubitkom  imetka,  iU  je  umro  bez  odvjetka,  jer 
vec  god.  1387.  bijahu  njegovi  rakitovecki  i  petrusevacki  posjedi  u 
rukama  kralj evskim.  Kralj  Sigismund  darova  iste  godine  22.  jula  .po- 
sjede  nekoc  Grgurove  u  Petrusevcu,  livadu  u  Grdovcaku  samostanu 
pavlinskom  B.  D.  M.  u  Remetama.^ 

Sto  se  je  dogadjalo  sa  pavlinskim  posjedom  u  Rakitovcu,  i 
kakav  bijaSe  odnosaj  izmedju  Pavlina  i  Turopoljaca,  opisuje  se  u 
posebnom  poglavlju.  S  toga  cemo  se  u  ovom  poglavlju  zabavit  samo 
s  Rakitovcem,  sto  je  ostao  u  vlasti  Turopoljaca. 

Ved  prigodom  omedjasivanja  Grguru  darovanog  posjeda  u 
Rakitovcu  god.  1346.  spominje  se  medjasem  Jakob  nazivan  Vojvoda. 
Taj  Jakob  imao  je  sinove  Petra,  Pavla,  Marka  i  Jurja,  nazivane  Voj- 
vodici  (Woyedit),  koji  su  god.  1380.  zalozili  svoj  posjed  u  Rakitovcu 
Mirenu  sinu  Rodidevu.^  Cini  se,  da  je  Mir  en  bio  takodjer  Rakitovcan, 
Sto  se  moze  iz  potonjih  isprava  naslu6ivati. 

God.  1388.  drzali  su  neki  Kurilovcani  posjede  u  Rakitovcu,  koje 
zalozise  Mirenu  sinu  Rodicevu  za  5  maraka.^  U  isto  vrijeme  (1389.) 
drzao  je  i  Andrija  sin  Jakoba  iz  Gorice  zemlje  u  Rakitovcu.   Ove  je 


•  11.  63. 
»  1.  68. 

'  I.  69. 

*  1.  108. 
'  I.  103. 

'  1.  114.-115. 


385 

prodao  gore  spomenutomu  Mirenu  Radenkovicu.'  Lsti  Mifen  kupio  je 
opet  god.   1390.  od  nekih  Goricana  prostrane  zemlje  u  Rakitovcu.'- 

U  XV.  vijeku  imali  su  i  Velikomlacani  i  Kurikjvcani  neke  po- 
sjede  u  Rakitovcu. 

Popisi  crkvene  desetine  od  god.  1501.  i  1503.  navode  u  Raki- 
tovcu s]ijede(3e  zitelje :  Simuna  HIadosida  (Haldusic),  Dioniza  Kolarica, 
Tomu  Ladesevica,  Martina  Mirenica,  Mihalja  Rozica,  Jurka  Belcica, 
Simuna  Kelemincica,  Matu  Opanica  i  jos  nekoliko  njih  bez  oznake 
porodicna  imcna^  Bilo  ih  je  i  nekoliko  neplemica,  premda  se  god. 
1520.  spominju  tamo  plemicke  porodice  slicnih  imena :  Andrija  Mi- 
rinid  i  Ivan  Gladusic.* 

God.  1538.  spominju  se  u  Rakitovcu  ovi  neplemici:  Tomas  Vr- 
bancic,  Ivan  Barbaric,  Toma  Sostar  i  Vrban,^  a  god.  1541.  plemic 
Gjuro  Misicak.*"'  Kroz  cijeli  XVI.  vijek  istice  se  u  Rakitovcu  plemicka 
porodica  Minnie.  Prigodom  obnove  bratstva  turopoljskoga  god.  1560. 
prisustvovao  je  Valentia  Mirinic  iz  sela  Rakitovca,  a  tako  i  u  kralj. 
darovnici,  izdanoj  iste  godine  za  Turopolje,  spominje  se  Valentin  Mi- 
rinic kao  obdarenik  iz  Rakitovca.  Uz  ovoga  se  spominje  ta  i  Mihalj 
Vagi(5.'  God.   1570.  spominje  se  u  Rakitovcu  plemid  Mihalj  Busevec.^ 

Popis  plemica  od  god.  1632.  navodi  u  Rakitovcu  samo  poro- 
dicu  Sever.^  Porodica  Sever  dobila  je  god.  1667.  od  kraija  Leopolda 
I.  plemicki  list.'" 

God.  1773.  brojio  je  Rakitovec  23  kuce,'*  a  god.  1782.  zivile 
su  tamo  plemicke  porodice:  Sever,  Kos,  Bartolcic  i  Kovacic.''-^  God. 
1796.  bilo  je  tamo  21  kuca,  od  kojih  je  bilo  8  plemickih  (porodice 
Sever,  Sever-Bartolcic,  Kovacevic).''^ 

God.  1809.  ustala  su  iz  Rakitovca  dvojica  protiv  Franceza.'** 

'  I.  123    124. 

'  I.  126. 

'  II.  192.  11)8.  220. 

*  II.  431..  523. 

»  III.  45. " 

"  III.  83. 

'  III.  439.  448.  451.  459.  463 

»  IV.  21. 

'  IV.  124. 

'0  IV,  150. 

"  IV.  300. 

"  IV.  332.-333. 

''  IV.  349.  353. 

''  IV.  427. 

25 


386 

1  God.   1808.  dobi    biskup    zagrebacki,  Maksimilijan    Vrhovec    kr 

'    darovnicu    na    imanje  u   Rakitovcu,  po  kojem    nosijase  i  pridjev   ple- 
micki:    »od   Kakitovca*. 

Rodmanec. 

Sela  Kodnianca  danas  vise  nema.  Stajalo  je  negdje  u  Vrhovlju. 
Listine  ga  spominju  pod  imenom  Kodmanchy,  Rodmanych,  Rodmancz, 
Rodomancz  Rodmanicz  itd.  To  selo  dobilo  je  svoje  ime  po  Rodmanu 
ocu  Rodinu,  koji  je  tamosnje  zemlje  drzao  u  drugoj  polovini  XIV. 
vijeka.^  Prvi  put  se  to  selo  spomiiije  god.  1454.,  a  tada  su  tamo 
zivili  Matija  i  Mirko  sinovi  Pavla  sina  Luke  Mrinca  iz  Rodmanca 
(de  Rodmanicz).'  Godine  1455.  spominju  pisma  plemice  iz  Rodmanca 
(de  Rodmanych).^  Popis  crkvene  desetine  navodi,  da  su  u  Rodmancu 
(villa  Rodmanchy)  obitavali  kmetovi:  Brcko  Gogutic,  Barnaba  Lukar,  i 
Toma  Blazev.'*  God.  1517.  javlja  se  u  Rodmancu  plemenita  porodica 
Jardanic  (1560.  Jordan),  a  1517.  Humavic,  1549.  Vercek  i  Supanic.^ 
Godine  1554.  drzao  je  u  Rodmancu  posjede  pi.  Toma  Petravic.^  Po- 
rodica Brucek  javlja  se  tamo  god.  1556.,  a  Mihalj  Brucek  zastupa 
Rodmance  godine  1560.  u  kr.  darovnici  za  Turopolje.^  God,  1612. 
obitavala  jos  je  u  Rodmancu  porodice  Brucek  (Martin).^  U  popisu 
Turopolja  od  g.  1632.  vec  nema  uvrstena  sela  Rodmanca.  To  selo 
11  je  dakle  izmedju  godine   1612.  i   1632.  opustjelo. 

Siljakovina. 

Akoprem  Siljakovina  vec  od  konca  XIV.  vijeka  ne  spada  pod 
Turopolje,  ipak  drzim,  da  barem  nesto  spomenem  i  o  njoj,  bar  do 
casa,  kad  je  otcijepljena  od  matice  svoje,  plem.  opcine  turopoljske.  To 
selo  stoji  vec  na  prvim  usponima  Vukomericikih  Gorica.  Selo  Siljakovina, 
dobilo  je  svoje  ime  za  cijelo  po  potoku  Siljk,  sto  onuda  tece.  Rijec 
ta  nastala  je  svakako  od  iste  osnove,  od  koje  nastadose  rijeci  » silo- 
vine «   i   »silovlje«,  sto  znaci  sumu  crnogoricu. 

Prvi  put,  sto  pisma    ime  Siljakovine    spominju    jest  god.   1374.' 

»  1.  102. 

'  1.  320. 

'  I.  348. 

*  1.  394. 

■■  II.  379.  422.  111.   179. 

«  m.  336.  368. 

'  UI.  379.  459.  IV.  3. 

8  IV.  495. 


387 

i  tada  se  spominje  seliste  Siljakovina,  kao  medja  posjeda  Novaka  ill 
ti  Maloga  Kostanjevca.  * 

Siljakovina  bijase  od  starine  posjed  turopoljski.  Kad  su  g.  1387. 
dobili  gradjani  zagrebacki  Petrovinu  od  kralja  Sigismunda,  htjedose 
isti  gradjani  Siljakovina  posvojiti  k  Petrovini.  Godine  1394.  bila  je 
Siljakovina  posjed  sinova  Mihalja  zvanog  Viteza.  Hotedi  Turopoljci 
ugoditi  Zagrepcanima,  nadajuci  se  od  njih  zastiti  i  prijateljstvu,  kako 
je  to  bilo  sve  do  tada,  to  su  turopoljski  izaslanici  12.  maja  god. 
1394.  dosli  pred  zagrebaCki  kaptol,  gdje  su  izjavili,  da  svojevoljno 
daju  i  ustupaju  Siljakovinu  zagrebackim  gradjanima.  I  vec  g.  1395. 
bude  Siljakovina  i  Petr-ovina  po  nalogu  kralja  omedjasena  i  urucena 
Zagrepcanima.^ 

Od  tada  je  ostao  grad  Zagreb  gospodarom  toga  sela,  s  toga 
nas  dalje  ne  zanima  proslost  njegova. 

Stefanci. 

U  XV.  vijeku  opstajase  izmedju  Kuca  i  Rakitovca  selce  ili  pre- 
bivaliste  Stefanovec  ili  Stefanovci  (Stefanowcz,  Stepfanowchy).  Ime 
tomu  prebivalistu  sacuvalo  se  je  do  danas  samo  u  nazivu  zemlje  »Ste- 
fanci«   koja  pripada   suciji   Rakitovcu, 

Prvi  put  se  ime  tog  prebivalista  spominje  g.  1455.  Stanovnici 
Stefanovca  (homines  de  Stefanowiz)  bill  su  medjasi  neke  zemlje,  koja 
je  tada  bila  dijeljena.^  Godine  1456.  obiljezuje  se  kao  selo  (villa 
Stepfancowchy).^ 

Po  jednoj  vijesti  iz  g.  1458.,  mogli  bi  zakljuciti,  da  je  to  selo 
Stefanci  bilo  istovjetno  sa  Rakitovcem.  Moguce,  da  je  tako  blizu 
bilo  Rakitovcu,  da  se  je  s  njime  stopilo  ujedno,  i  tako  izgubilo  svoje 
ime.  Ta  najme  vijest  veli:   »Rakitovec  drugim  imenom  Stefankovci. « ^ 

To  je  zadnji  put,  sto  se  to  selo  spominje. 

Trnovec. 

Danas  ne  opstoji  selo  Trnovec,  sto  ga  stara  pisma  zovu:  Ter- 
nowech,  Ternowecz,  Thernoch.  Spominjalo  se  vazda  gotovo  uz  Ku- 
rilovac  i  Vrbanac  i  cini    se,  da  je  to  selo    danas    sastojni    dio    Kuri- 

'  1.  96. 
'  I.  134.  139. 
'  I.  348. 
*  I.  372. 
»  I.  387. 


388 

lovca.   Kako  se  na  prvi  niali   vidi,  naziv  Trnovac  nastalo  je  od   rijeci 
»trn«,  kako  su  nastali  i  nazivi :   Trnje,  trnac  itd. 

Prvi  put  se  Trnovec  spominje  g.  1355.  kao  posjed  (possessio) 
turopoljskih  plemida  Gjure  sina  Pazmana,  Ilije,  Tome  i  Petra  sinov3 
VojCa  te  Jakoba  sina  Vukote;  a  kupili  su  ga  nekoC  od  \'ide£ca  sina 
Martina  Trbonje.  Kojemu  rodu  su  ovi  pripali  neda  se  ustanoviti,  premda 
se    ovi    ved    vise    put    prije    spominju.   Jakob    sin    Vukote    bio    je   g. 

1 1326.  i  1333.  zupan  turopoljski.  Ovi  spomenuti  plemic^i  prodase  god. 
1335.  taj  posjed  Turopoljcima  Mikcu  sinu  Kelemesevu,  Nikoli  sinu 
Wikovu,  Petru,  Ivanu  i  Andriji  sinovima  Ivanovim,  Stjepanu  i  Barlu 
sinovima  Vrbanovim,  Petru  sinu  Tome  i  Ivanu  sinu  Stjepanovu  za 
30  maraka  banskih  denara. '  Ni  za  ove  kupce  neda  se  ustanoviti  ko- 
jemu rodu  turopoljskom  pripadahu. 

God.  1368.  bio  je  Trnovec  u  posjedu  Mihalja  sina  viteza  Ivana. 
Dali  je  taj  Mihalj  bio  potomak  gore  spomenutih  kupaca  ne  znamo ; 
moguce  je  bio  sin  gore  spomenutoga  Ivana.  Znamo  samo,  da  je  bio 
Turopoljac  i  da  je  taj  posjed  drzao  kao  kupljeni  (possessio  empticia). 
On  zamjeni  Trnovec  sa  Ivcecom  sinom  Radoslava  od  roda  Domago- 

1  vica  za  njegove  posjede  u  Domagovicima  i  Molunju  u  nekadasnjoj 
staroj  hrvatskoj  zupaniji  Podgorskoj   (oko  Jastrebarskoga).'^ 

Tako  evo  dolazi  u  Turopolje  jedan  ogranak  plemenitoga  roda 
Domagovida,  a  iz  Turopoija  se  seli  jedna  loza  u  Domagovide.  Od 
tuda  evo  jos  i  danas  u  Domagovicama  predaja,  da  poticu  iz  Tu- 
ropoija.^ 

Oko  g.  1420.  drzali  su  posjede  u  Trnovcu  Klement  sin  Mateja 
i  Andrija  sin  Petrov,  od  kojih  su  presli  po  pravu  »cetvrtine«  (iure 
quartalicio)  na  Petra,  Brcka,  Valentina,  Martina  i  Barnabu  iz  Kuri- 
rilovca.*  God.  1462.  spominje  se  Pavao  iz  Trnovca,^  a  god.  1466. 
prodaju  Martin  i  Nikola  sinovi  Petra  Zurnovica  iz  Kurilovca  posjede 

IjU  Trnovcu  Brcku,  Tomi  i  Jakobu  sinovima  Gjure    nekoC    zupana  tu- 

Iropoljskoga.*'  Ove  sinove  zupana  Gjure  zadesi  teSka  nevolja.  Prigodom 
provale  Turaka  u  Turopolje  (oko  1480.)  padose  sva  trojica  u  turske 
ruke,  i  budu  kao  zarobljenici  odvedeni,  a  da  se  nikad  ne  povratise. 
Po  tadanjem  obiCajnom  pravu  u  Turopolju  pripadoSe  njihovi  posjedi 
u  Trnovcu    njihovoj    sestri    UrSuli,    koja    bijase    udata    za    neplemida 

'  I.  52. 

^  I.  87. 

'  Sravni  moj  clanak  »Tri  plemenite  opcine«  u  Prosvjeti.  1907. 

*  I.  179.  180. 

'  I.  154. 

«  I.  434.-435. 


389 

Pavla  sina  Blaza  sina  Matije  iz  Velike  Mlake.  Na  njezinu  molbu,  dade 
ju  vihovni  zupan  turopoljski  Mihajlo  Kis,  kastelan  lukavecki  i  zupan 
Matej  iz  Malog  Obreza  g.  1484.  uvesti  u  posjed  po  pravu  zenske  loze,* 

God.  1493.  hotio  je  Pavao  Buzanic  iz  Buzana,  kastelan  lukavecki 
na  osnovi  nekakih  banskih  isprava,  posvojiti  posjede  ii  Trnovcu, 
sto  su  ih  drzali  Pogledici  i  druga  njihova  plemenska  braia  iz  Kuri- 
lovca.  Protiv  toga  je  pred  zagrebackim  kaptolom  ul-ozen  svecani 
prosvjed,  kao  i  protiv  svakog  posvojenja,  kraljevskog  darovanja  i 
uvedenja  u  posjed  Trnovec.  Za  to  je  god.  1496.  herceg  Ivan  Korvin 
nalozio  svojim  kastelanima  u  Medvedgradu  i  ostalim  svojim  sluzbeni- 
cima,  da  se  imadu  posjedi  Kurilovcana,  narocito  porodice  Pogledid 
u  Trnovcu,  Kusancu  i  Mraclinu,  povratiti  Pavlu  Pogledidu  i  nje- 
govoj  braci.^ 

Prvi  put,  sto  se  Trnovec  ubraja  medju  turopoljska  sela  —  na- 
nazivlje  selom  —  jest  g,  1501.  Popisi  crkvene  desetine  biljeze  tada 
u  njem  tri  kmeta,  koji  su  podavali  desetinu  zita.^  Slicni  popisi  od  god. 
1503.  spominju  u  Trnovcu  6  kmetova,  koji  nose  ova  porodicna  imena: 
Antolovic,  Koztrbon,  Resetar  i  Kusevic.* 

Jos  god.  1512.  i  1513.  hotjela  se  je  udovica  Pavla  Buzanica  i 
njezini  sinovi  Pavao  i  Martin  doino6i  posjeda  Trnovca  (uz  Kurilovec 
i  Kusanec),  protiv  cesa  je  ucnijen  prosvjed  pred  vrhovnim  zupanom 
i  zupanom  turopoljskim  sa  slrane  Turopoljaca.  Ovi  isti  ustase  (1513.) 
prosvjedom  i  protiv  Pogledica  i  Berleka,^  koji  su  imali,  kako  vi- 
djesmo  takodjer  neko  pravo  na  posjede  u  Trnovcu.  Ve6  god.  1538. 
umanjio  se  je  broj  Trnovcana.  Bila  su  tada  samo  tri  kmeta:  Re.set- 
kovi<3,  vStringovac  i  Zolaric.'' 

God.  1539.  posinila  je  Jelena  udova  Bezaja,  a  kci  Valentina  Goc- 
vica  iz  Kurilovca,  Mateja  Slatinskoga  (Zalatnokoga),  te  mu  je  medju 
ostalim  posjedima  darovala  i  neke  u  Trnovcu.^  God.  1543.  spominju  se 
u  Trnovcu  plemid  Petar  i  Pavao  Kusinid.  Za  cijelo  je  ovaj  Petar 
istovjetan  sa  Petrom  Kusinom,  koji  je  tamo  zivio  g.  1546.  i  1555.**  Iz 
popisa  poreza  od  god.    1554.    1559.   vidimo,    da  su  u  Trnovcu    drzali 


■  IT.  38.-39. 

'  II.  167.— 168. 

'  II.  197. 

*  II.  213.  222. 

''  II.  293.  227.  228. 

«  III.  47.  57.  66. 

'  III.  69.-76.  73.-75. 

"  m.  91.  102.  301.  314.  317.  322.  325.  329.  534.  556.  360.  361. 


390 

posjede  Kurilovcani. '  Godine  1555.  i  1559.  spominje  se  tu  plemid 
Stjepan  Kusin,^  valjda  sin  Petrov,  a  1556.  spomenuti  Pavao  Kusin,  a 
obojica  Petar  i  Pavao  god.    1560. 

Medju  turopoljskim  posjedima,  koji  se  navode  ii  kraljevskoj  da- 
rovnici  i  uvodnicima  za  Turopolje  g.  1560.  navodi  se  i  Trnovec  a 
kao  ovia.stenik  na  taj  posjed  Petar  Kusin  i  Stjepko  Pikovid.^ 

God.  1572.  spominje  se  Trnovac  sa  selima  Kurilovcem  i  Kusancem 
kao  u  zasebnoj  skupini,  za  koju  bijahu  po  turopoljskom  spravisdu 
imenovani  Blaz  i  Jakob  Pogledid  cjeniteljima  vina  (sacmestri).* 

Kasnije  se  gubi  ime  tog  naselja,  ko^e  se  je  po  svoj  prilici  sto- 
pilo  sa  Kurilovcem. 

Vel.  Gorica. 

Najvede  i  najznamenitije  mjesto  plemenite  opcine  turopoljske 
jest  trgoviste  Velika  Gorica.  To  je  mjesto  srediste  zivota  opiine  tu- 
ropoljske. Ve6  po  svojem  polozaju,  na  zeljeznickoj  pruzi  Zagreb  — 
Sisak,  te  presijecana  drzavnom  cestom,  sto  spaja  recena  grada,  za- 
prema  Vel.  Gorica  ne  samo  u  Turopolju  nego  i  u  cijeloj  na.soj 
domovini  vazno  mjesto  u  trgovini.  Zato  nije  ni  cudo,  da  se  Velika 
Gorica  lijepo  razvija,  i  pokazuje  povoljne  znakove  ekonomskoga  na- 
pretka.  Promet  u  Vel.  Gorici  u  velike  pomaze  konjaca  sagradjena  po 
dioniCkom  drustvu.  Ova  spaja  zeljezniCku  postaju  Vel,  Goricu  sa 
mjestom,  od  kud  dalje  polazi  sve  do  Novog  Cida,  gdje  je  tvornica  pjenice, 
spirita  i  metala.  Kako  je  selo  Mala  Gorica  \e6  spojeno  s  Velikom 
Goricom,  to  6e  ovo  kao  zasebno  nestat,  i  postati  ce  suvislim  dijelom 
Vel.  Gorice. 

Po  popisu  zitelja  od  g.  1900.  broji  Vel.  Gorica  1041  zitelja.''  Kako 
se  Vel.  Gorica  liepo  razvija  ne  samo  uslijed  gradnje  novih  ku(3a,  ve6  i 
gospodarski,  nadati  se  je,  da  6e  prigodom  ovogodi.snjeg  popisa  pucanstva 
iskazati  daleko  vi^i  broj  ziteljstva.  Osim  starog  turopoljskog  plemidkog 
zivlja,  imade  u  Vel.  Gorici  mnogo  doseljenika.  S  toga  vidimo,  da  se 
ba.s  u  Vel.  Gorici  brzo  gubi  stara  narodna  no.snja.  Tek  jos  neznatni 
dio  starih  Turopoljaca,  ostade  vjeran  svojoj   narodnoj   no.^nji. 

I  uspomene  iz  starih  vremena  nestale  su  u  Vel.  Gorici.  Jos  je- 
dino  nas  na  staro  doba  potsjec^ava    »turopoljski  grad«,  jednokatna  kucia 

'  III.  336.  416.  433. 
Mil.  35U.  367. 
'  III.  448.  4f)l.  IV.  2.  3. 
*  III.  487. 

'  Sematizam  zagreb.  biskupijc  od  g.  1909.  broji  982  katolika,  2  pravo- 
slavna  i  1  2idova. 


391 


s  arkadama  u  prizemlju,  u  kojoj  je  sjediste  i  ured  plem.  opcine  tu- 
ropoljske.  Do  nedavno  bila  je  tu  smjestena  i  turopoljska  stediona.  Tu 
je  u  prvom  spratu  prostrana  dvorana,  u  kojoj  se  drze  turopoljska 
spravisca.  Uresima  od  zbuke  okicen  svod  prekriva  dvoranu,  a  zidove 
joj  rijese  velike  slike  turopoljskih  zupana :  Nikole  pi.  Skrlca,  Iv.  Nep. 
pi.  Zdencaja,  Daniela  Ant.  pi.  Josipovica,  Stjepana  i  Gjure  pi.  Josipovida, 
te  biljeznika  Jurja  Briglevica.  Jos  je  ovdje  stara  stolica  (naslonjac),  na 
kojem  vec  kroz  2  vijeka  sjede  turopoljski  zupani.  Uz  dvoranu  je 
svodjena,  kamenom  taracana  i  jakim  gvozdenini  vratima  zatvorena 
odaja  s  dva  prozora.  To  je 
turopoljski  arkiv,  u  kojem  se 
cuvaju  vazne  i  drevne  isprave 
opcine  turopoljske.'  U  njem 
se  cuvaju  i  druge  uspomene  iz 
turopoljske  proslosti:  dvije  tu- 
ropoljske zastave,  jedna  turska 
zastava,  stare  skrinje  arkiva, 
nesto  oruzja,  vrpce  zastava, 
ostanci  turopoljske  glazbe,  i 
veliki  srebreni  pecat  turo- 
poljski. Ostale  prostorije  u 
prvom  spratu  zapremaju  po- 
jedini  uredi  plem.  opcine  tu- 
ropoljske :  biljeznictvo,  blagaj- 
nu,  ekspedit  i  sobu  zupanovu. 
U  prizemlju,  koje  se  danas 
iznajmljuje,  bili  su  nekoc  za- 
tvori.  Ondje  se  cuva  i  t.  z. 
»turopoljski  muzar<,  ogroman 
muzar,  koji  puca  samo  kod 
instalacije   zupana. 

Stare  kule,  koje  su  nekoc  sluzile  strazarnicama,  a  bilo  ih  je 
tri  na  raznim  mjestima  u  Velikoj  Ciorici,  danas  su  vec  nestale. 
Tako  isto  nestalo  je  utvrda  i  kula,  koje  su  okruzivale  zupnu  crkvu 
B.  D.  M.2 

Izmedju  »turop.  grada*  i  zupne  crkve  stere  se  lijepi  visoki  perivoj 
s  nasadima  cvijeca  i  razna  bilja.  Taj  je  zasadjen  prije  kojih  20  go- 
dina,  kad  je  obnovljena  stara  zupna  crkva.  Prigodom    obnove  zupne 


Antun  Daniel  pi.  Josipovic, 
zupan  turopoljski  1837. — 1846. 


'  O  arkivu  turopoljskom  govorit  c'emo  na  drugom  mjcstu  u  ovom  djclu. 
^  Poblize  o  torn  u  clanku  o  zupi  velikogorickoj.  , 


392 

crkve,  zasipane  su  grobnice,  a  nestalo  je  i  spomenika,  sto  su  bill  oko 
crkve.   Danas  nema  u  crkvi  bas  nikakovih  osobitih  starina. 

Xa  kraju  ulice  sto  vodi  pokraj  spomenutog  perivoja  prema  Plesu 
i  Kobilicu,  stoji  zupni  dvor,  sagradjen  na  kat. 

Iza  zupne  crkve  stoji  stara  kurija,  prizemnica,  nekoc  plem.  po- 
rodice  turopoljske  I^tvanica.  Pred  njom  stoji  jedan  jablan.  To  je 
rodni  dom  vjerne  drugarice  naseg  slavnog  pjesnika  i  romanopisca 
Augusta  Senoe, 

Pred  »turop.  gradom,*  prostire  se  veliki  trg,  koji  za  vrijeme 
sajmova  vrvi  Ijudima  i  robom.  Naprotiv  trgu  na  juznoj  strani  vidimo 
nekoliko  lijepih  novih  zgrada,  sto  su  vlasnistvo  plem.  opdine  Turo- 
poljske, a  sluzi  stanovima  cinovnistva. 

U  Vel.  Gorici  je  sjediste  kot.  suda  i  kot.  oblasti.  Tamo  je  posta 
i  Ijekarna,  podruznica  prve  hrvat.  stedione,  a  izvan  mjesta  do  ceste 
stoji  javna  bolnica. 

Stara  kapelica,  sv.  Antuna,  sto  je  do  prije  nekoliko  godina 
stajala  ispod  lipa  pred  vatrogasnim  spremistem  porusena  je,  a  na 
mjesto  nje  sagradjena  je  nova  otraga  u  Maloj   Gorici. 

Prvi  put  se  ime  Gorica  spominje  g.  1228.'  Mislim,  da  se  tu 
ima  razumjevati  Velika  Gorica.  Crkva  B.  D.  M.  u  Vel.  Gorici  stajala 
je  ondje  za  cijelo  vec  u  XIII.  vijeku,  premda  se  prvi  put  spominju 
zupe  turopoljske  god.  1334.  u  zborniku  Ivana  arcidjakona  Gorickoga. 
All  torn  prilikom  napominje  se  samo :  »za  tim  crkve  u  Turopolju«,  pod 
tim  navodom  ima  se  razumijevati  i  crkvu  B.  D.  M.  u  Velikoj  Gorici.'^ 

Stara  pisma  pisu  ime  Vel.  Gorice :  Gorica,  Gorycha,  Gorycha 
beata  virginis,  Gorycha  sanctae  Mariae  virginis,  Goricza  Maior,  Xaagy 
Goricza. 

Aleksander  iz  Gorice  sin  Ivanov,  koji  je  zivio  g.  1346.,  bio  je 
za  cijelo  stanovnik  Vel.  Gorice.^  Grkva  B.  D.  M.  u  Vel.  Gorici  (de 
Goricha  im  dicto  Campo  Zagrabiensii  spominje  prvi  put  izricno  god. 
1377.'*  Pod  konac  XIV.  vijeka  navode  nam  pisma  ove  zitelje  Go- 
ricke:  Andriju  sina  Jakova,  (1389.)  te  Klementa,  Brcka  i  Nikolu  si- 
nove  Petrugevica,  pak  Pavla,  Antuna,  Blaza  i  Filipa  sinove  Klimenta, 
Blaza  sina  Brckova,  plemi<3e  goricke.^ 

Za  burnih  godina,  koje  su  u  Hrvatskoj  zavladale  za  vlade  kralja 
Sigismunda,  kad  je  usplamtio  onaj   veliki  pokret    protiv    kralja  Sigis- 

'  I.  4. 
■^  I.  51. 
'  I.  61. 
*  I.  98. 
«  I.  124.  126. 


393 

munda,  poCeli  su  kastelani  susjednoga  grada  Zelina  ili  Cica  svo- 
jatati  posjede  velikogoricke  (Goricha),  te  ih  pripojiSe  protiv  svake 
pravde  gradu  Zelinu.  Velikogoricani  potuzise  se  kralju  Sigismundu, 
kao  gospodaru  grada  Zelina,  traze(3i  pomo6  i  zastitu.  Stjepan  sin 
Grgurov,  Klement,  Nikola  i  Brcko  sinovi  Petra,  Andrija  i  Jandro 
sinovi  Nikole,  Blaz  sin  Brckov  te  Pavao  sin  Andrije,  pak  Petar  sin 
Martina,  svi  iz  Gorice,  takodjer  istom  molbom  dodjose  pred  pod- 
bana  i  zupana  zagrebackoga  Martina  Drza.  Po  nalogu  kralja  i  na 
molbu  njihovu  izaSalje  podban  Petra  sina  Stjepanova  suca  plemida 
znpanije    zagrebacke,  da  ispitaju     tuzbe    Velikogoricana.   Ovi  dodjose 


Vel.  Gorica.  Pogled  s  tornja  zupne  crkve. 

1397.  bas  na  Pepelnicu  na  lice  mjesta  u  Vel.  Goricu,  te  sazvase  sve 
susjede  i  medjase,  od  kojih  saznadose,  da  je  posjed  Velika  Gorica 
(Goricha)  od  starine  djedovina  spomenutih  Velikogoricana,  koju  su 
im  oteli  kastelani  zelinski  za  vrijeme  nemira  u  Hrvatskoj.  Kad  su  to 
ustanovili  predali  su  posjed  Velike  Gorice  spomenutim  vlasnicima. 
Medje  Velikogorickog  posjeda,  bile  su  ove:  Posjed  Petra  sina  Jurja 
iz  Babane  (mozda  Bapce),  posjed    Bezusa  i  Tuklaceva  Mlaka.  * 

God.  1407.  i  1424.  spominje  se  Ivko  sin  Jakova  iz  Gorice  B.  D. 
M.  (Goricha  beatae  virginis)  i  njegovi  sinovi  Benko  i  Marko,^  a  g. 
1421.  i   1428.  Toma  sin  Ivana  iz  Gorice  B.  D.  M.  (Gorycha  sanctae 


'  I.  145. 

"  I.  159.  191. 


/  -u^  jia^ 


X  T^aaai    aarac 


395 


bila  je  udata  za  plemida  Stjepana  Smoljanovica.  Toj  svojoj  necaki  i 
njezinoj  djeci  Tomi  Martinu,  Ivanu,  Jeli  i  Dori  darova  biskup  iste  go- 
dine  ovo  pusto  dvorno  seliste.^ 

Iza  kako  je  Vel.  Gorica  dobila  sajmove,  pocelo  se  to  mjesto  sve 
bolje  i  bolje  razvijati,  tako,  da  je  polagano  bivalo  sredistem  zivota 
turopoljskoga.  S  toga  evo  vidimo,  da  se  vec  g.  1614,  gradi  u  Vel.  Gorici 
opcinska  kuca.  Spravisce  turopoljsko  odredilo  je  16.  januara  1614., 
da  se  za  gradnju  te  zgrade  pocne  20.  januara  voziti  drvo  iz  Bun- 
skoga  luga,  a   10.  marta  bude  opet  u  spraviscu  zakljuceno,  da  se  ot- 


Vel.  Gorica:  Turopoljski  »grad«. 

pocne  gradnjom  utvrde  u  Vel.  Gorici  na  dan  13.  marta,  Najprije  su 
imali  kod  te  gradnje  raditi  sela  Velika  Mlaka,  Pleso,  Kobili(i,  Ra. 
karje,  Ilovinjak  i  Kurilovec,  zatim  Hrasce,  Luzje,  Gornji  i  Donji  Lu- 
kavec  te  Lomnica,  svako  selo  po  dva  dana,  a  napokon  Kuce,  Laze 
i  Rakitovec.  Ova  mala  utvrda  (propugnaculum  fortalitium),  spominje 
pod'  imenom  »grada«  ili  »zidanog  dvora«  »vijecnice«  (arx,  curia 
murata,  domus  consistorialis).  Nu  naslo  se  je  u  Turopolju  Ijudi, 
koji  su  htjeli  ovu  gradnju  osujetiti.  S  toga  je  spravisi^e  turopoljsko 
godine  1614.  drzano  u  gradu  Lukavcu  18,  septembra  zakljucilo, 
da  se  ovakovi  bundzije  pozovu  na  red,  i  ako  se  ne   pokore,  smatrat 


'  Izvor  na  pergam.  kod  J.  Klcnovica  u  Don.  Lomnici. 


396 


(5e  se  nevjernicima.  Jos  i  slijededih  jrodina  orradila  se  ta  velikocrorl^ka 
utvrda.  Godine  1615.  sveudilj  se  dovazale  daske,  §to  je  rukovodio 
Ivan  Ivancid,  a  godine  1617.  gradio  se  je  strop,  te  je  bilo  odre- 
djeno,  da  se  27.  i  28.  aprila  za  taj  dovozi  drvo  i  i^iblje  iz  op- 
cinske  same.  Kurilovec,  Kobilic,  Ilovinjak,  Rakarje  imalo  dovesti  12 
vozova  siblja,  Pleso  jedan,  Maki  i  Vel.  Gorica  dva,  Donja  Lomnica  3, 
Vel.  Mlaka  tri  voza.  Potrebnu  shvmu  (za  klak)  morala  dati  Donja 
Lomnica     1,    Kurilovec    1,    i^leso     1,    Kobilidi,    Rakarje    i    Ilovinjak    1 


Vel.  Gorica:  Pogled  na  zupnu  crkvu  i  perivoj. 


?,upan   1,  Vel.  i  Mala  Gorica   1    kup   (plasnicu).   Tko    to    propusti  uci- 

niti,  imao  platit  de    1    for  globe.' 

Iste  godine  spominje  se  u  Vel.  Gorici  prvi  put  .skola.* 

God.    1634.  trebalo  je  novi  krov  za  velikogoricku    utvrdu,   koju 

tada    zovu    Cardakom    (propugnaculum    vulgo    chardakl.    Svaka    kuiia 

iinala  je  dati  po  2  daske.^ 

God.   1667    brojila  je  Vel.  i   Mala  Gorica  zajedno   17  kuda.'' 
Sve  do  u  polovinu  XVIII.  vijeka  nemamo  ni§ta  vaznijega  zabi- 

Ijeziti  o  Vel.  Gorici.  God.  1758.  vojevala  su  protiv  Prusa  dva  momka  iz 

»  IV.  501.-515. 

*  O  torn  u  posebnom  poglavlju. 
^  IV.  530. 

*  IV.  151. 


397 


Vel.  Gorice.'   Popis  kuca  od  <^od.    1773.  zabiljezio  je    13  kuca  u  Vel. 
Gorici,'''  a  popis  plemica  od  god.    1782.  iskazuje   ove  plemenite  Ijude 


m 


o 
o 


> 


u  Vel.  Gorici:  Barbara    udovu  Sipusic,  Ivan    Ev.   SipuSica-Fiskuseva, 
Josipa   i   Stjepana   Istvanica,  Jurja    Istvani6  suca,  te  Matiju  Verni6a.'^ 

«  IV.  299. 
'  IV.  300. 
'  IV.  330. 


398 

Prigodom  popisa  kuda  i  stanja  turopoljskih  godine  1796.  iia- 
lazimo  u  Vel.  Gorici  slijedece  kmetove :  Marka  Rusa,  Antuna  Su- 
pancica,  Petra  i  Josipa  Vujnovica,  Josipa  i  Mihalja  Poturic^a,  Jurja 
Po§i(3a,  Ivaiia  Besedic^a,  Jurja  Secena-Boltinu,  te  plemice  Stjepana 
Stepanica  (imao  samo  komoru  u  Vel.  Gorici,  docim  je  stanovao  u 
Kurilovcu),  Matiju  Vernicia,  Stjepana  i  Ladislava  Istvanica,  Jurja  Ar- 
banasa  i  Stjepana  te  Jurja  Sipusica.^  U  ustanak  protiv  Franceza  dala 
je  Vel.  Gorica  g.  1809.  1  vojnika."'^  Napokon  g.  1831.  doJM  Velika 
Gorica  pravo  obdrzavati  jos  dva  sajma,^ 

Velika  Mlaka. 

Vlak,  koji  juri  iz  Zagreba  prema  Sisku  stati  ce  prvi  put  u  Odri, 
bas  na  toCki,  gdje  zeljeznicka  pruga  presijeca  drzavnu  cestu,  sto  spaja 
Zagreb  sa  Siskom,  Naprotiv  stanici,  jedva  puskomet  sjeveroistocno, 
raskriJilo  se  turopoljsko  selo  Velika  Mlaka.  Ovo  spada  medju  najveca 
sela  u  turopoljskom  »Polju«.  Podjemo  li  sa  stanice  u  Veliku  Mlaku, 
proci  demo  najprije  pokraj  male  skupine  kuca,  a  tad  cemo  ugledati 
medju  stoljetnim  lipama  staru  drvenu  kapelicu  sv.  Barbare.  O  toj  ka- 
pelici  i  njezinim  znamenitostima  govorit  cemo  u  posebnom  odsjeku 
ovoga  djela.  Pokraj  kapelice  je  op6inska  kuca,  u  kojoj  je  nekoC  bila 
zasnovana  skola,  koju  je  opskrbio  rodoljubni  fratar  Turopoljac  Smen- 
drovic.  Podjemo  li  dalje,  prolazit  cemo  pokraj  velikih  »mlaka«,  po 
kojima  je  ovo  selo  i  dobilo  svoje  ime,  te  su  pune  gusaka  i  pataka, 
a  po  travi  i  njivama  opazit  (3emo  mnogo  kokosi  i  pura,  jer  se  Veliko- 
mlacani  mnogo  bave  peradarstvom,  koje  im  odmice  lijepi  dohodak. 

Polazimo  dalje  selom  zamijetit  demo  s  desna  na  polukat  gra- 
djeni  plemi6ki  dvorac.  Na  istom  mjestu  stajase  nekoc  stari  drveni 
dvorac,  Sto  ga  zamijenio  moderni  zidani  dvorac,  ali  bez  ikakovih  uspo- 
mena  na  njegovu  proSlost.  To  bijase  nekoci  dvorac  porodice  Spisica, 
koja  je  rodila  dva  turopoljska  zupana.  Kasniji  vlasnici  toga  dvora  bili  su 
Laskas,  porijetlom  Grk,  zatim  Weingartner,  poznati  slikar  slike  hrvatskog 
sabora  god.  1848.  Od  ovoga  kupise  ga  turopoljski  plemi6i  Pavao  i 
Imbro  Cundekovid,  koji  ga  jo§  i  danas  drze.  Nekoc  bijase  uz  dvorac 
lijepi  cvjetnjak,  a  plemenite  vo6ke  jo§  se  vide  po  vrtu.  Ovaj  je  dvor 
i  stoga  znamenit,  sto  su  se  ovdje  na  ledini  iza  dvorca  nekoc  obdrza- 
vale  turopoljske  vjezbe  u  oruzju.  To  je  bivalo  do  god.  1848.  i  to 
redovito  svake  godine  8  dana  prije  Tijelova. 

•  415.— 417. 
'  IV.  427. 
'  IV.  446. 


399 


Nesto  podalje  od  ovoga  dvora  na  lijevo  stoji  drugi  stari  plemicki 
dvor,  gradjen  od  drva  na  kat.  Donji  dio  je  zidan.  I  ovaj  dvorac  ima 
svoju  proslost  u  starini  turopoljskoj.  Bio  je  svojinom  plemica  Nem- 
cica,  poslije  Mlinarica  i  Lackovica,  a  u  novije  vrijeme  kupi  ga  pleni. 
opcina  turopoljska,  od  koje  ga  opet  kupi  turopoljski  plemic  Lacko 
Cundekovic,  koji  ga  jos  danas  drzi.  Ovaj  dvorac  prikazuje  nasa  slika. 

Kuce  velikomlacke  skroz  su  nalik  ostalima  po  Turopolju.  Dr- 
vene  su  i  natkrite  slamom,  tek  nekoliko  njih  ima  krov  od  crijepa. 
Nekoliko  ih  je  i  na  kat.    Nova    takove    bas    su .  lijepe.    Izmedju    ovih 


Stari  plemicki  dvor  u  Vel.-Mlaki. 


najstarija  je  kuca  br.  26.  plemica  Krilcica,  koja  nosi  unutra  na  gredi 
urezanu  g.    1 733. 

Po  sematizmu  zagrebacke  biskupije  od  god.  1909.  broji  Velika 
Mlaka  560  katol.  dusa. 

Stara  pisma  nazivlju  to  selo :  Mlaka,  Maior  Mlaka,  Velyka 
Mlaka  i  Nagy  Mlaka.  Naziv  »mlaka«  veoma  je  obicajno  ime  topo- 
grafsko.  Narocito  je  cesto  u  nizinama,  gdje  ima  mocvara  i  potoka. 
Tim  nazivom  se  zovu  bare  ili  kalovi.  Ovakovih  mlaka  nalazimo  mnogo 
po  Turopolju  vec  u  najstarije  vrijeme.  Od  takve  jedne  ;'>mlake«  do- 
bise  ime  turopoljsko  selo  Velika  Mlaka  i  Mala  Mlaka  blize  Ceha. 

Velika  Mlaka  je  za  cijelo  starije  selo  od  Male  Mlake,  a  u  staro 


400 

doba  zovu  ju  jednostavno  Mlaka.  Prvi  put  §to  se  Velika  Mlaka  spo- 
minje,  jest  godine  1326.,  i  tad  se  zove  jednostavno  Mlaka,  to  onom 
zgodom,  kad  je  Nikola  sin  Nikole  sina  Petra  iz  Mlake,  plemid  turo- 
poljski  (nobis  de  Campo  Zagrabiensi)  sa  bratom  svojim  Jurjem  te  Bar- 
tolom  i  Valentinom  sinovima  Ivana  svog  strica,  dao  posjede  u  Pe- 
trovcu  pod  Medvedf;radom  kanoniku  Dionizu.'  Od  tog  vremena  mnogo 
se  spominju  plemici  iz  Vel.  Mlake  nu  bez  porodicnih  imena,  (no- 
bilis  canstrenses  de  Mlaka).  God.  1415.  spominje  se  Marko  sin  Ivana 
sina  Lacka  iz  Mlake.*  Taj  I.acko  je  predj  potonje  porodice  Lackovida 
Velikomlackih.  God.  1425.  i  1427.  spominju  listine  Nikolu  sina  Gjure 
iz  Vel.  Mlake,  koji  je  bio  sudac  plemica  zupanije  zagrebacke. 

God.  1445.  javlja  se  u  Vel.  Mlaki  porodica  Kuveniiic,  Bedovlic 
i  Zrin^cak,  koja  se  potonja  g.  1454.  zove  takodjer  i  Krupic.  Cini  se 
da  se  porodica  Zrinscak-Krupic  takodjer  prizenila  u  Veliku  Mlaku, 
kao  i  Bedovlic,  koja  starinom  potice  iz  Moravca.  God.  1457.  javlja  se 
ondje  prvi  put  porodica  Mudic  ili  Modic,  a  g.  1463.  Slepid  ili  Slepicic 
i  Vugrinid.^ 

Velikomlacki  plemici  imali  su  takodjer  i  svoje  kmetove  u  Vel. 
Mlaki.  God.  1488.  spominju  se  ondje  kmetovi  Gjuro  SvibeCic,  Nikola 
Stjepan,  Fabijan  Sibenic,  Mavro  i  Toma.'* 

God.  1507.  javlja  se  taino  porodica  Vagiii,  Od  ove  potekao  je 
Mihalj  prebendar  zagrebaCki,  koji  je  g.  1515.  svoje  posjede  u  Vel. 
Mlaki,  Plesu,  Kotu  i  Rakitovcu,  te  plemiiki  dvor  u  Vel.  Mlaki  da- 
rovao  prebendi  oltara  sv.  Trojstva  u  stolnoj  crkvi  zagrebackoj.  To  je 
darovanje  potvrdio  kralj  Vladislav  iste  godine.^  God.  1514.  spominje  se 
tamo  prvi  put  znatna  porodica  Magdalenid,  a  osamljeno  se  g.  1520. 
spominje  u  Vel.  Mlaki  ime  porodice  Vecic,''  g.  1556.  javlja  se  poro- 
dica Trumbeta§  (Trumbetasic)  i   Krajec* 

Plemicke  porodice  Mudic,  Vagic,  Krupic  i  Lackovid  spominju 
se  mnogo  u  pismima  XVI.  vijeka,  pak  i  kr.  darovnica  od  god.  1560. 
izdana  za  Turopolje,  navodi  ove  porodice  pretstavnicima  ovlaste- 
nika  na  Vel.  Mlaku.**  God.  1569.  spominje  se  u  Vel.  Mlaki  porodica 
Vidanic  inaCe  Zupan  zvana.   Ursula  kdi  Tome   Vidanica  bila  je   udata 

'  I.  43. 

'  I    73. 

>  270.— 275.  318.  322.  373.  379.  425.  426. 

*  II.  62. 

^  II.  240.  244.  245. 
«  II.  329.  428. 
'  III.  387. 

•  III.  459. 


401 

za   Anciriju  tstvanica,  koji  je  dobio  plemstvo  od  kralja  Maksimilijana 
II.   (1569).' 

U  popisu  plemickih  kuca  Turopolja  od  g.  1600.  nailazimo  opet 
na  neke  nove  porodice  plemicke.  Tu  se  uz  Vagi(5e,  Krupi6e,  Mudide, 
Lackovi(ie  i  TrombetaSe  spominju  jos  i  porodice  Blazekovit;,  Pluscak, 
Humski,  Muzenic,  Kudlic  ili  Kruhaj  i  Rus,  a  u  popisu  g.  1602.  jos  i 
Kadarid,  Pernar,  Posavec,  Kanic,  Cizmezija,  Darovid  i  Monoslaj.'- 
God.  1612.  bilo  je  u  Vel.  Mlaki  29  plemickih  kuca,  koje  su  placale 
ukupno  23  rajnske  forinte  t.  z.  poreza  od  80  denara.'  Porodica  Krizaj 
spominje  osamljena  ovdje  g.  1616.*  Popis  porezni  od  g.  1625.  opet 
nam  spominje  u  Vel.  Mlaki  nekoliko  novih  plem.  porodica:  Crnko- 
vacki,  Banid,  Kramarid,  Glagolcid,  Cunjek,  Sebrecid,  Skudeljak,  Milsid, 
Brozovic,  Pogledid,  Susnid-Patalenka.^  Porodica  Kramarid  prizenila 
se  je  u  kudu  Lackovica  u  Vel.  Mlaku  iz  Scitarjeva.  Porodica  Kra- 
marid bila  je  od  starine  plemidka,  te  je  god.  1614.  dobila  ponovno 
plemstvo.  Tako  isto  u  popisu  od  god.  1632.  nalazimo  u  Vel.  Mlaki 
opet  neke  nove  porodice :  Svampek^  Medven,  Paraminski,  Bicki  i 
vSmoljanovid.^ 

Godine     1667.    brojila    je    Velika    Mlaka    35,    a    godine    1773 
54  kude.'' 

Popis  plemida  od  god.    1782.  biljezi  u  Vel.  Mlaki  ove  plemidke  \\  'i 
porodice :  Smendrovic,    Zdencaj,  Balog,    Domitrovid,    Modid    (Mundid)  , 
Jeladid,  Krilcid,    Cvetkovid,    Muzenid^    Trumbetas,    Markulin,    Novosel, 
Cundekovid,  Kos,  Kramarid,  Glagolid  i  Lackovid.  U  svemu  bile  su  tamo 
32  plem.  kude,  a  medju    ovima  6  plemidkih  dvorova  (vlasnost   prvili 
sest  sppmenutih  porodica.)^ 

Kad  je  g.  1796.  popisano  Tiiropolje  bilo  je  u  Vel.  Mlaki  48 
kuda  (15  neplemidkih),  Plemickih  dvorova  bilo  je:  Petra  Bedekovida, 
dva  Pavla  Spisida  (nekoc  Balogov  i  Jelacidev),  Iv,  Nep.  Zdencaj  a  i 
Petra  Modida.  Kapela  sv.  Barbare  bila  je  u  dobrom,  a  opdinska  komora 
do  kapele  u  srednjem  stanju.  Takova  je  bila  i  skolska  zgrada  pred 
kapelom.^ 


'  IV.  16. 

''  IV.  68.  69.  85.  86. 

'  IV.  105. 

*  IV.  514. 

»  IV.  114.  115. 

«  IV.  121.  122. 

'  IV.  151.  300. 

"  IV.  335. 

"  IV.  387.  395. 

26 


402 

Od  daljnih  dogadjaja  iz  proSlosti  Velike  Mlake,  zabiljezit  nam 
je  v^eliki  pozar  polovinom  XIX.  vijeka,  koji  je  uni.^tio  mnogo  ku6a. 
Danas  zivu  u  Vel.  Mlaki  slijedece  plemiiike  porodice :  C  lundekovic, 
Kramaric,  Krilcic^  Lackovid,  Modic,  Malovc  i  Trumbetas. 

Vojnosec. 

Ovo  ime  sela  nestalo  je  vec  u  XVII.  vijeku,  te  ga  zamjenilo 
novo:   Cvetkoviii  brdo.   O  torn  smo  selu  ve(5  prije  govorili. 

Vrbanec. 

Sela  ili  obitavalista  Wbanec,  ili  kako  ga  stara  pisma  zovu : 
Werbanecz,  Urbancz,  Vrbanch,  Verbanovcz  itd.  nema  vise  u  Turo- 
polju.  To  selo  stajalo  je  nekoc  tik  Kurilovca,  te  se  je  s  vremenom  s 
Kurilovcem  spojik),  i  take  mu  se  izgubilo  ime. 

Prvi  put  se  ime  Vrbanec  spominje  g.  1411.  i  to  onom  zgodom, 
kad  je  nastala  razmirica  izmedju  plemica  malo-gorickih  i  vrbaneckih 
poradi  medja  njihovih  posjeda.  Tom  se  zgodom  napominju  plemici 
vrbanecki  (^nobiles  dicti  castri  de  Vrbaczj  :  Toma  i  Jakob  sinovi 
Martina,  te  Valentin  sin  Petra. '  Medje,  koje  su  uredjene  opisane  su 
u  clanku  o  Kurilovcu.  Spomenuti  Martin  zivio  je  jos  god.  1417.  te 
ga  spominju  pisma  kao  povjerenika  zupanova  kod  uvedenja  u  po- 
sjed.^  God.  1439.  spominje  se  Elizabeta  udova  Antuna  sina  Matije 
Vrbaneckoga  i  njezin  sin  Matej  zvan  Hreba,  koji  su  drzali  posjede  u 
Kurilovcu.  G.  1455.,  1447.  i  1454.  spominje  se  zupanovim  povjere- 
nikom  plem.  Marko  sin  Ivana  Vrbaneckoga.'' 

Ivan  sin  Petra,  plemi6  vrbanecki  naselio  se  je  prije  g.  1461. 
u  Novo  Ci6e,  te  ga  pisma  spominju  s  oznakom  iz  »Novoga  Cica, 
plemi6  recenoga  Polja  iz  Vrbanca.«  Taj  je  recene  godine  svoju  zemlju 
u  Vrbancu  prodao  za  15  for.  Blazu  Pogledicu.^  Pavao  Pogledic  drzao 
je  g.  1496.  zemlje  u  Vrbancu,  koje  su  mu  oteli  lukavecki  kastelani 
Po  nalogu  hercega  Ivana  Korvina  vraiene  su  mu  ove  zemlje.^ 

I  porodica  Goclevic  drzala  je  u  Vrbancu  posjede.  Jelena  Goc- 
levid  udala  se  je  za  Tomu  Bezaja,  gradjanina  zagrebackoga,  Mateja 
Slatinskoga    (Zalathnoky),  posinila  je  g.   1539.  te  mu    darovala    svoje 

'  Ova  listina  jt-  u  zborniku  mctnuta  u  g.    13UU.,   docim    spada  u  1411., 
kako  je  to  kasnjc  ispravljeno. 
'  I.  174. 

'  I.  255.  277.  283.  323. 
'  I.  403. 
^  III.  167.  168. 


4oa 

posjede  u  Vrbancu.  To  svoje  darovanje  obnovila  je  god.  1554.^  Te 
godine  spominje  se  u  Vrbancu  plcm.  porodica  Notic,  koja  prosvje- 
dovase  protiv  Matije  Pogledica,  koji  hotio  posvojiti  njihove  posjede 
u  Vrbancu  i  Marcecjem  imanju.'^ 

U  darovnici  za  Turopolje  g.  1560.  i  u  s  ovim  saveznim  ispra- 
vama  spominje  se  i  Vrbanec  (Urbancz),  kao  drugo  ime  za  Kurilovec 
iKorylowcz  aliter  Urbancz),  a  predstavnik  ovoga  Jakob  Pogledic,  dok 
se  u  listini  o  obnovi  turopoljskog  bratstva  ni  ne  spominje,  vec  se 
razumjeva  pod  Kurilovcem.^ 

U  grbovnici,  kojom  je  kralj  Ferdinand  I.  g.  1560.  podijelio  grb 
plem.  Jakobu  Pogledicu,  ovaj  izricno  nosi  pridjev  iz  »Kurilovca  dru- 
gacije  Vrbanca. « 

Kako  vidimo,  porodica  je  Pogledic  drzala  je  u  Vrbancu  u  glav- 
nom  posjede,  a  prema  tomu  drzim,  da  ne  cu  pogrijesiti,  ako  Vr- 
banec postavimo  u  onaj  dio  Kurilovca,  gdje  stoji  stara  kurija  »Po- 
glediceva. « 

Vukomeric. 

Na  zapad  Dubrancu,  na  opkizu  brijega  povise  piodnih  oranica 
pribralo  se  nialo  selce  Vukomeric,  kojemu  spadaju  omanje  skupine 
kuca  Malovci  i  Pavlecici.  Vukomeric  sa  Petrovcem  sacinjava  jednu 
plem.  Turopoljsku  suciju  u  Vrhovljii.  Ku6e  su  drvene  i  natkrite  sla- 
mom.  Po  sematizmu  zagreb.  biskupije  od  g.  1909.  broji  Vukomeric 
sa  pripadajucim  Malovcima  Pavlecicima  237  katol.  dusa.  Polozaj  ;tocr 
seoca  je  veoma  krasan.  Nekoc  su  vinogradi  u  Vukomerickom  vrhu 
bili  na  glasu/  narocito  u  XVI.  vijeku.  Ime  toga  sela  pisu  pisma 
veoma  razno :    Wlkomerych,    Vukomerychi,  Vokomeric,  Vokomerje  itd. 

Zemlje  danasnjeg  Vukomerica  nastavase  u  XIII.  vijeku  pleme 
Vukote  (generatio  Wlkota).  Zasnivac  tog  plemena  Vukota  zivio  je 
pod  izmak  XIII.  vijeka.  Spominje  se  g.  1271.  Jakob  sin  Vukote,  spo- 
minje se  g.  1333.  i  1335.,  kad  je  ovaj  jos  sa  nekim  drugima,  valjda 
svojim  rodjacima  kupio  zemlju  Trnovec  od  sinova  Vojce.''  U  drugoj 
polovini  XIV.  vijeka,  zivio  je  Vukomer  pripadnik  plemena  Vukote.  Po 
ovom  evo  prozvali  se  potomci  njegovi  Vukomerici,  a  po  njima  i  nji- 


1  III.  70.  71.  73.  74.  75.  392.  333.  Sravni  clanak   o    Kurilovcu,  Trnovcu 
i  Kusancu. 

'  III.   339. 

'  III.  439.  448.  449.  450.  458.  461.  itd.  IV.  2.  (1561). 

*  III.  84 

M   25.  50    52. 


404 


hovo  obitavaliste  \'ukomeric.  Godine  1373.  nastale  su  neke  razmi- 
rice  glede  rnedja  posjeda  donjo-kimniCkih  i  vukomerickih.  Kao  po- 
sjednici  vukomerickih  zemalja  navode  se  Vid  sin  Andrije,  Gjuro  sin 
Petka,  Stjepan  sin  Vukomera,  Due  sin  Kavka,  Petar  sin  Kri^ke  sina 
Crnoslava,  svi  od  plemena  Vukotina  (de  generatione  Wlkota).  Po- 
taknuti  bratskom  Ijubavi  rijesise  taj  medjasnji  prijepor  mirnim  pu- 
tem,  a  kaptol  zagrebacki  obi^ao  je  po  svom  izaslaniku,  kanoniku 
Ivanu,  preporne  medje.  Tom  prilikom  doznajemo,  kako  je  tekla 
medja  izmedju  zemalja  donjo-lomnickih  i  vukomerickih.  Medja  ta  po- 
cimala  je  na    utoku    Lipnice  u  Lomnicu,  od   kuda  je  tekla   uz    potok 


Vukomeric. 

I.ipnicu  prema  zapadu,  zatim  uz  razno  drvece  skretaju(5i  prema 
jugu  do  potoka  Lukavca,  te  nesto  uz  ovaj  i  opet  k  jugu  do  Dubova 
grma,  kroz  suniu  Likvic  i  kroz  mocvare  do  nekog  zdenca  i  potoka, 
zatim  gore  uz  potok  taj  opet  u  dolinu  mocvara,  zatim  uz  razno  dr- 
vece skrecui^i  na  lijevo  prema  istoku  uz  bok  nekog  brda  na  neku 
veliku  cestu  i  daijc  k  potoku  Dubokom,  onda  gore  uz  taj  potok  do 
vrela  njegova,  zatim  izlazi  na  jamnicku  cestu,  te  ovom  prema  istoku 
dolazi  do  Gorskog  puta,  gdje  se  dotice  posjeda  kravarskih  i  tu  pre- 
staje  medja,' 

Prigodom  diobe  nekih  zemalja  kod  sv.  Kate  u  Dubrancu,  spo- 
minju  se  i  sinovi  Vukomerovi  kao  medjasi,  a  tako  se  spominju  i  ple- 
mici  vukomeridki  kao  medjaSi    posjeda    Luzja  god.   1456.^    U    popisu 


I.  91.— 93. 
I.  102.  360. 


405 


crkvene  desetine  od  godine  1459.  spominju  se  u  selu  Vukomericu 
kmetovi  Petar  Bunic,  Stanko,  Benko  Vrbanov,  Grgur  i  Dionizij.*  U 
popisu  plemida  turopoljskih  iz  konca  XV.  vijeka  spominje  se  u  selu 
»Vukomeri6i«  slijedeci  plemidi:  Mihalj,  Petar  Jankovi6,  Toma  Bunce 
i  Lovrek  Domjanic.^ 

Po  svemu  sudeii,  selo  Vukomeri(5  nije  bilo  osobito  napuceno 
Od  porodicnih  imena  plemica  spominje  se  godine  151.3.  prvi  put 
Gizdavcic,^  a  g.  1517. 
Falgas,  g.  1519.  Kuz- 
mic,  g.  1520.  Zveli6,  Gla- 
golic,  Vrbancid  i  Gizdav- 
cid-Vrbancic,  god.  1552. 
Trupac  ili  Trupcii.^  G. 
1553.  spominje  se  tamo 
prvi  put  porodica  Ho- 
mavic,-''  a  1556.  poro- 
dica Malovec." 

Prigodom  obnove  tu- 
ropoljskoga  bratstva  g. 
1560.  zastupaju  selo  Vu- 
komeric  plemici  Stanko 
Falgas,  Blaz  Gizdavcic, 
Gjuro  Malovec,  Pavao 
Vrbancic,  Gjuro  Kele- 
mincic,  Petar  Macek, 
Andrija  Hozjak  i  Gjuro 
Trupec'  Godine  1558. 
spominje  se  u  Vuko- 
mericu plem.  porodica 
Brucek,  koja  se  navodi 
i  u  darovnici  kraljevskoj  za  Turopolje,  docim  se  u  uvodnici  spominje 
pridjevom  »de  Rodmancz«,  a  gore  imenovani  predstavnicima  Vuko- 
merica.^ 


Pogled  na  Markov  trg  god.  1842.— 1845. 


'  I.  395. 

^  III.  557. 

'  II.  326. 

*  II.  379.  422.  426.  III.  802. 
"  III.  314. 

"  III.  379. 

•  III.  440. 

'  III.  520.  446.  450.  IV.  3. 


406 

Popis  plemiCa  turopuljskih  od  g.  1632.  navodi  u  Vuki)ineri(in 
ove  plemii^e :  udovu  Martina  Filipovica,  udovu  Mike  Munica  sa  zetom 
Matijom  Domitrovicem,  udovu  Cvetanu  sa  zetom  Lukom  ^Ferljanom, 
Nikolu  Hozjaka,  Ivana  Lisa-Pravica^  udovu  Pavlecic,  Ga§u  Brucka 
i  Miku  Turopoljca.^  Godine  1667.  brojilo  je  selo  ^'ukomeric  13,  a 
1749.  21    kudu. 2 

God.  1758.  proslo  je  iz  \'ukornerica  u  boj  protiv  Prusa  6  mo- 
maka,  a   1809.  protiv   Francuza   ustalo  odanle   10  Ijudi.'' 

Popis  plemica  od  g.  1782.  navodi  u  Vukomericu  slijedece  ple- 
micke  porodice :  Munich,  Krznaric,  Hamanovic,  Malovec,  Serblic,  Pav- 
lecic, Petravic,  Mareci(5,  Ostovic,   Krnjevic  i  Markulin.^ 

Zamlacje. 

Gdje  je  stajalo  ovo  nekadasnje  turopoljsko  naselje  ne  znamo, 
Mozda  je  istovjetno  sa  kasnijim  »Delima«,  krcevinama  u  turopoljskom 
lugu,  jer  su  tamo  bile  turopoljske  oranice  (Zamlache,  Zamlatbye, 
Zamlachye  itd.)  Kako  je  nastalo  to  ime  lako  se  dade  protumaciti: 
oznacuje  neko  mjesto  iza  mlaka  ili  mocvara. 

Ovo  se  mjesto  prvi  jiut  spominje  <^.  1488.,  a  oznacuje  se  tad 
selom  (villai,  te  se  u  njem  spominju  ovi  zitelji:  Petar  Vritlop,  Toma 
Marenic  i  \'alent  Muzic.^  Od  to^  vremena  vise  se  u  pismima  ne 
napominje  Zamlacje  kao  selo,  vec  same  kao  mjesto,  gdje  sii  zemlje 
nekih  Turopoljaca.  Tako  se  g.  1552.  spominju  tamo  turopoljske  ora- 
nice. God.  1554.  drzao  je  tamo  zemlje  Matej  Slatinski.  God.  1557. 
drzan  je  na  lieu  mjesta  na  oranicama  u  Zamlacju  dogovor,  kojim  je 
odredjeno,  da  se  spor  izmedju  Turopoljaca  i  Ivana  Alapica  rijesi  mi- 
rovnim  sudom.^ 

Pak  i  u  darovnicama  kraija  Ferdinanda  I.  god.  1560.  izdanim 
za  Turopolje,  i  u  poveljama,  koje  su  li  savezu  sa  ovim  darovnicama, 
navodi  se   i  Zamlacje,  kao  oranice  turopoljske.'^ 

Da  su  oranice  u  Zamlacju  bile  osobito  vrijedne  vidimo  iz  pisma 
biskupa  pecuhskoga  Gjure  Slatinskoga  g.  1599.,  u  kom  osobito  nagla- 
suje,  da  se  zemlje  u  Zamlacju  pravedno  dijele.** 

»  IV.  130. 

*  IV.  151.  291. 
'  IV.  299.  427. 

*  IV.  339. 
■•  II.  63. 

«  III.  307.  340.  353.  395. 

'  III.  448.  450.  460.  IV.  2.  67. 

"  IV.  67. 


407 


Zobaclaz. 

Uz  najbolju  potra<^u  nije  se  dalo  ustanoviti,  gdje  je  to  neka- 
dasnje  turopoljsko  naselje  stajalo.  Po  svoj  prilici  stajalo  je  negdje  na 
obroncima  Vukomerickili  Gorica,  mozda  izmedju  Mraclina  i  Lukavca. 

Ime  tog  naselja,  kako  vidimo,  sastavljeno  je  od  dviju  rijeci : 
»zobac«  i  »laz«.  Prva  rijec  mozda  je  izvedena  od  glagola  »zobati«, 
a   prema    tomu    moguce  da 


je  tamo  bio  vinograd,  gdje 
se  je  zobalo  grozdje.  Druga 
rijec  protumacena  je  kad 
smo    govorili  o  Lazu. 

Pismeni  spomenici  spo- 
minju  to  naselje  (Zobachlaz), 
tekar  god.  1503.,  a  to  pri- 
godom  popisa  crkvene  de- 
setine.  Bilo  je  tada  naselieno 
kmetovima  (Toma  Mosi(5  ili 
Mozicic  i  Antun  Pocani6  ili 
Pokanic).^  Po  svoj  prilici 
bili  su  to  kmetovi  kurilovec- 
kih  plemica.  God.  1552.  se 
to  naselje  spominje  upravo 
posjedom  Kurilovcana,  pak 
i  popisi  poreza  od  g.  1554. 
i  1555.  to  isto  iskazuju.  G. 
1557.  bio  je  to  posjed  Ma- 
teja  Slatinskoga  te  Blaza  i 
Jakoba  Pogledica  i  drugih 
iz  Kurilovca.^  Pak  i  u  kra- 
Ijevskoj  darovnici  za  Turo- 
polje  godine  1560.  navodi 
se  posjed  Zobaclaz.''  To  je 
ujedno  i  zadnji   put,    sto  se 

to  naselje  spominje.  Cini  se,    da  pod  konac  XVI.  vijeka  napusteno  ili 
je  propalo  za  turskih  provala. 

'  II.  "^21    213 

'  III.  307.  336.  340.  368.  395. 

'  in.  448.  450.  460.  IV.  2.  itd. 


y^ 


Dober  dan  ^ospon  vujcek  . ,  Cuh  srro  |ospon  vujcek  da  bu 

du  |ospon  premus  reslalaciu  drzali 

Saljiva  slika  o  obnovi  jurisdikcije  u 
Turopolju  nakon  ukinuca  apsolutizma 

godine  1861. 

Litografija  Jul.  Hiihna  u  Zagrebu  1861. 

Iz  zbirka  kr.  zem.  arkivu. 


«^^^^^ 


Grbovi  turopoljskih  plemica. 

Tabla  I.— V. 

K  clauku: 

Tiiropoljsko  plemstvo. 


Tab.  1. 


Brajkovic. 


Cvetkovic  I.-  Slovencic. 


Franetic. 


Franetic-Bahoric. 


Gjurinovic 


Hivacic. 


Tab.  2. 


Istvani 


Jurilovic-Domitrovic-Cvctkovic  II. 


Jurinic. 


Klafuric. 


Klinovic. 


Kovacic 


Tab.  3. 


Kiajacic. 


Kramaric  dc  Scitarjcvo. 


Kusevic  dc  Plcso. 


Ladomcr  dc  Brizindvor- 
Krvaric  de  Rovisce. 


-^4  '>' 


Posledic  de  Kurilovcc. 


Puct  kovic-lk  rkovic-Zivlvovic. 


Tab.  4. 


Radincic  de  Bosna. 


Sever. 


Stcpanic  I. 


Stepanic  I 


Stepanic  II.-Sipusic-Jajcaj-Koprivnjak- 
Radiccvic. 


Tab.  5, 


Trnnil)(tas-Ki  ilcic. 


Tiupccvic-I  lorvat. 


Valiccvic-Celic-Deveric. 


Vraccvic-Musinic. 


Vacic  de  Vel.  Mlaka. 


POVIJEST   TUROPOLJA. 
II. 


PC)  VI J  EST 


PLEM.  OPCINE 


TUROPOLTA 


NEKOC 

zagrebaCko  polje 

ZVANE. 
UREDIO,   NAPISAO  1  TROSKOM  ISTE  OPCINE  IZDAO 

EMILIJ  LASZOWSKI 

UZ  SURADNISTVO 

JANKA  BARLEA,  D^a.   VELIMIRA  DEZELICA 
i  D^a.  MILANA  SENOE. 


SVEZAK  II. 


U  ZAGREBU 

TISKOM  ANTUNA  SCHOLZA. 

1911. 


DR-  UGDEVIT  PL  JOSIPOViC 

ZUPRM    TUR0P0LJ5KI,    OD    QOD,    1893 


PLEMENITA  OPCINA 


TUROPOLJE. 


OPCINSKE  UREDBE,  POVIJEST  CRKVI 

I  ODNOSI  NEKIH  CRKVENIH  REDOVA  PREMA  OPCINI 

TIROPOLJSKOJ. 


UREDIO,  NAPISAO  I  TROSKOM  ISTE  OPCINE  IZDAO 

EMILIJ  LASZOWSKI 

UZ  SURANISTVO 

JANKA  BARLEA. 


U  ZAGREBU. 

TISKOM  ANTUNA  SCHOLZA. 

1911. 


Predgovor. 


Slijede6i  raspored,  sto  sam  ga  istaknuo  u  predgovoru  k  prvom 
svesku  ovoga  djela,  izdajem  tioskom  plem.  opdine  turopoljske 
evo  drugi  svezak  povijesti  Turopolja. 

U  ovom  su  svesku  prikazane  sve  uredbe  drevne  plem.  opcine 
turopoljske,  povijest  crkve  i  zupa  po  Turopolju  od  najstarijih  vremena 
do  danas,  te  odnosi  izmedju  Turopolja  i  nekih  crkvenih  redova  do 
pod  konac  XVIII.  vijeka,  kad  su  ovi  redovi  za  vlade  cara  josipa  II. 
dokinuti.  Bili  su  to  redovi :  Pavlinski  (Remete),  IsusovaCki  i  sv.  Klare 
u  Zagrebu. 

Kako  sam  ved  u  predgovoru  k  prvom  svesku  istaknuo,  nije  mi 
bilo  mogu6e,  da  pravno-povjesniCki  dio  povjerim  strucnjaku.  Tako 
mi  nije  preostalo  drugo,  nego  da  sam  to  obradim.  Ako  to  i  nije 
strucnjacki  obradjeno,  drzim  ipak,  da  sam  zadovoljio  svrsi  ovoga  djela. 
U  znanstvena  pravno-povjesna  razlaganja  i  sravnivanja  sa  instituci- 
jama  slicnih  hrvatskih  plemenskih  opdna  nijesam  se  upustio,  jer  bi 
time  bila  promasena  svrha.  To  sam  prepustio  strucnjacima,  hrvatskim 
pravnim  historicima,  da  to  obrade  u  strucnim  djelima.  Ja  sam  samo 
prikazao,  kakove  su  bile  i  kakve  su  danas  uredbe  plem.  opdne  turo- 
poljske. Prikazao  sam  sve  to  na  osnovi  izravnih  vrela,  koja  sam  pri- 
brao  u  4  sveska  »Povjesnih  spomenika  Turopolja«  i  koja  se  nalaze 
u  bogatom  turopoljskom  arkivu  u  Velikoj  Gorici,  u  kr.  zem.  arkivu 
u  Zagrebu  i  drugdje,  a  nijesu  priopdena  u  recenim  »Povjesnim  spo- 
menicima  Turopolja*.  Narocito  tu  naglasujem  zapisnike  i  spise  tu- 
ropoljskih  »spravis(5a«  (congregatio),  te  sudbene  zapisnike,  pak  spise 
dioba  i  valovnica  (fassiones)  turopoljskih,  koji  se  nalaze  u  bogatom 
turopoljskom  arkivu  u  Velikoj  Gorici,  sto  je  za  ovu  radnju  pruzalo 
potanje  podatke. 


—  VI  — 

Moj  vrli  prijatelj  i  suradnik  veleC.  gosp.  Janko  Barle,  pre- 
vendar  prvostolne  crkve,  arkivar  diecezanski  i  tajnik  presvj.  gasp, 
nadbiskupa  zagrebackoga,  prikazao  je  opSirno  povijest  turopoljskih 
zupa,  cinie  je  dasto  u  mnogom  popunio  i  povijest  Turopolja,  ocrtanu 
u  prvom  svesku.  Tu  su  istaknuti  detajli,  koje  nije  bilo  mogude  uplesti 
u  sainu  povijest  pleni.  op6ine  turopoljske,  a  svakako  su  vrijedni,  da 
budu  poznati.  A  has  to,  drzimo,  da  6e  u  velike  zanimati  nase  ple- 
nienite  Turopoljce,  jer  ce  mnogi  naci  tu  sporaena  svojih  predja,  a 
vidit  ce,  kako  su  ovi  bili  ne  samo  vrli  Hrvati  ve6  i  valjani  krs6ani, 
koji  su  svoje  crkve  darivali  i   podupirali. 

Premda  je  glavni  materijal  za  ovu  radnju  crpao  gosp.  Baric  iz 
prvih  izvora  u  bogatom  arkivu  diecezanskom,  pomogle  su  mu  mnogo 
i  crkvene  matice,  spomenice  i  spisi  pojedinih  zupa,  a  ne  manje  us- 
mene  informacije  veleC.  gospode  zupnika  turopoljskih :  Frana  Peterce 
u  Vel.  Gorici  i  Josipa  pi.  Pucekovida  u  Dubrancu,  Adama  Podolsaka  u 
Starom  Cicu  i  Ante  Svari6a  u  Odri,  u  kojim  zupama  se  prostiru  sela 
pi.  opdine  turopoljske.  Njima  se  i  ovdje  izrazuje  topla  hvala. 

Neke  odsjeke  u  torn  razdjelu  napisao  sam  i  sam,  kako  je  to 
oznaCeno  u  sadrzaju. 

Kao  sto  je  prvi  svezak,  tako  je  i  ovaj  uresen  valjanim  ilustra- 
cijama,  sto  je  bilo  mogu6e  samo  patriotskom  zrtvom  plem.  opdine 
turopoljske.  Dakako  broj  slika  je  u  torn  svesku  daleko  manji,  nego 
li  je  u  prvom,  jer  vi§e  ih  se  nije  dalo  prikupiti.  Slike  zupana  turo- 
poljskih priopdio  sam  sve,  sto  sam  ih  samo  pronadi  mogao.  Da  bude 
poglavlje  o  zupanima  turopoljskim  §to  zanimljivije,  dodao  sam  i  slijed 
zupana  od  najdavnijih  vremena  do  danas.  O  nekim  sam  priop6io  i 
zivotopise,  a  naroCito  onih,  koje  smatram  najzasluznijim  po  Turo- 
polje.  Da  sam  pravo  to  uCinio,  razabrat  6e  svatko,  tko  ustije  ovu 
povijest  i  upozna  rad  njihov  o  boljku  i  napretku  drevnog  Turopolja. 

Jos  preostaje,  da  se  prikazu  kulturne  i  ekonomske  prilike  Tu- 
ropolja. To  6n  uCiniti  u  tredem  svesku  ovoga  djela,  u  kojem  6e  se 
zavrgiti  povijest  drevne  i  plemenite  op6ine  Turopolja.  Nastojat  du,  da 
se  prikazu  kulturne  prilike  od  najstarijih  vremena  do  danas,  a  naro- 
dito  povijest  prosvjete  (Skolstva),  te  rad  Turopoljaca  na  knjizevnom 
pulju,  i  da  se  istaknu  svi  pisci,  koji  su  ikad  sto  pisali  o  Turopolju.  Taj 


—   VII  — 

potonji  dio  obradit  6e  poznati  nas  uCenjak  dr.  Velimir  Dezelici,  kr. 
sveucilisni  knjiznicar,  kojemu  je  njegovim  polozajem  najbolje  pristu- 
pacna  potrebna  gradja.  Ekonomske  prilike  bit  6e  obradjene  detajlno, 
a  osobito  povijest  suma  turopoljskih,  koje  su  danas  glavnim  vrelom 
dohodaka  plem.  opcine  turopoljske. 

Da  je  i  ovaj  svezak  dostojno  opremljen  ugledao  svjetlo,  zahva- 
liti  je  presvj.  gosp.  zupanu  dru.  Ljudevitu  pi.  Jo  s  i  p  ov  i  6  u  i  plem. 
opciini  turopoljskoj,  koji  to  izdanje  omogucise,  te  meni  i  mojim  su- 
radnicima  time  iskazase  casno  povjerenje,  a  domovini  ncinise  trajnu 
uslugu. 

U  Zagrebu  20.  maja   1911. 


Emilij  Laszowski. 


Sadrzaj. 


Sti'ana 

Uredbe  plem.  opcine  Turopolja.  Napisao  E.  Laszowski  .    .    .    .  1 

Plemenita  opcina  turopoljska 3 

»Spiavisca«    plemenite  opcine   turopoljske.  Veliko  ili  opce,  te  malo  ili 

posebno  »spravisce« 7 

»Spravisca«  sucija 14 

Zupan 20 

Slijed  turopoljskih  zupana .  29 

Pristav 47 

Podzupan 47 

Biljeznik 50 

Fiskus 51 

Blzgajnik 53 

Kastelan 54 

Lugar,  vojvoda 56 

Opcinski  sluga 58 

Kapetan 58 

Zastavnik 62 

Prisjednik 64 

Sudac 67 

Turopoljski  sud 68 

Mirovni  sudac ■     • 76 

Sudbenost  Turopolja  u  opcini  domagovickoj 77 

Kancelarija  i  pecat  plemenite  opcine  Turopoljske 79 

Nasljedno  pravo  u  Turopolju      86 

Posinjenje  i  pobracenje         91 

Diobne  ustanove  u  Turopolju 97 

Zemljisni  posjed 101 

Dvorno  mjesto 103 

Turopoljski  kmeti 105 

Turopoljski  arkivi 107 

Povijest  crkve  u  Turopolju.  Napisao  JankoBarle* 125 

Uvod 127 

Crkvena  desetina.  Napisao  E.  Laszowski 134 

Zupa  Dubranci r 139 

Nesto  o  imenu  zupe ,    .    .    .    .  13!< 

*  Sve  potilanke  napisao  isti  pisac,  izim  one,  kojili  je  pisac  naroiiio  oznafen. 


—  X    — 

Strana 

2upna  crkva  sv.  Katarine  u  Vrhovju 140 

Zupna  crkva  snjcznc  Majke  bozje  u  Dubrancima 145 

Kapela  sv.  Antuna  P?duanskoga  u  Gustelnici 155 

Kapela  sv.  Roka  na  Cvetkovicevom  brdu 158 

Kapela  sv.  Ivana  Krst.  na  Lukinicevom  brdu 160 

Kapela  sv.  Ane,  sv.  Jurja  i  sv.  Diiha  u  Lucelnici 162 

2upnici  dubranecki  i  njihovi  dohotci 163 

Duhovni  pomocnici  u  Dubrancima 188 

Svecenici,  rodjeni  u  dubrancckoj  zupi      193 

Zupljani 194 

Razne  biljeske  iz  povijesti  zupe 196 

Zupa  Odra 201 

2upna  crkva 201 

Obveze  o  uzdrzavanju  crkvi  i  zupnickih  zgrada 212 

Kapela  sv.  Barbare  u  Velikoj  Mlaki 213 

Kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana 223 

Oratorij  sv.  Lucije  u  gradu  Lukavcu 224 

Kapela  sv.  Marije  Magdalene  u  Lomnici , 225 

Groblje  i  grobnice          226 

Zupnici  .    .        • 227 

Odranski  duhovni  pomocnici       242 

Svecenici,  rodjeni  u  zupi  odranskoj 244 

Razne  biljeske  o  zupi  Odra , 246 

Zupa  Stare  Cl^e 253 

Zupna  crkva  sv.  Jurja 253 

Crkva  pohoda  bl.  Dj.  Marije  u  Vukovini 258 

Kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucu 270 

Kapela  sv.  Barbare  u  Lazima  ili  starom  Mraclinu 275 

Kapela  sv.  Vida  u  Mraclinu 276 

Kapela  sv.  Apostola  u  Busevcu 278 

Zupnici  zupe  Stare  Cice 282 

Duhovni  pomocnici  u  Starim  Cicama 297 

Svecenici,  rodjeni  u  zupi  Stare  Cice 302 

2upni  dvor 303 

Obveze  o  uzdrzavanju  zupnickih  zgrada .304 

2upljani 304 

Razne  biljeske  iz  povijesti  zupe 307 

Zupa  Velika  Gorica 315 

Zupna  crkva 315 

2upna  crkva  sv.  Petra  u  Petrovini 330 

Crkva  sv.  triju  Kralja  u  Donjoj  Lomnici 334 

Kapela  sv.  Lavrencija  u  Velikoj  Gorici 340 

Kapela  sv.  Filomene  na  zupnom  groblju      342 

Kapela  ranjenoga  Isusa  na  Plcskom  polju 344 

Kapela  sv.  Antuna  u  Maloj  Gorici 345 

Kapela  ranjenoga  Isusa  u  Velikoj  Gorici 345 

Kapelica  2alosne  Majke  bozje  u  Velikoj  Gorici       346 

Kapc'lica  sv.  Kriza  na  trgu 346 


-  XI  — 

Strana 

Kapelica  u  Kurilovcu 346 

Zupni  dvor 347 

Obveze  o  uzdrzavanju  zupne  crkve  i  zupnickih  zgrada 348 

Zupno  groblje 348 

Bratovstine 352 

Zupnici  velikogoricki 352 

Duhovni  pomocnici 370 

Svecenici,  rodjeni  u  velikogorickoj  zupi  i  u  Turopolju 276 

Pobozni  zapisi  zupljana 379 

Zupljani      385 

Razne  biljeske  iz  zupne  povijesti 387 

Remetski  Pavlini  i  Turopoljci.  Napisao  E.  Laszowski     .    .    .    .  396 

Isusovacki  posjedi  u  Turopolju.  Napisao  Janko  Baric 406 

Posjedi  zagrebackih  Klarisa  u  Turopolju.   Napisao  Janko  Baile  411 


Iskaz  slika. 


Strana 
Dr.  Ljudevit  pi.  Josipovic,  zupan  pi.  opcine  Turopoljske.  Naslovna  slika 
Dvorana  u  gradu  Lukavcu,  u  kojoj  se  do  god.    1848.   drzala   turopoljska 

spravisca H 

Turopoljski  statut  izdan  po  banu  grofu  Josipu   Eszterhazu  god.  1735.  — 

Izvornik  u  turop.  arkivu 27 

Dvorana  u  turopoljskom  »gradu«  u  Vel.  Gorici,  u  kojoj  se  drze  turopolj- 
ska spravisca 39 

Prva  poznata  izvorna   listina   turopoljskoga    zupana   Mikca  od  god.  1333. 

Izvornik  u  turop.  arkivu •    •        45 

Potpis  i  pecat   Matije   Slatinskoga,    zupana   turopoljskoga    od  god,  1556. 

Izvornik  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu 49 

Ivan  Paraininski,  zupan  turopoljski  g.  1708. — 1714 57 

Gavro  Skrlec  od  Lomnice,  zupan  turopoljski  god.  1749.-1751.,  1763.  do 

1766.  —  Uljena  slika  u  turop.  »gradu«  u  Vel.  Gorici 61 

Ivan  pi.  Josipovid,  kanonik  zagrebacki.  Prvi  te  porodice,  koji  stece  imanja 

u  Turopolju  g.   1795.    —  Uljena  slika  u  kuriloveckom  dvoru     .        .    •         69 
Antun    Zdencaj  od  Zahumic-grada,    zupan    turopoljski  god.  1803.     1812., 

1826.  — 1831.  —  Uljena  slika  u  turop.  »gradu<  u  Vel.  Gorici     ....         75 
Pecat  plem.  opcine  Turopolja.  —  Po  otisku    originalnog    srebrenog    pe- 

catnjaka ^1 

Gjuro  Josip  pi.  Josipovic,    zupan   turopoljski  god.  1832.  — 1837.  —  Uljena 

slika  u  turop.  »gradu«  u  Vel.  Gorici 87 

Stjepan  pi.  Josipovic,    zupan    turopoljski    g.    1852.-1893.         Uljena  slika 

I.  Weingartnera  od  g.  1887.  u  dvorani   turop.    )»grada«    u    Vel.  Gorici       93 
Turopoljski  veliki  muzar,  koji  je  pucao  samo  prigodom  instalacije  zupana. 

—  U  turopoljskom  »gradu«  u  Vel.  Gorici  .  99 

Turopoljska  zastava  od  g.   1782.  Prednja    strana.  —  U  turop.    »gradu«  u 

Vel.  Gorici 104 

Ista  zastava.  Straznja  strana 105 

Turopoljska  zastava  od  g.  1828.    Prednja   strana.  —  U  turopolj.  >gradu« 

u  Vel.  Gorici HO 

Ista  zastava.  Straznja  strana H' 

Petar  pi.  Tomasic,  podprisjednik  turopoljski,  potonji  vlastelin  u  Zakanju, 

koji  je  god.  1822.  uiedjivao  turopoljski  arkiv.  —  Miniatura  u  bana  dr. 

Nikola  pi.  Tomasica   . H*^ 

Juraj  pi.  Briglevic,    prisjednik  i  registrator    turopoljskog    arkiva  g.  1828. 

—  Uljena  slika  u  turop.  »gradu«  u  Vel.  Gorici     .    .       .......      123 


—  XIV  - 

Strana 

Sarkofag  krscankc  Scvcrilc,  nadjcn  u  Sisku.  —  U  arkeol.  muzeju  u  Zagrebu  129 

Brczuljak,  na  kojem  je  nekoc  stajala  crkva  sv.  Kate  u  Dubiancima   .    .  141 

Kapelica  sv.  Antuna  Paduanskoga  u  Gustclnici 157 

Zupna  crkva  sv.  Jurja  u  Odri      211 

Kapela  sv.  Barbare  u  Vel.  Mlaki 214 

Unutrasnjost  kapele  sv.  Barbare  u  Vel.  Mlaki 217 

Slika  sv.  Kummernisse  u  kapeli  sv.  Barbare  u  Vel.  Mlaki 219 

Slika  sv.  Kummernisse  u  Griesu  (u  Pinzgau) 221 

Slika  sv.  Kiimmernisse  u  Nonntalu  u  Solnogradu      ...        222 

Kip  sv.  Izidora  u  Odri      251 

Zupna  crkva  u  Vukovini  (Stare  Cice) 259 

Stara  kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucu 271 

Stara  kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucu 272 

(Jnutarnjost  stare  kapele  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucu 273 

Kapelica  sv.  Ivana  Krstitelja  u  Busevcu       280 

Zupni  dvor  u  Starim  Cicama 303 

Zupna  crkva  u  Vel.  Gorici  prije  obnove.  Nacrt  prof.  B.  Senoe     ....  317 

Zupna  crkva  B.  Dj.  Marije  u  Vel.  Gorici  (obnovljena)     ........  327 

Zupna  crkva  B.  Dj.  Marije  u  Vel.  Gorici  (obnovljena) 328 

Oltar  kapelice  u  dvorcu  »Poglediccvo«  u  Kurilovcu 329 

Kapela  sv.  triju  Kralja  u  Donjoj  Lomnici    .    .        336 

Stara  slika  sv.  triju  Kralja  u  Donjoj  Lomnici.  —  Bakrorez  Renarda  u  Becu 

(XVIII.  vijek).  —  U  gradskom  muzeju  u  Zagrebu 337 

Remete  kraj  Zagreba,  nekadanji  pavlinski  samostan 397 


Ispravci. 


Pogreske,  koje  su  se  prigodom  tiska  potkrale,  neznatue  su,  te 
ce  ih  citalac  lako  i  sam  ispraviti.  Jedino  na  str.  157.  ima  se  u  pot- 
pisu  slike  rijeci :   »Ivana  K.«   ipraviti  u   »Antuna  Padovanskoga«. 


Uredbe  plem.  opcine  Turopolja. 


Plemenita  opcina  tiiropoljska. 

Staro  »Zagrebacko  polje«  (Campus  Zagrabiensis)  bilo  ju  svojim 
opsegom  daleko  sire,  nego  li  je  danasnje  Turopolje.  Izvjesno  znamo, 
da  je  i  Brezovica  spadala  u  to  »Polie«,  pak  i  Cehi  (terra  Boyemorum), 
dapace  i  Stupnik.  Tako  je  i  Odra  u  najstarije  vrijeme  spadala  u  kotar 
plemenite  opcine  turopoljske,  kako  to  po  starim  listinama  naslucujemo. 
Pace  jos  u  XV.  vijeku  drzali  su  Turopoljci  »pokrajinska  spravisca«' 
u  Odri  kod  crkve  sv.  Jurja.  Kako  se  ovi  dijelovi  slaroga  »Zagre- 
backoga  polja«  otrgose  od  kotara,  koji  se  prozvao  Turopoljem,  ne 
znamo. 

I  on-aj  znameniti  prostor  zemlje,  na  kojemu  se  stere  danasnja 
gospostija  Zelin-Cice,  u  drevno  je  doba  spadao  u  kotar  »Zagrebac- 
koga  polja«.  Taj  dio  je  konacno  god.  1293.  odcijepio  kralj  Andrija  111. 
od  kotara  »Zagrebackoga  polja«  i  darovao  banu  Radosiavu  Ba- 
bonicu.^  Ovo  »Zagrebacko  polje«  steralo  se  jos  i  dalje  preko  Save, 
tako,  da  je  i  danasnji  Stenjevac  stajao  u  torn   »Polju«. 

Raznim  kraljevskim  darovnicama  razdrobljen  je  kotar  staroga 
»Zagrebackog  polja«.  Tako  su  imaiija  Gornja  Lomnica,  Crnkovec  i  Kos- 
nica  odcijepljena  od  toga  kotara,  dok  se  napokon  pod  »Zagrebackim 
poljem«  ne  razumijeva  samo  danasnji  teritorij  plemenite  opcine  turo- 
po^'ske,  na  kqjem  je  to  staro  hrvatsko  turopoljsko  pleme  zivilo  i  raz- 
vijalo  se,  pridrzavSi  sve  do  danas  svoj   plemenski  znacaj. 

Vec  u  najdavnije  vrijeme,  stu  nam  ga  prikazuju  sacuvana  pisma, 
istice  se  opcinski  znacaj  Turopolja.  Ocitu  opcinsku  zajednicu  isticu 
listine  od  god.  1249.  i  1255.,  koje  se  ticu  turopoljske  sume,  kao  za- 
jednickog  dobra  svih  Turopoljaca.  Tu  se  pod  nazivom  »jobagioni  grada 
Zagreba«  (jobagiones  castri  Zagrabiensis)  ima  razumijevati  opcina 
turopoljska,  kao  juristicka  osoba.'' 

'  Ovaj  izraz  rabit  cemo  ii  huduce  za  turopoljske  zborove  (congrcgatio). 
*  Smiciklas,  Codex  dipl.  VII.  147. 

'  Laszowski:  Povjesni  spomenici  Turopolja.  I.  8.  10.  itd.  U  buduce  na- 
vodit  ce  se  ovo  djelo  samo  naznakom  sveska  i  stranice. 


Opciiiski  znaCaj  'I'uropolja  prvi  put  je  iizakonjen  m)d.  1278., 
kad  su  popisane  slobostinc  i  uredbe  nve  stare  opcine,  koje  su  stekle 
i  kraljevsku  potvrdu. 

Ovim  i  slicnim  nazivima,  kao :  ^plenieniti  jobagioni«,  »pleme- 
niti  jobagioni  gracaiii«,  »plemeniti  ip'.emicii  Zagrebaikoga  polja,  Tu- 
ropolja«  (nobiles  iobagiones,  castrenses,  nobiles  Canipi  Zagrabiensisj 
oznacuje  se  u  starije  doba  ono,  sto  odgovara  nazivu  »plemenite  op- 
cine  Turopolja<(. 

Tekar  oko  polt)vine  X\'.  vijeka  il455.i  pocinje  se  Turopolje 
sluzbeno  zvati  ^upcinoniv  (universitas  sen  communitas  nobilium  Campi 
Zagrabiensis). ' 

Ova  prostrana  opcina  turupoljska  sastoji  se  vec  u  najdrevnije  doba 
ud  dvaju  kotara,  od  »Vrhovljav;  (montes  s.  (latherinaei  i  »Polia« 
(Campus I.  Svaki  pake  kotar  ima  vise  manjih  »zaiednica,«  kako  i 
dauas,  te  se  i  u  starije  vrijeme  zovu  sucije  (iudicatus).  Ove  sucije 
obicno  se  u  starije  vrijeme  zovu  takodjer  i  opcinama  (universitas 
nobilium),  tako  primjerice  Donja  Lomnica  god.  1454.;  a  jos  u  starije 
doba  zovu  se  one  kao  i  cijela  opcina  samo  »plemeniti  jobagioni, 
gracani«  itd.  Tako  se  godine  1279.  spominje  Donja  Lomnica,  go- 
dine  1346.  Mraclin  itd.  Bile  je  od  prilike  toliko  sucija,  koliko  je 
bilo  i  sela. 

Manja  sela,  koja  su  naseljena  od  kojeg  velikog  sela,  spadala 
su  pod  suciju  svoga  maticnog  sela.  Tako  selo  Lazi  kod  Mraclina 
vazda  se  ubrajalo  u  suciju  mraclinsku,  pak  i  K'akarje  pribrajalo  se 
s  Uovinjakom  I'lesu,  i  jos  danas  cini  Pleso-Kakarje  jednu  suciju,  dok 
Je  Ilovinjak  nestao.  U  suciju  Cerovski  vrh  spada  selo  Jerebic,  u 
Dragonozec  Havidic-selo  i  Lipnica,  u  Gornji  Lukavec  Markusevec,  u 
Donji  Lukavec  Gornja  Lomnica,  u  \'ukomeric  Petravci,  u  Kurilo- 
vec  Kusanec. 

Ovakuve  sucije  ne  samo  da  su  bile  ovlastene  na  imovinu  op- 
cinsku  (sume,  pasnjaci),  vec  su  i  same  imale  svoju  posebnu  imovinu, 
na  koju  bijahu  ovlasteni  samo  pripadnici  doticne  sucije.  Zato  evo 
cesto  vidimo,  kako  listine  govore  o  posebnom  teritoriju  stanovitog 
sela  (terrae  nobilium,  generationis  de  .  .  .).  Ove  posebne  zajednice 
razvise  se  opet  na  osnovi  rodnoj  i generation  Tako  je  rod  kuri- 
lovecki  (Kurlai,  dubranecki  iDobran),  jerebicki,  donjo-lomnicki,  itd- 
drzao  zasebne  svoje  posjede,  koji  su  vise  puta  ustanovljeni.  Na 
celu  tim    sueijama    stajahu    suci   (index),    koji  su  i   u   upravnom  orga- 

■  1.  33  i). 


nizmu   cjelokupne    plena,    opcine  turopoljske    imali  svoj   odredjeni  dje- 
lokrug. ' 

Danas  se  uprava  pojedinih  sucija  vodi  po  iistanovama  zakona 
o  uredjenju  Turopolja  od  gixl  1895.  i  po  pravilniku  fstatutu).  sto  ga 
svaka  sucija  ima  da  sastavi  po  svome  zastupstvu.  Taj  statut  ima  da 
potvrdi  zem.  vlada,  a  da  ga  prije  odobri  zastupstvo  plem.  opcine  tu- 
ropoljske i  sam  zupan,  i  o  njem  izreCe  svoje  mnijenje  upraviii  odbor 
zupanije  zagrebacke. 

Svaki  takav  pravilnik  imade  sadrzavati  posebne  ustanove,  od- 
redjene  za  sucije. 

Na  celu  cjelokupne  pi.  opcine  turopoljske  stajase  od  vajkada 
zupan,  kojemu  bijase  podredjen  podzupan  (za  Vrhovljej,  biljeznik, 
fiskus,  lugari,  kapetan,  ka;telan,  zastavnik,  satrap,  sluga,  a  kasnije  od 
god.  1749.  blagajnik  i  napokon  u  novije  vrijeme  odvjetnik.  O  svim 
ovim  sluzbama    govori  se  potanko    u    daljnim    odnosnim    poglavljima. 

Opdinska  sveza  u  Turopolju  bivala  je  s  vremenom  sve  tjes- 
nijom  i  jacom,  a  nar6cito  u  vrijeme,  kada  su  razni  medvedgradski 
gospodari.  ugnjetavali  Turopoljce. 

Oko  uredjenja  opcine  turopoljske  stekao  je  neumrle  zasluge 
turopoljski  zupan  Matej  Slatinski  (Zalathnoky).  Njegovo  je  za  cijelo 
djelo  obnova  turopoljskoga  bratstva  god.  1560.  Dne  15.  februara 
1560.  dodjose  pred  zagrebacki  kaptol  pretstavnici  svih  turopoljskih 
sela  :  Kobilica,  Kurilovca,  Hrasca,  Vel.  Mlake,  Plesa,  Kakarja,  Ilovi- 
njaka,  Vel.  Gorice,  Male  Gorice,  Rakitovca,  Busevca,  Luzja,  Mraclina, 
Kusanca,  Trnovca,  Donje  i  Gornje  Lomnice,  Malog  Obreza,  Gornjeg 
i  Donjeg  Lukavca,  Luzja,  Dubranca,  Rodmanca,  Vojnosca,  Jerebica 
Cerovskog  vrha,  Ratkovrha,  Vukomerica,  Bukovcaka,  Dragonozca  i 
Gustilnice.  Ovi  se  svikoliki  proglasise  bracom  (fratres  adoptivi  et  , 
condivisionales),  i  ustanovise  uredbe  svoje  opcine,  kako  su  od  vaj- 1 
kada  bile  obicajne.  Tu  se  ustanovljuje  red  izbora  zupana,  sudbenost 
zupana,  gradjanski  i  kazneni  sudbeni  postupak  i  nasljedno  pravo 
turopoljske.^  Na  tome  statutu  razvijala  se  dalje  plemenita  opcina  tu- 
ropoljska.  Njime  bijase  polozen  temelj  danasnjoj  plem.  opcini  turo 
poljskoj.  Potonje  kraljevske  darovnice  (1560.)  pruzale  su  opet  si- 
gurnost  za  teritorijalnu  cjelinu  Turopolja. 

Vec  te  godine  vidimo,  kolik  bijase  opseg  Turopolja.  Od  toga 
ali  vremena  neka  su  sela  nestala,  neka  se  opet  javljaju  nova,  nase- 
Ijena  od  starih   sela.'' 

*  Sravni  clanak  o  sucu. 

^  III.  439.-445.  Sravni  potanjc  u  ostalim  poglavljima  u  ovom  djelii. 

'  Potanje  vidi  sv.  I.  (wog  djela:  Mjestopisnc  i  jjovjesne  crtice. 


Zaniniljive  podatke  o  Turopolju  pruza  nam  popis  oci  <rod.  1667. 
Tada  je  bilo  u    »Poliu«   328,  a  u.  >  \'rliovijii«    169  ku6a. ' 

Po  opcinu  vazne  su  jos  povelje  od  g.  1736.  (Eszterhazov  statuti, 
god.    1749.  iregulatorni   statut),  godine    1737.   (privilegij  za  pecat)  itd. 

Za  danasnje  odnosaje  dakako  vrijedi  zakon  o  Turopolju  od  g. 
1895.,  kojim  je  pleni.  opcina  turopoljska  dobila  skroz  novo  lice.  Usta- 
nove  tog  zakona  samo  se  djelomice  osnivaju  na  starim  uredbama. 

Prema  odredbi  toga  zakona  duzna  je  plem.  op6ina,  kao  i  svaka 
sucija  sastaviti  si  svoj  posehni  pravilnik  iliti  statut.  Taj  statut  ima 
da  sadrzaje  ustanove: 

a)  glede  evidencije  nepokretne  i  pokretne  imovine  piemen ite 
opcine  turopoljske  i   plemenitih  sucija  ; 

b)  glede  uredjenja  i  nacina  vodjenja  temeljne  knjige  svili  ovla- 
stenika   ukupne   plem.   opcine   i   plem.   sucija; 

CI  glede  ovla.stenistva  clanova  plem.  opcine  turopoljske,  navla- 
stito  glede  mjere  i  nacina  ovlastenistva  na  imovinu  svim  zajednicku 
i  skuynu  imovinu  pojedinih  plem.  sucija,  napose  u  slucajevima  diobe 
dvoniili   mjesta,  zatim  glede  statutovine  za  nove  ovlastenike ; 

di  glede  odnosaja  plem.  sucija  prama  skupnoj  plemenitoj  op- 
cini   luropoljskoj   u  pogledu  imovinskom   i   upravnom ; 

ei  glede  djelokruga  zupana  turopoljske  opcine,  njegovih  prava 
i  duznosti  napram  skupnoj  plem.  opcini,  a  tako  i  plem.  sucijama, 
zatim   glede  mirovnog  odbora  plem.  opcine; 

fi  glede  djelokruga  skupstine  plem.  opcine,  vremena  i  nacina 
njezina  obdrzavanja,  zatim  glede  nacina  biranja  zupana  i  zastupstva 
plem,  opdine ; 

gi  glede  djelokruga  suca  i  zastupstva  plem.  sucija  i  nacina, 
kojim   se  bira  sudac  u  plem.  sucijama; 

b)  glede  duznosti  ovlastenika  obcenitih  i  posebnili,  obzirom  na 
skupnu  plem.  opcinu  i  sucije; 

il  glede  uprave  i  uzivanja  nepokretne  imovine,  napose  skupnib 
suma  i  pasnjaka  i  raspolaganja  pribodom  skupne  imovine,  zatim  glede 
izvr.sivanja  prava  prijekupa  na   dvorna  mjesta; 

ji  glede  izvr.sivanja  patronatskoga  prava  nad  zupama  u  terito- 
riju   plem.   opcine   turopoljske; 

k)  glede  sistemiziranja,  namje.stanja  i  opskrbe  cinovni:5tva  plem. 
obcine  i  plem.  suCija  i  namje.stenika  u  gospodarskoj  i  sumarskoj 
sluzbi. 

Statut  se  moze  mijenjati  istim  nai^inom,  kojim  je  i  stvoren. 

»  IV.  151, 


„Spravisca''  plemenite  opcine  turopoljske. 


-^••1 


Veliko  ili  opce  te  malo  ili  zasebno  „spravisce*'. 

Vec  u  najdavnijoj  dobi  turopoljske  proslosti  obavljahu  se  svi 
vazniji  poslovi,  koji  se  ticahu  cijele  plemenite  opcine  turopoljske, 
na  zborovima,  na  koje  bi  dolazili  svi  Turopoljci.  Narocito  sastajala 
se  opcina  u  zbor,  kad  je  valjalo  izabrati  zupana.  Tomu  imamo 
jasan  dokaz  u  listini  Nikole  bana  cijele  Slavonije  od  26.  maja  1278., 
u  kojoj  se  ustanovljuju  prava  i  slobode  Turopoljaca.  Tu  se  izricno 
veli,  da  nitko  ne  moze  biti  turopoljskim  zupanom,  osim  onaj,  koji 
ce  biti  izabran  zajednickim  njihovim  odobrenjem  (nisi  de  communi 
consensu  eorundem).'  To  dakle  nije  moglo  inace  biti,  nego  na  zboru 
cijele  opcine.  I  takovi  zborovi  jesu  ono,  sto  se  kasnje  zove  » spra- 
viScem«  (congregatio  generalis).  Ovakovo  spravi§ce  (restaratio),  na 
kojem  se  je  birao  zupan  i  ostali  sluzbenici  opcine  (Casnici,  oficiri, 
officiales),  imalo  je  biti  svake  godine.  Na  takovo  spravisce  mogao 
je  doci  svaki  samosvojni  Turopoljac-plemic,  vrseci  tako  svoje  osobno 
pravo  glasa.  Da  li  se  u  najstarije  vrijeme  obdrzavalo  spravisce  uvijek 
na  jednom  te  istom  odredjenom  mjestu,  nije  nam  poznato,  jer  i  u 
novije  doba  drzana  su  turopoljska  spravisca  sad  ovdje  sad  ondje.  Nu 
toliko  bit  ce  sigurno,  da  su  spravisca  vazda   drzana  u  Turopolju, 

Kako  je  receno,  u  svim  vaznim  zgodama  sabirala  se  opcina 
na  spraviscu.  Medju  ovakove  zgode  spadalo  je  takodjer  i  to,  kad  je 
trebalo  braniti  posjed  i  prava.  Cesto  nam  pisma  vele,  da  su  Turo- 
poljci poslali  svoje  izaslanike  pred  kaptoi,  gdje  su  ovi  imali  u  ime 
sviju  Turopoljaca  izjaviti  se.  Oni  to  cine  u  svoje  ime  i  u  ime  svih 
Turopoljaca  (in  ipsorum  necnon  universorum  nobilium  Campi  Zagra- 
biensis  nomine).  Moralo  je  dakle  prije  biti  spravis6e,  koje  je  opu- 
nomo6ilo  zastupnike  plemenite  opcine. 

Osobito    krasan    podatak  o  turopoljskom    spraviscu    pruza    nam 

'  I.  31. 


8 

listina  vrhov.  zupana  LMrika  Kostibcila  i  zupaiia  Tome  iz  Vojnosca, 
izdana  u  Zagrebu  26.  niarta  g.  1455.  Tom  ispravoni  daruje  »ciiela 
opdna  ili  zajednica  sviju  plemica  tako  polja  |(^<ampi  Zagrabiensisj  kao 
i  vrhovlja  (montiumi  crkve  sv.  Kate  djevice  i  mueenice  Kristove,  koji 
jesu,  obitavaju  ili  nastavaju  u  kojim  god  selima,  zvala  se  ova  kojim 
mu  drago  imenom  toli  u  polju,  koli  u  recenom  vrhovlju  spomenute 
crkve  sv.  Kate«,  .  .  .  ^ujedno  bogat  i  sironiak,  jednakom  i  jedno- 
glasnom  te  sloznoni  njihovom  voljom«  sabrana  na  »svom  opcenitom 
i  zajednickom  spraviscu«  (in  generali  at  communi  eorum  congrega- 
tionei,  neke  posjede  crkvi  .sv.  Jurja  u  Odri.'  Jcs  razabiremo  iz  ove 
listine,  da  \e  to  darovanje  bilo  zakljuceno  prije  na  tnropoijskom  sudu 
u  Odri,  a  konacno  oOitovanci  i  ntvrdjeno  na  i tnropoijskom)  sndu  n 
Zagrebu. 

Iz  istaknntoga  jasno  razabiremo,  da  jc  na  turopoljsko  spravisce 
mogao  dolaziti  i  bogat  i  siromali.  Velika  ili  glavna  spravisca  obdr- 
zavahu  se  barem  jedan  put  na  godinu,  jer  je  valjalo  izabirati  zu- 
pana  svake  godine,  a  u  stanovitim  zgodama  sazivalo  se  veliko 
spravisce  i  vise  puta  na  godinu.  Narocito  pocevsi  od  XVIT.  vijeka 
bivalo  je  na  godinu  po  vise  velikih   ili   glavnih   spravisca. 

Za  starije  vrijeme  cini  se,  da  su  glavna  spraviscia  redovito  ob- 
drzavana  svake  godine  negdje  o  Jurjevu,  nu  pocevsi  od  konca  XVI. 
ili  pocetka  X\'II.  vijeka  na  dan  13.  decembra,  t.  j.  na  blagdan  sv. 
Lucije.  Ima  slucajeva,  narocito  u  XVII.  vijeku,  da  se  spravisce  radi 
ratnih  ili  domacih  odnosaja  drzalo  i  prije  toga  roka,  a  po  koji  put 
odgodjeno  je  cak  na  slijedecu  godinu.  Takovi  razlozi  bile  su  ratne 
prilike,  saborsko  zasjedanje  i  slicno. 

Osim  ovog  opcenitog  spravisca  (congregatio  generalis,  com- 
munisi  bilo  je  u  Turopolju  i  manjili  spravisca,  u  koja  se  sastajahu 
samo  plemici  pojedinog  sela,  ili  nekoliko  sela,  u  koliko  su  imala  za- 
jedniCke  interese.  Takovom  spraviscu,  koje  se  kasnije  zove  djeln- 
micno  spravisce  i  congregatio  particularisi,  nalazimo  tragove  vec  u 
XV.  vijeku.  Malo  takovo  spravisce  Mraclincana  sastalo  se  25.  augusta 
god.  1483.  u  gradu  Lukavcu,  gdje  su  svi  plemici  mraclinski  ujedno 
» bogat  i  siromali «  (universi  nobiles  simul  in  unum  dives  at  pauper  de 
Mraczlini  dopitali  Pavhi  Poglediciu  iz  Kurilovca  neka  posjedovna  prava 
u  Mraclinu.'^ 

Takoviii  malih  ili  zasebnih  spra\isca  bilo  je  cesto,  pocam  i»d 
XVII.   vijeka. 

'  1.  .^.39. 
■  11.  3U. 


9 

Glede  spravisca  turopoljskih  nema  sve  dn  XVIII.  vijeka  po- 
sebnih  kakovih  ustanova,  sto  bi  ih  izdala  drzavna  vlast. 

Onaj  prastari  obicaj  stare  hrvatske  plemenske  zupe,  da  je  na 
spravisca  dolazio  svaki  samosvojni  plemic  ili  barem  g-ospodar  pleme- 
nite  zadruge,  doveo  je  do  ninogih  nemira  na  spraviscima,  koje  kod 
dioba  dohodaka,  koje  opet  kod  izbora  casnika  turopoljskih.  Vec  o-od. 
1712.  odlucila  je  plem.  opcina  turopoljska,  da  uredi  novi  naciii  izbora 
svojili  casnika,  te  je  odredjeno,  da  casnici  turopoljski  (ofticiales)  mo- 
raju  pod  kazan  dolaziti  na  spravisca.' 

Kako  nam  je  zapisano  u  XXVIII.  clanku  hrvatskog  sabora  od 
g-.  1749.,  kojim  je  uredjeno  Turopolje,  bilo  je  pogiavitim  razlogom  tih 
nemira  i  smutnja  kod  obnove  casnika  narocito  to,  sto  su  cesto  ne- 
sposobni  i  nezasluzni  Ijudi  htjeli  poluciti  cajiti  turopoljske,  te  su  zato 
obilazili  po  Turopolju  1  Ijude  nagovarali  obecanjima  i  gozbama,  da 
ih  biraju,  a  bilo  je  prilika,  da  su  kod  ovakovih  kortesacija  bucili  i 
zastrasivali,  pa  tako  smucivali  mirne  izbornike. 

Kod  izbora  turopoljskoga  kapetana  godine  1734.  doslo  je  do 
silnih  izgreda.  Bilo  je  tu  buke,  vike,  pogrdjivanja  prisjednika,  raz- 
bijanja  klupa  i  stolova,  a  malo  da  nije  doslo  i  do  umorstva.  To  je  dalo 
povod,  da  je  ban  Josip  grof  Eszterhazy  28.  maja  1735.  pozvao  zu- 
pana  turopoljskoga,  da  dodje  8.  juna  k  njemu  u  Zagreb  i  da  sobom 
dovede  prisjednike,  biljeznika,  kapetana  i  po  dvije  osobe  iz  svake 
sucije,  s  kojima  ce  raspravljati  »o  spasonosnim«  svojim  namjerama. 
Opcina  turopoljska,  sabrana  na  svome  spraviscu  u  Velikoj  Gorici  31. 
maja,  pokori  se  pozivu  bana.'^ 

Kako  su  ovi  sa  banom  vijecali,  nije  nam  poznato,  no  posljedak 
bio  je  taj,  da  je  ban  isti  dan,  8.  juna,  izdao  u  Zagrebu  odredbu, 
koja  odredjuje  nacin,  kako  da  se  obavlja  izbor  casnika  turopoljskih 
(restauracija).  Ovu  odredbu  izdao  je  izvorno  u  dva  primjerka,  i  to 
jedan  latinski,  a  drugi  hrvatski  pisan  i  potpisan.  Oba  su  pisana  na 
papiru. 

Stari  obicaj,  zasnovan  na  starom  hrvatskom  pravu,  da  su  svi 
samosvojni  plemici  turopoljski  mogli  dolaziti  na  spravisca  i  ondje  go- 
voriti  i  glasovati,  nazivlje  ban  stetnim,  od  nikoga  priznatim,  neodo- 
brenim,  te  drzi,  da  je  u  protuslovlju  s  turopoljskim  privilegijima.  Ban 
je  uvjeren,  da  bi  taj  obicaj,  kad  se  ne  bi  dokinuo,  mogao  imati  po- 
slj adieu,  da  hi  Turopolje  izgubilo  svoja  prava  i  slobostine. 


'  Acta  congreg.  a.  1712.  fasc.  M.  Nr.  429.  u  turop.  arkivu 
'  IV.  249. 


10 


Odredba  ova  sastoji  od  7  tocaka,  koje  u  glavnom  govore  o 
izbornom  spravi§6u  (restauracijai. 

U  prvoi  tocki  odredjuje  se,  da  /.upan  ima  svim  sucijama  na 
vrijeme  obznaniti  dan  izbora.  Sudac  svake  sucije  duzan  je  sazvati 
skupstinu  svoje  sucije,  na  kojoj  (ie  se  izabrati  oni,  koje  ce  predlo^iti 
izboru  fkandidacija).  Sudac  male  suCije  ima  tada  doci  na  izborno  spra- 
visce  sam,  a  onaj  vece  jos  s  jednim  bratoni  Turopoljcem  iz  svoje  sucije, 
i  tamo  glasovati  pismeno,  predav§i  glasovnice  prisjednicima.  1  prisjed- 
nici  imadu  pismeno  glasovati.  Biljeznik  pod  prisegom  brojiti  glasov- 
nice, pa  onaj,  koji  je  dobio  najvise  glasova,  smatra  se  izabranim. 

Druga  toika  odredjuje,  da  se  Casnikom  turopoljskim  mo^e  iza- 
brati svaki  Turopoljac  —  plemic,  koji  ne  stoji  u  nikakovoj  sluzbi  niti 
na  Krajini  niti  u  kojem  "generalatu.  jedino  prisjednici  izuzeti  su  od  te 
ustanove,  a  njihova  je  sluzba  dozivotna. 

Treda  toCka  nalaze,  da  se  u  svrhu  rcda  i  sigurnosti  slobod- 
noga  vijecanja  i  glasovanja  na  spraviscinia  ima  zupan  brinuti,  da 
budu  gradske  stra/.e  u  Lukavcu  pojaCane,  i  da  pristup  na  spravi,*da 
imadu    samo    casnici,    suci   i  ovima  dodijeljeni   plemici    nnanjc  suCijei. 

Tockom  sestom  odredjuje  se  isto  i  za  mala  spravi^da. ' 

Premda  je  ova  odredba  banova  —  statut,  bio  valjauo  proglasen 
dostavljen  svim  sucijama,  to  se  ipak  nijesu  ustanove  njegove  vr.^ile 
kako  je  trebalo.  Vec  iste  godine  prigodom  izbora  o  I.ucijinom  iza- 
bran  je  biljeznikom  Plepeli(i,  premda  je  bio  vojvodom  na  Krajini. 
Zato  ban  Eszterhazy  28.  decembra  zahtijeva,  da  ili  jednu  ili  drugu 
sluzbu  napusti.  Tako  je  i  god.  1737.  izabran  Miksic  kapetanom  turo- 
poljskim, makar  je  bio  vojvodom  na  Krajini.  I  tad  je  ban  trazio,  da 
so  na  jednoj   od  ovih  casti  zabvali.^ 

Jos  vecih  nereda  i  gungula  bilo  je  na  izbornom  spraviSciu  o 
Lucijinom  godine  1746.  Izbor  je  mirno  i  valjano  obavljen.  Izabrani 
su  bili :  zupan  Gjuro  Pogledic,  pukovnik,  biljeznik  Janko  Miksic,  kapetan 
Nikola  Arbanas,  fisku.s  Mato  Sipui^ic,  zastavnik  Mato  Haramincic, 
opdinski  (sluga)  Jure  Sipusic,  lugari  Janko  Arbanas  i  Mihalj  Augustic, 
detici  Pavao  Fabecic,  Janko  Salic,  Nikola  vSipusic,  Lacko  Pogledic, 
Toma  Cvetnic  i  Mato  Cuncic.  Kada  su  nato  izbornici  izlazili  iz  grada, 
priskocio  je  k  biljezniku  priseznik  Juraj  Ligutic,  pa  istrgne  iz  ruku 
biljeznikovih  zapisnik  o  izboru,  te  poderavSi  ga,  izjavi  javno,  da  ne 
pnznaje  izabrane    casnike.    Nato  se  svi  povrate  u  grad  osim  zupana, 


'  IV.  250.-257. 
»  IV.  258.  266.  267. 


11 


Skrlca,    Ligutica,    Stepanica    i    Pavla    Modiea,    te  ponovno    ucine    za- 
pisnik  o  izboru. 

Lig-utic  je  taj  izbor  dojavio  banu,  isticuci  valjda  narocito  pro- 
tuzakonit  izbor  zupana  kao  krajiskog  pukovnika,  te  oznaci  Ivana 
Miksica  zacetnikom  toga  protuzakonitog  postupka  na  izboru.  I^>an 
Eszterhazy   odmah     je    nalozio    biskupu    zagrebackom   (Ijuri   Hranjugu, 


Dvorana  u  <fradu  Lukavcu,  u  kojoj  se  do  god.  1848.  drzala  turopoljska 

spravisca. 

kao  banskom  namjesniku,  da  glede  toga  provede  istragu.  Biskup 
odmah  19.  februara  1747.  upravi  pismo  na  opcinu  turopoljsku,  kojim 
ju  obavjesti  o  istrazi,  i  poziva  ju,  da  se  prigodom  istrage  mirno  pona.sa, 
i  da  podnese  spise  o  torn  zadnjem  izboru.  Izaslani  budu  u  Turopolje 
kanonici  Mato  Turina  i  Gjuro  Berkoviti,  koji  su  20.  februara  i  siije- 
de6ih  dana  saslu^ali  u  gradu  Lukavcu  mnoge  svjedoke  iz  Turopolja. 


12 

0\[  su  opisali  izbor  kao  valjann  proveden,  ali  osudjuju  postupak 
lurja  Ligutida,  kojeg  oznacise  kao  denunciianta ;  sto  vise,  izjavio  je 
fiskus  Mato  Sipusid  u  ime  cijele  opc^ine,  da  je  Ligutic  svojirn  postup- 
kom  povrijedio  opcinu  i  da  je  time  postao  nevjernikoni  zajedno  sa  svojim 
ortacima,  uslijed  cesa  gubi  za  vazda  svoju  cast  i  ne  moze  nikad  vise 
pi)luciti  kakovu  cast  u  opcini  turopoljskoj. 

Ligutid  je  dalje  rovario  protiv  izabranog  turopoljskog  casnistva 
iznasajuci  opet  razne  povrede  zakona.' 

Nije  onda  ni  cudo,  da  je  hrvatski  sabor  god.  1748.  5.  i  slije- 
decih  dana  mjeseca  augusta  clankom  XXIV.  odredio,  da  se  zakonitim 
putem  uvede  novi  red  za  opcinu  turopoljsku  i  da  se  pozove  ista 
opcina,  da  predlozi  svoje  privilegije,  koji  ce  se  prouciti,  i  na  temeljii 
ovih  sastaviti  novi  red.  Opcina  je  saboru  podnijela  hrvatski  pisane 
prijedloge.'"^ 

Tako    je    doslo    evo    do    toga,  da  je  hrvatski  sabor  god.    1749. 

5.  i  shjedecih    dana    mjeseca  marta,    clankom    XXVIII.    >^0  uredjenju 

opcine  plemica    Turopolja*    stvorio    zakon  za  Turopolje.    Tim    sabor- 

skim  clankom  prihvaceni   su  u  cijelosti  prijedlozi  opcine,  do  nekih  ne- 

.  znatnih  promjena. 

Glede  spravisda  odredjuje  zakon  slijedece : 

Tocka  prva :  Zupan  ili  njegov  zamjenik  ima  cetiri  dana  prije 
izbornog  spravisca  (restauracije  o  Lucijinom)  proglasiti  svim  selima, 
da  mogu  na  izborno  spravisce  poslati  svoje  suce,  i  to  sela  gdje  su 
dva  suca,  obojicu,  a  gdje  je  samo  jedan,  ovoga  i  jos  jednoga  »ra- 
zumnejesega«. 

Druga  tocka :  Na  spomenuti  dan  imadu  ovi  doci  u  grad  Luka- 
vec  i  tamo  se  postaviti  na  mjesto,  koje  im  bude  odredjeno. 

Tocka  treca :  Na  tome  spravisdu  ima  biti  potpun  broj  prisjed- 
nika  (12i;  ako  bi  koji  manjkao  budi  sto  je  umro  ili  se  zahvalio,  ima 
se  ponajprije  na  njegovo  mjesto  birati  novi,  da  se  tako  »plemeniti 
magistratug  opcinski  napuni«. 

Tocka  cetvrta  do  jedanaeste  uredjuje  red  izbiranja  zupana  i 
ostalih  opdinskih'  casnika.'' 

Tocka  Cetrnaesta  zabranjuje  svaku  kortesaciju  u  svrhu  izbora : 
svako  nagovaranje,  mitenje,  a  gosdenja  naodrjei^itije  se  osudjuje.  Tko 
bi  se  to  usudio  ciniti  >tak()v  kakti  zburkavec  i  razvalitelj  konstitutih«, 
ne    samo    da    se    takovim   putem  zadobljenih   casti   ima  ]i>5iti,    »nego  i 

'  IV.  2(><).-289. 

^  O  torn  vidi  OfliiosiKi  pos^lavlj.i:  O  zupanu  ltd. 


13 

nadalje  svakojackili  castih  nemog-ucem  i  uevredeii  po  startsih  sudu  i 
na   tiskusevu  protestaciju  ima  se  zreci*. 

Spravisce  turopoljsko  drzano  3.  januara  <rod.  1774.  u  tocki  de- 
vetoj  zaklJLicilti  je,  da  se  dan  restauracije  prenese  sa  13.  decembra 
iLucijinai  na  dan  3.  novembra. '  Time  je  promijenjena  ustanova  prije 
spomenutoga  sabor.  clanka,  ali  ne  za  dugo.  Istina,  slijedeca  restaura- 
cija  drzala  se  doista  3.  novembra  god.  1774.,  ali  kasnije  je  opet  bilo 
po  starom. 

Jos  je  jednom  izneseno  pred  hrvatski  sabor  pitanje  glede  turo- 
poljskog  izbornog  spravisca  —  restauracije.  Bilo  je  to  god.  1832.,  kad 
je  plemenita  opcina  turopoljska  na  svomu  spraviscu  16.  maja  u  gradu 
LukavcLi  stvorila  na  osnovi  jur  postojecih  uredaba  novi  statut  i  zamo- 
lila  hrvatski  sabor  (19.  maja),  da  taj  statut  potvrdi,  najme  red,  sto  ima 
vladati  prigodom  restauracija."  Posto  se  tadasnji  podzupan  zagrebacki 
Mirko  Lentulaj  izjavio,  da  se  zelji  Turopoljaca  moze  zadovoljiti,  jer  is- 
punjenje  ove  nije  u  opreci  sa  zakonom,  a  nikomu  na  stetu,  to  je  hrv. 
sabor  clankom  devetim  god.  1832.  dne  23.  i  slijedecih  dana  mjeseca 
maja  ove   » statute*    uzakonio.    Taj  statut   sastoji  se  od  dviju    tocaka : 

1.  Restauracija  ima  se  drzati  svake  godine  na  Lucijino  (13.  de- 
cembra). Ako  taj  dan  pada  na  nedjelu,  onda  ima  biti  restauracija  od- 
mah   slijedeci    dan. 

Na  ovo  restauraciono  spravisce  ne  treba  vise  kako  dosele  naro- 
cito  pozivati  prisjednike,  potprisjednike  i  ostale  casnike.  Ako  ne  bi 
dosao  zupan  ili  njegov  zamjeuik,  to  ima  predsjedati  najstariji  prisjednik. 

Ako  bi  u  to  vrijeme  zasjedao  hrvatski  sabor,  ima  se  ovo  izborno 
spravisce  drzati  cetrnaesti  dan  nakon  dovrsenoga  sabora  (u  Zagrebu), 
takodjer  bez  ikakvog  posebnog  pozivanja,  a  narocito  ako  bi  zupan 
ili  njegov  zamjenik  promasio  izdati  za  to  poziv. 

2.  Prisjednici,  koji  od  tada  odu  iz  Turopolja  ostavivsi  svoje  po- 
sjede,  smatraju  se  kao  da  su  se  zahvalili  na  casti,  sto  ima  i  opcina 
uvaziti ;  na  njihovo  se  mjesto  biraju  novi.'^ 

Zakon  od  1.  maja,  god.  1895.  o  uredjenju  plemenite  opcine  tu- 
ropoljske  priznaje  turopoljska  spravisca,  u  kojima  sudjeluje  zastupstvo 
opcinsko  od  36  lica.  Ovlastenfci  svake  pojedine  sucije  —  a  ima  ih  22 
lica  —  biraju  izmedju  sebe  po  jednoga,  a  sucije  Mraclin  i  Kuce  po 
dva  clana  na  godinu,  a  ova  dvadesetcetvorica  biraju  dvanaestoricu 
izmedju  pismenih    ovlastenika    bez    obzira    na    plemenite    sucije    i    to 


'  Congregationalia  a.  1774.  u  turopolj.  arkivu. 
''  IV.  449.-451. 
*  IV.  448.  449. 


14 

ua  dozivotno.  Ova  dvanaestorica  su  zapravo  ono  12  nekadasnjih 
»a§esora«. 

Akoprem  zakon  ne  odredjuje  dan  izbora,  ipak  se  taj  izhor  drzi 
redovito  na  Lucijino  kao  nekada.  Zupan  se  bira  na    10  crodina. 

Djelokrug  turopoljskih  spravisca  jest  slijedeci: 

Spravisca  djelomicna  iparticularisi  pak  i  izborna  (restauratio) 
bavila  se  svim  mogucim  oranama  uprave  opcine  turopoljske.  Tu  se 
doznacivahu  drva  iz  opcinskih  suma,  raspisiva§e  porez  i  ini  nameti 
u  svrhu  uzdrzavanja  opcinskih  zgrada,  gradnja  i  t.  d. ;  Cinile  se  od- 
redbe  glede  uprave  i  gospodarstva  sa  sumama,  glede  sajmovnih  do- 
hodaka,  glede  krcmarenja,  mesarenja,  berbe,  ribolova,  krcevina,  zirovine 
itd.  Tu  se  birahu  zastupnici  (ablegati)  za  hrvatski  i  zajednicki  hrvat.- 
ugarski  sabur  ido  g.  1848.),  odredjivahu  se  pocasni  darovi  banu  i  dru- 
gima,  raspravljase  se  o  vojnim  pitanjima,  u  koliko  je  Turopolje  bilo  pod- 
redjeno  banskoj  vojnickoj  vlasti,  odredjivahu  se  straze.  Polagahu  se  ra- 
cuni  o  opcinskoj  upravi.  Raspravljase  se  o  pravima  i  duznostima  op6ine 
kao  patrona  zupa  u  Vel.  Gorici  i  Dubrancu.  Tu  se  primahu  u  bratstvo 
novi  clanovi  i  cinila  se  darovanja  po  opcinu  zasluznim  muzevima,  do- 
zvoljavase  se  uzivanje  zemalja  i  pasnjaka,  cinila  se  darovanja  crkvama 
i  si.  Tu  se  stvarahu  odredbe  glede  gradnje  cesta,  mostova,  uredjivahu 
maltarine  i  prevoznine.  Dijehse  se  prihodi  i  davahu  u  zakup  opcinske 
zemlje.  Uredjivahu  se  odnosaji  sa  kmetovima.  Uredjivahu  se  dohotci 
opcine.  Jedino,  sto  je  spadalo  lih  na  izborno  spravisce,  bio  je  izbor 
casnika  opcine  turopoljske. 

Djelokrug  turopoljskih  spravisca  mnogo  je  suzen  pocevsi  od 
vremena  cara  Josipa  II.,  narocito  za  tranceske  vlade  i  dobe  apso- 
lutizma ;  danas  imaju   spravisca  samo  gospodarski  djelokrug. 

Spravisca  sucija. 

Osim  spomenutih  opcih  i  posebnih  spravisca  plem.  opcine  turo- 
poljske, imamo  jos  i  spravisca  pojedinih  sucija.  Za  primjer  uzet  demo 
staru  nekoc  suciju  Pleso-Rakarje-Ilovinjak,  sada  samo  Pleso-Rakarje 
zvanu.  Ova  najme  sucija  ima  sacuvane  svoje  zapisnike,  koji  pocinju 
god.  1642.  i  sezu  do  god.  1746.  U  ovim  zapisnicima  naziva  se  ova 
sucija  >:plemenitom  opdinom«,  a  vrlo  rijetko  »kotarom«,  dok  se  cijela 
plem.  opdina  zove  redovito  >'plem.  opcinom  turopoljskom«.  Sama  pako 
spravisca  nazivlju  hrvatski  >  redovito  spravisce «,  »navadno  spravisce «, 
»plemenito  spravisce"  i  »skup  spravljena  opdina*  ili  opet  latinski : 
»generalis  nubilium  congregatio«,  x congregatio  nobilium*.  a  u  novije 
vrijeme     conventicuhi   nobilium«.  Spravisca    drzana    su,    kao  i  danas, 


15 

u  plemickom  dvoru  suca.  Odlucujuci  glas  u  lim  spraviscima  imala  su 
samo  »plemenita  braca*,  »plemeniti  Ijudic.  Neplemice  zovu:  »ne- 
plemeniti«,  »muzi«  i  »kmeti;<.  Pojedini  plemici  nose  katsto  naslov 
»knez«,  koji  naslov  nalazimo  i  drugdje  po  Hrvatskoj.  Na  danasnjim 
spraviscima  sucija  imaju  i  neplemici  pravo  glasa. 

One  osobe,  koje  ovi  zapisnici  zovu  »slobodnima«,  »slobodn)a- 
cima«,  bile  su  za  cijelo  one,  koje  su  imale  pravo  —  »slobodu«  uzivali 
zajednicku  nekretnu  imovinu  plemiiia ;  ovo  su  pravo  plemici  radi  ka- 
kove  krivnje  i  uskratiti  mogli. 

Na  celu  sucije  stajao  je  »sudac«,  »iudex  nobilium«,  a  zovu  ga 
»gospon  sudec«  pace  i  »njihova  milost«.  Izbor  suca  bio  je  svake 
godine;  tako  u  sucije  Rakarje-Pleso-Ilovinjak  na  dan  sv.  Blaza  (3.  febr.), 
Sudac  bio  je,  kako  je  to  i  danas,  vazda  plemic,  koga  su  mogli  i  od 
godine  na  godinu  potvrditi  u  njegovoj  sluzbi.  Uz  suce  birani  su  i 
njegovi  pomocmci  »vojvode«,  »detici«,  »kljucari«  i  »pisar«,  koji  je 
pisao  potrebna  opcinska  pisma. 

Svaka  sucija  imala  je  i  svoju  opcinsku  skrinju,  u  kojoj  se 
cuvali  opcinski  spisi  i  novae.  Obicno  su  te  skrinje  hrastove  i  oko- 
vane  zeljezom.  Tako  n.  pr.  u  Donjoj  Lomnici,  Plesu  ltd.  U  Plesu  cuvao 
je  sudac  jedan  kljuc  od  opcinske  skrinje,  a  dva  »kljucara«  druga 
dva  kljuca. 

Da  u  glavnim  crtama  viditi  mozemo  rad  ovakovih  sucijskih 
spravisca,  priop6ujemo  sadrzaj  spravisca  sucije  Pleso-Rakarje-Ilovinjak, 
kako  ga  je  prof.  .S.  pi.  Bresztyenszky  u  svojoj  knjizi  » Zapisnici  ple- 
menite  sucije  Pleso-Rakarje  od  godine  1642.  do   1746.«,'  objelodanio. 

Glava  prvoga  spravisca  je  pisana  latinski,  te  glasi  hrvatski : 

» Godine  Gospodina  1642.,  dana  19.  sijecnja,  u  dvoru  poglavi- 
toga  Jurja  mladjega  Plepelica,  u  mjestu  Plesu,  u  Turopolju  i  zupa- 
niji  zagrebackoj  drzane«  —  tu  nedvojbeno  fale  rijeci  —  »skup3tine 
zakljucci«. 

Zatim   slijedi  hrvatski : 

»Mi  vsa  bratja  pleskoga,  rakarskoga  i  ilovenskoga  kotara  uci- 
nismo  suca  kneza  Jurja  starijega  Plepelica  i  ovako  vsi  jedinem  zako- 
nom  za  slobodu  nasu  dokoncasmo  : 

1.  I  najprvo :  Koj  goder  bi  vu  Luscu  hrastovo  drevo  posekel 
prez  suceve  volje  i  dopuscenja  vse  opcine,  da  zapada  birsaga'-  dva 
dukata.^  Ako  bi  ga  pak  vojvode  nasli  sekuc,  da  mu  imaju  vola    vu- 

I  '  Stampano  u  Zagrebu  god.  1889. 
*  Globa. 
'  Pod  »dukatom«   razumijeva  se  1  for.   15  novc. 


16 

zeti ;  ako  bi  vdla  ne  hilo,  lialju  i  sekiru,  sto  hi  vrcdnu  bilo  dva  du- 
kata,  ako  li  <j^a  ne  zavermi,  da  ^^a  iiiiaju  na  doniu  kastigati,  leslor 
da  se  pravdeiio  zvede,  i  takov  hirsa;^-  da  se  ima  za  ohcinu  obermUi, 
sucu  na  ruke  davsi. 

2.  Item.  Ako  bi  j^da  zir  bil  aliti  rodil,  da  nema  vu  Luscu  ni<^dor 
pasti  niti  vu  Gajcu,  kuliku  je  goder  slobode  pleske,  doklam  goder 
vsa  opcina  unutar  ne  pusta,  i  ako  bi  se  nasel,  koj  bi  pasel  vu  re- 
ceneh  sk)bodah,  da  ga  ima  sudec  s  vojvodami  kastigati  za  prvi  put 
pol  dukata,  dru^^i  put  ide  dukat,  trejti  put  prasca  vuzeti  i  to  vse  za 
obcinu  obernuti  da  se  ima. 

3.  Item.  Kako  je  bilo  i  pervo  dokoncano  za  vode,  da  nijeden 
kmet  ne  ima  vlaka  derzati  niti  graje  vu  vodah,  navListito  vu  Plesu, 
Rakarju  i  Ilovenjaku,  tak  ravno  nijeden  plemeniti  clovek  ;  a  sk)bodno 
podpunoma  plemeniti  clovek  vsaki  bude  si  mogel  vlak  derzati  za 
lovlenja,  a  muz  sak,  i  onda  loviti,  kada  vsa  bratja  dokoncaju  i  do- 
puste,  navlastito  po  petke,  subote  i  ostale  poste ;  ako  bi  pak  prez 
dopusdenja  i  privolenja  koteri  god  ribe  lovil,  da  mu  se  ima  taki  vlak 
i  sak  vuzeti  i  lovina  prepovedati. 

4.  Item.  Ako  bi  koj  plemeniti  clovek  ali  kmet  vu  lozah  obcin- 
skeh  kakovu  silu  vcinil,  ili  se  vojvodam  plenjati  ne  bi  dal,  ili  ako 
bi  suca  ili  vojvodu  opsoval,  da  ga  imaju  opcina  taki  kastigati  za 
dva  dukata,  jeden  dukat  obcine,  a  jeden  njemu  za  obsanost ;  ako  li 
bi  pak  udril  suca  ili  vojvodu  koteroga,  tomu  takovomu  taki  se  ima 
slobodu  ziveti  prepovedati,  ako  li  se  pak  vse  obcine  namoli,  i  to 
njim  slobodno  bude,  i  onomu,  ki  pobit  bil  iz  onoga  nakaj  bi  se  na- 
molil,  navlastito  ako  bi  se  na  sest  dukat  vec  ili  menje  namolil,  iz 
toga  da  polovicu  vudrenomu  cloveku  a  polovicu  obciine. 

5.  Item  Prepovedamo  vsi  jedinem  zakonom  vu  slobodah  nasih 
vsako  drevo  poseci,  izlozivsi  samo  grane  i  ternje  pod  jeden  dukat 
birsaga,   a  za  rajno    drevje    dva,  i  to  da  se  za  opcinu    ima  obernuti. 

6.  Item.  Kada  sudec  vucini  spravi§6e  zapovedati,  ter  koj  bi 
god  ne  dosel  vu  spravisce,  da  ga  ima  sudec  kastigati  z  obcinum  za 
dvadeset  i  pet  novae  i  to  za  obc^inu  obernuti. 

7.  Item.  Kada  sudec  vuCini  zapovedati  putov  delati,  da  ima 
vsaki,  tot  plemeniti  tot  muz  tezaka  zadovolnoga  poslati ;  ako  li  ne 
dodje  koteri,  slobodno  ga  bude  sudec  ili  detici  za  dvadeset  i  pet 
novae  pleniti  i  to  s  tezaki  potroi^iti,  ako  li  bi  pak  dete  ili  nezado- 
volnoga  tezaka  poslal,  da  mu  se  ima  motika  vuzeti  ili  pecicu  ali 
halicu  uzeti  i  zapiti  dvadeset  i  pet  novae  a  pute  tot  vu  Plesu,  tot 
vu   Rakarju  i  Ilovenjaku  da  imaju   vsi  skupa   delati. 


17 

8.  Item.  Ako  li  hi  koteri  god  iz  strane  na  Plesu,  na  Rakarju 
i  na  llovenjaku  hotel  si  hizu  napraviti,  ne  hude  je  mogel  niti  smel 
prez  vse  opcine  dopuscenja  i  volje,  ako  bi  mu  pak  prepuscali  na- 
praviti, da  se  ima  vu  nas  kotar  statuvati  i  ima  pervo  platiti  in  specie 
dvadeset  skud,  ako  li  pak  vse  opcine  na  menje  volju  najde,  slobodno 
jim  bude  uciniti,  to  se  i  onem,  ki  se  pripitava,  navlastito  ako  bi  si 
hotel  znovic  hizu  delati,  a  kaj  su  vu  stareh  hizah  slobodno  jim  zi- 
veti  i  ako  bi  se  brati  vu  naseh  kotareh  rodjeni,  vtegnuJi  deliti,  slo- 
bodni  budu  hize  delati  i  slobodum  ziveti  prez  nikakove  statociah 
statuvanja, 

9.  Item.  Dokoncasmo  vsi  jedinem  zakonom,  koji  god  imaju  si- 
noko^e  u  naseh  kotareh  travu  pokosivsi  i  seno  uzemsi,  sinokose  taki 
se  zagajiti  imaju  i  nigdor  ne  ima  pasti  po  njih  prez  vse  bratje  pri- 
volenja  i  dokoncanja ;  ako  li  pak  koj  iz  strane  otavu  po  nas  izga- 
jivsi,  imajudi  med  nami  sinokose,  bude  duzen  zapitka  dati  ako  bude 
hotel  pasti,  da  ima  od  svakvga  marseta  tri  grose  platiti  ili  kak  se 
opcine  namoli. 

10.  Item.  Ako  bi  koteri  ne  hotel  nase  casti  obcinske  prijeti,  su- 
cije  ali  vojvodcine,  da  imaju  obcina  oblast  taki  ga  kastigati  sucu 
vola  sest  dukat  vrednoga  vzeti  a  deticu  tri  dukata  ili  kak  se  opcine 
namole. 

11.  Item.  Dokoncasmo  vsi  jedinem  zakonom,  da  ako  bi  koj  iz 
strane  silom  ali  nocnem  dugovanjem  po  naseh  zitkeh,  sinokosah, 
zemljah,  polojeh  ili  v  doleh  pasel,  ter  se  ne  dal  sucu  ali  vojvodam 
plenjati,  ili  marhu  otimati  hotel,  i  sudcu  potreboca  bila,  vec  Ijudih 
pri  te  takove  marhe  ostaviti,  a  jednoga  po  drugu  bradu  poslati,  da 
imaju  svi  po  nodi  takovu  marhu  dognati,  i  koj  bi  ne  hotel  na  za- 
poved  dojti.  da  ima  jeden  dukat  za  platiti  i  za  opdinu  obernuti  i 
takav  marhu  pogubivsi,  ako  im  volju  naide,  slobodno  im  bude  s  njim 
miloscu   vuciniti. 

12.  Ako  bi  se  vu  slubodah  poderto  drevo  iznaslo,  prepoveda 
se  pod  dva  dukata  birsaga  vzeti  prez  dopuscenja  suca  i  vse  ob- 
cine,  ako  li  bi  pak  koterigod  zmed  brace  lucko  drevo  ah  graju  na- 
secenu  vuzel,  te  takav  ima  se  kastigati  za  dva  dukata  birsaga  i  za 
obcinu  obernuti,  a  njemii,  Cije  je  drevo,  nadomestiti;  to  tulikajse  do- 
koncasmo, da  od  posedobe,  koj  god  se  iznajde,  da  na  protuletje  i.^el 
lozu  ....  krciti  iU  gde  kaj  obcinskoga  prigradil  ali  prikrcil,  da  se 
ima  vu  sesteh  dukateh  kastigati  i  to  za  obcinu  obernuti  i  da  imaju 
z  dobra,  koji  su  god  kaj  prikrcili,  odpuscati  vu  naseh  kotareh,  kaj 
pak  ne  bude  hotel  odpuscati  z  dobroga,  na  to  takovo  gospona  spana 
izpeljavsi,  za  trud  njega  milosti  i  strosek  iz  njega  vuciniti  zadovoliti. 

2 


18 

13.  Ileiu.  Navadili  su  se  nekteri  zined  bratje  plote  razgraiti  i 
odnasati,  navlastito  pri  setvali,  pasinceh  i  sinokosab,  to  se  vsakoniu 
prepoveda  pod  ziiublenjem  sloboJe,  a  koteri  je  pak  .  .  .  .  i  zvedevsi 
takvoga  slobodno  sudec  kastigati  i  s  vojvodami  za  dva  dukata  ili 
kak  se  naiTH)!!   i   to  za  ubcinu  obrnuti. 

14.  Item.  Dokoncano  je,  da  od  straiie  Ijudi,  koji  iniajii  u  iiaseli 
kotareh  zemlje,  ali  sinokose  na  graje,  da  je  imaju  graditi,  gde  li  bi 
ne  hoteli,  ter  se  drugomu  komu  god  iz  one  graje  kvar  bi  einil,  da 
ima  precenjeni  kvar  platiti,  ako  li  bi  ne  hotel,  da  ga  ima  sudec  opo- 
menuti,  da  gradi  ili  kvar  plati,  ako  ne  slobodno  bude  sudcu  tomu 
takvomu  marse  vuzeti,  za  kvar  naplatiti  iz  marseta,  a  to  drugo  za 
obdinu  obrnuti,  ravno  tak  i  med  vsu  obcinu,  te  takov,  koj  bi  se 
znasel  ter  z  njegove  graje  kvar  Si  cinil  drugomu,  i  to  da  ima  sudec 
kastigati  i  kvarnika  naplatiti  kak  je   i  gore  vec  napisano. 

15.  Item.  Ako  bi  koj  zmed  obdine  vu  slobodah  naseb  obCiinskeh 
drevo  podezgal,  podbelil,  podkopal  ali  obsekal,  da  ima  se  iz  takvoga 
birsag  dva  dukata  vrednosti   vuzeti,  i  za  obcinu   obernuti. 

16.  Item.  Ako  bi  koj  god  zmed  vse  obcine  vu  nasem.  spra- 
viscu  znasel  se,  koj  bi  drugomu  obsanu  rec  rekel,  tatbinom  ali  ka- 
kovem  neposteneni  dugovanjem  obsanil,  ili  nase  dokoncanje  pred  kem 
goder  stranjskem  povedal,  te  takov  izdavec  ima  slobodum  vei.  ne 
ziveti,  prepovedavsi  mu  ju,  za  obsanost  reci  pako  dva  dukata  bir:5aga, 
pol  obsanjenom   a  pol  obcine  <. 

Prastari  obicaj  sucijskih  spravisda  nije  dokinut  ni  zakonom  o 
uredjenju  Turopolja  god.  1895.  To  spravisce  se  danas  nastavlja  u 
skupgtinama  sucija,  u  koje  imadu  dolaziti  svi  ovlastenici  pojedine 
suCije.  To  je  zastupstvo  plem.  sucije,  kojemu  na  celu  stoji  sudac. 
Ta  je  ustanova  u  skladu  sa  t;  34.  zakona  o  uredjenju  zemljisnih 
zajedn.ca  od  25.  aprila  1894.  Na  svakoj  skupstini  sucije,  o  sazivu 
koje  mora  biti  obavijesten  i  z,upan;  ima  se  voditi  zapisnik.  Taj  se 
ima   podnasati  zupanu   na  odobrenje.' 

Zastupstvo  sucije  ima  na  svojoj  skupstini  sastaviti  pravilnik 
'statut),  koji  mora  odobriti  zem.   vlada. 

Kao  jo^  jedan  primjer  zakljuCaka  spravisca  sucijskih  dodajenio 
slijededu  ispravu  sucije  kobilicke  : 

Anno  domini  1699.,  die  3.  mensis  decembris,  in  donio  nobilis 
Krancisci  Szeuer,  iudicis  nobilium  posessionis  Kobillicb  et  comitatu 
Zagrabiensi  existenti  habita. 

Mi    braca    Kobillinci    dajenio    na    znanje    vsim   i   vsakomu,    pred 

'  .Sravni  poglavlje  o  zujjanu  tinopoljskom. 


19 

kojeh  postuvani  obraz  ovo  nase  otvorno  pismo  dohodi,  da  smo  opro- 
stili  controversiu  Vranicu  Matceku,  zetu  Berkovic  Magde  skupa  s 
iiJLim  stojecemu  ovdi  vu  Kobillicah  radi  statutorije,  za  koju  nasu 
Ijubav  sebi  izkazami  imeiiovani  Vranic  skupa  s  punicuni  svojum  stu- 
jcci  dal  nam  je  pol  vedra  vina,  k  tomu  sto  je  premogel  postni 
daii  k  stolu,  i  zato  receni  Vranic,  ako  bi  gd  od  onde  gda  njego\- 
surjak  zbantuval,  ter  bi  moral  drugde  hizu  delati,  vu  kutaru  kobilin- 
skom,  vsum  slobodum  zivit  budi,  tak  ondi  s  punicum  stojeci,  kak 
drugde  hizu  nacinivsi,  intra  metas  dictae  possessionis  Kobillic  et  in 
comitatu  Zagrabiensi  existentis  habitae,  zivel  budi  on  i  njegov  ostanek 
kak  i  ostala  bratia  Kobillinci  stoje(ii  vu  Kobillicah.  Ove  pogodbe  pri- 
voliahmo  dole  imenovani  knez  Mikula  Dyankovic,  Juraj  Kirini6,  Caspar 
i  Grgur  Gyuranic,  Helena  Plepelic  ostavljena  Jurja  Jurinica,  Pavel 
Skvorc,  Juraj  Baca  alliter  Hranec,  Juraj  Czibacic.  Die  et  anno  qui- 
bus  supra. 

Coram  me  Francisco  Szeur, 
iudice  nobilium  possessionis  Kobillich,   m.  p.' 

'  Izvoinik  u  kr.  ztm.  arkivu  u  Zagrebu. 


Zupan. 


Od  prvoga  casa  kako  se  je  staro  pleme  turopoljsko  nastanilo 
u  dana§njoi  svojoj  postojbini  i  razvilo  se  do  plemenske  zajednice 
—  zupe  —  imalo  je  za  cijelo  svog  poglavicu,  starjesinu,  sto  ga 
pisma  XIII.  vijeka  zovu  » comes  terrestris«,  a  kasnije^  zuppan « , 
»suppanus.<  i  napokon  »zupan«  plem.  opcine  Turopolja  (Campi  Z;;- 
grabiensis,  (lampi  Turopolya). 

Kad  su  26.  maja  god.  1278.  u  Zagrebu  na  lirvatskom  saboru, 
a  pod  predsjedanjem  tadanjega  bana  cijele  Slavonije  Nikole  popisane 
slobostine  i  obicaji  Turopoljaca  (iobagiones  castri  Zagrabiensisi,  na- 
rocito  se  naglasuje,  da  su  to  star  a  njihova  preimuctva  i  slobode, 
a  udobrenje  hrvatskog  plemstva  opet  posvjedoci,  da  ove  slobode  uzi- 
vahu  Turopoljci  »od  vremena  komit  nema  pametara*  la  tempore  cuius 
memoria  non  extat^V^ 

U  nizu  ovih  sloboda  govori  se  i  o  zupanu  turopoljskoii*,  nje- 
govoj  vlasti  i  sudbenosti.  Narocito  se  pako  naglasuje,  da  se  zupan 
(comes  terrestris)  bira  svake  godine  izmedju  Turopoljaca,  i  to  njihovom 
zajednickom  slobodnom  voljom.  Cast  zupanovu  zovu  »zupanstvom  — 
zupanijom«  (comitatus).  Dakle  vidimo,  da  je  ta  uredba  zupana  opsto- 
jala   u  Turopolju  od  pamtivijeka. * 

Prvi  poznati  zupan  turopoljski  bio  je  Volislav  god.  1257."^  Sta- 
riji  nam  nije  poznat  nijedan. 

Zupan  turopoljski  (comes  terrestris)  stajase  ve6  u  najdavnijoj 
poznatoj  nam  dobi  u  nekom  podredjenom  odnosaju  prema  zupanu 
zupanije  zagrebaCke,  koji  je  u  XIII.  i  XIV.  vijeku  istovjetan  sa  ba- 
novim  sucem  (index,  index  Zagrabiensisi.  To  je  razumljivije  i  s  toga, 
sto  su  Turopoljci  nekad  spadali  pod  zagrebacki  grad  (castrumi,  kojim 
je  upravljao  zupan  ( comes  i.  Za  to  evo  god.  1257.  zovc  zupan  za- 
grebacki Tiburcij  turopoljskog  zupana  Volislava  svojim  zupanom 
(Wolizlai  terrestris  comitis    nostril.' 

»  I.  30-31. 

'  I.  13. 
'  1.  13. 


2i 

Taj  visji,  da  iipravo  mocniji  polozaj  zag-rebackoga  2upana,  po- 
kazLije  se  i  u  torn,  sto  sve  do  u  X[V.  vijek  izdaje  sam  zupan  za- 
grebacki  isprave,  koje  se  tifiu  pravnih  posala  Turopoljaca.  Tako  zu- 
pani  zagrebacki  Tiburcij  (1257.  1260.),  Aleksander  (1258.),  Martin 
fl265.),  Inus  (1267.),  Detrik  (1269.),  Ivan  (1343.).'  Kroz  to  vrijeme 
sklapahu  Turopoljci  pravne  poslove  i  pred  zagrebackim  kaptolom. 
Mozda  je  tomu  razlog  i  to,  sto  jos  nije  bila  razvijena  posebna  turo- 
poljska  kancelarija. 

Najstarija  isprava,  koju  je  izdao  zupan  turopoljski,  jest  ona 
zupana  Mikca  (Mikec  comes  terrestris)  god.  1333.  Izdana  je  u  Ci- 
cania.  Akoprem  izricno  ne  veli,  da  je  to  zupan  turopoljski,  nenia 
ipak  dvojbe,  da  je  to  doista  bio  turopoljski  zupan,  jer  nema  traga, 
da  bi  Cice  imale  kad  svoje   »zupane<'.''^ 

Druga  po  turopoljskom  zupanu  izdana,  a  nama  poznata  isprava  o 
pravnom  poslu  izmedju  Turopoljaca  jest  od  god.  1346.  Izdao  ju 
Ivan  Bogdanov,  zupan  turopoljski.^  Od  toga  vremena  izdavahu  zupani 
turopoljski  isprave  ili  sami,  ili  opet  zajedno  sa  zagrebackim  y.upa.- 
nima.  Takovu  prvu  nam  poznatu  ispravu  izdaju  god.  1363.  Grgur  i 
Stjepan,  sinovi  Boromenovi,  zupani  zagrebacki,  zajedno  sa  Petrom 
Stjepanovim,  zupanom  turopoljskim.* 

God.  1376.  izdaju  za  Turopoljce  neko  pismo  Nikola  Virtus,  zupan 
zagrebacki  i  kastelan  medvedgradski,  sa  Ivanom  Grgurovim,  zupanom 
turopoljskim.^  Ovaj  izdaje  tako  pisma  jos  god.  1379.  Vidimo,  da  tu 
u  Turopolju  vrsi  neku  oblast  zupan  zagrebacki,  koji  je  bio  i  kastelan 
medvedgradski.  Kako  iz  predjasnjega  biva  jasno,  taj  je  ovu  vlast 
vrsio  ne  kao  kastelan  medvedgradski,  vec  kao  zupan  zagre- 
backi. 

Ova  cinjenica  nadredjenosti  zupana  zupanije  zagrebacke  moze 
se  i  dalje  ustanovljivati,  ali  za  nas  je  ovdje  od  toga  najvaznija  usta- 
nova  turopoljskoga  statuta  od  god.  1560.  (obnova  bratstva),  i  to  ona 
tocka,  koja  govori  o  izboru  zupana  turopoljskoga,  a  dodana  je  u 
zaporci :  »dok  uvijeke  ostaje  netaknuta  cast  zupana  njihovog  zagre- 
backe zupanije «  (salvo  semper  permanente  honore  comitis  eorum 
comitatus  Zagr abiensis).  Priziv  glede  presude  u  parnic  iiz- 
medju  stranaca  i  Turopoljaca  imao  se  uciniti  na  banski  sud  ili  na 
sud  »velikoga  zupana  njihovoga,  najme  zupanije  zagrebacke*  (in  sedem 

'  I.  13.  15.  16.  ]'.).  21.  54. 

^  I.  51. 

'  I.  60. 

*  I.  76. 

•'  I.  96. 


22 

domini  bani  re^ni  huius  vel  m  a  i  d  r  i  s  cnmitis  eoriini,  videlicet  comi- 
tatus  Zagrabiensis). ' 

Pod  konac  XIV.  vijeka  nastaje  u  toni  t»dnosaiu  neka  promjeiia 
u  toliko,  sto  ona  neposredna  nadredjenost  prelazi  na  medvedgrad- 
skog  kastelana,  docim  je  zupan  zagrebaeki  za  cijelo  bio  u  casti 
i  vlasti  opet  nadredjen  medvedgradskom  kastelanu.  To  se  je  po 
svoj  prilici  dogodilo  onim  casom,  kad  je  oko  godine  1387.  grad 
Medvedgrad  spao  u  ruke  kralja  Sigismunda.  God.  1390.  upravljase 
gradom  Medvedgradom  kastelan  Ivan  Veliki  i Magnus i.  Taj  izdaje 
23.  maja  1390.  zajedno  sa  Petrom  (Ijurinini,  zupanoni  turopoljskim, 
listinu  u  poslu  turopoljskoni,  i  tu  sc  on  nazivlje  »zupan  T  n  r  o- 
polia«.  I  comes  Gampi  Zagrabiensisi."'  Xastajc  pitanje,  sto  je  taj 
» c  o  m  e  s  C  a  m  p  i  Z  a  g  r  a  b  i  e  n  s  i  s «  ?  Na  to  odgovorismo  gore. 
Prema  tomu  mozemo  ovu  cast  >;  comes  ( !  a  m  p  i  Z  a  g  r  a  b  i  e  n  s  i  s« 
najispravnije  hrvatski  oznaciti  sa  »  v  r  h  o  v  n  i  z  u  p  a  n  1'  u  r  o  p  o  1  j  a'<, 
koji  da.sto  ostaje  podredjen  zupanu  zagrebackonni,  u  koliko  je  to  Imo 
neposredni   sluzbenik  bana,  odnosno  kralja. 

Od  toga  vremena,  pak  sve  do  u  X\'i.  vijek  opstajase  ta  cast 
vrhovnog  zupana  turopoljskoga,  koju  obnasahu  samo  sluzbenici  med- 
\edgradske  vlastele.  Od  kako  su  pako  niedvedgradski  gospodari  po- 
svojili  grad  [.ukavec,  redovito  s  malom  iznimkom  je  vrhovnim  zu- 
panom  kastelan  lukavecki.  Takav  se  prvi  put  spominje  Antun  Zeldi 
god.  1481.,''"  a  posljednji  bijase  Ambroz  Gregorijanec,  koji  se  spo- 
minie  god.  1 54 1 .  pod  imenom  >  k  a  p  e  t  a  n  a  t  u  r  o  p  o  1  j  s  k  o  g  a « , 
koja  je  cast  bila  tada  istovjetna  sa  ca.scii  \  rhovnog  zupana,  kako  to 
razabiremo  iz  naslova  Pavla  Mikulica,  »kapetana  lukaveckoga  ili  ti  vr- 
linxiiog  zupana  turopoljskoga. « *  Gregorijanec  ostao  je  u  toj  sluzbi  sve 
do  g(Hl.  1553,  dok  nije  u  ime  Zrinskoga  izrucio  Liikavec  Turo- 
poljcima.' 

Slijed  zupana  turopoljskih  tekaij  je  uz  vrhovnog  zupana.  kako 
\idinio,  i-lo  u  polovinu  X\'I.  vijeka.  Zupan  izdavase  i  pecata.se  sve  turo- 
poljske  isprave,  koje  sadrzavahu  najrazlicnije  pravne  poslove.  On  ih 
izdavase  ili  sam  ili  zajedno  sa  vrhovnim  zupanom,  ali  ime  vrhov- 
noga  zupana  uvijek  je  na  prvoni  mjestu,  a  tako  i  njegov  pecat,  dok 
vrhovni   zupan   nikada    iie   izdaje  sani  isprave   u   poslu   turopoljskoni. 


'  m.  442.   i4;{. 

»  1.  i2t;. 
'  II.  21. 

"  III.  42.  85. 

*  Sravni  clanak  o  ^ratiu   Lukavni   u  1.  sv. 


23 

On  bijase  iieke  ruke  iiad/.orni  orj^an  medvedjrradske  ^ospode.  Ako 
bi  taj  odnosaj  prispodi)biIi  sa  danasnjim  kojim,  niouli  bi  nesto  slicna 
ugledati  u  uredbi  »iiacelnikai<  grada  i  gradskoo-  » vrhovnog  nacelnika«. 

Zupani  turopoljski  nose  u  ispravama  naslov  >•  comes  terrestris«, 
»zupan«,  >zupanus«,  pak  » conies  terrestris  sen  zupanus«,  dok  osam- 
Ijeno,   valjda  uslijed  pisarske  pogreske  citamo  jedared  same  »conies«. 

Djelokrug-  zupana  turopoljskoga  neda  se  opsirno  oznaciti  po 
podacima,  sto  ih  pruza  znanienita  ona  povelja  o  sloboJ§tinama  i  obi- 
cajima  Turopoljaca  od  god.  1278.  Jedino  se  razabire,  da  je  u  slu- 
caju,  ako  se  tko  od  Turopoljaca  (u  sudbenom  postupku)  oglusio  do 
sedmoga  roka,  imao  zupan  od  onoga,  koji  se  oglusio  ubrati  kazan 
za  zupana  zagrebackoga  fiudex)  i  izruciti   mu  ju. 

Dok  nam  je  po  ovoj  vijesti  slabo  poznat  djelokrug  zupana  tu- 
ropoljskoga  te  njegova  x'last  i  cast,  postaje  nam  to  jasnije,  ako  pro- 
ucimo  onu  mnozinu  isprava,  sto  ih  izdavahu  zupani  turopoljski.  A  oso- 
bito  to  sve  popunjuju  ustanove,  koje  se  ticu  zupana,  pobiljezene  u 
povelji,  kojom  je  obnovljeno  turopoljsko  bratstvo  godine  1560.,  u  sta- 
tutu,  koji  je  stekao  i  kraljevu  potvrdu. 

Zupan  zastupao  je  opdinu  turopoljsku  prema  van,  pred  kraljem, 
banoni  i  sudbenim  oblastima  koli  u  Hr\atskoj,  toli  u  Ugarskoj.  On  je 
vodio  sve  parnice  i  razmirice,  nastale  medju  Turopoljcima,  on  je  bio  su- 
cem  prve  molbe  u  gradjanskim  parnicama  ;  progonio,  sndio  i  kaznio  zlo- 
cince,  vrsio  pravo  mat^a,  t.  j.  izricao  kazan  smrti.  U  kaznenim  je 
dakle  stvarima  bio  neogranicen  sudac.  Izricao  globe  i  provadjao  ovrhe. 
<  )n  je  predsjedao  spravisd-ima  ili  sam  ili  po  svom  zamjeniku.  Pod 
ujegovim  pecatom  izdavala  opiina  pisma,  dok  nije  opcini  podijeljen 
posebni   pecat. '   Njegovim    se   pecatom   opominjahu    duznici   na   platez. 

Kako  je  receno,  zupan  je  rukovodio  s\'e  pravne  poslove  u  Tu- 
ropolju  sklapane  medju  7\iropoljcima.  Pred  njini  se  prodavale,  za- 
lagale  i  izmijenjivale  zemlje  ;  dijelila  djedovina,  dosudjivalo  nasljedstvo  ;, 
pred  njim  se  obavljalo  primanje  pobratima  ili  posinka  ladoptacija). 
( )n  je  odredjivao  uvedenja  u  posjed.  Kod  toga  posla  imao  on  svoje 
povjerenike.  U  najstarije  vrijeme  bio  je  u  takovini  poslovima  njego- 
vim povjerenikom  pristav  ipristaldusi.' 

Od  vajkada  je  zupan  turopoljski  ne  samo  kao  pleniic  kralje- 
vine,  vec  kao  glava  plemicke  korporacija  imao  pravo  dolaziti  na  hr- 
vatski  sabor.  Ako  je  zupan  bio  zaprijecen,  izabrala  je  opCina  obicno 
po  dvojicu  svojih    poslanicima   na  sabor.    Tako  je  godine    1622.,  kad 


'  Sravni  clanak  o  opcini  tuiopoljskoj. 
"'  Ob  ovom  cenio  posebno  govoriti. 


24 

je  zupan  juraj  Vau^id  hio  kod  radnje  oko  petrinjskili  utvrda,  iza- 
slala  svog  podbiljeznika  Andriju  Cendekovica  i  fiskusa  Gjuru  Sva- 
stovida  na  sabor  u  Varaxdiu  (mjeseca  marta).' 

Od  vremena  pod  konac  XVII.  vijeka  pozivan  je  zupan  na  sabor 
redovito  posebnim  banskim  pismom.  Najstariji  takav  poznat  nam 
poziv  upravio  je  ban  Nikola  Erdody  21.  juna  j^od.  1683.  na  zupana 
Petra  Valicu  Senkoveckooa.'^  Od  toga  vremena  bio  je  zupan  redovito 
pozivan  na  sabor.  To  pravo  zadrzao  je  zupan  sve  do  danas  kao  »vi- 
rilista«   lirv.  sabora. 

Zupan  turopoljski  imao  je  mjesto  na  hrvatskom  saboru  nepo- 
sredno  pred  podzupanom  zagrebackim  za  primorske  strane,  kako  je 
to  odredio  hrvatski  sabor   1.  marta  god.    1717.   clankom  devetim.^ 

Isto  tako  pozivan  je  zupan  pozivom  na  konferencije,  koje  su 
drzali  hrvatski  stalezi  i  redovi,  sto  je  bilo  neke  ruke  u  mjesto  sa- 
bora.  Najstariji  takav  poziv  poznat  je  iz  godine  1694.,  kojim  biskup 
zagrebacki  Ignjat  Mikulic,  kao  banski  zamjenik  (locumtenens),  poziva.^e 
zupana  Petra  Valicu.  Takovi  pozivi  bili  su  do  god.  1707.  vrlo  cesti.'' 
Te  pozive  upravljahu  zamjenici  bana  i  podbani. 

Zupan  turopoljski  imao  je  takodjer  sijelo  i  glas  na  ugarskom 
saboru,  a  osim  toga  izabrana  su  dvojica  izmedju  Turopoljaca  kao 
nunciji  za  ugarski  sabor.  Na  sabor  u  .Sopronju  god.  1622.  poslani 
su  fiskal  Gjuro  SvastoviC,  i  Mihalj  Svastovic.^  Poziv  taj  obavljen  jc 
kraljevskim  pismom  (regales).  To  je  bio  stari  obicaj.  Sacuvan  je 
poziv  od  28.  februara  god.  1681.,  kojim  kralj  Leopold  upravo  na- 
laze  opcini  turopoljskoj,  da  na  ugarski  sabor  u  Sopronj  na  dan  28. 
aprila  posalje,  »kako  je  obicaj,  dva  poslanika«  a  ovi  da  imadu  biti 
muzevi  razboriti,  miroljubivi  i  skloni  opcemu  dobru,  koji  ce  tamo 
sa  ostalim  crkvenim  i  svjetovnim  velikasima  i  plemidima  raspravljati 
o  dobrobiti  domovine.*^  Taj  poziv  je  tekar  5.  jula  u  proglasen  Tu- 
ropolju.  Premda  jc  taj  poziv  kasno  stigao,  ipak  je  ve6  prije  odredila 
opc^ina  svog  poslanika  na  ugarski  sabor,  i  to  biljeznika  Lovru  Le- 
dara,  kojemu  je  za  put  najmljen  konj  u  Nikole  Diankovica  za  7  mle- 
tackih  dukata  (coronati  venetii,  a  sam  je  dobio  putni  trosak  za  2 
mjeseca  200  for.^ 

'  Originalna  punoinoc  upravljena  na  sabor  u  turop.  arkivu. 

*  HI.  156. 
'  IV.  245. 

*  IV.  207.  208. 

''  U  turop.  arkivu. 

MV.  l.f)3.-.o5. 

"  Acta  publ.  polit.  a  KiSl.  p.  463.     464.  u  turop.  arkivu. 


25 

^a  to  pravo  opcine  i  zupana  brinuo  se  je  i  hrvatski  sabor.  Kad 
je  god.  1709.  dao  sabor  naputak  svojira  poslanicima  (ablegati)  na 
dvoru,  osobito  im  je  na  srce  stavio,  da  porade,  da  i  opcina  tupolj- 
ska  bude  pozivana  na  ugarske  sabore,  i  da  turopoljski  poslanik  (ab- 
legatus) bude  tamo  imao  mjesto  iza  poslanika  velikasa.' 

God.  1 722.  polazio  je  kao  turopoljski  poslanik  na  po/.unski  sabor 
zupan  Gjuro  Ppgledic,  kojemu  je  opcina  dala  opsirnu  uputu,  u  cem 
i  kako  da  ondje  zastupa  probitke  Turopolja.'^  God.  1792.  predlozi 
zemaljsko  hrvatsko  povjerenstvo  (deputatio  regnicolorisj  saboru  hr- 
vatskomu,  da  zupan  turopoljski  imade  svoje  mjesto  na  ugarskom  sa- 
boru iza  poslanika  sviju  zupanija,  sto  je  i  sabor  prihvaticx  Kad  je 
godine  1802.  polazio  u  Pozun  kao  poslanik  Turbpolja  turopoljski 
prisjednik  Josip  Grdenic,  posto  je  bio  zupan  opravdano  zaprecen, 
dobio  je  uputu,  da  protiv  te  ustanove  uzradi,  jer  da  se  pristoji,  da 
zupan  —  pozivan  po  kralju  na  ugarski  sabor  —  ima  takodjer  i  do- 
stojno  mjesto  medju  velikasima  (tabula  procerum)  kao  do  tada  i  kod 
kralj.  suda  (tabula  regia,  —  vrhovno  sudiste),  iza  zastupnika  (able- 
gati)  hrvatskih.  A  bude  li  onamo  dosao  zamjenik  zupana,  neka  taj 
ima  mjesto  odmah  iza  zastupnika  zupanija  a  ne  medju  zastupnicima 
otsutnih,  jer  ovaj   ne  zastupa  zupana  vec  opcinu.^ 

Za  franceske  vlade  u  Hrvatskoj  god.  1811.  dokinuta  je  sudbe- 
nost  zupana  po  odredbi  cara  Napoleona  I.,  koja  je  opet  god.  1813. 
iza  odlaska  Franceza,  uspostavljena. 

Godine    1844.  izradjena  je  na  ugarskom    saboru    osnova  zakona 
»o  kotaru    turopoljskomc.   Tim  zakonom  htjelo  se  dokinuti  pravo  zu- 
pana   dolaziti  na  ugarski    sabor,  jer  §  64.  veli,  da  moze    biti    sabor- j 
skim  zastupnikom  Turopolja  svaki  ugarski  drzavljanin,  docim  je  glede' 
zastupanja  na  hrvatskom  saboru  pridrzan  stari  obicaj.  Taj  zakon  da- 
kako  nije  prodro,  jer  su  se  hrvatski  zastupnici    tomu    zestoko    oprli.'*  | 

Tako  je  zupan  turopoljski  ostao  clanom  donje  velikaske  kuce  ugar.  | 
sabora  sve  do  prevrata  g.  1 848.  Iza  povrata  ustava  nakon  apsolutizma  ; 
nije  vise  zupan  clanom  ugarskog  sabora  vec  samo  hrvatskog  sabora. 

Svaki  put,  kad  bi  zupan  ili  njegov  zamjenik,  ili  opet  t.  zv.  nun- 
ciji  polazili  na  sabor  hrvatski,  ili  opet  na  sabor  ugarski,  dobili  bi  od 
opcine  punomoc  (credentionales)  i  naputak  (instrukciju),  po  kojoj  su  bili 
duzni  zastupati  interese  opcine.  Kad  su  se  opet  vratili,  imali  su 
opcini  podnesti  izvjestaj   (relacijui  o  svom  radu.    Takovih    naputaka  i 

-'  IV,  244. 
'  IV.  245.-247. 
'  IV.  424.-425. 
*  IV.  451.-476. 


26 


izvjestaja  sacuNalo  se  veoiiia  iniH\o-()  ii  tm'oiiljskoin  arkivu  pocam  ikI 
WII.   vijeka. 

Sudben(,)st  zupana  turopoljskoj^a  trajala  je  neprekidno  do  zave- 
deiija  apsolutizma.  Tek  povralkom  ustava  i  naputkom  priv.  kralj. 
hrvat.  dvorskog-  dikasterija  od  16.  januara  1861.  \racena  je  zupanu 
turopoljskomu  sudbenost.  Napokon  zakonom  o  sutstvu  i^od.  1874.  i 
1875.  izgubio  je  zupan  turopoljski  sudbenost  u  Turopolju. 

Od  starih  javnih  prava  zupana  preostade  danas  samo  pravo  viri- 
liste  na  lirv.  saboru.  To  pravo  zajamceno  je  turopoljskom  zupanu  zak. 
cl.  11.,  god.  1870. :  Ob  uredjenju  sabora  kraljevina  Hrvatske,  Slavonije 
i   Daluiacijc,  §  5. 

Zakoii  o  uredjenju  turopoljske  plem.  opcine  od  god.  1895.  uci- 
nio   je   kraj   prastarom  izboru  zupana  svake  godine. 

Po  torn  zakonu  bira  izmedju  sebe  ukupno  zastupstvo  plemenite 
opcine  turopoljske  zupana  na  vrijeme  od  10  godina.  Zupan  mora  da 
ima    aktivno  i  pasivno  izbornicko  pravo. 

Zupan  vrsi  neposredni  nadzor  nad  imovinskom  upravom  cijele 
plem.  opcine  i  pojedinih  plemenitih  suCija,  i  vlastan  je  obustaviti  za- 
kljucke  zastupstva  suCija,  ako  ovi  ne  bi  bili  korisni  po  zemljiSnu  za- 
jednicu.  Svaki  saziv  skupstine  ovlastenika  pojedine  sucije  ima  se  zu- 
panu  dati  na  znanje. 

Zupan  rijcsava  sa  niirovnim  odborom  prijepore  izmedju  ovla- 
stenika pi,  opiine,  koji  se  ticu  ovlastenickog  prava. 

Napokon,  duzan  je  zupan  odrediti,  da  si  svaka  sucija  sastavi 
svoj  pravilnik  (statut)   u   svrhu   uprave  svoje  nepokretne   imovine. 


I'rig(jdoni  izbora  zupana  bilo  je  od  vajkada  pozdravnih  g()V(>ra 
iipravljenih   na   zupana,   kao   i   nastupnih   govora   zupanovih. 

Kao  primjer  pozdravnoga  govora  upravljcna  na  zupana,  navest 
cemo  slijededi  primjer.  God.  1765.,  kad  sc  na  Lucijino  zupan  Gavro 
.Skrlec  zahvalio  na  casti,  a  liila  zelja  opiiine,  da  nadalje  ostane, 
oslovi   ga  tadanji  biljeznik  ovim   govorom  : 

'Plemenita  ovde  dan  danasnji  skup  spravljcna  ovoga  plemeni- 
toga  Turovoga  Poija  obcina,  gospodinu  generalu  i  ovo  od  dveh  prej- 
duCih  leet  vrednomu  svomu  komesu  illiti  spanu,  najpervic  za  vuci- 
njeno,  dostojno  hvale  i  spomena  vredno  i  na  obcinsku  hasen  i  korist 
ravnano  casti  spanske  obnasanje,  za  vnogo  takaj  vu  iste  Casti  s  ve- 
likum  stanovito  svojuni  neprilikuni  i  stroskom  podnesene  trude  dostojno 
i  punizno  hvali,  i  kajti  vu  driigcli  ta'uaj  nicstali  takova  spoznava  se 
navada,  da  poglavari  ovoga   ali  oncjga  mcsta    i    osebujno    takovi,    vu 


27 


kojeh  Ijuctvu  ali  obciiia  svoje  utanje,  hasen  i  braiijenje  spoznava  i 
nahaja,  tri  naimenje  leta  vu  svoje  casti  potverdjavaju  se.  Za  to  i 
zbog  toga,  kajti  viioga    pod  skerbjum  i  ravnanjem    gospodina    gene- 


rala  i  spaua,  kakti  najmrc  staiinskib  racunov  restancije,  podignjciije 
kule  goricke,  pravdeni  vnogi  i  pred  gospodinom  generalom  kakti  spa- 
nom    privative   i   pred   spanskem  jos   nckojc    lakoprein     vnoge   vu   vre- 


o 


28 

menu  casti  gospodina  generala  sterjane  i'  pladene')  poCetem  stolom, 
podignjeni  processi,  za  diku  i  hasen  ove  plemenite  obcine  poceta,  na 
konec  i  sverseno  spunjenje  jo§  nesu  dopeljana,  ista  ovde  skup  sprav- 
Ijena  obdina  kak  stimam,  da  je  vseh  ta  misel  i  nakanjenje  i  zeleje  ; 
dostojno  prosi,  da  bi  gospodin  "general  i  ovo  dojduce  leto  za  obcin- 
skogu  hasen  i  horist  cast  spansku  obdrzavati  i  obnasati  hoteli  i  dn- 
st()jali.« ' 

Ovo  je  najstariji  upisani  govor,  drzan  na  turopoljskom  spravij5cn 


Prigodom  instalacije  novoizabranoga  zupana  redovito  bijase  ve- 
liko  slavlje  u  Turopolju.  Pucalo  se  je  iz  niuzara  Koncem  XVIII.  vi- 
jeka  ili  pocetkom  XIX.  nabavila  je  opiina  za  tu  svrhu  ogromni  muzar. 
Po  danasnjoj  uredbi  pucao  bi  ovaj  muzar  samo  svake  desete  godine. 
Xu  posto  se  prigodom  ovakovih  pucanja  dogadjaju  ceste  nesre(5e, 
odustalo  se  od  ovog  obicaja.  Take  lezi  taj  muzar  zahrdjao  u  drvar- 
nici  turopoljske  opcinske  kurije   u   Vel.  Gorici. 

Muzar  taj  je  od  gvozdja,  gore  ima  promjer  39  a  dolje  52  cm. 
Otvor  mjeri  u  promjeru  10,  a  u  dubini  48  cm.  Visok  je  60  cm.  a  prema 
napisu,  koji,  se  na  njem  dva  puta  nalazi  :  J^  8  C  88  H,  tezi  8 
centi  i  88  funti. 

'  Acta  congiow.  a.  176.").,  u  turopoljskom  arkivu. 


r 


Slijed  tiiropolj skill  ziipaiia. 

Posto  je  prikazan  razvoj  uredbe  turopoljskog-  vrhovno*^  zupaiia 
(comes  Campi  Zagrabiensis)  i  zupana  (comes  terrestris,  supanus^  zu- 
panus  Campi  Zagrabiensis),  pokusat  cemo  sastaviti  kronoloski  slijed 
njihov,  od  najstarijih  vremena  do  danas.  U  koliko  nam  sacuvane 
listine  napominju  imena  zupana,  u  toliko  ih  biljezimo.  Dakako  za  sta- 
rije  vrijeme  nije  nam  uspjelo  sastaviti  neprekidni  niz,  jer  nam  manj- 
kaju  listine.  Za  novije  vrijeme  je  posao  laksi  i  niz  potpuniji. 

Rako  imamo  u  Turopolju  sve  od  konca  XIV.  do  polovine  XVI. 
vijeka  uz  zupana  i  vrhovnog  zupana,  to  su  u  tom  slijedu  imena  vr- 
hovnih   zupana  tiskana    kurzivnim,  a    imena  zupana    obicnim    slovima. 

1257.  Volislav. 

1258.  Bosnia. 
1267.  Endric. 
1269. 

1271.  Pavao. 

1273.  Ladislav,  sin  Gimzine. 

1324.  Jakob,  sin  Vukota. 

1326.  »        »  » 

1 327.  »  »  » 
1 333.  »  »  » 
1333.  Mikec. 

1346.  Ivan,  sin  Bogdanov. 

1352.  Jaksa. 

1354.  Stjepan,  sin  Mikicev. 

1363.  Petar,   sin  Stjepana. 

1364.  »  »  » 

1365.  Marko,  sin  Stanomerov. 
1367.        »  » 

1376.  Ivan,  sin  Grgurov. 

1377.  »        »  » 


30 


1379.  \'id,   sin    Aiidrije. 

1380.  .       .  » 

1380.— 1384.    Nikola,   sin   StjepanoN. 

1387.  Ivan,   sin   ("ir<4iiro\. 

1388.  27./1.   Ivan,  sin  Cho-un.v. 

20./l\'.   Gjuro   (Gr^^ur),   sin    Marliimx    llrelic   zvan. 

1389.  Petar,  sin  Gjure. 

1390.  [va7i    Veliki,  kastelan   mcdvedj^radski. 
1394.  Ivan  Higged,  kastelan  medvedgradski. 

Ladislav,   sin  Valeutina  iz  Lomnice. 
1398.   Ladislav,  sin   Valentina  iz  Lomnice. 
1 402.   Pavao,  sin   Vrbanov. 
1404.        »  »  » 

1407.  21 /III.  Petal-,  sin  Gjure. 
I/VIIL  Ivan  i  Joza. 
Egidij,  sin  Nikole. 

1408.  Ladislav,  sin   Valentina  Lomnickoga. 

1410.  Matija,  sin  Mikcev. 

1411.  Ivan,  sin  Mihalja. 
Egidij,  sin  Pavlov. 

1412.  Matej,  sin  Matejev. 

1417.  Ivan,  sin  Antunov. 
Marko,  sin  Ivanov. 

1418.  »  »          » 

1421.  lO./II.,  8.XII.  Pavao    Veliki. 
Tenia,  sin  Martina. 

8./XI1.   Marko,  sin   hanow 

1422.  Paimo    Veliki. 
.Marko,   sin   Ivanov. 

1424.  Pavao    Veliki. 
6./IV.   Stjepan   Pedk. 
Marko,   sin   Ivanov. 

1425.  13. /I.   Baltazar,  kastelan   niedvedgradski. 
Marko,  sin   Ivanov. 

12./XI.  Stjepan,  sin   Pcdkov. 
Matej   nekoc  zupan. 

1426.  iienk(j,   sin    Nikole   iz   Gornje    Lomnice. 

1 427.  ;>  »        »         »  » 
10. /III.  Ivan  Rakovadki. 
28./VII.  Stjepan,  sin  Pedkov. 


31 


1428.   lO./I.  IvanMali  iz   Bapce. 

Stjepan,  sin  I'edkov. 

12./IV.  Vrban,  sin  Matije  iz  Gor.   Lonuiicc. 

5./VII.   Lovrand,  sin  Gurgeka  i/,   Luzja. 
1 43 1 .   Mihalj,  sin   Barnabe  iz  ( )dre. 

Stjepan,  sin   Pedka  iz   [.ukavca. 
1433.  Mifuilj,  sin   Barnabe  iz  Udre. 

Stjepan,  sin  Pedka   iz   Lukavca. 

1435.  Mihalj,  sin  Barnabe  iz  Odre. 
Fabian,  sin   Mihalja   iz  Gor.   Lomnice. 
Stjepan,  sin   Pedka  iz   Lukavca. 

1436.  Isti. 

1437.  vStjepan,   sin   Pedkov. 

1439.  Sebaldo  Mayar. 

22. jW.  Stjepan,  sin   Pedka  iz  Lukavca. 
22./VL,   17./Vin.  Petar,  sin  Ivana  iz  Mlake. 

1440.  l^'abijan,  sin   Mihalja  iz  Gor.   Lomnice. 

1441.  20./I1I.  Martin  Rospohar. 

Fabijan,  sin  Mihalja  iz  Gor.   Lomnice. 
12./VI.  Petar,  sin  Ivana   iz   Mlake. 

1443.  Ivan  Rajadar. 

Petar,  sin  Ivana  iz   Mlake. 

1444.  23./1I.  Isti. 

21./IX.  Ivan  Rajacar. 

Gjuro,  sin  Egidija  iz    Kurilovca. 

1445.  Isti. 
•1446.  Isti. 

Gjuro  Hagelsbersrer. 

1447.  Gjuro,  sin  Egidija  iz   Kurilovca. 
.  .  .  N.  N.  iz  Vel.   Mlake. 

1448.  Gjuro  Hagelsberirer. 
Klement,  sin   Pavla   iz   Kurilovca. 

1450-   Klement,  sin   Pavla   siua  Jakoba  iz   Kurilovca. 

1452.  Fabijan,  sin   Mihalja  v/.  Gor.   Lomnice. 

1453.  Mirko,  sin   Pavla  sina  Jakoba  iz   Kurilovca. 

1454.  Ivan  ZnioLik,  kastelan  stupnicki. 

Antun,  zupan  iz   Plesa,  spominje  se   kao  pokojni. 

Mirko,  shi   Pavla  sina  jakoba  iz   Kurilovca. 

13.  ili  20/V.   Toma,  sin  Pavla  sina  Vojnova  iz   Vojnosca. 

28./X.   Uirik  Kostibol. 

Toma,  sin  Pavla  sina  Grgura  sina  Vojnova  iz   Vojnosca. 


32 

1455.  Isti. 

21. 'I\'.  Ivan,  sin  Benka   fagnica  iz  Gor.   lAikavca. 

1456.  26./1.  Isti. 

1 1  ./MIL  Ivan   (\idororid,  kapetan  zagrebaCki. 

Ivan,  sin   Henka  jagnica. 

18. 'X.  Bogavec  Milakovid,  kastelan  medvedgradski. 

1457.  Isti. 

1458.  Isti. 

1459.  Isti. 

1461.  GjurOj  sin   I^enka  Stancica  iz   Gor.   Lukavca. 

1462.  Janko  Midevadki. 

Ivan,  sin   Benka  Jagnica  iz   Gor.   Lukavca. 

1463.  31. /III.  Janko  Midevadki. 
Ivan,  sin  Benka  Jagnica. 

11. /I V.  Gjuro,  sin  Antuna  iz  Plesa. 

1464.  Gjuro,  sin   Benka  Stancica  iz  Gor.   Lukavca. 

1465.  Ivan  Rajadar. 

Gjuro,  sin  Benka  Stancica. 

1466.  Ivan  Rajadar. 

Pavao,  sin  Antuna    iz  Plesa. 

1467.  Sigismnnd  Kellerberger,  kapetan  Medvedgrada. 

Klenient,    sin  Dioniza  sina  Nikole  Miksica  iz  Donjeg  Lukavca. 
1470.  KLement  iz  Zabnice  Sv.  Ivana. 

Pavao,  sin  Pavla  Velikoga  iz  Gor.  Lomnice. 

Ilija  nekoc  zupan,  spominje   se. 
1474.  26./l\'.  Klement  iz  Zabnice  Sv.  Ivana. 

15./IX.  Nikola  iz  Odre. 

Ivan  Jagnic,  sin  Benka  iz  Gor.   Lukavca. 
1479.  Matija  iz  Malog  Obreza. 

1481.  21. /v.  Mihalj  Lovrand,  kapetan  medvedgradski. 
17./XII.  Antun  Zeldi,  kastelan  lukavacki. 
Mato,  sin  Gjurka  iz  Obreza. 

1482.  Mato,  sin  Gjurka  iz  Obreza. 

1483.  10. 11.  Isti. 

Ga,^par  (KiSevic).,  kastelan  lukavacki. 
Matej,  zupan  iz  Donje  Lomnice. 
Benko,  sin  Tome  iz  Vel.  Mlake. 

1484.  29./III.  Ga,^par  (Ki^evicj,  kastelan  lukavecki. 
29./III.  Benko  iz  Vel.  Mlake. 

14./V1.  Mato  iz  Malog  Obreza. 


33 

1484.  21./6.  Mihalj  Kis  iKiscvic),  kastelan  lukaveeki. 

1486.  M.jlW  Stjepaii  Berislavid,  kastelan  lukaveeki. 
17./IV.    16./X.  Mato  iz  Donje  Lomnice. 
19./VI.  Mato  iz  Obreza. 

16./X.  Albert    Waltersdorf,  kapetan  medvedgradski. 

1487.  Stjepan  Berislavic  iz  Vrhrike,  kastelaji  lukaveeki. 
15./I.,  21/1.  Mato  iz   Uonje  Lomnice. 

21./\'.  Benko,  sin  Mihalj  a  iz  \q\.  Mlake. 

1488.  Stjepan  Berislavic. 

23./VI.  Benko  Mihaljev  iz  \<A.  Mlake. 

1490.  \1.\.,  21./V1.    Blaz   Horvat    de    Berth  (Hurwatk  de  Kyrtk), 

kastelan  lukaveCki. 
21./VL  Stjepan  Berislavid. 
Matija  Kuscic. 

1491.  31. /I.,  30./VI.  Stjepan  Berislavid. 

30./VI.  Nikola  Mladendic    iz    Zdravnjana,   kastelan    lukaveeki. 
31. /I.  Toma  Modic  iz  Vel.  Mlake. 
20./V1.   Benko  iz  Vel.  Mlake. 

1492.  2./IV.,   15./X.  Pavao  Buzanid  iz  Buzana,    kastelan    lukaveeki- 
3./IX.     Toma     Pakradki    (de    Peker    Zerdahel),     kastelan    lu- 
kaveeki. 

2./IV.  Benko  iz  \q\.  Mlake. 

4./VI.,  3./IX.,   15./X.  Pavao  MajehniC  iz   Donje   Lomniee. 

Grgur,  nekoc  zupan. 

1493.  15./VI.   Toma  Pakradki. 

Pavao,  sin  Filipa  Majehnica  iz  Donje  Ponniiee. 

1494.  lO./IIL,   17./3.   Stjepan  Berislavid 

17./!.,  5./V.  Nikola  Zekel,  kastelan  lukaveeki. 

Pavao  Majehnic. 

13./X.   Gjiiro  Sditarevddki,  kastelan  lukaveeki. 

1495.  9./1I.  Stjepan  Berisla7Jid,  kastelan  lukaveeki. 
Gjuro  Sditarevadki,  kastelan  lukaveeki. 

9./XI.  Ladislav    i    Andrija   de  Summog,  kastelani    lukaveeki. 
9./II.  Toma  sin  Pavla  iz  Vel.  Mlake. 
25./5.  9./XI.  Benko  iz  Mlake. 

1496.  18./VII.  31./X.  7./XI.  Andrija  de  Summog  i  Be«^o,  kastelani 

lukaveeki. 
Petar  Jagnid  iz  Gor.   Lukavca. 

1499.  Andrija  Blazidevid. 

Toma  Moclic_  iz_  Vel.  Mlake. 

_  .      ...        -.  ^ 


1501.  Stjepan  Berislavid  iz  Male  Mlake,  kapetan  inedvedgradvski. 
Mato  Modic  iz  Kurilovca. 

1502.  Stjepan    Berislavid,    kapetan  laedvedgradski,    rakovecki  i    lu- 

kavecki. 
Ivan  r>ackovi(5  iz  Vel.  Mlake. 

1503.  Stjepan    Berislavic,  .kapetan  medvedgradski. 
Nikola  Miksic. 

1506.  Gi'gur  Obrezki  (Obresay),  kastelan  lukavecki. 
Petar  Volaric  iz  Gor.  Lukavca. 

1507.  Stjepan  Berislavid  i  Gjiiro  i?ew^o^'^c■',  kapetani  Medvedgrada, 

Rakovca  i  Lukavca. 
5. /VII.  Gjuro  Supanic  iz  Obreza. 

1508.  Stjepan  Berislavid  i  Gjuro  Benkovic. 
Ivan  LackoviC  iz  Vel.  Mlake. 

1509.  Stjepan  Berislavid. 
Gjuro  (Supanid)  iz  Obreza. 

1512.  Petar  Pan  de  Kunigsfeld,  kapetan  Medvedgrada,  Kakovca   i 

Lukavca. 
Gjuro  (Supanic)  iz  Malog  Obreza. 

1513.  Isti. 

1516.   Korardo  Pincinger,    kapetan    Medvedgrada,    kakovca    i  Lu- 
kavca. 

1521.  Petar  pisac  iz  Zeline  i   Gr^wr  La6a//z/rt/;/,  kastelani  Lukavca. 
Petar  A'olaric  iz  Gor.  Lukavca. 

1522.  Isti. 

1523.  27./IV.    Petar   pisac  iz  Zeline  i   Grgur  de    Wei,  kastelani  lu- 
kavecki. 

Gjuro  Trninid  iz  Lomnice. 
26./X.  Grgur  Labathlani. 
Gjuro  Trninii3. 

1525.   Grgur   TMbathlani,  kastelan  lukavecki. 
Nikola  Koskovic  iz  Hrasda. 

1529.  Pavao  Stojsid,  kapetan  Medvegrada  i  Lukavca. 
Gjuro  Mudid  Kurilovedki. 

1530.  Grgur  Petrovid,  kapetan  lukavecki. 
Nikola  Zupanid-Koskovic  iz  Hras6a. 

1531.  Grgur  Petrovid,  kapetan  medvedgradski  i  lukaveCki. 
Stjepan  Terbid  iz  Plesa. 

1533.   Grgur   Petrovid,  kapetan  lukavecki. 
Nikola  Koskovic  iz  Hras6a. 


35 

1535.   Grgur  Peti'ovic\  kapetan  lukavecki. 

Gjuro  Trninic  iz  Donje  Lomnice. 
1538.   16./IV.,    l./VII.    Pavao  Izadic,  kastelan   Medvegrada  i  kapetan 

Lukavca. 

16,/XII.  Pavao  Mikulic\  kapetan  lukavecki. 

15./IV,  Nikola  Koskovic  iz  Hrasca. 

I./VII.  Stjepan  Terbic  iz  Plesa. 
1541.  Ambroz   Gregorijanec,  kapetan  Turopulja. 

Kirin  Gurgic  iz  Gor.   Lukavca. 
1546.  BIaz  Pogledic  iz  Kurilovca. 
1549.  Blaz  Pogledic. 

Petar  Diankovic  iz  Kobilica. 
1551.  Petar  Diankovic. 
1552. — 1553.  Martin  Tercel  iz  Rakarja. 
1554.  21./1.— 1582.  Matej  Slatinski  (Zalathnoky)  iz  Kobilica. 


Porodica  Slatinskih  starinom  potjece  iz  Slatinika  u  pozeskoj 
zupaniji.  To  se  mjesto  u  starim  pismima  spominje  pod  imenom  Sza- 
latnok,  Zalathnok,  pak  zato  vidimo,  da  se  i  ta  porodica  pise  Zalath- 
noky, de  Zalathnok  i  Slatinski  (Zlatinsky,  t.  j.  iz  Slatinika).  Iz  Slati- 
nika dosli  su  Slatinski  u  Zagreb.  God.  1509.  spominje  se  u  Zagrebu 
kanonik  Juraj   Slatinski,  a  g.    1516.  Andrija  Slatinski. 

Nas  Matija  ili  Matej  Slatinski  rodio  se  za  cijelo  u  Zagrebu, 
gdje  su  njegovi  predji  drzali  ku(5u  i  posjede.  Otac  mu  se  zvao  Be- 
nedikt,  dok  ime  majke  njegove  ne  znamo. 

O  njegovim  naucima  ne  znamo  gotovo  nista,  nu  po  kasnijem 
njegovom  radu  zakljucit  se  dade,  da  je  ucio  pravo. 

Tijesno  prijateljstvo  vezalo  je  Slatinskoga  sa  zagrebackom  gra- 
djanskom  porodicom  Bezaja  i  turopoljskom  porodicom  Goclevica. 
Jelena,  k6i  Valentina,  sin  a  Matije,  a  unuka  Jakoba  Goclevi(5a  iz  Ku- 
rilovca, bila  je  udata  za  Tomu  Bezaja.  Ostavsi  Jelena  udovom  i  bez 
djece  (!),  a  uz  to  ostarila  i  oslabila,  pdsini  13.  marta  1539.  pred  za- 
grebackim  kaptolom  Mateja  Slatinskoga,  te  ga  ucinila  zajedno  sa 
bratom  njegovim  Pavlom  nasljednikom  svoga  imetka.  Darovala  mu 
pusto  dvorno  mjesto  u  Kurilovcu  i  sve  svoje  posjede  u  Turopolju, 
i  to  u  Kusancu,  Trnovcu,  Gorici  i  Vrbancu.  Za  to  ali  bili  su  duzni 
obdareni  staricu,  svoju  pomajku  dozivotno  dostojno  uzdrzavati. 

'  III.  69.  70. 


36 

Slatinski  zaniuli  tada  bane  Toiim  Nada/.da  i  Pctra  Keglevica, 
da  njega  i  brata  mu  Pavla  zakoiiitim  pulem  uvedu  u  posjed  daro- 
vanih  imanja  u  Turopolju.  Bani  pozovu  16.  uktobra  zagrebacki  kap- 
tol,  da  to  uvedenje  provede.  Kaptol  izaSalje  na  lice  mjesta  svog  iza- 
slanika,  prevendara  Franju  Cazmanskoga,  u  prisucu  kojega  banski 
povjerenik  Nikola  Impric  Jamnicki  uvede  3.  ili  6.  novembra  orodine 
1539.  Slatinskoga  u  posjed  darovanih  dobara.  Tom  uvodu  prisustvo- 
valo    je    vi§e    turopoljskih  plemica,  koji    ni    cenui   nijesu  prigovarali. ' 

Tako  evo  dolazi  Matej  Slatinski  u  Turopolje. 

Do  skora  primi  Matej  Slatinski  od  Gjure  Svastovica  iz  Donje 
Lomnice  neke  zemlje  u  zalog  (16  jutara)  za  3  for.,  koje  je  ali  god. 
1545.  iskupljene  mu  vratio.'^ 

Kako  je  bio  Slatinski  covjek  visoke  naubrazbe,  a  narocito  prav- 
nik,  nije  ni  cudo,  da  su  ga  Turopoljci  izabrali  svojim  odvjetnikoni 
(director  causarum),  kad  su  zapoceli  parnicu  protiv  bana  Nikole  Zrin- 
skoga,  koji  je  tad  drzao  njihov  grad  Lukavec  i  zestoko  ih  ugnje- 
tavao.  Istodobno  bio  je  Slatinski  i  biljeznikom  grada  Zagreba.  Zrinski 
niu  se  radi  toga  zaprijetio  smrdu.  Kralj  Ferdinand  1.,  kad  je  to  do- 
cuo,  ozbiljno  se  zaprijetio  banu  godine  1549.,  naglasujuci,  da  ne 
dira  u  Slatinskoga.^  Vet  8.  januara  god.  1550.  nalazimo  Slatinskoga 
inotara  zagrebackoga;  na  pozunskom  saboru,  gdje  s  jos  nekolicinum 
Turopoljaca  zastupa  Turopoljce  u  parnici  protiv  Zrinskoga.^ 

Slatinski  imao  je  u  Zagrebu  svoju  kucu  (na  tjricu),  u  koju  je 
uvijeke  primao  Turopoljce.^ 

Zasluge  Slatinskoga  po  Turupoljce  znamenite  su.  Njegov  ve- 
liki  mar  u  parnici  protiv  bana  Xikule  Zrinskoga  osobito  nam  ga  crta 
kao  muza  odkicna  znaCaja  i  pravedna  srca.  Ni  koju  zgodu  ne 
propusta,  a  da  se  ne  brine  za  Turopoljce.  On  putuje  u  poslu 
Turopoljaca  u  Bee  i  Pozun  (1550.),  te  se  zauzinilje  za  njih  kod  dvura. 
Ne  manje  povjerenje  uzivao  je  kod  gradske  opcine  zagrebacke.  Ova 
pise  10.  februara  1552.  kralju  pismo,  u  kojem  veli,  da  k  njemu  salje 
svog  »plemenitog  sugradjana«  Matiju  Slatinskog  u  stanovitim  teskim 
poslovima  grada. '"' 

Pak  i  drukCije  si  Slatinski  stece  zasluge  ne  samo  za  Turopolje, 
ved  i  za    kralja    i    domovinu.    Ove    njegove    zasluge    jasno    istice  kr. 

'  III.  73—75. 

^  III.  99. 

^  III.  152. 

*  III.  198. 

'  III.  286.  288.  (god.  1.551.). 

■^  Izvornik  u  arkivu  jugosl.  akademijc. 


3t 

namjesnik  u  Ugarskoj,  biskiip  jegarski  Franjo  de  Wylak,  kad  je  15. 
juna  god.  1552.  u  Pozunu  njemu  i  bratu  njegovu  Pavlu  izdao  da- 
rovnicu  za  plemicki  dvorac  u  Kurilovcu,  te  zemlje  u  Kurilovcu,  Ku- 
§ancu  i  Trnovcu,  sto  je  smrCu  Bartola  Vocica  iz  Kurilovca,  umrvSeg 
bez   potomstva,  pripalo  kruni.' 

Plemic  Pavao  Mudic  iz  Vel.  Mlake  i  njegova  braca  Franjo  i 
Toma  iskazase  se  takodjer  zahvalnima  Slatiriskomu  za  mnoo-a  dobra 
djela,  koja  im  ucinio.  Pavao  Mudid  ga  pobrati,  a  25.  aprila  godine 
1553.  ocitovao  je  sam  i  u  ime  svoje  brace  pred  zagrebackim  kap- 
tolom,  da  njemu  i  djeci  njegovoj  Jurju,  Ani  i  Margareti  daruje  ce- 
tiri  rali  oranice  u  Velikoj  Gorici,  odricuci  se  za  uvijeke  sa  bracom 
od  svakog  prava  na  te  zemlje.  Isti  dan  ga  Mudici  imenovase  svojini 
zastupnikom  u  svim  svojim  parnicama.  Dok  su  Mudici  ovako  dari- 
vali  Statinskoga  i  iskazivali  mu  povjerenje,  pristupaju  takodjer  isti 
dan  zastupnici  cijele  plemenite  opiine  turopoljske  na  celu  sa  zupa- 
nom  Martinom  Terclicem  pred  zagrebacki  kaptol,  prima] u  ga  u  svoje 
bratstvo,  te  daruju  njemu  i  djeci  njegovoj  pusto  dvorno  mjesto  sa 
cijelim  posjedom  u  Kobili6u,  kojemu  bijahu  medjasi  s  istoka  put 
kobilicki,  s  juga  dvor  Petra  Bedekovica.  Taj  darovani  posjed  bio  je 
nekoc  svojinom  Blaza  Jakopcica,  koji  je  uniro  bez  odvjetka,  i  tako  to 
imanje  pripalo  opiinskom  fisku."  Po  torn  posjedu  nosio  Slatinski 
pridjev   »de  Kobilic«. 

Sada  istom  prione  Slatinski  svim  silama,  da  isposluje  Turo- 
poljcima  povrat  grada  Lukavca,  sto  ga  drzao  ban  Nikola  Zrinski, 
U  tom  poslu  marljivo  je  radio  Slatinski.  U  listini,  kojom  13.  novembra 
godine  1553.  Nikola  Zrinski  vraca  grad  Lukavec  Turopoljcima,  spo- 
minje  se  Slatinski  na  prvom  mjestu  iza  zupana  Terclica.  Njegove 
zasluge  po  Turopolje  potakose  Turopoljce,  da  ga  (valjda  vec  13. 
decenibra)  god.  1553.  izabrase  svojim  zupanom.  Takovim  ga  spominje 
prvi  put  listina  od  28.  decembra   1553.^ 

God.  1554.  15,  januara  potvrdi  Stjepan  Bezaj,  gradjanin  za- 
grebacki, a  sin  pokojne  jur  Jelene  Goclevic,  Matiji  Slatinskomu  i  djeci 
njegovoj  sve  one  posjede,  koje  mu  je  god.  1539.  darovala  pomajka 
Jelena  Goclevic,  primiv^i  od  njega  jos  50  forinti.  Protiv  toga  su 
neki    prosvjedovali,    sto    je    dakako    ostalo    bezuspjesno.*  Uz  ove  po- 


'  III.  304. 

'  III.  312.-.316. 

'  III.  329. 

*  III.  332.  334. 


38 

sjede  drzao  je  Slatinski  i  neke  kmetove  u  Lekeniku,  kako  se  to 
razabire  iz  poreznih  iskaza.' 

Osim  ovih  posjeda  u  Turopolju  posjedovao  je  Slatinski  i  kucu 
u  Zagrebu  (1555.),  kako  je  to  ved  spomenuto.''' 

Slatinski  imao  je  i  nadalje  dosta  brige  za  svoje  plemenite  Turo- 
poljce.  Jedva  se  rijesiSe  Zrinskoga,  eto  nove  parnice  glede  grada 
Lukavca,  sto  ga  dobio  na  dar  Toma  Nadazd.  I  tada  Slatinski  umije 
raditi  u  korist  Turopoljaca,  osobno  zastupajudi  ih  u  toj  parnici  protiv 
Nadazda.^ 

Godine  1555.  rijesio  je  Slatinski  po  nalogu  bana  raspru  izmedjii 
plemida  kiicanskih  i  remetskih  Pavlina  glede  sume  Kneje.^ 

Zasluge  Slatinskoga  znali  su  Turopoljci  i  u  budude  ne  samo 
cijeniti,  vec  i  nagradjivati.  10.  maja  1556.  dodjose  zastupnici  pleni, 
opcine  turopoljske  pred  zagrebaCki  kaptol,  te  ga  ondje  ponovno  pri- 
mise  za  svoga  brata,  te  darovase  njemu  i  djeci  njegovoj  Jurju,  Ani 
Margareti  i  Magdaleni  mjesto,  na  kom  stajase  poruseni  grad  Lukavec 
zajedno  s  opkopima  i  mlinom,  selistem,  na  kojem  je  zivio  kmet  Stjepan 
Novak,  neke  oranice,  sumu  Zivice,  cetiri  napucena  selista  n  Tr- 
novcu  (kmetovi :  Andrija  Sordi(5-Husain,  Ante  Piskori6,  Mate  Strin- 
govac  i  Gjuro  Zaburid),  cetiri  kmetska  selista  u  Gornjem  Lekeniku, 
25  rali  zemlje  i  sjenokose  na  40  plasnica  sijena  u  Novgarima.^ 

Slatinski  istaknuo  se  je  i  na  znanstvenom  polju,  a  naroCito  kao 
geograf.  Zemljovid  »Regni  Hungariae  descriptio  vera«,  sto  ga  go- 
dine  1556.  izdao  Wolfgang  Lazius,  a  rezao  u  bakar  Mihajlo  Zim- 
mermann  u  Becu,  radjen  je  i  uz  njegovo  suradnistvo.  Medju  inim 
suradnicima  koji  se  na  istom  zemljovidu  navode,  ubiljezeno  je  i  ime 
Slatinskoga:   »Matheus  Zaladnoky  Zagrabiensis*." 

God.  1557.  postao  je  Slatinski  siicem  grada  Zagreba.  Tu  casnu 
sliizbu  obnasao  je  kroz  tri  godine,  sve  do  godine  1559.  Tu  se  po- 
kazao  takodjer  vrlo  savjesnirn  i  tocnim  poglavarom  grada.  On  je 
sam  vlastitom  rukom  vodio  gradske  racune,  koji  pokazuju,  kako  je 
Slatinski  bio  covjek  tocan  i  vrijedan,  jer  ovi  su  racuni  vodjeni  tako 
tocno  i  uredno,  kako  malo  koji  XVI.  vijeka.^ 

Slatinski,  kao  covjek  pravno    naobrazen,  a  uz  to  dobar    pozna- 

'  III.  336. 
'  III.  354. 
'  III.  356. 
'  III.  370. 

•  III.  878. 

•  E.  Oberhummcr  u.  F.  v.  Wieser,  Die  Kaiten   des    Lazius.    Innsbruck. 
^  Izvorni  racuni  yod.   l.o67.— 155'J.  u  kr.  zcni.  arkivu  u  Za<nebu. 


39 


valac  drevnih  uredaba  plemenlte  opdine  turopoljske,  za  cijelo  je 
dobro  shvadao  staro  turopoljsko  bratstvo,  kao  jedini  temelj  svakoga 
valjanoga     napretka    opcine,     a    zato    je     nastojao,     da    ova    bratska 


> 


sveza  u  opcini  ne  popusti,  i  da  se  §to  cvrsde  uredi.  S  toga  niti  naj- 
manje  ne  dvojimo,  da  nije  bas  Slatinski  bio  onaj,  koji  je  Turopoljce 
sklonuo,  da  obnove    bratstvo,  sto  su  i  ucinili  pred  zagrebaeikim  kap- 


40 

tolom  15.  tebruara  1560.  A  k;ul  su  rmopoljci  istog;  dana  inienovali 
pred  kaptoloin  .svoje  zastupnike"  u  parnicama,  na  prvoni  mjestu  inie- 
iiovase  Matiju  Slatinskog-a. '  A  tako  se  inie  Slatinskog^a  cita  takodjev 
na  prvom  mjestu  u  darovnici,  stn  ju  kralj  Ferdinand  I.  god.  1560. 
izdao  Turopoljcima    vrhu   njihovih   posjeda. 

12.  jula  god.  1560.  izdao  je  kralj  Ferdinand  I.  darovnicu  Sla- 
tinskomu  i  Donjo  Lomnicanima  vrhu  njihovih  posjeda  Oonje  Lomnice. 
i   .Malog  Obreza."- 

Iste  godine  i  slijedecih  nalazimo  Slatinskoga,  gdje  veoma  inar- 
Ijivo  radi  za  Turopoljce.  On  je  znao  sticati  mocne  prijatelje  Turo- 
poljcima, pak  valjda  na  njegov  predlog  pobratise  Turopoljci  godine 
1570.  biskupa  Gjuru   Draskovica  i  njegove    rodjake. 

r  koliko  mozemo  po  listinama  slijediti,  obnasao  je  Slatinski  sve 
do  god.  1582.  cast  turopoljskog  zupana.  Valjda  je  te  godine,  ili  naj- 
kasnije  god.  1583.  umro,  jer  vec  god.'  1584.  spominju  pisma  Benka 
Arbanasa  zupanom  turopoljskim. 

Matija  Slatinski  imao  je  dva  sina,  Jurja  i  Baltazara,  te  kceri 
Margaretu,  zenu  Stjepana  Hada,  Anu,  Suzanu  i  Magdalenu.  Zena  niu 
bijaSe  od  plemenitog  zagorskog  roda  Gubasevackih. 

juraj  posvetio  se  je  sveceniCkom  stalisu,  postao  je  kanonikom 
zagrebackim  i  biskupom  roznjanskim,  a  godine  1599.  (posvecen  20. 
decembra   1600.)  biskupom  pecuhskim.  Umro  je  god.    1605.^ 

Njemu  i  majci,  te  bratu  i  sestrama  njegovim  Margareti  Hada 
i  .Suzani  izdao  je  kralj  Rudolto  II.  god.  1587.  darovnicu  vrhu  »fun- 
du.'>a«  grada  Lukavca  i  posjeda,  sto  ih  je  nekoc  opcina  turopoljska 
darovala  Matiji  Slatin^skomu.* 

O  Baltazaru  .Slatinskomu  nemamo  iza  god.  1587.  nikakovih 
vijesti,  te  prema  toniu  vidimo,  da  je  toli  zasluzni  po  Turopolje  rod 
Slatinskih  u  mu^kom  koljenu  izumro  sa  biskupom  Jurjem  Slatinskim. 
Grb  Statinskih,  u  koliko  ga  nalazimo  sacuvana  na  peCatima 
Matije  i  sina  mu  Jurja  Slatinskoga  jest :  stit,  u  kojern  se  vide  dvije 
usporedne  rijeke,  polozeno  koso  s  desna  prema  lijevom,  medju  njirna 
kroCi  na  desno  prema  gore  lav  s  repom  polozenini  vrh  hrpta.  Iznad 
gornje  rijeke  u  lijevom  uglu  i  ispod  donje  u  desnom,  stoji  po  jedna 
petolista  ruza. 

'  III.  445. 
'  III.  470. 

*  Tako  veil  Gams,  Series  cpiscoporuin  eccl.  Romanae,  dok  St.  Mat- 
kovic  u  Reccnsio  etc.  spominje  ga  jos  g.  1616  kao  kanonika,  arcidjakona 
Yrbovcckoga  i  biskupa  roznjanskoga. 

*  N.  R.  A,  fasc.  lool.  Nr.  ;i().  u  kr.  ug.  (hi.  arkivu  u  Biidimpcsti. 


4i 

1584.    14./IX.'  Benko  Arbanas  iz  Donje    r.omnice. 

1586.-1588.  Toma  Lackovic  iz  Vel.  Mlake. 

1588.   Matija  Diankovic  iz  Kobilica. 

1589. — 1591.  8./IX.  Benko  Arbanas  iz  Donje   Lomnice. 

1596. — ^1605.   Ivan  Pogledic  iz  Kurilovca. 

1606. — 1608.  Gjuro  Pogledic  iz  Kurilovca. 

1608.  XII.— 1620.  Gjuro  Vagic  iz  Vel.  Mlake. 

1620.  Nikola  Msilenic  iz  Kurilovca,  kr.  dvornik  i   ka  petan   letovanicki. 

1621.— 1623.  Gjuro  Vagic. 

1624.  2./II.-1626.  Petar  Vagic. 

1627.  Gjuro  Malenic  iz   Kurilovca. 

1628. — 1630.  Mihalj   Miksic  iz  Donj.  Lukavca, 

1630.   VII.  Andrija  Cednekovic  iz   Donj.   Lomnice. 

XII. — 1631.  Gjuro  Malenic. 
1632.  VII.— 1634.  Andrija  Cednekovic. 
1634.  i.2    13./XII.— 1635.  i.   13./XII.  Gjuro  Malenic. 
1636.  Gjuro  Malenid. 

XI.  — 1642.  Mihalj   Miksie. 
1643.  Stjepan  Plepelic  iz  Plesa. 
1643.-1645.  Mihalj   Miksic. 
1646.  Gjuro  Vagic. 
1647. — 1649.  Gjuro  Arbanas-Benak. 
1650.  i.   13./XII.-1656.  Ljudevit  Vagic  iz  Vel.   Mlaki*. 
1658. — ^1660.  Stjepan  Svastovic. 
1660.  i.    13./XII.-1669.  Ljudevit  Vagic. 
1670./ 1671.  Stjepan  Svastovic   iz   Donje   Lomnice. 
1671.-1674.  Ljudevit  Vagic. 
1675.  23./II.  Ivan  Vagic. 

1675.  X.  Ljudevit  Vagic. 

1676.  12./VL-  1679.  i.   13./XII.  Ivan  Vagic. 
1679.   17./XU.— 1680.  5./VL,  Stjepan  Pogledic. 
1680.-1682.  Ivan  Vagic. 

1683.  i.  4./I.  — 1684.  i.   14./Xn.  Petar  Senkovacki  Valica. 
1685.  i.   13./XII.  Stjepan  Pogledic. 
1685.-1688.  Petar  Senkovacki  Valica. 

1688.  i.   13./XII.  Pavao  Ligutic. 

1689.  i.   13./X1I.— 1693.  Petar  Senkovacki  Valica. 


'  Datum,  kad  se  prvi  put  spominje. 

-  i.  =  izabran    na    lurop.  spraviscu  (rcstauraciji)  do  slijedece  godi§nje 
rc§tauracije. 


42 


1693.  Ivan  Stepanii^. 

1694. 

1696. 

1696. 


5./III.,  22./XII.— 1695.  Pfetar  Senkovaeki  Valica. 

9./I.  Pavao  Liguti6. 

12./XII— 1698.  Petar  Senkovaeki  Valica. 

1697.  27./V.  Pavao  Ligutie. 

1698.  i.    17./XII.   —   1705.    uimro  u    prvoj     polovini     godine)    Franjo 

Pogledic. 
1705.  i.  6./VII.— 1707.  i.   19./X11.  Ljudevit  Vagid. 
iTOS.'i.    13./XII.— 1713.  i.   13./XII.  Ivan  Paraminski. 

1714.  i.   18./I.  i.   13./XII.— 1715.  Gjuro  Ferklic. 

1715.  i.   13./XII.  Ivan  Paraminski. 

1716.  i.  30./ v.— 1721.  (18./V.)  Sigismund  Skrlec. 
1722.  2./M.  Ljudevit  Vagic,  Juraj   Pogledic. 

1723. — 1724.  Petar  Paraminski,  zapovjednik  grada  Zrina  i  Kostajnice. 

1724.  i.    13./XII— 1727.  Sigismund  Skrlec. 

1728.  Pavao  Pogledic. 

1733.  XI.  Gjuro  Pogledic. 

1733. — 1737.  Sigismund  Skrlec. 

1738.  i.    14./III.— 1740.  (f  polov.  godine)  Pavao  Pogledic,  zapovjednik 

u  Zrinu. 

26./1II.  i.    13./XII.  Petar  Paraminski. 

15./I.  — 1748.  Gjuro  st.  Pogledic,  zapovjednik  u  Glini. 

13./XII.  — 1750.   i.    13./XII.  Gavro  Skrlec. 

14./XII.— 1754.  i.    13./XII.  (f  iste  godine)  Mato  Nikola  Mesic 

13./XII.  Gjuro  Ligutid  de  Klissa. 

13./XI1. — 1763.   i'y  30.  marta  u  Lomnici)    Petar   Skrlec,  pro- 

tonotar  hrvatski. 
1763.  i.   13./XII.  — 1766.  Gavro  Skrlec,   generalmajor. 
1766.  i.    13./XII.— 1768.  i.  29./XII.  Gjuro  ml.  Pogledic. 
1768.  Gavro  Skrlec. 
1770.— 1771.  i.  29./X1I.  Gjuro  ml.  Pogledid. 

1772.  i.    13./XII.— 1773.  Ivan  Plepelic. 

1773.  juraj   Pogledic. 

1774.  I./III.  i.  3./XI.— 1775.  Ivan  Plepelic. 
1776.   i.  4./XI.  — 1783.   Franjo  Juraj   Pogledic. 

1783.  i.    13./XII.— 1784.  i.   13./XII.    Ivan    Nep.  Zdencaj   od   Zahumie- 

grada. 
1785.  i.   14./XIT.      1788.  izalivalio  se)  Josip  Adam   Kos. 

1788.  i.  27./V1.  i.    13./XII.— 1789.  Ivan  Gerdenic  iz  Jerebiea. 

1789.  1793.  Gjuro   Franjo  Pogledic. 

1794.  i.    13/XII.  — 1803.  i.  3./I.  Ivan   Nop.  ZdenCaj, 


1741.  i. 

1744.  i. 

1749.  i. 

1751.  i. 

1755.  i. 

1756.  i. 

43 

1803.  i.  13./XII.— 1812.  Antun  Zdencaj  (1809.— 1813.  pod  france- 
skom   vladom). 

1813.  i.  27./VIII.— 1824.  tumro  prije  4.  jula  u  Pozunu)  Josip  Gerdeniii. 

1826.  i.  13./X1I.— 1831.  i.  16./IV.  (umro  prije  29./X1.  iste  godj  Antun 
Zdencaj. 

1832.  i.  16./V.  i.  13./XII.  -  1837.  f  2./V[I.  Gjuro  Josip  pi.  Josipovic,  sin 
Stjepana  pi.  Josipovica  i  Karoline  pi.  Vojkovic.  G.  1823.  12./XII. 
viceasesor  turopoljski,  na  kojoj  se  casti  g.  1826.  zahvalio. 
God  1828.  13./X1I.  izabran  je  opet  asesorom  i  zamjenikom 
zupana  turopoljskoga.  God.  1831.  trazi  u  zagrebacke  zupa- 
nije,  da  se  Turopoljci  ubrajaju  u  prave  plemice  zupanije. 
God.  1832.  16.  maja  izabran  je  za  turopoljskog  zupana,  i 
vec  17.  maja  zastupa  Turopolje  kod  instalacije  bana  VlaSica. 
God.  1836.  mnogo  je  radio  na  hrvatskom  saboru,  te  polazio 
u  Bee,  da  zastupa  interese  Turopoljaca.  God.  1837.  koncem 
juna,  otputovao  je  da  potrazi  lijeka  susici,  ali  ga  na  putu  u 
Ljubljani  2.  jula  zatece  nagla  smrt.'  Njega  naslijedi  u  casti 
zupana  turopoljskoga : 

1837.  i.  13./XII. — 1846.  brat  njegov  Antun  Daniel  Josipovid.  Posvetio 
se  je  vojnistvu,  te  je  sluzio  u  pukovniji  baruna  Radivojevica 
br.  48.  Tu  je  ostao  do  godine  1826.  20.  novembra  kad  je 
dobio  vojnicku  otpusnicu.  Godine  1829.  ozenio  se  sa  Anto- 
nijom  pi.  Pogledic.  Godine  1832.  postao  asesorom,  a  13.  de- 
cembra  godine  1837.  izabran  je  zupanom  turopoljskim.  Go- 
dine 1846.  je  suspendiran  od  Casti  zupana  turopoljskoga. 
Njegov  politicki  rad  poznat  nam  je  iz  I.  sveska  ovog  djela,"'^ 
a  tako  i  njegova  daljna  sudbina.  Umro  je  29.  decembra  go- 
dine  1874.  u  Jalkovcu  kod  Varazdina. 

1847.  i.    15./IV.  Alberto  Modic,  kao  privremeni  zupan. 

1848.  i  29./ V. — 1893.  5./VI.  Stjepan  Josipovi6,    sin    pokojnog  zupana 

Gjure  pi.  Josipovica  i  Julijane  pi.  Bornemisze.  Rodio  se  u  Za- 
grebu  7.  decembra  god.  1830.  Kumovase  mu  grof  Gjuro 
OrsiC  i  Renata  barunica  Buric.  Ostao  je  nezenja.  Umro  je  u 
Kurilovcu  5.  juna  1893.^  Ovoga  naslijedi  u  zupanstvu  : 
1893.  i.  14./X.  Dr.  Ljudevit  Josipovid,  sin  Mirka  pi.  Josipovi6a,  hrv. 
ministra  i  Vilme  Seller,  a  unuk  Antuna  Daniela  pi.  Josipovida. 
Dr.  Ljudevit  Josipovic    rodio    se    u   Jakovlju    8.  augusta    go- 

*  Druga  je  vijest    po    ispravama    zem.  arkiva,    da    je    hotio    putovati    u 
Rogatac. 

*  Sravni  Turopolje  i  ilirski  pokrct,  te  Turopoljci  od  g.  1848.  do  danas. 
'  Sravni  3v.  I.,  str.  219—232. 


44 


dine  1869.  Giinnazijske  naiikc  ucio  je  u  /^atrrchu  i  VaraJ^dinu, 
gdje  je  god.  1880.  polozio  ispit  zrelosti.  U  BeCu  zapoce  uCe- 
niem  medicine,  te  je  god.  1892.  u  Gracu  promoviran  na 
Cast  doktora  sveukupnog  IjeCnistva.  God.  1893.  14.  oktobra 
izabran  je  zupanom  turopoljskim,  pak  13.  decembra  go- 
dine  1894.  po  drugi  put  po  starom  turopoljskom  .statutu. 
God.  1895.  13.  decembra  izabran  je  po  novom  zakonu  turo- 
poljskom  na  10  godina.  Skoro  nato  upise  se  na  pravoslov- 
nom  fakultetu  u  Zagrebu,  gdje  je  god.  1902.  polozio  trec^i 
drzavni  ispit  iz  prava.  God.  1905.  13.  decembra  opet  je  iza- 
bran  na  daljnih  10  godina  zupanom  turopolj.skim.  Xjegove 
zasluge  na  gospodarskom  polju  plemicke  opcine  turopoljske, 
spomenut  demo  u  posebnom   poglavlju. 


Sta'ra  predaja  obiteljska  prica,  da  su  plemici  Josipovici  do^li  u 
Hrvatsku  iz  Bosne,  od  kuda  su  morali  uzmaci  pred  TurCinom,  osta- 
viv.si  svoj  stari  zavicaj.  U  koje  vrijeme  se  je  to  dogodilo  ne  spominje 
predaja.  Moglo  je  to  biti  negdje  pod  izmak  XVII.  vijeka.  Prvo  zato- 
CiSte  nadjose  si  Josipovici  na  hrvatskoj  Krajini,  gdje  stupaju  u  redove 
krajiske  vojske,  te  se  bore  protiv  Turaka.  Tu  se  narot^ito  isticu  dva 
brata :  Matej  i  Juraj  Josipovic.  Matej  se  Josipovic  ve6  od  god.  1728. 
istiCe  u  vojsci  na  Krajini,  a  narocito  sluzio  je  u  banskoj  krajiskoj  vojsci, 
gdje  je  postao  podzastavnikom  »prosignanom«.  On  se  odlikovao  u 
mnogim  vojnama  za  vlade  kralja  Karla  III.  a  narocito  u  francesko- 
bavarskom  i  sedmogodiSnjem  ratu,  gdje  je  potukao  mnogo  neprija- 
telja,  junaCki  se  ponio  kod  zauzeca  utvrda,  otimanja  ziveza  i  topova 
neprijateljskih.  U  ovim  boievima  zadobio  je  mnoge  rane,  i  pao  u  nepri- 
jateljske  ruke.  Neprijatelji  ga,  zajedno  s  drugim  nekim  vojnicima  kra- 
ji.'^kim  pukovnije  Hadikove  zatvoriSe  u  tvrdjavu  Vitemberg.  U  zgodan 
cas  navalise  ovi  zarobljenici  na  .straze,  koje  strmoglavise  sa  zidina, 
i  tako  se  sretno  izbavise  iz  ropstva.  I  nadalje  je  Matej  Josipovic  po- 
(iinio  velika  junaStva.  Kod  Freiberga,  suzdrzao  je  sa  jos  trideset  i 
dvojkom  tri  jake  konjaniCke  cete,  5ime  je  pokazao  zamjernu  ratnu 
vjestinu.  Matej  imao  je  sinove :  Ivana  i  Mateja,  te  k6er  Anu  Mariju. 

Brat  Matejev  Ivan  posvetio  se  sveceniCkom  staliSu.  Oko  go- 
dine  1741.  preporuCio  ga  je  hrvatski  historik  Baltazar  Adam  Krdelid 
zagrebackom  hiskupu  Jurju  Branjugu,  za  zupnika  u  Miholjcu,  kasnije 
je  bio  zupnikom  u  Krizevcima  il761.).  Do  skora  postao  je  god.  1763. 
kanonikom  zagrebaCkim.  Kao  takav  isticao  se  u  radu  sabora  hr- 
vatskoga,    pak    i    u    zupanijskim    skup§tinama,    gdje   je    mnogo    toga 


45 


uradi'o  za  promicanje  opceg-a  dobra  u  duhu  odredaba  kraljevskih  (in- 
tentiones  nostras  regias  in  promotionem  et  incrementum  boni  public! 
semper  directas  secundare  consvevit).  God.  1764.  postao  je  rektorom  hr- 
vatskoga  kolegija  u  Becu.  Osobito   se    brinuo   za   odgoj  duhov.  mladezi. 


Prva  poznata  izvonia  listina  turopoljskoga  zupana  (Mikca)  od  _^od.  1333. 


Drugi  brat  Matejev  bio  je  Gjuro,  koji  je  takodjer  sluzio  na  hr- 

vatskoj  Krajini,  gdje  je  vjerno  i  junacki  vojevao  protiv  Turaka.  Taj 
je  imao  djecu :  Ivana,  Martu  i  Klaru. 

Boraveci    Ivan    Josipovic  u  BeCu     imao  je  priliku,  da    zasluge 


46 

svoje  i  svoie  brace  stecene  /.a  rod  i  dom  i/.iicsc  pred  kraljicu  Ma- 
riju  Teieziju.  Za  ove  zasluge-  podijeli  kraljica  njemu  i  njegovoj 
bradi,  te  spomenutoj  djeci  njihovoj  ugarsko-hrvatsko  plemstvo  i  grb. 
Grb  je  podijeljen  slijedetii :  Uspravan  stit  razdijeljen  u  dva  polja : 
gornje  crveiio,  donje  modro.  Dolje  stoji  zeleni  trovrh,  na  srednjem 
vrsku  zlatna  kruna,  na  koju  je  laktom  poduprto  oklopljeno  rame,  koje 
drzi  u  saki  tri  liljana,  desiio  i  lijevo  na  ostalim  dvjem  vrscima  bri- 
jega  stoji  po  jedna  goruca  topovska  kruglja  (granata).  Figura  gr- 
bovna  prelazi  i  u  gornje  polje.  Xa  stitu  stoji  okrunjcni  slijem,  na 
kruni  je  oklopljeno  rame  sa  sabljom  krivosijom  u  saki,  desno  i  lijevo 
po  jedan  rog,  desni  gore  zlatan,  dolje  erven  sa  modrom  zastavicom  u 
gornjem  otvoru  roga ;  lijevi  gore  modar,  dolje  bijeli  sa  bijelom  za- 
stavicom u  gornjem  otvoru.  Rese  su  desno  zlatne  i  crvene,  lijevo 
zlatne  i  modre. 

Plemenicki  list  proglasen  je  bez  prigovora  na  hrvatskom  saboru 
28.  maja  god.  1766.^ 

Ve6  slijedece  god.  1767.  prestao  je  kanonik  Ivan  Josipovic  biti 
rektorom  beckog  hrvatskog  kolegija,"'^  te  se  povratio  u  Zagreb,  gdje 
postade  opatom  B.  D.  M.  de  Valle.  Bio  je  prepostom  cazmanskim, 
arcidjakonom  gorickim  i  sinackim  te  vikarom  u  Slavoniji. 

Kanonik  Josipovic  stece  lijepi  imetak  te  je  kupio  g.  1795.  od 
Adamajos.  Kosa  imanje  i  dvor  nekoc  Peharnikov  u  Kurilovcu,  danas 
dvor  i  imanje  zupana  turopoljskoga  dra.  Ljudevita  pi.  Josipovica. 

God.  1805.  19.  jula  napisao  je  kanonik  i  opat  Ivan  pi.  Josipo- 
vi6  svoju  oporuku.  Svojim  pranecacima,  djeci  svog  neiiaka  Tprone- 
potes)  Stjepana,  Ceciliji,  Gjuri  i  Antunu  (praunucadi  svoga  brata  Ma- 
tise,  a  unucadi  Ivana  Josipovica  suca  zagreb.  zupanijel  ostavi  svakomu 
po   10.000  ior.^  Umro  je  iste  godine. 

Gore  spomenuti  kanonikov  brat  Gjuro  imao  je  kucu  u  Kostaj- 
nici,  te  se  je  bavio  trgovinom.  Imao  je  ladje  na  Kupi  i  Savi.  Trgo- 
vanjem  stekao  je  lijepi  imetak,  te  kupio  kudu  u  Zagrebu  na  ne- 
kadaSnjoj  »Harmici«  TJelacidevom  trgu).  Ozenio  je  Klaru  Petrovi6evu. 
God.  1788.  nacinio  je  oporuku,  kojom  je  svoj  imetak  podijelio.  Naj- 
vise  je  dobila  unuka  mu  Barbara,  koja  se  kasnije  udala  za  Ivana 
Xep.  Lovincica,  vlastelina  u  Zubrincima.  Legate  ostavio  svom  bratu 
Ivanu,  kanoniku,  te  svojim  rodjacima  Ivanu   Josipovicu,   zupniku  u  Gra- 

'  Izvoinik  u  arkivu  zagreb.  kaptola.  Fodaci  dovlc  uzeti  su  iz  plcm. 
lista  i  iz  Krccliccvih:  Annua. 

*  Krcelid:  Annuae.  p.  519. 

^  Ovjer.  izvadak  u  obiteljskom  arkivu  Josipovica. 


47 

neseviiii  i  njegovom  ocu  Mati,  te  Stjepanu,  sinu  Ivana  suca  siiia  Ma- 
tise  njegovoga  brata.  Umro  je   16.  marta   1788. 

O  sinovima  Stjepanovim  zupanima  Gjuri  Antunu  i  Danielu  Jo- 
sipovicu,  govorili  smo  gore.  Gjuro  je  imao  dva  sina  Stjepana,  zu- 
pana  turopoljskoga  i  Karla,  koji  je  rano  umro. 

Zupan  Antuii  Daniel  Josipovic  imao  je  tri  sina:  Mirka  (*  1834.), 
koji  je  umro  god.  1910.  kao  hrvatski  ministar  u  miru,  te  Eduarda  i 
Aleksandra,  koji  zarana  pomrijeSe,  Ministar  Mirko  rodio  je  sa  supru- 
gom  Vilmom  Seller  sinove :  Sigmunda^  Gezu,  Belu,  Ladislava  (umro) 
i  Ljudevita  (zupana)  i  kcer  Sidoniju  udatu  pi.  Boroviczeny. 

God.  1777. — 1780.  spominje  se  Franjo  Josipovic,  koji  bijase 
priorom  samostana  u  Remetama.  Ovoga  ne  znamo  dovesti  u  svezu 
s  ovom  porodicom. 

Pristav. 

U  najdrevnije  doba  turopoljske  proslosti  nalazimo  uz  zupana 
jednu  ill  vise  osoba,  koji  vrse  stanovito  uredovanje.  Narocito  pro- 
vadjaju  diobe  zemalja,  uvadjanje  u  posjed  i  slicno.  Takove  se  osobe 
zovu  pristavima  (pristaldi),  ill  »jobagioni  vjerodostojni«  (ioba- 
giones  fidedigni)  ili :  »ljudi  ili  pristavi«  (homo  vel  pristaldus),  ill 
jednostavno :  »iobagiones«.  Slicne  organe  nailazimo  i  u  sluzbi  bana. 
Ovi  su  nesta  slicna  sa :  »kraljevskim«,  »banskim«  i  »kaptolskim  co- 
vjekom«  (homo  regius,  banalis,  capituli)^  sto  se  zove  i  »vjerodostoj- 
nim  svjedocanstvom«  (testimonium  fidedignum),  a  uredovahu  kod  uva- 
djanja  u  ])0sjed,  ovrha  i  slicnih  posala. 

Takovi  pristavi  spominju  se  u  Turopolju  vec  u  najstarije  vri- 
jeme.  God.  1256.  i  1258.  Levca,  1333.  Petko,  sin  Petresev,  1365. 
Farkas  i  Luka  Vucjakov,  1390.  Matija  Mihaljev,  Ivan  Jurjev  i  Ni- 
kola Radoslavic,  1417.  Toma  Martinov  iz  Vrbaca,  Petar  Pavlov  iz 
Donje  Lomnice^  ltd. 

Ta  uredba  pristava  ("do  u  XV.  vijek  kasnje  iobagiones  tide- 
digni)  moze  se  pratiti  sve  do  polo  vine  XVI.  vijeka. 

Podzupan. 

Sluzba  podzupana  (vicecomes,  vicecomes  terrestris,  substitutus 
comitis  terrestris,  vicespan,  namjestnik  zupana  (spana),  subcomes,  vice- 
comes montanus,  subcomes)  turopoljskoga  nije  stara,  ta  je  za  cijelo 
uredjena  negdje    pod  izmak   XVT.  vijeka.    Nastala  je  uslijed    potrebe, 

'  I.  12.,  15,  27,,  51.,  80,  86.,  126.,  127. 


48 

da  i  II  turopoljskom  Whovlju  hade  sluzbenik  opcine  i  zupana,  koji 
bi  tamo,  daleko  od  sredi^ta  i  sjedi^ta  podrzavao  upravu  opcine.  Biran 
je  kao  i   zupan  na  spraviSCu,  takodjer  na  irodinu  dana. 

Frvi  nam  poznati  podzupan  turopoljski  bio  je  Martin  Brucek  iz 
Rodmanca  g.  1606.  Taj  se  spominje  i  g.  1612.'  Ciod.  1613.  izabran  jc 
na  mjesto  ovoga  Gjuro  Smolkovic  iz  Bukovcaka,  koji  je  odmah  po- 
lozio  i  sluzbovnu  prisegu.  Isli  je  bio  i  god.  1614.  te  mu  bijase  povje- 
reno  ubirati  u  Vrhovlju  (in  Montibus  s.  (latherinae)  porez,  koji  bijase 
raspisan  za  uzdrzavanje  grada  Lukavca.  Potvrdjen  je  u  svojoj  sluzbi 
god.  1616,2  Ovoga  naslijedi  Martin  Brucek,  kojega  opcina  god.  1618. 
potvrdi  u  sluzbi.^ 

God.  1625.  iniao  je  podzupan  Antun  Cvetkovic  ubirati  porez  po 
Vrhovlju,  pak  i  nadzirati  vinotocje.^  G.  1634.  i  1635.  potvrdjen  je  Gaspar 
Brucek  u  sluzbi  podzupana.  Godine  1650.  bio  je  podzupanom  Gjuro 
Prvonozec.^ 

Fo  svojoj  casti  bio  je  podzupan  prvi  za  zupanom  u  Turopolju, 
On  se  birao  odmah  iza  zupana.  I  kralj,  kad  pozivlje  god.  1687.  opcinu 
na  sopronjski  sabor,  upravlja  poziv  u  prvom  redu  na  zupana  onda 
podzupana,  te  na  cijehi  opcinu.^ 

Podzupanom  nije  mogla  biti  osoba,  koja  bi  istodobno  obnasahi 
kakovu  sluzbu  ili  cast  na  Krajini.  To  narocito  odredjuje  propis  baua 
Jos.  Eszterhaza  od  g.  1735.''  Podzupan  je  bio  zakoniti  zamjenik  zu- 
pana, te  on,  u  slucaju  smrti  zupanove  ili  njegova  odsuca,  sazivase  spra- 
visca  ne  samo  obicna  vec  i  u  svrhu  obnove  magistrata.  Tako  je  bilo 
sve  do  g.  1749.  Po  clanku  XXVIII.  hrvatskoga  sabora  g.  1749.,  tocki 
5.  imao  se  podzupan  svake  godine  na  dan  izbora  magistrata  izabrati, 
i  to  !>zmed  gospode  asesorov  za  Casti  gpanske  obnasanje*  prikladna 
osoba,  koja  ce  u  otsucu  zupana,  ili  u  slucaju  njegove  smrti  do-  na- 
rednog  izbora  imati  »vsu  oblast  sptuisku*.  Osim  ovoga  odredjuje  isti 
clanak  saborski  u  toCki  7.,  da  se  po  starom  obicaju  za  Vrhovlje  iza- 
bere  posebni  »vice§pan',  po  moguCnosti  pismena  osoba  i  to  izmedju 
dvojice  za  Vrhovlje  izabranih  prisjednika.  Ovaj  je  bio  duzau  ruko- 
voditi  upravu  Vrhovlja.  Njega  su  Vrhovljani  bili  duzni  slusati,  a  on  je 
mogao   smedju  njinii  pravicu    ciniti*,   a  u  slucajii  otsuCa  zupanova  ili 

'  IV.  490.  492.  495. 

''  IV.  499.  504.  .506.  513. 

»  IV.  517. 

*  IV.  520.  522.  52.S. 

"■  IV.  531.  535.  541.-  543 

'  IV.  154. 

'  IV.  251.  255. 


49 


njegova  zamjenika  (substitutusa)  iz  kotara  »previdjenja  i  sude  ciniti  oblast 
imal  bude«  po  cijelom  Turopolju.  Tocka  opet  15,  odredjuje,  da  manje 
parnicne  izvide  imaju  obavljati  »gospon  span  za  poljskih  Ijudih,  a 
gospon  vicespan  za  bregovske  obcine«,  i  o  torn  voditi  zapisnike,  vec^ 
pako  parnice  imadu  se  voditi  redovnim  putem  pred  zupanom  ili  nje- 
govim  zamjenikom  (substitutusom). ' 

Kako  vidimo  ovim  ustanovama,  sto  ih  je  uzakonio  hrvatski 
sabor,  zasnovana  je  nova  uredba  »zamjenika  zupanova«,  kojega  ali 
oblast  zapocinje  samo  onim  casom,  kad  je  zupan  otsutan  iz  Turo- 
polja,  ili  je  njegovo  mjesto  smrcu  ispraznjeno. 


Potpis  i  pecat  Matije  Slatinskoga,  zupana  turopoljskoga  od  god.  1556. 
Izvor.  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu. 

Od  toga  vremena  birao  se  redovito  zamjenik  zupana  i  podzu- 
pan.  Prvi  se  redovito  nazivlje  »substitutus  comitis  terrestris«  a  po- 
tonji  »vicecomes  terrestris«  ili  »vicecomes  niontanus«.  Godine  1809. 
bio  je  zamjenikom  zupana  (subcomes  terrestris)  Gjuro  Pogledic,  a  pod- 
zupanom  (vicecomes  terrestris)  Ivan  Krst.  Spisic.  Za  franceske  vlade 
dakako  tih  casti  nije  bilo,  a  prigodom  obnove  magistrata  iza  odlaska 
Franceza  god.  1813.  izabrani  su  zamjenikom  zupana  Petar  Modi(5,  a 
podzupanom  Antun  Kos.''*  Podzupan  turop.  biran  je  do  u  XIX.  vijek. 

'  IV.  292.-296. 

'  IV.  622.  428.  431.  434. 


50 

Biljeznik. 

U  starije  vrijeme  nije  opiiina  turopoljska  imala  svog  posebnog  bi- 
Ijeinika  (notarius,  iuratus  notarius).  Opdinska  pisma  pisali  su  razni  pisari 
(literati),  medju  kojima  prvo  i  najstarije  mjesto  zapremaju  svedenici. ' 
U  XVI.  vijeku  osobito  se  istice  kao  pisar  turopoljskih  listina  i  spisa 
zupan  Matej  Slatinski  (Zalatnokyj  i  Stjepan  Ladomer. 

Tekar  god.  1602.  nalazimo  prvi  put  biljeznika  potpisana  na  spi- 
sima  opdinskim,  a  tako  i  god.  1614.  Nu  taj  biljeznik  nije  se  pot- 
pisao  imenom,  vec  samo  »notorius«  sa  rukoznakom.  Istom  god.  1615. 
spominje  se  notar  turopoljski  imenom;  bio  je  to  Andrija  Cednekovid. 
Njemu  i  zupanu  povjerila  je  opdina  cuvanje  opcinskih  pravica  (pri- 
vilegijai.''^  Po  pismu  sudeci  drzimo,  da  je  Cednekovid  bio  ve6  godine 
1613.  i  1614.  biljeznikom.  Po  torn  je  ovaj  prvi  nam  poznati  turo- 
poliski  biljeznik;  Cednekovid  obna§ao  je  sluzbu  biljeznika  mnogo  go* 
dina,  te  je  god.  1634.  uz  tu  sluzbu  obnasao  takodjer  i  Cast  zupana. 
Na  Lucijino  te  godine  zahvalio  se  je  na  obim  castima.  Opdina  mu 
je  zahvalno  priznala  njegovo  marno  i  posteno  sluzbovanje.  Na  molbu 
cijele  opdine  primi  opet  biljeznigtvo,  te  mu  je  obedano,  da  ce  mu  se 
dim  skorije  isplatiti  zasluzena  plada.  God.  1635.  opet  se  je  zahvalio 
Cednekovic,  ali  je  na  molbu  obdine  ostao  biljeznikom,  opet  uz  uvjet, 
da  mu  se  zaostala  placa  plati.^  Cednekovid  bio  je  biljeznikom  jo§ 
god.   1648.4 

Kako  iz  pisama  razabrati  mozemo  nije  se  za  biljeznikovanja 
Cednekovideva  ni  jedanput  obavljao  izbor  biljeznika  na  spravi§6ima, 
kako  se  to  5inilo  sa  podzupanom,  zupanom,  kapetanom  itd.  Za  cijelo 
ie  tomu  razlogom,  Sto  je  biljeznik  morao  biti  osoba  pismena  i  vi§e 
naobrazbe,  upudena  u  prava  i  zakone  zemlje,  a  takovih  je  onda  bilo 
veoma  malo  u  Turopolju. 

Nakon  otstupa  Cednekovideva  vodio  je  biljezniCke  poslove  go 
dine  1650.  sam  zupan  Ljudevit  Vagi6,  a  23.  marta  g.  1650.  Martin 
Bogdan,  koji  to  obavlja  samo  za  jedno  spraviSce  (notarius  in  prae- 
missisj,  nu  vec  29.  augusta  potpisuje  opet  zapisnik  spraviSca  Ljudevit 
Vagid  kao  zupao  i  biljeznik,  te  je  na  Lucijino  opet  potvrdjen  za 
zupana  i    biljeznika.  Taj  je  te   casti  obnasao  do  god.   1653.^ 


'  Sravni  clanak  o  turopoljskoj  kancelariji. 
-  IV.  499.,  502.,  510.  Signaturae  etc.   u  turop.  arkivu. 
'  IV.  516.,  518.,  519.-523.,  526.,  527.,  531.,  586. 
*  III.  136—137.  Signaturae  etc.  u  turop.  arkivu. 

'  IV.  539.,  541.,  543.,  144.  i  Acta  publ.  polit.    1650. -170>.    u    turopolj- 
skom  arkivu. 


51 

Evo  to  je  prvi  put,  sto  obje  ove  casti  obnasa  jedna  osoba.  Tako 
je  bivalo  uz  nekoliko  iznimaka  sve  do  godine  1688.,  kad  je  te  obje 
casti  obnaso  Pavao  Ligutic. ' 

Pocam  od  god.  1650.  redovito  se  prigodom  svake  obnove  ma- 
gistrata  turopoljskoga  bira  i  biljeznik. 

Biljeznik  bio  je  iza  zupana  i  podzupana  najuglednija  osoba  u 
Turopolju.  Njega  pace  i  ban  pozivase  na  dogovore  (1735.J  glede  pro- 
bitka  zemlje.^ 

Po  propisu  bana  grofa  Josipa  Eszterhaza  od  god.  1735.,  izda- 
nom  za  Turopolje,  nije  biljeznikom  mogla  biti  osoba,  koja  je  obna- 
sala  istodobno  kakovu  sluzbu  na  Krajini,^  Zato  je  i  Plepeli(5  god. 
1735.  morao  ostaviti  cast  vojvode  na  Krajini,  ako  je  hotio  ostati 
biljeznikom.* 

Hrvatskim  saborskim  clankom  XXVIII.  godine  1749.  uzako- 
njeni  propisi  o  uredjenju  Turopolja  u  tocki  6.  odredjuju,  da  se  biljez- 
nik ima  izabrati  izmedju  prisjednika,  koji  »na  protokolarna  pisma  i 
ostale  ekspedicije  marlivu  skerb  bude  nosil  i  nje  izvrsaval.«  Prema 
tomu  bio  je  biljeznik  duzan  voditi  sve  opcinske  zapisnike,  a  poimence 
zapisnike  spravisda,  koje  je  i  potpisivao.  Nadalje  bio  je  duzan  voditi 
zapisnik  valovnica  (fasija),  ove  izdavati  potpisane  po  zupanu  ili  nje- 
govom    zamjeniku  i  njemu    samom,  te  pecatane  opcinskim    pecatom." 

Takav  je  ostao  red  sa  biljeznikom  sve  do  najnovijega  vremena, 
te  je  biljeznik  biran  svake  godine  prigodom  obnove  magistrata,  te  po- 
lagao  prisegu. 

Zadnji  turopoljski  biljeznik  prije  dolaska  Franceza  bio  je  Martin 
Blazekovic  (1809.),  a  kad  su  Francezi  otiSli  i  opet  samouprava  u  Turo- 
polju obnovljena,  izabran  je  biljeznikom  Josip  Briglevid. 

Izbor  biljeznika  turopoljskoga  obavlja  se  od  tada  pa  sve  do 
danas  svake  godine. 

Fiskus. 

Sluzba  fiskusa  (fiscus,  fiscalis)  plemenite  opdine  turopoljske  sva- 
kako  ima  svoj  -zametak  koncem  XVI.  ili  pocetkom  XVII.  vijeka. 
Prvi  nam  poznati,  po  turopoljskom  spravisdu  godine  1613.  na  Lu- 
cijino    izabrani    fiskus,  bio    je    Stjepan    Arbanas,    koji  je    odmah    po- 

'  Acta  publ.-polit.  kao  gore. 

'  IV.  249. 

'  IV.  251.  256.  258. 

*  IV.  293.  297. 

'  IV  331.  436. 


52 

lozio  i  sluzbovnu  prisegu.  Isti.  je  bio  godine  1614.  upet  potvrdjen. 
21.  decembra  god.  1616.  izabran  je  fiskuSem  Gjuro  Svastovi6,  koji 
takodjer  odmah  polo2i  prisegu.' 

Od  toga  vremena  vazda  je  na  spravisiu  svake  godine  biran 
novi  figkus  ili  je  stari  potvrdjivan.  Izabran  je  mogao  biti  svaki  ple- 
meniti  Turopoljac,  a  pocam  od  god.  1749.,  kad  je  hrvatski  sabor 
uzakonio  clanak  o  uredjenju  Turopolja,  samo  onaj,  koji  nije  obnasao 
kakove  sluzbe  na  Krajini. 

Figkus  je  bio  neke  ruke  odvjetnik,  pak  i  financijalni  organ  op- 
cine ;  on  bdije  nad  gospodarskom  upravom  Turopolja.  Tako  (godine 
1614.  i  1633.)  stojao  na  celu  povjerenstva,  koje  je  pregledavalo  zir  u 
Bunskom  lugu.  Tuzio  (godine  1614.)  na  spravis6u  neke  Mraclin5ane, 
koji  su  dozvolili,  da  su  Ijudi  Alapidevi  posvojili  zemlje  u  Proscenici; 
tuzio  lugara  Mihu  Galovida  s  nemarnog  cuvanja  sume ;  pace  i  pod- 
zupana  (god.  1650.),  sto  je  dao  plemice  turopoljske  plijeniti  od  nekih 
stranaca.  On  jeprijavljivao  i  druge  neke  prestupke,  pocinjene  po  Turo- 
poljcima.  Fiskusu  Gjuri  Svastovicu  nalozilo  je  spravisce  (god.  1633.), 
da  s  banom  pregovara  radi  precestih  cetovanja  Turopoljaca  u  Sre- 
dickom,  i  odabra  ga,  da  sa  zupanom  i  jos  nekolicinom  plemida  bude 
izvrsiteljem  racuna  (exactor  rationum)  opcinskili  dohodaka.  Njemu  bje 
takodjer  povjereno  paziti,  da  nekretnine  Gjure  Malinica  u  Turopolju, 
koji  ih  prodavase,  ne  dodju  u  tudje  ruke,  ve6  da  se  kupe  za  opcinu. 
Figkus  (Simun  PljuSdak)  provadjase  (g.  1650.)  diobe  zemalja,  te  mu 
bje  dopitana  nagrada  za  jednu  godinu,  koja  je  sastojala  od  dohodaka 
sajmova  u  Vel.  Gorici.  God.  1733.  i  1734.  dizao  fiskus  turopoljski 
Matija  Modi6  tuzbe  protiv  turopoljskim  vjesticama.'' 

To  je  od  prilike  bila  sluzba  i  vlast  liSkusa  do  god.  1749.  — 
Clanak  XXVIII.  hrvatskog  sabora  od  god.  1749.  u  tocki  9.  i  10.  od- 
redjuje  ove  duznosti  za  tiskusa,  sto  ga  ima  svake  godine  opcina  bi- 
rati:  zajedno  sa  blagajnikom  skrbiti  se  za  opdinske  dohotke,  ove 
povedavati,  zatajene  saznati,  paziti  na  lugare  i  svaku  statu  u  sumi 
nastalu  krivnjom  lugara,  prijaviti  zupanu  ili  njegovomu  zamjeniku, 
da  se  kazne.  Paziti  na  zemlje,  livade,  kolosjeke,  trsja  i  funduse ;  pa- 
ziti na  lihvare  i  da  se  ovi  kazne,  ako  ubiru  nepravedne  kamate;  a 
sve  njegovom  brigom  prigospodareno,  imao  je  izruciti  opdinskoj  bla- 
gajni,  i  napokon  imao  je  zupanu  prijaviti  svakoga,  koji  bi  se  protivio 
op6inskom  poretku.'^ 

'  IV.  499.  501.  506.  514. 

*  IV.  501.  505.  524.-527.  531.  53G.  541.  547.— 608. 

'  IV.  294.  295.  297. 


53 

Godiue  1809.  prije  franceske  okupacije  bio  je  fiskal  turopoljski 
Samuel  Ljudevit  Zdeiicaj,  koji  je  ujedno  bio  i  pisar  (actuarius)  op- 
dine,  a  Ivan  Cuncic  fiskusem.  Zdencaju  i  prisjedniku  Petru  Modicu; 
bilo  je  povjereno,  da  provede  u  Turopolju  razpis  prinosa  za  podasni 
dar  kraljici. 

Kako  se  iz  toga  vidi,  imalo  je  Turopolje  'tada  i  fiskusa  i  fiskala, 
sto  ih  vec  god.  1793.  izvjestaj  op6ine  navodi  kao  clanove  magistrata.* 
Vidimo,  da  je  pod  konac  XVItl.  vijeka  stara  sluzba  fiskusa  podi- 
jeljena  u  dvije  sluzbe :  tiskusa  i  fiskala,  prvi  za  gospodarstvene 
unutarnje  prilike,  drugi  za  parnice  prema  vani.  Nu  ova  potonja  sluzba 
prestala  je  jos  polovicom  XIX.  vijeka. 

Prigodom  obnove  magistrata  turopoljskoga  iza  odlaska  Fran- 
ceza  god.  1813.  izabrani  su  fiskusem  Pavao  Krilcic,  a  fiskalom  (od- 
vjetnikom)  Ivan  Nep.  Sandor.  Taj  novi  fiskal  bi  bio  imao  urediti 
opdinske  blagajniCke  racune,  ali  je  to  povjereno  Josipu  Pucu,  kojem 
je  stvar  bila  bolje  poznata.^ 

FiSkus  turopoljski  biran  je  sve  do  najnovijega  vremena.  Po- 
sljednji  fiSkus  bio  je  god.    1884.  pi.  Pucekovi(3. 

Blagajnik. 

Sve  do  godine  1749.  upravljahu  opcinskom  blagajnom  zupan  i 
fiskus,  a  pomagahu  ih  od  zgode  do  zgode  imenovani  ubiratelji  (exac- 
tores  rationum,  pecuniarum,  contributionis).  Tekar  saborski  clanak 
XXVIII.  od  godine  1749.  tockom  9.  uredjuje  za  Turopolje  blagaj- 
nika  (perceptor),  i  to  s  razloga:  *Pokehdob  od  tud  ne  najmense 
kvare  plemenita  opcina  spoznala,  da  perceptora  dqhodkov  svojeh 
imala    ne,    koteri  bi  dohodke    obcinske    bil    priemal  i  na    poveksanje 

takaj    dohodkov    skrb  nosil «    odredjuje,    da    se    svake    go- 

ine  bira  jedan  blagajnik  »zmed  vredneseh  i  na  to  prikladneseh«,  a 
odredjuju  mu  se  duznosti :  primati  dohotke  op6ine,  te  zajedno  sa 
fiskusom  brinuti  se  za  povecanje  istih,  paziti  na  vrsenje  sluzbe  lu- 
gara,  i  u  slucaju  kvara,  nastala  nemarom  lugara,  to  prijaviti  zupanu 
ili  njegovom  zamjeniku,  i  dosudjenu  globu  lugara  kao  i  sve  druge 
»fiskalske  akvizicije  i  birsage«  (globe)  ubrati  i  o  svemu  tomu  pred 
obnovom  magistrata  svake  godine  poloziti  raCun  s  namirama.^ 

Prije  okupacije  Franceza  god.  1809.  bio  je  zadnji  blagajnik 
turopoljski  Petar   Modi6,  a  nakon  odlaska    Franceza  god.    1813.,   kad 

'  425.  426.  428.  622. 

^  IV.  294. 

'  IV.  431.  435. 


54 

je    obnovljena    samouprava    Turopolja,    izabran    je    blagajnikom    isti 
Petar  Moditi.' 

Izbor  blagajnika  od  tada  ol-iavljan  je  redovito  svake  godine,  .^to 
se  i  danas  jog  cini. 

Kastelan. 

O  kastelanu  icastellanus,  porkulab)  turopoljskom  ne  moze  biti 
spomena  sve  do  vremena,  dok  Turopoljci  ne  sagradise  svoj  grad 
Lukavec,  a  to  je  bilo  svakako  godine  1479.  Ako  i  nemamo  pi- 
smenih  dokaza,  ipak  mozemo  izvjesno  tvrditi^  da  su  Turopoljci  odmah 
u  svoj  novi  grad  postavili  kastelana,  kojemu  je  bila  duznost,  da  cuva 
grad.  No  kako  skoro  na  to  dosao  Lukavec  u  ruke  kralja,  a  zatim  u 
ruke  Ivana  Tuza,  prestala  je  dakako  ova  turopoljska  sluzba.  U  gradu  su 
doista  kastelani,  ali  ne  namjesteni  po  opcini  turopoljskoj,  vec  namet- 
nuti  od  medvedgradskih  gospodara.  Za  to  se  ovima  ovdje  ne  demo 
baviti;  o  njima  se  govori  na  drugom  mjestu.^ 

Kada  su  Turopoljci  god.  1553.  dobili  natrag  Lukavec,  doskora 
je  taj  grad  sasvim  napusten,  pace  je  darovan  porodici  Slatinskih 
(Zalatnoky).  Turopoljci  si  sagradise  na  drugom  mjestu  novi  grad  is- 
toga  imena. 

Prvi  nam  poznati  kaStelan  novoga  grada  Lukavca  bio  je  Gjuro 
Levaci6,  sto  ga  opdina  namjestila  17.  februara  godine  1576.  na  go- 
dinu  dana,  s  godisnjom  placom  od  12  for.,  12  cetvrtinka  zita  i  15 
kabala  vina.^ 

Tko  je  bio  kastelanom  godine  1612.  ne  znamo,  akoprem  je  te 
godine  o  Lucijinom  na  spraviscu  doznacena  placa  od  16  for.  kaste- 
lanu i  slugi.  Mozda  je  to  bio  isti  onaj,  koji  i  god.  1613.,  najme  Ni- 
kola Banscak,  kojemu  su  dodijeljena  jos  dva  strazara.  Ovima  bijase 
duznost  dan  i  noci  straziti  grad.* 

God.  1614.  10.  marta  izabran  je  kaStelanom  Matija  Mikgi6  na 
godinu  dana  i  to  besplatnim,  ali  vec  22.  juna  raspisan  je  porez  u 
svrhu  place  kastelanove,  a  izabran  je  kastelanom  Mihalj  Miksic,  koji 
je  polozio  sluzbovnu  prisegu.  Slijedece  godine  5.  jula  1615.  zahvali 
se  Miksi6  na  slu^bi  i  bude  izabran  kaStelanom  Gjuro  Levacic,  koji  se 
oCitova,  da  6e  cijelom  obitelju  stanovati  u  gradu.  Taj  je  ali  neprestance 
bio  bolestan,    te    je  stoga    24.  augusta    rijeSen    sluzbe,  a  na  njegovo 

'  IV.  435.  436. 

*  Sravni  clanak  o  <,nadu  Lukavcu  u  I.  svesku. 
'  IV.  27. 

*  IV.  495.-498. 


55 

mjesto  izabran  i  zaprisegnut  Ivan  Stepanic.  Ovoga  naslijedi  GaSpar 
Miksi<5,  kojega  nanovo  godine  1618.  potvrdi  opcina.  Kad  je  godine 
1633.  odredjeno,  da  imadu  Turopoljci  redom  od  tatova  Cuvati  krmke 
u  ziru,  oproSten  je  kastelan  od  te  straze. 

Namjestanje  kastelana  obavljalo  se  je  uz  svecano  polaganje 
prisege  i  urucenje  kljuCeva  grada  Lukavca,  koje  je  predaveo  novo- 
izabranomu  kastelanu  sam  zupan.  Tako  se  Cinilo  god.  1654.,  kad  je 
iza  otstupa  Stjepana  Stepanida  izabran  kastelanom  plemi6  Krsto  Mik- 
§i(5.  On  je  imao  sastaviti  i  nasastar  grada  u  prisudu  staroga  kastelana 
i  uruCiti  ga  biljezniku.^ 

Tu  smo  naveli  nekoliko  najstarijih  kastelana.  Ovi  kao  i  svi  po- 
tonji  birani  su  svake  godine  na  spravisdu,  ili  su  stari  potvrdjivani. 
Propis  za  Turopolje,  sto  je  god.  1735.  izdao  ban  grof  Josip  Eszter- 
hazy  odredjuje,  da  kastelanom  ne  moze  biti  osoba,  koja  bi  obnaSala 
istodobno  kakovu  sluzbu  na  Krajini. 

Saborski  Clanak  XXVIII.  godine  1749.  u  12.  toCki  takodjer 
odredjuje,  da  se  svake  godine  bira  jedan  »porkulabx  i  »viceporkulab«. 
»Porkulab«  svakako  tu  znaCi  isto  sto  i  kastelan,  dok  » viceporkulab  ♦ 
je  nizi  sluzbenik,  potkaStelan,  kljuCar.  Ovima  se  jasno  odredjuju  du2- 
nosti:  ».  .  .  .  koteri  grada  i  pravic  nuter  postavljenih  marljivo  Cu- 
vati,  na  suznj  skerb  imati,  i  nje  takaj  (Suvati  vuCiniti,  i  na  ostala  vu 
gradu  spravljena  ali  za  grad  ondi  pripravljena,  da  kam  ne  poginu, 
kakoti  i  na  vsakojacko  za  suznje  potrebno  zelezje  skerb  nositi,  pod 
izvrSenje  kaitige  poleg  pregre§ke  po  staresih  izrecene  budu  duzni«.* 

I  u  starije  vrijeme  a  naro5ito  u  hrvatskim  pismima  rabio  se  je 
cesto  naziv  porkulab  za  kaStelana,  tako  god.  1612.  i  god.  1734.  Te 
potonje  godine  pisao  je  zupan  »porkulabu«  Pavlu  SoStarcu  kaSte- 
lanu,  da  se  javise  poruci  za  uapsene  okrivljenike  s  vracanja.^ 

Pak  i  u  izvjestaju  op6ine  o  uredjenju  i  sudbenosti  opcine  turo- 
poljske  godine  1793.  navode  se  dva  ka§telana,^  koji  su  istovjetni  sa 
»porkulaboms;   i   »viceporkulabom«. 

Kako  iz  cijeloga  razabiremo,  vidimo,  da  se  sluzba  kastelana  sa- 
stojala  u  cuvanju  grada  i  u  gradu  spremljenih  stvari  i  uapsenika.  U 
toj  sluzbi  stojahu  kaStelanu  u  pomod  jo§  i  gradski  c  u  v  a  r  i  ili 
vr  atari  (portarii,  custodes).  Vec  god.  1613.  dodijeljena  su  dva  ple- 
miia  za  strazare  u  gradu  Lukavcu,  koji  su  se  po  selima  obredavali, 
a  god.   1614.  odredjena    je    dvojici    gradskih    vratara    (portarii)    mje- 

'  Acta  congreg.  1664.  fasc.  13.  u  turopolj.  arkivu. 

^  IV.  295. 

'  IV.  105.,  614.  (583.,  599.) 

*  IV.  622. 


56 

secna  placa  od  jedne  ugarske  (orinte.  Bili  su  to  Petar  Poldrugac  i 
Martin  Arbanas,  a  kad  je  Poldru^ac  god.  1615.  otstupio,  izabran  je 
na  mjesto  njega  Grgur  JalseveCki.  Jedan  i  drugi  polozi^e  sluzbovnu 
prisegu.  God.  1625.  polozio  je  prisegu  kao  vratar  plemic  Nikola  Fun- 
gek,  a  god.  1633.  oprosten  je  vratar  od  Cuvanja  krmaka  od  tatova 
u  Bunskom  lugu. ' 

Kako  se  cini  od  g.  1625.  bio  je  samo  po  jedan  vratar  namjeSten. 
Prema  potrebi  namjestalo  se  je  vise  vratara  ili  strazara,  a  nar'oCito  u 
vrijeme  pogibeljno  od  neprijatelja  ili  razbojnika^  pak  i  na  dan  obnove 
magistrata  (restauracije)  stavljano  je  u  grad  po  vise  strazara.  Ovi 
cuvari  ili  vratari  nijesu  svake  godine  birani,  a  bilo  je  vi§e  puta,  da 
ih  uopce  nije  ni  bilo  —  ako  ih  nije  trebalo. 

Pod  konac  XVIII,  vijeka  bilo  ih  je  po  cetiri.^  Ova  sJuzba  na- 
pustena  je  skoro  iza  god.  1848.  Zadnji  plaiom  od  6  for.  (pro  forma) 
namjesteni  kastelan^  bio  je  Franjo  pi.  Crnic,  danasnji  blagajnik  plem. 
opcine  turopoljske. 

Lugar,  vojvoda. 

Kako  je  od  vajkada  sastojao  glavni  dio  turopoljskih  posjeda 
od  suma,  to  nema'  sumnje,  da  nije  opcina  ovinia  posvecivala  osobitu 
brigu  i  paznju.  Nije  samo  cuvano  drvo  nego  i  zir,  koji  je  pruzao 
opdini  znatan  dohodak  i  sluzio  za  tovljenje  krmaka,  koja  je  grana 
gospodarstva  ondje  cvala  od  pametara.  Po  torn  bilo  je  svakako  cuvara 
till  prostranih  suma,  koji  su  se  nazivali  lugari  i  vojvode  (logari,  lu- 
|ga.ri  sen  silvani,  vajvodae  sen  custodes  silvae  sen  silvani,  detici, 
praefecti  silvae;  inspector  campestris,  montanus,  viceinspector  cam- 
pestrisj  montanus).  Potonji  bijaliu  lugarima  potcinjeni  sluzbenici.  Jedne 
i  druge  birala  je  op6ina  na  svojim  spravis6ima,  te  se  redovito  na- 
gla^uje,  da  su  vojvode  dodijeljeni  lugarima.  Jedni  i  drugi  polagali  su 
sluzbovnu  prisegu,  a  sacinjavahu  »sumske  sluzbenike*  (officiales  silvae). 

Iz  sacuvanih  se  pisama  razabire,  da  su  lugari  i  vojvode  u  pr- 
vom  redu  imali  cuvati  sume,  a  zutini  bditi  nad  opdinskim  ribnjacima 
i  dijeliti  ribu  i  ubirati  dohodak  od  zira  (zirovninu).  Ako  su  prekrsiH 
duznost  svoju,  bivali  su  kaznjeni  prema  jednom  zakljucku  spravis6a 
starijeg  od  god.   1606.'' 

Najstarije  vijesti  o  lugarima  i  vojvodama  nalazimo  u  najstari- 
iem  ?apisniku  spravigda  od  god.    1571.*  Imena  i  broj  lugara  nije  nam 

'  1\^  498.,  504.,  509.,  522.  529. 
'  IV.  622. 

*  IV.  491.,  495. 

*  IV.  483. 


57 


poziiat.  Prvi  nam  poznati  lugar  biu  je  Gjuro  Arbanas,  na  mjesto  kojega 
je  god.  1612.  izabrau  Grgur  Pogledic.  Za  Vrhovlje  (vSv.  Katu)  biran 
je  god.  1613.  posebni  lugar  Petar  Kos  iz  Dubranca. '  Medju  luga- 
rima  bila  su  obicno  dvojica  vrhovni  lugari.  Takovima  izabrani  su 
god.    1614.  Caspar  Pepelic  i  vStjepan  Modic.- 

Lugari  i  vojvode  bili  su  u  starije  vrijeme  potcinjeni  neposredno 
fiskusu  i  zupanu,  te  su  bili  duzni  voditi  i  polagati  raCun  o  zirovini, 
Od  globa,  sto  se  placale  od  sumskih  steta,  imali  su  lugari  i 
vojvode  svoj  dio^  a  to  im  je 
bilo  poticalom  na  sto  veci 
mar  oko  cuvanja  suma,  Lu- 
gari obavljali  su  i  izdavanje 
doznacenog  drva  i  pazili  kod 
sjece,  da  ne  bude  kvara. 

God.  1613.  bila  su  dva  lu- 
gara  za  Polje  i  jedan  za  Vr- 
hovlje, i  sest  vojvoda,^  Tako 
se  god.  1659,  spominje  vrhov- 
skim  lugarom   Gjuro  Lukinid. 

Clanak  XXVIII.  hrv.  sabora 
od  godine  1749.  podredjuje 
sluzbu  lugar  a  blagajniku  i  fis- 
kusu, i  cini  ih  pod  globom  od- 
govornima  za  svaku  stetu, 
sto  bi  njihovom  krivnjoiTi  na- 
stala.'* 

I  nakon  te  ustanove  obav- 
Ijao  se  je  izbor  lugara  svake 
godine  i  dalje.  Prigodom  ob- 
nove  magistrata  turopoljskoga 
iza  odlaska  Franceza,  izabrana 
su  dva  glavna  lugara  za  Polje 

i  dva  za  Vrhovlje  i  ovi  nose  naslov  »inspektora«  i  »viceinspektora« 
inspector  et  viceinspector  campertris,  montanus).^  Sluzba  lugara  i  danas 
opstoji  u  Turopolju.  Lugari  su  potcinjeni  sumaru  plem,  opcine  Turopolja. 


S^.C'T  4,38. .  icvirS  Ai'ftt.if  .^^mium-U'L?^!' 


Ivan  Paraminski,  zupan  turopoljski 
P-.  1708.-1714. 


•  IV.  499- 
"  IV.  506. 
'  IV.  499. 

*  IV.  294.- 
'  IV.  43.5. 


58 

Opcinski  sluga. 

Najniza  op6inska  sluzba  u  op(iini  turopoljskoj  bila  je  opdinskoga 
sluge  (famulus,  opdinski).  Prvi  nam  poznati  opciinski  sluga  bio  je  Stje- 
pan  Kanic,  kojeg  je  opcina  na  spraviscu  godine  1612.,  1614.  i  1618. 
potvrdila.  Kasm'je  je  bio  sluga  Ivan  Brigljevi6,  na  mjesto  kojega  god. 
1634.  izabra  opdina  Stjepana  Tajsida,  koji  polozi  sluzbovnu  prisegu, 
a  god.   1650.  potvrdjen  je  u  istoj   sluzbi    plemi(5  Ivan  Klafurid. ' 

Tako  je  i  nadalje  od  godine  do  godine  obavljan  izbor  optiin- 
sJioga  sluge. 

God.  1654.  dozvolilo  je  spravisde,  da  si  i  podzupan  u  Vrhovlju 
izabere  svog  opdinskog  slugu,  koji  6q  se  takodjer  zaprisedi.'^  Od  tada 
evo  bira  se  i  sluga  za  Vrhovlje.  God.  1733,  bio  je  u  Vrhovlju  opcin- 
ski sluga  (famulus  communitatis  nobilium  de  Verhovje,  montanisticus) 
Pavao  Kos,  kojega  naslijedi  iste  godine  u  sluzbi  Ivan  Havidic.^ 

Sluzba  sluge  sastojala  se  u  glavnom  kao  i  danas,  a  narodito 
imao  je  pozivati  stranke  na  sud  pred  zupana  (vadiare).  Tako  ve<5 
god.  1615.  pozivlje  ubiratelje.*  Slicnu  sluzbu  obavljao  je  u  Turopolju 
» satrap «. 

God.  1650.  zahvalio  se  je  »sastrapa«  Gjuro  Celi6,  a  na  nje- 
govo  mjesto  izabran  je  plemi6  Matija  Jagneid,  koji  je  pred  zupanom 
polozio  prisegu,  a  godine  opet  1654.  otstupio  je  » satrap*  Stjepan 
Smolkovid  a  na  njegovo  mjesto  izabran  je  plemid  Mihalj  Jagniii.'' 

Kapetan. 

Turopoljci  kao  stari  plemidi  kraljevine  bili  su  od  vajkada  duzni 
sluziti  u  vojsci  pod  banskom  zastavom.  Ovi  su  tu  sacinjavali  posebnu 
Cetu  pod  svojim  zapovjednikom  (capitaneus,  centurio).  U  XVII.  vi- 
jeku  zove  se  ta  c^eta  turopoljska  i  »zastavom«,''  sto  je  isto  i  kao 
;  banderij«. 

God.  1529.  javlja  se  prvi  put  kapetan  grada  Lukavca.  Bio  je 
to  Pavao  Stojgid,  ujedno  kapetan  medvedgradski.  God.  1530. — 1535. 
bio  je  lukaveCkim  kapetanom  Grgur  Petrovic,  1538.  Pavao  IzaCid  i 
Pavao  Mikulid,  doSim  Ambroz  Gregorijanec,   1541.''    nosi    naslov    ka- 

'  IV.  495.,  506.,  517..  532.,  542. 

'  Acta  congregationalia  a.  1654.  fasc.  13.  u  turopoljskom  arkivu. 

'  IV.  547.  569.  583. 

'  IV.  508. 

'•'  IV.  542.  i  Acta  cougregat.  a.  1654.  fasc.  13.  u  turop.  arkivu. 

"  IV.  156.,  god.  1681. 

'  III.  6.,  8.,  9.,  11.,  16.,  26.,  39.,  42.,  84.,  85. 


59 

petana  Turopolja  (capitanus  Campi  Zagabriensis).  U  ovo  starije  doba 
kapetani  lukavecki  ujedno  i  vrhovni  zupani  Turopolja. 

Moguce,  da  su  ved  ovi  kapetani  lukavecki  bili  i  kapetani  turo- 
poljski.  Dok  je  glede  ovih  to  dvojbeno,  stoji  sigurno,  da  je  Ambroz 
Gregorinec  bio  prvi  nedvojbeni  kapetan  turopoljski.  Svi  ovi  bili  su 
svakako  nametnuti  po  medvedgradskoj  vlasteli  a  ne  izabrani  po 
samoj  opcini. 

Ne  mozemo  tocno  oznaciti  vrijeme,  kad  je  opdina  turopoljska 
uzela  sama  birati  kapetana.  Za  to  nemamo  sacuvanih  spisa  ni  spo- 
mena.  Mogace  je  to  biranje  kapetana  pocelo  odmah  iza  obnove  tu- 
ropoljskoga  bratstva  godine  1560.  U  najstarijim  do  danas  sacuvanim 
i  poznatim  zapisnicima  turopoljskih  spravis6a  XVI.  vijeka,  nemamo 
spomena  o  kapetanu.  Tek  iz  zapisnika  spravis(5a  drzanog  25.  decembra 
god.  1606.  doznajemo  za  prvi  izbor  kapetana.  Tad  je  »kapetanom 
plemi6a«  (capitaneus  nobilium)  izabran  Nikola  Plepelid  na  godinu  dana 
s  smjesecnom  placSom  od  4  ugar.  forintei* 

Cini  se,  kao  da  ova  cast  nije  obnavljana  sve  do  god.  1614. 
Barem  prigodom  obnove  casnika  turopoljskih  nema  kroz  to  vrijeme 
izbora  kapetana,  Mogli  bi  misliti,  da  je  kapetan  birau  samo  u  slu- 
caju  kakove  vojne.  Tako  je  18.  septembra  godine  1614.  izabran 
kapetanom  Stjepan  Arbanas,  i  to  za  vrijeme  rata  i  provale  Vlaha. 
Placa  mu  je  odredjena  mjesecno  2  renske  forinte,  ali  to  samo  za  vri- 
jeme trajanja  rata  (dumtaxat  tempore  excursionis  belli).  Njemu  se  je 
valjalo  pokoravati  u  svem  dopustenom  i  poStenom.'^ 

Arbanas  osta  kapetanom,  te  je  21.  decembra  god.  1616.  po- 
tyrdjen  u  svojoj  sluzbi.  Ujedno  mu  bilo  nalozeno,  da  gdjegodar  bio 
na  vojni  ne  smije  dozvoliti,  da  plemi6i  Turopoljci  obavljaju  drago- 
voljne  radnje  (gratuiti  labores)  na  Krajini.  Povi.^ena  mu  je  i  pla6a  za 
vrijeme  rata,  te  je  dobivao  4  for.  mjesecno.'' 

God.  1633.  bio  je  turopoljskim  kapetanom  Matej  Pogledi(5.  Taj 
je  sa  turopoljskom  cetom  bio  na  Krajini  u  Sredickom,  vojujudi  na 
Turke.  Tamo  je  Matiju  Milsica  iz  Vel.  Mlake  tuzio  zupanu  i  banu 
navodno  radi  kradje,  te  je  ovaj  bio  osjetljivo  kaznjen.  S  toga  se  je 
Milsi6  potuzio  na  spravisdu  3,  septembra  god.  1633.  na  kapetana.  Na 
temelju  te  prituzbe  je  ustanovljeno,  da  kapetan  gdjegodar  bio  izvan 
Turopolja,  ne  smije  ovakove  osobe  sudbeno  progoniti^  ve6  ima  krivce, 
koji  se  nalaze  pod  njegovim  zapovjednistvom,  kako  je  obii^aj  kazniti, 

'  IV.  491. 
'  IV.  501. 
*  IV.  513.-514. 


60 

i  to  za  vecc  izfrrede  sa  3  renske  torinte,  a  za  manje  sa  jednoni 
u<>;arskom  foi'intom.   Krivac  imadjase  pravo  priziva  na  zupana. ' 

God.  1634.  nijeseca  augusta  nalazimo  turopoljskoga  kapetana 
sa  cetom  u  Sredickom.  Potrledic  je  opet  iste  godine  u  sluzbi  kape- 
tana potvrdjen,  a  tako  i  god.   1635.^ 

God.  1644.  bio  je  kapetanom  Gjuro  Arbanas-Benak.  Kasnije  je 
bio  kapetanom  Ivan  Senkovacki  (A'alica),  kojeg  god.  1650.  opdina 
ponoN^io  potvrdi  u  sluzbi.^  Isti  taj  bio  je  i  slijedece  godine  1615.  ka- 
petanom, te  ga  grof  Mirko  Erdodi  pozove  22.  augusta,  da  bude 
spreman,  poslati  u  Petrinju   ^>na  pomoc  junakov«.'* 

God.  1677.  imao  je  kapetan  turopoljski  voditi  turopoljsku  cetu 
u  Farkasid,  a  god.  1681.  nalozi  mu  ban,  da  spremi  pod  zastavu  tu- 
ropoljsku cetu.^  Pod  konac  XVII.  vijeka  mnogo  je  puta  kapetan  vodio 
turopoljske  cete  protiv  Turaka  u  Jasenovac,  na  Kupu  i  drugud. 

God.  1734.  bio  je  Matija  Miksic  zupan  turopoljski  ujedno  i  ka- 
petanom turopoljskim. 

Kapetan  turopoljski  bio  je  vrlo  uvazena  osoba  i  kod  bana.  To 
jasno  vidimd  iz  poziva  bana  Josipa  grofa  Eszterhaza,  kad  je  28.  maja 
god.  1735.  pozvao  uz  zupana,  biljeznika,  prisjednike  takodjer  i  kape- 
tana turopoljskoga  na  vije6e  u  Zagreb.^ 

Kapetan  turopoljski  imao  je  plemi(5e  turopoljske  takodjer  i  u 
mirno  doba  vjezbati  u  oruzju.  Propis  bana  Eszterhaza  od  8.  juna  god. 
1736.  izricno  nalaze :  »da  po  spanu  ali  s  dopustenjem  njegovim  po 
kapitanu  turopoljskim  vsako  leto  nekuliko  puti  po  prilike  mustre  op- 
cina  spravljena  vu  nacineh  junackeh  mustrala  i  vucila  bude  se«.'' 

Kapetan  turopoljski  nije  smio  obnasati  jos  koju  sluzbu  izvan 
Turopolja.  To  je  odredio  gorespomenuti  propis.  Za  to  evo  god.  1737. 
vidimo,  da  ban  Eszterhazy  poziva  izabranog  kapetana,  vojvodu  na 
Krajini  Mikiida,  da  se  odrece  ill  vojvotstva  ili  kapetanije  turo- 
poljske.^ 

God.  1739.  imao  je  kapetan  turopoljski  izvesti  250  momaka  iz 
Turopolja  na  vojnu  protiv  Turaka,  a  god.  1758.  vodio  je  kapetan 
Pavao  Modi(^   146  momaka  na  vojnu  protiv  Prusa.^ 

'  IV.  526. 

''  IV.  133.,  531.,  537. 

'  IV.  134..  542. 

*  IV.  141.-142. 

•'  IV.  152.,  156. 

"  IV.  249. 

'  IV.  253.,  257. 

"  IV.  266.-267. 

»  IV.  268.,  a99. 


61 


U  casu,  kad  je  (^odine  1797.  proolaseii  opci  ustanak  protiv 
Franceza,  bio  je  turopoljskim  kapetanom  Mihajlo  Vitkovic,  a  g.  1809. 
Ivan  Trumbetas.  Ovomu  se  je  imalo  dati  100  for.  za  odijelo,  a  u  slu- 
caju  bude  li  vojska  turopoljska  isla  u  boj,  odredjen  je  toj  ceti  kapeta- 
nom Ladislav  Kusevic  s  pla6om  od  400  for.,  nadporucnikom  Sigismund 
Hrvacic  sa  300  for.,  a  porucnikom  Josip  Zdencaj,  koji  ce  se  morao 
sam  odijevati.  To  su  bili  dasto  samo  ustaski  casnici.^ 

Kad  su  Francezi  drzali  Hrvatsku  do  Save,  nije  bib  turopoljskog 
magistrata  a  ni  kapetana.  Godine  pako  1813.,  kad  su  Francezi  osta- 
vili  nasu  domovinu,  i  obnov- 
Ijena  samouprava  opcine  tu- 
ropoljske  27.  augusta,  iza- 
bran  je  kapetanom  turopolj- 
skim Sigismund  Hrvacic.^ 

1  zakonska  osnova  ugar. 
sabora  god.  1844.,  koja  ali 
nije  prihvacena,  ustanovljuje 
takodjer  cast  kapetana  u 
Turopolju.^ 

Osim  vojne  sluzbe  obna- 
sao  je  kapetan,  kao  i  pot- 
kapetan  (centurio  et  pro- 
centurio),  neke  ruke  redar- 
stveni  nadzor  po  Turopolju.* 

Uz  kapetana  i  zastavnika 
nalazimo  i  bubnjara  (tym- 
panista).  Tako  godine  1634. 
imao  je  bubnjar  s  kapeta- 
nom i  zastavnikom  kretati 
u  Sredicko,^    a   medju  onim 

Turopoljcima,  sto  su  godine   1747.  polazili  na  vojnu  u  Bavarsku,  bila 
su  dva  bubnjara :  Gjuro  i  Petar  Kovacic.^ 

Osim    ovih  bio  je  u  Turopolju   jos    i    potkapetan    fprocen- 
turio),  sto  ga  spominje  pretstavka  opcine  turopoljska  god.   1793. 


\  Gavro   Skrlec  od  Lomnice,  zupan  tu- 
ropoljski  g.  1749.— 1751.  1763.-1766. 


>  IV.  422..  426.,  429. 

^  IV.  434. 

^  IV.  459. 

*  IV.  622.,  623. 

'  IV.  133.,  289. 

'  IV.  623. 


62 

Zastavnik. 

Ako  i  nemamo  starijih  vijesti  o  zastavi  i  zastavniku  turopolj  - 
skomu,  to  se  ipak  moze  tvrditi,  da  su  Turopoljci  ve6  u  najstarije 
doba,  kao  posebna  plemidka  Ceta  (banderij)  u  banskoj  vojsci  imali 
svoju  zastavu,  a  po  torn  i  zastavnika  (vexillifer,  signifer).  Take  su 
imale  i  ostale  Cete  zupanijske  i  velikaske  po  Hrvatskoj. 

Prvu  vijest  o  turopoljskom  zastavniku  nalazimo  god.  1606.,  kad 
je  opcina  na  svom  spraviscu  izabrala  zastavnikom  (signifer)  Petra 
Blazekovica  na  godinu  dana  s  mjesecnom  pladom  od  Cetiri  renske 
forinte. ' 

Kako  je  kapetan  u  to  vrijeme  izabran  samo  za  vrijeme  rata, 
tako  je  i  zastavnik  biran  samo  u  takvom  slucaju.  Sve  do  god.  1614. 
ne  nalazimo  novog  izbora  zastavnika,  a  tada  je  izabran  uz  kapetana 
zastavnikom  Mihalj  Stepanid-Mihalid,  muz  plemenite  gospoje  Marga- 
rete  Radindic  iz  Kurilovca.  I  ovom  zgodom  je  izbor  uslijedio  poradi 
ratnih  prilika  i  provala  vlaskih  —  opet  samo  za  trajanja  rata.  Placa 
je  zastavniku  ustanovljena  na  1  for.  20  denara  mjeseCno.'*  Godine 
1615.  bio  je  zastavnikom  isti  .Stepani6,  kojemu  je  za  vrijeme  rata 
odredjena  mjesecna  plada  od  2  ugar.  forinte.^  Inace  bijase  Stjepani6 
lugarom  opdine. 

God.   1616.  izabran  je  zastavnikom  Nikola  Koskovic  iz  Hrasda.* 

God.  1634.  16.  augusta  imao  je  zastavnik  sa  kapetanom  kre- 
tati  u  SrediCko.  Bio  je  tada  zastavnikom  Pavao  Stepanid,  kojega 
op6ina  u  decembru  god.  1635.  potvrdi  u  toj  Casti.  Isti  je  i  g.  1644. 
bio  zastavnikom.^ 

Po  jednoj  vijesti  od  god.  1690.  moze  se  zakljuciti,  da  je  za- 
stavnik bio  neke  ruke  i  zamjenikom  kapetana,  jer  26.  januara  te 
godine  nalozi  ban  Nikola  Erdody  zupanu  turopoljskomu,  »da  bi  ka- 
pitan  aliti  budi  zastavnik  mogel  sada  vu  jesenovec  s  polovicom  Tu- 
ropoljcev  pojti  ...«*"  To  je  dasto  osamljeni  sluCaj. 

God.   1734.  bio  je  zastavnikom  Mihalj   Klafurid.'' 

Propis  od  god.  1735.,  sto  ga  je  ban  grof  Josip  Eszterhazy 
izdao    za  Turopolje,    u    toCki    drugoj     odredjuje,    da    se    zastavnikom 

*  IV.  491. 
'  IV.  501. 

'  IV.  509. 

*  IV.  511. 

'  IV.  183.  532.  535.  135. 

*  IV.  189. 

'  IV.  612.  614. 


63 


moze  izabrati  samo  ona  osoba,  koja  ne  obnaSa  vec  kakovu  sluzbu 
na  Krajini.' 

Te  odredbe  drzala  se  opcina  uvijek  kod  izbora.  Izbor  zastav- 
nika  uredjuje  i  clanak  XXVIII.  hrvatskoga  sabora  od  god.  1749.  u 
tocki  8.^  gdje  odredjuje,  da  se  bira  kapetan  i  zastavnik,  »koteri  vu 
gorepostavlenom  vremenu  taborskom  i  ostaleh  plemenitomu  svomu 
staligu  prikladneh  ekspediciah  za  opcinsko  dobro  s  ostalum  na  to 
odlucenum  opCinum  plemenitum  pojti  i  ravnati  budu  duzni«.^ 

God.  1796.  bio  je  zastavnikom  Ivan  Ev.  Modic,  a  god.  1809. 
imenovan  je  zastavnikom  turopoljske  ustaske  Cete  protiv  Franceza, 
Mirko  Farkas  sa  150  for.  godisnje  plac^e.  Kad  je  iza  odlaska  Fran- 
ceza obnovljen  turopoljski  magistrate  izabran  je  27.  augusta  god. 
1813.  zastavnikom  Petar  Cundekovid.  Sluzba  zastavnika  potrajala  je 
u  Turopolju  sve  do  polovine  XIX.  vijeka.^ 


Kakova  je  bila  u  najstarije  vrijeme  zastava  turopoljska,  ne 
znamo.  Ova  se  spominje  god.  1681.,  kad  su  Turopoljci  imali  kretati 
u  koprivnidku  Krajinu,  i  godine  1692.,  kad  je  valjalo  kretati  do 
Krizevca.* 

SaCuvale  su  nam  se  dvije  turopoljske  zastave,  obje  su  od  modre 
svile.  Na  jednoj  je  uSivena  u  sredini  na  platnu  naslikana  slika  (ve- 
liaina  slike  1-30  >(  0'95  m.).  Na  jednoj  strani  prikazan  je  grb  plem. 
opdine  turopoljske  na  grudima  crnoga  dvoglavoga  okrunjenoga  orla 
s.  upisanom  godinom  1782.  Na  drugoj  strani  naslikana  je  Majka 
Bozja  s  Isusom.  Siljak  zastave  manjka,  samo  je  jos  tuljak,  u  koji 
bija§e  taj  zasadjen.  Drzak  je  oblicen. 

Veliciiia    cijele    zastave,  koja  je  s  preda  nesto  poderana,  iznosi 

2  X    1"90  m. 

Druga  zastava,  koja  mjeri  1-28  X  1"96  m.,  nesto  je  svjetljije 
modre  boje.  Ova  je  veoma  zanimljiva.  Slika,  naslikana  na  platnu  i 
usita  u  sredinu,  mjeri  1-02  X  0''^6  m.,  prikazuje  grb  plem.  opeine 
turopoljske,  koji  stoji  na  §titu,  a  nad  njim  ugarska  kruna.  Na  drugoj 
strani  je  slika  Majke  Bozje  s  Isusom.  Ova  slika  je  savrem.ena  slid 
grba  u  ovalu  prednje  slike,  dok  je  sve  ono  okolo  ovala  sa  krunom 
slikarija  novija,  kojom  je  prekrita  starija  slika  dvoglava  orla  i  napis 


'  IV.  255. 

'  IV.  294. 

=•  IV.  392.  429.  435. 

*  IV.  156.  204. 


64 

godine.  Ciiii  se,  da  je  bila  godina  1828.  Brojke  1  i  8  jasno  se  ispod 
boje  vide.  Brojke  su  bile,  kao  i  kod  prve  zastave  u  uglovima  slike. 
Ispod  slikarija  vide  se  jos  stare  boje  i  konture  orla  i  krune.  Po  svoj 
prilici  je  ova  stara  slika  preslikana  god,   1848. 

Siljak  zastave  je  pozladen,  a  donji  obrub  nosi  ornamente  liljana. 
Na  tuljku  siljka  urezana  je  god.  1828.  Prema  tome  drzimo,  da  je 
ista  godina  bila  i  na  spomenutoj  staroj  prekrivenoj  slici.  Drzak  je 
olicen. 

K  ovoj  zastavi  spada  siroka  i  lijepa  ru^icasta  svilena  vrpca, 
optoceiia  zlatnim  resama  s  lijepim  zlatom  vezenim  napisom, 

Na  jednom  traku : 

ZA 

KRALJA 

Y 

DOMOVINU. 

a  na  drugom: 

MAXIMI- 

LIANA 

ZDENCSAY 

i8i8. 

K  ovim  zastavama  spadaju  jos  dvije  uske  svilene  trobojnice 
vrpce  sa  dva  traka,  dolje  optocene  zlatnim  resicama,  jedna  hrvatska, 
a  druga  magjarska.  Obje  ce  bit  valjda  iz  konca  60-ih  godina  devet- 
naestoga  vijeka. 

Prisjednik. 

Nije  iskljucena  mogu6nost,  da  su  Turopoljci  vec  i  u  najsta- 
rije  vrijeme  izbirali  i  slali  svoje  Ijude  kao  prisjednike  (assessor,  iu- 
ratus  assessor,  juratus)  na  sud  zupanije  zagrebacke,  kad  se  je  ra- 
dilo  o  turopoljskim  prilikama.  Po  svoj  prilici  su  u  najstarije  doba 
svi  odrasli  Turopoljci,  >posteni  i  cestiti  muzevi«  (justi  et  honesti 
viri)  sudjelovali  kod  rasprava  i  pravnih  posala,  sto  se  obavljahu 
pred  zupanom,  odnosno  pred  zupanoyim  sudom.  S  vremenom  se 
svakako  broj  ovakovih  smanjio  na  stanovit  broj,  a  ovi  su  onda 
birani  prisjednicima  turopoljskog  zupanovog  suda.  U  XV.  vijeku  bik» 
je  to  za  cijelo  provedeno,  te  god.  1447.  spominju  nam  pisma  prvi 
put  prisjednike    zupanove  (assessores    nostrij,  kad  se  je  radilo  o  pre- 


65 

poru  glede  nekih  livada,  ^tu  su  dopitane  Dionizu  Miksiiu.  Listina 
od  god.  1448.  izricno  veli,  da  kod  presude  zupana  sudjeluju  mnogi 
»posteni  i  cestiti  muzevi,  liajme  prisjednici((.* 

Cini  se,  da  je  prisjednika  bilo  i  u  staro  vrijeme  dvanaest,  a  birani 
su  na  spraviscima.  Prvi  put,  sto  se  spominje  izbor  prisjednika,  jest 
na  spraviscu  god.  1571.  Izabrano  je  dvanaest  njih,  a  svakomu  do- 
pitana  godisnja  placa  od  4  for.  Tako  je  bilo  i  6.  februara  i  27.  de- 
cembra  god.    1572.  i   1573.  Ovi  su  odmah  polozili  prisegu.'^ 

21.  aprila  god.  1573.  vidimo,  da  i  Vrhovlje  bira  svoje  posebne 
zaprisezene  prisjednika  (iurati).  Izabrano  ih  je  8,  koji  ce  sa  zupanom 
suditi  u  Vrhovlju.'^ 

Prisjednici  morali  su  redovito  dolaziti  na  sudove,  jer  su  inace 
po  zakljucku  spravis6a  god.    1606.  gubili  svoju  nagradu.^ 

Medju  prisjednike  redovito  su  spadali  zupan,  podzupan,  biljez- 
nik  i  kapetan,  kao  najodlicniji  casnici  opdine.  Tako  je  gotovo  uvijek 
bivalo,  a  kasnje,  kako  cemo  viditi,  upravo  iz  broja  posjednika  birani 
su  ovi  prvi  casnici  turopoljski. 

Takova  je  od  prilike  bila  cast  prisjednika  turopoljskih  do  god. 
1735.  Ove  godine  izdao  je  ban  Josip  grof  Eszterhazy  propis  glede 
samouprave  Turopolja.  Po  ovom  propisu  uzivali  su  prisjednici  (ne 
veli  broj  njihov)  pravo  glasa  na  spraviscima,  a  narocito  kod  izbora 
casnika.  Ovi  su  dapace  i  primali  glasove  od  sudaca  sabrane.  Od  svih 
casnika  turopoljskih,  mogli  su  jedino  prisjednici  obnasati  koju  sluzbu 
na  Krajini.  Imali  su  takodjer  i  pravo  na  dio  dohodaka  opcine.^ 

Po  svoj  prilici  negdje  u  XVII.  vijeku  uzelo  se  prisjednike  bi- 
rati  dozivotno,  a  kad  bi  koji  umro,  birao  bi  se  na  njegovo  mjesto 
novi.  Tako  je  bivalo  i  sa  podprisjednicima  (viceassessores),  koje  vec 
polovinom  XVIII.  vijeka  nalazimo  (1747.).  Izvjestaj  op(5ine  od  godine 
1793.  veli,  da  ih  je  bilo  24. 

Saborski  clanak  XXVIII.  od  godine  1749.  u  toCki  3.  narocito 
odredjuje,  da  se  prije  izbora  casnika  ima  popuniti  broj  prisjednika, 
ako  bi  bio  krnj  uslijed  smrti  ili  otstupa.  Izmedju  prisjednika  imao  se 
vazda  birati  zupan,  njegov  zamjenik  i  biljeznik.  Prisjednici  su  i  po 
toj   ustanovi  imali  sjediti  u  zupanovom  sudu  (sedes  iudiciariai.^ 

'  I.  286.  287.  289. 

^  IV.  483.  486.  487.  488.  489. 

'  IV.  488. 

'  IV.  490. 

'  IV.  251.  252.  255.  256. 

'■  IV-  293.-297. 


66 

Zanimljivo  je  popunjenje  liroja  prisjednika  i  podprisjednika  go- 
dine  1813.,  kad  su  Francezi  ostavili  Hrvatsku.  Bila  su  prazna  tri 
nijesta  prisjednika,  a  ova  su  popunjena  biskupom  Maksimilijanom  Vr- 
hovcem,  josipom  CunCiceni  i  Sigismundoiii  HervaCicem,  a  podprisjed- 
nicima  izabrani  su  Bartol  Matacic,  fiskus  orada  Zagreba,  Antuu  Len- 
tulaj,  han  Senko,  Ivan  Xep.  Sandor,  odvjetnik,  Aleksander  Blazeko- 
viO,  Ivan   Hrio;ledic,  jurat  banske  tabule   i   Karjo  Crnic. ' 

Da  su  Turopoljci  medju  prisjednike  i  podprisjednike  birali  i 
Ijude,  koji  nijesu  bili  Turopoljci  idapace  niti  pobraceni),  to  ve6  i  u 
starije   doba  nalazimo. 

Hrvatski  saborski  clanak  IX.  god.  1832.  odredjuje,  da  ima  naj- 
stariji  prisjednik  predsjedati  izborom  spraviscu  o  Lucijinoni,  ako  ne 
bi  zupan   ili  njegov  zamjenik  nKjgao  ili  hotio  doci. 

Taj  clanak  dapace  odredjuje,  da  oni  prisjednici,  koji  bi  ostavili 
svoj  posjed  u  Turopolju  i  od  onuda  odselili  se,  imadu  se  smatrati  kao 
da  se  zahvalise  na  casti  prisjednitkoj,  a  iia  njihovo  mjesto  imadu  se 
novi  birati."'^  Time  je  dokinut  stari  obicaj,  po  kojem  je  i  Neturopoljac 
mogao  biti  prisjednikoni. 

Zakon  od  god.  1895,  J:j  8.  nije  uredbu  prisjednika  dokinuo,  vec  ju 
(ibnovio  pod  imenom  zastupstva  plem.  opcine  turopoljske  i  to:  24  suca 
(iz  svake  sucije  po  jedan,  samo  sucije  Mraclina  i  Kuce  po  dva),  na 
jednu  godinu.  Ovi  opet  biraju  izmedju  pismenih  ovlastenika  12  dozi" 
votno  i  bez  obzira   na  plem.   suCije.   Ukupno  36  clanova. 

U  XVIII.  vijeku  pocela  se  cast  prisjednika  po  opcini  turopolj- 
skoj  podijeljivati  kao  zacasna  pojedinim  zasluznim  po  Turopolje  Tu- 
ropoljciivia  i  drugim  osobama.  Dasto,  ovi  nijesu  imali  glasa  u  zboru 
turopoljskom. 

Uz  prisjednike  nalazimo  i  podprisjednike  (viceassessor).  Bilo  ill 
je  i  u  starije  vrijeme,  i  to  24  na  broju.  Nu  u  XVTI.  vijeku,  kao  d.i 
se  odustalo  od  izbora  ovih  podprisjednika.  'I'ako  je  bilo  sve  do  god. 
1703.  Na  velikom  spraviScu  13.  oktobra  god.  1704.  ustanovljena  je 
ta  stara  uredba  podprisjednika  po  opcinskim  protokolima,  i  bilo  je 
to  opet  obnovljeno  izborom  od  24.  »jurata  ili  viceasesora«,  koji  su 
polozili  pred  zupanom  prisegu.^  Od  tada  se  redovito  birali  »vice- 
a.sesori*. 

Danas   se    vise   ue  liiraju   ui    -  viceasesori*  niti  .■:'zacasni  asescn'i   . ' 


•  IV.  4H8..  434. 
IV.  449. 

'■  Acta  congie.g.  a.  1703.  u  luroix)ljskiim  arkivu. 

*  Vidi  sv.  I.  sti.  152. 


67 

Sudac. 

Uredba  seoskih  sudaca  (iudex,  staressinaj  bit  6e  da  je  i  u  Turo- 
polju  veoma  stara.  OvSobito  se  ova  uredba  pocinje  isticati  pocetkom 
XVI.  vijeka.  Rekbi  svako  je  selo  plemenite  opdine  turopoljske  imalo 
ve6  i  u  staro  vrijeme  svoga  suca  (iudex),  sfo  si  ga  je  selo  —  su- 
cija  —  sama  biralo.  Sela,  koja  su  od  ovakovog  sela  naseljena,  ostala 
su  podredjena  svojoj  matici  suciji. 

U  XVI.  vijeku  spominju  se  ovi  selski  suci  u  Turopolju :  god 
1513.  Toma  Galekovi(i  u  Mraclinu,  god.  1539.  Kirin  Koskovi6,  god. 
1558.  Marko  KelCic  u  Hrasciu'  itd.  God.  1689.  spominju  pisma' star- 
jeSinom  (senior  staressina  dictus)  sucije  jerebicke  Matu  Hahacida,  koji 
iiastupase  rod  (generatio)  jerebi(5ki  u  razmirici  glede  medje  prema  Gu- 
stilnicanima.'^ 

Koje  duznosti  i  prava  su  vrsili  selski  suci,  nije  nam  za  starije 
doba  poznato,  jer  o  torn  ne  govore  pisma,  nu  bit  ce,  da  su  bili  od 
vajkada  zastupnici  zitelja  svoje  sucije  i  predsjedali  sucijskim  zboro- 
vima,  kako  za  to  lijepi  primjer  nalazimo  kod  sucije  Pleso-Rakarje- 
Ilovinjak. 

Propis,    izdan    god.    1735.    za  Turopolje    po    banu  Josipu  grofu 
Eszterhazu  podaje  nam    barem  djelomicnu  sliku    o  sluzbi  seoskih  su 
daca  po  Turopolju. 

U  prvom  redu  uredjuje  se  sluzba  sudaca  za  vrijeme  izbora  ma- 
gistrata  plemenite  opcine  turopoljske.  Kad  zupan  oglasi  sucima,  da 
6e  biti  izbor  frestauracija)  imadu  suci  svaki  u  svojoj  suciji  drzati 
sastanke  i  ondje  se  dogovarati^  koje  ce  izabirati  casnike  (zupana  itd. ), 
te  tamo  ove  izabrati,  pa  imena  izabranih  donijeti  na  izborno  spra- 
vi§de  i  uruciti  ih  zupanu  i  prisjednicima.  Suci  iz  manjih  sucija  imal 
su  na  izborno  spravisce  doci  sami,  a  onih  ve6ih  sucija  jos  sa  jednim 
bratom.  I  ovi  su  uz  prisjednike  i  stare  casnike  jedino  imali  pristup 
na  spravis(5e ;  a  kad  se  po  kojoj  suciji  ubirao  opcinski  dohodak, 
imao  je  doticni  sudac  tomu  prisustvovati.  Dakle  vrsio  je  neki  nadzor 
nad  ubiranjem.^ 

God.  1737.  vidimo,  da  sudac  mraclinski  bdije  nad  redovitoni 
otpremom  pisama,  koja  su  polazila  iz  Zagreba  u  Gore  i  Farkasic  i  ob- 
ratno.*  Tako  su  isto  i  prigodom  popisa  vojnika  vrsili  suci  vaznu  sluzbu, 
narocito    oznacivahu    osobe  obvezane    na    vojnu    sluzbu,  a   ne    manje 


II.  320   III.  75.  b22. 
Izvornik  u  turop.  arkivu. 
IV.  250.-267. 
IV.  266. 


68 

imali  su  bditi  i  iiad  imetkom  svoje  suCije  i  svaku  Stetu  prijaviti  op- 
(^ini,  te  u  opie  paziti  na  red  u  suciji.  Nadalje  su  imali  bditi,  da  budu 
putovi  i  mostovi  u  redu. 

Nepismeni  suci  imali  su  dodijeljenog  pisara  (tubellarius),  koji 
je  pisao  sucijske  zapisnike  i  vodio  pisarnu  suca.  Tako  se  god.  1749. 
spominju  pisari :  za  suciju  Dragonozec  Nikola  Radenic,  za  suciju  Ce- 
rovski  vrh  Ivan  Spudic,  za  suCiju  Dubranec  Ivan  Sunec. ' 

Po  clanku  II.  spraviSca  od  god.  1813.  (restauracije)  bill  su  suci 
obvezani  tocno  dolaziti  na  opdinske  skupstine,  kako  je  to  bio  pra- 
stari  obicaj.  U  slucaju  nemarnosti  u  dolazenju  imao  je  sudac  placati 
novCanu  globu/* 

Zakon  od  god.  1895.  o  uredjenju  Turopolja,  odredjuje,  da  na 
celu  svake  sucije  stoji  sudac^  kojih  je  22,  a  ovi  su  i  clanovi  ^astup- 
stva  opdine  turopoljske.  Djelokrug  im  je  malo  ne  isti  kakav  bijase 
i  nekoc. 

Turopoljski  sud. 

LJ  najstarijoj  dobi,  sto  nam  ju  crtaju  sacuvani  pismeni  spome- 
nici,  vrsio  je  gradjansku  i  kaznenu  sudbenu  vlast  u  Turopolju  ne- 
posredno  ban,  podban,  pak  i  sudac  zagrebacki  (banov),  koji  je  isto- 
vjetan  sa  zupanom   banovim,  odnosno  zupanom  zagrebackim. 

Barem  jos  godine  1278.,  kad  su  popisane  na  hrvatskom  saboru 
slobode  i  prava  Turopoljaca,  nema  gotovo  spomena  o  kakovoj  sud- 
benoj  vlasti  zupana  turopoljskoga,  koji  je  jedino  bio  duzan  kazne 
utjerati  i  urufiti  ih  zupanu  banovom,  i  to,  ako  se  krivac  kroz  sedam 
rbkova  oglusio.  Radi  kakova  duga  nije  se  smio  nikoji  Turopoljac 
zatvoriti.  Kad  je  izmedju  povredjenoga  i  povreditelja  uspjela  nagopla 
(compositio),  tp  se  je  jednaki  iznos  imao  dati  povrijedjenomu  i  sucu,'' 
koji  po  toj  ispravi  moze  biti  samo  banov  sudac,  a  ne  zupan  turo- 
poljski.  Frema  tomu  je  jasno,  da  je  sudio  ovaj,  a  ne  zupan. 

Sve  do  pod  izmak  XV.  vijeka,  dok  nije  sagradjen  turopoljski 
grad,  obavljahu  se  sudovi  za  'luropolje  u  Zagrebu.  U  XIV.  vijeku 
bila  je  ta  sudbenost  u  rukama  zupana  zagrebaC;koga,  koji  ve6  godine 
1376.  predsjedase  sudu  zajcdno  sa  zupanoni  turopoljskim  i  rijesava^e 
prijepore.*  Od  tada  se  evo  razvija  sudbena  vlast  zupana  turopoljskoga 
sve  samostalnijom,  i  vec  god.  1417.  vidimo,  da  vrhovni  zupan,  Za- 
jedno sa  zupanom   turopoljskim   imadjase  uredjeno  sudiste   (sedes   iudi- 

'  IV.  291. 

'  II.  437. 

'  I.  31. 

'  I.  96.  97. 


69 


ciafia,  sedes  Lukavecensis,  sedes  comitis,  sedes  propria  indiciaria  no- 
bilium  Campi  Zagrahiensis,  sedes  spanalis).'  Vidimo  dakle,  da  je  ta 
sudbenost  s  banskog  suca  presla  na  zupana  zagrebackoga,  kasnje  na 
vfhovnog  turopoljskog  zupana  i  zupana. 

Nema  slucaja.  da  hi  sam  vrhovni  zupan  vrsio  tu  sudbenost 
bez  zupana  turopoljskoga,  dok  vidimo,  da  sam  zupan  po  koji  put  vrsi 
sudbenost  bez  vrhovnog  zupana  i  pozivlje  se  na  svoj  turopoljski 
sud  (sedes  nostra  indiciaria).*''  Kasnje  su  vrhovni  zupani  turopoljski 
bili  kastelani  medvedgradski^  a  poslije  opet  kikavecki.  Nema  dvojbe, 
da  nijesu  kod  ovih  sudova  bili 
u  najstarije  doba  prisjednici 
birani  medju  Turopoljcima.  Uz 
ove  bilo  je  i  plemida  kraljevine. 
Uz  prisjednike  kao  izvrsujuce 
organe,  i  to  u  poslovima,  gdje 
se  radi  o  diobi  zemalja  ili  o 
uvodu  u  nje,  nalazimo  jos  i 
pristave,  (pristaldus)  kasnje 
pouzdane  Ijude  (viri  fide- 
digni).^ 

Od  kako  su  zaredali  ka- 
stelani lukavecki  kao  vrhovni 
zupani  turopoljski,  t.  j.  od 
vremena,  kad  je  sagradjen 
grad  Lukavec,  drze  se  sudovi 
redovito  u  gradu  Lukavcu, 
a  sud  se  onda  zove  » luka- 
vecki sud«  (iudiciaria  solita 
sedes  Lukavecz  ."*  Redovito  se 
nekoc  sud  obdrzavao  pone- 
djeljkom. 

Osamljeno  spominje  se  jos 
god.  1455.  i  turopoljski  »sud  pokrajinski  u  Odri«  (sedes  eorum  iudi- 
ciaria provincialis  in  Odra«),  koji  se  za  opdinu  turopoljsku  obdr- 
zavao po  starom  obicaju  svakoga  cetvrtka  kod  crkve  sv.  Jurja  u 
Odri.  Cini  se,  da  su  ovi  turopoljski  » pokrajinski «  sudovi  u  Odri  bili 
zametkom    potonjih   turopoljskih   sudova    lukaveckih,   gdje  su  stvarane 


Ivan  Josipovic,  kanonik  zagrebacki, 

Prvi  te  porodice,  koji  stece  imanja  u 

Turopolju  g.  1795. 

Uljena  slika  u  kuriloveckom  dvoru. 


■  I.  174. 

^  I.  183. 

'  O  pristavima  i  prisjednicima  vidi  poscbno  poglavljc-. 

'  11.  19. 


70 

ucko  ruke  preJpresudc,  ^tt)  ill  oiula  pcjlvrdjivao  sucl  turopoljski  u 
/Hijrebu.  Jer  imamo  trajj  vijesti  iz  ujodine  1526.,  ila  su  najstaiiii  su- 
d(i\'i  tiiropoljski  drzaiii  ii  Zagrebu,  onda  u  ( )dri  i  napokon  u  Lu- 
Uavcii.'  Daljc  nam  o  tuni  sudu  u  Odii  nijc  nista  poznato,  jcr  dalnjih 
\ijesti   ()   njein   neniann>. 

\'azno  je,  da  se  istakne  tta^  bo/.jega  suUa  u  'Inropolju,  t.  j. 
rijesenje  prijepora  dvobojem,  ^5to  je  ostatak  prastarih  pravnih  obiCaja. 
(iodine  naime  1267.  porodila  se  pravda  radi  nekili  zemalja  izmedju 
nekih  rurnpoliaca,  te  su  zatrazili  na  sudu  zupana  zajO^rebaCknga  rije- 
senje prijepora  dvobojem  (examen  duelli  a  nobis  inter  se  fieri  peti- 
vissent).  Do  dvc^boja  ali  nije  doslo,  vec  je  prijepor  rijesen  po  mirov- 
uim   sucima.'- 

\'eoma  je  zanimlji\'  jos  jedan  praslari  obicaj,  kojim  se  \c  do- 
■  kazivalo  pravcj  vkistnistva  na  zemlju.  To  je  bio  prastari  obiciaj  kra- 
Ijevine.  Onaj,  koji  je  hotio  dokazati  svoje  prayo  na  neko  zem- 
Ijiste,  imao  je  doci  na  preporno  zemljiste  sa  27  svojih  svjedoka 
(coniuratores),  i  ondje  u  prisucLi  izaslanika  banova  i  kaptola,  svu- 
kavsi  odijelo  osim  kosulje  i  gaea,  o-olonogj  otkrite  giave,  zakopat  se 
do  koljena  u  zemlju  i  uzevsi  grudu  zemlje  na  glavu,  poioziti  prisegu 
da  je  dotiena  preporna  zemlja  njegova.  To  iste  morali  su  i  njegovi 
spvjedoci  priseei.  Tako  sj  je  dogodilo  god.  1427.  glede  neke  pre- 
porne  zemlje  u  Odri.'' 

Za  Vrliovlje  bilo  je  posebno  malo  sudiste  sa  posebnim  prisjed- 
nicima,  kojemu  je  predsjedao  ziipan,  a  presuda  je  vrijedila,  makar  i 
nije  bilo  prisutnih  priseznika  velikoga  sudista  turopoljskoga. '  KaSnje 
ovom  malom  sudu  predsjeda  podzupan   tvicecomes).'' 

L'Z  svjedokc  i  pisma  najvaznije  bija.se  d  ;kazno  sretstvo  prisega' 
koju  polagase  sama  stranka  ili  jo.s  sa  tri  ill  vi^e  (15—24)  plemenitih 
svjedoka.  Prisega  bi  se  polagala  u  crkvi,  a  polagala  bi  se  ili  odmah 
ili  15.  dan  iza  prvog  sudbenog  rocista.  Sudbena  rocista  odredjivaSe  ili 
spravisde  itako  godine  1573.)''  ili  opi  t  sam  zupan.  Roci.sta  mogla  se 
odgadjati,  a  protiv  presude  turopoljskog  suda  mogao  se  uloziti  priziv 
na  bana    (appellatio    in  sedem    domini    banii.    Zanimljiva  je  Cinjenica. 


'  I.  339.  11.  441. 

■  I.  22. 

<  1.  209.  212.  213 

'  IV.  488. 

'  Sravni  clanak  o  pod/.upaiiu, 

•    IV.  489. 


71 

da  je  god.    1534.    protiv    presude  suda    zupanova    ulozen    priziv    na 
udovu  Nikole  Zrinskoo^a  star.,  Jelenu  Krbavsku.' 

Prije  nego  li  je  raspra  dosla  pred  sud,  uslijedila  je  opomena 
(admonitio),  koju  je  obavljao  posebni  po  zupanu  odabrani  plemic, 
dobivgi  od  zupana  njegov  pecat,  kao  znak  vlasti,  kojim  se  kod  opo- 
nienutoga  iskazao.  Taj  postupak  zvao  se  je  » opomena  pecat oni« 
fammonitio  cum  sigillo).  Taj  prastari  obicaj  naglasuje  se  i  god.  1560. 
u  ispravi,  kojom  se  obnavilo  i   utvrdilo  turopoljsko  bratstvo. 

Cini  se,  da  sud  turopoljski,  kojemu  bijase  glava  zupan,  nije  u 
starije  vrijeme  izvrsivao  kaznenu  sudbenost  i  pravo  izricanja  smrtne 
osude  (jus  gladii),  jer  za  to  nemamo  potvrde,  dok  se  moze  dokazati, 
da  je  tu  kaznenu  sudbenost  izvrsivao  samo  banski  sud.  Tako  vidimo 
god.  1559.,  da  banski  sud  osudjuje  na  smrt  Simuna  Modica,  koji  je 
nasilno  napao  kucu  Pavla  Pavka  u  Kurilovcu.^  AH  iz  statuta  od  god. 
1560.  proizlazi,  da  je  kaznenu  (kriminalnu'»  -udbenost  zupan  vrsio 
>;od  vajkada«. 

U  najstarije  vrijeme  bio  je  sudheni  postupak  u  Turopolju  usmeni 
te  nije  stavljan  na  pismo.  Tekar  od  XVI.  vijeka  pocelo  se  voditi 
sudbene  zapisnike.  Takovi  su  nam  sacuvani  pocain  od  god.  1  j^3.^ 
Sudbene  zapisnike  potpisivase  redovito  zupan. 

Dok  se  do  god.  1560.  sudbenost  opcine  turopoljske  razvijase,  a 
narocito  gradjanska  i  donekle  kaznena,  biva  godine  1560.  obnovom 
turopoijskoga  bratstva  i  uredjenjem  sudbenosti,  gotovo  preokret,  da 
osobiti  napredak,  a  narocito  k  a  d  j  e  g.  1 582.  t  a  j  s  t  a  t  u  t  p  o  t  v  r- 
dio  l^ralj  Rudolfo  If,  cime  je  sudbenost  u  Turopolju  stekl'i 
potpunu   zakonitost   i   ap-jolutnu   obvezatnost. 

Ovu  'sudbenost  lijepo  je  razlozio  dr.  Alex.  pi.  Bresztyenszkv  u 
svom  djelu  »Pravno-povjesni  podaci  o  Turopolju «.  Po  torn  statutu 
» zupan  je  sudac  prve  molbe  toli  u  gradjanskim,  koli  u  kaznenim 
stvarima;  nu  njegova  nadleznost  nije  u  obima  jednaka.  (iradjan- 
sku  sudbenost  vrsi  samo  u  onim  parnicama,  koje  vode  plemici  medju 
sobom ;  odlucan  je  samo  taj  osobni  momenat  stranaka,  jer  kad  su 
oba  parbenika  turopoljski  plemici,  tada  se  ne  gleda  niti  na  pravni 
razlog,  niti  na  zahtjev  tu^itelja,  vec  zupan  sudi  njinia  u  s\ini  poslo 
\ima,  pravdama,  prijeporima  i  razmiricama,  narocito  i  u  onima,  koje 
se  protezu  na  imanja  i  posjedovna  prava. 

Statut  sadrzava  i  sankciju,    te    obvezatne    podsudnt)sti    turopolj- 


'  Kukuljevicevc  biljeske  u  mene. 
■  III.  426.-427 
'  III.  475  i  dalje. 


72 

skih  plemit^a  pod  sud  zupana,  odredjujudi,  da  ne  smije  nijedan  od 
njih  svoj  pravni  prijepor,  koji  hi  medju  njima  nastao,  prije  gdje 
drugdje  nego  li  pred  zupanom  raspraviti ;  koji  bi  to  ipak  ucinio, 
iniade  se  po  onom  siicu,  pred  kojega  bi  svoju  tuzbu  izneo,  globom 
od  6  for.  prisiliti,  da  podnese  tuzbu  zupanu. 

Nastane  li  pako  parnica  medju  turopoljskim  i  drugim  plemidem, 
tada  nije  zupaii  nadlezan  niti  onda,  kad  je  tuzenik  tiiropoljski  plemic, 
vec  valja  u  takovom  sluiiaju  tuzbu  podnijeti  pred  sucem,  kojemu 
pripada  po  opceinu  pravu  sudbena  vlast ;  statut  veli  narocito,  da  u 
takovim  parnicama  sudi  sud  gospodina  bana  (sedes  domini  bani)  ili 
zagrebackog  velikog  zupana  (maioris  comitis  eorum,  videlicet  comi- 
tatus  Zagrabiensisi. 

Statut  od  god.  1560.  sadrzava  i  nekoliko  propisa  o  samom 
postupku  za  one  gradjanske  parnice,  u  kojima  je  nadlezan  turo 
poljski   zupan. 

Kao  op6enito  pravo  ustanovljuje,  da  se  imadu  parnice  sudbenim 
redom  raspravljati,  suditi  i  dovrsiti  (ordine  iudiciario  discutere,  di- 
iudicare  at  definire).  Napose  pako  ustanovljuje  najprije  sasvim  kratak 
postupak  (donekle  slican  novijemu  opomenbenomu)  za  one  dugovne 
tuzbe,  u  kojima  je  dug  nedvojben,  doticno  kojega  utuzeni  duznik  ne 
taji;  u  takim  slucajevima  imade  zupan  »pod  peeatom«  duznika  »opo- 
menuti«,  da  plati  svomu  vjerovniku  dug  u  roku  od  15  dana ;  ne 
ucini  li  to,  tada  ga  imade  plijenitbom  na  to  prisiliti,  ali  ne  samo 
na  jednostavni  platez  duga,  kako  je  prvobitno  postojao  i  utuzen, 
nego  dvostruko. 

U  svim  drugim  parnicama,  a  statut  spominje  napose  one  radi 
dugova,  tucnja,  ostecenja,  nasrtanja  na  kuce,  na  kmetove  i  na  ple- 
midke  dvorove  —  imade  tuzenik,  koji  je  pravovaljano  na  roCiSte 
pred  zupana  pozvan,  a  na  isto  ne  dodje,  radi  te  neposlu§nosti  kaz- 
niti  globom  od  2  ugarska  forinta;  dodje  li  pako  tuzenik  pred  sud 
na  prvo  rociste,  nu  moli,  da  mu  se  dozvoli  novo  roc^i^te,  i  to  kako 
statut  veli,  s  razloga  mira  i  sloge  medju  pru(iim  se  strankama  (et 
hoc  quidem  ratione  pacis  et  concordiae  inter  partes  litigantes).  Protiv 
rjeSidaba  zupana  pristoji  stranci,  koja  nije  zadovoljna,  pravo  prizvati 
na  bana,  na  sudbeni  stol  kraljevine  (sedem  videlicet  regni  huius 
Sclavoniae)  ili  na  zagrebaCkoga  velikoga  zupana  ili  na  novi  sud,  koji 
si  izmoli  od  Njegovoga  veliCanstva. 

Zupan  je  napokon  nadlezan  gradjanske  osude  i  ovrsivati.  Imade 
li  plemi6,  koji  je  osudjen  na  platez,  kmetova,  tada  se  izvadja  ovrha 
na  one  (na  urbarske  grunte  i  obveze),  oko  ih  pako  nema,  tada  se 
moze  (tvrba   obaviti   i  u  plemi(5kom  dvoru  dnznika. 


73 

Kaznena  sudbenost  zupana  nije  ograniCena  —  kao  sto  gra- 
djanska  —  samo  na  Turopoljce,  vec  se  ona  proteze  na  sve  one 
osobe,  i  strane,  koje  su  optuzeue,  da  su  u  Turopolju  pocinile  kakovo 
kaznjivo  djeb.  Statut  veli,  da  je  od  vajkada  hivalo,  a  nalazi  obnovu 
te  vlasti  zupana  iiuznom  osobito  zato,  »jer  imade  u  toj  kraljevini 
Slavoniji  mnogo  Ijudi,  koji  napustivsi  strah  pred  Bogom  i  Ijudima, 
ubijaju,  razbijaju,  kradu,  otimlju  i  oskvmjuju  djevojaka  i  casnih  ma- 
tronas,  odnasaju  danju  i  nocu  stvari  i  pokretna  dobra  vjernih  (po- 
danikai  Xjegovoga  velicanstva,  te  pocinjaju  i  drugih  zlocinstva ;  na- 
rocito  se  tuze  —  nedvojbeno  po  iskustvu,  sto  su  ga  imali  sa  strane 
medvedgradskih  gospodara  i  njihovih  kastelana  —  da  imade  takovih 
bezdusnika  i  niedju  samim  plemicima,  koji  se,  sluzeci  nekoj  gospodi 
velmozama,  ter  inim  mocnijiin  i  uglednijim  plemidima,  oslanjaju  na 
svoje  gospodare,  te  cine  svakovrsna  zla  djela. 

Da  se  svemu  tomu  predusretne,  vlastan  je  zupan  svakoga  ta- 
kovoga  covjeka  (dakle  i  stranoga  plemica)  na  turopoljskom  zemljistu 
uhvatiti,  zatvoriti  i  kazniti. 

Kaznene  osude  izricu  se  nakon  pravilno  provedenoga  postupka ; 
samo  u  jednom  slucaju  utjeruje  se  novcana  kazna  odmah  bez  sva- 
koga postupka,  onda  najme,  kad  koji  turopoljski  plemic  »covjecju 
krv  prolije«  ;  tada  imade  zupan  od  okrivljenoga  (valjda  samo  onoga 
koji  je  na  cinu  zatecen),  uzeti  2  for.  kao  globu,  koju  statut  zove 
»krvavicom«    (sanguinis  mulctam,  kervavicza  dictam). 

Statut  oznacuje  kao  svrhu  te  globe,  da  zastrasi  i  odvrati  druge 
plemide  od  slicnih  cina. 

Najvaznija  od  svih  tih  ustanova  statuta  o  sudbenosti  jest  ne- 
dvojbeno ta,  »da  je  prvomolbenim  sucem  turopoljskih  plemida  njiho\ 
izabrani  zupan,  a  ne  veliki  zupan,  doticno  podzupan  ili  plemicki  suci 
(iudices  nobilium,  skraceno  »iud]ium«)  zupanije  zagrebacke,  koji  su 
vrsili  sudbenost  nad  plemicima  te  zupanije,  kojoj  je  pripadalo  i  Tu- 
ropolje«. 

U  tom  evo  jasno  se  vidi  trag  starom  hrvatskom  obicajnom 
piavu  stare  plemenske    hrvatske  zupe,  u  kojoj   bijase  zupan  i  sudija. 

Ova  sudbenost  zupana  nije  niposto  nesto  novoga  zasnovana 
ovim  statutom,  nije  dakle  konvencijonalna,  osnovana  na  kompromisu 
(ugovorena),  vec  je  skroz  zakonita,  temeljena  na  prastarim  pravnim 
obicajevima,  koji  su  imali  istu  krepost,  kao  i  pisani  zakoni. 

Clanak  CVI.  hrvat.-ugar.  zajednickoga  sabora  od  god.  1659. 
ostavlja  u  kreposti  ustanovu  statuta  od  god,  1560.  glede  priziva  na 
sudbeni    stol    zupanije    zagrebacke  u  parnicama '  sto  ih  je  turopoljski 


r 


74 

^upan  kao  prva  molba  rijesio, '  dok  zakonski  clanak  XII.  od  godine 
1655.  podvrgava  plemice  jednoselce  (dakle  i  Turopoljce',  koji  cine 
druoim  Ijudima  .stetu,  ili  prave  dugove,  a  nemaju  pokretne  imovine, 
na  koju  bi  se  mogla  voditi  ovrha,  '  osobnomu  zatvoru  u  svrhu,  da 
.><e  time  prisile  na  platez.^  Ovom  ustanovom  stavljena  je  izvan  kre- 
posti  u.stanova  od  god.  1278.,  po  kojoj  se  Turopoljac  nije  mogao 
radi  duga  zatvoriti. 

Glede  sudbenosti  u  opdini  turopoljskoj  vrlo  je  vazan  clanak 
XXVIII.  hrvatskoga  sabora  od  god.  1749.  I'stalut  za  Turopoljei.  Taj 
zakon  ne  uredjuje  ni§ta  novoga,  \e6  samo  nadopiiniuje  neke  stare 
ustanove  i  obicaje. 

O  kaznenoj  sudbenosti  govori  tocka  17.,  stavljajuci  ustanove 
ovog  zakonskog  clanka  pod  osobitu  zastitu.  Tko  bi  uzradio  protiv 
ovih  ustanova,  narocito  kod  izbora  magistrata,  izgred  pocinio,  ima  se 
kazneno  progoniti  i  nakon  provedenoga  kaznenoga  postupka  po  zu- 
panu  i  prisjednicima  prema  velicini  povrijede  i  evcntualno  smrcu 
kazniti. 

O  gradjanskoj  sudbenosti  govori  tocka  15.  Tii  se  pripoxijeda, 
kako  se  u  manjim  parnicania,  koje  se  raspravljaju  pred  zupanoni 
lusmeno  i  neposredno\  ne  vode  nikaknvi  spisi,  te  se  dogadja,  da 
stranka  iza  smrti  znpanove  podnese  njegovom  nasljedniku  tuzbu,  koju 
je  vec  njegov  presasnik  rijesio.  PoSto  o  torn  nema  spisa,  opet  se 
ne.>\lasteno  raspravlja  jur  rijeseno  pitanje  Da  se  to  u  buduce  vise 
ne  dogadja,  nalaze  zakon  zupanu,  doticno  podzupanu  turopoljskomu, 
da  mora  o  tuzbama  i  raspravama  voditi  zapisnik  i  u  nj  uvrstavati 
narocito  osude,  od  kojih    mora    na   zahtjev  dati  strankama   prijepise.'' 

L'  vecim  parnicania,  koje  se  vode  pred  sudbenim  stolom,  ima 
se  i   nadalje  postupati  po  opcim    parbenim  ustanovama. 

O  neparbenoj  sudbenosti  govori  tocka  16.,  koja  odredjuje,  da 
se  vjeCni  ngovori  (fasijei,  t.  j.  oni,  kojima  se  prenasa  potpuno  pravo 
vlasni.^tva  na  plem.  nekretnine,  smiju  sklapati  samo  pred  zupanom, 
ako  ga  pako  nema  (uslijed  smrti)  ili  je  otsutan,  tad  pred  njegovim 
zamjenikom,  koji  jedini  smije  s  javnim  peCatom  ispravu  pedatiti, 
uslijed  cesa  ova  biva  javnoni.  .Spise  ima  sastavljati  biljeznik.  a  pa- 
drXaj   unesti  u  zapisnik.   favni  .se  pecat  opet  ima  pohraniti. 

Poslednja  toCka  (18.)  toga   zakona  odredjuje,  da  se  imade  sud- 


'  IV.  148.  Obnovljeno  god.  1741      rlankom    l.X.    -ahora    ugarsku-hrvat- 
skoga.  IV.  269. 

Bresztyenszky,  c.  d.   Un. 
'  Tako  .su  onda  zasnovani  zapisnici  t.  z.   »iudica  veibalia«. 


75 


beni  stol  turopoljski,  pred  koji  spadaju  sve  vece,  a  naroCito  na  vlas- 
nistvo  nekietnina  i  djedinstva  oJnosede  se  parnice,  i  u  budude  redo- 
vito  sastajati,  a  bude  li  nuzno  i  u  izvanrednom  roku. ' 

Na  osnovi  toga  zakona  zivila  je   sudbenost  u  Turopolju  sve  do 
novijega  vremena. 

Sudbenost,  koju  je  plem.  op6ina  turopoljska  po  svom  zupanu 
u  svom  kotaru  vrsila,  snasao  je  za  dobe  franceske  vlade  (1809.  do 
1813.)  znatan  preokret.  Odredbom  cara  Napoleona  I.  g.  1811.  imala 
se  u  Turopolju  dokinuti  ta  sudbenost  i  uvesti  nove  iiredbe  kao  st<i 
po  ostalim  dijelovima  na§e  do- 
movine,  koji  su  spali  pod  fran- 
cesko  carstvo.  Na  spraviscu 
opdine  turopolj.  23.  novembra 
god.  1811.  proglasena  je  ova 
odluka  careva,  i  tako  je  pre- 
stala  sudbenost  zupana  turo- 
polj skoga.  Tadanji  zupan  An- 
tun  Zdencaj,  koji  je  imenovan 
sucem  prve  molbe  u  Kar- 
lovcu,  dao  je  ostavku,  ako- 
prem  je  i  dalje,  kako  se  iz 
spisa  vidi,  de  facto  ostao  zu- 
panom-  i  to  vrsio  samo  u 
gospodarstvenim  pitanjima. 

Za  dalnje  vrijeme  frances- 
koga  gospotstva  (do  g.  1813.) 
vrsili  su  sudbenost  u  Turo- 
polju franceski  suci  (mirovni 
suci,  indices  pacis).  Kad  su 
Francezi  otisli,  imao  je  zupan 
preuzeti  sve  sudbene  spise  od 
tih  sudaca  i  njihovih  pisara, 
>'greffier  zvanih.<  ''' 

Zakonska     osnova,     sto    ju 
ngarski    sabor    god.    1844.  izradio    za  Turopolje,  ali  koja  nije  nikada 
uzakonjena,  odredjuje,  da  Turopolje  spada  pod  vlast  banskoga    stola 
kao  prizivnoga,  dok  sudbeni  stol  zupanije  gubi  svaku  vlast  u  Turopolju.'* 


Antun  pi.  Zdencaj  od  Zahumic  grada, 
zupan  turop.  g.  1803.— 1812.,  T826— 1831. 
Uljena  slika  u  turop.  »gradu«  u  Vel.  Gorici. 


'  IV.  292.-298. 

'  Acta  congr.  u  lurop.  arkivu. 

'  IV.  437. 

*  IV.  458. 


76 

Slid  tiiropoljski  obdrzavan  je  na  raznim  mjestima  po  Turopolju, 
11  kuci  zupana,  ii  ziipnom  dvoru,  u  raznim  selima  i  u  gradu  Lu- 
kavcu.  Od  kaznenih  parnica  najvaznije  su  one  protiv  vjestica  >^od, 
1733.— 1734.' 

Slid  je  imao  svoje  zatvore  u  trradu  Lukavcu. 

Kad  je  iza  revolacije  god.  1848.  zaveden  u  Hrvatskoj  apsolu- 
tizani,  prestala  je  i  sudbenost  turopoljska.  God.  1860.  kr.  diplomom 
od  20.  oktobra  povraden  je  u  Hrvatskoj  ustav,  a  naputkom  privr. 
kr.  hrvatskog  dvorskog  dikasterija  od  16.  januara  1861.  za  uredjenje 
municipija,  uvrsteno  je  i  Turopolje  medju  slobodne  kotare,  te  mii 
povradena  prijasnja   sudbjiiost. 

Hrvatskim  zakonima  o  sudstvu  od  28.  februara  i  21.  novembra 
1874.,  te  zakonom  od  1.  juna  1875.,  kadno  su  uredjeni  sudovi  prve 
molbe  u  cijeloj  Hrvatskoj  i  Slavoniji,  nestade  suda  turopoljskog  zu- 
ziipana  —  nestade  staroga  turopoljskoga  suda. 

Mirovni  sudac. 

Kao  sto  gotovo"  kod  svih  hr\atskih  plemenskih  opcina  nalazimo 
i  u  Turopolju  ved  u  najdavnije  vrijeme  mirovne  sudce,  (index  arbiter, 
iudex  pacis,  amicabiles  compositoresi,  koji  rijesavaju  medju  prudim 
se  strankama  razmirice  gradjanske  naravi,  ponajvise  razmirice  ticuci 
se  zemljisna  posjeda.  To  je  mirovni  sud  (indicium  arbitrum,  sententia 
pacis),   a  presuda  po  njima  izrecena  je  mirovna. 

Mirovne  suce  redovito  birahu  pruce  se  stranke,  svaka  za  sebe 
isti  broj,  uz  obvezu,  da  ce  se  pokoriti  njihovoj  presudi,  a  cesto  usta- 
novljivahu  i  globu  za  onu  stranku,  koja  se  ne  bi  pokorila.  Redovito  su 
ovi  suci  Turopoljci  a  ima  gdjekad  i  po  koji  stranac.  Tako  god.  1528- 
vidimo  medju  mirovnim  sucima  i  zupnika  samoborskoga  Petra."*  Ta 
vrst  nacina  rijesavanja  raspre  zbiva  se  kako  se  veli,  miru  i  slozi  za 
volju.  Tako  vec  god.  1257.  rijesavaju  »posteni  muzevi«  (viri  probi) 
raspru  izmedju  Turopoljaca  o  zemlji  Luki.'' 

Presuda  mirovnoga  suda  stvarana  je  ili  u  prisucu  redovnog 
suca  Turopolja,  ili  pako  bez  njegova  prisuda,  a  stavljena  je  na  pismo 
ili  po  zupanu  zagrebadkom  (u  staro  doba)  ili  zupanu  turopoljskom 
kao  zakonitom  sudiji  turopoljskom. 

Kad  se  je  god.  1557.  radilo  o  rijesenju  gradjanske  raspre  iz- 
medju   opdine    turopoljske  i  Ivana    Alapida,    ucinile    su    obje    stranke 

'  Sravni  clanak  o  procionu  vjestica  u  Turopolju  u  ovoin  djelu 
'  HI.  2. 
'  I.  13. 


77 

ujrovor  pred  zagi'ebackim  kaptoloni,  da  de  se  pokoriti  presudi  osmo- 
rice  niirovnih  sudaca,  kojima  je  dodan  jos  develi  (superintendens), 
koji  je  valjda  glasovao  u  slucaju  raspolovljenih  glasova.  Ujedno  se 
obvezase,  da  ima  stranka,  koja  se  ne  bude  pokorila  presudi,  platiti 
100  for.  globe,  a  gubit  6e  pravo  na  parnicu. ' 

Tecajem  vijekova  rijesavane  su  mnoge  raspre  medju  turopolj- 
skini  plemicima  putem  mirovnoga  suda.  I  za  vrijeme  franceske  vlade 
bilo  je  u  Tnropolju  niirovnih  sudaca. 

Mirovni  sud  jos  je  i  danas  u  Turopolju.  Ustanovijuje  ga  zakou 
o  Turopolju  od  god.  1895.  Kad  se  najme  porodi  prijepor  izmedju 
ovlastenika  glede  izvrsivanja  oviasteniCkoga  prava,  ako  je  opseg  i 
opstanak  istoga  inace  nepreporan,  to  takav  prijepor  rijesava  zupan 
sa  mirovnim  odborom,  sto  ga  nakon  saslusanja  prucih  se  stranaka 
imenuje  zupan  od  slucaja  do  slucaja  izmedju  zastupnika  plem.  qpcine, 
koji  nijesu  u  sporu  interesirani. 

Nezadovoljna  stranka  moze  u  roku  od  14  dana  uloziti  utok  na 
upravni  odbor  zupanije  zagrebacke,  koji  kao  prva  molba  odlucuje  o 
sporu.  Frotiv  te  odluke  pristaje  nezadovoljnoj  stranci  utok  na  zeni. 
vladu,  kao  na  drugu  i  zadnju  molbu. 

Sudbenost  Turopolja  u  opcini  domagovickoj. 

Stara  bijase  predaja  u  Domagovicana,  a  zivi  jos  i  danas,  da 
Domagovicani  poticu  od  Turopoljaca,  i  da  njihovo  plemstvo  ima  svoju 
koljevku  u  Turopolju.  Usuprot  teskoj  borbi  za  slobodu,  sto  ju  Doma- 
govicani vodise  sa  gospostijom  jastrebarskom  (grofovina  Erdodimai, 
uspjelo  je  ipak,  da  si  sacuvaSe  svoju  slobodu,  i  da  ne  postado§e  kme- 
ovima.  Iz  listina  moze  se  bar  nekako  ustanoviti,  odakle  je  Domagovi- 
canima  ona  predaja  da  poticu  iz  Turopolja. 

God.  1327.  zivio  je  predj  Domagovicana  Radimir,  u  Domagovidu 
i  Molunju.  Ovaj  je  dobio  od  kralja  Karla  Roberta  plemstvo  i  potpunu 
slobodu  od  grada.  Tu  se  veli,  da  on  vuce  svoju  lozu  od  »joba- 
giona«  grada  Zagreba,  dakle  mogao  je  poticati  iz  Turopolja,  koji  bi- 
jahu  takodjer   »jobagioni«    zagrebacki.^ 

Godine  opet  1368.  zamijenio  je  Mihalj  sin  Ivana  iz  Turopolja 
svoj  posjed  Trnovac  u  Turopolju  sa  Ivicom  sinom  Radoslava  od  roda 
Domagovica  za  njegov  posjed  u  Domagovicu  i  Molunju.^ 

Evo  tu  jos  jasnije  potvrdjuje  domagovicku  predaju,  Jedan  Turo- 
poljac  seli  iz  Turopolja  i  nastanjuje  se  u  Domagovicu  i  Molunju. 

'  III.  395.     396. 

*  Laszowski,  »Tri  plemenske  hrvatske  opcine*  u  »Piosvjeti«    1907. 

^  I.  87. 


78 

God.  1492. — 1519.  spominje  se  u  Turopolju  obitelj  Domagovici, 
koja  za  cijelo  svoje  porijetlo  izvodi  iz  Domagovida.  U  popisu  onih 
Turopoljaca,  koji  su  god.  1572.  bili  osudjeni  na  globu  radi  nepolaska 
na  vojnu',  navode   se  i  Domagovicani. 

God.  1600.  sasma  jasno  razabiremOj  da  su  plemidi  u  Domago- 
vidu  ubrajani  medju  turopoljsko  plemstvo.  U  sluzbenom  popisu  kuda 
plemica  turopoljskih,  u  koji  se  je  biljezila  dada,  sto  ju  isti  plemidi 
podavahu,  a  koje  je  dace  opcina  turopoljska  na  svojim  spravisdima 
ustanovila^  navodi  se  medju  turopoljskim  selima  na  koncu  i  Domago- 
v\t  sa  13  domagovidkih  plemida,  koji  su  pladali  dacu  ustanovljenu 
po  opdini.'^ 

Vidimo  dakle,  da  su  u  istinu  Domagovicani  bili  podsudni  opdini 
turopoljskoj. 

Opdina  turopoljska  god.  1707.  istice  svoju  sudbenost  nad  Do- 
magovidanima.  U  jednoj  parnici  izmedju  Domagovidana  i  grofova  Er- 
doda  porekao  je  to  Ivan  Uzolin,  podzupan  zupanije  zagrebadke.  To  je 
povrijedilo  opcinu  turopoljsku,  te  se  je  s  toga  opcina  turopoljska  pritu- 
zila  hrvatskomu  saboru,  isticudi,  da  je  torn  presudom  povrijedjena  sud- 
benost zupanova  —  jer  su  Domagovidani  podsudni  samo  sudu  bana  ili 
zupana  turopoljskoga,  te  molila  da  zastiti  pravo  zupanovo,  koje  je  time 
povrijedjeno.  4.  maja  bilo  to  pitanje  u  saboru  pretresivano.  Turopoljci 
dokazivase  svoje  pravo  nekom  protonotarskom  ispravom,  kqju  ali  sabor 
ne  uvazi,  jer  je  bila,  kako  veli,  na  stetu  javnoga  prava  i  ugleda  zu- 
panije. Pak  i  Domagovicani  ustvrdise,  da  po  nekim  kraljevskim  pri- 
vilegijima  spadaju  pod  sudbenost  Turopolja.  Sabor  zakljudi,  da  Do- 
magovicani pogledom  na  sudovanje  budu  podsudni  sudu  podzupana 
i  ostalih  sluzbenika  kraljevine,  a  u  vojnickim  i  ratnini  stvarima,  da 
ovise  o  Turopolju.  Ujedno  je  nalozeno  protonotaru  Jurju  Plemidu,  da 
ispita  povlastice  turopoljske,  i  da  o  torn  izvijesti.'' 

Glede  sudbenosti  opdine  turopoljske  nad  Domagovicanima  po- 
rodilo  se  je  ponovno  pitanje  na  hrvatskoni  saboru  god.  1738.  Tako 
isto  nastalo  jc  pitanje,  da  li  i  Domagovicani  spadaju  pod  turopoljsku  ili 
zupanijsku  zastavu.  Da  se  to  ispita  uredjeno  je  posebno  povjerenstvo.'' 

Cini  se,  da  je  tada  konacno  rijeseno  to  pitanje,  i  opdina  turo- 
poljska od  tada  vise  nije  niti  vr.sila,  niti  trazila  kakovu  sudbenost  u 
Domagovidu. 

'  II    8U.,  .SI..  113,  114.,  130.-135,  114.  HI.  24. 
'  IV.  71.,  72. 

'  IV.  .337  -  33il.  to  Acta  congrtg.  regni  a.  1707.  Nr.  h.  u  zem.  arkivu  u 
Zagrebu. 

*  IV.  267-268. 


Kancelarija  i  peCat  jjlemenite  opcine 
tiiropoljske. 

U  najstarije  vrijeme  turopoljske  proslosti  nije  bilo  u  Turopolju 
posebne  kancelarije,  koja  bi  izdavala  pisma  o  tamo  sklopljenim  prav- 
nim  poslovima.  Tu  si  Turopoljci  pomazu  tako,  da  sklapaju  pravne 
poslove  budi  pred  zagrebackim  kaptoloin  kao  vjerodostojnim  mjestoni, 
biidi  pred  hrvatskim  banom,  budi  pred  podbanom  ili  zupanom  (comesi 
stare  zagrebacke  zupanije.' 

Sve  do  u  XIV.  vijek  nemamo  ni  jedne  isprave,  koja  bi  bila 
izdana  po  zupanu,  odnosno  op6ini  turopoljskoj.  Bareni  nam  se  nije 
sacuvala,  ili  su  se  pravni  poslovi  obavljali  pred  zupanom  lib  usmenini 
jutem.  Prva  dakle  isprava  izdana  po  zupanu  turopoljskom,  koja  se 
do  nas  sacuvala,  jest  od  godine  1333.  Izdao  ju  Mikec  »comes  ter- 
restris«  u  Cicu*.  Druga  po  zupanu  izdana  listina  jest  ona,  sto  ju  izdao 
van  sin  Bogdanov  zupan  turopoijski  god.  1346.  u  Zagrebu,  i  na  nju 
stavio  pecat.^ 

Od  kako  zamjecujemo,  da  zupani  turopoijski  izdavaju  listine, 
moramo  ih  uzeti  kao  otpravke  turopoljske  kancelarije.  Za  cijelo  su 
najstariji  pisari  till  isprava  bili  svecenici.  Ispravu  izdanu  po  vrhov.  zu' 
pcmu  turopoljskom  Ivanu  Velikom  i  zupanu  Petru  sinu  Jurja  god.  1390. 
u  Zagrebu,  pisao  je  Stjepan  svecenik  iz  Novog  Cica.  Bar  nam  to 
svjedoci  biljeska,  pisana  istim  pismom  kao  i  listina  sama,  na  do- 
njem.  rubu.  Ova  biljeSka  glasi  u  hrvatskom  prijevodu  :  »Stjepan  sve- 
cenik iz  Novih  Cica  pisao «.'^ 

Sijelo  turopoljske  kancelarije  bilo  je  sve  do  u  drugu  polo- 
vinu  XV.  vijeka  grad  Zagreb,    jer    sve    turopoljske    isprave    nose    tu 

'  1.  3..  5.,  11.,  13.,  15.  itd. 

'  I.  51.  Ovdje  nam  valja  upozoriti,  da  listina  stampana  u  1.  sv.  Povjest. 
spom.  Turop.  na  str.  39.  a  oznacena  godinom  1300  nije  od  to  godine.  vac  od 
godine  1411.  Tu  je  prcpisac  krivo  ritao  datum,  te  na.s  je  kod  izdavanja  tako 
zaveo.  Originala  nismo  nasli. 

'  1.  60.-61. 

*  1.  129. 


8U 


nziiakii  mjesta.  Tekar  26.  aprila  godine  1479.  izdana  je  prva  tu  ko- 
liko  ih  imamo  saCuvanoi  isprava  turopoljska  u  Lukavcu.  Izdao  ju 
Matija  iz  Obreza  zupan  turopoljski  pod  svojim  peCatom,  dok  zadnja 
u  Zagrebu  izdana  [u  koliko  ih  imamo)  nosi  datum  5.  septembra  go- 
dine   1474.1 

Od  tada  se  turopoljske  isprave  gotovo  do  g.  1552.  izdavahu  u 
Lukavcu.  God.  1552.  28.  marta  izdana  je  prva  listina  turopoljska  u 
(jorici.  Izdao  ju  Martin  Tercel  zupan  turopoljski.  God.  1555.  izdao  je 
zupan  Matej  Slatinski  (Zalatnoki)  sluzbeni  turopoljski  spis  u  Kobilidu, 
a  god.  1556.   u  Gurici.'*  Od  tada  ve6  nije  mjesto  izdavanja  uvijek  isto. 

Za  vrijeme  dok  su  Turopolje  gnjavila  medvedgradska  gospoda, 
koja  su  tamo  drzala  svoje  Ijude  kao  vrhov.  zupane  turopoljske,  ima 
dosta  slucajeva,  da  su  Turopoljci  polazili  zagrebacki  kaptol  i  ondje 
cinili  svoje  ugovore  (fassiones).^ 

U  XVI.  vijeku  biva  nam  sve  jasnija  kancelarija  turopoljska.  Od 
tada  imamo  obilje  listina,  spisa  i  zapisnika.  Najbolje  nam  bistre  pri- 
like  kancelarije  zapisnici.  U  prvom  r.edu  su  zapisnici  suda  turopolj- 
skoga,  koji  pocinju  god.  1555.,  i  onda  zapisnici  spravis6a  turopolj- 
skih,  koji  pocinju  god.    1572. 

Svezak,  u  kojem  su  sadrzani  ovi  zapisnici,  pisan  je  malo  ne  cijeli 
do  god.  1581.  rukom  Mateja  Slatinskoga  i  Stjepana  Ladomera.  Oba 
nose  oznaku  »literatus«  ili  kako  to  hrvatska  pisma  vele  »pisac«,  dakle 
bili  su  Ijudi  pismeni  i  naobrazeni.  Slatinski  bio  je  vrsni  pravnik  te 
je  stekao  velike  zasluge  u  obrani  prava  turopoljskih,  pak  i  La- 
domer  bio  Covjek  pravno  naobrazen.  On  je  za  grad  Zagreb  prepisao 
sve  artikule  kraljevine  Ugarske  od  dobe  Matije  Korvina  sve  do  svog 
vremena.  Od  njega  pisana  dva  sveska  tih  artikula  cuvaju  se  u  arkivu 
grada  Zagreba. 

Slatinski  je  pace  pisao  sam  i  sve  listine  sto  ih  je  kao  zupan 
izdavao.  Iz;i  njega  sve  do  pocetka  XVII.  vijeka  ne  znamo,  tko  je 
pisao  turopoljske  spise  i  listine.  Nema  ali  dvojbe,  da  je  ve6  pod  ko- 
nac  XVI.  vijeka  zavedena  u  Turopolju  sluzba  biljeznika  (notarius).  Prvi 
put  potpisuje  biljeznik  turopoljski  zapisnik  spraviscia  od  godine  1613. 
12;  septembra,^  Ime  mu  nije  napisano,  ali  se  cini,  da  je  to  bio  Andrija 
Cednekovid,  koji  se  god.    1615.  izrijekom  navodi.^ 


'  II.  16.,  15. 

'  III.  297.,  370,,  378.,  38S. 

'  Vidi  svezak  IH. 

*  IV.  799. 

*  IV.  510. 


11 


Od  tog  vremena  vodi  turopoljsku  kancelariju  biljeznik  do  oko 
polovine  XVII.  vijeka.  Nu  ved  god.  1650.  vidimo,  da  zapisnike  koli 
sudova  toli  i  spravisca  potpisuje  sam  /.upan.  Mnogo  ih  je  po  sa- 
mom  zupanu  pisanih  i  potpisanili. 

Desilo  se  u  XVII.  vijeku  po  koji  put,  da  je  sam  zupan 
ujedno  bio  i  biljeznik,  a  po  torn  vodio  je  on  kancelariju.  On  se  re- 
dovito  birao  na  glavnom  spra\iscu  turopoljskoni  prigodom  obnove 
glavara. 

Regulatorni  statut  od  godine  1749.  u  tocki  6.  odredjuje,  da  bi- 
ljeznik (notarius)  »na  protokolume,  pisma  i  ostale  ekspedicije  mar- 
Ijivu  skrb  bude  nosil  i  nje  iz- 
vrsaval«.  U  tocki  10.  odre- 
djuje se,  da  se  » signature 
imaju  sve  gosponu  notariusu 
u  ruke  dati,  kotere  gospon 
notarius  ima  navadne  expe- 
dicije  postaviti  i  u  protoko- 
luni  zapisati«.' 

Tu  je  kako  vidimu  jasno 
odredjen  djelokrug  biljeznika 
u   turopoljskoj   kancekiriji. 

Isprave,  sto  ih  izdavase  op- 
cina  turopoljska  »universitas 
nobiliuni  C^anipi  Ziig-rebinsis« 
(narocito  u  drugoj  polovini 
XVI.  vijeka),  pak  vrh.  zupani 
i  zupani  turopoljski  u  ime  op- 
cine,  providjene  su  uvijeke  pe- 

catima  zupana.  Ako  oba  izdaju,  providjena  je  listina  sa  pecatima 
obojice,  a  ako  pojedinac,  to  njegovim  pecatom.  Taj  se  pecat  zove  »si- 
gillum  autenticum«,  »proprium«,  »comitale«,  t.  j.  »pecat  vjerodosto)ni«, 
»vlastiti«,  »zupanov«.  Pod  pecatom  zupana  imala  se  izdavati  svaka  od- 
redba  spravisda.  Tako  je  zakljuceno  na  spraviscu  g.  1572.'-^  Bilo  je  slu- 
cajeva,  da  je  uz  zupanov  pecat  stavljen  i  pecat  njegovog  predsasnika. 
Tako  je  god.  1425.  stavljen  na  listinu  pecat  zupana  Stjepana  i'etkova, 
a  uz  ovai  i  pecat  njegova  predsasnika  zupana  PavIa  Velikoga.  Osim 
toga  bivalo  je,  da  je  zupan  pecatao  pisma  i  pecatom  svog  pred- 
.sasnika.  Tako  je  god.    1588.   pecatao  zupan   Mato   Diankovici   pecatom 


Pecat  plem.  opcine  Turopolja. 


'  IV.  293.,  297. 
'  IV.  486. 


82 

svoj>-  predsasiiika  zupana  lienka  Arbanasa  Benaka,  makar  da  u  pisimi 
veli,  da  to  pecata  svojim  \elikiiu  sudbeniin  pecatoni  isub  luaiori  si- 
gilio  nustro  iudiciali).' 

Ovako  opremljena  isprava  i!i  pismo  sa  pecatoni  ili  potpisom  zu- 
pana sniatrana  je  i  izvan  Turopolja  vjerodostojnoni  i  pravomocnom. 
To  priznase  j^odine    1732.   21.   novembra   i  hrvatski    staliSi    i    redovi.'^ 

Godine  1735.  osjetila  se  potreba  opcinskog-  pecata.  8  razloga, 
sto  se  na  otpravke  opcinske  stavljao  do  tada  privatni  pecat  zu- 
panov,  bilo  se  bojati,  da  bi  odatle,  iz  te  porabe  raznih  pecata 
mogla  nastati  kakova  steta  i  povreda  po  Turopolje,  s  toga  je  zamo 
lila  opdina  turopoljska  god.  1735.  po  svom  zupanu  Sigismundu  Skrlcu 
kralja  Karla  III.,  da  joj  podijeli  posebni  pecat. 

U  molbi  na  kralja  izricno  se  navodi,  da  u  glavnom  u  toni  lezi 
pogibelj  glede  porabe  pecata  zupanova,  jer  ovakovi  pecatnjaci  do- 
spjevaju  u  nepozvane  ruke,  a  tako  bi  mogla  zloporabom  nastati  ve- 
lika  steta  za  pruce  se  stranke,  glede  kojih  se  izdavaju  sudbene  rijc- 
sitbe.  Toj  niolbi  bijase  prilozen  i  nacrt  pecata,  koji  se  od  prilike 
ovako  opisuje:  »Koji  pecat  prikazuje  stari  turopoljski  kasteo  Luka- 
vec  zvani,  koji  se  sada  zida  kao  veca  tvrdjava,  koji  je  po  toliko 
silnih  jnnaka  najme  markezu  Brandenburskomu,  Ivanu  Korvinu,  Thuzu. 
Zrinskomu  i  drugima  oruzjem  i  pravom  jurisan  bio,  ali  ne  osvojen, 
te  je  pace  i  od  turske  sile  ostao  nepobjedjen,  makar  se  Hasan  pasa 
utaborio  u  Turopolju  i  onuda  haracio.*'* 

Povudom  te  molbe  upravio  je  kralj  19.  januara  godine  1736. 
pismo  na  hrvatske  stalise  i  redove,  trazeci  izvjestaj  i  mnijenje  glede 
sudbenosti  plemenite  opcine  turopoljske.''  To  je  rijesio  hrv.  sabor  u 
u  svojim  sjednicama  3.  i  slijedecih  dana  scptembra  god.  1736.  izvje- 
stivsi  kralja,  da  opcina  turopoljska  vrsi  sudbenost  u  svim  prijeporima 
nastalim  u  opcini.  Ujedno  preporuci  kralju  molbu  opcine.'  MoI'mi 
Turopoljaca  zagovarao  je  u  Becu  i  Baltazar  Bedekovic  protonotar 
hrvatski. 

Fristojbu  za  izdanje  povclje  i  trosak  za  rezanje  pecata  primio 
je  grof  Aleksandar  l^atacic  od  /.upaua  Skrlca  ;  }iristojbu  urut^io  je  kr. 
ugarskoj   kancelariji.'' 


'  Izvor.  u  turop.  aikivu. 

•  IV.  24H. 

'  Acta  congreg.  ict^nl   1736.  Ni'.  3.  ti  kralj.  zem.  arkivu  u  Zagrel/u. 

*  I.   199.  Izvori  u  turopolj.  arkivu. 
■  IV.  258. 

'  IV.  260. 


83 

Kralj  Karlo  ITI.  podijeli  opcini  turopoljskoj  trazeni  pecat,  te  o 
torn  izda  u  Becu  7.  januara  god.  1737.  povelju,  u  kojoj  je  naslikan 
trazeni  pecat,  odnosno  grb  turopolj  ski.  Ujedno  podijeli  pravo  porabe 
crvenog-a  voska.  Podijeljeni  pecat,  odnosno  orb  opisuje  povelja,  a  u 
hrvatskom  prijevodu  glasi  taj  opis  ovako :  »Uspravan  modar  stit,  u 
kojem  se  nalazi  srebreni  toranj,  sto  stoji  u  Lukavcu  prvom  mjestu  i 
sjedistu  recene  opcine,  sa  krunistem,  crvenim  krovom,  a  na  siljku 
ovoga  nataknuto  je  oklopljeno  rame  sa  golom  sabljom.  "Fcjranj  pako 
stoji  na  zelenoj  livadi,  sa  zatvorenim  vratima  i  mostom  stavljenim 
preko  grabe,  imade  cetiri  okrugla  prozora,  kroz  koja  dva  gornja  vire 
dva  mjedena  bojna  topa  ;  toranj,  opkoljuju  dva  oruzana  strazara  (sa- 
telites)  odjeveni  u  crveno  ruho,  sa  zlatnim  pojasom,  zlatnim  ostru- 
gama  i  sivim  pkistom ;  u  gornjem  dijelu  stita  blistaju  se  s  desna  tri 
sestokrake  zlatne  zvijezde  slozene  piramidalno,  s  lijeva  pako  zlatan 
nijesec  u  rastu.  Na  stitu  pako  stoji  obicna  okrunjena  turnirska  ka- 
ciga,  na  kojoj  stoji  takodjer  okrunjen  crni  orao,  drzeci  u  pandzama 
dvije  zastavice,  od  kojih  desna  nosi  grb  kraljevine  Hrvatske,  a 
lijeva  Slavonije.  Rese  su  s  desna  zlatno  modre,  s  lijeva  pako  sre- 
brene  i  crvene,  a  oko  stita  tece  napis  » Pecat  opcine  plemi(5a  Tu- 
ropolj a  ((."^ 

Ovaj  podijeljeni  pecat  rabi  se  od  tada  na  svim  otpravcima  op- 
cine kao  jedini  sluzbeni. 

Kolika  vaznost  stavljana  je  na  taj  pecat,  jasno  se  vidi  iz  clanka 
XXVIII.  hrvatskoga  sabora  od  g.  1749.  poznatog  pod  imenom  »regula- 
cije  plem.  opcine  Turopolja«.  Tu  se  u  tocki  16.  veli  da  »ta  pecat 
nikomu  se  ne  dostoja,  da  bi  s  njim  pecatil,  nego  gosponu  spanu,  tomu 
takaj  fasije  iliti  valasi  vekovecni,  drugac  svoje  jakosti  i  tvrdnosti  ne- 
maju,  nego  kada  se  pod  takovum  verovanoga  mesta  pecatjum  i  pod 
imenom  veruvanoga  mesta  s  potrebnem  i  navadnem  podpiskom  van 
dadu  i  ekspeduju  .  .  .«  i  dalje  veli,  da  takovi  otpravci  !>imaju  se  vu 
grad  Lukavec  donesti  i  onde  s  peCatjum  ob^inskum  (kotera  se  vu 
bolti  pri  privilegiumih  pod  vec  kljuci  mora  cuvati  i  onde  na  miru 
biti)  pred  napisanem  gosponom  spanom  ili  kak  je  vre  gore  receno 
njega  milosti  namjestnikom  i  veksinom  na  to  pozvanih,  koji  se  imati 
budu  mogli,  gospode  asesorov  imaju  se  zapecatiti  ...  a  pecat  po  iz- 
vrsenju  takovem  ima  se  nazad  vu  boltu  pod  kljuce  postaviti*.""^ 

Pecatnjak  rezan  je  u  srebrenoj  ploci,  pricvrscenoj  u  gvozdeni 
drzak,  koji  je  udesen,  da  se  moze  staviti  u  tiskalo,  Ovalan  je  i  mjeri 


'  IV.  261.— 265. 
''  IV.  296.-297. 


84 

68X^1  nim.  l'  njem  je  izvajan  i^ore  Dpisani  tunipoljski  grb,  a  ob- 
rubljen  s  kraja  elebelim  clankovitim  kolobarom,  a  meelju  dva  crtolika 
ovalna  kolobara  tece  napis :  SICILIX'M  COMMUNITATIS  NOBIMUM 
CAMPl  TUROFOLYA    1737. 

Ovaj  se  pecatiijak  danas  rabi  samo  za  svecane  otpvavke,  a  cuva 
se   u  bla<>"ajni   u  turopoljskom  arkivu. 

Najstariji  pismeiii  spomenici  i/.dani  u  turopoljskoj  kancelariji 
jesu  listiue.  Najstarija  je  takova  izdana  «^odine  1333.  Ova  je  na  per- 
ganieni  a  na  njoj  visi  zupanov  pecat  na  zelenuj  i  zutoj  svilenoj  vrpci. 
Slijedeca  izvorna  jest  od  godine  1365.  takodjer  na  peru;anieni  sa  vi- 
se(^im  pecatima,  jedan  na  zutoj   a  drnoi  na  zelenoj   svilenoj   vrpci. 

Pergamena  rabi  se  u  I'uropolju  iskljucivo  sve  do  X\'.  vijeka, 
a  i  dalje  do  u  XIX.  vijek.  Prva  na  papirn  pisana  turopoljska  listina 
jest  od  god.  1402.  Na  njoj  je  pecat  bio  pritisnut  na  lirptu.  Od  toga 
vremena  rabi  se  u  Turopolju  i  papir  uz  pergamenu,  koja  ostaje  u 
pretezitoj  porabi  sve  do  u  XVII.  vijek,  kada  prevladava  poraba  pa- 
pira  za  listine.   U  XIX.  vijeku  nestaje  porabe  pergamcne. 

Listine  pisane  na  perganieni  imadii  visece  pecate.  One  koje 
izdaje  \rliov.  zupan  i  zupan  imadu  dva  lod  svakoga  po  jedan),  a 
koje  izdaje  sani  vrhov.  zupan  ili  sani  zupan  po  jedan  viseci  pecat 
lizdavatelja). 

Listine  pisane  na  papirn  nose  teiajeni  X\\  \ijeka  redovito  pe- 
cate na  hrptu,  a  od  XVI.   vijeka  dalje. spoda  na  donjem  rubu. 

Pecat  viseci  utiskivan  je  u  zelenom  pecatnom  vosku,  koji  stoji 
u  vosdanoj  kutiji.  Vrpce  su  razne  boje,  jednobojne  ili  pak  svilene 
visebojne. 

I'ritisnuti  na  hrptu  pecat  pritiskivan  je  takodjer  u  zelenom  vosku 
prekrivenini  papirom.  Dasto  kod  pretezitog  dijela  listina  otpao  je  taj 
papir.  SliC'uo  nalazimo  pecate  prikrite  papirom  na  ispravama,  gdje  je 
spoda  pritisnut   pecat. 

Otkad  je  opcina  dobila  svtjj  vlastiti  peCat,  stavlja  se  taj  na 
listine  pisane  na  pergameni  objesen  o  vrpcu,  zaklopljen  u  drvenu  kii- 
tiju,  ili  se  opet  pisanim  na  papirn  pritiskava  spoda  u  crveni  vosak 
prekriven   papirom. 

Xa  turopoljskim  listinama  sve  do  u  polovinu  X\'l.  vijeka  nema 
nikakova  potpisa.  Prvu  potpisanu  turopoljsku  listinu  iniamo  od  go- 
dine  1556.  a  polpisao  ju  ijupan  Matej  ^ilatinski  (ZalatnokyV.  Od  is- 
toga  zupana   imamo  ka^nje  jo.s  nekoliko    polpisanili    listina.   Iza  njega 

'  III.  382.-383. 


85 

opet  malo  se  koja  potpisuje.  Tekar  u  X\'II.  \iieku  poslaje  potpisi- 
vanje  skoro  redovito. 

Razlog  tomu,  sto  se  turopoljske  listiue  ne  potpisuju  lezi  u  t(jm5 
sto  u  staro  vrijeme  u  opce  nije  bio  obicaj  potpisixati  listiue,  a  od  XVI. 
vijeka  dalje,  i^dje  je  vec  potpisivanje  bik)  obicajno,  razkjo-  je  nepot- 
pisivanju  nepismenost  izdavaca.  Kad  je  pismenost  postaka  opdeniti- 
jom  svojinom,  slijedi  i  potpisivanje.  Tako  je  bik)  i  druo^dje  a  ne  same 
u  Turopolju. 

Sa  zapisnicima  -  protokoliiiia  —  je  ina?I:e,  svi  su  pisani  na  pa- 
piru.  Najstariji  poznati  potice  iz  ^od.  1572.'  Najstariji  se  ne  potpi- 
sivaliu,  a  kasnje  kako  je  vec  gore  razlozeno,  potpisivase  ill  biljeznik, 
kasnje   zupan   ili  njegov   zamjenik. 

"  Srayni  clanak  o  turopoljskim  arkivima  u  ovom  djelu. 


Nasljedno  pravo  u  TuropoljiL 

Yec  u  najstarije  \rijeme  turopoljske  pi"o;>losti  spominju  pisma 
zcmlje  vnasljedne^'.  (terrae  hercditariae ),  koje  pripadaju  pojediiiom  rodu, 
pojedinoj  porodici  i  pojedinoj  osohi.  Kad  se  takove  nasljedne  zenilje  do- 
znacivalui,  bivalo  to  po  sobicajnom  pravu  kra]jevstva«  (consuetudinaria 
lege  regni)  ili  >  po  obicaju  kraljevine*  (consuetude  regni)  itd.  Iz  svega 
se  vidi,  da  se  vec  tada  postupalo  po  nekom  pravilu,  koje  je  bilo 
pravni   obicaj,  iz  kojega  se  kavSnje  razvilo  pisano  ili  uzakonjeno  pravo. 

Kad  se  govori  o  nasljednom  eiobru^  tu  se  uvijeke  razuniijeva 
zemljisni  posjed  (terra,  sessio,  possessio  nobilitaria),  ili  kako  ga  hr- 
vatski  spomenici  drugdje  zovu  »plemenscinom«.  Jest  dakle  onaj  slo- 
b  o  d  n  i  p  1  e  m  i  c  k  i  posjed,  koji  prekizi  po  obicajnom  pravu  i  kas- 
nijem  zakonu  od  oca  na  djecu,  rodjake,  bliznje  ili  na  opcinu  —  tako 
u  Turopolju,  a  inace  po  ugar.-hrvat.  privatnom  pravu  na  kralja  ili 
krunu,  ako  nema  zakonitog  potomstva:  nasljednika. 

Kakav   bijaSe    nasljedni  red  u  Turopolju  I  )li  po  obicajnom   koli 

uzakonjenom  pravu,  razlozit  cemo  u  kratkim  crtama. 

( )biektom    (predmetom)    nasljedstva    bio  je  turopoljski    plemicki 
•    .  .  .  .      .       . 

slobodni    posjed    (terra,    possessio,   sessio    nobilitaris)    i    pokretnine,    a 

subljektom  plemid  Turopoljac,   osoba,  koja  je  pravno  sposobna  i  ovla- 

stena  na  nasljedstvo. 

Najslariji  popis  obicajnih  ustanova  i  slobostiiia  turopoljskili  jest 
od  god.  1273.,  nu  taj  nema  ni  spomena  o  kakovom  propisu  glede 
nasljedstva.' 

'I'ekar  prigodom  obnove  turopoljskoga  bratstva  15.  februara 
god.  1560.,  prva  tocka  ustanova  glasi :  ...  »da  ako  bi  jedan  ili 
drugi  od  njih  (t.  j.  Turopoljaca)  po  o  d  r  e  d  h  i  bozjega  suda, 
k  o  )  e  g  s  e  m  i  g  o  m  s  v  e  u  p  r  a  v  I  j  a,  u  m  r  o  b  e  z  n  a  s  I  j  e  d  n  i  k  a, 
imade  imetak  pokojnika  s  p  a  s  ti  vjecitim  pravom  na 
najblizjega  njihovog  prezivjelog  brata  ili  na  njcgova 
nasljednika.'''    Izvorni     latinski   tekst    veil,    da    ima    imetak    u   tom 


'  I.  30.  31.. 

'  II.  442. 


87 


sliid;ijii  spasti  »iii  p  r  o  p  i  n  q  u  i  o  r  e  in  el  p  r  o  x  i  in  i  o  r  e  m  Iratreni 
eorum  supervinentem«.  Pod  tim  xpropinquior  el  proximior  frater«  ima 
se  razumijevati  ne  sanio  rodjeni  brat  ili  hli/nji  rodjak  (bio  po  krvi 
ili  po  svojti),  vec  u  opce  svaki  bliznji  mu  brat  -  Turopoljac  —  jer 
su  Turopoljci  tlm  ugovorom  obnove  bratstva  priznali  se  braconi  kao 
da  su  od  jednoga  roda  potekli.  Tom  ustanovoin  je  ustanovijeno  i 
pravo  nasljedstva  kceri,  ako  nije  bilo  brace  (praefectio). 

1"aj  ugovor  olinove  turopoljskooa  bratstva  potvrdi  kralj  Rudolfo 
n.  u   l^ecu  8.   marta    1582.,  cime  le  ustanove  zadobise  zakonsku   moc.' 

Prema  toniu  iic   moze    ime-      

tak  Turopoljca  pripasti  tisku, 
(drzavi),  dok  god  zivi  samo 
i  jedan  'ruropoljac. 

Ova  ustanova  nije  bila  mozda 
kakova  nova,  niposto,  ta  je  i 
prije  obnove  bratstva  ziviki 
u  Turopolju.  Pod  na^Ijedni- 
kom  razumijevaju  se  zako- 
nita  djeca  ili  unucad  —  pra- 
unucad  itd.  —  dakle  izravno 
potomstvo  musko  i  zensko. 
Dakle  imetak  je  prelazio  na- 
sljedstvom  na  sina,  odaosno 
unuka  ili  praunuka,  i  to  dije- 
lilo  se  na  jednake  dijelove 
prema  broju   sinova. 

Kci  bila  je  samo  tada  po- 
zvana  na  nasljedstvo  cijelog 
imetka  roditelja,  ako  nije  imala 
mviske  brace  (praefectio).  Tako 

je  g.  1484.  »po  obicaju  kraljevine«  bastinila  Ursula  kci  Gjure  Egi- 
dova  iz  Kurilovca,  zena  Pavla  iz  Vel.  Mlake  sve  »plemenite,  nasljedne, 
kupljene  i  zalozne  posjede«  svoje  brace  —  odnosno  oca,  jer  su  njezina 
brada  izginula  u  turskom  ropstvu.^ 

Uz  bracu  bastinila  je  kci,  bez  obzira  da  li  je  samo  jedna  ili 
vise  njih  samo  cetvrtinu  nepokretnog  imetka  svojih  roditelja.  Taj 
dio  zvao  se  je  »quarta  puellaris,  quarta  filialis«,  cetvrtina  djevo- 
jacka.    Ta    cetvrtina    dijelila    se    medju    kceri.    Pravo  to  zvalo    se    je 


Gjuro  Josip  pi.  Josipovic, 

zupan  turopoljski  god.  1832. — 1837. 

Uljcna  siika  u  »gradu«  u  Vel.  Gorici. 


'  IV.  39. 
^  II.  38.-39. 


88 

»pravom  OetvrtnjaCkim«,  »ius  qaartalitium< ,  a  pripale  nekretnine 
»possessiones,  terrae  quartalitiae«.  Oni,  koji  su  takova  nasljedstva 
nzivali,  zvali  su   se  ua  torn  posjedn   »cetvrtnjaci«,   »L]uartalitii«. 

Pravo  na  tu  »cetvrtinu«  (quarta;  pridrzala  je  kCi  i  onda,  ako 
se  udala  za  neplemica  privolom  roditelja,  brace  ili  rodjaka.  Kci 
pako,  koja  se  bez  te  privole  udala,  gubila  je  to  pravo.  To  naro- 
cito  naglasuje  ustauova,  izrazena  u  spomenutoj  obnovi  turopoljskoga 
bratstva  jj-.  1560.  Ta  ustanova  glasi:  ...  »ako  bi  se  kci,  sestra  ili  unuka 
(nedakinja,  bratuceda,  sestricna  [neptisj)  ili  rodjaka  ili  surjakinja 
.taffinis)  istih  plemica  (Turopoljaca)  udala  za  kog  neplemica  ili  se- 
Ijaka  bez  volje  i  znanja  njihova,  tad  ova  ne  ce  moci  imati  nikakav 
dio  nasljedstva  ili  kojih  mu   drago  posjedovnih  dobara  medju  njima*.' 

Tu  ustanovu  ponovno  odobrise  Turopoljci  14.  maja  god.  1701. 
na   svom  velikoni   spraviscu  u  gradu  Lukavcu.' 

Xa  ovu  cetvrtinu  imali  su  pravo  i  zakoniti  potomci  kderi,  koja 
ju  jos  dobila  nije  iza  smrti  oca,  bez  obzira  jesu  li  plemickog  oca  ili 
ne,  dasto  ali  samo  onda,  ako  je  udaja  majke,  babe  itd.  bila  privolom 
ucinjena. 

Ovo  pravo  kceri  na  cetvrtinu  bilo  je  obicajno  u  Turopolju  vec 
u  davno  vrijeme.  Kako  je  receno,  patrilo  je  to  i  kier,  udatu  za  ne- 
plemica ili  gradjanina.  Tako  su  Ana,  zena  Valentina  sina  Klemen- 
tova,  neplemica,  Kata  zena  Marka  sina  Ivana  sina  Lacka  iz  Velike 
Mlake,  plemica  i  Margareta  te  Jelena  zenc  neplemica  kceri  Pavla 
Wrada  sina  Petra  iz  Donje  Lomnice,  primile  god.  1415.  od  svoga 
brata  Petra  »voljom  i  niirno  bratski  bez  ikakove  pravde  cetvrtinu 
djevoja(5ku«  u  naravi  od  svib  posjeda  oca  im  Pavla,  i  to  »po  obi- 
cajnom  zakonu  kraljevine«  —  jer  im  ovnj  nije  hotio  dati  ncncanu 
otstetu.'^ 

Iz  ove  vijesti  vidimo^  da  se  je  mogla  kci  i  novcem  isplatiti  na 
mjesto  da  joj   se  dala  cetvrtina  u  naravi. 

1  III.  441. 

'  »  .  .  .  ad  propositionem  .  .  comitis  tcrrestris  crga  eandetn  communi- 
tatem  factam  occasione  privilegii  illius  ct  indulti  s  m.  c  r.  antefatac  com- 
munitati  benignissime  concessi,  contra  eas  nimirum  foeminei  sexus  personas 
nobiles  iynobilibus  personis  nubcntes  cmanati,  in  co  netnpe  sensu,  ut  tales 
nobiles  pcrsonac  sine  praescitu  pro.ximiorum  suorum  consangvineorum  et  as- 
sensu  ac  annuentia  ignobilibus  nuptae  co  facto  a  successione  et  usurpa- 
tionc  bonorum  suorum  stabilium  cadant  ct  exhacreditcntur  imposterum,  ante- 
lati  nobiles  spontc  ct  benevolc  unanimi  vote  consentiunt  et  idem  privilcgium 
seu  indultum  i)ro  rate  et  grate  acceptant  atque  ralificant.«  .  .  .  Protocolluin : 
Acta  polit.-jurid.  1650.-1702.,  i)ag.  614.  u  turop.  arkivu. 

'  I.   172.-173. 


89 

Da  su  pako  i  djeca  keen",  bez  obzira  sto  im  otac  nije  bio  ple- 
mic  (nu  za  cijelo  uslijed  prethodne  dozvole  udajej  dubivala  cetvrtinu, 
koja  je  pripadala  materi  njihovoj,  jasno  svjedoci  cinjenica,  sto  su 
god.  1417.  Krizan  sin  neplemica  Ivceca  i  Magde  kderi  plemenitog 
Vrbana  iz  Mraclina  i  Blaz  Vernjec  sin  neplemida  Nikole  Musica  i 
jelke  kceri  recenog  Vrbana  dobili  cetvrtinu  djevojacku  svojih  majka, 
koja  im  je  »po  obicajnom  pravu  kraljevstva  kao  neplemicima«  pri- 
padala. Taj  dio  njihovili  majka  urucen  im  je  po  pristavima  zupana 
turopoljskoga   »kao  pravim  plemicima«.' 

Po  istom  naslovu  dobio  Vid  sin  Andrije  god.  1384.  od  Antuiia 
sina  Abramova  » cetvrtinu  djevojacku;  (quarta  lilialisi  u  Rakitovcu  i 
kod  Sv.  Kate.- 

Ovakovib  primjera  ima  veoma  mnogo. 

Nije  li  pako  bilo  potomstva,  a  niti  bliznjib  rodjaka,  pripao  je 
imetak  opcini.  Kako  se  je  pako  imovina  dijelila,  raspravljat  ce  se  u 
posebnom  poglavlju. 

Kakovo  su  pravo  nezakonita  djeca  imala  u  Turopolju  na  imo- 
vinu  roditelja,  najjasnije  cemo  razabrati,  ako  priopcimo  jednu  par 
nicu  o  takovom  nasljedstvu. 

Godine  1524.  provalise  Turci  u  Turopolje,  koje  su  maCeni  i 
ognjem  strasno  poharali.  U  to  doba  zivio  je  u  \'elikoj  Mlaki  Matej 
pi.  Mudic  sin  Tome  sa  svojom  zenom  sretno  i  zadovoljno,  ali  nije 
s  njom  imao  od  srca  poroda.  Zajedno  s  njime  u  istom  domu  zivila 
su  i  njegova  dva  brata  Petar  i  Ivan,  koji  potonji  imao  dva  sina 
Mihalja  i  Tomasa.  Nesreca  htjede,  da  su  Turci  sa  ostalim  mnogim 
krscanskim  robljem  sobom  odveli  i  zenu  Mateja  Mudica.  O  njoj 
kasnje  nije  bilo  vise  ni  traga  ni  glasa.  Matej  Mudic  ostade  tako 
samac  u  svom  domu  uz  oca  i  bracu.  Posto  nije  imao  nade,  da  ce 
mu  se  zena  povratiti  iz  turskoga  ropstva,  odluci  uzeti  drugu  zenu. 
Sa  znanjem  i  dozvolom  oca  i  brace  svoje  posalje  on  prosce :  Luku 
Mudica,  svoga  brata  Ivana,  Bartola  Vagica  i  Mihalja  Krupica  u  Bu- 
kovcak,  da  zaprose  za  nj  djevojku  Katarinu  iz  porodice  Smolko- 
vica.  Prosci  ovi  dodjose  u  Bukovcak,  gdje  su  u  roditelja  Kate  i 
njezine  brace  zatrazili  ruku  njezinu  za  Mateja  Mudica.  Prosci  budu 
primljeni  i  djtvojka  obecana  Mateju  Mudicu,  ali  uz  uvjet,  da  ju  na- 
kon  izminuca  sedam  godina,  racunano  od  vremena  zarobljenja  nje- 
gove  zene,  imade  crkveno  vjencati.  Do  skora  obavise  zarucnici  sve 
formalnosti  sklapanja  braka   —   izim   crkvene   posvete.  Zadase  si  pred 

'  I.  174.  175. 
'  I.  106.— 107. 


90 

.s\  jcdocinia  i  rodjacima  l\  i'lIu  vjeru,  izmijeiiise  prslciie  i  slavise  pir. 
Kad  su  ali  pokusaii  duci  ii  crkvii,  da  ill  /.upnik  vjenca,  bude  im 
to  uskraceno,  jer  se  nije  znalo,  slo  se  jc  dogodilo  sa  prvom  njego- 
voni  zenom.  Ovaku  neke  luke  civiino  vjencani  par  dodje  u  Veliku 
Mlakii,  gdje  je  kao  u  /.akonitoin  hraku  zivio  u  zajednici  sa  ocem  i 
hracom.  KaSnje  ali,  kad  je  izminulo  sedam  jjodina,  (jpomenuSe  Ma- 
teja  troresponieiiuti  njegovi  prosci,  da  se  crkveno  vjenca,  mi  to  on 
lie  uciiii. 

Sa  KalariiKiiii  rudio  .NUitej  siiiovc  Nikola,  Krsta,  Martina,  Jurja, 
I'etra  i  Heiika,  kuji  su  u  svoiii  djeLlovskcnii  doimi  drzani  bas  kao 
zakonita  djeca. 

Minuse  godine,  ova  djeca  odrastose,  a  otac  i  majka  iininjese 
im.  Ostadose  tako  uz  svog  strica  Petra  i  stricevicie  Mihalja  i  Tomu, 
Nije  nam  poznato,  sto  ih  je  sklonulo  na  to,  da  su  odlucili  od  rodne 
se  kuce  odijeliti.  Uzese  si  zastupnika,  zagrebackog  oradjanina  Mi- 
halja Barberija,  koji  je  god.  1556.  pred  zupanom  turopoljskim  Ma- 
tejom  Slatinskim  iZalatnoky)  podigao  parnicu  na  odijeljenje,  trazeci 
za  svoje  sticenike  dio  od  djedovine  njihove  koli  u  Vclikoj  Mlaki, 
toli  u  Kurilovcu  i  drugdje.  Protivnika  zastupase  Stjepaii  Diankuvic 
iz  Rakarja,  koji  odlucno  izjavi,  da  ih  ne  patri  ni  kakav  dio  posjeda, 
jer  da  su  nezakonita  djeca  Mateja  Mudica.  Tom  prilikom  saslusano 
je  u  prilog  tuzitelja  12  svjedoka.  Bijaliu  to  Luka  Mudic,  Mihalj  Krupic, 
Mihalj  Lackovic,  Ivan  Darovic,  Grgur  Lackovic,  Pavao  Krupic,  Stje- 
pan  Krupic,  Pavao  Mudic,  Elizabeta  udova  Bartola  Vagica  te  Gjuro  i 
l-'abijan  Smolkovic,  braca  njihove  majke.  Ovi  ocrtase  tocno,  kako  je 
njihova  majka  isprosena  i  kako  je  sklopljen  taj  necrkveni  brak.  Tu 
je  i  dokazano,  da  Matej  Mudic  sa  majkom  njihovom  >>nije  zivio  kao 
priljeznicom  i)i  kakovom  raspustenoni  zenom  tajno,  vec  javno,  posto 
je  pred  postenini  Ijudima  polozena  bracna  prisega  i  obdrzavani  oh- 
redi  braka  i  da  je  sa  znanjem  i  voljom  oca  i  brace  doveo  zenu  u 
kucu,  rodio  s  njom  tu  djecu  i  odgojio  ih«. 

Turopoljski  sud,  u  kojem  bijahu  zastupani  kanonici  zagrebacki, 
plemici  kraljevstva  i  turopoljski  prisjednici,  primio  je  do  znanja,  da  je 
Matej  Mudic  ■>dosta  pristojnim  zarukama«  uzeo  k  sebi  majku  tuzi- 
telja, ali  posto  vez  nije  taj  bio  posvecen  po  crkvi,  da  ta  njegova 
djeca  —  tuzitelji  —  nemaju  prava  na  posjede  svoga  oca,  strica  i 
striCevica.  jedino  imadu,  odredjuje  sud,  pravo  na  jednaki  dio  sa  svo- 
jim  striCevidima  i  stricem  na  onaj  nepokretni  inietak,  Sto  ga  otac 
njihov  zivuc^i  sa  bradom  i  ocem  svojim  u  zajednici  stekao  zajedno 
s  njima  putem  kupa  ili  zaloga,  a  tako  i  na  pokretni,  dakle  na  sve, 
sto   je    steceno    u    zajednici    od    onoga    casa,    kad    se    Matej    ozenio 


91 

sa  KalariiiDiii  Siiiolkuvicevom  i  tako  sltipio  iz  ociuske  vlaj^li.  I'od 
pokretiiini  iinetkoni  inialu  se  razuiiiijcvali :  novae,  srebru,  /Jato,  blaj^o, 
stoka,  kiice  i  zo-radc,  zitak  i  svakovrsni  zivez.  Od  kupljeiiih  dobara 
imala  iiii  pripasti  i  izluCit  se  plemeniti  dvor  (euria  nobilitaris  —  dvoni(3 
mjesto).   Trotiv   ove   presude   nije   bio   dozvoljeu   utok.' 

V  ovoj  presudi  vazno  je  i  to,  sto  se  tuzitelji,  prem  nijesu  lo- 
djeiii  u  ci'kveaoni  posveeenoni  braku,  nazivlju  »plemieima«,  a  ujedno 
dobivajii   i   plemeniti   posjed :   d\'orno   mjesto    (euriam   nobihirem). 

Ovdje  vidimo,  da  su  uvazeue  »zaruke<,  sto  je  uezakonitoj  djeci 
utvrdilo  iiasljedno  pravo  na  nekretnine.  Da  li  je  bilo  u  Turopolju 
slicnih   primjera  dalje,   ne  znamo. 

Inace  ali  nijesu  nezakonita  djeea  imala  pravo  na  imetak  svog 
oca  —  vec  jedino  na  imetak  majke.  Stekavsi  takav  nepokretni  imetak, 
stekli  su  i  s  ovim   skopcana  prava  u  plem.  opcini  turopoljskoj. 

Posinjenje  i  pobracenje. 

Po  starom  ugarsko-hrvatskom  privatnom  pra\u  razumijeva  se 
pod  >>  a  d  o  p  c  i  o  m  >.<  toli  posinjenje  koli  pobracenje  i  adoptio 
filialis,  contractus  mutuae  fraternalis  adoptionis),  to  je  dvostrani  pravni 
posao,  kojim  se  osoba  njezinom  voljom  prima  za  sina,  kcer  ili  brata, 
i  time  joj  se  podaju  sva  prava,  koja  u  obitelji  uzi\'a,  sin,  kci  ili 
brat  u  pogledu  imovine  onoga,  koji  adoptira. 

U  Turopolju  nalazimo  oba  slucaja  adopcije,  ali  i  takovo  pobra- 
cenje, kojim  se  prava  podijeljuju  samo  pobracenomu,  dakle  pobracenje, 
k(|je  ne  bijase  uzajamno. 

Najstariji  slucaj  adopcije  u  Turopolju,  kojom  se  prima  strana 
osoba  u  porodicu,  nalazimo  godine  1391.  Tad  su  pred  zagrebackim 
kaptolom  Pavao  sin  Andrije  i  Ladislav  sm  Valenta  iz  Donje  Lom- 
nice  primili  Gjuru  i  Dioniza  sinove  Petra  i  Luku  sina  Antuna,  sina 
recenoga  Petra  za  svoje  bliznje  i  svoju  bracu  (in  proximos  et  in 
fratres),  sa  nakanom,  da  ih  ucine  dionicima  svojih  posjeda  u  Do- 
njoj  Lomnici,  najme  selista  ili  fundusa,  na  kojem  je  njihov  otac  Petar 
zivio,  i  polovine  oranice  Podoresja,  te  nekih  livada  i  suma.  To  da- 
dose  njima  i  njihovom  potomstvu,  ali  uz  uvjet,  da,  ako  bi  ikad  receni 
Gjuro,  Dioniz  i  Luka  ili  njihovo  potomstvo  sa  Pavlom  i  Ladislavom 
ili  njihovim  potomstvom  zametnuli  radi  diobe  posjeda  kakovu  kavgu, 
i   od   tuda   Ili   Pavlu   ili   Ladislavu   bila   prouzrocena    smrt    ili   umorstvo, 

'  III.  382.-387. 


92 

to  u  tom   slucaju   ouhe   Cijuro,  Dioniz   i   Luka   i   njihovo   potomstvo   re- 
cene  posjede,  iz  kojih  se  imadii   istierati.' 

God.  opet  1425.  primio  je  /.upan  turopoljski  Stjepan  sin  Petkov 
s  Tomom  sinom  Stanetidevim  iz  Lukavca,  Filipom  sinom  Petra  i  Ben- 
koni  sinom  Gjure,  Benkom  sinom  Nikole  i  Vrbanom  nekoC  zupanom 
sinom  Mateja  iz  I.omnice  »za  pravo}^,-  i  zakonitog  pobratima,  suple- 
menoga  i  sudiobnoga  brata  i  nasljednika«  (in  fratrem  eorum  verun^ 
et  legitimum,  adoptivum,  generacionalem  atqne  condivisionalem  necnon 
successorem  .  .  .1  Pavla  Velikoga  sina  Xikole  iz  Lomnice,  praoca  po- 
tonje  nvazene  turopoljske  porodice  Kisevica,  koji  je  svojim  adoptan- 
tima  ucinio  prevelike  usluge.  Tim  pobracenjem  dobio  je  Pavao  Veliki 
i  njegovo  potomstvo  cetvrtinu  svijuh  dobara  zupana  Stjepana  i  nje- 
govih  spomenutib  drugova,  uz  opasku,  da  prezivi  li  jedna  stranka  ili 
njezino  potomstvo  drugu  stranku  i  njezino  potomstvo,  to  prezivjela 
bastini  imetak  domrvse :  Pavao  Veliki  preostale  tri  cetvrtine  zupana 
Stjepana  i  njegovib  drugova,  ili  zupan  Stjepan  i  njegovi  drugovi  danu 
Pavlu  cetvrtinu.  Ujedno  obrekose  zamjenicnu  obranu  glede  svojib  po- 
sieda.  Tai  ugovor  skloplien  je  pred  turopoljskim  zupanom  i  kaste- 
lanom  medvedgradskim  Baltazarom.^ 

God.  1508.  pobratise  Kirin  Gurgic  i  majka  mu  Agneza  iz  Lu- 
kavca Grgura  \'idenovica  (in  fratrem  adoptivum  acceptarunt)  te  mu 
dadose  polovinu  svojib  posjeda,  sve  to  p  r  i  v  o  1  e  n  j  e  m  b  a  s  t  i  n  i  k  a, 
susjeda  i  bliznjib  svojib  lex  annunentia  et  admissione  om- 
nium beredum  ipsius  Kyrini,  et  vicinorum,  propinquorum  quam  eciam 
remotorum  .  .  .r^ 

Jelena  Goclevic  iz  Kurilovca,  udova  Tome  Bezaja,  ostavsi  bez 
djece,  stara  i  slaba,  posini  pred  zagrebackim  kaptolom,  Mateja  Sla- 
tinskoga  iZalatnokijai  fin  filium  bcredemque  ct  successorem  suum 
adoptasseti,  te  mu  dade  mjesto  zapustene  kurijc  u  Kurilovcu,  te  svoje 
posjede  u  Kurilovcu,  Trnovcu,  Gorici  i  \'rbancu.  Za  to  opet  obei^a 
Slatinski  i  brat  mu  I'avao,  da  6e  Goclevi(3ku  kao  svoju  majku  sto- 
vati,  odijevati  i  do  smrti  uzdrzavati.' 

Godinc  1559.  desio  se  je  veoma  zunimljiv  slucaj  pobracenja. 
Simun  .Mudic  iz  Kurilo\ca  navalio  je  na  plemicki  dvor  Pavla  Pavka 
iz  Donje  Lomnice.  Radi  toga  je  bio  po  banu  Petru  Erdodu  osu- 
djen    na    smrt  i    gubitak    imanja,    a    od    podbana    Amliroza    Gregori- 


'  I.  128.  125). 
-  I.  196.-199. 
'  II.  253.-254. 
*  Til.  69.-71. 


93 


janca  uhvacen  i  tuzitelju  izrucen,  da  pretrpi  kazan.  Pavao  Pavko  se 
smiluje  i  Mudicu,  oprusti  mu  snirt  i  daruje  zivot,  a  uz  to  pri- 
mivsi  ostetu  od  samo  30  talira,  pobrati  ga  (in  tratrem  adoptivum  ac- 
ceptasset). ' 

(lOd.  1572.  pobratise  Stjepan,  Kirin,  Ivan  i  drugi  Stjepan  te 
Simun  Grdenic  iz  jerebica  svoga  sogora  Stjepana  st.  Grdenica,  ne- 
p]emi(?a  Mihalja  ^'alunica  suca  kravarskoga  i  njegovo  zakonito  po- 
tomstvo^  davsi  im  pravo  na  sve  svoje  posjede  u  zagrebaCko]  zu- 
paniji,  te  ih  kao  svoju  braiu  stavi  u  posjed  svih  svojih  prava  i 
posjeda  —  ali  samo  zajednickih,  koje  nioze  i^n  i  njegovo  potomstvo 
» p  o  p  u  t  o  s  t  a  1  e  p  1  e  m  e- 
n  i  t  e  brace  n  j  i  h  o  v  e  n  a- 
s  1  o  V  o  m  p  1  e  ni  i  c  k  i  m  u  z  i- 
vati.«  Dadose  i  dvorno  mje- 
sto  za  plemicku  kuriju.  To 
je  sve  ucinjeno  pred  zupanom 
turopo]jskim  Alatejom  Slatin- 
skim.'^ 

God.  1572.  posinila  je  Ur- 
sula udova  Yalentina  Trupca 
iz  Vukomerica  Pavla  Slanka 
Matekovica  iz  Bijele  Stijene, 
davsi  mu  \  iiiograd  i  kucu 
tanKj  u  \  iikomerickim  gori- 
cania.  Matekosic  je  pomajci 
svojoj  obecao,  da  ce  ju  do- 
stojntj  uzdrzavati.  Ovo  posi- 
njenje.  obavljeno  je  takodjer 
pred   zupanom    Slatinskim.'^ 

God.  1581.  pobratio  je  pred 
zagrebackim  kaptoloni  Andrija 

Krizanic  iz  Mraclina  neplemica  Simuna  kovaca  Modruscaka  iz  Pu- 
stika  u  Kravarskom,  davsi  mu  polovinu  svoje  plem.  kurije  i  posjeda 
u  Mraclinii,  ali  uz  uvjet,  da  dok  on  zivi  ne  moze  Simun  traziti 
diobu  tih  posjeda,  vec  ima  s  njime  u  slozi  ziviti.  Bude  H  Andrija 
imao  djece,  to  i  u  torn  slucaju  iza  smrti  njegove  ima  Simun  pravo 
na   polovinu  dobara.* 


Stjepan  pi.  fosipovic, 
zupan  turopoljski  god.  1852.  — 1893. 
Slika  J.  Weingartnera  g.  1887.  u  dvorani 
turop.  »gra(la«  u  Vol.  Gorici. 


'  III.  426.-427. 
«  IV.  25.-25. 
'  IV.  28. 
♦  IV.  36 


94 

Iz  razlozenoga  razabiremo,  da  je  u  iiajstarije  vrijemc  obavljano 
primaiije  a  turopoljsko  bratstvo  tako,  da  je  kt)ji  god  predstavnik  po- 
rodice  priniio  nekoga  kao  sina  ili  brata,  te  ga  tini  cinoni  ucinio  dio- 
iiikum  svoga  imetka  u  cjelosti  ili  u  odredjenom  dijelu,  i  svili  prava, 
koja  su  bila  skopcana  s  tini  dijelom,  jer  je  redovito  ovakovo  pobra- 
cenje  utvrdjeno  sporazumkom  rodjaka  i  bliznjih  te  obavljano  pred 
zupanom  ili  kaptolom. 

U  prvoni  redu  dobivao  je  takav  pobratini  ili  posinak  takt)djer 
i  prava  iia  .imovinu,  koja  bijase  zajediiickom  doticnoj  zajednici  obi- 
telji.  To  je  uslijedilo  po  odobrenju  rodjaka  i  susjeda,  a  kao  posjednik 
tog"  dijela  i  prava  imao  je  i  neka  prava  na  uzitak  zajednicke  iino- 
vine  cijele  plemenite  opcine  turopoljske,  bar  u  onom  dijelu,  koji  je 
pripadao  djelu,  na  koji  je  posinjen  ili  pobracen. 

Inace  je  bilo  sa  pravima  onog'a,  kojega  je  cijela  turopoljska 
opOina   primila   u  bratstvo. 

Prvo  takovo  pobraienje  ucinila  je  opcina  turopoljska  —  u  ko- 
iiko  to  iz  listina  doznajemo  —  pred  zagrebackim  kaptolom,  primivsi 
Mateja  Slatinskoga  (Zalatnoka)  i  njegovu  djecu  te  brata  u  svoje  bratstvo 
god.  1553.  i  1556.  To  pobracenje  ucinjeno  je  za  cijelo  pred  zagre- 
backim kaptolom  s  toga,  da  bude  i  prema  van  sto  utvrdjenije,  jer  je 
kaptol  vrsio  onu  sluzbu  u  torn  kao  primjerice  danas  javni  biljeznik, 
sto  su  tada  zvali  »vjerodostojnini  mjestom*  (locus  credibilis).  Takovo 
po  cijeloj  opdini  ucinjeno  pobracenje  bilo  je  s  pravnoga  gledista  da- 
leko  zamasnije  od  onoga  ucinjena  sa  strane  pojedinca.  Time  je  u 
bratstv(j  primljeni  primao  sva  kolika  prava  i  duznosti  rodjenoga  pie- 
mica  Turopoljca. 

Da  se  pako  ono  bratstvo,  sto  je  kroz  vijekove  tako  usko  vezalo 
'iuropoljce,  jos  vecma  ucvrsti  i  obnovi,  sklopise  svi  Turopoljci  po  svo- 
jim  zastupnicima  pred  zagrebackim  kaptolom  15.  februara  god.  1560. 
ugovor,  kojim  se  u  prvom  redu  »za  uvjeke  uzajamno  i  zamjenicno  i 
medjusobno  primaju  ponovno  za  bracu  pobracienu  i  djelbenu,  kao  da 
od  jedne  kosnice   ili   predja  i   roda   poticu.' 

Taj  ugovor,  sklopljen  pred  kaptolom,  dao  je  temelj  novomu  na- 
cinu  p(jbracivanja,  najme,  da  se  je  primanje  u  bratstvo  od  tada  obav- 
Ijalo  ueposredno  pred  samom  opdinom  sakupljenom  na  njezinom  spra- 
viscu.  Tako  je  vec  g.  1569.  primila  opcina  Alapice  u  svoje  bratstvo. 
Od  tada  nemamo  primjera,  da  bi  se  to  primanje  obavljalo  pred  kap- 
tolom ili  drugom  kojom  oblasti. 

Da  se  ovakovo  primanje  u   bratstvo    cijele  opciue    pravovaljano 

'  111.  442. 


95 

iiciniti  moi;lo,  trebali)  je  jeduDolasiiDsli  sve  turopoljske  brace.  Tako 
tuniacimo  onaj  kruji  zakljucak  turopoljskuga  spravisca  od  6.  febiuara 
god.  1572.,  gdje  se  odredjuje,  da  se  pisma  o  adopciji  (ptjbracivanju) 
i  obveznice  ucinjene  po  opcini  u  svemu  i  po  svuj  otsutnuj 
b  r  a  c  i  o  d  o  b  r  i  t  i  i  m  a  d  u, ' 

Ustanovu  glede  uzajamuog-  pobracenja  od  god.  1560.  potvrdio 
je  8.  marta  god.  1582.  kralj  Rudolfo  II.,  cime  je  ova  stekla  neo- 
borivu  sankciju.'- 

Fobracenje  ucinjeno  sa  strane  cijele  opciue  turopoliske  iicsto 
je  redje,  jer  se  tim  praviiim  cinom  daleko  sira  prava  davahu  po- 
bracenomu. 

Navest  ceino  nekoliko  takovih  pobracenja. 

25.  aprila  god.  1553.  dodjose  zastupnici  cijele  plem.  opcine  tu- 
ropoljske  pred  zag;rebacki  kaptol,  gdje  su  ocitovali,  da  primaju  Ma- 
teja  Slatinskoga  (Zalatnoka)  za  svoga  pravoga  i  zakonitoga  brata  ple- 
menskoga  i  dijelbenoga  (generationalemque  et  condivisionalem)  za 
prevelike  usluge  i  dobrocinstva,  sto  im  je  on  iskazao  u  njihovoj  pre- 
velikoj  nevolji  braneci  njihova  prava.  Tom  prilikom  izjavise  takodjer, 
da  daruju  njemu  i  njegovoj  djeci  Jurju,  Ani  i  Margaret!  i  svem  po- 
tomstvu  njihovom  jedno  pusto  dvorno  mjesto  (locum  desertum  curie 
nobilitaris)  u  Kobilicu  sa  svim  pripadnostima  i  pravinia,  stv)  bijase 
nekoc  svojina  Blaza  Jakopcica,  ali  je  smrcu  njegovom  pripalo  opcini, 
jer  je  umro  bez  potomstva.^ 

10,  maja  god.  1556.  opet  je  opcina  turopoljska  po  svojim  iza- 
slanicima  pred  istim  kaptolom  ponovno  izjavila,  da  prima  Mateja 
Slatinskoga  i  njegovo  potomstvo  u  svoje  bratstvo,  te  mu  darovala 
mjesto,  na  kojem  je  stajala  porusena  utvrda  Lukavec  sa  opkopima 
njezinim  i  jednim  mb'nom  na  istim  opkopima.  K  tomu  jos  jedno  kmet- 
sko  seliste,  na  kojem  je  zivio  kmet  Stjepan  Novak,  i  sumu  Zivice, 
koja  stajase  tik  tog  selista.  Osim  toga  mu  dadose  jos  osam  kmetskih 
selista  :  cetiri  u  Trnovcu  a  cetiri  u  Gor.  Lekeniku,  oko  20  rali  ora- 
nice  u  Novgarima  i  sjenokose  na  40  plasnica  sijena.  Sve  to  sa  svim 
pripadnostima  i  pravima.'' 

22.  novembra  god.  1569.  primila  je  optcina  turopoljska  na  svom 
spraviscu  u  Gorici  u  svoje  bratstvo  Gaspara,  Stjepana  i  Nikolu  Ala- 
pica  Veliko-Kalnickoga,  davsi  im  pravo,  da  mogu  svo/'e  krmke  —  a  ne 
svojih  kmetova,   —   sto  ih  goje  u  Vukovini,    tjerati  u  zir  u  opcinsku 

•  IV.  486. 
'  IV.  39. 

'  m.  313.— 316. 

•  m.  378.-382. 


96 

sunui,   i   da   motrii   za    j^orivo    sjeci    neroduu    stabalje,    doOini    hoce    li 
imati   drvlje   za   j^radnju,   iniadu   to  javili   zupanu,   koji   6e   o  torn    oba- 

vijestiti  opcinu. 

Nu  to  pobratimstvo  nije  duo^o  potrajalo,  Alapici  se  nijesu  p(j- 
nijeli  kao  pobratimi  turopoljski,  vec  su  iin  poceli  nana^ati  razna  na- 
silja,  otiniajuci  zemlje  i  navaljiijuci  na  neke  Turopoljce.  Za  to  je  opciiia 
turopoljska  vec  iste  godine  21.  decembra  to  pobratiinstvo  razvrorla,  i 
proglasila  Alapice  liseninia  svih   piava,    koja  bi  pu  torn  niogii    imati. ^ 

.Slijedece  god.  1570.  20.  iebruara  piimise  'J\iropoljci  na  svoni 
spraviscu  u  Maloj  Gorici  u  svoje  bratstvo  grofa  Gjuru  Draskovica 
biskupa  zagrebackoga  i  po  njemu  Gaspara  Draskovica,  te  sinove  nje- 
gove,  Ivana,  Petra  i  Gjuru  kao  i  sve  njihovo  potomstvo,  podijelivsi 
im   pravo  uzivanja  svih  zajednickih  opcinskih  dobara.^ 

13.  decembra  godine  1656.  opet  je  primila  turopoljska  opcina 
na  svom  spravicu  u  bratstvo  Stjepana  Skrlca,  koji  je  polozio  bra- 
timsku  prisegu.^ 

13.  oktobra  god.  1703.  adoptirala  je  opcina  u  bratstvo  proto- 
notara  hrvatskoga  Jurja  Flemida.^ 

Kako  je  cijela  plemenita  opcina  turopoljska  mogla  nekog  po 
bratiti,  tako  je  mogla  i  pojedina  sucija,  primati  u  svoju  zajednicu. 
Godine  1455.  primili  su  svikoliki  plemici  iz  Dubranca  igenerationis 
Dubranychyi  pred  vrli.  zupanoni  turopoljskim  Ulrikom  Kostibolom  i 
zupanom  Ivanom  Jagnicem  u  svoje  bratstvo  (in  fratrem  eorum  gene- 
rationalem  .  .  .  in  sororem  eorum  similiter  generationalem)  plemenitog 
Benka  iz  Kraljevca,  suca  vladanja  grada  Medvedgrada  i  zenu  mu  Eli- 
sabetu  kcer  Tome  Vrama  sina  Nikole  sina  Ivse  iz  Dubranca,  te  im  da- 
dosc  jedno  seliste  u  Dubrancu  i.posjede,  sto  je  nekoc  drzao  Toma  Vram.'' 

vSucija  Pleso-Ilovinjak-Rakarje  primila  je  22.  febrara  god.  1691. 
u  svoju  zajednicu  gospodju  Katu  juranic  udovu  Ivana  Gara  poslije 
Nikole  I'^abijaniCa  i  napokon  Martina  Severa,  sa  njezinim  sinom  l-Va- 
njom.  Dala  joj  slobodu  uzitka  sume,  sjecu  drva,  pasu  za  krmke  i  kod 
svake  godisnje  diobe  pol  hrasta.  Kao  »statutaciju«  dala  je  ista  gos- 
podja  sucu  i  suciji  2  i  pol  vjcdra  vina,  8  funti  govedine,  punu  pec 
kruha,  par  kopiuia,  par  koko.si,  5  funti  slanine  i  2  suhe  lopatice  (su- 
.seno  meso).'' 

'  lY.   17  -  l'.». 

»  IV.  1'.). 

'  IV.  141.,  .".43. 

*  Coni^nctfalionalia  <:jo(l.  1703.  u  turop.  arkivu. 

'  I.  34i)-351. 

*■■  Brcsztyensky :  Zapisnici  i)lcm.  sudcije  Pleso-Rakarje,  str.  16. 


97 

Godine  1725.  pobratila  je  sucija  dubranecka  Stanka  i  Mibalja 
Trpuca. ' 

Po  suciji  pobraceni,  dakle  primljen  u  zajednicu,  postao  je  dio- 
nikom  uzivanja  zajednicke  imovine  odnosne  sucije,  a  prema  dijelu 
dvornoga  mjesta,  koje  je  stekao,  takodjer  i  dijela  u  uzivanju  zajed- 
nicke imovine  plem.  opcine  turopoljske. 

Pobradivanje  u  Turopolju  prestalo  je  negdje  u  drugoj  polovini 
XVIII.  vijeka,  kad  je  ovo  neke  ruke  zamijenilo  sticanje  dvornoga  mje- 
sta izriCnom  voljom  opcine  ili  je  to  op(5ina  mucke   odobrila. 

Diobne  ustanove  u  Turopolju. 

U  posebnom  poglavlju  ovoga  djela^  istaknuto  je,  kako  nekret- 
nina  iza  smrti  oceve  prelazila  na  djecu,  i  sto  su  dobivali  sinovi,  sto 
opet  kderi.  Sinovi  su  djelili  nekretnine  u  jednake  dijelove,  dok  su 
k(5eri  dobivale  cetvrtinu  u  naravi. 

Za  diobu  pladale  se  neke  pristojbe  zupanu,  izaslanicima  i  pi- 
saru.  Posto  su  te  diobne  ustanove  u  glavnom  bile  obicajne,  to  je 
god.  1770.  ove  popisao  prisjednik  Ivan  Plepeli6  po  kazivav.jU  Janka 
Arbanasa,  koji  je  kroz  mnogo  godina  bio  op^inski  sluga  i  fiskus,  te 
je  sve  to  dobro  poznavao.   Taj  popis  glasi : 

1770.  28-va  Martii  in  Pleszo.  Knez  Janko  Arbanasz,  koj  je  ta 
vnogo  let  bil  obcinski  sluga  i  fiskus,  povedal  je  zbog  vupucenja  ofi- 
cerov,  kakova  je  navada  bila  od  starine  vu  Turovom  Polju. 

1-mo.  Kada  se  brati  dele  navada  je,  da  g.  span  ide  na  del  k 
oni  hizi,  koji  se  budu  delile,  i  da  se  da  terminus  15.  dan,  za  koji 
trud  g.  spana  ide  vol  pervi  pod  najbolsem  ;  stanje  pako  i  marha  mo- 
raju  se  preceniti  po  rodbinski,  obed  pako  i  drugi  stroski  moraju  biti 
skupni  od  vse  hise. 

2-do.  Kada  se  sestre  del  vzimlju  od  bratov,  ali  braticev  ili  stri- 
cidev,  ali  vzimlje  jedna  sestra  ali  5,  6,  ili  vise,  tuliko  mora  sama 
jedna  dati,  kuliko  i  vnogo  sester  i  vu  takovom  delu ;  terminus  po- 
stavlja  se  vu  hisi  g.  komesa,  same  pako  stranke,  koje  del  vzimlju 
moraju  vse  stroske  podnesti;  od  vsega  ide  6  dukat. 

3-tio.  Kada  koj  a  zenska  glava  sama  prez  brata  ostane  od  svo- 
jega  otca  i  prosi  od  drugeh  bratinskoga  dela,  onda  takaj  ide  vol  go- 
spodina  spana  iliti  komesa,  i  strosak  hizni. 

4-to.  I  tak  vu  takovom  bratinskom  delu  tdiiova  zenska  glava 
ima  takaj  del  vu  marhe,  svinjah,  stanju  i  vu  vsem  pohistvu  i  gibuCem. 

'  Acta  congrcg.  gen.  a.  1725.  u  turop.  arkivu 
-  Vidi:  Nasljedno  pravo  u  Turopolju. 


98 

5-t().  Dugi  starinski  ako  su  penezni,  moraju  se  po  vseh  delneh 
strankah  podnesti ;  ako  su  pako /.itni  moraju  supoitovati  vse  on  stranke 
{wd  glave,  aliti  parsone  racuuajuci,  koje  su  pomoirle  posudjenoga  zitka, 
potrositi.  Del  pako  vu  vinu  ide  na  koseve  iliti  persone,  koje  su  po- 
mogle  vu  tersju  delati,  kakti  i  zitek. 

6-to.  Koie  se  goder  stranke  ingeruju  \u  delni  sud  ali  stricicne 
ali  sestricne  ali  tece,  vsaka  takova  persona  mora  dati  dukat  ali  muska 
ali  zeuska  persona. 

7-mo.  Od  suda  pako  nikaj  vise  neide  komesa,  nego  spomenuti 
vol  ali  dukati,  uego  dijaku  mora  se  trud  zeseb  platiti,  i  sudi  se  daju 
van  pod  pecatjoni  spanovum,  nei  pako  velikum  obcinskum. 

8-vo,  Brati  takaj  moraju  sestram,  vsaki  sestri  dati  haljin,  to  jest 
suknju,  i  telicu ;  ali  mesto  halje  for.  1  gr.  5,  i  mesto  telice  for.  1  gr.  5 

9-no.  Ako  je  koj  pastir,  koj  svinje  pase,  za  zenitbu,  navada  je 
da  se  njemu  prasac,   koji  zvan  dela,  koj  je  med  strankami,  da. 

lO-o,  Exmisusa  ide  tor.  1  gr.  5  na  dan,  to  jest  asesora  ali  vice- 
asesora,  slugi  pako  obcinskomu  iliti  prisezniku  vsaka  stranka,  koja 
dela  prosi,  mora  dati  gr.  5  na  dan ;  kada  se  pako  brati  dele  ali  /.ena 
koja  biatiuski  del  vzimlje,  tak  ide  obcinskoga  prasec  dva  lete  star, 
od  zitka  pako  gotovoga,  ako  se  ne  mogu  pogoditi,  i  obciiiski  je  del ; 
olx'inski  ima  deseti  vagan  od  vsega  zitka. 

11-mo.  Kada  je  del^  kada  je  psenica,  herz  i  jacmen  posejan, 
ali  se  mora  na  sloge  podeliti,  ali  pako  ;;kupa  pozeti  i  na  snope 
podeliti. 

12-nio.  Zenski  spol,  mesto  dvornoga  mesta  mora  se  van  vu  naj- 
bolseh  zemljah  kontentirati,  et  quidem,  ako  je  jeden  brat  jedna  sestra, 
najprede  se  mora  dvorno  mesto  premeriti  i  kuliko  je  goder  dvornoga 
mesta  vsega,  tuliko  se  mora  dati  dobre  zemlje  skupne  vu  polju  i  kaj 
od  onud  ostaje,  ono  jednako  dele;  ako  su  pako  postavemo  3  brati, 
3  sestre,  tak  dvorno  mesto  mora  se  prede  premeriti  na  troje  i  ku- 
liko jedna  strana  trejta  dvornoga  mesta  Cini,  tuliko  vsakoj  sestri  mora 
se  dati  vane  iz  zvanskeh  bolseh  zemelj,  i  kad  se  tak  za  dvorno  mesto 
namire,  onda  druge  zemlje  med  sobum  dele. 

Per  me  loannem  Plepelich, 
U.  N.  C.  T.  assessorem  m.  p.' 

I'rema  tonui  imamo  u  1\iropolju  u  glavnom  dvije  vrsti  diobe 
b  r  a  I  i  n  s  k  u   i   s  e  s  t  r  i  n  s  k  u.  Bratinska  dioba,  t.  j.   koja  se  temelji  na 

'  Izvornik  u  kr.  zcmalj.  arkivu  medju  turopoljskim  pismima.  Ovaj  za- 
nimljivi  spis,  priopcio  sam  ovdjc  s  toga  u  cijclosti,  jer  je  izostao  u  zbirci  »Po- 
vjesnih  spomcnika  Turopolja*. 


99 


pravu  sinova  na  zemlju  pokojnog  oca,  opet  je  dvovrsiia^  piema  tomu 
da  li  se  trazi  za  brata  ili  opet  za  k6er  pokojnog  brata. 

Bratinska  dioba  imala  se  provesti  na  lieu  mjesta  u  dvoru  onih) 
koji  se  dijele,  docim  se  sestrinska  imala  provesti  na  mjestu,  gdje  se 
obicno  obdrzavase  tiu'<jpoljski  sud.  Rod  bratinske  diobe  imao  je  onaj,  koji 
se  hoce  dijeliti  dokazati  svoje  pravo  rodoslovljem  i  drugim  potrebnim 
dokazalima.  Po  tome  se  prosudjivalo,  koji  niu  dio  pripada.  Kad  je  to 
provedeno,  biva  najprije  zaprisegnut  kuce  gospodar,  da  sve  istinito 
ocitvije  i  nista  ne  zataji.  Ispita  se  tada  stanje  imetka,  je  li  zaduzen 
ili  nije.  Tad  se  zaprisegnu  svjedoci  obih  stranaka,  koji  procijene  po" 


Turopoljski  veliki  muzar,  koji  je  pucao  same  prigodom  instalacije  zupana. 
U  turopoljskom   »f(radu«  u  Vel.  Gorici. 


kretninu,  koja  se  nalazi  u  zgradama,  marvu  i  sve  ostalo.  U  cijeni  se 
imadu  procjenitelji  obih  stranaka  sloziti,  i  procjena  ima  se  dostaviti 
zupanu,  koji  tada  pokretninu  medju  stranke  prema  procjeni  podijeli. 
Najmladji  brat  ima  pravo  prvi  da  bira  svoj  dio,  i  tako  po  dobi  sve 
stariji.  Sto  si  odabere  zaraCmia  mu  se  u  dio  po  procijenjenoj  vrijed- 
nosti.  Prema  toj  procjenbenoj  vrijednosti  poravnaju  se  svi  dijelovi. 
Iza  toga  ee  zupan  dvorno  mjesto  (fundus  curialiS)  medju  bracu  po- 
dijeliti,  nu  tako,  da  onaj,  koji  dobije  kucu,  ostaje  mu  i  dio  dvornoga 
mjesta,  na  kojem  stoji  ku6a. 

Dioba  ostalih  nekretnina   opet    bivala    ovako.    Zupan  je  odredio 
jednog  prisjednika  jos  s  jednim  priseznikom  iz  Polja  ili  Vrhovlja  koje 


100 

sa  sucem   i  priseznikom    sucije,  u  kojoj   dioha    biva,  izasiljao  da  pro- 
vedu  tu  diobu  nekretnina. 

Trazi  li  pako  dio  k6i  brata  ili  sestra,  to  ova  ne  dobiva  dijela 
u  naravi  u  pokretninania,  vec  vrijednost  ovotj  svog  dijela  u  novcu, 
a  dio,  koji  bi  joj  pripadao  od  dvornoga  mjesta  ne  dobiva,  ve6  na 
mjesto  ovoga  dobiva  kao  ekvivalenat  drugo  zemljiste  (ne  dvorno), 
ali  koje  si   sama  odabere.  To  se  onda   izluci  i  njoj   uruci.' 

O  diobama  vodio  se  je  uvijek  zapisnik,  koji  je  pohranjivan  u 
turopoljski  arkiv.  Tako  je  tamo  nastala  obilna  zbirka  »diobnih  spisa« 
(acta  divisionalia),  koja  nam  pruza  lijepi  materijal  za  geneologijska 
istrazivanja. 

Dijeljenje  plem.  posjeda  bilo  je  neograniceno,  pak  st(jga  su  mnogi 
nekoc  veliki  posjedi  pocjepani  na  mnostvo  dijelova.  Time  dakako 
znatno  su  (prema  dijelu)  umanjena  ovlastenicka  prava  pojedinog  vlas- 
nika  ovakovoga  dijela. 

Drzim,  da  je  ovdje  na  mjestu,  da  istaknem  jos  slijedece.  Pie 
mici  Turopoljci,  kao  i  ostali  Hrvati  zivili  su  od  pamtivijeka  u  za- 
druzi.  Na  glasu  su  bile  turopolj.  plemicke  zadruge  :  U  Plesu  zadruga 
Terbic,  koja  je  svojedobno  imala  najvecu  kucu  i  najvece  gospodarske 
zgrade  u  Turopolju.  Zadruga  Galekovic  u  Mraclinu  bila  je  na  glasu 
sve  do  najnovijeg  vremena  zbog  svinjogojstva.  300 — 400  svinja  bilo 
je  godimice  u  njezinim  kocinia.  Zadruga  Leder  u  Kurilovcu  imala  je 
vazda  najljepse  svinje  u  Turopolju,  upravo  posebne  vrsti,  poznate 
kod  svinjogojaca  pod  imenom  »Lederove  plesine«.  Selo  Uonja  Lom- 
nica  jos  je  i  danas  kao  nekoc  najbogatije  u  cijelom  Turopolju,  jer  je 
do  danas  zadruzni  zivot  uzdrzan.  Od  vajkada  napredovase  tamo  us- 
pjesno  marvogojstvo,  te  je  u  tom  pogledu  prednjacilo  na  daleko  i 
Siroko.  Najljepse  volove  othranjivase  zadruga  Trumbetasa.  S  toga  ima 
ona  jos  i  danas  najveci  novcani  kapital.  Zadruga  Lackovic  u  Vel. 
Mlaki  gojila  je  nekoc  u  velikom  broju  same  erne  ovce.  Od  vune  pra- 
vili  su  tamo  sukno  za  zobune,  koji  su  trajali  20 — 30  godina. 

U  Vrhovlju  turopolj skom  jos  su  danas  Harmanovidi  u  Vuko- 
mericu  i  Cerovski  u  Bukovcaku  na  glasu  vinogradari  i  stocari.  Za- 
druga Cerovski  znala  je  u  svojim  podrumima  drzati  do  1000  vjedara 
vina,  sto  osebujnoga,  sto  opet  zadruznoga 

Nesretno  dijeljenje  zadruga,  vu6e  sobom  vrlo  lose  posljedice, 
nestasicu    potrebne    zemlje  i  priroda,    a  po  tom    bijedu  i  siromastvo. 

'  Tako  razlaze  diobne  ustanove  u  Turopolju  Juraj  Josipovic  u  svom  djclcu: 
,Synoptica  deductio  exhibens  primaevum  ac  modcrnum  univorsitatis  nobilium 
Campi  Turopolia  statum«.  Stampano  u  Zagrebu  1833. 


101 

Time  dakako  se  dijeli  i   »jus«,  od  kojeg  danas  mnogim  podijeljenima 
dopada  tek  neznatni  dio  svakoga. 

Za  zeljeti  je,  da  se  one  beskonacne  diobe  obustave,  jer  to  je 
jedini  uvjet  obezbiedjenom  opstanku  nasih  turopoljskih  plemida. 

Zemljisni  posjed. 

Staro  ono  hrvatsko  pleme,  sto  je  naselilo  danasnje  Turopolje, 
za  cijelo  je  podijelilo  zemlje  medju  svoje  porodice.  Ono  zemlji§te, 
na  koje  se  je  spustila  koja  porodica  i  mogla  ga  obradjivati,  bilo  je 
njezinom  svojinom.  Tako  su  postale  svojinom  pojedine  porodice  ora- 
nice,  koje  je  mogla  zasijati,  te  livade  i  krcevine,  u  koliko  ih  s  vre- 
menom  za  svoju  potrebu  priredise.  Nema  sumnje,  da  su  i  neki  dije- 
lovi  suma  odmab  presli  u  svojinu  pojedine  porodice.  Nu  velike  §ume 
i  prostrani  pasnjaci  ostali  su  zajednickim  dobrom  cijeloga  plemena. 
To  zajednicko  dobro  jos  i  danas  postoji. 

Prema  tomu  vec  u  najdavnije  vrijeme  proslosti  Turopolja  luci 
se  z  a  j  e  d  n  i  c  k  i  o  p  d  i  n  s  k  i  p  o  s  j  e  d  od  onoga  p  o  s  e  b  n  o  g  a  — 
osebujnoga  posjeda  pojedinih  porodica. 

Taj  opcinski  posjed  opet  rekbi,  vec  se  u  staro  doba  lucio  u 
zajednicki  posjed  cijele  opcine  i  posjed^  koji  bijase  z  a- 
j  e  d  n  i  c  k  i  p  o  j  e  d  i  n  o  m  r  o  du,  iz  kojega  se  razvise  sela  i  suCije. 
Tako  je  jos  i  danas. 

U  prvom  redu  su  zajednicki  posjed  cijele  opcine  turopoljske 
neke  sume,  tako  Veliki  lug,   Kozjak,  Jesenje  ltd. 

Pravo  na  taj  posjed  temelje  Turopoljci  lib  na  starom  plem£n- 
skom  pravu,  a  ne  na  kakovoj  kraljevskoj  darovnici.  Ve<5  god.  1249. 
dosudjuje  im  ban  Stjepan  veliku  sumu  na  temelju  njihovoga  plemen- 
skoga  prava  (nomine  iuris  ipsorum). '  Dakle  tu  im  i  drzavna  vlast 
priznaje  njihovo  plemensko  pravo.  Da  je  tomu  bilo  drugacije,  to  bi 
bio  ban  sigurno  istaknuo,  kako  je  to  redovito  bivalo  glede  posjeda, 
-Sto  ga  je  tko  drzao  drugim  kakovim  naslovom,  n.  pr.  zemlje  daro- 
vane  (ex  coUatione,  donatione  regia). 

Ovu  banovu  ispravu  potvrdise  kasnije  mnogi  kraljevi,  cune  je 
jos  vise  utvrdjeno  staro  plemensko  pravo  Turopoljaca  na  ove  sume. 
Ovo  pravo  cijele  opcine  na  ove  sume  vazda  ji  i  od  opcine  turo- 
poljske i  od  drzavne  vlasti  postivano  pak  i  jos  to  danas  vrijedi. 

Sa  zajednickim  nekretninama  cijele  plem.  opcine  mogla  je  samo 
cijela  opcina  na  svom  spravisdu  raspolagati;  a  tako  i  sucije  sa  svojom 

'  I.  7.  Vidi  poblize  u  clanku  o  turopoljskim   sumania  ii  ovom  djehi. 


102 

zasebnom  iiekretninom.  Inia  primjera,  da  je  plemeiiita  opcina  daro- 
vala  zasluznim  muzevinia  zemlje,  §ume  i  livade,  sto  se  ali  vazda  do- 
gadjalo  jednodusnom  voljom  cijele  opcine. 

Sa  posebnim  posjedom  pojedinih  obitelji  i  osoba  bilo  je  driiga- 
cije.  \ec  najstarija  turopoljska  pisma  istiCu  ovaj  osebujni  pnsjed 
pojedinaca.  To  su  zemlje  »plemenite«,  zemlje  »djedovske«,  zemlje 
»vlastite«,  zemlje   >bastinske«. 

Svaka  raspolozba  s  nekretninom  obavljala  se  je  redovito  pred 
zupanom  turopoljskim,  a  katsto  i  pred  kaptolom  kao  vjerodostojnim 
mjestom.  Prodaja,  zalaganje,  zamjena,  sve  to  je  valjalo,  da  bude 
pravovaljano  ucinjeno,  sklopljeno  pred  spomenutim  oblastima.  Kod  toga 
sudjelovase  u  najstarije  vrijeme  poruci  (fideiussores).  Tako  god.  1228. 
kod  prodaje  nekili  zemalja  u  Odri  spominju  se  poruci  prodaje  Petar 
Kuzmin,  Jaro.slav  Budona,  Dacin,  Koso,  Berivoj  i  dva  tribiitara  Martin 
i  Toma  bilot. ' 

Stara  hrvatska  uiedba  plemenska,  da  su  na  zemljiste  prodava5a, 
zalagaca  ili  zamijenjivaoca  imala  i  brada,  blizi  rodjaci,  susjedi  i  medjaSi, 
neko  pravo,  opaza  se  vec  u  starije  doba  i  u  Turopolju.  Prije  nego  11  je 
obavljen  takav  pravni  posao,  odredjene  su  stanovite  osobe,  po  zii- 
panUj  t.  '/..  vjerodostojni  Ijudi  (iobagiones  *  fidedigni),  koji  su  dobili 
od  zupana  njegov  pecat,  a  to  k^o  iskaznicu  svoje  sluzbe,  te  su  s  ovim 
posli  do  svih  rodjaka,  brace,  susjeda  i  medjasa  onoga,  koji  je  na- 
kanio  svoju  zemlju  otudjiti.  ()\i  su  ih  pozvali,  hoiie  li  tu  zemlju  za 
sebe  kupiti  ili  primiti  u  zalog.  Taj  postupak  zvao  se  je.  kako  to 
zove  glagolska  biljeska  od  g.  1422.  »ponuda«,  a  latiuske  isprave  /.<ivu 
to  xammonitio  cum  sigillo  comitis*.  Kad  je  ta  formalnost  obavljena, 
prelazilo  se  je  na  sam  pravni  posao  otudjenja  zemljista.  Redovito  je 
ovakova  ponuda  svr^ila  dozvolom,  da  vlasnik  moze  svoju ,  zemlju 
prodati  komu  mu  drago.  Ima  doista  slucajeva,  da  je  ta  dozvola  dana 
i  u  onom  slucaju,  kad  nije  kupac  ili  zalogoprimac  bio  Turopoljac.' 
Posto  je  ovakav  pravni  posao  bio  obavljen  pred  zupanom,  sli- 
jedilo  je  uvedenje  u  posjed ;  i  kod  ovog  Cina  cesto  daju  interesenti 
svoje  odobrenje.  I  ovo  obavljaju  povjerenici  zupana  (iobagiones,  viri 
fidedigni).  Ovi  su  poSli  na  lice  mjesta  te  su  zemlju  uru5ili  kupcu  ili 
zalogoprimcu  itd.  Ovi  povjerenici  ostali  su  na  lieu  mjesta  kroz  propi- 
sano  vrijeme,  ne  bi  li  se  jos  tko  javio,  da  prigovori  otudjenju  ili 
medjasima   otudjene    uruCene    zemlje.   Kad    se    nije    nitko    nasao,    da 


'  I.  5. 

'  I.  175.,  176.,    183..  184.,    104.,  294.,  295.,  357.    361.,   H62.,    312.    II.   2., 
3,  189.  itd. 


103 

tomu  prigovori,  bilo  je  otudjenje  perfektnu,  i  novi  vlasnik,  odnosno 
kupac,  zalogoprimac  ili  nadijeljenik  stupa  u  sva  prava  svog  presasnika. 
O  torn  cinu  izdavase  onda  zupan  ispravu. 

U  ovom  izlozenom  vidi  se,  da  je  ocinska  vlast  'J'uropoljaca  bila 
u  pogledu  na  nekretnine  neogranieena.  Nema  bo  primjera,  da  bi  si- 
novi  ili  kceri  imale  kakovo  pravo  poricati  ili  opozvati  po  ocu  uci- 
njeni  odsvoj. 

S  vremenom  nestaje  pulako  one  formalnosti  ponude,  te  se  od- 
svoj nekretnina  obavljao  odmah  pred  zupanom.  Uvedenje  ostalo  je 
i  nadalje,  makar  se  ovo  u  ispravama  uvijek  ne  istice. 

Dokaz  vlasnistva  nekretnina  obavljan  je  u  staro  vrijenie  na 
razne  nacine.  Tu  su  bila  dokazna  sretstva  bozji  sud,  prisega  i  svjedoci. 

Zakon  o  uredjenju  Turopolja  od  god.  1895.  strogo  je  uredio 
nepokretnu  imovinu  koli  ukupne  plem.  opcine,  toli  plem.  sucija  i 
dvornih  mjesta.  Odredbe  toga  zakona  su  slijedece: 

Ovlastenistvo  na  skupnu  imovinu  koli  ukupne  opcine,  toli  poje- 
dine  sucije  ne  moze  vlasnik  dv^ornoga  mjesta  samo  za  sebe    otudjiti. 

(3va  je  imovina  nerazdijeljiva.  Dozvolom  zem.  vlade  mogu  se 
pojedine  cestice  u  interesu  opcine  zamijeniti  ili  komasirati. 

Nabavljena  nova  zemljista  i  pripojena  skupnoj  imovini  opcine 
ili  sucije,  sticu  pravnu  narav  temeljne  imovine. 

Izumru  li  ovlastenici  koje  sucije  ili  se  izsele,  ili  ih  nestane 
s  kojeg  inog  razloga,  to  glede  imovine  odnosne  sucije  odluduje  skup- 
stina  plem.  opcine  uz  odobrenje  zem.   vlade. 

Plem.  opcina  ima  pravo  prijekupa  na  sva  dvorna  mjesta,  s  ko- 
jima  je  skopcano  pravo  ovlastenistva  na  zemljiSne  zajednice  turo- 
poljske.  Tim  pravom  moze  se  opcina  sluziti  u  roku  od  30  dana,  od 
kako  prodavac  priopdi  namjeru.  To  samo  vrijedi  u  slucaju  izvan- 
sudbene  prodaje.  Tuzba  o  povrijedi  prava  prekupa  zastaruje  za  mjesec 
dana,  otkako  je  ovlastenik  saznao  za  prodaju,  u  svakom  pak  slu- 
£aju  za  godinu  dana,  otkad  je  prodaja  provedena  u  grunt* ivnici. 

Dvorno  mjesto. 

Od  vajkada  bijase  u  Turopolju  dvorno  mjesto  ifundus  curialis) 
najvazniji  dio  plemickih  nekretnina.  Pod  »dvornim  mjestom«  razu- 
mijeva  se  zemljiste  (fundus),  na  kojem  stoji  plemicka  kuca  turopoljska 
sa  dvoristem  i  gospodarskim  zgradama.  S  dvornim  mjestom  ostade 
sve  do  danas  skopcan  »jus«,  pravo  uzivanja  zajedni(ike  opiiinske 
imovine. 


104 

U  najstarije  vrijeme  hilo  je  od  prilike  toliko  dvornih  mjesta  u 
Turopolju,  koliko  je  bilo  porodica,  koje  su  u  zajednici  zivile.  Kad  su 
se  pocele  pdrodice  dijeliti,  nastajalo  je  sve  vise  dvornih  mjesta,  koja 
su  sva  imala  jednaka  prava  i  dio  u  uzivanju  zajednicke  imovine.  U 
starim  listinama  cesto  citamo  o  diobi  pojedinih  porodica,  i  tad  se 
svakomu  dijelu  doznacuje  takodjer  i  posebno  dvorno  mjesto  (locus 
curialis). 

Ako  bi  se  hotio  temeljni  broj  dvornih  mjesta  za  Turopolje  opri- 
jediieliti,  valjalo  bi  svakako  uzeti  broj   pretstavnika   plemenite    opdine 

turopoljske,  koji  su  g.  1560. 
pred  zagrebackim  kaptolom 
obnovili  svoje  staro  bratstvo. 
Bilo  ih  je  163;  dakle  temeljni 
broj  dvornih  mjesta  imao  bi 
biti  163,  jer  toliko  je  tamo 
bilo  pretstavnika  plemenite 
opdine  turopoljske  (tota  videli- 
cet universitas  nobilium  Campi 
Zagrabiensis).' 

Diobom    nastalo  je  do    da- 

nas    670    plemenitih    dvornih 

mjesta,    od    kojih  je  neko  60 

njih  dvojbeno.  Taj  broj   usta- 

novljen    je  godine   1857.  kod 

uvedenja  gruntovnice.  Nu  ovaj 

broj  nije  ujedno  broj   ovlaste- 

nika,  koji  je  daleko  ve^^i,  posto  su  pojedina    dvorna    mjesta  ras- 

cijepkana  na  dijelove,    tako  da    ima    ovlastenika,    koji    uzivaju    i 

po   Vi2o  cijeloga   »jusa«. 

Na  plemenito  dvorno   mjesto  imadu  pravo  samo    muSkarci,  a 
zenske  samo  u  slucaju  ako  nema  muskih  (nekoc  praefectio,  danas 
po  propisima  gradjanskoga  zakona). 

To  je    tako    bivalo    od    pamtivijeka,   te  je   to  po    starom    pravu 

bilo  t.  zv.  »praefectio«,  —  kad  je  zenski  nasljednik  u  sluCaju  pomanjkanja 

muskoga,  inogao  stedi  nasljedstvo  na  dvorno  mjesto  i  plemidki  posjed. 

Kako  se  dvorno  mjesto  dijeli,  opisano  je  u  posebnom  poglavlju. 

Prema  dijelu  dvornoga  mjesta,    ravna    se    takodjer  i  dio    skup- 

noga  uzivanja. 

Bilo  je  od  starine  zgoda,    da   je  dvorno  mjesto  i  s  njime    spo- 


Turopoljska  zastava  g.  1782.  Prednja 
strana.  U  turop.  3>gradu«  u  Vcl.  Gorici. 


III.  43'.!.— 440. 


1G5 


jeno  pravo  zajedniCkog  u2ivanja  opcinske  imovine  —  »jus«,  dolazilo 
u  posjed  i  vlasnost  neturopoljaca.  To  se  je  dogadjalo  adopcijom, 
kupom  ill  darom,  Cemu  je  dakako  vazda  trebalo  prethodno  odobrenje 
uCinjeno  na  turopoljskom  spraviscu.  Dapace  i  Turopoljac,  ako  je  u 
drugoj  suciji  hotio  steci  dvorno  mjesto  (jus),  trebao  je  za  to  privolu 
odnosne  sucije,  te  se  morao  tamo  »statutovati«  plativsi  suciji  stanoviti 
iziios  u  novcu  (statutovinu).  Tako  je  primjerice  sucija  Pleso-Ilovinjak- 
Rakarje  god.  1642.  odredila  statutovinu  20  skuda.  Ovu  » statutovinu '" 
mogla  je  suCija,  odnosno  op6ina  i  oprostiti. 

Pravo  uzivanja  zajednicke 
(jus)  imovine  mogla  je  opcina  ili 
pojedina  plemenita  sucija  ius- 
kratiti  ovlasteniku,  ali  to  samo 
iz  vaznih  razloga,  ako  se  je 
ovlastenik  tesko  ogrijesio  o 
op6inske  uredbe.  Tako  je  su- 
cija Pleso -Ilovinjak-Rakarje 
uskratila  »jus«  Jurju,  Martinu 
i  Mihalju  Lackovicu,  sto  im 
je  opet  god.   1691.   povratila. 

Prema  ustanovi  zakona  o 
ui^edjenju  Turopolja  od  god. 
1895.  ima  » statutovinu «  od- 
rediti  svaka  pojedina  pleme- 
nita sucija.  Statuti  sucija -su 
izradjeni  i  cekaju  potvrdu  zem. 
vlade.  U  ovim  statutima  je 
iznos     » statutovine «     uredjen 

prema  imetku  sucija,  tako  da  ondje,  gdje  su  uzivanja  ve6a,  je  i 
iznos  »statutovine«  veci.  Tako  primjerice  sucija  kurilovecka  odredjuje 
» statutovinu*   u  iznosu  od  20.000  kruna. 


Turopoljska  zastava  god.  1782. 

Straznja  strana.  U  turopolj.  ?gradu<' 

u  Vel.  Goiici. 


Turopolj  ski  kmeti. 

Kmetova  bilo  je  u  Turopolju  od  vajkada  /jotovo  po  svim  se- 
lima  plemenite  turopoljske  opcine.  Pisma  ih  zovu  >kmet«  »colonus«, 
katsto  i  »inquilinus«.  U  XIV.  se  vijeku  narocito  spominju  kme- 
tovi  turopoljski,  koji  su  i  kaptolu  zagrebackom  bili  obvezani  deseti- 
nom  krmaka.  Radi  ove  desetine  bilo  je  mnogo  pravde.'     Imena  ovih 


'  Sravni  clanak  o  dcsetini  u  ovom  djelu. 


I  Ob 

kinctova  nalazinio  pobiljezena  u  pupisima  (registrima)  crkvene  dese- 
tine,  naroCito  u  onima  od  o"od.    1488.,   1501.  i   1503. 

Odnosaj  turopoljskili  kmetova  prema  svomu  i^ospodaru,  opcini 
turopoljskoj  i  pojedinom  Turopoljcu  nije  nigdje  opisan,  barem  ne  u 
starije  vrijeme.  Turopoljski  kmet  bio  je  za  cijelo  obvezan  na  sliCne 
radnje  i  podavanja,  narocito  desetinu  krmaka,  i  placanje  dace  od  zemlje 
(cinzi,  kako  je  to  bivalo  i  drugdje  po  cijeloj  Hrvatskoj  a  narocito 
ovkraj   Kupe. 

Za  vrijeme  pravde  zbog  grada  Lukavca,  ninogo  su  stradali  i 
kmetovi  turopoljski. 

Kmet  turopoljski  mogao  je  ziviti  i  na  >plemickom  seli§tu«, 
dok    se    je    kmetsko    seliSte   zvalo   »dacnim«   ili   »einzemm  gruntom*. 

Odnosaj  kmetova  turopoljske  opcine  u  Lekeniku,  bio  je  tek  u 
X\'II.  vijeku  uredjen.' 

Urbarska  regulacija  provedena  je  i  u  Turopolju  za  vlade  kra- 
Ijice  Marije  Terezije,  a  godine  1848.  dokinuto  je  kmetstvo  kao  po 
svuda  u  nasoj  domovini.  Pojedinci  i  op6ina  dobili  su  za  to  od  drzave 
otkupninu.  Segregacijom  god.  1884.  dobili  su  nekadasnji  turopoljski 
kmetovi  u  Lekeniku  svoj  dio  u  opdnskim  sumama  i  pasnjacinia,  i  tako 
su  iskljuceni  od  svakog  suuzivanja  zajednicke  imovine  plemenite  tu- 
ropoljske op6ine.^ 

'  Sravni  clanak  o  Lekeniku  u  I.  sv.  ovoga  djela. 

'•'  Ovu  veliku  i  dugotrajnu  url)aisku  parnicu,  a  ne  manje  veoma  zamr- 
senu,  proveo  je  s  mnogo  vjestine  i  piavnicke  okretnosti  tadanji  odvjetnicki 
perovodja  dra.  Cinkovica  dr.  Nikola  pi.  Tomasic,  danasnji  hrvatski  ban. 


Turopoljski  arkivi. 


Medju  uredbe  plem.  opcine  turopoljske,  spada  i  uredba  turop. 
arkiva.  Od  vajkada  cuvali  su  Turopoljci  svoje  isprave,  jer  njima  bijase 
im  zajamceno  plemstvo,  zemljisni  posjed,  te  druge  slobostine  i  prava, 
koli  javnopravnoga,  toll  i  privatopravnoga  znacaja.  Na  svojim  pis- 
niima  osnovase  si  Turopoljci  svoju  autonomiju,  i  na  temelju  njihova 
sadrzaja  mogla  se  je  plemenita  op6ina  turopoljska  razviti  onako,  kako 
se  je  doista  razvijala  i  razvila.  Dakako,  mnoga  su  prav^  narocito 
ona,  sto  proizlazise  od  plemickog  prava  vec  davno  prestala,  pak  i 
prava  javnopravna  znacaja  ne  odrzase  se  do  danas  u  onakovom  op- 
segu,  kakova  su  bila  do  godine  1848.,  jer  su  prekrojena  modernim 
duhom  drzavnoga  uredjenja. 

Pisma  turopoljska  cuvali  su  kroz  vijekove  organi  opcine,  a  to 
su  bila  pisma,  koja  se  ticahu  opcine  turopoljske  kao  korporacije ; 
pak  i  pojedinci  cuvali  su  po  koje  pismo  od  vaznosti  po  cijelu  opcinu. 
Nu  ovakova  pisma  su  dosta  rijetka.  Time  nije  opet  receno,  da  nijesu 
medju  ovakova  pisma,  sto  su  ih  cuvali  opcinski  organi  —  opcinska 
pisma  —  dospjela  i  takova,  koja  su  bila  od  interesa  po  pojedinca  ili 
po  pojedinu  obitelj  turopoljsku. 

Drugo  bijahu  pisma,  sto  su  ih  cuvale  pojedine  sucije  turo- 
poljske. Ova  su  se  odnosila  u  glavnom  na  prilike  doticne  sucije. 
Medju  njima  naslo  se  i  sasvijem  privatnih  isprava. 

Napokon  nalazimo  po  Turopolju  mnozinu  spisa  u  posjedu  po- 
jedinaca. 

Pisma,  sto  ih  kroz  vijekove  cuvala  opcina,  t.  j.  organi  op- 
cinski, cine  danas  bogati  arkiv  turopoljski  u  Veliknj  ( lorici.  O  raz- 
voju  tog  arkiva  govorit  demo  nize. 

Arkivi  pojedinih  sucija  poznati  su  nam  ovi : 

1.  Arkiv  sucije  Mraclin  bijase  cuvan  u  drvenoj  skrinji,  te 
je  prije  kojih  100  godina  izgorio  u  kuci  tadanjega  suca  Kovacica. 
Tako   pripovijedaju  u  Mraclinu. 

2.  Arkiv  sucije  B  use  vec  bio  je  dosta  velik  i  cuvao  se  u 
drvenoj  skrinji.  God.  1815.  pagorilo  je  cijelo  selo  BuSevec,  a  torn 
nezgodom    izgori  i   arkiv.  Danas  cuva  opcina  tek  nesto  starijih  spisa. 


108 

3.  Arkiv  sucije  Kurilovec  takodjer  je,  vele,  bio  dosta  velik, 
i  cuvan  u  drvenoj  ^krinji.  Kad  je  god.  1834.  pogorilo  selo  Kurilovec, 
propao  je  i  arkiv,  koji  je  bio  pohranjen  u  opcinskoj  kuci. 

4.  Arkiv  suCije  Dragon ozec  navodno  bijase  takodjer  dosta 
opsezan.  Cuvao  se  u  drvenoj  skrinji.  God.  1900.  pred  Bozid  prova- 
lise  tatovi  u  komoru  suca  Ivana  pi  Havidida  u  Havidi6-selu,  te  ukra- 
dose  arkiv  i  gotov  novae,  koji  se  cuvao  u  opcinskoj  skrinji.  Tim 
zlocincima  nije  se  do  danas  uslo  u  trag.  Tako  je  valjda  za  uvijek 
izgubljen  i  ovaj   arkiv. 

5.  Arkiv  opcine  Donje  Lomnice  cuva  se  takodjer  u  drvenoj 
skrinji.  Isprave  pocinju  godinom  1279.  Sadrzaj  mu  je  vrlo  dragocjen, 
te  je  najvazniji  arkiv  u  Turopolju  u  posjedu  suCija,  dakako  iza  arkiva 
turopoljskog  u  Vel.  Gorici. 

Manje  vazni  i  neznatniji  su  arkivi   sucija : 

6.  BukovCak, 

7.  Gerovski  Vrh, 

8.  Dubranec, 

9.  Hrasce, 

10.  Lukavec   Gornji, 

1 1.  Lukavec  Donji, 

12.  Mala   Gorica, 

13.  Pleso,  ima  dobrih  isprava. 

14.  Prvonozec, 

15.  Velika  Gorica, 

16.  Velika  Mlaka. 

Svi  ovi  arkivi  cuvaju  se  u  drvenim  hrastovim  vise  ili  manje 
okovanim  skrinjama,  kojih  kljuc  cuva  ope.  sudac. 

Privatnih  arkiva,  odnosno  zbiraka  poznato  nam  je  u  Turopolju 
dosta  lijep  broj.  Mozemo  recii,  da  gotovo  svaka  porodica  cuva  ve(5u 
ili  manju  zbirku  svojih  obiteljskih  isprava.  I  te  isprave  cuvaju  se 
ve6im  dijelom  u  hrastovim  skrinjama,  koje  su  sad  bolje  sad  slabije 
izradjene.  Nasli  smo  i  vrijednih  isprava,  duvanih  i  zamotanih  u  rupee. 
Kao  mjesto  cuvanja  opazili  smo  podrume,  komore  (za  tramom),  sobe 
(u  skrinjama,  pod  krevetom  itd.),  a  na^li  smo  i  skrinjice  s  pismima 
pohranjene  na  tavanima. 

Zaista  cudo,  da  je  ipak  jos  toliko  isprava  saCuvano  kod  poje- 
dinih  turopoljskih  plemica.  Makar  da  ih  cuvaju  upravo  uz  neki  Ijubo- 
mor,  ipak  su  te  isprave  u  rukama  privatnika  kao  i  one  pojedinili 
sucija  u  velikoj  pogibelji,  jer  gotovo  sva  stanja  —  izim  nekoliko 
njih  po  Turopolju,  sagradjena  su  od  drva.  Drzim,  da  isprave  kod 
sucija  i  kod    privatnika    nije  do  mene    nitko    prouCio,  a  to  mi  bijase 


109 

moguce  samo  uz  preporuku  presvj.  g.  ziipana  turopoljskoga  dra.  Lju- 
devita  pi.  Josipovica,  i  uz  pratnju  opdenito  po  Turopolju  obljubljenog 
i  stovanog  zupnika  velikogorickog,  gosp.  Franje  Peterce.  Rezultat 
mog  proucavanja  tih  listina,  sto  sam  obavio  god.  1903./1904.  bio 
je  vrlo  povoljan,  kako  to  svjedoce  cetiri  sveska  »Povjesnih  spome- 
nika  plem.  opcine  Turopolja«,  sto  sam  ih  od  godine  1904.-- 1908. 
izdao  trogkom  plem.  opcine  turopoljske.  Tim  zbornikom  ucinjen  je 
pristupacan  lijepi  historijski  materijal,  koji  do  tada  bijase  —  uz  malu 
iznimku  —  gotovo  nepoznat.  Time,  sto  je  doslo  do  izdanja  tog  zbor- 
nika,  stekla  je  plemenita  opcina  turopoljska,  a  narocito  zupan  turo- 
poljski,  presvj.  g.   dr.  Josipovic   trajnu  zaslugu  za  znanost. 

Od  zbiraka  isprava  pojedinih  porodica  valja  na  prvom  mjestu 
istaknuti  zbirku  —  bolje  receno  arkiv  —  presv.  gosp.  dra.  Josipovica, 
zupana  turopoljskoga,  u  njegovom  dvoru  Kurilovcu.  Taj  arkiv  za  sada 
jos  nije  uredjen.  Imade  u  njemu  listina  pocam  od  XVI.  vijeka.  Ove 
se  ticu  poglavito  starih  hrvatskih  porodica  Crnkovackih,  Gerecija, 
Vojkovica  i  Pogledica.  Ima  nesto  i  turopoljskih  listina.  Nadalje  zna- 
menita  je  zbirka  —  odnosno  arkiv  —  porodica  Arbanas  u  Donjoj 
Lomnici  br.  29,  kojoj  je  glava  vrijedni  starac  Marko  pi.  Arbanas. 
Arkiv  taj  pocinje  godiuom  1387.,  te  seze  do  novijih  vremena.  Oso- 
bito  mnogo  pruza  materijala  za  XVI.  i  XVII.  vijek.  Gotovo  se  sve 
odnosi  na  obitelj  Arbanas,  koja  je  od  vajkada  spadala  medju  naj- 
odlicnije  porodice  turopoljske. 

Lijepe  su  takodjer  zbirke  obiteljskih  isprava  Petra  pi.  Cige- 
t  i  c  a  u  Gornjem  Lukavcu  br.  1 3 ;  zatini  Nikole  pi.  Sedmaka 
u  Gor.  Lukavcu  br.  9,  J  u  r  e  pi.  Cerovskoga  (zadruga)  u  Bukov- 
caku,  Bare  pi.  Stepanic  u  Donjoj  Lomnici  br.  55,  Stjepana 
pi.  S  u  s  t  a  r  c  a  u  Donjoj  Lomnici  br.  33,  M  i  j  e  pi.  G  r  g  u  r  i  c  a  u 
Hrascu  br.  42,  J  a  n  e  pi.  M  u  z  e  v  i  c  u  Vel.  Mlaki  br.  18,  Kate  pi. 
Lackovic  u  Vel.  Mlaki  br.  8,  Mate  pi.  Robica  u  Busevcu  br. 
44  i  J  a  n  k  a  pi.  S  u  c  i  c  a  u  Gornjem  Lukavcu  br.   30. 

Osim  ovih  imadu  lijepe  isprave,  nu  mladje  od  god,  1560.,  sli- 
jedede  porodice : 

U  Bukov  caku:  Zadruga  pi.  Cerovski,  Stjepan  pi.  Smolkovic, 
Stjepan  pi.  Kos,  Janko  pi.  Havidic,   Ivo  pi.  Petrickovic. 

U  Petravcu:  Juro  pi.  Ostoic,  Petar  pi.  Petravic. 

U  Vukomericu:    Pavao  pi.  Galovic  i  Gjuro  pi.  Harmanovic. 

U  Gustilnici:  Jure  pi.  Grsetic. 

U  Mark  u  seven:  Vinko  pi.  Petravic. 

U  Havidic-selu:  Ivan  pi.  Havidic. 

U  Donjoj   Lomnici:  Ivo  pi.  Klafuric  (br.  24j,  Mara  pi.  Lek- 


no 


toric  (hr.  70),  josip  pi.  Arbanas  Mhlaic  (br.  34 1,  Ivan  pi.  Arbauas 
(br.  30 1,  Joso  pi.  Klafuric  ibr.  25 1,  Gjuro  pi.  Klafuric  (br.  22 1,  Gjuro 
pi,  Deveric  (br.  44),  Niko  pi.  Deveric  (br.  45),  Joso  pi.  Klenovid  i 
Stjepan  pi.  Klenovid  (br.  59),  Mara  pi.  Ceskovic  (br.  39),  Joso  pi. 
Ceskovid  (br.  40),  Martin  pi.  Sustarac  (br.  34),  Miko  pi.  Stepanic 
iltr.  55),  Miko  pi.  Stepanic  (br.  56 >  i  gospodja  pi.  Modic  (stara 
kurija). 

U  G  o  rn  j  e  m    L  u  k  a  v  c  u  :   Petar  pi.  i'avesic  (br.   1 2 1,  Stje- 
pan pi.  Ladi.sic  (br.  43 1,  Milko  pi.  Sucid  (br.  31),  Franjo  pi.  Kos, 

sudac  (br.  48),  Franjo  pi. 
Cigetic  (br.  7),  Jakob  pi.  Ci- 
getic  (br.  33),  Joso  pi.  Mar- 
kulin  (br.  21),  Juda  pi.  \'u- 
kovic  (br.  21),  Stjepan  pi. 
Hnmeljak  (br.  34),  Stjepan 
pi.  Drk  (br.  41),  Stjepan  pi. 
Karnas  (br.  26),  Miko  pi. 
Kos  (br.  16),  Marko  pi.  Ko- 
sic  (br.  20)  i  Joso  pi,  Cvetko- 
vic  (br.    18). 

U  D  o  n  j  e  ni  L  u  k  a  \'  c  u 
Mara  pi.  Vagic  (br.  4),  Kata 
pi.  Vagic  (br.  1),  Juro  pi. 
Vagic  (br.  1 1 ),  Joso  pi.  Sta- 
nilovic,  sudac  (br.  8),  za- 
druga  pi.  Svastovic  (br.  10) 
i   Mijo  pi.  Kostic  (br.   3,   19). 

U  H  r  a  s  c  u :  Pavao  pi. 
Kos,  sudac  (br.  62),  Juro  pi. 
Krajacic  (br.  54),  Stefo  pi. 
Kolaric  (br.  6),  Juraj  pi.  Ko- 


Turop.  zastava  g.  1828.  Prcdnja  slrana. 
U  turop.     gradu     u  Vol    Gorici. 


privnjak  (br.  24)  i  Mato  pi.  Cvetkovid  (br.   17). 

U  Gornjoj   Lomnici:  Ivan  pi.  Hrvaci(:  (br.  9). 

U  V  e  1.  Mlaki:  Imbro  pi.  Trumbetas  (br.  65),  Stjepan  pi.  Ma- 
lovac  (br.  11),  Petar  pi.  Krilcic  (^br.  12),  Lacko  pi.  Cundekovic  (br. 
42),  Janko  pi.  Modic  (br.  38),  zadruga  Pavle  pi.  Trumbetas  (br.  44), 

U  Maloj  Mlaki  (izvan  turopoljskog  teritorija) :  Gjuro  pi.  Pi- 
sacic  (br.   22). 

U  O  d  r  i  (takodjer  izvan  Turopolja) :  zadruga  Imbro  pi.  Pisacic 
(br.  22). 


Ill 


U  M  r  a  c  1  i  n  u  :  zadruoa  pi.  GalekoviC  (br.  22),  Franjo  pi.  Crnic 
(br.  3).  Za  cijelo  imadu  i  druge  mraclinske  porodice  obiteljskih  pi- 
sama,  ali  ova  nijesam  raogao  pregledati,  jer  ih  jediiostaviio  zauijekase. 
Cini  se,  da  je  tomu  razlog  bio  taj,  sto  su  Mraclincani  u  taj  cas  bill 
u  sporu  sa  opcinom. 

U    Busevcu:    Marko    pi.    Detelid  (br.   17),    Franjo  pi.   Detelic, 
(br.   15),  Niko  pi.  Detelic  (br.  46),   Niko  pi.  Crnko  (br.  30),   Mate 
pi.   Roblc  (br.  41/82),  Janko  pi. 
(^br.  20)  i  Josip  pi.  Kovacic  (br 
je  odlucno  uvid  u  svoja  pisma. 
1  tu  je  razlog  bio  spor  s  op- 
cinom. 

U  Lipnici:  Pavao  pi.  Ko- 
vacid  (br.  3). 

U  Rakitovcu:  Ivo, Janko, 
Franjo,  Janko,  Joso  pi.  Sever 
(br.  17,  18,  19,  20,  30),  Joso 
pi.  Kov.aci6  (br.   1 1 ). 

U  K  u  r  i  1  o  v  c  u  :  Mato  pi. 
Vrckovic  (br.  71),  Ivo  pi.  Ste- 
panic  (br.  66),  Stjepan  pi.  Si- 
pusic  (br,  104),  .Stjepan  pi. 
Rus  (br.  7),  Gjuro  pi.  Pogle- 
di(i  (br.  52)  i  Mijo  pi.  Blaze- 
kovie  (br.  26/28). 

U  K  o  b  i  1  i  c  u  :  Mato  pi.  Bri- 
glevic  (br.  12),  Ivo  i  Joso  pi. 
Trupcevic  (br.  1,  6),  Trupce- 
vic  Pernar  (br.  7),  Filip  pi. 
Janjacic  (br.  2),  Stjepan  pi. 
Trupcevic  (br.  5),  Ivo  pi.  Ki- 
rinic  (br.  9),  Juro  pi.  Vugri- 
novid  (br.    10)   i  Ivo  pi.  Jurenic  (br.    11). 

U   Rakarju:  Janko  pi.  Mirenic  (br.   7). 

U  Plesu:   Mijo    pi.  Kusevic    (br.  6),  Marko    p\.  Plepelic, 
Mijo  pi.    Cuzic  (br.    15),  Petar  pi.  Mikulic  (br.  5),  Andrija  pi.  Klaric 
(br.   10).  U  starom  plem.   dvoru  u  Plesu    (tada    dra.    Bresztyenskoga) 
nasao  sam  tek  3  isprave  turopoljske,  koje  sam  dobio  na  dar.^ 


Turop.  zastava  g.  1828.  Straznja  strana 
U  turop.   >gradu«  u  Vel.  Gorici. 


'  Sad  se  nalaze  u  kr.  zem.  arkivu  u  Zagrebu:  Acta  Turopoljeiisia. 


112 

U  V  e  1.  Gorici:  Ivo  pi.  Sipusic  (br.  30j,  Grga  pi.  Vernid 
(br.   37),  Gjuro  pi.  Istvanic  (br.  33). 

U  K  u  c  u :  Zadruga  pi.  Pucekovi6  (br.  4),  Josip  pi.  Pucekovic, 
biljeznik  plem.  opcine  turop.  (br.  5),  Ivan,  Stjepan  i  Imbro  pi.  Cuncid 
(br.  9,  10,  11),  Ivo,  Mato  (zadruga),  Petar,  Fabijan  pi.  Lucid  (br.  65, 
73,  28,  61,  24),  Joso  pi.  Berkovic  (br.  94),  zadruga  pi.  HrvaCic 
(br.  22),  Imbro  pi.  Gjuracic  (br.  19),  zadruga  pi.  Pukanic  (br.  3;  i 
Gjuro  pi.  Malcevic  (br.  7). 

U  Maloj   Gorici:  Lacko   pi.    Kovacic  (br.    17). 

To  su  porodice  turopoljske,  koje  su  otvorile  svoje  obiteljske 
skrinje  i  pokazale  svoja  pisma.  Ima  ih  jos  dosta,  koji  nijesu  hotjeli 
pokazati.  Poznato  je,  da  porodica  Lektorica  u  Donjoj  Lomnici  ima 
punu  skrinju  pisama,  ali  svaki  put  nasao  se  izgovor,  da  nijesam 
ta  pisma  mogao  viditi.  Tako  isto  nijesam  posao  niti  u  ostala  turo- 
poljska  sela,  jer  mi  rekose,  da  tamo  nema  pisama,  ili  da  ih  uopce 
pokazati  ne  ce. 

Osim  till  na  Turopolje  odnosecih  se  spisa  nasao  sam  ih  i  ta- 
kovih,  koji  se  odnose  na  Zagreb.  Neke  sam  starije  zagrebacke  pri- 
opcio  u  »Vjesniku  zem.  arkiva*,  kao  nadopunjak  izdanju  zagrebaCkih 
listina,  sto  ih  izdao  Ivan  Tkalcic. 


Habent  sua  fata  libelli !  Ako  razvidimo  svakojake  teske  prilike 
i  upravo  strasne  casove,  sto  ih  lijepo  i  pitomo  Turopolje  tamo  od 
konca  XV.  pak  sve  do  XVII.  vijeka  prozivilo  zaista  se  moramo  fu- 
diti,  da  je  jos  toliko  listina  ostalo  sacuvano  do  danas.  Sto  bi  tek 
toga  bilo,  da  su  vazda  bila  mirna  vremena,  i  da  mnoga  teska  ne- 
zgoda  nije  unistila  mnogu  vaznu  ispravu.  Iz  proslosti  turopoljske  ra- 
zabiremo,  da  su  Turopoljci  svoja  pisma  vrlo  brizno  cuvali,  pohra- 
njivali  ih  na  sto  sigurnija  mjesta,  pace  bolje  ih  cuvali  nego  svoje 
glave  ! 

Od  kako  se  medvedgradski  gospodari  pocam  od  Ivana  Tuza 
pak  do  Nikole  Zrinskoga  od  konca  XV.  vijeka  pak  do  godine 
1553.  nametnuli  Turopoljcima,  koji  su  odlucno  nastojali  svoju  staru 
plemidku  slobodu  ocuvati,  zaredala  su  razna  i  teska  nasilja  u  Turo- 
polju.  Kastelani  lukaveCki  i  medvedgradski,  koji  bijahu  sluzbenici 
medvedgradske  vlastele,  neprestano  su  harali  po  Turopolju.  NaroCito 
se  tu  isticu  kao  nasilnici  Baltazar  Alapid,  pak  Petar  Pan  de  Kynygs- 
fewlde,  kapetan  medvedgradski  (1513.  — 1515),  i  Konrado  Pencinger, 
takodjer    kapetan    medvedgradski,    sluzbenici   jurja   markgrofa    Bran" 


113 

denbui-skoga,  koji  je  po  zeni  svojoj  Beatrici  I^^rankopanki,  uclovi  Ivaiia 
hercetra  Korvina,  postao  gospodarom  Lukavca  i  Medvedgrada.  Taj 
Pencinger  bio  je  jedan  od  najvecih  nasilnika.  Ovoga,  pak  Krsta 
Civeta,  kastelana  rakovackoga,  Ivana  Borotvu,  kastelana  lukaveckoga, 
te  Sigismunda  Borotvu,  jurja  Madarasa  iz  Vrbovca,  Grgura  Mine- 
tica  iz  Dvorisca,  Tomu  i  Andriju  Aliksice  iz  Poganca,  te  jos  mno- 
zinu  svojih  sluga,  sluzbenika  te  cetu  pjesaka  i  konjanika  odasalje 
pocetkom  god.  1516.  markgrof  Brandenburski  u  Turopolje,  da  plijene 
i  unistuju.  U  toj  nevolji  drzali  su  Turopoljci,  da  je  crkva  najsigur- 
nije  pohraniste  njihovih  isprava.  Za  to  su  oni  svoja  pisma  sakrili  u 
crkvi  B.  D.  Marije  u  Ye\.  Gorici  u  svetohraniste  (conservatorium  sa- 
cramenti),  drzeci,  da  se  ne  ce  njihovi  neprijatelji  usuditi  dirati  u  naj- 
vecu  svetinju,  vi  mjesto,  gdje  je  pohranjen  sv.  oltarski  sakramenat. 
Nu  slaba  je  bila  nada  jadnih  Turopoljaca.  Pencingerova  cava,  upravo 
razbojnicki  navali  u  Veliku  Goricu,  krenula  izravno  k  zupnoj  crkvi, 
razbila  crkvena  vrata  i  provalila  u  crkvu.  Tu  su  nasli  raznih  pred- 
meta^  sto  su  ih  Turopoljci  sakrili  bili,  pak  i  nesto  novaca,  sto  sve 
ugrabise  i  odnesose.  Otvorise  pace  i  svetohraniste  i  pobrase  mnozinu 
pisama  turopoljskih.  Ova  pisma  bila  su  vrlo  vazna,  jer  su  se  odno- 
sila  porijetlo  turopoljskih  porodica  od  najstarijih  njihovih  predja  Bu- 
dune,  Ivana,  Levee,  Jurja,  Ivana  sina  Ladislavova,  Pribislava,  Radosa) 
Nikole,  Tole,  Dobse,  Milovana  i  Koskuta,  koji  su  god.  1225.  od  kralja 
Bele  III.  (IV.)  dobili  plemstvo.  Bilo  je  tu  i  isprava,  koje  su  sadrzavale 
neke  ruke  rodoslovja  tih  turopoljskih  porodica  od  koljena  do  koljena 
(».  .  .  totales  generationes  ipsorum  a  pristinis  nobilibus,  scilicet  olim 
Budune,  Ivan,  Lewche,  Georgio,  Ivan  filio  Ladislai,  Pribislao,  Rodus, 
Nicolao,  Dole,  Dobche,  Milovan  et  Koskwt,  predecessoribus  videlicet 
eorundem  nobilium,  incipiendo  de  generatione  in  generationem,  de 
puncto  in  punclum  usque  ad  presentes  et  et  nunc  superviventes 
homines  et  nobiles  deductas  et  approbatas  .  .  .«),  koja  rodoslovja.  je 
potvrdio  kralj  Matija  na  svom  sudu  za  sabora  u  Zagrebu.  Bilo  je 
tu  i  mnogo  drugih    isprava,   koje  se   odnosise  na  turopoljske    posjede.' 

Kako  se  cini,  medju  ovim  listinama  bila  je  izvorna  listina  kralja 
Bele  III.  od  god.  1225.,  koje  danas  vise  nema,  te  su  samo  od  nje 
sacuvani  prijepisi  kralja  Matije  Korvina  od  god.  1466.  i  zagrebaCkog 
kaptola  od  god.   1515. 

Za  cijelo  da  je  i  za  vrijeme  haranja  Ivana  Kosarskoga  do  god. 
1522.  propalo  dosta  turopoljskih  isprava.  Tako  isto  znademo,  da  je 
mnogo    pisama    propalo    za    vrijeme,    kad  su  Ijudi    Nikole    Zrinskoga 

'  n.  349—350. 


114 

liarali  po  Tui-opolju    inarocito    god.     1546.).    Poznato  nam  je,  da  je  i 
iz.  turskih  provala  u  Turopolje  propalo  mnostvo  listina. 

Drzim  takodjer,  da.je  mnogo  isprava  i  navlas  unisteno,  i  to  ii 
slucaju,  kad  je  koja  starija  novijoni  stavljena  izvan  kreposti.  Cesto 
se  izriCno  spominje,  da  su  listine  i  neke  isprave  stavljene  izvan  kre- 
posti, te  da  su  u  slucaju  porabe  na  stetu  onomu,  koji  ih  iznese. 
Ovakove  dakle  isprave  bile  su  bez  vrijednosti,  pace,  kako  vidimo,  i 
stetonosne. 


Isprave,  koje  je  cuvala  opi^ina  turopoljska  po  svojim  organima, 
bile  su  svakako  najvaznije,  za  to  nas  one  najvi^e  zanimlju,  jer  od 
ovih  stvoren  je  s  vremanom  bogati  turopoljski  arkiv.  Kako  su  u 
prvom  redu  bill  na  celu  opcini  zupan,  biljeznik,  fiskus,  to  nema 
dvojbe,  da  je  kod  ovih,  dok  nije  bilo  arkiva  u  danasnjem  smislu, 
zaostalo  mnogo  op(3inskih  spisa.  Znamo  i  to,  da  su  pisma,  koja  su 
glasila  za  opcinu  turopoljsku^  upravljena  redovito  na  zupana.  Ta- 
kovih  pisama  imanio  obilje  u  turopoljskom  arkivu,  a  za  cijelo  nije 
to  sve,   sto   su   primili  zupani. 

I^isma  plem.  opcine  turopoljske  cuvana  su  nekoc  u  posebnoj 
opcinskoj  skrinji  (C3'sta  sen  ladulai,  koja  bijase  zatvorena  sa  tri  kljuca 
Tko  je  u  najstarije  vrijeme  cuvao  kljuceve  te  skrinje,  nije  nam  po- 
znato ;  mozda  bijahu  povjereni  zupanu.  Tekar  24.  augusta  g.  1615, 
u  Lukavcu  sakupljeno  turopoljsko  spravisce  odredilo  je,  da  jedan 
kljuc  od  skrinje  privilcgija  imade  cuvati  zupan  Juraj  Vagid,  drugi 
biljeznik  .\ndrija  Cednekovic,  a  treci  Nikola  Plepelic.  To  bijahu  tada 
imenovani  cuvari  turopoljskih  privilegija  i  kao  takovi  polozise  takodjer 
i  prisegu,  da  ce   vjerno  cuvati  povjerene  kljuceve.' 

Skrinja  s  ispravama  za  cijelo  je  vec  tada  biia  pohranjena  u 
gradu  Lukavcu. 

God.  1650,  dijgodila  se  je  prilicna  neurednost  sa  turopoljskim 
opcinskim  ispravama.  Premda  je  bila  skrinja  zapecacena  pecatom 
zupana,  otvorise  ju  sinovi  Andrije  Cednekovica,  te  pokazahu  isprave 
nekim  doniacim,  pak  i  stranini  Ijudima.  Otl  domacih,  koji  su  torn 
zgodom  pregledali  isprave,  spominju  se  Ivan  .Stepanic  i  Matija  Celic. 
Na  ovu  nepodop.^tinu  potuzio  se  na  turopoljskom  spravis<5u  iste  go- 
dine  stari  isluzeni  zupan  Juraj  Arbanas  i  fiskal  Simun  Pljuscak- 
.Spravisce  osudi  to  djelo  i  odredi,  da  se  sinovi  Cednekovidevi,  Ivan 
Stepanic  i  Matija    Celic,    pak  i  ostali,  koji   se  pronadju,  da  su  prisu* 

'  IV.  510. 


115 

stvovali  kod  toj^  cina,  pozovu  iia  prvi  narediii  zupanov  sud,  g"dje  ce 
im  se  suditi.' 

Da  se  ipak  vrsi  neki  iiadzor  nad  opcinskim  pismima,  a  naro- 
cito,  da  se  sadrzaj  njihov  od  vremena  do  vremena  prouci,  odredji- 
vano  je  po  koje  pregledavanje  isprava.  Tako  je  12,  decembra  god. 
1699.  na  spraviscu  predlozio  zupan  Franjo  Pogledic,  da  se  pisma 
opCinska  u  prisucu  sposobnih  prisjednika  turopoljskili   pregledaju."'^ 

To  ucini  Pogledic  skoro  na  to,  te  posto  je  proucio  isprave,  cu- 
vane  u  gradu  Lukavcu,  sastavio  je  14.  aprila  godine  1700,  u  gradu 
Lukavcu  inventar.  Taj  inventar  sadrzaje  popis  najvaznijih  turopoljskih 
isprava  —  privilegija,  oznacena  sa  A. — Z.,  te  AA. — ZZ.  i  1^19, 
dakle  u  svemu  65  isprava.  Ovaj  inventar  jest  _  najstariji  poznati 
popis  turopoljskoga  arkiva.  Ne  znamo,  da  li  se  je  izvornik  ili  pri- 
jepis  tog  popisa  sacuvao.  Za  nj  doznajemo  samo  iz  popisa,  koji  je 
sastavljen  god.  1748.  I  tada  (1748.)  prilezao  je  ovaj  inventar  ispra- 
vama  u  jednostavnom  primjerku  bez  ikakovog  ovjerovljenja  i  potpisa 
(onini  authenticatione  et  subscriptione  destitutum). 

God.  1748.  nije  bilo  u  rukama  opcinskiii  glavara  bas  nikakovog 
popisa  turopoljskili  privilegija,  za  to  je  bilo  od  potrebe,  da  se  ovakov 
sastavi.  Za  gornji  popis  nije  se,  cini  se,  ni  znalo,  s  toga  je  makj 
spravisce  plem.  opcine  turopoljske  12.  februara  1748.  zakljucilo,  da 
se  turopoljska  pisma  prouce  i  pregledaju,  -da  se  znade,  sto  je  tuj,  i 
da  se  u  svakom  casu  potrebe  moze  korisni  spis  pronacii,  a  ne  manje 
da  i  opcinski  glavari  budu  upuceni  u  povlastice  plem.  opcine  turo- 
poljske. Za  to  pregledavanje  i  proucavanje  bili  su  odabrani  podzupan 
turopoljski  Ivan  pi.  Jancetic,  te  prisjednici  Ladislav  Plepelic  i  Nikola 
Mesic,  koji  su  to  15.  februara  obavili.  Tom  prilikom  sastavilo  je  to 
povjerenstvo  popis  privilegija  turopoljskih,  koji  nosi  naslov  :  »Extrac- 
t  u  s  p  r  i  V  i  1  e  g  i  o  r  u  m  u  n  i  v  e  r  s  i  t  a  t  i  s  n  o  b  i  1  i  u  m  C  a  m  p  i  T  u- 
ropolya«.  Taj  popis  ali  nije  drugo  van  ponovljen  popis  Pogledicev 
od  god.  1700.  i  njesto  nadopunjen  upisom  slijedecih  isprava:  1.  god. 
1620,  19.  juna,^  2.  god.  1703.  12.  sept.,^  3.  1708.  14.  marta'^  i  4. 
1737.  7.  januara.'' 

Ovako  popisane  isprave  pohranjene  su  opet  u  pretince  dadulaei 
i  opet  pomno  zatvorene. 

'  IV.  538. 

'•'  Protocol.:  Acta  polit.-jiuid.  annor.  16.J0,— 1702.  p.  610.  u  turop.  arkivu. 

'  IV.  Ill, 

'  IV.  235. 

'  IV.  241. 

"  IV.  263. 


116 

Taj  popis  poznat  je  veoma  dobro  piscima,  koji  se  do  danas 
bavise  povijescu  Turopolja,  jer  bijase  to  jedino  vrelo,  iz  kojega  su 
crpali  gradju  za  svoje  radnje.  Taj  popis  »Extractus«  rabio  je  i  pro- 
fesor  dr.  Bresztyenszky,  kad  je  pisao  godine  1892.  svoje  »Pravno- 
povjesne  podatke  o  Turopolju*.  (^d  toga  popisa  poznato  je  innogo 
prijepisa.  Za  cudo  ali  nema  ga  u  arkivu  turopoljskom.  jedan  stariji 
primjerak,  na  koncu  nesto  nianjkav,  dobio  sam  ja  od  pok.  prof,  dra" 
Sandora  pi.   Bresztyenszkoga  god.    1903. 

Kako  je  spomenuto,  pisnia  turopoljska  bila  su  cuvana  u  gradu 
Lukavcu  u  skrinji  i  u  ormarima  u  zidu  velike  dvorane.  Glavnu  brigu 
za  te  prostorije,  gdje  se  cuvahu  spisi  u  gradu  Lukavcu,  imao  je 
trradski  porkulab  i  viceporkulab.  Tako  odredjuje  i  statut  turopoljski 
od  god.  1749.,  sto  ga  je  i  hrvatski  saber  iste  godine  5.  i  slijedeCih 
dana  marta  u  Zagrebu  clankom  XXVIII.  odobrio  i  uzakonio,^  docim 
su  kljucevi  arkiva,  t.  j.  kljuc  vanjskih  i  nutarnjih  vrata  cuvali  prema 
.starom  obicaju  zupaii,  blljeznik  i  najstariji  prisjednik  turopoljski. 

Jedan  dio '  turopoljskoga  arkiva,  t.  j.  tekuci  spisi,  cuvali  se  u 
turopoljskom  dvoru  (curia  muratai  u  \'el.  Gorici.  Taj  dvor  gradjeu 
je  u  X\'ll.  vijeku  te  je  u  tijeni  bila  odredjena  sigurna  svodjena  soba 
za  arkiv.  Frivilegija  pako  cuvana  su  u  gradu  Lukavcu.  Tekuci  spisi 
pribirali  se  neprestance,  a  tako  rasli  su  i  protokoli.  Tako  su  godine 
1765.  kupljena  dva  nova  protokola  za  fasije.'"* 

Arkiv  u  Vel.  Gorici  bi<j  je  god.  1780.  u  potpunom  neredu,  bas 
nista  nije  bilo  uredjeno  i  registrovano.  Opcina  turopoljska  uvidila  je, 
da  to  tako  ostati  ne  moze,  te  se  je  s  toga  na  spravisdu  25.  maja 
1781.  porodilo  pitanje  i  glede  uredjenja  arkiva.  Clankom  II.  bude 
zakljuceno,  da  imade  biljeznik  Ivan  pi.  Smendrovic  urediti  goricki 
arkiv  uz  nagradu  od  100  for.  Pomagat  mu  imao  priseznik  Mato  pi. 
Vrckovic,  koji  bijase  pladen  po  arku.  Ujedno  je  odredjeno,  da  stolar 
Sipusic  naCini  jedan  ormar  za  spise.  Taj  ormar  je  placen  god.  1783. 
sa  20  for.-' 

Cini  se,  da  k  tomu  zakljuCku  nije  odmah  pristupljeno,  jer  13, 
decembra  god.  1783.  ponovno  zakljucuje  turopoljsko  spraviSde,  da  se 
imade  arkiv  registrirati  i  elenkizovati,  a  za  to  se  odredjuju  biljeznik 
i  tiskal  pi.  opcine  uz  placu  od  60  for.  Ujedno  im  je  obecano,  da  ce 
m  se  doznaCiti  vise/  Itude  li  posao  veCi,  i  kad  se  vidi,  kako  ce 
biti  uredjeno. 

•  IV.  29.0. 

'  .Acta  congrcg.  fasc.  112.  a.   176r).  u  turopoljskom  arkivu. 

'  Ibidem  fasc.  162.  a.  1781.  i  fasc.  166.  a.  1783. 

'  Ibidem  fasc.  169.  a.  1783. 


117 

KlJLic  gorickog-  turopoljskog  arkiva  cuvao  je  tada  biljeznik,  koji 
ie  i  primao  za  arkiv  tekuce  spise.  God.  1791.  na  spraviscu  17,  i 
slijedecih  dana  mjeseca  maja  predlozeno  je  bilo,  da  jedaa  kljuc  od 
gorickog  arkiva  imade  cuvati  biljeznik,  a  druga  dva  prisjednici  [van 
Plepelic  i  Ivan  Kos.  Nu  taj  za  biljeznika  uvredljiv  prijedlog  nije  bio 
prihvacen,  vec  je  potvrdjen  stari  obicaj,  da  biljeznik  sam  cava  kljuce 
arkiva. * 

God.  1798.  sastavljen  je  po  spisima  turop.  arkiva  zbornikj  koji 
je  nosio  ime  » Liber  statutorum  et  privilegiorum  inclytae  uuiversitatis 
nobilium  Campi  Turopolya  in  unum  corpus  a.  1798.  redactorum«. 
Danas  se  izvornik  tog  zbornika  cava  u  turop.  arkivu,  a  rabio  ga  je 
i  g.  dr.  Bresztyenszky.  Jedan  primjerak  vidio  sam  u  d\|oru  donjo- 
lomnickom  kod  gdje.  pi.  Modi6ke. 

Makar  da  su  ucinjene  ove  odredbe  glede  uredjenja  arkiva,  ipak 
nije  gotovo  nista  provedeno.  To  vidimo  od  tuda,  sto  je  god.  1799. 
bio  arkiv  jos  u  potpunom  neredu.  Cini  se,  da  su  tomu  bile  krive 
prilike,  koje  su  u  to  doba  nastale  u  nasoj  domovini  prigodom  fran- 
ceskih  ratova,  kad  je  trebalo  misliti  samo  na  vojnu.  Na  spraviscu 
turopoljskom  13.  decembra  god.  1799.  odredise  dati  500  for.  onome, 
koji  bi  hotio  provesti  registraciju  arkiva.  Za  taj  posao  se  prijavi 
prisjednik  Josip  pi.  Grdenid.  Opcina  prihvati  zahvalno  njegovu  po- 
nudu,  te  odredi,  da  se  imade  za  taj  posao  zapriseci,  i  primiti  od 
biljeznika  kljuce  od  arkiva.  Odredjeno  je  takodjer,  da  blagajnik  (per- 
ceptor)  imade  nabaviti  potrebni  papir  i  sve  sto  bude  kod  toga  posla 
od  potrebe,  pak  dati  uvezati  protokole  fasija.  Tekuce  pako  spise 
duzan  je  sam    biljeznik  uz  nagradu  od  godisnjih   20  for.  registrirati.- 

Na  turopoljskom  spraviscu  14.  maja  god.  1800.  (clanak  III.'i 
polozi  Grdenic  prisegu,  koja  je  glasila   ovako  : 

»Ego  N.  N.  juro  per  deum  vivum,  gloriosam  dei  genitricem  V. 
M.  et  OO.  SS.  et  electos  dei,  quod  ego  regestrationem  archivi  U. 
N.  C.  Turopoljensis  tarn  in  fornice  Goricensi,  quam  et  Lukaveczensi 
habiti  per  me  assumptam  et  mihi  concreditam  more  in  regestratio- 
nibus  observari  solito,  et  i.  comitatu  Zagrabiensi  vigente,  tideliter 
regestraturus,  scripla  et  literalia  documenta  cuiuscumque  demum  ge- 
neris diligentissime  conservaturus,  arcana,  sive  totam  universitatem 
in  concrete,  sive  aliquem  in  particulari  concernentia  non  proditurus, 
nee  quidquam  intermissurus  sim,  quod  partes  honesti  ac  probi  van 
integerimumque  officialis  publici  spectat  et  pertinet.  Sic  me  deus 
adiuvet  etc.« 

'  Ibidem  fasc.  205.  a.  1791. 
■'  Ibidem  fasc.  265.  a.  17'J'J. 


118 

Blagajnik  Mudic  dobije  naiog",  da  nalia\i  sve  potrebno  za  re- 
gistrovanje  (papir,  protokole,  Ijestve  i  t.  d.),  a  hiljeznik  Antun  Zden- 
caj  imao  ie  ovako  zaprisezenomu  regestratoru  izruciti  kljuce  od 
arkiva. ' 

Kako  i  koliko  je  Grdenic  uzradio  do  god.  1805.  nije  nam  po- 
znato.  Tada  je  valjalo  i  taj  posao  obustaviti,  jer  se  domovina  na- 
lazila  u  pogibelji.  Francezi  se  priblizavahu  granicama  domovine.  Za 
to  i  jest  turopoljsko  spravisce  god.  1804.  odgodilo  uredjenje  arkiva 
na  zgodnije  vrijeme.-  To  je  zadalo  veliku  hriou  Turopoljcima.  U 
prvom  redu  mislise  na  svoj  arkiv,  narocito  na  onaj  die,  sto  se 
cuvao  u  gradu  Lukavcu,  jer  to  bijase,  kako  sami  vele,  njiliovo  »je- 
dino  i  najve6e  blago«.  Na  spravis6u  25.  i  slijededih  dana  nijeseca 
novembra  1805.  iznese  to  pitanje  zupan,  i  odmah  bude  zakljuceno, 
da  imade  zupan  s  prisjednikom  Ivanom  Nep.  Zdencajeni,  Petrom 
Modicem  i  Antunom  Norslcem  poci  u  goricki  i  lukavecki  arkiv,  te 
skrinju  s  obveznicama  i  privilegijima  odanle  odnijeti  i  pohraniti  negdje 
u  brdinama  (in  partibus  montanis  recondant),  a  kad  bude  nestalo 
pogibli  od  Franceza,  da  ju  natrag  na  svoje  mjesto  postave.''  Medjutim 
je,  cini  se,  turopoljski  arkiv  ostao  na  svom  mjestu.  Godine  1809. 
nastade  opet  velika  pogibelj  za  nj  poradi  provale  Franceza.  I  tada 
vidimc),  da  turopoljsko  spravisce  23.  maja  clankom  I.  odredjuje,  da 
se  cijeli  arkiv  turopoljski  iz  grada  Lukavca  i  stvari  gradske  kapelice 
prenesu  u  crkvu  dubranecku,  a  bude  li  veca  pogibelj  prijetila,  po- 
vjerava  se  zupanu  Antunu  Zdencaju,  da  sve  to  otpremi  nekuda  na 
sigurno  mjesto.'* 

Poraz  silnoga  Iranceskoga  cara  Napoleona  kod  Lajpciga  god. 
1813.  ucini,  da  su  i  Turopoljci  lakse  disali.  Turopolje,  koje  je  bilo 
s  ostalim  nekim  dijelovima  Hrvatske  pod  vladom  franceskom  od  god. 
1809.,  opet  je  nioglo  obaviti  restauraciju  svoga  magistrata.  Tako  evo 
vec  27.  augusta  sastaje  se  turopoljsko  spravisce  u  Vel.  Gorici,  koje 
opet  obnovi  staru  upravu.  U  clanku  II.,  tocki  3.  i  4.  odredjeno  je  i 
glede  arkiva.  Spisi  imali  su  do  buduceg  spravisda  ostati  u  gradu 
Lukavcu,  koje  ne  treba  do  onda  registrovati  biljeznik,  a  prema  tomu 
ne  ce  ni  odredjenu  pladu  dobivati.  Glede  cuvanja  arkiva  gorickoga 
i  lukaveckoga  odredi  spravisce,  da  kljuce  lukaveckoga  arkiva  cu- 
vaju  cetvorica,  i  to  kljuc  od  vanjskih  vrata  biljeznik,  od  nutarnjih 
jedan  kljuc  zupan  josip  Grdenic,  drugi  najstariji  prisjednik  Josip  Adam 

"  Ibidem  fasc.  268.  a.  1800. 
'  Ibidem  fasc.  314.  a.  1804. 
'  Ibidem  fasc.  324.  a.  180;'). 
'  l\\  431. 


119 


Kos,  a  treci  kljuc  biljeznik  josip  Hrigljevic.  Takav  bijaSe  od  starine 
ohicaj  cuvanja  kliuC:eva  lukaveckoga  arkiva,  doCim  oba  kljuca  go- 
rickoga  arkiva  imao  je  da  cava  biljeznik   sam«.* 

Vec  27.  maja  slijedece  godine  1814.  odredilo  je  turopoljsko 
spravisce,  za  se  goricki  arkiv,  koji  je  pa  vrijeme  franceske  vlade 
bio  u  Lukavcu,  preveze  opet  u  \'el.  Goricu.^ 

Od  tada  radilo  se  u  turopoljskom  arkivu  oko  regestrovanja. 
Medjutim  umrije  ( Trdenic,  a  da  arkiv  jos  nije  bio  u  potpunom  redu. 
Na  turopoljskom  spraviscu  4.  aprila  god.  1822.,  drzanom  u  gradu 
Lukavcu,  ponudise  se,  da  6q  urediti  arkiv:  biljeznik  Alberto  pi.  Modic, 
podbiljeznik,  Karlo  pi.  vSpisic  i  podprisjednik  Petar  pi.  Tomasic,  po- 
tonji   vlastel)   u  Zakanju.  Op- 

m 


6'ina.  turopoljska  rado  prihvati 
tu  njihovu  ponudu,  obeCa  im 
platiti  500  for.  nagrade  kad 
bude  sve  gotovo,  te  ih  zamoli, 
da  se  cim  prije  late  posla. 
Odredjeno  bje  takodjer,  da  se 
iz  opcinskih  sretstava  nabavi 
sve  sto  bude  za  taj  posao  od 
potrebe.'' 

Poblize  ne  znamo,  kako  su 
ovi  uredjivali  goriCki  arkiv, 
posto  je  god.  1826.  bilo,  kako 
jedna  vijest  veli,  sve  rege- 
strovano  i  elenkizovano,  a 
druga  opet,  da  je  uza  sve  to 
preostalo  jo.s  dosta  toga  da 
se  uredi.  Cini  se,  da  je  bilo 
toga  vrlo  mnogo,  sto  je  tre- 
balo  jos  urediti,  jar  je  spra- 
visce 13.  decembra  godine 
1826.  povjerilo  turopoljskom  podzupanu  Antunu  pi.  Zdencaju,  da 
se  pobrine  za  valjanoga  regestratora. '  4.  augusta  godine  1828. 
]M'edlo7,en  je  turopoljskom  spravis6u  kao  regestrator  podprisjednik 
Juraj   pi.    Briglevic.  Za  njegov  trud  obedala  mu  je  opcina  platiti   700 


Petar  pi.  Tomasic, 
potprisjednik  turopoljski,  potonji  vlastelj 
u  Zakanju,  koji  je  god.  1822.  uredjivao 

turopoljski  arkiv. 
Miniatura  u  bana  Nikole  pi.  Tomasica. 


'  IV.  437. 

"  Acta  congreg.  a.  1814.  fasc.  3(i'.l.  u  turop.  arkivu. 

•  Ibid.  fasc.  402.  a.   1822. 

'  Ibidem  a.  1826.  fasc.  22. 


120 

for.  Briglevic  je  iniao  puloziti  prisegu,  preuzeti  kljuc  ud  arkiva  i 
raditi  pod  nadzoroin  turopoljskoga  zupana.'  Briglevic.  se  odmah 
prihvatio  posla.  Nasao  je  veliki  nered.  Cvidjalo  se  je,  da  u  arkivu 
ne  ce  biti  tako  dugo  valjanoga  reda,  dok  ne  bude  ondje  namje- 
sten  stalni  registrator.  Evo  za  to  odredi  turopoljsko  spraviSde  13. 
novembra  godine  1828.,  clankom  VII.,  da  se  imade  namjestiti  stalni 
regestrator  arkiva,  koji  ce  ujedno  obnasati  sluzbu  podbiljeznika, 
Placa  mu  je  odredjena  20  for.  Xjegova  duznost  bijase  regestro- 
vati  ne  sanio  spravisna  pisma  (congregationaliaj,  vec  i  sudhena  i 
upravna  (iuridica  et  political.  I  vec  slijedpce  spravisce  3.  decenibra 
iste  godine  izabere  podbiljeznikom  i  regestratorom  arkiva  Nikolu 
Puca,  kojemu  odredi  nesto  visu  pkicu  nego  li  je  prije  receno,  najme 
50  for.  godisnjih.  Uz  regestrovanje  spisa  bio  je  novi  regestrator 
duzan  uciniti  sve  potrebne  otpravke  iz  spisa  arkiva,  kad  bude  ove 
trebalo.''^ 

Uredjujuci  Briglevic  arkiv,  naisao  je  na  mnoga  pisma,  koja  je 
drzao  vaznijima  od  onih,  koja  je  kao  akta  vec  registrovao.  On 
te  -spise  kao  » statute «  odabere  s  nakanom,  da  se  posebice  urede. 
Glede  ovih  »statuta«  odredilo  je  spravisce  turopoljsko  13.  aprila  god. 
1829.,  da  ih  ima  posebno  povjerenstvo  prouciti.'^  vSto  se  dalje  dogo- 
dilo  s  tim  statutima,  nije  zabiljezeno. 

Briglevi6  radio  je  vrlo  marljivo,  jer  je  ved  god.  1829.  na  spra- 
visdu  11.  jula  mogao  podnijeti  izvjestaj,  da  je  uredio  sve  stare  spise. 
Tom  prilikom  bijase  mu  kao  vjestaku  povjereno,  da  izradi  naputak 
za  regestratora.  Vec  i  prije  toga  clankom  XX.  spravisda  turopolj- 
skoga od  13.  aprila  iste  godine  odredjeno  je,  da  se  pomno  na 
to  pazi,  »da  se  svaki  spis,  koji  se  uzme  iz  ovoga  ili  onoga  pretinca, 
opet   onamo    u    isti    fascikul  i  pod    redni  broj   natrag  vjern  opolozis."* 

Od  toga  vremena  pomno  je  vodjena  uprava  arkiva,  u  koji  8u 
preneseni  i  spisi  iz  grada  Lukavca.  Tako  je  danas  u  Vel.  Gorici  u 
»gradu«  sve  na  okupu  .sto  je  bilo  opcinskih  spisa.  Danas  vodi  nadzor 
nad  arkivom  zupnik  velikogoriCki,  veleC.  gosp.  Fran  Peterca,  koji  si 
za  red  i  cuvanje  arkiva  stice  velike  zasluge.  —  A  kako  danasnji 
zupan  turopoljski,  presvj,  g.  dr.  Ljudevit  pi.  jusipovic,  cijelim  svojim 
bicem  radi  na  korist  pi.  opcine  Turopolja,  im.a  tem.eljite  nade,  da  ce 
i  turopoljski  arkiv  u  dogledno  vrijeme  biti  uredjen  prema  .svim  za- 
htjevima  moderne   arkivalne  znanosti. 

'  Ibidem  a.  1828. 

'  Ibidem  tasc.  41.  4.S.  a.  1828. 

Ibidem  a.    1829.  congreg.  IH.  apr.,  te  11.  jula,  ('I.  4.  i  6. 
*  Ibidem  tasc.  47.  a.  1829. 


121 

Zavrsu[uci  ovaj  clanak,  priopcit  cu  joste  ii  kratku  opis  danas- 
njega  stanja  turopoljskoga  arkiva.  Arkiv  turopoljski  danas  je  pohra- 
njen  u  maloj  presvodjenoj  sobici  tik  velike  dvoranc  u  velikogorickom 
turopoljskom  »gradu«,  gdje  se  nalaze  i  ostali  uredi  plem.  opdine 
turopoljske.  Arkiv  je  taracan,  imade  dva  prozora,  jedan  na  istocnoj, 
a  drugi  na  juznoj  strani.  Na  prozorima  su  cvrste  gvozdene  resetke, 
a  izvana  jake  gvozdene  kapke.  Stakki  unutarnjili  prozora  jos  su 
onako  izvorna  negdje  iz  XVIII.  vijeka,  sastavljena  od  samih  osmo- 
uglatih,  olovom  spojenih  stakalca.  Okviri  od  prozora  kao  i  vratnice 
su  od  kamena.  Vrata  su  gvozdena  i  zatvaraju  se  cvrstom  kljuCanicom 
i  dva  moderna  Wertheim-lokota. 

Stare,  neprakticne  police  sa  poznatim  malim  pretincnna  otstra- 
njene  su  na  moj  prijedlog  i  zamijenjene  novima  i  prikladnijima  igod. 
1904.).  Isprave  pohranjene  su  u  fasciklima  u  podobi  knjige,  koji 
su  sacinjeni  po  uzorku  onih,  kakove  imade  nas  zemaljski  arkiv  u 
Zagrebu. 

Isprave  i  spisi  razdijeljeni  su  u  slijedece  serije : 

1 .  P  r  i  V  i  1  e  g  i  a,  d  o  n  a  t  i  o  n  e  s  e  t  d  o  c  u  m  e  n  t  a.  Ova  serij a 
obuhva^a  najdragocijenije  isprave  turopoljske.  Tu  su  sva  privilegija 
i  sve  isprave,  koje  su  od  zamasnije  vaznosti  po  povijest  pl.  opcine 
Turopolja.  Ovu  seriju  sastavio  je  pisac  ovih  redaka  od  onih  isprava 
koje  se  do  godine  1904.  cuvase  u  blagajni  (privilegija,  sto  su  u 
popisu  od  god.  1748.J,  te  od  mnozine  drugih  isprava,  koje  su  bile 
neregistrovane  u  arkivu.  To  je  zbirka  pergamena  turopoljskih.  Po- 
cinja  godinom  1225.  (u  prepisu  od  g.  1466.1,  dok  najstariji  izvornik 
je  iz  godine  1228.,  a  seze  do  god.  1831.  (sajamski  privilegij  za  Vel. 
Goricu  i  Dubranec).  Iz  ove  serije  stampano  je  sve  do  god.  1560.  u 
mojim  »Poviesnim  spomenicima  Turopolja«,  a  od  kasnijih  godina  samo 
izbor.   Ova  serija  broji  oko    1000  isprava  i  nije  jos  registrovana. 

2.  Processus  et  politic  a  od  god.  1555.  dalje.  Medju 
ovima  ima  nekoliko  zapisnika  skupstina  ili  spravisca  (congregationes) 
turopoljskih  iz  XVI.  vijeka  (najstariji).  Do  god.  1560.  stampano  u 
moj  em  turop.  zborniku,  a  dalje  samo  izbor.    1   fasc. 

3.  Signaturae,  cambia,  adoption  ales  et  pignora, 
PoCinju  s  god.  1601.  To  su  spisi,  koji  sadrzavaju  razne  pravne  po- 
slove  sklapane  medju  Turopoljcima :  darovanja,  zamjene,  pobratim- 
stva,  zalogi  itd.  Broji   17  fasc, 

4.  C  o  n  g  r  e  g  a  t  i  o  n  a  1  i  a  ili  acta  p  u  b  1  i  c  o  -  p  o  1  i  t  i  c  a.  Po- 
cinja  god.  1606.  U  toj  seriji  sadrzani  su  zapisnici  turopoljskih  spra- 
vi.^ca  (congregationes  generates,  particulares,  conventiculae,  conventus) 
sa  svojim  prilozima.  Sadrzaje   vrlo  dragocijene  podatke  o    samoupravi 


122 

pi.  opciiie  Turopolja,  a  inui  i  inace  d()l">iih  data  za  povijest  r.asc  du- 
nioviiie.  IX)  }2,od.  1650.  priopceno  je  u  mom  turopoljskom  zborniku. 
Dalje  samo  izhor.  Broji  42  fascikula. 

5.  Processus.  Zhirka  parnica  turopoljskili.  I'ocinja  o-od.  1630 
Broji  37   fascikula. 

6.  (!  o  u  s  r  ip  tio  ue  s.  Zhirka  popisa.  Najstariji  popisi  su  iz 
polovine  XVI.  vijeka.  Tu  ima  popisa  plemica  i  kuca  turopoljskih,  koji 
su  sluzili  kao  podloga  za  poreze,  sto  ih  je  opcina  ili  sabor  nametnuo 
Turopoljcima ;  dalje  imade  popisa  plemica,  t.  zv.  >^Catalogi  nobilium«, 
koji  su  bili  ueke  ruke  maticom  turopoljskoga  plemstva.  Najvazniji  je 
tu  ovakav  »catalouus«  od  god.  1782.  Ima  jedan  jos  vrlo  lijepi,  pri- 
lozen  aktima  congregat.  god.  1782.  Napokon  ima  tu  i  popisa  vojnika 
turopoljskih,  koji  su  vojevali  u  uasljeduom,  sedamgodisnjem  ratu,  pak 
i  u  ustauku  protiv  Napoleonu.  Napokou  ima  tu  i  popisa  opiinske 
iuiovine  i  imovlne  pojedinih  Turopoljaca  minulih  vijekova.  Neke  tih 
popisa  uzeo  sam  u  moj   turopoljski  zbornik,  2  fascikula. 

7.  Tr  a  u  s  act  i  o  n  e  s,  co  mp  1  a  n  at  i  on  e  s  et  a  c  c  o  r  d  a  e. 
Zl^irka  nagoda  i  ugovora  turopoljskih.  Jedan  fascikul. 

8.  Acta  sedis  sp  anal  is.  Spisi  suda  zupanova.  jedan 
fascikul. 

9.  .\  c  t  a  i  u  r  i  d  i  c  a.  .Sudbeni  spisi.  Jedan  fascikul. 

10.  Acta  d  i  a  e  t  a  1  i  a.  Spisi  sabora  hrvatskoga  i  ugarskoga. 
Xckoliko    prepisa    starih    zapisnika    i    prepisa   artikula.  jedan  fascikul. 

11.  Acta  f  unda  ti  on  a  li  a  :  ecclesiarum  et  scholarum. 
.Spisi,  koji  se  odnose  na  zapise,  ucinjenc  turopoljskim  crkvama,  pak 
na  razvoj  skola  u  Turopolju.  Vrlo  zanimljivi  spisi  su  oui,  koji  se 
odnose  na  skolsku  zakladu  Franjevca  Koka  Petra  Smendrovicia  pod 
konac  XVIII.  vijeka.  Jedan  fascikul. 

12.  1  n  q  u  i  s  i  t  i  o  n  e  s    p  r  i  v  a  t  a  e.    Istrazni    spisi.   Iri  fascikula. 

13.  F  a  s  s  i  o  n  e  s    s  o  1  e  m  n  e  s.    Svecane    fasije.   Jedan    fascikul. 

14.  Maud  at  a  ban  alia.  Banski  nalozi.  To  je  jedna  od  vrlo 
zanimljivili  serija.  Tu  su  u  glavnom  spisi,  koji  se  odnose  na  vojne, 
u  kojima  su  vojevali  Turopoljci,  narocito  pod  izmak  XVII.  vijeka. 
Ciotovo  sve  priopcio  sam  u  mom  turop.  zborniku.    Jedan  fascikul. 

15.  -Acta  e  c  c  1  e  s  i  a  e  D  u  b  r  a  n  c  e  n  s  i  s.  Razni  spisi  (racuni ), 
sto  se  ticu  imetka  dubraneCke  crkve.  jedan  fascikul. 

16  Genealogiae.  Zhirka  rodoslovlja  plemickih  turopoljskih 
porodica.  Jedan  fascikul. 

17.  Literae  arm  ales.  Zhirka  izvornika  i  prijepisa  grbov- 
nica  (plemickih  listova).  Od  ()\ih  isticem  narocito  \-/.\'ovuu  grbovnicu, 
sto  jn   kralj    h'crdinand    1.    30.  jula   godine    1561.   izdao   plemenitim  jur 


123 


porodicama  Ladomer  de  Brisindvor  i  Krvariii  de  Royche  (Rovisce). 
Ta  grbovnica  je  radi  toga  tako  vazna,  jer  se  iijome  izricno  podijeljuje 
ugarsko  i  hrvatsko  (regnorum  nostrorum  Hungariae  et  Sclavoniae 
et  partium  eis  subiectaruni)  plemstvo.  Grbovnicu  tu  i  sliku  grba 
priopcio  sam  u  » Vitezovicu«,  mjesecniku  za  genealogiju  i  heralniku, 
god.  I.,  strana  55.  —  58.  Od  ostalih  grbovnica  ove  zbirke  spominjem 
one  za  porodicu  Vagic,  Sipusic,   Kramaic  itd.  Jedan  fascikul. 

19.   Dimensio  Josephina.  Spisi,  koji  se  odnose  na  izmjeru 
zemljista    za    cara    Josipa     II. 
I)va   fascikula 

20.  Acta  m  i  1  i  t  a  r  i  a,  i  n- 
s  u  r  r  e  c  t i o n a li a,  odnose  se 
na  vojnicke  prilike,  te  na  us- 
tanak  protiv  Franceza  (go 
dine  1796.— 181 4.).  Jedan  fas- 
cikul. 

21.  T  e  s  t  a  m  e  n  t  a.  Zbirka 
turopoljskih  oporuka  pocam 
od  XVII.  vijeka.  Za  kulturne 
]  I'ilikc  u  Turopolju  vazno  vrelo 
Dva  fascikula. 

22.  Acta  luci  Turopo- 
I  j  e  n  s  i  s  odnose  se  na  veliki 
lug  turopoljski  (sjeca,  zirovina 
i  t.   d.)  Jedan  fascikul. 

23.  Acta  d  i  V  i  s  i  o  n  a  1  i  a. 
Zbirka  di(^bnih  spisa  turopolj- 
skiii.  Vrlo  vazno  vrelo  za  ge- 
nealogiju turopoljskih  obitelji. 
Trideset  fascikula. 

24.  Ratio  nes.  Opcinski 
racuni  pocam  od  XVIII.  vijeka 
do  god.  1848.  Sesnaest  fas- 
cikula   namjestenih.    Ima  jos  za  kojih    deset    fascikula    nenamjestenih. 

25.  Notata  officiosa.  Zbirka  raznih  biljezaka,  sto  ih  tecajem 
vremena  ucinise  u  svojoj  sluzbi  organi  turop.  niagistrata.  Jedan  fascikul. 

26.  D  r  z  a  V  n  i  z  a  j  a  m.  Jedan  fascikul. 

27.  Mis  ce  lane  a.  Razni  spisi  XVIII.— XIX.   vijeka   (do  godinc 
1 848.),  neuredjeni.  Osam   fascikula. 

28.  Neuredjeni     i     nerazvrstani     spisi,     kojih     imade 
jedna    hrpa. 


Juraj  pi.  Briglevic, 

prisjednik  i  registrator  turopoljskog  arkiva 

godinc  1828. 

Slika  u  turop.     gradu-  u  Vcl.  Gorici. 


124 

()d   prolokola   nalaze   se   u  ai'kivu   ove   serije : 

A)  P  r  ()  t  o  c  o  1 1  a  f  a  s  s  i  o  n  u  m  ( )d  o-()d.  1 649.  iiapred.  Dvadeset 
i  tri  sveska. 

B)  Proto  cull  urn  b  ir  s  agio  rum,  zapisnik  globa  od  godine 
1829.  napred.  Jedan  svezak. 

Q  Protocollum  i  n  t  ab  u  1  a  t  i  o  n  u  m,  zapisnik  uknjizaba 
Jedan  svezak. 

D)  Protocollum  a c t o r  u  m  p  cj li  t i c o  - i  u  r  i d  i  c o  r  u m  1 650. 
do  1702.  Vrlo  vazan  protokol.  Sadrzaje  mnozinu  zapisnika  turopoljskih 
spravis6a  i  zapisiiike  turopoljskih  sudova  (sedes  iudiciaria).  Zapis- 
nike  spravisCa  od  god.  1650.  priopcio  sam  u  mom  turopoljskom 
zborniku.  Jedan    svezak. 

E)  Protocollum  actorum  politicorum.  Sastavni  dio 
spisa  spravisca  i  actorum  congregationalium).  Jedan  svezak. 

F)  Protocollum  qu ere  1  arum  verbalium  lusmene  par- 
nice).  Pet  svezaka. 

Veci  dio  spisa  arkiva  imade  i  svoja  kazala  (index).  Tako  imamo 
tonux  kazaia  : 

a)  Actorum  congregationalium  ili  politicorum,  spisa 
spravisca.  Tri  sveska. 

/?)  Actorum  di  v  is  ion  al  i  u  m,  actorum  iudicialium  et 
division  a  Hum,  diobnih  spisa.  Tri  sveska. 

/)   Actorum    r  e  v  i  s  i  o  n  u m  o  c  c  u  1 1  a  r  u  m.  Jedan  svezak. 

i))  P  r  o  c  e  s  s  u  u  m,    parnica,  Jedan  svezak. 

fi)  Sign  at  u  r  ar  um,  za  spise   pod   br.  3).  Tri  sveska. 

rj)   Actorum   p  o  1  i  t.  -  i  u  r  i  d.,  za   protokol   pod  D). 

Osim  ovih  ima  nekoliko  svezaka  manje  vaznih  protokola  novi- 
jega   vremena. 

Turopoljski  arkiv  mogao  bi  se  znatno  pro.siriti,  ako  uspije  ozi- 
votvorenje  ideje,  da  se  onaino  pohrane  svi  arkivi  pojedinih  sucija,  i 
kao  deposita  arkivi  pojedinih  porodica  turopoljskih,  Tako  bi  sadrzaj- 
arkiva  jos  jednom  tako  velik  nastao,  a  jamaCno  bi  se  mnogo  i  mnogo 
toga  spasilo  za  potomstvo,  sto  ce  inace  za  cijelo  propasti.  Dao  Bog 
da  se  to  izvede ! 

Danas  je  turopoljski  arkiv  upravo  ponos  plem.  opcine,  a  kako 
vidimo  i  zamjerno  vrelo  za  historicka  istra/.ivanja. 


Povijest  crkve  u  Turopolju. 


U  V  0  d. 


Prije  nego  prijedjem  na  povijest  pojedinili  zupa  plemenite  op- 
cine  Turopolja,  drzim,  da  mi  valja  nesto  napomenuti  o  razvoju  krs- 
canstva  u  ovim  stranama.  Ove  zupe  postoje  od  pamtivijeka,  pa  mozemo 
s  velikom  vjerojatnoscu  kazati,  da  je  bilo  u  danasnjem  Turopolju 
krscanskih  crkvi  vec  u  doba  stare  sisacke  biskupije.  Turopolje  lezi 
u  neposrednoj  blizini  grada  Si  ska,  nekadanje  Siscije  ili  Sege- 
stike.  Oviida  su  vodile  rimske  ceste.  U  danasnjem  Scitarjevu 
bila  je  rimska  naseobina  Andautonija,  negdje  oko  danasnjeg 
Lukavca  bila  je  po  svoj  prilici  rimska  naseobina  O  n  a  d  r  a  t  a,  na 
starom  groblju  u  Velikoj  Gorici  nadjeno  je  i  rimskih  predmeta.'  Sve 
to  dokazuje  nam,  da  je  Tnropolje  bilo  vec  u  rimsko  doba  naseljeno? 
a  krscanski  vjerovjesnici  iz  Siska  predobili  su  jamacno  i  nekadanje 
stanovnike  ovoga  kraja  za  Kristovu  vjeru. 

Sisak  bio  je  vec  za  doba  prvih  rimskih  careva  vrlo  znamenit 
grad,  srediSte  vojniCkih  i  javnih  cesta.  Zauze  ga  vec  Oktavijan' 
a  njegov  nasljednik,  car  Tiberij  ucvrsti  ga  sa  sviju  strana  i  ucini 
ga  stalnom  rimskom  posadom  za  gornju  Panoniju.  Od  sada  bio  je 
Sisak  sijelo  prefekta,  prozvana  Correctora  savske  Panonije  i  drugih 
visih  drzavnih  cinovnika.  Kada  je  u  Sisku  nastala  biskupija,  ne  da  se 
tacno  kazati,  no  mogao  bi  se  njezin  pocetak  staviti  u  drugi  ili  barem 
u  tredi  vijek  poslije  Krista.^  Sisacka  biskupija  pripadala  je  srijemskoj 
metropoliji  (u  Mitrovici),  koja  je  bila  utemeljena  vec  u  apostolsko 
doba.  Prvi  naime  biskup  u  Srijemu  bio  je  sv.  Andronik,  jedan 
izmedju  sedamdeset  Kristovih  ucenika ;  njega  i  sv.  apostol  Pavao 
srdacno  pozdravlja  kao  svoga  I'odjaka  u  poslanici  Rimljanima  (XVI. 
7. ).  Pod  tu  metropoliju  spadale  su  kasnije  osnovane  biskupije  u  C  i- 
balisu  (Vinkovcima),  u  Mursi  (Osijeku),  u  Petoviji  (Optuju), 
u  S  i  n  g  u  d  u  n  u    ( Biogradu),  u  M  a r  g  u  s  u  (Kulicu),  u  V  i  n i  m  a  c  i  j  u 

'  (il.  dr.  Viktor  Hoffilcr:  >Staro  «4rol)ljc  u  Velikoj  G()rici«,  n  »Vijesniku 
hrv.  arheoloskoga  drustva*.  Nove  serije  svcska  X,,  str.  120. 

-  Sravni  o  svem  tome  clanak  pok.  Ivana  Krst.  Tkalcica:  »Crta  o  bivsoj 
sisackoj  biskupiji*  u  >Katolickom  listuc  god.  1904.  br.  17.— 20. 


128 

(Kostolac  u  Srbijii  i  napokon  biskupija  u  Sisciji.  Kako  je  Sisak  bio 
jedan  od  najvaznijih  panonskih  gradova,  utemeljena  je  tu  biskupija  — 
ako  ne  prije,  —  a  to  onda,  kad  i  u  ovim  ostalim  graJovima.  Po  po- 
vjesnicaru  Laziju  biskupovau  je  vec  za  Decijeva  carevanja  ^^od. 
249.  u  Sisku  neki  Kastus.  Ali  najznamenitiji  sisacki  biskup  bio  je 
svakako  sv.  K  v  i  i"  i  n.  Ou  je  po  nmijenju  F'arlatijevu  zasio  oko  god. 
270.  sisaCku  biskupsku  stolicu  i  biskupovao  ondje  sve  do  progla- 
iSenja  krsdanskog  progonstva  za  careva  Dioklecijana  i  Maksi- 
mijana  it.  j.  od  23.  veljace  god.  303.  do  proljeca  god.  305.).  Za 
toga  progonstva  dade  ga  sisacki  prefekt  Maksim  uhvc.titi,  a  kako 
je  ostao  stalan  u  svojoj  vjeri,  posla  ga  u  Sabariju  (Suboticu) 
k  taniosnjem  prefektu  Amanciju,  da  se  ondje  na  smrt  sudi.  Tu 
ga  pogubise  dne  4.  lipnja,  po  svoj  prilici  god.  303.,  kako  Tkalcic 
dokazuje.  Privezase  mu  mlinski  kameu  o  vrat  i  bacise  ga  u  rijeku. 
Tako  umre  on  mucenickom    smrti. 

Sisak  je  bogat  raznim  rimskim  iskopinama,  ali  spomenika  iz 
starokrscanskog  doba  sacuvalo  nam  se  iz  Siska  razmjerno  dosta 
malo.  Medju  tim  spomenicima  je  najznamenitiji  Severilin  sarkofag, 
koji  po  Tkalcicu  potjece  iz  druge  pole  IV.  vijeka. '  Sad  se  nadgrobni 
spomenik  nalazi  u  zagrebackom  arkeoloskom  muzeju  na  akademskom 
trgu.  Natpis  na  spomeniku  glasi : 

HVIC  .  ARC.E  .  INEST  .  SEVE 
RILLA  .  FAM\'LA  .  XRI  .  OV.E  . 
VIXIT  .  CVM  .  VIRO  .  NOVEM  . 
CONTINVIS  .  AXNIS  .  CVIVS  . 
POST  .  OBITUM  .  MARCELLIANVS  .  SE 
DEM  .  HANC  .  VIDETVR  .  CONLOCASSE. 

MARITUS. 

Nije  nam  poznato,  tko  je  naslijedio  sv.  Kvirina  na  biskupskoj 
stolici.  Poznat  nam  je  tekar  iz  god.  343.  biskup  Marko.  U  to  su 
vrijeme  prestali  progoni,  koje  je  crkva  podnosila  gotovo  tri  stotine 
godina  sad  vi§e,  sad  manje,  a  ipak  se  uz  to  sve  vise  sirila  i  raspro- 
stranjivala.  Nadosao  je  pogibeljniji  neprijatelj  od  poganskih  careva  i 
upravitelja  —  u  crkvi  samoj  poCele  se  radjati  razne  krive  nauke, 
medju  kojima  je  bila  najpogubnija  ona  Arijeva.  Arije  je  naime  na- 
uCavao,  da  vSin  nije  istobitan  i  consubstantialis)  s  Ocem,  te  je  bio 
radi  toga  osudjen  na  crkvenom  saboru  u  Niceji  (god,  325.).  Usprkos 

'  U  svojoj  pripovijcsti :  »Severila  ili  slika  iz  progonstva  krscanah  u 
Siskuc  stavio  je  Tkalcic  Severilu  nanijurice  u  dol^a  biskupovanja  Kvirinova 
u  Sisku. 


129 

to^a  stekla  je  njegova  nauka  miiogo  pristasa,  pa  i  u  nasiin  stra- 
nama.  Najzilaviji  privr^enici  te  krive  nauke  bili  su  Valens,  biskup 
mursijski    i    Ursacije,    biskup    singidunski,    dok    su  uz  pravu  vjeru 


« 

>j 

CT) 

E 

CJ 

M 

• 

c 

o 

rd 

<u 

Jai 

pristajali  Euterije,  metropolita  srijemski,  Marko,  biskup  sisacki  i 
Aprijan,  biskup  emonski  (Ljubljana).  Razvila  se  dugotrajna  borba.' 
r  Srijemu  drzane  su  tri   sinode   (god.    351.,    357.   i   358.)    ali    na    ni- 

'  Vise  o  torn  vidi  M.  Pavic :    »Aiijanslvo  i  kiscanstvu   u    Panoniji«  (Za- 
gieb  \HH',).)  i  J.  Bosen<lorfer :  »Citice  iz  slavon.  povijesti<   sti.  43.-57. 


130 

jednoj  nije  se  mogao  postidi  sporazuniak  niti  niedju  samim  Arijev- 
cima,  a  kamo  li  s  pravovjernom  naukom.  Tek  smrciu  cara  Kon- 
stancija  (god.  361.),  odu^evljenog-  pristaSe  i  zaStitnika  Arijeve 
nauke,  stvar  je  po  pravovjerne  krs6ane  krenula  na  bolje.  God.  369. 
sazva  papa  Da  mas  u  Rimu  sinodu,  koja  je  biskupe  Valensa  i  Ur- 
sacija  izopcila  i  lisila  ih  njihovih  biskupskih  stolica.  No  prepirke  su 
trajale  i  nadalje  sve  do  sinode  u  Oglaju,  kojoj  su  god.  381.  prisii- 
stvovali  pored  sv.  A  m  b  r  o  z  i  j  a  i  novi  srijemski  metropolita  A  n  e  m  i  j 
sa  sisackim  biskupom  Kon  st  an  c  ij  e  m.  Na  toj  sinodi  bili  su  Ari- 
jevci,  narocitb  panonsko-srijemski,  konacno  osudjeni  i  izopdeni. 

U  to  vrijeme  pada  tako  zvana  seoba  naroda,  kojom  se  miiogo 
toga  promijenilo.  Prirodni  put  s  istoka  prema  zapadu  vodio  je  kroz 
nase  straiie.  Navalili  su  silni  narodi  sa  slabom  prosvjetom,  zatrli  su 
s  vece  strane  tragove  rimske  kulture  te  i  krscanstvu  u  nasim  stra- 
nama  zadali  teski  udarac.  Donju  Panoniju  zaposjeli  su  germanski 
Vandali,  a  gornju  zapadni  Goti.  Iza  njih  nasrnuli  su  divlji  Huni, 
zatim  istocni  Goti,  Longobardi,  dok  najzad  ne  provalise  Avari  ili 
Obri,  koji  su  god.  581.  zauzeli  cvjetni  nekoc  Srijem,  iz  kojega  je  iselio 
posljednji  srijemski  metropolita  Sebastijan. 

Ne  zna  se,  sto  se  za  seobe  raznih  naroda  dogadjalo  sa  bisku- 
pijom  sisackom.  Znamo  jedino  to,  da  prvim  padom  Srijema  god.  441., 
ako  i  nije  propala,  to  je  bila  barem  odcijepljena  od  bivse  svoje  sri- 
jemske  metropolije.  Ona  je  nato  prionula  uz  solinsku  metropoliju  ili 
uz  dalmatinsku  crkvenu  provinciju.  To  nam  potvrdjuju  zakljucci  so- 
linskih  sabora :  onog  od  god.  530.,  koji  je  potpisao  biskup  sisacki 
Ivan  i  onog  od  god.  532.,  na  kojem  se  spominje  i  sisacki  biskup 
Konstantin.  Sva  je  prilika,  da  je  u  Sisku  poslije  Konstantina 
biskupovao  jo§  koji  biskup  sve  do  polovice  VII.  vijeka.  Tekar  do- 
laskom  Hrvata  u  danasnju  njihovu  postojbinu  i  za  njihova  ratovanja 
sa  divljim  Obrima  nestalo  je  posvema  te  biskupije. 

Kad  su  Hrvati  naselili  Dalmaciju  i  Panoniju,  stajahu  oni  pod 
vlastitim  svojim  knezovima  sve  do  svrsetka  VIII.  vijeka.  Tada  su 
oni  postali  susjedi  zapadnog  carstva  pod  Karlom  Veliki  m, 
avarske  drzave  u  dana§njoj  Ugarskoj  i  bizantinskog  carstva.  Kad 
je  Karlo  Veliki  godine  799.  razorio  avarsku  drzavu,  pripade  mu 
i  posavska  Hrvatska,  te  postade  sastavnim  dijelom  franaCke  drzave. 
Valja  priznati,  da  je  franacka  vlada  nastojala  i  oko  §irenja  krScan- 
stva  medju  Savom  i  Dravom,  ali  te^ko  da  je  bilo  u  torn  velika  us- 
pjeha.  Vjeru  je  navijestalo  ovdje  svedenstvo  solnogradske  metropo- 
lije, a  mo^da  i  oglajskog  patrijarkata.  Smetalo  je  jamaCno  pravom 
uspjehu  neznanje  hrvatskog  jezika,  a  i  franacka  okrutnost.  Hrvatima 


131 

je  ved  dozlogrdilo  franaCko  gospodstvo,  spremio  se  pokret,  kojemu 
se  stavio  na  Celo  knez  posavske  Hrvatske  Lj  u  t  o  v  i  t.  Makar  taj 
pokret  nije  uspio,  ipak  je  znatno  oslabio  franaCku  premoc.  Dalma- 
^inska  se  Hrvatska  ve6  god.  852.  otresla  franackog  pokroviteljstva  i 
izruCila  se  zastiti  bizantinskog  dvora.  A  u  uzoj  Hrvatskoj  Ljutovidov 
nasljednik  Ratimir,  a  iza  njega  Mutimii-  (god.  873.),  samo  jos 
po  imenu  priznavahu  franaCko  pokroviteljstvo,  odrekavsi  se  ujedno 
vlasti  metropolije  solnogradske. 

U  to  vrijeme  zapocese  svoje  blagotvorno  djelovanje  sv.  bra6a 
Girilo  i  Metodije.  I  nasa  domovina  imala  je  od  njihova  rada 
koristi.  Papa  Hadrijan  je  naime  na  zamolbu  panonskoga  kneza 
Kocela  uskrisio  srijemsku  metropoliju,  davsi  joj  za  duhovnu  glavu 
sv.  Metodija.  Po  savjetu  pape  Ivana  VIII.  pristao  je  uz  tu  metro- 
poliju  i  posavski  knez  Mutimir,  stolujuci  u  Sisku.  Time  se  neka- 
danja  sisacka  biskupija  opet  vratila  pod  srijemsku  metropoliju,  u 
kojoj  se  sad  slovenski  liturgisalo.  Posavska  Hrvatska  ostade  pod  pa- 
nonskom  metropolijom  jos  za  Mutimirova  nasljednika  Br  as  lava, 
ali  ne  za  dugo.  God.  907.  dolaskom  Madjara  propade  sasvijem  pa- 
nonska  metropolija,  a  posavskoj  Hrvatskoj  ne  preosta  drugo,  nego 
vratiti  se  ponovno  pod  solinsko-spljetsku  metropoliju,  t.  j.  pod  dal- 
matinsku  crkvu. 

Jos  se  uvijek  mislilo  na  uskrisenje  sisacke  biskupije.  Na  spljet- 
skom  crkvenom  saboru  god.  926.  dokinuta  bi  ninska  biskupija,  taj 
najCvrsci  bedem  slovjenskog  bogosluzja.  Grguru  ninskomu,  tomu 
neustrasivom  boriocu  za  slovjensko  bogosluzje,  budu  na  izbor  stav- 
Ijene  tri  davno  vec  neposjednute  biskupije :  skradinska,  sisacka  i 
duvnajska,  jer  da  su  napuCene  i  obiluju  svedenstvom  i  narodom. 
Tako  je  htio  spljetski  sabor  opet  ozivjeti  staru  sisacku  biskupiju 
Posto  je  imao  tu  postati  biskupom  Grgur  ninski,  bit  6e,  da  je  na 
teritoriju  nekadanje  sisacke  biskupije  postojalo  slovjensko  bogosluzje. 
No  papa  Lav  VI.,  potvrdivsi  god.  928.  zakljucke  spljetskog  sabora 
odredi  Grguru  skradinsku  stolicu.  Sisacka  biskupija  ostade  nepopu- 
njena  sve  do  god.  1093.,  kad  ju  uskrisi  kralj  Ladislav,  ali  u  zagre- 
backoj  biskupiji.  Prvi  zagrebaCki  biskup  D  u  h  dovede  sa  sobom  kao 
vjerovjesnike  svedenike  iz  zaladske  i  somodjske  zupanije.  Upravo  te 
zupanije  saCinjavahu  nekada  jezgru  Kocelove  knezevine,  u  kojoj  je 
vladao  slovjenski  bogosluzni  jezik,  pa  je  vjerojatno,  da  su  ti  sve- 
denici  i  u  novo  utemeljenoj  biskupiji  zagrebackoj  obavljali  bogosluzje 
na  slovjenskom  jeziku. 

To  je  kratak  prijegled  razvoja  krsc3anstva  u  nasim  stranama 
sve  do  ut«meljenja  zagrebaiSke  biskupije.  Od  tog  vremena  imamo  ve6 


132 

vise  i  siguniijih  podataka  za  puvijest  nase  hiskupije  i  pojediniii  zupa. 
Za  sisacku  biskupiju  su  nam  ti  podatci  vrk)  nedostatni,  a  isto  tako 
lie  znamo,  koji  je  bio  opsejj"  te  biskupije.  Toliko  niozemo  biti  sigunii, 
da  je  i  danasnje  Turopolje,  koje  je  tako  blizu  Siska,  pripadalo  toj 
biskupiji,  a  mozda  su  u  torn  kraju  \ec  u  rinisko  doba  nastale  prve 
crkve.  Ako  i  nemanio  za  Ui  ivrdnju  pisnienih  svjedocanstva,  mogli 
bismo  to  zakljucivati  po  za^titnicinia  pojedinih  crkvi,  koji  su,  kako 
kaze  dr.  Josip  Giuden,'  xazan  izvor  za  povijest.  Po  tim  zastitni- 
cima  (patronima)  zakljuCujemo,  kada  se  pocelo  .•^tovanje  ovog  ili  onog 
sveca  i  kako  se  sirilo,  a  obratno  niozemo  takodjer  bareni  s  velikom 
vjerojatnosti  prosuditi  starost  doticnih  crkvi.  Tako  se  n.  pr.  vrlo  rano 
pocelo  stovanje  sv.  Jurja.  Sv.  Juraj  bio  je  rimski  vojnik,  koji  je  pod 
Dioklecijanom  umro  mucenickom  smrti.  Taj  junak,  kojeg-  je  crkva 
postavila  na  zrtvenike,  vrlo  je  godio  ratobornini  Rimljanima,  pa  je 
domalo  istisnuo  poganskog  boga  Marta.  Rimski  vojnici  voljeli  su  ga 
imati  na  svojim  zastavama  i  bojnim  znakovima.  I  kod  nas  su  po 
mnogim  krajevima  boravile  rimske  legije  i  bill  nastanjeni  veterani. 
Zato  su  nastale,  kako  kaze  dr.  Josip  Gruden,-  vec  tijekom  IV.  sto- 
Ijeca  po  rimskini  kolonijama.  niunicipijama  i  tvrdjama  crkve  sv.  Jurja. 
Najstariji  takav  sponienik  iz  toga  doba  u  nasim  stranama,  koliko  se 
znade,  jest  zupna  crk\a  u  Optuju.  Tu  je  car  K  oust  an  tin  poklo- 
nio  god.  313.  krscanima  Herkulov  hram,  koji  su  oni  obratili  u  svoju 
crkvu  i  posxetili  sv.  lurju.  Mnogo  je  crkvi  i  na.soj  nadbiskupiji  posve- 
6eno  sv.  jurju  :  21  zupna  crkva  i  jo.s  vise  podruiSnih  kapela.  Dakako 
bilo  bi  smijcsno  dokazivati,  da  su  sve  te  crkve  iz  onog  doba,  ali  je 
svakako  znacajno,  da  su  bile  u  saniom  Turopolju  u  uzem  smislu,  i  to 
vrlo  blizu  jedna  od  druge,  dvije  /upne  crkve  posve(^ene  sv.  Jurju,  i  to 
ona  u  Odri  i  ona  u  Starini  C  i  c  a  m  a.  Ako  uzmemo  blizinu  grada 
Siska  i  naseobine  .Andautonije  iS^irarjevai,  ne  cini  se  tako  nevjero- 
jatno,  da  bi  uvi  patrociniji  mogli  imati  svoj  zacetak  vec  u  rinisko 
doba.  I  u  samom  Sditarjevu  slavi  se  kao  crkveni  zastitnik  s  v.  Mar- 
tin, koji  imade  u  nadbiskupiji  sebi  u  cast  posvecenih  13  zupnili 
crk\  i.  Mnoge  od  njih  postale  su  dakako  u  vrijeme  bozjackog  reda 
(teinplara),  koji  je  jako  sirio  stmanje  tog  sveca  (rodio  se  god.  316. 
u  .Sabariji  —  Sobotici  u  Panoniji  i  bio  kasnije  tourskim  biskupom). 
Sv.  Martina  uzeli  su  stovati  odmab  poslije  njegove  smrti,  pa  je  vrlo 
vjerojatno,  da  se  vec  u  oikj  vrijeme  poceo  stovati  u  Andautoniji,  oso- 

'  •  Cesccnje  sv.  Martina,  skola,  na  Sluvcnskcin,-  (11.  Voilitelj  v  liouo- 
slovnih  vcdah'^  god.  1900.  sir.  53. 

^  >>«'ajstarejsi  cerkvcni  patroni  na  Slovcnsk^-iu*.  ('A.  ^Voditclj  v  l)og()- 
slovnih  vedah<  yod.  1901.  str.  61. 


133 

Hilo  jer  je  bio  rodjeni  ranoiiac.  I  ostale  crkvc  u  'rurojiolju  iniaju 
stiire  pati'ocinije.  Bl.  Djevici  M  a  r  i  j  i  (uaipriie  se  slavilo  ITzasasce 
bl.  Djevice  Marije)  posvecene  su  dvije :  u  Vclikoj  Gorici  i  u  V^iko- 
vini,  s  V.  Petru,  koji  se  takodjer  vrb  rano  stovao,  posvecena  jc  bila 
crkva  u  turopoljskoj  Petrovini,  a  sv.  Ivanu  Krstiteljii,  koji  se  je 
slavio  kao  zastitnik  krsnih  crkvi  i  baptisterija,  podignutih  najvise 
blizu  rijeka,  posvecena  je  crkva  u  vSusjednim  Novim  Cic^ama.  Stovanje 
s  V'.  Katarine  (Dubrancij  prosirilo  se  tekar  preko  krizarskih  vojna 
s  istoka  na  zapad. 

Naveo  sam  sve  to,  ne  mozda  da  dokazem,  da  su  crkve  u  I'u- 
ropolju  (danasnje  jamacno  ne,  nego  one,  koje  su  prije  njih  bile  u 
pojedinim  mjestima)  iz  rimskog  vremena,  nego  da  su  vrlo  stare,  pa 
In  se  moglo  barem  za  koju  od  njih  nagadjati,  da  postoji  jos  od  vre- 
mena stare   sisacke  biskupije.  Zelim  sada,  da  opisem  pojedine  crkve.' 

'  Gradju  za  povijest  turopoljskih  iu\>a.  crpao  sum  najvise  iz  raznih  za- 
pisiiika  kanonickih  vizita,  sto  se  cuvaju  u  arkivu  nadbiskupske  pisarne,  zatim 
z  zupnih  matica  i  knjiga  spomenica  pojedinih  zupa;  druge  izvore  poimence 
navadjam. 


Crkvena  desetma. 


a^^  vcearemi  pciiivalu  kralfa  fcnnovina  i  desetimi  knnaka.  Kad  ]e 
srod  1201  •-•  ^  -  ■•  •  Hru  rjtgrgbfjckrtjga.  bisbipa  Dommfka 
^^cvn5.o  c  ■  ^  -Jie  scire  po:^ede,    viarovao   je  ttjedn- 

bbskupu.  szi^rebttckom.  t  nj^s^vkn  naz^ednicinia.  na  biskizp^Doj  stolici 
S'  knnaiEi.  5tD  no    se   pobirala  za  kra^   - 

0»f  3u^  vx«nj2ia.  ucnroii  sii  zagrebacki  bisknpt  po  TttrofW^^ 
fcii  viesecmt  kmii£>  toiii  i  ^>trTTT:ttc:t  To  podavarge  sastcjaiD  je  pcsm^ 
ST.;  «u  imafi.  knnke  ragod  4  pa&ce 

b_ ^      _: ^  ^   pa  redan  ofajied  S  ^eoeru. 

Fod  tmr  ^anamcmut  22  d^elo'  iniiH"  ae  nEsanmevati  abiaa.  A'*fftriie. 
adtoisnu  bi^up^m.  .fet*^-  Slrn.  imaifiuhu.  oggrf  kTmio.  aijesE  bSSt  dascii 
iavuii  TTttrttnTv^  iaiis^  3jr  kaiL  "~  ■  •  ":  vise  2*1  iscn^  rxux^x.  aa  od 
ivaks-  i^iave  ^^^o.  ^ain  zxsnarj^  loka.  pake  ^n  3i  ^ajme  Kvac 

sttofui-  Vn-rt.  nnrrrt  st  ML  podavittL  iicsexnii.  IsDC!  oku  xmsuL  SL  i  tnrc- 
3\  :~    iaiie  i  iesedte^    Ti^ive    bijafhii    ifacip-   poc 

S5^,^..v  _-«^-L.  -V     ji  T "~  ~  ~     "    ~    iaTxxrtr  '^i^dtiimi.   o«fr»»Hwi-  i^xc- 

3iin.  -T  -imi.  ■-  ixre  :   Eireriiard  Aiea  li  joi^ukj. 

-rTunn.-  X    IVamcu,   awcttcdio.    nalasDzs.    Tredveiig'Tfrgfrnit    ks- 

-i?m:mnr:.;.    .^^  ^S:  -aod  ammiii  iir^&DsiL  3e:  ^^Hllh^  a  ave  scare:   >iJaicazc 


imr  ji  Tnrono^cr  mesa.  scBmcxme   piaratr    .xesenm    zj.- 

^2:-  ,  .     .  THSf^ne-  ".trfnmnT-    Iz.  Dofata^^  .me  ^ 

:ssicsiinra.  I.29S-.  incEmi  ^e  'Tiskiitr  voi  viSzar  ziakis^  :ia  Tji-iyufics.  - 

-  -  -^-   is.  scTOTT    rii/'insr  ^f.fp-  gsMfi^rzqa    fe^tt^.tntf  Z2sr=- 


— IfiL 


135 

zaprijeti  im  se  izopcenjem,  te  je  ovlastio  sve  svecienicke  i  zupnike  po 
Turopolju,  da  to  izopienje  provedu,  cim  im  sa  strane  kaptola  za  to 
stigne  nalogJ 

Nemamo  vijesti  o  uspjehu  toga  naloga,  ali  se  moze  predmije- 
vati,  da  su  se  Turopoljci  pokorili,  Ali  kad  je  na  biskupsku  stolicu 
zasjeo  Ivan  Alben  brait  pokojnoga  Eberharda  x\lbena,  znali  su  Tu- 
ropoljci u  njega  ishoditi  pisma,  kojima  im  jezajamcio,  da  nijesu  duzni 
placati  desetinu  kaptolu.  Kad  su  na  to  za  cijelo  obustavili  podavanje 
desetine  kaptolu,  iznio  je  kaptol  pred  biskupa  gore  spomenuti  nalog 
biskupa  Eberharda.  To  je  sklonulo  biskupa  Ivana,  da  je  1.  septembra 
god.  1432.  u  Dubravi  izdao  nalog  na  Turopoljce,  da  imadu  sve  ko- 
like  desetine  podavati  kaptolu.  Ujedno  je  potvrdio  zagrebackomu 
kaptolu  recenu  povelju  Eberhardovu  u  cijelosti."'^ 

To  je  opet  Turopoljce  prisililo  na  podavanje  desetine.  Kaptol  je 
znao  to  svoje  pravo  dobro  cuvati,  te  je  pace  i  u  isprave,  koje  je 
sastavljao  i  izdav^ao  glede  posjeda  turopoljskih,  umetavao  opasku,  da 
desetine  koli  kaptola,  toli  i  crkve  zagrebacke  ostanu  nedirnute  (de- 
cimis  nostris  et  ecclesie  nostre  semper  salvis  rernanentibus).^  Unatoc 
svemu  tomu  opet  su  Turopoljci  poceli  kaptolu  uskracivati  desetinu, 
tako  da  je  ban  Friderik  Celjski  1.  juna  god.  1453.,  potvrdivsi  gornju 
listinu  biskupa  Ivana,  nalozio  zagrebackom  zupanu  Gjuri  Farkasevu 
iz  Obreza,  njegovim  podzupanima  i  sucima  plemica  zupanije  zagre- 
backe, te  Erhardu  Hohenwarteru,  kapetanu  medvedgradskomu,  Seboldu 
(Majaru)  kapetanu  grada  na  Gricu  u  Zagrebu  i  stupnickomu  kastelanu 
Smoliku,  da  prisile  Turopoljce  na  placanje  desetine.  To  isto  ucini  go- 
tovo  doslovnom  poveljom  i  ban  Ulrik  Celjski  24.  augusta  god.  1453. 
Oba  bana  to  ucinise  ne  samo  kao  bani,  ve6  i  kao  stitnici  i  bra- 
nitelji  zagrebacke  crkve  (tutor  et  advocatus  ecclesie  Zagrabiensis). 
Ovu  povelju  bana  Ulrika  Celjskoga  potvrdi  26.  aprila  god.  1456.  i 
sam  kralj  Ladislav  u  Budimu  na  molbu  zagrebackih  kanonika  Mark- 
varda  arcidjakona  vrboveckoga  i  kanonika  cuvara  te  Klementa  Gor- 
janskoga.* 

Iz  polovine  XV.  vijeka  (g.  1459.)  sacuvao  nam  se  jedan  popis 
desetine,  sto  ju  podavahu  Turopoljci  zagrebackom  kaptolu.  Iz  ovog 
popisa  vidimo,  da  se  desetina  u  Turopolju  podavala  od  zita  i  vina. 
Desetina  vina  mjerila  se  na  kable,  a  zita  na  kupove  (capecia).  Tu- 
ropoljski    vinogradi    bill   su  tada  u  Jelkovoj   Gorici,  Draskovdolu,  Ve- 

'  I.  149.-150. 

^  I.  235. 

'  I.  301.,  334.,  417.,  419.,  II.  543.,  III.  130.,  131.,  297. 

*  I.  307.,  309.,  363. 


136 

snici,  BiKlecdolu,  Svelicdolu,  Novakinia,  KostanjeNcu,  Mozocanju,  Per- 
sinom  vrhu  (danas  Persinovaci,  Markusevoin  vrhu  i  Markusevacj, 
Dragonoscu,  Rodmancu,  Dubrancu,  Ciustilnici,  Jerebicu,  \'ukomeri(iu, 
Bukovcaku  i  Lucilnici.  Kako  vidimo,  gotovo  svi  vinogradi  bijahu  u  \'r- 
hovliu,  a  uslije.d  toga  bila  je  tu  vilo  neznatna  liesetina  zita,  doCim 
ie  u  Polju  podavana  iskljucivo  zitiia  desetiiia  koje  u  naravi,  koje 
u  vrijednosti  novca.  ^ 

Odnosaj  izniedju  I'uropoliaca  i  kaptola  zagrebackoga  doskora  se 
poremeti  poradi  desetine.  Turopuljci  najme  ustvrdise,  da  nijesu  duzni 
podavati  desetinu  kaptolu,  jer  su  plemici,  i  tako  uskratise  podavanje 
natrag  od  20  godina.  Procienitelji  i  svjedoci  Ivan,  altarista  sv.  Jero- 
nima,  Klement,  rektor  hospitala  sv.  Marije  na  Gricu,  Mihalj,  sin  Jurja 
iz  Dobrekuce,  Petar,  sin  Mihalj  a  Bildpergera  iz  Tifera  i  Jakob,  sin 
Pavla  Zagrepcana,  ustanovise,  da  je  kaptol  kroz  to  20  godina  torn 
uskratom  desetine  trpio  stetu  od    10.000   for. 

Tako  dodje  god.  1466.  do  ozbiljna  sukoba  izmedju  kaptola  i 
Turopoljaca.  U  taj  cas  bijase  \'inando,  opat  zagrebackih  Cistercita,  po 
crkvenom  saboru  bazilejskom  naimenovani  cuvar  prava  i  dobara  kap- 
tola i  crkve  zagrebacke.  Kaptol  podize  tuzbu  protiv  Turopoljaca : 
Antuna  Trupcaka,  Dimitra  Petrusica  i  sinova  Jurja  Supana,  Tomseka 
Zelcida  iz  Ceha,  Gala  kovaca,  Lucije  i  Kate  udove  Gjure  Dobranica, 
Andrije,  Benka,  Fabijana,  Verceka,  Pavla  Gerdenica,  Zuze  iz  Jere- 
bica,  Trupka  Petriniia,  Andrije  iz  Lukavca,  Baltazara,  Dimitrija  i 
Pavla  Krikavica,  Valenta  Domjankovica  iz  Luzja,  Petra  Mihalida,  Ivana 
Volarica  i  Grgura  Antunova  iz  Luza  i  ostalih,  koji  uskratise  desetinu. 
Pred  opata  Vinanda  iznesen  je  taj  spor  na  sudu  28.  j una  god.  1466. 
Turopoljce  zastupase  Gal  iz  Velikog  Lukavca.  Posto  je  sindik  kap- 
tola razlozio  stvar,  dokazujuci,  da  su  Turopoljci  duzni  podavati  dese- 
tinu vina  i  zita  te  od  svega,  od  cesa  se  desetina  podaje,  zamolio  je 
taj  duhovni  sud,  da  se  Turopoljci  prisile  na  to  podavanje.  Nato  je 
zastupnik  Turopoljaca  izjavio,  da  'I'uropoljci  kao  plemici  niti  su  ob- 
vezani,  niti  ho6e  podavati  kaptolu  desetinu,  nu  voljni  su  davati  ju  od 
svojih  knietova.  Nato  je  zastupnik  kaptola  izjavio,  da  tu  nema  go- 
vora  o  desetini  knietova,  vec  o  desetini  Turopoljaca,  koji  su  duzni 
podavati  glasom  poveija  kralja  Matije  i  Ladislava,  zagrebackih  bi- 
skupa  Ivana  i  Eberharda  te  knezova  (^eljskih.  Tom  zgodom  predo- 
cio  je  gore  spomenute  isprave,  na  sto  je  zastupnik  Turopoljaca  za- 
molio, da  se  ta  pravda  iznese  pred  kralja.    Opat  Vinando  odredi   sli- 

'  39U.-395. 


137 

jedece    rnciste    iia     15.   dan,     puzvavsi    'I'liropoljcc,    da    svoje     Ivrdnje 
dokazu  pismima. 

Nije  nam  zabiljezeno,  jesu  li  Tuiopoljci  iia  ureceno  roCiste  dosli, 
i  kako  su  svoje  pravo  dokazivali.  Cini  se  po  sveniu,  da  nijesu  ni 
dosli  na  rociste.  Zato  je  opat  \'inando  po/.vao  Turopoljce  na  dan 
18.  jula  u  cistercitski  saniostan  u  Zagrebu,  da  dodju  pred  njega,  i 
da  saslusaju  konacnu  osudu  u  toj  parnici.  1  taj  poziv  bio  je  bez  us- 
pjeha,  jer  se  Turopoljci  ne  pokazase  u  Zagrebu.  Sad  ih  opet  konacno 
pozove  o  vecernji  31.  jula  pred  sebe,  da  cuju  i  vide,  koliko  duguju 
kaptolu  na  duznoj  desetini  i  na  parbenim  troskovima,  posto  je  bila 
osuda  —  da  su  duzni  kaptolu  dav^ati  desetinu  —  pravomocna  na 
temelju  ogluhe  na  poziv  za  18.  jula.  I  ovaj  put  se  Turopoljci  oglu- 
Si§e,  na  sto  je  sindik  kaptola  na  vratima  stolne  crkve  zagrebaCke 
proglasio  Turopoljce  duznima  nositi  parbene  troskove,  i  da  padaju  pod 
ovrhu.  Steta  je  ustanovljena  na  600,  troskovi  na   14  for. 

Posto  je  duhovni  sud,  kojemu  je  predsjedao  opat  Vinando,  vidio, 
da  Turopoljci  ostaju  kod  uskrate  desetine,  sastao  se  opet  2.  augusta 
u  civStercitskom  samostanu  sv.  Marije  u  Zagrebu.  Tu  je  izdano  pismo 
na  biskupe  i  svecenstvo,  te  svjetovne  velikase  i  oblasti,  kojim  se 
javlja,  da  su  Turopoljci,  ako  iza  prve  opomene  ustraju  tri  dana  u 
neposluhu  prema  osudi  Vinandovoj,  stavljeni  pod  crkveni  interdikt;^ 
ako  budu  unatoc  tomu  daljna  tri  dana  ostali  nepokorni,  bit  ce  izop- 
ceni  iz  crkve. "^ 

Sada  nam  je  jasno,  zasto  su  Turopoljci  vac  22.  augusta  g.  1466. 
imenovali  vise  svojih  zastupnika,  koji  ce  ih  zastupati  pred  crkve- 
nim  i  svjetovnim  sudom.^  Kako  se  cini,  spremahu  se  na  daljnju 
parnicu  protiv  kaptola. 

Turopoljci  nijesu  popustili,  oni  ostadose  kod  svoga,  da  kao  plemici 
ne  placaju  desetinu.  Cini  se,  da  je  kaptol  medjutim  cekao,  po.^to 
je  tekar  slijedece  godine  1467.  polovinom  korizrae  stavio  na  turo- 
poljske  crkve  interdikt,  uslijed  cesa  je  mnogo  umrlih  turopoljskih 
plemica  za  to  vrijeme  pokopano  izvan  groblja.  Turopoljci  se  obrati<;e 
na  podbana  Ladislava  Hermanova  Grebengradskoga,  koji  je  u  cetvrtak 
prije  Duhova  dosao  pred  zagrebacke  kanonike  te  ih  pozvao,  da  imadu 
svoje  zahtjeve  glede  desetine  dokazati,  posto  Turopoljci  kao  plemi^ii 
nijesu  duzni  placati  desetinu,  docim  su  voljni  ovu  davati  od  svojih 
kmetova;  podban  pozove  kaptol,  da  to  iznese  pred  svjetovni  sud.   Nato 


'  Zatvore  im  se  crkve  i  uskrate  crkveni  ohredi. 
'■i  I.  437—454. 
'  1.  454.-7. 


13S 

ne  odgovori  kaptol  ni  bijele  ni  erne.  O  torn  je  izdao  podban  Turo- 
poljcima  posebni  spis.* 

Interdikt  stavljen  na  Turopolje  vrlo  su  teSko  podnasali  Turo- 
poljci.  To  je  neke  sklonulo,  da  su  se  i  pokorili.  Tako  je  dosao  (1467.) 
pred  kaptol  Valentin  Blazekovid  i  Ivan  JakopoviC  te  Pavao  Stefoid  iz 
Ce§ke  Obrezi  pristojaliSta  grada  Lukavca,  te  su  u  svoje  ime  i  svih 
stanovnika  istoga  sela  izjavili,  da  su  pripravni  unapred  podavati  cr- 
kvenu  desetinu,  kako  je  ona  onomadne  uredjena  sa  strane  biskupa  i 
hrvatskih  stali§a  i  da  su  pripravni  za  zadnje  dvije  godine,  §to  uskra- 
tise  desetinu,  dati  naknadu.^ 

Turopoljci  potuzise  se  ujedno  i  kralju  Matiji.  Ovaj  upravi  iz 
Kolosvara  30.  septembra  god.  1467.  pismo  na  zagrebaCki  kaptol,  u 
kojem  mu  spocituje,  da  nepravedno  ubire  desetinu  od  Turopoljaca, 
pace,  da  to  cini  skroz  inace,  nego  li  je  o  torn  odredjeno  bilo  u  Bu- 
dimu.  Nalaze  mu  ostro,  da  se  ne  usudi  ubirati  desetinu  od  Turopo- 
ljaca, sto  vrijedja  njihovu  plemidku  slobodu  a  da  se  drzi  tocno  osude 
ve6  u  torn  izrecene.^  Kako  se  cini,  ve6  je  u  torn  izrecena  bila  kraljev- 
ska  presuda,  koja  nam  ali  nije  poznata. 

Cini  se,  da  je  tini  kraljevskim  pismom  dovrsena  kobna  pravda 
izmedju  kaptola  i  Turopolja,  i  da  su  luiapred  Turopoljci  samo  od 
svojih  kmetova  podavali  desetinu.  To  nam  je  prilicno  jasno  iz  popisa 
crkvene  desetine  god.  1501.,  1503.,  i  1538.,  u  kojima  nalazimo  upi- 
sana  imena  gotovo  samih  neplemida,  a  sto  je  imena  ono  nekoliko 
turopoljskih  plemidkih  u  tom  popisu,  mogude  je,  da  su  to  samo  slicna 
imena  neplemica  ili  su  doista  neki  plemi6i  drzali  gorna  trsja,  od  kojih 
se  podavala  desetina.  U  to  doba  podavala  se  u  Turopolju  desetina 
zita,  vina,  pcela  i  kolja.'*  Ova  se  desetina  podavala  u  novcu.  Desetinu 
ubirali  su  za  kaptol  turopuljski  zupnici  i  posebni  punomo6nici.  Tako 
je  god.  1538.  ovu  ubirao  Fabijan  zupnik  sv.  Kate  (Dubranec)  i  Vrban 
sudac  Berislavidev.  Zupnik  Fabijan  ubrao  je  bio  2  for.  40  denara 
manje  1  beC,  zupnik  Ilija  8  for.  kapelan  Marko  43  denara  i  1  beC, 
docim  je  sudac  Vrban  utjeranu  desetinu  u  iznosu  od  65  denara 
svu  zapio.'' 

*  II.  2. 

*  II.  9.-  10. 
'  II.  8. 

*  II.  180.-202.,  212.— 223.,  III.  43.-66 

*  Til.  67. 


Ziipa  Dubranci. 


Nesto  0  imenu  zupe. 

Zupa  Dubranci  dolazi  u  povjesti  pod  raznim  imenima.  U  po- 
pisu  zupa  od  god.  1334.  zove  se  jednostavno  po  zastitnici  zupne 
crkve  »ecclesia  sancte  Katherine«.  Tako  ima  takodjer  i  popis 
od  god.  1501.'  Vec  god.  1455.  spominje  se  »villa  Dobranczy«, 
pa  se  navodi  odsele  to  ime  u  raznim  oblicima :  »Dobrancz,  D  o- 
branecz,  Dobrancz  Zenth  Kathalyn,  Dobranowcz,  Do- 
brawcz«.  Nekoji  hoce  da  to  ime  potjece  od  plemica  Dob  ran  a, 
koji  se  spominje  ved  god.  1357.  Njegove  sinove  Ivka  i  Ivsu  te  Petra 
kaptol  je  zagrebacki  u  cetvrtak  poslije  nedjelje  »Laetare«  uveo  u 
neke  posjede.'^  Drugi  izvadjaju  ime  od  rijeCi  dobrava,  dubrava, 
sto  ima  takodjer  temelja,  osobito  ako  uzmemo,  da  je  zupa  bogata 
sumama  i  dubravama. 

U  zapisniku  vizite  kanonicke  od  god.  1622.  liaze  se,  da  je  zupa 
sv.  Katarine  utemeljena  »in  Draganosch«^  (jos  se  i  danas  zove 
jedno  selo  u  zupi  Dragozec),  dok  se  god.  1634.  kaze  «in  Do- 
brancz alias  Draganos«.  Arcidjakon  Ljudevit  Vukoslavic  na- 
zivlje  god.  1668.  zupu  »Verhovje  seu  Dobranczy«.  U  zupi 
dubraneckoj  ima  naime  osam  plemickih  opciina,  koje  se  zovu  skupnim 
imenom  Vrhovlje.  Citava  se  zupa  dize  ponad  turopoljske  ravnice, 
na  malim  vrhovima,  odakle  joj  i  ime.  Ravnicani  plemidi  zovu  i 
danas  plemide  u  dubraneckoj    zupi :    Vrhovci,    Vrhovcani.*    Do 

'  Gl.  dr.  Fr.  Racki:  »Popis  zupa  zagrebacke  biskupije  1.S34.  i  1501.  go- 
dine*,  str   210. 

^  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*.  sv. 
I.,  str.  73. 

'  I  u  zupi  Norsicevo  selo  nalazi  se  jos  danas  selo  Dragonos. 

*  N.  pr.  u  odranskoj  zupi  cude  se  i  danas  onomu,  koji  bi  se  ienio  iz 
dubranecke  2upe :  »Kaj  bus  Vrhovcicu  zel?«  —  toboze  oni  bi  imali  biti  manje 
pametni  radi  toga  sto  zivu  u  osamljenim  krajevima  1  udaljeni  su  od  dru- 
gog  svijeta. 


140 

j/t)i.l.  1880.  spadala  je  /.upa  ptnl  crkvcni  kolar  pukupski,  a  Ic  je  ;j;o- 
dine  zajediKi  sa  zupom  Kravarsko  prip'ijena  crkvenom  kotani  od- 
ransknm.' 

Zupna  crkva  sv.  Katarine  u  Vrhovju. 

Nekadanja  zupna  crkva  sv.  Katarine  u  Vrhovju  stajala  je  kraj 
sadanje  ceste  na  najvisem  hrdu  izmedju  Bukovcaka  i  Dubranaca.  Da- 
nas  je  citav  onaj  huiiiak  zarasten  raznim  drvecem  i  {rrmljem,  pa  se 
jedva  jos  i  poznaju  temelji,  gdje  se  dizala  ta  crkva.  Znamenita  je  ta 
crkva  zato,  sto  je  citavo  gorsko  turopoljsko  okruzje  dobilo  po  njoj 
svoje  ime.  Nazivalo  se  naune :  »Castrum  nob  ilium  in  m  on  ti- 
ll 11  s  S.  C  a  t  h  a  r  i  n  a  e  « . 

Crkva  sv.  Katarine  sponiinje  se  vec  u  zboruiku  I  v  a  n  a,  arci- 
djakona  gorickoga  od  god.  1334,,  kako  san;  vec  napomenuo.  (jodine 
1456.  saznajemo,  da  je  ta  crkva  posjedovala  vinograd.  Iz  god.  1459. 
sacuvao  nam  se  popis  sela,  koja  su  spadala  pod  tu  zupu,  a  to  su 
bila :  Kostanewcz,  Mozechana,  Persinov  Vrih,  Markusev  \'rih  (Mar- 
kusevec),  Dragonoschy,  Rodmanch}',  Dobranch}',  Guztinicha,  Jarebich}', 
W'ukomerich}',  Bukowschaky  i  Luchilnica,'  Kako  vidimo,  bio  je  zupi 
gotovo  isti  opseg,  koji  je  i  danas. 

Najstariji  opis  zupne  crkve  sv.  Katarine  sacuvala  nam  je  vizita 
arcidjakona  Benedikta  Vinkovica  od  god.  1622.  On  je  doSao 
u  srijedu  p>oslije  Cvjetnice  u  zupu,  pa  tu  po  obicaju  odsluzio  sv.  misu, 
propovijedao  i  oba\io  kanonicku  vizitaciju.  Dastu  ne  sniijemo  misliti, 
da  je  ta  crkva  bila  prvobitna  zupna  crkva.  Kao  vecina  ostalih  crkvi, 
bila  je  i  ona  drvena,  a  zato  nijc  mogla  stajati  rccimo  300  godina 
(od  god.  1334.),  vec  su  zupljani,  kad  je  crkva  postala  trosna^  sagra- 
dili  drugu,  novu.  Mozda  je  bila  crkva,  sto  ju  je  nasao  \'inkovic,  po- 
dignuta  pocetkom  XVII.  jer  se  u  viziti  sponiinje,  da  ju  je  posvetio 
l">iskup  Simun  Bratulic  (1603. — 1611.)  Pnsvetilo  slavilo  se  na  blagdan 
sv.  Marije  Magdalene.  ( !rkva  jc  bila  dobro  uzdrzana  i  pokrivena,  ali 
kako  nije  imala  zupnika,  to  u  njoj  nijc  bilo  pravoga  reda  i  cistoce. 
U  crkvi  bila  su  tri  drvena  zrtvenika,  od  kojili  je  bio  posveden  sanio 
veliki.  U  crkvi  naravski  nije  bilo  svctotajstva,  niti  se  je  moglo  pri- 
stojno  cuvati.  Kako  je  bila  crkva  zapustena,   svjedoci  to,  da  je  imala 

'  Gl.  ()(lhik;i  nailliiskupsko!^  iluhoviiog  stola  od  l(i.  svibnja  god.  IHHO. 
Ijroj   2279. 

'  Regcstrum  do  decimis  vini  et  milii  in  Campo  Zagrabiensi,  capitulo 
Zagral)icnsi  provenicntihus  et  so]utis«.  R.  r^aszowski  :  >Povjrsni  si)onit'nici 
plt:m.  opcinr    ruri)i)()]ja«,  sv.  I.  sir.   3911— 3i)."). 


141 


samo  jedan  pulomljeni  kalez  i  jedno  inisno  odijelo.  Nije  bilo  niti  kr- 
stionice,  niti  ispovijedaonice,  niti  sv.  ulja,  a  nijesu  se  vodile  niti  ma- 
tice.  Crkva  nije  imala  nikakovih  dohodaka,  vec  se  uzdrzavala  brigom 
crkvenih  starjesina,  poboznini  darovima  i  rasporezom  medju  zuplja- 
nima.  Imala  je  doduse  vrt,  oranice  i  livade,  koje  je  uzivao  zupnik^ 
dok  o-a  je  zupa  imala.  On  je  dobivao  od  zupljana  i  zitno  i  vinsko 
lukno.  No  sad  sn  bill  svi  ti  posjedi  zapu.^teni  i  zara.steni  trnjem  i 
grmljem. 

Ai'cidjakon  Benko  Vinkovic  pozvao  je  crkvene  starjesine,  da  mu 
podastru  crkvene  racune,  no  oni  toga  nijesu    ucinili,    prem    ih    je  on 


Bin/uljak,  na'jkojrm  je  iic-kor  stajaUi  crkva  sv.  KaU-._u  Dul)iancima. 

dosta  na  to  silio.  Izgovarali  su  se,  da  je  obicaj  (moris  esse  et  con- 
suetudinis),  da  se  jedino  zupanu  i  plemenitoj  opcini  turopoljskoj  po- 
lazu  crkveni  racuni.  Arcidjakon  je  napomenuo,  da  ih  valja  prisiliti, 
da  iskazu  crkvene  racune.  Nekoji  su  zupljani  pripovijedali,  da  je  crkva 
dobivala  vinsku  desetinu  od  nekojih  o-omjaka  u  Kostanjevcu  i  Prsi- 
novcu,  no  ta  je  desetina  dokinuta  poslije  turskih  provala  (post  dis- 
turbia).  Drugi  su  tvrdili,  da  su  davali  zupniku  vino  u  ime  luknaj 
a  ne  u  ime  desetine.  Arcidjakon  je  odredio,  da  se  ima  ta  stvar  is- 
traziti. 

Mozemo  misliti,  da  su  po  crkvu  u  ono  burno  doba  nastala  tuzna 
vremena.  Bila  je  ninogo  godina  bez  zupnika,  pa  nije  bilo  nikoga,  da 
se  stara  za  niezinu  korist.   Iz  vizite  od   god.    1630.  razabiremo,  da  je 


142 

nestao  jedini  misal,  5to  ga  je  crkva  posjedovala.  Za  crkveno  zvono  su 
nekoji  tvrdili,  da  je  kod  sv.  Jakova  u  Mahidnom,  a  drugi,  da  je  u 
iMekugju.  Bit  6e,  da  je  zvono  kriomice  netko  prodao,  pa  je  arcidjakon 
Martin  Bog- dan  nalozio  crkvenim  starjeSinama,  da  ispitaju,  tko  je 
to  uCinio.  —  I  god.  1634.  nije  jos  crkva  imala  zupnika.  Arcidjakonu 
Martini!  Bogdanu  pripovijedali  su  zupljani  Petar  i  Matej  Kos, 
da  je  kod  nekog  Blaza  Korenike  30  kabala  crkvenog  vina  i  nekoji 
pobozni  zapisi. 

God.  1642.  nalazimo  ipak  u  Dubrancima  zupnika  Jurja  Dra- 
govida,  no  taj  se,  cini  se,  nije  mnogo  brinuo  za  zupnu  crkvu.  Cesto 
je  cilao  mise  u  kuiama  pojedinih  zupljana  bez  dozvole  biskupa,  a  i 
na  nedjelje  i  blagdane  je  ces6e  citao  misu  u  zupnom  dvoru,  nego  u 
zupnoj  crkvi.  On  je  pace  u  jednoj  sobi  zupnog  dvora  nedostojnim 
nacinom  i  ne  pod  kljucem  drzao  u  jednom  kalezu  Svetotajstvo.  Ne- 
prilika  je  bila  vei  onda,  sto  je  bila  zupna  crkva  tako  udaljena  od 
zupnog  dvora,  koji  su  bas  onda  na  novo  sagradili.  No  ipak  je  zupna 
crkva  bas  u  to  vrijeme  temeljito  popravljena.  Na  zapadnoj  strani  su 
ju  prosirili,  postavili  nove  temelje  i  svu  povisili.  U  crkvi  su  bila  dva 
zrtvenika :  veliki  s  tri  slike  i  pokrajni  sa  slikom  sv.  Jurja.  Oko  crkve 
bilo  je  groblje  slabo  ogradjeno.  Sad  je  crkva  imala  ve6  dva  kaleza, 
tri  misna  odijela,  druge  potrebite  stvari  i  ruho  te  dva  zvona.  Crkva 
je  prekrivena  tekar  god.  1652.  Taj  je  posao  obavio  kao  i  u  Velikoj 
Gorici  neki  Nikola  vStancevid  iz  zupe  Starih  Cica.  Plemenita  op6ina 
turopoljska  dozvolila  mu  je  za  taj  trud  i  posao,  da  smije  svoje  svinje 
pasti  u  Bunskom  lugu,  a  osim  toga,  da  smije  kako  on  tako  i  nje- 
govi  nasljednici  uzeti,  kad  bi  stogod  za  sebe  gradili,  potrebito  drvo 
iz  zajednicke  sume'. 

Nesto  vise  o  zupnoj  crkvi  sv.  Katarine  saznajemo  iz  vizite  ka- 
nonicke,  sto  ju  je  dne  14.  prosinca  god.  1668.  obavljao  u  Dubran- 
cima arcidjakon  Ljudevit  Vukoslavid.  Crkva  je  bila  sva  drvena 
i  imala  po  ondaSnjem  obicaju  slikani  strop  (tabulat).  Nije  bila  bas  pro- 
strana,  imala  je  malu  sakristiju  i  drveni  zvonik  bez  zvona;  natkri- 
vena  je  bila  dobro ;  u  njoj  su  bila  dva  zrtvenika.  Veliki  podignut  je 
bio  u  cast  sv.  Katarine,  djevice  i  mudenice.  Na  njem  je  bilo  i 
svetohraniste,  no  Svetotajstvo  se  nije  u  njem  Cuvalo,  jer  je  bila  crkva 
na  samo6i  i  odviSe  udaljena  od  zupnog  dvora.  Na  juznoj  strani  crkve 
na  strani  epistole  bio  je  zrtvenik  b  1.  Dj.  Marije.  U  crkvi  je  bila 
propovijedaonica  i  kor,  a  spominje  se  i  nebo  (coeluni  pro  festo  Corpo- 


'  Gl.  E.  Laszovvsky:    n-Povjesni  spomenici  plem.  opcinc    Tuiopolja*,   sv 
IV.  str.  143. 


143 

ris  Christi),  valjda  velika  rijetkost  u  ono  vrijeme.  Imala  je  dvoja 
vrata  i  tri  prozora.  Groblje  oko  crkve  bilo  je  dobro  ogradjeno. 

God.  1678.  spominje  se  i  predvorje,  a  u  zvoniku  je  sad  bilo  i 
zvono.  Uz  to  se  te  godine  istice  prvi  put  na  groblju  kapelica  sv. 
Marije  Magdalene,  u  kojoj  se  sluzilo  u  vrijeme  prostenja.  Za 
crkvu  se  u  toj  viziti  izrijekom  kaze,  da  je  bila  u  Vrhovju,  a  ka- 
pela  snjezne  Majke  bozje  bila  je  u  D  u  b  r  a  n  c  i  m  a.  Crkva  je  imala  i 
klijet  i  nesto  vinskog  posudja.  Racmii  zupne  crkve  vodili  se  zajedno 
s  racunima  kapele  bl.  Dj.  Marije.  God.  1688,  trebao  je  crkveni  krov 
popravka,  a  i  groblje  je  trebalo  ograditi,  §to  je  i  ucinjeno  bilo  go- 
dine   1690. 

Crkva  sv.  Katarine  bila  je,  kako  izvjescuje  vizita  arcidjakona 
Simona  Jude  Zidi6a  od  god.  1695.,  dugoljasta  i  vrlo  uska.  Na 
velikom  zrtveniku  bio  je  izmedju  kipova  sv.  Helene  i  sv.  Marije  Magda- 
lene kip  sv.  Katarine.  U  drugom  predjelu  bio  je  u  sredini  kip  za- 
losne  Majke  bozje  s  mrtvim  Isusom  u  krilu.  Sa  strane  bili  su  kipovi 
sv.  Ivana  Krst.  i  Ivana  Evangj. ;  na  vrhu  opet  bila  je  slika  sv.  Troj- 
stva.  Sva  je  prilika,  da  je  taj  zrtvenik  bio  prilicno  velik.  Na  pokraj- 
nom  zrtveniku  bila  je  slika  Majke  bozje  te  kipovi  sv.  Barbare  i  sv. 
Katarine. 

Cini  se,  da  su  k  a  p  e  I  i  c  i  s  v.  Marije  Magdalene,  koja  se 
spominje  god.  1678.,  promijenili  naslov.  God.  1692  zove  se  ona  ka- 
pelica sv.  V  i  d  a.  Arcidjakon  ju  je  nasao  u  vrlo  slabom  stanju,  pa 
je  zabranio,  da  se  u  njoj  sluzi  misa,  dok  ju  ne  poprave.  No  kape- 
lica nije  bila  niti  dojduce  godine,  radi  nemarnosti  zupljana,  poprav- 
Ijena,  te  je  i  nadalje  ostala  pod  interdiktom.  Ali  arcidjakon  Mijo 
Simunic  morao  je  god.  1698.  zabraniti  sluzenje  mise  i  u  zupnoj 
crkvi.  Krov  joj  je  bio  tako  slab,  da  je  kisa  promakala  u  crkvu,  a  i 
groblje  oko  crkve  nije  bilo  ogradjeno.  Do  god.  1701.  ipak  su  crkvu 
iz  nova  prekrili,  no  groblje  bilo  je  i  nadalje  neogradjeno,  God.  1712, 
su  pako  crkvu  iznutra  novim  daskama  obili.  O  kapelici  sv.  Vida  nema 
vise  spomena  u  kasnijim  vizitama. 

Shvatljivo  je,  sto  je  bila  davna  zelja  zupljana  i  zupnika,  da  sc 
dosadanja  kapela  snjezne  Majke  bozje  u  Dubrancima  podigne  u  zupnu 
crkvu,  a  da  nekadanja  zupna  crkva  sv.  Katarine  u  Vrhovju  postane 
njezinom  kapelom.  Crkva  sv.  Katarine  stajala  je  nad  vinogradima  i 
kraj  sume  u  samoci,  daleko  od  sela  i  od  zupnog  dvora,  pa  je  bio 
Ijudima  za  kisovitog  vremena  i  u  zimsko  doba  doista  te^ak  pristup 
do  nje,  Radi  toga  se  nije  u  njoj  nikada  cuvalo  Svetotajstvo  i  sveto 
ulje.  Kad  je  god,  1714.  doSlo  do  toga,  da  sagrade  u  Dubrancima 
novu  crkvu  (quae  in  actuali  constructionjs  invenitur),  po  sebi  se  rodila 


144 

zupljanima  zelja,  da  im  bude  tn  odsele  zupiia  crkva.  1  doista  arci- 
djakon  Xikula  13  e  d  e  k  o  v  i  c  u  svojoj  viziti  od  20.  lipnja  <y.  1714. 
nazivlje  tu  crkvu,  niakar  i  nije  bila  jog  dogotovljena,  zupnom  {vi- 
sitavi  Ecclesiam  Parochialem  B.  W  M.  in  Dubrancz  fundataiti),  crkvu 
sv.  Katarine  naprotiv  zove  kapelom  icapeila  8.  Catharinae  prius  Pa- 
rochialisi.  Te  je  godine  bila  crkva  sv.  Katarine  dobro  sa<5uvana.  Go- 
dine  1726.  bila  je  ona  ne§to  popravljena  i  njezine  stijene  ukra^ene 
slikama.  |er  te  slike  nijesu  bile  potrebne,  imao  ih  je  platiti  neki  Mi- 
hanovic.  Crkva  je  imala  onda  6  ren.  for.  gotovine,  14  kabaia  vina, 
25  vagana  zita,  kravu  i  vise  teleta  kod  nekog  Luke  Radenica.  Go- 
dine  1740.  saznajemo,  da  je  crkva  imala  vinograd  Breg  u  Bukov- 
scaku  na  5  kopaca,  klijet  i  zitnicu  u  Dragonoscu.  Te  se  godine  na- 
lazio  u  crkvi  samo  veliki  zrtvenik.  Krov  je  imala  nov,  a  u  zvoniku 
iiad  glavnini  ulazom  visjelo  je  zvono  tesko  1  centu.  Bit  ce,  da  su 
crkveni  starjesine  dobro  gospodarili,  jer  je  crkva  imala  god.  1746- 
387  ren.  for.  gotovine  i  vise  toga  na  dugu.  U  crkvi  se  sluzilo  sva- 
koga  nijeseca  jedanput,  na  blagdan  sv.  Katarine  i  na  nedjelju  po- 
slije  blagdana  ?v.  Marije  Magdalene.  Svaki  put  dobivao  je  zupnik  za 
objed  sedam  gro§i.  God.  1749.  na  tamosnjem  groblju  nije  se  vise 
nitko  ukapao.  God.  1768.  bilo  je  to  groblje  vec  posve  zarasteno,  pa 
je  arcidjakon  Tranjo  Pop  o  vie  zapovjedio  zupljaninia,  da  crkvu 
ograde. 

Poslije  vizite  od  god.  1759.  podignuta  su  dodnse  u  crkvi  dva 
mala  pokrajna  zrtvenika  s  v.  Petra  ma  sirani  epistole)  i  s  v.  Stje- 
p  a  n  a,  prvog  mucenika  ina  strani  evangjeljai,  no  ipak  se  i.e  da  ta- 
jiti,  da  se  crkva  sve  vi.se  i  vise  zapustala  i  zaboravljala.  \'ec  g.  1759- 
trebalo  bi  crkvu  temeljito  popraviti  kako  na  krovu,  tako  u  sakristiji 
i  crkvenoj  ladji,  ali  se  nije  icinilo  nista.  God.  1762.  obecali  su  do- 
duse  crkveni  starjesine,  da  ce  napraviti  novu  sakristiju,  jer  se  je 
stara  htjela  poru.siti.  jos  je  god.  1768.  bio  krov  poderan,  a  crkva  se 
od  starine  vec  nagnula  na  jednu  stranu.  Sad  se  vise  nije  sluzilo  ovdje 
svakog  mjeseca  jedanput,  \e6  na  Stefanjc,  na  drugi  dan  Uskrsa  i 
Duhova,  na  Matijino,  na  Miholje  i  na  Katarinino. 

Zalosno  je  bilo  stanje  te  crkvc  god.  1799.,  kako  nam  ga  opi- 
sao  arcidjakon  Ignjat  Zupancic.  Za  crkvu  —  bila  je  dugaCka 
5  hvati,  a  2  i  pol  hvata  Siroka,  —  bilo  se  bojati^  da  6e  se  poru.siti 
ipraesentissimani  ruinani  spirans).  Zvonik  na  procelju  vec  se  jako 
nagnuo,  pa  bi  se  mogao  za  vremena  sluzbe  bozje  pornsiti.  Crkveni 
kor,  koji  je  bio  slikan,  zapreniao  je  veci  dio  crkve,  vec  je  sasvim 
troSan,  a  slikani  strop  crvotoc  sasvim  izjela.  Stara,  slikana  propovijc- 
daonica   Itila  je   slomljena.    N'cliki   zrtvenik    bio    jc   vec   prastar,    jedino 


145 

pt)krajni  zrtvenici  sv.  Petra  i  sv.  vStjepana  bill  su  ]o$  dobri  i  ureseni 
lijepim  slikama.  Crkva  je  imala  lijep  imutak.  Crkveni  starjesiiia  Ma- 
tija  Havidid  iskazao  je  157  for.  37  novc.  gotovine,  od  proSle  godine 
ostalo  mu  je  jos  172  for.  58  novc.,  a  na  dugu  je  bilo  1382  for.  39 
novc.  Crkva  bi  se  prema  tomu  mogla  popraviti,  ali  zupljani  nijesvi 
imali  volje  za  to,  pa  je  arcidjakon  za  uvijek  zabranio,  da  se  u  njoj 
misa  sluzi  (parpetuo  interdicto  dictam  capellam  subjectij.  Crkva  se  od 
dana  do  dana  sve  vise  raspadala,  dok  je  nijesu  god.  1820.  porusili. 
Gradju,  koliko  je  bila  jos  za  porabu,  kupio  je  neki  Pavle£i6  i  od  nje 
napravio  staju,  a  crkveni  imutak,  koji  je  iznosio  do  2000  for.,  priklo- 
pio  se  imutku  zupne  crkve.'  U  viziti  od  god.  1824.  ta  se  crkva  vise 
niti  ne  spominje. 

Covjeka  obuzimaju  cudnovata  cuvstva,  kad  dodje  na  brijeg 
sv.  Katarine,  pa  se  sjeti  nekadanje  crkve,  u  kojoj  se  nekada  utjecali 
zupljani  dubranecki  u  svojim  nevoljama:  »locus  enim,  in  quo  stas 
terra  sancta  est«.^  Ondje  snivaju  takodjer  toliki  na  bivsem  groblju 
san  pravednika.  Bilo  bi  za  to  shodno,  da  se  ondje  na  uspomenu  bivse 
crkve  sagradi  mala  kapelic?.  s  kipom  sv.  Katarine.  Tocka  je  prekrasna, 
a  sad,  kad  je  sagradjena  onuda  lijepa  nova  cesta,  umorni  bi  putnik 
rado  ondje  popostao,  te  digao  u  onoj  lijepoj  bozjoj  prirodi  svoje  srce 
k  Bogu. 

Zupna  crkva  snjezne  Majke  bozje  u  Dubrancima. 

Zapisnici  kanonickih  vizita  od  god.  1622.,  1630.,  1634.  i  1642. 
ne  spominju  u  dubraneckoj  zupi  druge  crkve  ili  kapele,  osim  tadanje 
zupne  crkve  sv.  Katarine  u  Vrhovju.  Tekar  oko  god.  1650. 
sagradili  su  zupljani  u'  Dubrancima  nedaleko  zupnog  dvora  malu 
drvenu  kapelu  Majke  bozje.  To  je  bila  valjda  domaca  kapela  zup- 
nikova.  Njemu  je  bilo  neprilicno,  da  ide  u  zimi  ili  po  ruznom  vre- 
menu  sluziti  u  udaljenu  zupnu  crkvu,  u  kojoj  se  bas  radi  udaljenosti 
i  sto  je  bila  na  samodi,  nije  moglo  cuvati  Svetotajstvo.  Prvi  puta  je 
ta  kapela  opisana  u  viziti  arcidjakona  Ljudevita  Vukoslavica 
od  14.  prosinca  god.  1668.  Kapela  bila  je  u  Dubrancima  (in  Do- 
branczi) ;  bila  je  malena,  no  radi  udobnosti  naroda,  da  moze  prisu- 
stvovati  sluzbi  bozjoj,  prigradili  su  joj  nedavno  prostrano  predvorje 
(porticum  novam),  na  kojem  je  bio  zvonik  sa  zvonom.  U  kapeli  je 
bio  malen    zrtvenik,    uresen    slikama    Majke  bozje,  a  na  njem  je  bio 

*  U  sadanjoj  zupnoj  crkvi  nalazi  se  takodjer  pacifikale,  koji  jc  bio  nekad 
svojina  crkve  sv.  Katarine,  kako  svjedoci  natpis  na  njemu :  »haic  Crix  est 
Sancte  Catarine  in  Virhovie  Anno  Domini  1718.« 

'  Liber  Exodi,  3.,  5. 

10 


146 

drveni  pozlacSeni  kip  bl  Dj.  Marije  s  Isusom  u  narudaju.  Cini  se,  da 
je  ved  onda  zavladalo  medju  narodom  veliko  stovanje  spram  te  ka- 
pelice,  jer  je  ona  iniala  22  velike,  a  50  manjih  svijeCa,  dvije  velike 
slike  u  okvirima,  janji6a  bozjih  (relikvijara)  razne  vrste  20  i  40 
raznovrsnih  rucnika,  sto  je  sigurno  kapela  dobila  na  dar.  Kapela 
imala  je  i  dostatno  crkvenog  posudja  (tri  srebrna  kaleza  i  pokaz- 
nicu),  pa  i  odijela  (cetiri  svilene  kazule,  12  misnih  kosulja  i  t.  d.) 
Mora  da  su  se  vet  onda  obavljale  u  kapeli  razne  zupnicke  funkcije, 
jer  su  u  njoj  bila  dva  misala  i  rituale,  dok  je  zupna  crkva  imala 
samo  jedan  misal. 

God.  1678.  saznajemo,  da  se  u  kapeli  cuvalo  Svetotajstvo  u 
starom  svetohranistu  bez  kljuca  i  bez  dostojne  cistode,  pa  je  bila 
pogibao,  da  ga  zlobni  Ijudi  ne  ukradu  u  praznovjerne  svrhe  (peri- 
culum  est,  ne  venerabile  in  res  magicas  perversi  homines  suffurentur). 
Svetotajstvo  nosilo  se  k  bolesnicima  u  ciboriju,  koji  nije  bio  dostatno 
cist.  U  kapeli  bila  su  pohranjena  i  sv.  ulja.  Strop  u  kapeli  bio  je 
rkrasen  slikama  raznih  svetaca,  a  u  predvorju  bio  je  nacinjen  na 
seljacku.  U  zvoniku  bila  su  sad  ve6  dva  zvona.  Osim  velikog  zrtve- 
nika  nalazila  se  u  predvorju  jos  dva  zrtvenika :  Navjestenja  bl.  Dj. 
Marije  na  strani  epistole  i  sv.  Barbare  na  strani  evangjelja.  Jos  je 
bio  na  strani  epistole  uza  stijenu  kip  Majke  bozje.  Za  kapelu  se  ved 
sad  moze  kazati,  da  je  bila  dosta  imudna.  Neka  gospodja  Pluscak 
ostavila  joj  je  vinograd  Bukovcak  na  8  kopaca  i  klijet;  drugu  klijet 
imala  je  kod  zupnog  dvora,  a  treda  je  bila  do  kapele.  Imala  je  devet 
bacava,  bedanj,  preSu  te  dva  hambara.  Posjedovala  je  dvije  kucice 
s  vrtovima  i  oranicama,  lijepu  svotu  novaca,  mnogo  vina,  zita  i  soli 
—  sve  to  na  dugu  kod  zupljana.  Da  je  kapela  u  kratko  vrijeme 
doSla  do  tolikog  imutka,  mozemo  pripisati  samo  tomu,  sto  je  narod 
gajio  veliku  poboznost  prema  bla^enoj  Gospi,  te  obilno  darivao  ka- 
pelu. Spominje  se,  da  je  bilo  i  groblje  oko  kapele. 

Oko  god.  1688.,  kada  se  prvi  put  istice,  da  je  kapela  podignuta 
u  Cast  snjezne  Majke  bozje,  ona  se  znatno  poljepsala.  Iz  starog  sve- 
tista  napravili  su  sakristiju  i  sazidali  novo  svetiSte,  tri  i  pol  hvata 
dugo.  God.  1689.  bilo  je  ve6  to  svetiste  pokriveno  i  god.  1692.  na- 
dogradili  mu  i  novi  zvonik.*  Kao  ne^to  osobita  navodi  se  novi  veliki 
zrtvenik,  koji  godine  1692.  jos  nije  bio  posve  dogotovljen.  Taj  se 
zrtvenik  dijelio  na  tri  dijela.  Dolje  je  bilo  svetohraniSte,  lijepo  pozla- 
Ceno,  a  do  njega  dva  angjela  sa  svijedama.  U  donjem  predjelu  je  bio 

'  U  viziti  od  god.  1690.  zabiljezeno  je  u  crkvcnim  racunima:  »315  flor. 
in  priori  visitatione  adnotati  consumpti  sunt  ad  aedificationem  capellae  B.  V.« 


147 

u  sredini  kip  bl.  Dj.  Marije  s  Isusom  u  narucaju,  okruzen  od  cetvo- 
rice  angjela,  od  kojih  su  dvojica  drzala  srebrnu,  pozlacenu  krunu  nad 
Majkom  bozjom.  Marija  i  Isus  bili  su  odjeveni  u  svileno  odijelo,  bo- 
gato  iglom  izvezeno,  a  Isus  imao  je  dva  srebrna  lanca.  Sa  strane 
bili  su  medju  stupovima  kipovi  sv.  Ivana  Krst.  i  sv.  Matije,  sv.  Joa- 
kima  i  sv.  Ane,  sv.  Elizabete  i  sv.  Veronike.  U  drugom  predjelu  bio 
je  u  sredini  kip  sv.  Trojstva,  a  sa  strane  kipovi  sv.  Petra,  sv.  Pavla, 
sv.  Andrije  i  Tome.  U  atici  zrtvenika  bio  je  u  sredini  sv.  Josip  s  Isu- 
som, a  sa  strane  kipovi  sv.  Roka  i  Sebastijana,  sv.  Lavrencija  i  Stje- 
pana.  Na  vrsku  bio  je  sv.  Mihael  kako  probada  zmaja,  a  sa  strane 
dva  angjela  s  trubama.  Na  zrtvenik  mogla  se  metnuti  i  slika  Majke 
bozje  s  Isusom.  To  je  bila  cudotvorna  slika  jos  iz  staroga  zrtvenika, 
a  kaze  se  za  nju,  da  je  »fons  et  origo  totius  de\otionis 
e  t  m i r  a  c u I  o r  u m  in  h  a  c  e  c  c  1  e  s i a « .  Tu  sliku  je  narod  u  ve- 
like  castio,  pa  su  Ijudi  sa  svih  strana  dolazili  ovamo  na  zagovor.  To 
nam  potvrdjuju  i  razni  darovi  (thesaurus  B.  V.),  koje  su  joj  pobozni 
hodocasnici  poklonili.  Bile  su  tu  dvije  srebrne,  pozlacene  krune,  dugi 
srebrni  lanac  ili  ovratnica,  dvije  srebrne  noge,  srebrno  oko  i  zub, 
razni  relikvijari  (janjici  bozjij,  izradile  ih  opatice,  srebrne  pozlacene 
resice  i  t.  d.  Dobivala  je  kapela  na  dar  takodjer  mnogo  vostanih  svi- 
jeca,  ruku,  nogu  i  covjecjih  likova.  Nalazili  se  tu  i  okovi  (2  kom.), 
sto  su  ih  poklonili  Ijudi,    koji    su    sretno    umakH  iz  turskog  ropstva.' 

Kao  prije,  tako  su  i  sad  u  predvorju  bila  dva  zrtvenika.  Na  strani 
evangjelja  zrtvenik  sv.  Barbate,  a  na  strani  epistole  zrtvenik  sv. 
Jurja.  Taj  je  imao  u  drugom  predjelu  sliku  Navjestenja  bl.  Dj.  Ma- 
rije izmedju  kipova  sv.  Petra  i  Pavla,  pa  se  zato  prije  i  zvao  po 
po  toj  slici. 

Iz  vizite  od  god.  1693.  saznajemo,  da  je  pok.  ban  grof  Ni- 
kola Erdody  obecao,  da  ce  kapeli  pokloniti  1 00  ren.  for.  i 
od  tih  je  doista  23  za  zivota  isplatio,  a  ostalo  je  obecala  njegova 
udovica,  da  ce  sto  prije  namiriti,  Podban  pak  i  njegova  supruga  dali 
su  jednu  zasuznjenu  Turkinjicu  »pro  redimendo  ciborio  et  pixide  ex 
Busim  hinc  furtim  ablato«.  Isto  tako  je  crkvi  zapisao  pok.  Ivan 
Uzulin,  zemaljski  blagajnik  (exactor)  100  ren.  for.  uz  neku  obvezu 
za  zupnika. 

Kako  citamo  u  viziti  od  god.  1695.,  sluzilo  se  u  kapeli  na  sve 
blagdane  bl.  Dj.  Marije,  na  mlade  nedjelje,  a  gotovo  i  na  sve  druge 

'  Te  okove  obicavali  su  zarobljenici  cesto  davati  crkvama.  Jos  se  danas 
n  zupnoj  crkvi  u  Klostru  Ivanicu  vide  teske  zeljeznc  verige,  koje  jc  neki  tur- 
ski  suzanj  u  ime  zahvalnosti  za  oslobodjeaje  po  zagovoru  Majke  Milosrdja  po- 
lozio  pred  njezin  kip. 


148 

blagdane.  Uz  to  je  zupnik  po  svuj  prilici  svaki  dan,  osim  nedjelje, 
citao  u  to]   kapeli  sv.  misu. 

I  u  viziti  od  god.  1704.  opisuje  nam  se  kapela  potanje.  Sazna- 
jemo,  da  se  godisnjica  blagoslova  te  kapele  slavila  na  tredu  nedjelju 
korizmenu,  pa  je  onda  nmogo  naroda  dolazilo  ovamo  na  prostenje. 
Sveti^te  imalo  je  hrastov  svod,  koji  nije  bio  slikan,  a  nad  ulazom  u 
svetiste  bio  je  drven  zvonik  bez  zvonova.  U  kapeliCinom  predvorju  bila 
su  dva  zrtvenika,  jedan  na  sjevernoj  strani,  na  njem  je  bila  stara 
slika  Majke  bozje^  a  drugi  na  istocnoj  strani  sa  slikom  sv.  Jurja. 
Stari  vedi  zvonik  bio  je  nad  predvorjem ;  u  njem  su  bila  dva  zvona, 
vede  posvedeno  u  cast  sv.  Ivanu  Krstitelju,  tri  i  pol  cente  tesko  i 
manje  s  natpisom  :  SOLI  DEO  GLORIA,  tesko  jednu  centu.  Godine 
1 703.  prigradili  su  svetistu  zidanu  sakristiju,  prilicno  prostranu  s  tri 
prozora.  Ve6  se  god.  1701.  spominje,  da  je  nabavljen  novi  bozji  grob, 
kakav  su  obicavali  imati  Isusovci  (ad  instar  lesovitarum).  Taj  je  bio 
od  drva ;  na  njem  bilo  je  naslikano  osam  prizora  valjda  iz  muke  Isu- 
sove  (cum  scenis  8),  a  bio  je  ukrasen  s  28  lampica.  Po  tom  se  vidi, 
da  se  i  poboznosti  velikog  tjedna  obavljahu  u  toj  kapeli,  a  ne  u  zup- 
noj   crkvi.  Oko  kapele  bilo  je  groblje  dobro  ogradjeno. 

U  to  vrijeme  vec  se  pocelo  misliti  na  to,  da  kapela  snijezne 
Maike  bozje  postane  zupnom  crkvom.  God.  1709.  bila  je  sazidana 
vec  polovica  crkvene  ladje,  kao  nastavak  svetistu,  komu  je  strop  bio 
tad  ve6  slikan.  God.  1712.  podignute  su  bile  zidine  ladje  vec  do  krova 
i  pripravljeno  ve6  drvo  za  pokrivanje.  Arcidjakon  je  drzao,  da  su  zi- 
dine preslabe,  da  bi  mogle  uzdrzati  zidani  svod,  kad  bi  se  on  gradio. 
Za  predvorje  i  zvonik  zakljuceno  je,  da  se  doskora  poruse.  Godine 
1714.  bill  su  zidovi  \e6  podignuti  i  citava  zgrada  bila  je  vec  pod 
krovom.  Prozori  i  vrata  su  jos  manjkali,  a  pokrajni  zrtvenici  su  uklo- 
njeni.  Groblje  nije  bilo  vise  ogradjeno,  jer  je  smetalo  dovazanju  gradje, 
pa  su  zidari  kojekuda  raznijeli  daske.  Vec  je  dne  24.  sijecnja  g.  1714. 
plemenita  opdina  turopoljska  u  svojoj  kongregaciji  zakljucila,  da  se 
mora  zamoliti  biskup  Mirko  grof  Eszterhazy,  da  proglasi  do- 
sadanju  kapelu  snjezne  Majke  Bozje  zupnom  crkvom  dubranecke  zupe.^ 
To  je  valjada  i  uslijedilo,  jer  ju  arcidjakon  Nikola  Bedekovic, 
kad  ie  dne  20.  lipnja  godine  1714.  doSao,  da  obavi  u  Dubrancima 
kanonieku  vizitu,  nazivlje  ve6  zupnom  crkvom  (visitavi  Ecclesiam 
Parochialem  B.  V.  M.  in  Dubrancz  fundatam).  Govorit  6emo  zato 
odsele  o  njoj  kao  o  zupnoj  crkvi.  Kako  crkva  jo§  nije  bila  dogotov- 
Ijena,    cuvalo  se  vSvetotajstvo    od    straha    pred    tatovima    u   srebrnom 

'  Act.  Fasc.  40.  br.  458.  u  turopoljskom  arkivn. 


149 

ciboriJLi  u  ormaru  u  sakristiji.  Jedino  kad  se  narod  pricesdivao,  donesao 
je  zupnik  svetotajstvo  u  svetohraniste  velikoga  zrtvenika,  a  poslije  pri- 
cesti  opet  ga  u  sakristiji  pohranio.  Crkveni  starjesine  Juraj  Gjurgjin 
i  Mate]  Kos  imali  su  onda  samo  1  ren.  for.  i  10  grosi  gotovine,  jer 
se  ostalo  potrosilo  na  gradnju  crkve  (deductis  plurimis  expensis).  Zato 
je  razumljivo,  sto  crkva  nije  bila  jos  niti  god.  1716.  posve  dovrsena, 
a  tomu  su  bill  najvise  krivi  sami  zupljani,  na  koje  se  tadanji  zup- 
nik Nikola  Juraj  Cvetkovic  tuzio,  da  su  »contumaces  quoad 
labores  Ecclesiae?.  Crkva  jos  sveudilj  nije  imala  niti  prozora  niti 
vrata^  no  vec  su  dosli  klesari,  da  izrade  kamen  za  glavna  vrata,  koja 
je  na  svoj  trosak  narucio  vlastelin  Franjo  Kamenjan.  Crkva  ipak 
jos  niti  godine  1720.  nije  bila  posve  dogotovljena,  pa  se  zupnik 
jos  sveudilj  tuzio  na  svoj  puk,  da  je  »tardus  et  piger  ad  labores 
Ecclesiae«. 

Napokon  se  i  taj  posao  svrsio,  te  je  bila  crkva  posve  svrsena  i 
uredjena.  U  lijepom  stanju  nasao  ju  je  god.  1726.  arcidjakon  vizita- 
tor  Matija  Muz  in  id.  Crkvu  su  tad  na  novo  uresila  dva  pokrajna 
zrtvenika.  Ana  Stepanic,  supruga  gore  napomenutog  crkvenog 
dobrocinca  Franje  Kamenjana,  dala  je  postaviti  na  evangjeoskoj 
strani  zrtvenik  s  v.  An e.  Nad  zidanom  menzom  bio  je  drveni  zrtve- 
nik,  koji  je  imao  u  sredini  prilicno  dobru  sliku  (tolerabilis  penicilii 
sv.  Ane,  kako  uci  citati  bl.  Dj.  Mariju,  a  sa  strane  stoji  sv,  Joakim. 
Pored  slike  bili  su  kipovi  sv.  Davida  kralja  i  sv.  Jakova  patrijarke. 
U  drugom  predjelu  bila  je  slika  sv.  Ivana  Nepomucenskoga,  cije  se 
stovanje  bas  u  ono  vrijeme  sirilo,  a  sa  strane  bili  su  kipovi  sv.  Lu- 
cije  i  Agate,  dok  je  na  vrsku  bio  kip  sv.  Jurja  na  konju. 

Na  strani  epistole  bio  je  zrtvenik  slican  ovomu.  Podignuo  ga 
na  cast  sv.  Franji  Paulanskomu  bivsi  podzupan  zupanije  za- 
grebacke,  a  kasnije  okruzni  predstojnik  kraljevske  tabule  Ziga 
Skrlec.  U  sredini  bila  je  opet  sveceva  slika  izmedju  kipova  sv. 
Franje  Serafskoga  i  sv.  Antuna.  U  drugom  predjelu  bila  je  izmedju 
kipova  sv.  Katarine  i  Barbare  slika  sv.  triju  Kralja,  a  na  vrsku  je 
zrtvenika  bio  je  kip  sv.  Jakova. 

Dne  4.  travnja  god.  1740.  pohodio  je  zupu  Dubrance  vrijedni 
arcidjakon  Stanko  Pepelko,  te  nam  potanko  opisao  novu  zupnu 
crkvu,  koja  nije  bila  posvecena,  ved  samo  blagoslovljena.  Crkva  bila 
je  okrenuta,  kao  i  sadanja  prema  sjeveru.  Svijetla  je  bila  dosta,  je- 
dino svetiste,  koje  je  imalo  uske  prozore,  bilo  je  tamnije.  Imala  je 
dvoja  vrata,  glavna  prema  jugu  i  pokrajna,  prema  istoku.  Dovratnici 
bili  su  od  rezanoga  kamena.  Kor  nad  glavnim  vratima  bio  je  drven, 
a  takav    je    bio  i  strop    u  crkvi  i  u   svetistu.    I  drven    zvonik    bio  je 


150 

nad  glavnim  vratiina  i  imao  je  prema  tadanjem  obiCaju  (moderni 
j/ustus)  dvije  kupule.  Sva  je  crkva  bila  popodjena  opekom.  Vrlo  lijepa 
(magnifica)  bila  je  propovijedaonica.  Donji  njezin  dio  bio  je  uresen 
kipovima  sv,  evangjelista,  krov  kipovima  crkvenih  naucitelja,  a  na  vrSku 
stajao  je  kip  sv.  Mihaela  arkangjela. 

Glaviii  zrtvenik  bio  je  jos  iz  god.  1692.  Arcidjakon  spominje 
iiudotvorni  kip  Majke  bozje,  odjeven  u  svileno  odijelo,  bogato  ureseno 
vezom  i  gajtama.  On  izrijekom  kaze,  da  je  crkva  sagradjena  radi 
obilja  milosti,  sto  ih  je  Bogorodica  ovdje  udijelila,  pa  se  time  i  uz- 
drzaje :  »eamque  exornarunt  magis  miracula,  quam  thesauri,  quod 
testimonium  undequaque  pendentia  exhiberent  anatemata«.  Nije  la- 
skavo  po  zupljane,  sto  arcidjakon  dalje  navadja,  veledi :  »Caeterum 
cruda  parochianorum  pectora  nulla  pietas  movet  ad  adjuvandam  eccle- 
siam  et  honorandam  subsidiis  tam  piam  Matrem,  ita  ut  adverterim, 
huic  pulcherrimae  mulierum  datum  esse  abire  post  greges  et  pascere 
haedos  non  homines«.  Crkva  sad  nije  imala  gotovo  nikakovih  ne- 
pokretnina,  vec  se  uzdrzavala  samo  milostinjom.  Crkveni  starje- 
sine  iskazali  su  215  ren.  for.  i  17  grosi  gotovine,  a  drugo  je  bilo 
na  dugu. 

Velika  dobrocinka  crkve  bila  je  napomenuta  ved  Ana  Stepa- 
n  i  c,  u  d  o  v  a  K  a  m  e  n  j  a  n,  koja  je,  kako  govori  vizita  od  god.  1 746., 
ostavila  crkvi  na  smrti  300  ren.  for.  za  izgradnju  novoga  zvonika.  Tu 
je  svotu  pozajmio  god.  1747.  Franjo  Peharnik,  prisjednik  sudbenog 
stola,  za  kupnju  dobra  Jamnice.  Po  njegovoj  smrti  presao  je  taj  dug 
god.   1748.  na  njegova  brata  Ivana. 

God.  1749.  dosao  je  u  zupu  arcidjakon  Adam  An  tun  C  e- 
getek  i  nasao  zupnu  crkvu  cistu,  jedino  crkveni  krov  bio  je  ved 
star,  pa  bi  ga  trebalo  popraviti.  Crkva  je  bila  popodjena  opekom,  no 
kako  su  u  crkvi  ukapali  mrtvace,  bio  je  pod  neravan,  pa  je  arcidja- 
kon zabranio  ukapanje  u  crkvi.  Pod  sakristijom  bila  je  doduse  grob- 
nica,  no  ta  je  bila  samo  daskama  natkrivena,  te  je  arcidjakon  zapo- 
vjedio,  da  se  ima  natkriti  kamenom  plocom,  kako  se  ne  bi  iz  nje 
sirio  smrad.  Zvonik  bio  je  jos  star,  drven  i  u  njem  su  bila  dva  zvona; 
ve6e  je  bilo  puknuto.  Svetohraniste  na  velikom  zrtveniku  bilo  je  ne- 
davno  nabavljeno.  Svetotajstvo  izlagalo  se  svake  mlade  nedjelje  i  na 
tri  Marijina  blagdana,  i  to :  na  blagdan  snjezne  Majke  bozje,  na  Ve- 
liku  i  Malu  Gospu.  Zupno  groblje  bilo  je  oko  crkve  i  u  njemu  se 
ukapali  svi  zupljani,  osim  onih  iz  Lukiniceva  brda.  Kako  je  bilo 
groblje  slabo  ogradjeno,  arcidjakon  je  zapovijedio  zupljanima,  da  ga 
u  roku  od  15  dana  ograde  i  naciine  vrata,  inace  6e.  zupnik  prestuti 
da  shizi  u  crkvi. 


151 

Krov  crkveni  popravili  su  tekar  god.  1759.  Arcidjakon  Juraj 
G  a  a  1  nasao  je,  da  je  krov  promakao,  no  bile  su  vec  pripravljene 
daske,  da  crkvu  na  novo  prekriju.  Glavnicu  od  300  for.  odredjenu 
za  gradnju  zvonika  jos  nijesu  upotrebili  u  tu  svrhu.  U  to  vrijeme 
gradili  su  takodjer  novu  klijet  kod  zupne  crkve,  Kad  je  god.  1762. 
dosao  arcidjakon  Pavao  Go  j  mere  c,  bio  je  na  crkvi  nov  krov,  all 
i  svetiSte  bi  takodjer  trebalo  prekriti.  Crkva  bila  je  pobijeljena  i  cista. 
Za  veliki  zrtvenik  kaze  arcidjakon,  da  je  znamenit  od  starine  radi 
Cudesa,  »quod  testatum  faciunt  vota  et  anathemata,  quae  circa  aram 
in  sanctuario  appensa  et  expressa  visuntur.«  U  crkvi  je  od  g.  1747. 
postajala  bratovStina  sv.  krunice,  koja  je  imala  knjigu,  u  koju  se 
upisivahu  njezini  Clanovi.  Crkva  je  imala  u  Vukomeriiu  dva  vinogra- 
di6a,  koje  su  obradjivali  crkveni  starjesine.  Ondje  je  imala  takodjer 
klijet,  u  kojoj  je  imala  pravo  vinotoCja  kroz  citavu  godinu. 

PoCetkom  god.  1768.  do§ao  je  u  Dubrance  arcidjakon  Jo  sip 
M  i  k  i  n  o  V  i  6.  U  crkvi  nasao  je  nov  zidani  kor,  na  kojem  su  bile 
male  orgulje,  a  pod  korom  je  bilo  mjesto  za  bozji  grob.  Poslije 
zadnje  vizite  nabavljeno  je  takodjer  novo  svileno,  slikano  nebo  za 
Tijelovo  i  za  mlade  nedjelje.  Kad  je  naime  vrijeme  dopustilo,  nosilo 
se  Svetotajstvo  i  na  mlade  nedjelje  u  procesiji  oko  crkve.  Osim  ve6 
poznatih  nam  zrtvenika,  nalazimo  u  crkvi  sad  jos  dva  nova  zrtvenika, 
i  to  zrtvenik  s  v.  I  v  a  n  a  N  e  p.  na  strani  epistole  i  zrtvenik  sv.  Bar- 
bare  na  strani  evangjelja.  Ti  zrtvenici  nijesu  imali  drvenog  oltar- 
nog  nastavka,  nego  je  bila  kod  svakoga  na  stijeni  slika,  slikana  >in 
fresco*.  Zupnik  Mijo  Zalec  popravio  je  crkveni  zvonik,  koji  je  bio 
jos  avijek  drven.  Glavnica  Stepanickina  za  gradnju  novog  zvonika 
bila  je  jo§  uvijek  ulozena  kod  Peharnikova  sina  An  tuna,  no  ve6  17 
godina  nijesu  pla(5ene  kamate  od  te  glavnice.  Zato  je  arcidjakon  na- 
lozio  zupniku,  da  sudbeno  utjera  te  kamate.  Kad  je  god.  1777.  bio 
zvonik  opet  trosan,  zakljucila  je  plem.  opcina  turopoljska  dne  4.  srpnja 
godine  1777.,  da  ga  treba  temeljito  popraviti,  U  zvoniku  bila  su  dva 
zvona,  jedno  tesko  4,  drugo  3  centa.  Uz  bratovstinu  sv.  krunice  po- 
stojala  je  sad  u  zupnoj   crkvi  i  bratovstina  krscanskog  nauka. 

Iz  vizite  turopoljskog  arcidjakona  Ignjata  ZupanCida  od 
godine  1799.  saznajemo,  da  je  bila  zupna  crkva  duga  14,  a  siroka 
5  i  pol  hvati.  Crkveni  pod  nije  bio  vise  od  opeke,  ve6  od  kamena. 
Sad  su  bila  u  crkvi  opet  samo  tri  zrtvenika.  Osim  velikog  Zrtvenika, 
za  koji  se  kaze,  da  je  »omnino  elegans«,  bio  je  na  strani  evangjelja 
zrtvenik  sv.  Ane,  a  na  njemu  je  bila  ponad  slike  sv.  Ane  slika  sv. 
Barbare,  na  uspomenu  njezina  zrtvenika,  Na  strani  epistole  nije  bio 
vise  zrtvenik  sv.  Franje,  nego  Zrtvenik    s  v.   Jo  s  i  p  a.,    na    kojem    je 


152 

bila  smje§tena  takoJjer  slika  sv.  Franje.  Kako  su  u  povodu  naredab^ 
kraljice  Marije  Terezije  i  Josipa  II.  imala  prestati  groblja  oko  crkve, 
to  je  vec  prije  vise  godina  Mvoreno  novo  groblje  na  brdascu  Bra- 
ceku.  No  zupljani  nijesu  htjeli  za  to  groblje  znati,  pa  su  se,  premda 
im  je  ■^iupnik  branio,  i  nadalje  ukapali  na  starom  groblju.  Zato  je  arci- 
djakon  pozvao  zupljane  i  pred  njima  zapovijedio  zupniku  Petru  Gr- 
dinitiu,  da  ne  smije  vise  nikoga  zakopati  na  starom  groblju.  Crkva 
je  u  to  vrijeme  imala  prilican  imutak  od  preko  2300  for. 

God  1804.  u  svojoj  kongregaciji  od  17.  travnja  doznaCila  je 
plem.  opcina  turopoljska  za  pokrivanje  zupne  crkve  i  dvora  26.000 
komada  dascica. 

Prigodom  vizite  od  1824.  bila  je  crkva  u  lijepom  redu,  jedino 
njezin  krov  bio  je  i  opet  trosan.  Osim  prava  tocenja  imala  je  crkva 
i  pravo  sajmova  yus  forisationis).  Na  Katarinino  god.  1821.  htjeli  su 
sluzbenici  plem.  opcine  turopoljske  to  pravo  prisvojiti  za  opcinu,  oteli 
bubanj  i  proglasili,  da  se  sajmarina  ne  smije  platiti  crkvenim  starje- 
sinama,  vec  njima.  Zupnik  Josip  Galovic  prosvjedovao  je  protiv  toga 
i  imao  s  plem.  opcinom  turopoljskom  radi  toga  dugu  pravdu.  Pravda 
je  dovrsena  valjda  tekar  god.  1831.,  kad'je  kralj  Franjo  II.  podijelio 
pravo  obdrzavanja  godisnjega  sajma  kod  zupne  crkve  na  dan  30.  lipnja 
i  25.  studenoga. 

God.  1826.  dao  je  zupnik  Josip  Galovic  lijevati  novo  ve- 
liko  zvono,  koje  se  jos  i  danas  nalazi  u  crkvenom  tornju.  Zvonolije- 
vac  upotrebio  je  staro  zvono  i  stari  turopoljski  top,  crkva  je  dopri- 
nijela  87  for.,  a  ostalo  zupljani.  Zvono  je  ureseno  slikama  propetog 
Isusa,    sv.  Josipa  i  jos   jednog    sveca,  te  ima  u  dva  vijenca    natpise  : 

EX  ANTIQUA  GAMP.  ET  TORMENTO    ME    FUDI    GURAVIT   A. 

R.  D.  JOS.  GALOVICH,  PAROGH.  LOGI. 

IN  HONOREM  B.  M.  V.  EJUSQUE  SPONSl  JOSEPHI.    ZAGRABLE 

PER  ANT.  SHIFFER   1826. 

Zvono  je  tesko  12  centi  i  10  funti.  Smjestili  su  ga  u  novi  zvo- 
nik,  koji  je  sazidan  tekar  god.  1823.,  gotovo  sto  godina  kasnije  iza 
kako  je  Ana  Stepanidka  ostavila  u  tu  svrhu  svotu  od  300  for.  U  to- 
ranj  su  sad  postavili  i  zvono  iz  dokinute  crkve  sv.  Katarine,  koje 
ima  sliku  Isusovu  na  krizu,  pod  kojim  stoje  Marija  i  sv.  Ivan  i 
natpis : 

SANGTA  GATHARINA  ORA  PRO  NOBIS  ANNO  1669. 
To  je  zvono   jo^    i    danas  u  crkvenom    zvoniku,    a    tesko  je  2  i  pol 
centa.  Srednje  zvono  (tesko  3  centa  38  funti)    lijevano   je  u  cast  sv. 
Fabijuna  i  Sebastijana  god.    1849.   Kad  je  god.  1883.  puklo  to  zvono, 


153 

dao  ga  je  tadanji  zupnik  Franjo  Peterca  prelijati.  Zvono  je 
ukraseiio  slikama  propetoga  Spasitelja,  sv.  Lucije  i  sv.  Sebastijana,  a 
nosi  natpis: 

BR.  27.  SALIO  MATE  MAJER  U  ZAGREBU  GOD.  1883. 

AD  HONOREM  S.  FRANCISCI  EX  ANTIQUA  FUDI  CURAVIT 

FR.  PETERCA,  PAROCHUS  LOCI. 

God.  1850.  bila  je  crkva,  kako  razabiremo  iz  vizite  Ignjata 
Roci6a,  dobro  uredjena.  Glavna  prostenja  obdrzavahu  se  na  blagdan 
snjezne  Majke  bozje,  na  Veliku  i  Malu  Gospu.  Svaki  puta  sakupio 
se  ovdje  silan  narod,  ne  samo  iz  dubranecke,  ve6  i  iz  okolnih  zupa. 
Na  nedjelju  poslije  Vidova  isla  je  opet  zupna  procesija  ka  kapeli 
sv.  Vida  u  jamnickoj  zupi.  Crkva  bila  je  bogato  opskrbljena  crkve* 
nim  odijelom  i  posudjem,  Osim  stare  klijeti,  u  kojoj  je  bilo  razno 
vinsko  posudje,  sagradjena  je  u  to  vrijeme  nova.  Ta  je  imala  ku- 
hinju,  sobu  i  komoru,  pa  je  sluzila  kao  krcma. 

S  vremenom  zbilo  se,  te  je  trebalo  crkvu,  (bit  ce  da  nije  bila 
gradjena  od  soiidne  gradje)  temeljito  popraviti  i  obnoviti.  Ve6  je  go- 
dine  1 854.  poceo  misliti  zupnik  Karlo  Matacic  na  nj ezin  popra- 
vak,  te  dao  izraditi  nacrt  i  troskovnik.  Zasto  nije  djelo  izvedeno,  ne 
znam,  mozda  radi  toga,  sto  crkveni  imutak  nije  bio  u  redu.  Isto  tako 
poceo  je  god.  1867.  o  torn  raditi  zupnik  Josip  Ak  samo  vie,  ali 
opet  nije  doslo  dalje  nego  do  nacrta  i  troskovnika.  Sad  je  bila  tomu 
kriva  nesloga  izmedju  zupnika  i  pokrovitelja.  Zupnik  je  zahtijevao 
novu  crkvu,  a  pokrovitelj  i  svjetovna  oblast  samo  obnovu  crkve 
medjutim  je  stvar  zaspala  i  sve  je  opet  ostalo  po  starom  i  ostalo^ 
tako  dugo,  dok  nije  dosao  u  Dubrance  za  zupnika  Franjo  Pe- 
terca. Vec  14.  rujna  god.  1879.  obraca  se  on  na  duhovni  stol  i 
zivim  bojama  opisuje  zalosno  stanje  zupne  crkve,  o  kojem  je  vec  dne 
25.  studenoga  god.  1873.  obavijestio  duhovnu  oblast  tadanji  turopolj- 
ski  arcidjakon  Franjo  Huszar.  Za  strop  kaze,  da  prijeti  pogibao 
da  se  ne  srusi,  krov  se  nagnuo,  sakristija  se  porusila,  a  grede  su 
trule.  Moli  duhovni  stol,  da  se  obrati  na  podzupanijsku  oblast  u  Sisku, 
da  dodje  sto  prije  —  svakako  jos  prije  zime,  dok  jos  nijesu  putovi  ne- 
upotrebivi  —  do  doprinozbene  rasprave,  Premda  se  nadbiskupski  du- 
hovni stol  odmah  obratio  na  podzupaniju,  ipak  je  ta  rasprava  sazvana 
tekar  za  31.  svibnja  god.  1881.  u  zupnom  dvoru  u  Dubrancima.  Te- 
kar  dojduce  godine  (10.  veljace  god.  1882.)  salje  kr.  podzupanija  u 
Sisku  duhovnomu  stolu  na  pregledavanje  nacrt  i  troskovnik,  napravljen 
po  njezinom  tehniCkom  osoblju,  o  popravcima,  koje  bi  valjalo  izvesti 
na  zupnoj   crkvi.     Duhovni    stol    dao   je  nacrt  i  troskovnik  ispitati  po 


154 

vjestaku  arhitekti  Hermanu  BoUeu.  Za  staru  crkvu  znacajne  su  rijeCi 
iz  izvjesda  Bolleova,  koje  ovdje  potpuno  priopdujem.  On  kaze :  »Die 
Kirche  zu  Dubranci  ist  eine  der  wenigen  kleineren  Kirchen,  die  noch 
Spuren  einer  strengeren  und  stylvoUeren  Architekturrichtung  an  sich 
tragen.  ^'or  Allem  sind  die  Plafonds  der  Kirche  sehr  schon  und 
i  n  t  e  r  e  s  s  a  n  t,  auch  noch  sehr  wohl  erhalten ;  namentlich  die  in 
Holz  gewolbte  Kassettendecke  des  Sanktuariums  ist  sehr  hervorzu- 
heben.  Diese  Plafonds  miissen  unbedingt  erhalten  bleiben  und  lassen 
sich  sehr  wohl  wieder  verwenden.«  I  doista  taj  drveni  strop  u  sve- 
tistu,  naCinjen  na  naCin  svoda,  svi  su  arcidjakoni  pohvalno  isticali  u 
svojim  vizitama.  Na  tu  primjedbu  bilo  je  tehnicko  osoblje  podzupa- 
nije  kao  uvrijedjeno  te  je  izjavilo,  da  stropovi  crkve  ne  zasluzuju 
onakovo  uvazenje,  kakovo  im  se  s  umjetnifike  strane  pripisuje.  Oni 
da  sastoje  iz  jednostavno  namazanih  ruza,  koje  <5e  danasnji  dan  svaki 
licilarski  segrt  ako  ne  bolje,  a  zaista  tako  umjetnicki  naciniti.  Tako 
namazanih  ruza  moze  se  na  svakom  sajmu  na  sanducima,  koje  se- 
Ijaci  za  svoju  domadu  porabu  kupuju,  vidjeti  u  Turopolju,  Zagrebu  i 
Zagorju.  BoUe  je  izjavio,  da  bi  se  mogla  crkva  vrlo  lako  opet  obno- 
viti  u  prija^nje  lijepo  svoje  lice,  na  sto  se  nije  mislilo  u  tim  nacr- 
tirtta.  On  je  prigovorio  i  nekim  drugim  stvarima,  pa  je  podzupanija 
nacrte  neispravljene  vratila,  jer  da  je  njezino  tehnicko  osoblje  »odvise 
obteredeno  sa  teku(iimi  vaznimi  poslovi  te  ne  dospjeva  uz  to  zahtjevom 
privatnih  stranakah  zadovoljavati«.  Sad  je  zupnik  Peterca  pred- 
lozio,  da  se  obnova  crkve  povjeri  drustvu  umjetnosti,  kojega  dva 
Clana  (arhitekt  Herman  BoUe  i  dr.  Izidor  Krsnjavi)  ve6  su  crkvu  tacno 
progledali.  Dne  15.  rujna  godine  1882.  pozvao  je  zato  duhovni  stol 
arhitekta  Bollea,  da  sam  sastavi  nacrte  i  troskovnik  za  obnovu  crkve 
u  romanskom  slogu,  koje  je  onda  duhovna  oblast  odobrila. 

Doprinozbena  rasprava  obdrzavala  se  u  Dubrancima  dne  29. 
svibnja  god.  1883.  Njoj  su  prisustvovali  kr.  podzupan  M.  Ozegovi(3, 
zupan  turopoljski  Stjepan  pi.  Josipovii,  izaslanik  duhovnog  stola  pod- 
arcidjakon  Juraj  pi.  Barabas,  kr.  podzupanijski  mjernik  D.  Kucenjak, 
zupnik  Franjo  Peterca,  opdinski  biljeznik  goricki  A,  Kraskovid,  op- 
dinski  biljeznik  odranski  J.  Sega  i  zastupnici  zupljana.  Nacrt  je  pri- 
hvaden.  Citav  tro^ak  obnove  proracunan  je  na  9106  for.,  a  kako  je 
zupna  crkva  sada  imala  oko  30.000  for.  imutka,  to  je  trosak  obnove 
nosila  crkvena  blagajna.  Zupljani  su  priznali,  da  moraju  kod  popravka 
i  gradnje  podavati  u  naravi  sve  ruCne  i  vozne  tezake,  no  te  su  ot- 
kupili  sa  svotom  od  2900  for.,  tako  da  je  na  svakog  zupljanina  do§lo 
90  novc.  (onda  je  bilo  3433  du§a).  Tu  su  svotu  imali  oni  isplatiti 
pothvatniku  do  sv.  Lucije  god.    1883.    Da    se  obnova    obavi   jo§    one 


155 

godine,  zakljuceno  je,  da  se  jevtimba  ne  raspisuje,  ve6  da  se  izve- 
denje  svih  radnja  povjeri  poduzetniku  Ivanu  F  1  as  c  hki,  rodjenom 
Becaninu.  S  obnovom  otpocelo  se  dne  16.  lipnja,  a  crkva  je  bila  do 
20.  listopada  god.  1883.  pod  krovom.  U  to  se  vrijeme  obavljala  sluzba 
bozja  u  priredjenoj  dascari.  Drvenu  gradnju  kod  crkve  preuzeo  je 
neki  Hintermayer.  Crkva  ima  opet  strop  kao  nekada,  —  u  sve- 
ti^tu  na  nacin  svoda,  a  u  ladji  ravan. 

Dojdude  godine  otpocelo  se  s  nutarnjim  uredjenjem.  Slikariju 
preuzeo  je  neki  Clausen,  rodjen  u  Schleswig-Hollsteinu.  Zrtvenike 
napravio  je  po  nacrtima  BoUeovim  u  romanskom  slogu  I.  Wagmei- 
ster.  U  crkvi  su  tri  zrtvenika,  veliki :  snijezne  Majke  bozje  i  po- 
krajni :  sv.  Josipa  (na  strani  epistole)  i  sv.  Katarine  (na  strani  evan- 
gjelja).  Orgulje  napravio  je  takodjer  prema  BoUeovom  nacrtu  M. 
Hefferer.  Orgulje,  kao  i  ura,  sto  ju  napravio  Ivan  Pogacnik 
iz  Podnarta,  nijesu  sadrzane  u  gornjem  troskovniku.  Slikani  prozori 
naruceni  su  u  Becu,  pa  je  za  njih  placeno  1200  for.  Procelje  dobilo 
je  lijep  ukras  s  kipom  raspetoga  Spasitelja,  do  kojega  stoje  Marija  i 
Ivan.  Te  kipove  isklesao  je  profesor  zemaljske  obrtne  skole  Morak^ 
rodjen  Moravac.  Za  nacrte  i  za  nadzor  placeno  je  BoUeu  600  for, 
Dne  25.  listopada  god.  1886.  obavljena  je  pohvalba  izvedenih  radnja 
i  ustanovljeno  je,  ,ia  je  gradnja  izvedena  tacno  polag  nacrta  i  pro- 
racuna  od  valjanog  materijala.  Tako  je  napokon  neumornim  nastoja- 
njem  zupnika  Franje  Peterca  dobila  zupa  svim  potrebnim  providjenu 
i  strogo  po  nacelima  umjetnosti  izvedenu  zupnu  crkvu,  pa  ju  valja 
jedino  uzdrzavati  u  dobrom  redu  i  stanju,  da  ju  ne  zadesi  sudbina 
njene  predsasnice,  koja,  nije  imala  dugog  vijeka.  Kad  je  bio  14.  trav- 
nja  god.  1895.  zestok  potres  (Ijubljanski),  puknuo  je  u  crkvi  luk,  sto 
dijeli  ladju  od  svetista,  a  ujedno  se  i  zvonik  odlupio  od  ladje,  upravo 
kao  za  potresa  god.  1880.  To  je  opet  popravljeno  i  svezano,  pa  je 
crkva  bez  stete  podnijela  potres  na  svrsetku  prosle  godine  (1909.), 
kod  kojeg  su  toliko  stradale  njezine  susjede  u  Kravarskom  i  u  Jam- 
nici.  Na  lijepom  humku,  odasvud  na  vidiku,  gospoduje  ona  ponad 
rastrkanih  seoskih  ku6a  i  zove  lijepom  zvo  javom  sa  svih  strana  zup- 
Ijane  pod  svoje  okrilje. 

Kapela  sv.  Antuna  Paduanskoga  u  Gustelnici. 

Kapela  sv.  Antuna  Pad.  »in  Guztilnicza«  spominje  se  prvi 
puta  u  zapisniku  kanonicke  vizite  od  god.  1678.  (4,  veljace).  Kako 
je  bila  kapela  u  dobrom  stanju,  bit  6e,  da  nije  davno  sagradjena. 
Kapela  je  bila  drvena,  u  njoj  je  bio  drven  zrtvenik  sa  svecevom 
slikom,    strop    napravljen    na    seljadku    i    dobro  natkriveno  predvorje. 


l56 

Okolo  kapele  bilo  je  dobro  ogradjeno  groblje.  Starjesine  kapele  Ivan 
i  Juraj  Gorsetid  predali  su  racune  i  iskazali  nesto  novaca  na  dugu, 
20  kabala  vina,  nesto  psenice,  zita  i  dva  odojka. 

God.  1693.  nabavili  su  starjesine  u  Zagrebu  zvono,  za  koje  su 
platili  64  ren.  for.,  a  ipak  je  imala  kapela  jos  14  ren.  for.  gotovine 
i  ^■ise  toga  na  dugu.  Posto  kapela  nije  imala  zvonika,  smjestili  su 
na  groblju  stupove  i  gore  objesili  to  zvono.  God.  1695.  (pi^e  se  »in 
Gusztelnica«)  saznajemo,  da  je  bila  kapela  dosta  malena.  Krov  joj 
je  bio  trosan.  Na  groblju  oko  kapele  nije  se  nitko  ukapao.  Sluzilo 
se  tuj  na  dan  sv.  Antuna  pustinjaka  i  sv.  Antuna  Paduanskoga,  na 
Preobrazenje,  prve  nedjelje  poslije  Nikolinja  (kad  se  opsluzavala  »de- 
dicatia «;)  i  na  blagdan  sv.  Ambrozija.  U  Gustelnici  zivjele  su  onda 
ove  porodice :  Juraici,  Bukovcaki,  Gorsetici,  Skornjacidi  i  Feljani. 
Zupnik  imao  je  redomice  kod  njih  objed,  kad  je  sluzio  misu  u  Gu- 
stelnici. 

Cini  se,  da  su  pocetkom  XVII.  vijeka  kapelicu  malko  prosirili, 
jer  se  u  viziti  od  god.  1704.  kaze,  da  je  priliCno  prostrana,  ali  nije 
imala  sakristije.  Prigradili  su  joj  sad  i  zvonik,  na  kojem  je  bila  ja- 
buka  i  kokot.  Prije  kapela  nije  imala  stropa  (tabulatum),  vec  su  ga 
napravili  god.  1709.  Taj  strop  su  god.  1720.,  kad  su  i  kapelu  boja- 
disali,  ukrasili  slikama,  a  torn  zgodom  postavili  u  kapelu  i  novi  zrt- 
venik.  Taj  zrtvenik,  premda  se  spominje  vec  god.  1720.,  obojadisali 
su  i  pozlatili  tekar  god.  1723.,  kako  svjedoci  natpis,  sto  nam  se  na 
nj  ^m  sacuvao.   Taj   natpis  glasi : 

HANG  ARAM  EXPENSIS  ELEMOSY- 
NAE  IN  HONOREM  S.  ANTONII  FIERI 
AC  DEAVRARI  CURARUNT  AEDITVI  CA- 
PELLAE  CUM  PAROCHO  LOCI 
ANNO   1723. 

Taj  zrtvenik,  obnovljen,  jos  je  i  danas  u  kapeli.  Stajao  je  112  ren- 
skih  forinti. 

God.  1759.  trebalo  je  kapelu  temeljito  popraviti,  sto  je  valjda 
i  izvedeno,  a  krov  i  ogradu  oko  kapele  popravili  su  god.  1768.  Selo 
GusteJnica  brojilo  je  onda  devet  kuda.  U  to  se  vrijeme  redovito  slu- 
zilo u  kapeli  tri  puta  na  godinu,  i  to  na  blagdane  sv.  Antuna  pusti- 
njaka, sv.  Antuna  Paduanskoga  i  na  blagdan  sv.  Emerika.  Zupnik  je 
onda  morao  dobiti   od   zitelja  objed,  dotiCno  jednu  ugar.  forintu. 

Iz  vizite  od  god.  1799.  doznajemo,  da  je  bila  kapela  preko 
dva  hvata  duga  i  preko  jedan  hvat  siroka.  Kapelicin  strop  bio  je 
ureSen  slikama,  kojr    su  bile  na  stijenama   dosta    slabe    (parietes    mi- 


157 


sere  depicti).    Kapela    imala  je  do  600  for.  gotovine   i  dva  komadica 
oranice,  koje  je  uzivao  zvonar  u  ime  svoje  place. 

Ovu  su  staru  kapelu  g,  1832.  porusili  i  mjesto  nje  nastojanjem 
zupnika  J  o  s  i  p  a  Gal  o  vie  a  sagradili  drugu,  mnogo  prostraniju  (6 
hvati  duga,  3y^  hvati  siroka)  od  hrastova  drva.'  Prigradili  su  tako- 
djer^  sakristiju.    U    drvenom    zvoniku    visjela    su    dva    zvona,    veliko. 


Kapelica  sv.  teum  4^.  u  Gustelnici. 

te^ko  106  funti,  nabavljeno  je  za  zupnika  Galovica,  a  inanje  je  bilo 
jos  iz  stare  kapele.  Crkva  imala  je  godine  1856.  preko  2500  forinti 
imutka. 

Kako  je  postala  ta  kapela  po  vremenu  trosna,  poceo  je  zupnik 
Fran  jo  Peterca  raditi  oko  toga,  da  se  sagradi  nova.  Narod 
naime    k    ovoj    kapeli    dolazi    vrlo    rado  i  daje  cesto  ondje  misu  slu- 

^  Ta  je  kapel?    bila  sagradjena,    kako   narod  kazc;  »na  ncmskc  vugle«. 


158 

ziti,  osobito  za  srecu  kod  blaga.  Svecenik  dobiva  za  misu  1  for.  25 
novc.  (cekin),  a  takova  mu  se  pristojba  placa  i  kod  drugih  kapela. 
Dne  10.  lipnja  1888.  poCeli  su  rusiti  staru  kapelu,  a  dne  19.  srpnja 
iste  godine  udario  je  Josip  Rojc,  rodom  iz  Stajerske,  osnove  novoj 
kapeli.  Tesarski  posao  preuzeo  je  I.  Arnold  iz  Zagreba,  rodom  iz 
Ugarske,  a  zvonik  su  pokrili  pokrivac  Bauer,  rodom  iz  Wiirtem- 
berga  i  Krompler,  limar  iz  Zagreba.  Dne  21.  sijecnja  1889.  sluzio 
je  u  novoj  kapeli  prvu  sv.  misu  sam  zupnik  Peterca  u  nazocnosti 
mnogobrojnog  naroda.  Kapelu  je  svecano  blagoslovio  dne  30.  srpnja 
1889.  podarhidjakon  odranski  J  u  r  a  j  pi.  B  a  r  a  b  a  s.  U  staru  kapelu 
provalili  su  dne  8.  svibnja  1888.  tatovi  i  odnieli  sve,  sto  se  moglo 
odnijeti. 

Kapela  sv.  Roka  na  Cvetkovicevom  brdu. 

Cvetkovicevo  brdo  ill  Vojnosec,  (kako  citamo  u  starim  spisima), 
udaljeno  je  sat  i  pol  od  Dubranaca  prema  jugu  i  broji  danas  nesto 
preko  200  stanovnika.  God.  1668.  bilo  je  u  selu  13  kuca,  a  zitelji 
se  zvali  najvise  Cvetkovici,  zatim  Klecici,  Nestidi,  Britveci  i  Magi- 
cici  (samo  po'jedna  kuda).  Kad  su  ti  zitelji  podigli  u  svom  selu  ka- 
pelu sv.  Roka,  nije  mi  poznato,  no  svakako  je  vec  godine  1671. 
postojala,  ier  zvono  u  njezinu  zvoniku  nosi  natpis :  ZAGRABIAE 
ANNO  1671.'  Kapela  se  prvi  puta  spominje  u  kanonickoj  viziti  od 
god.  1678.  Saznajemo,  da  je  bila  drvena,  te  imala  jednostavan  strop 
i  drvenu  menzu,  na  kojoj  se  sluzilo.  Imutka  nije  imala,  jer  nije  imala 
starjesina.  Postavili  su  ih  tekar  dojduce  jeseni,  pa  su  oni  morali  ici 
moliti  oko  zitelja  vino  za  kapelu  (qui  mendicabunt  vinum  pro  ca- 
pellai.  Sluzilo  se  u  kapeli  na  Rokovo  i  jedan  put  u  korizmi.  Zitelji 
su  morali  onda  pripraviti  zupniku  objed. 

Iz  vizite  arcidjakona  Simona  Jude  Zidiia  od  god.  1695. 
razabiremo,  da  je  kapela  bila  vrlo  malena  i  da  nije  imala  niti  pre- 
dvorja,  niti  sakristije,  niti  zvonika.  Oko  nje  bilo  je  maleno  groblje, 
dobro  ogradjeno.  Na  zrtveniku  bila  je  slika  sv.  Roka,  slikana  na 
platnu.  Kapela  imala  je  sve  stvari  potrebne  za  sluzenje  svete  mise. 
Osim  na  Rokovo,  sluzilo  se  sad  i  na  blagdan  sv.  Fabijana  i  Seba- 
stijana,    te    na    Andrijino.    Kapela    imala   je  u  gotovom    15  ren.   for., 


'  To  je  zvono  dne  5.  srpnja  1909.  prigodom  zvonjenja  na  oluju  u  pet 
sati  poslije  podne  puklo.  To  je  zvono  god.  1910.  tvrtka  Lebis  i  Blazina  u  Za- 
grebu  prelila,  a  nabavljeno  je  kod  iste  tvrtke  jos  jedno  zvono.  Oba  zvona 
posvetio  je  dne  26.  rujna  1910.  generalni  vikar  dr.  Feliks  Suk,  i  to  jedno  u 
cast  sv.  Roka,  a  drugo  u  cast   sv.   Sebastijana.  Prvo  vaze  80,  a  drugo  60  kg. 


159 

te  nesto    novaca  i  vina  na  dugu.  God.    1704.    spominje  se  malo  pre- 
dvorje,   u  kojem  je  moglo  stajati  deset  osoba. 

Kako  je  bila  ta  kapela  vrlo  malena,  to  su  ju  god.  1720.  poru- 
sili  i  sagradili  novu  (haec  Capella  actu  noviter  et  maior  extruitur). 
Produljili  su  ju  za  tri,  a  prosirili  za  dva  hvata.  Prigradilt  su  joj  nad 
ulazom  takodjer  drveni  zvonik.  God.  1740.  imala  je  kapela  staru 
klijet  i  u  njoj  dvije  vinske  bacve  i  skrinju  za  zito. 

God.  1749.  due  28.  listopada  popisao  je  vicekomes  turopoljski 
Juraj  Ivan  jancetic  uza  zupnika  Josipa  Smukavica  i 
mjesnih  zitelja  kapelicine  dugove.^  Bit  ce,  da  su  kapelicu  mislili  po- 
praviti,  jer  je  arcidjakon  Adam  An  tun  Cegetek,  koji  ju  je  dne 
1.  rujna  pregledao,  odredio,  da  se  ima  zatvoriti,  ako  se  ne  popravi. 
Njezini  su  temelji  bill  truhli,  krov  slab,  nije  bila  popodjena,  niti  po- 
bijeljena  ili  slikana.  Mozda  se  onda  nesto  popravilo,  ali  mnogo  ne, 
jer  je  bila  godine  1759.  prigodom  vizite  arcidjakona  Jurja  Gaala 
gotovo  rusevna.  Nije  imala  niti  starjeSina,  niti  gotovih  novaca,  niti 
vina,  niti  zita.  Kad  je  arcidjakon  sazvao  zitelje,  priznali  su  neke  du- 
gove,  ali  ih  je  bilo  jamacno  vise. 

Kapelu  su  zitelji  doista  god.  1761.  obnovili,  napravili  joj  nov 
krov  i  zvonik.  I  groblje  oko  kapele  bilo  je  dobro  ogradjeno,  no  u 
njem  se  nije  pokapao  nitko.  Valjda  se  nije  pazilo,  da  se  popravci  na 
kapeli  redovito  obavljaju,  pa  ju  je  god.  1799.  nasao  turopoljski  arci- 
djakon takovu,  da  je,  morao  zabraniti  u  njoj  sluzenje  mise.  Gradja 
nije  vise  nista  valjala.  Prozora  nije  bilo,  vec  su  bili  samo  drveni 
kapci,  koji  su  se,  kad  je  bila  sluzba  bozja,  spustili.  Kapela  bila  je 
duga  nesto  preko  tri  hvata,  a  siroka  dva.  Njezin  imutak  Hjepo  se 
pomnozao,  jer  je  iznosio  oko  1150  for.  Zabrana  arcidjakona  valjda 
je  pomogla,  te  je  doslo  do  temeljita  popravka  kapele.  God.  1850. 
opskrbjeli  je  svim  potrebnim  i  imala  je  oko  6000  for.  imutka. 

Stara  je  kapela  stajala  do  god.  1867.  Ove  su  ju  godine  poru- 
sili  i  poceli  graditi  novu.  Valjda  se  zupnik  Josip  Aksamovic 
nije  mnogo  starao,  da  se  kapela  sto  prije  sagradi.  Dogotovljena  je 
bila  tekar  punih  dvanaest  godina  kasnije ;  na  nedjelju :  »Laetare« 
god.  1888.  novi  ju  zupnik  Fran  jo  Peterca  svecano  blagoslovio. 
Danas  se  u  toj  kapeli  sluzi  tri  puta  u  godini,  i  to  na  dan  sv.  Fa- 
bijana  i  Sebastijana,  na  Rokovo  i  na  nedjelju  poslije  Rokova.  Kapela 
raspolaze  danas  s  imutkom  od  kojih  6000  for. 


'  Gl.  izvornik  u  turopoljskom  arkivu.  Ondje  se  kaze  »Czvetkovich  berdo 
seu  Voinosez*. 


160 

Kapela  sv.  Ivana  Krst.  na  Lukinicevom  brdu. 

Medju  najudaljenijitn  selima  od  matice  Lukiniievo  je  brdo.  God. 
1668.  imalo  je  to  selo  deset  kuda,  a  zivjeli  su  u  njem  gotovo  sami 
r.ukini(5i  (izuzevsi  nekoga  BeleCida).  Ti  su  zitelji  oko  god.  1660.  po- 
digli  u  svom  selu  kapelu  u  cast  sv.  Ivanu  Krst.,  kao  sto  svjedoCi 
natpis  na  zvonu,  koje  nam  se  do  danas  sacuvalo,  a  na  kojem  pi§e: 
->ANNO  1662.«  Iz  vizite  od  god.  1678.  saznajemo,  da  je  ta  kapela 
bila  drvena,  dobro  zatvorena  i  natkrivena,  a  imala  je  zvonik  sa  zvo- 
nom  i  drven  zrtvenik  sa  slikom  sv.  Ivana  Krstitelja.  Kapela  imala 
je  sve  stvari,  potrebne  za  sluzenje  sv.  mise,  nesto  novaca,  vina  i  zita. 
Sluzilo  se  u  njoj  na  blagdane  sv.  Ivana  Krst.  i  Ivana  Evangj.,  na 
dan  sv.  Ivana  glavosijeka,  na  drugi  dan  Uskrsa  i  petu  nedjelju  po- 
slije  Uskrsa. 

Ta  je  kapela  bila,  osim  sadanje  zupne  crkve,  najveca  u  zupi. 
Iz  vizite  kanonika  arcidjakona  Simona  Jude  Zidica  od  godine 
1695.  doznajemo,  da  je  kapela  imala  strop,  nalican  onomu  u  sve- 
tistu  kapele  snijezne  Majke  bozje  (ad  instar  fornicis),  kojemu  se  toli 
divio  graditelj  Bolle.  Kapela  imala  je  i  predvorje,  nad  kojim  je  bio 
zvonik  sa  zvonom.  I  zrtvenik  u  kapeli  bio  je  dosta  velik,  uresen 
rezbarijom  i  slikarijom.  Na  zrtveniku  bio  je  u  sredini  kip  bl.  Djevice 
Marije,  a  sa  strane  medju  stupovima  kipovi  sv.  Ivana  Krst.  i  sv. 
Ivana  Evangj.  U  drugom  predjelu  bio  je  pozlacen  kip  sv.  Stjepana, 
prvoga  mucenika.  Oko  kapele  bilo  je  groblje,  dobro  ogradjeno.  To 
je  bilo  osim  zupnoga  groblja  jedino  groblje  u  zupi,  na  kojem  se 
pokapahu  mrtvaci,  valjda  zato,  sto  je  bilo  selo  vrlo  udaljeno  od  zupnoga 
groblja.  Kapela  je  imala  tri  kazule,  tri  pahe  i  jedan  svileni  cr\'eni 
vojnicki  barjak,  sva  je  prilika  ugrabljen  Turcima,  Kapelicin  imutak 
bio  je  rasposudjen  zupljanima,  medju  kojima  se  spominje  i  »vai- 
voda«  (^starjesina)  Mijo  Lukinid.  Krov  kapele  bio  je  god.  1695. 
trosan,  pa  su  zitelji  pripravili  vec  gradju,  da  kapelu  na  novo  pre- 
kriju.  Ipak  kapela  jol  niti  god.  1704.  nije  bila  na  novo  pokrivena. 
Arcidjakon  spominje,  da  je  kapela  dosta  prostrana,  da  mogu  u  nju 
stati  svi  tamognji  zitelji.  Kad  je  bila  u  kapeli  misa,  dobivao  je  zupnik 
objed  redom  kod  tamosnjih  zitelja. 

God.  1749.  trebalo  je  kapelu,  o  kojoj  se  kaze,  da  je  ved  stara 
(vetusta),  popraviti.  Temelji  su  strunuli,  pa  bi  ju  valjalo  podzidati  i 
nadidi,  napraviti  nov  krov  i  popoditi.  Arcidjakon  Adam  An  tun 
Cegetek  odredio  je,  da  treba  u  kapeli  zabraniti  sluzenje  mise,  ako 
je  ne  poprave  zitelji.  Iz  te  vizite  saznajemo  jo§,  da  je  bila  slikana, 
kako  crkveni  strop,   tako  i  stijene.  Do  god.    1759.  metnuli  su  doduse 


161 

nove  temelje,  ali  je  krov  promakao.  Taj  nije  bio  jos  i  god.  1762. 
popravljen.  I  grod.  1758.  nasao  je  arcidjakon  Fran  jo  PopovicS 
kapelu  »in  statu  vetusto  et  ruinosot.  Zvonik  se  njezin  nagnuo,  groblje 
je  slabo  ogradjeno.  Zato  je  arcidjakon  zapovjedio  (sub  poena  inter- 
dicti)  ziteljima  (u  selu  bilo  je  onda  14  kuca),  da  u  vrijeme  od  go- 
dinu  dana  sagrade  novu  kapelu,  a  groblje  oko  nje  prosire  i  dobro 
ograde.  Do  gradnje  nove  kapele  ipak  nije  doslo,  ve6  su  zitelji  ka- 
pelu samo  nesto  popravili.  Arcidjakon  Ignjat  Zupanci(5  kaze  god. 
1799.  za  kapelu,  da  je  »valde  antiqua«,  ali  ne  spominje,  da  bi  bila 
trosna.  Kapela  bila  je  nesto  preko  5  hvati  duga,  a  2*5  hvati  siroka. 
Kraj  kapele  bila  je  klijet,  u  kojoj  je  bilo  nesto  vinskog  posudja. 
Imutak  crkveni  iznosio  je  nesto  preko  400  for. 

Ta  stara  kapela  uzdrzala  se  sve  do  god.  1867.  Te  su  godine 
staru  kapelu  porusili  i  poceli  zidati  novu.  Posao  je  napredovao  tako 
lagano,  da  je  bila  kapela  dogotovljena  tekar  god.  1881.  Iste  ju  go- 
dine  na  IV.  nedjelju  poslije  Uskrsa  blagoslovio  podarcidjakon  i  zupnik 
u  Odri  Juraj  pi.  Bar  abas.  Mislio  bi  covjek,  da  ce  ta  zidana  ka- 
pela stajati  barem  toliko  godina,  koliko  njezina  predsasnica  —  dr- 
vena  kapela,  no  gradjevni  materijal  bio  je  tako  slab  i  nevaljao,  da 
su  kapelu  poslije  nekoliko  godina  morali  porusiti.  Kod  gradnje  nove 
kapele  pomogla  koja  je  ziteljima,  premda  ne  pripadaju  opcini,  plem.  op- 
(5ina  turopoljska,  pa  je  na  molbu  zupnika  Josipa  pi.  Pucekovica 
poklonila  potrebitu  drvenu  gradju.  Odustalo  se  od  toga,  da  bude 
kapela  zidana,  kao  predjasnja,  ve6  su  zidani  samo  temelji,  a  sve 
ostalo  je  drveno.  Kapela  nijeri  u  duzini  13  metara,  sirina  je  7  me- 
tara,  a  u  njoj  je  smjesten  ukusan  zrtvenik,  koji  je  napravio  L  a  d  i- 
slav  Pospisil  iz  Busevca^.upotrebivsi  kipove  od  staroga  zrtvenika. 
Nekadasnji  odranski  podarcidjakon,  sada  kanonik  zagrebacki  Lju- 
devit  Knezic,  koji  je  prisustvovao  doprinozbenoj  raspravi  za 
gradnju  kapele,  dosao  je,  da  svecano  blagoslovi  kapelu.  Makar  je 
bilo  nestalno  vrijeme  i  put  do  kapele  vrlo  tegotan,  sakupio  se  u  ne- 
djelju dne  11.  lipnja  1909.  lijep  broj  naroda  ne  samo  iz  domace 
zupe,  vec  i  iz  okolnih  zupa.  Blagoslov  otpoce  se  u  10  sati,  a  iza 
toga  bila  je  svecana  misa  i  propovijed.  Kako  unutra,  tako  je  kapela 
i  izvana  dostojno  uredjena,  te  lijepo  pristaje  u  onu  okolinu.  Danas 
se  u  kapeli  sluzi  na  dan  sv.  Ivana  Krst.,  Ivana  Evangjelista  i  na 
dan  Uskrsa  i  Duhova. 

I  groblje  iza  crkve  dobro  je  uredjeno.  Ljudi  obicno  sami  mrt- 
vaca  pokopaju,  a  kad  dodje  ovamo  zupnik,  da  cita  misu,  onda 
grobove  blagoslovi.  Malo  ih  je,  koji  naruce  sprovod  i  mrtvacku 
misu,    ne    mozda,    da     zato    ne     haju,    vec    sto    je    narod    siromasan, 

11 


162 

a  kapela    vrlo    udaljena,    tako,    da  je  u  zimsko    vrijeme    do  nje  vrlo 
te§ko  do(5L 

Kapele  sv.  Ane,  sv.  Jurja  i  sv.  Duha  u  Lucelnici. 

Na  zapadu  zupe  prema  Jamnici  lezi  jedno  od  najvecih  sela  u 
zupi :  Lucelnica.  God.  1668.  bilo  je  u  torn  selu  do  30  kuinih  bro- 
jeva.  Zanimljivo  je,  sto  je  to  selo  imalo  u  isto  vrijeme  tri  kapelice: 
sv.  Ane,  s  v.  Jurja  i  s  v.  Duha.  Te  kapelice  spominju  se  prviput 
u  zapisniku  vizite  kanonicke  od  god.  1678.  Bile  su  sve  tri  drvene 
i  vrlo  malene  (ad  instar  unius  scrinii),  tako  da  je  imao  u  njima 
mjesta  samo  sveienik  s  podvornikom.  Kapele  imale  su  zajedniCke 
stvari  za  sluzenje  sv.  mise  i  iste  crkvene  starjesine. 

Kapela  sv.  Ane  bila  je  u  onom  dijelu  Lucelnice,  koji  se  je 
zvao  Saceric^.  Kapela  bila  je  drvena,  dobro  natkrivena  i  imala  je 
strop,  napravljen  na  seljacku.  Naliciila  je  vise  oratoriju,  nego  kapeli. 
Njezino  zvono,  tesko  30  funti,  objeseno  je  bilo  medju  cetiri  stupa. 
Kapelica  bila  je  ogradjena.  Na  drvenom  zrtveniku  bila  je  slika  sv. 
Ane  na  platnu.  Tuj  se  sluzilo  na  blagdan  sv.  Ane  i  jedanput  u  ko- 
rizmi,  kad  je  bila  ovdje  uskrsna  ispovijed.  Arcidjakon  je  god.  1678. 
zabiljezio,  da  se  radi  toga,  sto  je  toliko  kapela  u  zupi,  gdje  su  bile 
cesto  i  na  nedjelje  i  blagdane  mise,  jedva  cetiri  putau  godini 
sluzi  misa  u  zupnoj  crkvi.  Zato  je  odredio,  da  se  u  kapeli  ne  sluzi 
vise  nego  dva  puta.  Arcidjakon  Pavao  Tuskan  drzao  je,  da  ka- 
pela nije  potrebna,  pa  bi  ju  po  njegovu  sudu  valjalo  porusiti.  To  su 
doista  kasnije  i  ucinili,  jer  se  ta  kapela  spominje  zadnjiput  u  viziti 
kanonickoj  od  god.   1709. 

Kapela  sv.  Jurja  bila  je  drvena  i  nije  imala  zvonika,  ve6 
predvorje,  u  kojem  se  sluzilo  prigodom  prostenja.  Na  drvenom  zrt- 
veniku bila  je  slika  sv.  Jurja  na  platnu.  U  kapeli  se  sluzilo  na  dan 
nevine  djecice,  na  dan  obracenja  sv.  Pavla,  na  Jurjevo  i  na  Miho- 
Ijice.  Kapela  se  spominje  zadnjiput  u  viziti  od  god.    1720. 

Kapela  s  v.  Duha  bila  je  nalicna  na  prve  dvije,  a  sagradjena 
je  bila  od  hrastovih  greda.  Kako  nije  imala  zatvora  (sine  clausura), 
to  je  arcidjakon  god.  1678.  zabranio,  da  se  u  njoj  sluzi  misa.  Kasnije 
su  to  valjada  uredili,  pa  se  je  u  njoj  sluzilo  na  tredi  dan  Duhova. 
Iz  vizite  od  god.  1695.  vidimo,  da  je  bila  tako  malena,  te  je  u  njoj 
bilo  mjesta  samo  za  svedenika.  Nije  imala  zvonika,  ved  je  malo 
zvonce  visjelo  na  stupu.  Oko  kapelice  bilo  je  groblje,  na  kojem  su 
za  onda  pokapali  mrtvace.  Na  zrtveniku  bila  je  slika  dolaska  Duha 
svetoga. 


163 

God.  1704.  su  porusili  staru  kapelicu,  a  sagradili  novu  vecu  i 
prigradili  joj  predvorje  tako,  da  je  sad  bila  dosta  prostrana  za  zi- 
telje  sela  Lucelnice.  Sagradili  su  takodjer  drveni  zvonik,  u  kojemu  je 
visjelo  zvono,  tesko  40  funti.  Sva  je  prilika,  da  je  pomagao  vlastelin 
Fran  jo  Berislavii,  te  se  mogla  kapela  sagraditi,  jer  se  u  toj 
viziti  navodi,  da  je  on  patron  kapele.  Kapela  je  pak  od  svoga  do- 
prinesla  52  ren.  for.  Oko  kapelice  bilo  je  groblje,  ali  u  njemu  nijesu 
pokapali  nikoga. 

Oko  god.  1740.  popravili  su  na  kapelici  krov.  Te  je  godine 
bila  kapelica  bez  zrtvenika,  jer  su  narucili  novi.  Kapela  iraala  je  u 
Stupincu  vinogradic,  koji  joj  je  ostavio  Juraj  Ozegovic  za  svotu 
od  5  for.,  sto  ju  je  njoj  dugovao.  Imala  je  i  klijet  i  u  njoj  nekoliko 
vinskih  posuda  i  skrinju  za  zito.  God.  1749.  bila  je  kapelica  cista, 
dcbro  pokrivena  i  slikana.  Sad  je  bio  u  njoj  vec  i  novi  zrtvenik  sa 
slikom  sv.  Trojstva.  Zvono  u  zvoniku  nabavljeno  je  god.  1730.,  kako 
svj'idoci  njegov  natpis.  God.  1768.  kapelu  su  opet  na  novo  pokrili. 
Sad  se  u  njoj  sluzilo  na  treci  dan  Duhova,  na  dan  nevine  djeCice  . 
na  dan  obracenja  sv.  Pavla.  Zupnik  je  onda  dobivao  od  zitelja  (bila 
je  u  selu  31  ku6a)  objed  ili  1  ugar.  forintu.  Iz  vizite  od  god.  1799i 
razabiremo,  da  je  kapela  bila  duga  2'5,  a  siroka  1*5  hvata.,  popodjena 
opekom  i  sva  slikana.  Kapelu  su  morali  negdje  u  XIX.  stolje6u  opet 
na  novo  sagraditi,  jer  se  god.  1850.  spominje,  da  je  3^5  hvati  duga 
i  2^/5   siroka. 

Danas  je  u  kapeli  sve.  sto  je  od  potrebe  i  dobro  se  drzi.  Sluzi 
se  u  njoj  na  treci  dan  Duhova  i  na  nedjelju  poslije  Florijanova.  To 
posljednje  zavjetna  je  misa.  Kad  je  naime  u  ponedjeljak  poslije  bi- 
jele  nedjelje  god.  1879.  izgorjelo  citavo  selo  gornji  Dubranci,  zavje- 
tovase  se  zupljani,  da  6e  biti  svake  godine  poslije  Florijanova  u  ka- 
peli sv.  Duha  zavjetna  misa,  e  bi  Bog  oslobodio  zupu  od  pozara. 

Zupnici  dubranecki  i  njihovi  dohotei. 

Prije  nego  kronoloskim  redom  izbrojim  zupnike  dubranecke,  na- 
pomenut  cu  nesto  o  njihovim  dohotcima.  U  viziti  od  god.  1622,  spo- 
minje se,  da  je  zupnik  uzivao  crkvene  zemlje,  livade,  vrt  i  vinograd, 
a  osim  toga  dobivao  od  zupljana  i  lukno  u  zitu  i  u  vinu.  Sve  zemlje 
bile  su  zapustene  i  zarastene,  a  zupljani  su  obecali,  da  ce  zupniku, 
ako  ga  dobiju,  sagraditi  zupni  dvor,  iskrciti  zemlje  i  podavati  lukno. 
I  doista  su  sagradili  nov  zupni  dvor,  kad  je  dosao  zupnik  Juraj 
Dragovic,  a  gradili  su  i  kucu,  gdje  bi  stanovao  njegov  kmet. 
Zupnik  je  posjedovao    12  rali  oranice,  livadu  na  dva  kosca  —  ostale 


164 

livade  bile  su  zapu§tene  —  i  mali  vinograd  na  osam  kopaca  blizu 
crkve.  U  ime  lukna  dobivao  je  120  kvarta  zita  i  7  kopuna.  Vec  go- 
dine  1649.  navodi  se,  da  se  lukno  podavalo  u  psenici  i  u  zitu.  Bilo 
je  preko  200  porodica  u  zupi,  a  zupnik  je  primao  po  vagan  psenice 
i  po  vagan  zita,  pace  se  pripovijedalo,  da  su  mu  nekada  davali  po 
tri  vagana.  Zemalja  i  livada  imao  je  sad  vec  mnogo  vise,  a  u  ime 
stole  dobivao  je  od  krstenja  4  denara  i  kruh  (azima),  kad  je  isao  k 
bolesniku  4  denara,  a  od  sprovoda  1  for.  Zupnik  M  a  r  k  o  M  u  s  t  a- 
f  i  c  stanovao  je  u  jednoj  ku6i  sa  svojom  druzinom,  pa  je  arcidjakon 
zapovjedio,  da  mu  sagrade  drugu  kucu,  gdje  bi  valjada  on  odijeljeno 

stanovao. 

I  doista  godine   1668.  imao  je  zupnik  dobar  zupni  dvor,  U  jed- 

nom  dijelu  stanovao  je  on,  u  drugom  druzina,  u  sredini  je  bila  ku- 
'.linja,  a  dolje  podrum.  Zupljani  su  mu  podavali  lukno  u  zitu  i  u  pse- 
nici. Od  predijalilta  biskupovih  u  Opatiji  dobivao  je  objed,  a  od  nji- 
hova  dva  kmeta  (inquilini)  morao  mu  je  svaki  davati  kopuna.  O  luk- 
narskim  podavanjima  u  zupi  vazna  je  biljeska  u  viziti  od  godine 
1678.,  a  ta  glasi : 

»NB.  Omnes  domus  Nobiles  dant  unum  vagan  milii  et  tri- 
tici  72-  It^"^  Mack}'  y  Chucekij,  subditi  Brezouicze  dant  similiter  id 
est  milij  v.  1.  tritici  v.  7.^.  Item  Abbatiales  a  sessione  Integra  tritici 
modium  1.  Item  in  Gudecz  domus  quaevis  v.  1  tritici.  Lucinicza 
quaevis  Integra  sessio  v.  1  milij,  v.  1  tritici.  Si  hie  fiat  diuisio  et  in 
Abbatialibus  diuiduntur  et  sapones.  In  Nobilitaribus  autem  non  diui- 
duntur  sapones  diuisis  domibus,  sed  integri  dantur.« 

Radi  lukna  nastale  su  izmedju  zupnika  i  zupljana  dugotrajne 
pravde.  Vec  se  god.  1693.  tuzio  na  zupljane  zupnik  Ivan  Stipko- 
vi6,  da  ne  6e  da  mu  podavaju  lukno  »juxta  regestrum«.  U  vrijeme 
vizite  bio  je  nazocan  turopoljski  zupan  Valica  sa  biljeznikom  Pavlom 
Ligutidem,  pa  je  obeiao,  da  de  narod  prisiliti,  da  plati  zupniku,  sto 
je  duzan.  Za  luknarska  podavanja  tuzio  se  na  zupljane  takodjer  zup- 
nik Jura  j  pi.  Mudic,  a  i  njegovi  nasljednici.  God.  1766.  obratio 
se  zupnik  Mijo  Zalec  na  plem.  opcinu  turopoljsku,  neka  bi,  kad 
bude  u  zupi  kanonicka  vizitacija,  izaslala  dva  svoja  prisjednika,  da 
vijedaju  o  boljoj  dotaciji  zupnika.  Zupnik  je  povodom  raznih  dioba 
mnogo  prikraiien  u  luknarskim  podavanjima,  koja  su  gotovo  jedino 
vrelo  njegovih  dohodaka,  jer  oranica  ima  malo,  a  livada  gotovo  ni- 
kakovih.  U  svojoj  sjednici  od  17.  studenoga  god.  1766..,  drzanoj  u 
Kurilovcu,  odredila  je  plem.  opcina,  da  podju  u  Dubrance  turopoljski 
biljeznik  Ivan  Plepelid  i  prisjednik  Juraj  Fogledic  ml.  Po- 
vjerenstvo  je  odredilo,   da  zupnik  mora  od    svake    kuce    dobivati    po 


165 

dva  tezaka  i  voz  drva.  Tomu  su  se  zupljani  odlucno  oprli.  Zupnik 
se  radi  toga  obratio  na  biskupa  Franju  Thauzya,  iieka  hi  mu 
on  svojim  ugledom  isposlovao  bolje  uzdrzavanje.  Tecajem  jedanaest 
godina  dostatno  se  uvjerio,  kako  su  slabi  dohotci  u  zupi.  Mnogo  je 
bio  prikracen  u  lukiiu  takodjer  kod  onih  zupljana,  koji  su  bili  poda- 
nici  raznih  gospostija,  pa  nijesu  podavali  nista.  Tako  je  spadala  pod 
baruna  Malenica  31  kuda,  pod  grofa  Ivana  Nep.  Drasko- 
vic a  12  kuda,  pod  udovicu  Barbaru  S  k  r  1  e  c  3  ku6e,  pod  Ivana 
Peharnika  2  kuce,  pod  malog  suca  Radiceviia  3  ku(5e,  pod 
zupaniju  4  kuce.'  Nije  mi  poznato,  da  li  je  zupnik  Zalec  sto  posti- 
gao,  jer  pise  u  torn  poslu  9.  listopada  god.  1771.  opet  arcidjakon 
turopoljski  Blaz  Dumbovic.  On  spominje,  da  je  za  vizite  arci- 
djakona  Simonajude  Zidida  god.  1695.  bila  u  zupi  321  ku6a, 
od  kojih  je  dobivao  zupnik  167^4  vagana  psenice  i  304 '/g  vagana 
zita.  Sada  je  bilo  u  zupi  samo  230  kuda,  a  zupnik  je  dobivao  tek 
9 '/a  vagana  psenice  i  147'/^  vagana  zita  ukupno  156^^  vagana. 
Prema  tomu  bio  je  u  luknarskim  podavanjima  prikracen  za  315 '/^ 
vagana. 

Zupijani  su  poceli  i  zvonarima  uskraiivati  lukno,  pa  zato  ovi 
nijesu  htjeli  vise  da  obavljaju  zvonarsku  sluzbu.  Zupnik  se  radi  toga 
ponovno  obraca  10.  stadenoga  godine  1771.  na  biskupa  Ivana 
Paxya,  neka  bi  odredio,  da  se  njemu  i  zvonarima  podava  duzno 
kikno.  Uz  to  moli,  da  bi  mu  svaka  kuiia  davala  barem  dva  tezaka 
na  godinu,  voz  drva  i  nesto  sijena,  tim  vise  »cum  parochia  Dubra- 
necensis    laboriosa    et    dissita  in  meris    montibus  et  sylvis  exstaret*.'"' 

No  sve  to  nije  pomoglo,  zupljani  su  bili  i  nadalje  tvrdokorni  u 
podavanju  lukna.  Zalcev  nasljednik  PetarGrdenic,  da  uzmogne 
zivjeti,  primac  je,  sto  mu  je  tko  dao,  a  za  duzno  lukno  morao  je 
zupljane  tuziti.  Njegova  prituzba  isla  je  Cak  do  kr.  ugar.  namjesniC- 
kog  vijeca,  koje  je  dne  29.  svibnja  god.  1781.  zapovjedilo,  da  se 
popisu  sva  luknarska  podavanja  u  zupi.  Na  temelju  sakupljenih  po- 
dataka,  odredilo  je  dne  17.  svibnja  god.  1785.  kr.  ugar.  namjesnicko 
vijece  pod  br.  10.814.  i  13.820.,  da  imaju  zupljani  podavati  od  svake 
kuce  vagan  zita  i  pol  vagana  psenice,  a  nijesu  bile  od  toga  izuzete 
niti  pustoseline  (desertaej.  Svih  plemidkih  ku6a  ukupno,  uracunaju(ii 
i  pustoseline,  bilo  je  202.  Zupniku  su  prema  tomu  pripadala  202  va- 
gana zita  (prosa)  i  101  vagan  psenice,  ukupno  303  vagana.  Svaka 
kuca  morala   je    dakle    podavati   1 7,    vagana,    racunajudi    vagan    po 

'  Gl.  »Ecclesiastica<  X.  C    HI.  39.  u  nadbiskup.  arkivu. 
'  Gl.  lb. 


i66 

48  oka.  Kato  su  kasnije  uzeli  za  vagan  36  oka,  te  je  morao  zupnik 
dobivati  od  svake  ku6e  dva  vagan  a  ukupno. 

Kad  se  god.  1802.  obavio  po  citavoj  biskupiji  popis  dohodaka, 
za  zupu  dubranecku  odredjeno  je,  da  mora  svaka  ku6a.  podavati  zup- 
nika  dva  vagana  zita.  Zupnik  nije  bio  s  tim  zadovoljan,  jer  bi  morao 
dobivati  trecinu  lukna  u  psenici.  Osim  toga  je  bilo  god.  1781.  45  pu- 
stoselina,  od  kojih  se  god.  1802.  prestalo  lukno  podavati.  Da  se  na- 
pokon  dokrajci  duga  parba,  sklopio  je  zupnik  Nikola  Ivulic  sa 
zupljanima,  doticno  s  Turopoljem,  dne  30.  rujna  god.  1804.  ugovor, 
po  kojem  je  odustao  od  toga,  da  dobiva  trecinu  lukna  u  psenici  i  od 
pustoselina  i  pristao  na  to,  da  mu  svaka  plemicka  kuca  daje  dva 
vagana  zita,  a  uz  to  da  dize  iz  blagajnice  plem.  op6ine  turopoljske 
100  for.  na  godinu.  Zupljani  iz  Lukini6evog  brda  morali  su  i  na- 
dalje  podavati  lukno  sto  u  psenici,  sto  u  gotovom  novcu,  Neplemidke 
kuce  duzne  su  bile  podavati  lukno  po  popisu  od  god.  1802.,  to  jest 
svaka  kuca  po  dva  vagana  zita,  ne  gledecii  na  posjed  pojedinih  ku6a, 
koji  se  je  po  vremenu  radi  dioba  znatno  promijenio.  Taj  je  ugovor 
dne   18.  sijecnja  god.   1805.  potvrdila  i  duhovna  oblast. 

Po  svemu  se  vidi,  da  su  se  zupljani  dubraneCki,  kao  plemici  na 
svom  vlastitom  posjedu,  branili  da  zupniku  od  svoje  zemlje,  proste 
od  svakog  poreza,  podavaju  stogod  na  ustrb  svog  plemickog  po- 
sjedovnog  prava,  pa  su  se  opirali  tomu,  da  podavaju  lukno  od  pusto- 
selina. Takav  obicaj  u  podavanju  lukna  drzali  su  plemici  u  citavom 
Turopolju,  vezuci  podavanje  s  kuciom,  pace  niti  s  lorn,  vecsdimom. ' 
Tako  su  i  odranskoj,  starocickoj  i  velikogorickoj  zupi  podavali  lukno 
od  dima,  a  ne  od  posjeda.  Slican  je  obiCaj  bio  takodjer  kod  drugih 
plemica  u  biskupiji  n.  pr.  u  zupi  Visoko. 

Poslije  smrti  zupnika  Josipa  Galovlda  god.  1 854,  poceli  se 
zupljani  opet  protiviti  tomu,  da  podavaju  zupniku  dva  vagana  zita  od 
kuce.  Nesto  je  tomu  kriv  i  kapelan  Janko  Puskaric  (»mladi  go- 
spodin«),  koji  je  u  svojoj  dobroti  narodu  obedavao,  da  ce  se  zado- 
voljiti  s  jednim  vaganom,  ako  postane  on  zupnikom.  Dne  20.  travnja 
god.  1864.  su  se  pace  zitelji  opdine  Cvetkovicevo  brdo  oprli  sud- 
benom  izaslaniku,  koji  je  dosao  u  pratnji  cetvorice  oruznika,  da  utjera 
duzno  zupniCko  lukno.  Zupljani  su  nato  ulozili  utok  na  zupaniju  za- 
grebaCku,  koja  je  njihov  utok  odbila.  To  je  potvrdilo  27.  travnja  go- 
dine  1865.  i  kr.  namjesniCko  vijecie  u  Zagrebu,  a  24.  sijecnja  go- 
dine  1866.  (br.  559.)  kr.  dvorska  kancelarija,  na  koju  su  oni  prizvali. 
Kad  su  sve  te  odluke    postale    pravomodne,  poceo  je  kotarski  sud  u 

'  Plemici  vele:  »Gdje  se  dim  kadi,  tarn  se  lukno  daje*. 


167 

Vel.  Gorici  zupniku  utjerivati  zaostalo  lukno.  Kotarski  pristav  S  t  j  e- 
pan  Muzler,  praien  sa  sesnaestoricom  oruznika  izvrsivao  je  od- 
luke,  te  je  za  tri  nedjelje  utjerao  preko  5000  for.  Kad  je  zupnik 
Josip  Aksamovid  umro,  na  novo  su  se  zupljani  obratili  na  du- 
hovni  stol,  da  se  odustane  od  ugovora  od  god.  1804.,  no  njihova  je 
molba  bila  odbijena.  Kad  je  Franjo  Peterca  postao  zupnikom,  opet 
se  Juraj  Pavlecid  (k.  br.  13.)  protivio  tomu,  da  podaje  dva  vagana 
lukna,  no  i  on  je  bio  osudjen  na  staro  podavanje.  Zupnik  imao  je 
i  kasnije  nekoliko  puta  neprilika  sa  zupljanima  radi  luknarskih  po- 
davanja,  osobito  kad  se  koja  zadruga  podijelila.  * 

Ta  prijeporna  stvar  dosla  je  napokon  za  njegova  nasljednika 
Josipa  pi.  Pucekovica  i  do  kr,  zemaljske  vlade,  koja  je  god.  1905. 
izdala  ovo  rijesenje : 

Kr.  hrv.  slav.  dalm.  zem.   vlada 

odjel  za  bogostovlje  i  nastavu. 

Br.  4.841.  ex.   1905. 

Kr.  zupanijskoj  oblasti 
u 

Zagrebu. 

Na  temelju  provedene  rasprave  o  likvidaciji  luknarskih  trazbina 
zupnika  u  Dubrancu  Jos.  pi.  Pucekovica  za  god.  1896.,  1897.  i  1898. 
protiv  njegovih  zupljana  plemica  turopoljskih  izrekla  je  kr.  kot.  oblast 
u  Vel.  Gorici  odlukom  od  12.  svibnja  1899.  broj  8364.,  da  je  svaka 
nastanjena  kuca  na  plem.  zemljistu  duzna,  ne  glede6i  na  posjed  po- 
jedinih  kuca,  koji  se  tecajem  vremena  uslijed  dioba  znatno  promjenio, 
davati  svom  zupniku  na  godinu  po  dva  vagana  zita  ili  platiti  relu- 
tum  od  5  K.  po  vaganu,  pa  da  su  prema  tomu  u  roku  od  14  dana 
nakon  pravomo6nosti  odluke  duzni  platiti  i  to :  (navadjaju  se  po- 
jedini  plemici  iz  Dubranaca  i  svote,  koje  moraju  platiti),  a  osim 
toga,  da  je  svaka  stranka  duzna  jos  platiti  u  ime  raspravnog  troska 
po  20  novc. 

Utok,  sto  su  ga  navedeni  presudjenici  proti  ovoj  odluci  ulozili, 
odbila  je  kr.  zup.  oblast  ter  drugomolbenim  svojim  rijesenjem  od 
26.  lipnja  god.  1899.  broj  15.936.,  te  odluku  kot.  oblasti  u  cijelosti 
potvrdila, 

Kr.  zem.  vlada,  odjel  za  bogostovlje  i  nastavu,  nalazi  utok,  sto 
ga  je  Stjepan  pi.  MatejCid  sa  drugovima  ovamo  ulozio  i  proti  dru- 
gostepenoj   odluci,  odbiti,  koliko  se  njim  napada    samo    uredjenje    lu- 

'  Gl.  spis  zupnika  Franje  Peterce  u  zupnoj  knjigi  spomenici. 


16^ 

knarske  duznosti  plemida,  kako  ga  izriCu  napadnute  odhike,  a  liva- 
ziti,  koliko  se  njim  napada  posebni  dio  tih  odluka,  opredjeljujudi 
likvidnu  luknarsku  duznost  za  pojedinca,  ter  prema  tomu  napadnute 
odluke  u  naeelu  potvrditi,  ali  s  tim  dodatkom,  da  se  kudama  s  obzi- 
rom  na  podavanje  lukna  nemaju  smatrati  kude  djelbenika  potajno 
podijeljenih  plem.  zadruga  doklegodj  dioba  nije  pravomodnom  obla- 
snom  odlukom  provedena,  —  u  posebnom  pak  dijelu  ukinuti  i  odre- 
diti,  da  se  nadopunkoni  rasprave  kod  svake  pojedine  presudjene 
stranke  ustanovi  gore  istaknuto  svojstvo  »ku6e«  i  izrece  nova  odluka 
prve  molbe  salvo  recursu,  koja  ima  kod  svake  stranke  sadrzavati  jos 
i  tocnu  naznaku  o  torn,  koliko  ima  i  za  koje  vrijeme  dati  zita  u  na- 
ravi  odnosno  koliki  relutum  platiti. 

Konacno  se  dozvoljava,  da  se  duzno  lukno  namiri  u  vise  obroka 
i  to  tako,  da  oni  duznici,  koji  ne  duguju  vise  od  10  K,  imaju  svoj 
dug  namiriti  najkasnije  do  1.  rujna  1905.  a  oni,  koji  duguju  vise  od 
10  K,  da  ga  imaju  platiti  u  godisnjim  obrocima  po  10  K,  od  kojih 
prvi  obrok  dospijeva  1.  rujna  1905.,  a  svaki  dalji  svakoga  1.  rujna 
slijededih  godina. 

Kr.  kot.  oblast  imat  ce  prema  tome  pravilu  u  novoj  odluci  sva- 
komu  pojedinomu  duzniku  tocno  naznaciti  otplatne  obroke. 

R  a  z  1  o  z  i : 

Podacima,  iznesenim  sto  po  samim  strankama,  sto  pak  dobav- 
Ijenim  ureda  radi,  imenito  po  posebnom  izaslaniku,  kojega  je  kralj. 
zem.  vlada,  odjel  za  bogostovlje  i  nastavu  na  narocitu  molbu  intere- 
siranih  zupljana  u  tu  svrhu  izaslala,  ustanovljeno  je  izvan  svake 
sumnje  ovo : 

1.)  Zupljani  plemidkoga  stalisa  rkt.  zupa  u  Turopolju,  naime 
zupa  Dubranec,  Stare  Cice,  Velika  Gorica  i  Odra,  podavali  su  od 
starine  lukno  od  plemickih  selista  (sessio  ili  fundus  no- 
bilitaris). 

2.)  To  se  lukno  podavalo  samo  od  n  a  s  t  a  n  j  e  n  i  h  plem.  s  e- 
li  §  t  a  (domusj. 

3.)  Ako  se  nastanjeno  plem.  seliste  podijeli,  luknarska  se  duz- 
nost ne  dijeli  nego  svaka  diobna  stranka  ima  opet  davati  cijelu  prvo- 
bitnu  duznost. 

Evo  za  to  dokaza : 

Plem.  opdina  turopoljska  zakljuCila  je  u  svojoj  skupstini  od 
9.  lipnja  god.  1759.  glede  podavanja  plemidkoga  lukna,  povodom 
prijepora,  koji  je  u  tom  pogledu  nastao  u  zupi  odranskoj  ovo:  »...ut 
praememoratae  ecclesiae  parochiani  n  o  b  i  1  e  s,  qui  iurisdictioni  campi 


169 

huius  subjecii  forent,  illi  etiam,  qui  post  in  it  am  inter  se  di- 
vision em  in  duobus  divisis  nobilitaribus  fundi s  resi- 
dent, ita  et  Lit  ig  no  biles,  qui  in  nobilitaribus  fundis  re- 
sident ita  et  ut  i  g  n  o  b  i  1  e  s  qui  in  nobilitaribus  fundis  et  uxoreis 
bonis  habilicationes  erigunt,  talesque  fundos  post  fata  etiam  uxorum 
suarum  possident,  privative  ac  singillatim  quaelibet  domus  unam  me- 
tretam  trumenti  futuris  semper  temporibus  praedictae  ecclesiae  pa- 
rochis  praestare  teneantur, « 

Iz  ovoga  zakljucka  nedvoumno  proizlazi,  da  se  plemicko  lukno 
imalo  davati  od  plem.  gruntova,  cim  su  nastanjeni  bili  tako,  da  je 
na  podavanje  toga  lukna  bio  obavezan  i  neplemi6,  netom  je  dosao 
u  posjed  plem.  grunta  i  na  njemu  se  nastanio,  a  slijedi  dalje  i  to, 
da  se  u  slucaja  diobe  plem.  fundusa  moralo  od  svakoga  nastanjenoga 
dijela  davati  opet  cijelo  lukno.  Da  se  plemicko  lukno  davalo  od  plem. 
selista  (fundusa)  i  to  samo  od  nastanjenih,  vidi  se  jasno  i  iz  iz- 
vjesda  od  27.  studena  1804.,  kojim  plem.  opcina  turopoljska  podnosi 
zagrebackom  biskupu  na  odobrenje  ugovor,  sto  ga  je  usljed  otpisa 
kr.  ug.  namjest.  vijeda  od  17.  svibnja  1785.  br.  10812./13820.  sklo- 
pila  sa  tadanjim  dubranskim  zupnikom  Ivuliciem  glede  podavanja 
plem.  lukna. 

Glasom  toga  ugovora  obvezuje  se  plem.  opcina  turopoljska  kao 
patron  dubranske  zupe  zupniku  iste  zupe  u  ime  naknade  za  gubitak 
na  luknu  od  pustoselina  (desertaej  iz  svoje  blagajne  pladati  svake 
godine  iznos  od  100  tor,  uz  uvjet,  da  zupnik  pobira  lukno  samo  od 
nastanjenih  plem.  selista. 

U  tome  se  izvjescu  izmjedju  ostaloga  veli,  kako  se  nemilo  doj- 
milo  plem.  opcine  turopoljske  opazanje,  da  zupnik  trazi  lukno  i  od 
onih  plemickih  opustjelih  selista,  koja  su  pravom  nasljedstva  pripala 
doticnim  srodnicima,  bas  kao  da  su  nastanjena :  ».  .  .  a  sessionibus 
nobilitaribus  desertis,  iure  successionis  ad  respectivos  collaterales  con- 
sanquineos  devolutis  pari  ac  si  impopulatae  forent  ratione  sapones 
exegerit  .  .  .«,  pa  zakljucuje,  kako  ce  zupnik  u  buduce  smjeti  traziti 
lukno  samo  od  nastanjenih  plem.  selista:  ».  .  .  nee  absimiliter  nonnisi 
ab  impopulatis  nobilitaribus  sessionibus  sapones  immodo  imposternum 
semet  suosque  successores  desumpturos  .  .  .« 

A  da  je  u  slucaju  diobe  plem.  selista  svaka  diobna  stranka,  na- 
stanivsi  se  na  dijelu  plem.  selista,  pripalom  joj  po  diobi  po  prasta- 
rom  obicaju  imala  davati  opet  cijelo  lukno,  a  ne  samo  dio,  koji  od- 
govara  njezinom  diobnom  dijelu  (pro  rata  parte),  proizlazi  posve  ne- 
sumnjivo  jos  i  iz  zakljucka  plem.  opcine  turopoljske  jos  od  g.  1716., 
koji    se    zakljucak    citira    u    kanonickoj  viziti,  obdrzavanoj   22.  lipnja 


170 

god.  1799.  u  zupi  velikogoriCkoj.  DotiCno  mjesto  glasi  doslovce :  »in 
anno  1716.  communitas  Campi  Turopolya  coram  D.  perillustri  Lud. 
Vagici  qua  comite  terrestre  conclusit,  ut  si  quae  domus  nobilitaris  di- 
videretur  in  bifariam,  vel  trifariam,  tunc  non  dividuntur  sapones,  sed 
a  qualibet  domo  cedat  modius  unus  domino  parocho.« 

Uslijed  te  odredbe  stajali  su  plemidi  prema  kmetovima  u  po- 
gledu  lukna  u  opreci :  dok  se  naime  kmetsko  lukno  dijelilo  diobom 
selista,  nije  se  to  lukno  dijelilo  kod  plemiia  diobom  plem,  seli§ta, 
t.  j.  kod  plemica  moralo  se  lukno  toliko  puta  davati,  na  koliko  se 
nastanjenih  dijelova  (domus)  podijelilo  plem.  seiiste.  Tu  opreku  jasno 
istice  kanonicka  vizita,  obdrzavana  u  zupi  Stare  Cice  god.  1741,,  ve- 
ledi:  »In  hac  parochia  omnes  coloni  cuiuscunque  domini  ab  integra 
sessione  pendunt  millii  vaganos  2  mensurae  loci,  at  reliqui,  qui  sunt 
nobiles  Turopolitani,  praestant  domatim  vaganum  1.,  id  est,  quot 
domus  tot  vaganos  millii  .  .  .«  Za  kmetove  vrijedi  pravilo :  koliko  se- 
lista toliko  lukna,  a  za  plemice :  koliko  nastanjenih  kuca  na  plemid- 
skom  selistu,  toliko  lukna. 

U  tome  smislu  rijesen  je  spor  o  plemickom  luknu  u  Dubrancu 
vec  odlukom  kr.  hrv.  slav.  dalm.  namjesnickog  vije(5a  od  27.  travnja 
god.  1865.  br.  4683..  potvrdjenom  vrhovnom  rjesidbom  kr.  hrv.  slav. 
dvorske  kancelarije  od  7.  sijecnja  1866.  br.  5032.  ex  1865.  Ovdje  se 
istice,  kako  tada  zupljani  nisu  prigovali,  da  se  duznost  podavanja 
plem.  lukna  ima  ravnati  po  razmjerju  ovlastenja  u  zajednickoj  imo- 
vini  (jus). 

Posve  jednako  rijesen  je  slican  spor  u  istoj  zupi  i  ovdjesnjim 
vrhovnim  rijesenjem  od   14.  ozujka   1884.  br.  902. 

Osim  toga  se  primjecuje,  da  su  slicnim  sporovima  o  plem.  luknu 
u  zupi  Velika  Gorica  i  Stare  Cice  rijeseni  i  opet  u  istom  smislu 
ovdj.  vrhov.  rijesenjima  od  30.  srpnja  1893.  hr.  7744.  odnosno  od 
13.  travnja   1893.  br.  3233. 

Naproti  tome  tvrde  rekurenti,  da  je  plem.  lukno  u  Turopolju 
vezano  na  dvorno  mjesto  (fundus  curialis)  i  da  se  luknarska  duznost 
dijeh  pro  rata  dijelova,  nastahh  diobom  dvornoga  mjesta.  Pri  torn  se 
pozivlju  na  zakon  od  25.  travnja  1894.  o  zem.  zajednicama  i  na  zakon 
od  1.  svibnja  1895,  o  uredjenju  plem.  opcine  turopoljske,  po  kojima 
je  s  plem.  dvornim  mjestom  spojeno  i  pravo  na  zajedniCku  njihovu 
imovinu  (jusj  ter  po  kojima  se  to  pravo  (jusj  dijeli  onako,  kako  se 
i  dvorno  mjesto  dijeli. 

Ali  tome  prizivu  ovdje  nema  mjesta.  Jer  lukno  je  posve  razlidit 
institut  od    instituta    plem.  imov.  opdina,    ter  se   bez  naroCitoga  pisa- 


171 

hoga  ili  nepisanoga  propisa  ne  mogu  uporavljivati  nadela  o  ovlaste- 
niCtvu  u  tim  opdinama  na  luknarsku  duznost. 

Takav  pak  propis  ne  postoji;  sto  vise,  u  ispravama,  koje  go- 
vore  o  luknu  plemi6a  u  Turopolju,  nema  ni  najmanjega  traga  tomu, 
da  bi  se  luknarska  duznost  dovodila  u  kakav  savez  s  jusom. 

Rekurenti  istima  tvrde,  da  su  se  nacela  o  ovlastenistvu  obica- 
jem  stala  uporabljivati  i  na  lukno. 

Ali  ta  tvrdnja  nije  osnovana.  U  torn  obziru  poput  svjedoka  sa- 
slusani  stariji  vjerodostojni  zupljani  dubranski  Stj.  pi.  Kos  iz  Bukov- 
caka  kbr.  4.,  Stjepan  pi.  Cerovski  iz  Skenderovic-brijega  kbr.  36,  Jos 
pi.  Markulin  iz  Dragonozaca,  Josip  pi.  Havidid  iz  Havidid-sela  kbr.  2, 
Mato  i  Ivan  pi.  Gvetkovic  iz  Cvetkovid-brda  kbr.  18  i  13,  Petar  pi. 
Huzjak  i  Joso  pi.  Grsetic  iz  Gustelnice  kbr.  14  i  11,  Tomo  pi.  Munjic 
i  Josip  pi.  Galovid  iz  Vukomerica  kbr.  3  i  4,  ter  Imbro  pi.  Grdenic 
iz  Jerebida,  ocitovali  su  naime  dne  14.  srpnja  1900.,  da  su  za  zupni- 
kovanja  zupnika  Aksamovica  plemici  podavali  eijelo  lukno  ne  samo 
od  svake  nerazdijeljene  plem.  zadruzne  kuce,  nego  i  od  svake  dio- 
bom  take  zadruge  nastale  nove  kuce  na  plem.  zemljistu,  a  tako  isto 
da  je  bivalo  i  za  F.  Peterce,  koji  je  oko  g.  1880.  udubranskoj  zupi 
naslijedio  Aksamovica,  samo  sto  je  potonji  zupnik  od  pogdjeko- 
j  e  g  a  zupljana  primio  lukno  i  u  onom  dijelu,  koji  je  odgovarao  di- 
jelu  dvornoga  mjesta  odnosno  jusa,  sto  je  doticnika  zapao  diobom 
dvornoga  mjesta. 

To  u  bitnosti  potvrdjuje  i  sam  zupnik  Peterca  u  svom  ocito- 
vanju  od  22.  sijecnja  1900.  upravljenom  na  kr.  kot.  oblast.  Da  se  u 
takim  iznimnim  sluCajevima  nema  nazrijevati  obicaj,  tome  ne  treba 
posebnoga  obrazlozenja.  Nego  posto  prema  trecim  osobama  postoji  i 
plemi6ka  zadruga  kao  jedan  pravni  subjekt  dotle,  dok  ne  bude  po 
oblasti  podijeljena  i  raspisana  (§§  3.  i  49.  zakona  o  zadrugama  od 
9.  svibnja  g.  1889.),  to  se  mora  i  u  pogledu  luknarske  duznosti  po- 
sebnim  subjektom  —  kucom  smatrati  samo  ona  diobna  stranka,  koja 
je  nastala  po  oblasti  provedenom  pravomocnom  diobom.  S  toga  i  jest 
u  dispozitivnom  dijelu  nazocnoga  rijesenja  narocito  izreceno,  da  eijelo 
lukno  imaju  dati  samo  one  stranke,  koje  nisu  tek  potajno  podijeljene 
nego  koje  su  proizasle  od  starih  po  oblasti  pravomocno  podijeljenih 
zadruga.  A  jer  dosadasnja  rasprava  u  torn  pogledu  ne  sadrzi  poda- 
taka,  na  osnovu  kojih  bi  se  takove  stranke  mogle  sigurno  ustanoviti, 
odredjeno  je  i  nadopunjenje  rasprave  i  izrecenje  nove  odluke  I.  molbe 
salvo  recursu. 

Iz  svega,  sto  je  ovdje  navedeno,  biva  jasno,  da  i  u  zupi  Du- 
branec,  glede  luknarske  duznosti  plemica    postoji  norma,    koja   je  na 


172 

cell!  ovoga  obrazlozenja  oznaCena.  A  poSto  i  odluke  nizih  molba  u 
principu  na  istoj  normi  poCivaju,  morale  su  se  iste  potvrditi.  Posebni 
dio  tih  odluka  obratno  nije  osnovan,  jer  ne  glasi  u  prvom  redu  na 
davanje  u  naravi,  nego  sanio  na  platez  relutuma  u  gotovu  novcu  i 
jer  ne  naznacuje  kod  pojedinoga  duznika,  koliko  ima  i  za  koje  vri- 
jeme  dati  zita  u  naravi,  odnosno  koli  relutum  platiti,  —  pa  se  jos 
iz  tih  razloga  morao  ukinuti  i  odrediti  izrecenje  nove  prvostepene 
odluke,  koja  6e  potpuno  odgovarati  propisima.  Ta  ce  nova  odluka 
podjedno  imati  da  obrazlozi,  s  kojih  razloga  mora  svaki  presudjenik 
platiti  u  ime  raspravnoga  troska  iznos  od  20  nc.  ili  40  fil.,  jer  to  u 
sadasnjoj   odluci  nije  navedeno. 

O  torn  se  obavjesduje  kr.  zup.  oblast  znanja  i  daljeg  uredo- 
vanja  radi  u  konacnom  rijesenju  tamosnjeg  izvjeSca  od  26.  rujna 
god.  1904.  br.  26.073.  s  tim,  da  se  ovdjesnje  vrhovno  njesenje  od 
26.  studena  god.  1901.  br.  16887.  stavlja  izvan  krjeposti  le  se  do- 
sljedno  nema  priopciiti  strankama. 

Podjedno  se  kr.  zup.  oblasti  otpisuje  slijedede: 

Nema  sumnje,  da  je  postojede  uredjenje  jjlemidkoga  lukna  u 
Turopolju  s  obzirom  na  danasnje  socijalne  i  ekonomske  prilike  tu- 
ropoljskih  plemica  nepravedno  i  da  iziskuje  nuzno  reformu.  Potanje 
razlozeni  su  uzroci,  s  kojih  se  to  uredjenje  lukna  danas  ukazuje 
nepravednim,  u  preslusnom  zapisniku  od  8.  srpnja  godine  1902. 
sastavljenom  u  opdinskom  uredu  u  Vukovini.  Tude  su  plemidi  iz 
podrucja  zupe  St.  Cice,  gdje  su  odnosaji  posve  jednaki  kao  sto  i  u 
zupi  Dubranec,  naglasili,  kako  im  se  danas  cini  nepravedno  davati 
lukno  od  svake  nastanjene  kuce  na  plem.  zemljistu,  kad  su  plem. 
selista  diobama  tako  razdrobljena,  a  imenito  kad  uslijed  zakona  o 
uredjenju  plem.  opiine  turopoljske  od  godine  1895.  prigodom  diobe 
plem.  zadruge  svaka  stranka  dobiva  samo  onoliki  dio  ovlastenja  (ju§a) 
u  zajednickoj  imovini,  kolik  je  dio  dobila  na  dvornom  mjestu,  s  kojim 
je  jus   vezan. 

Bududi  da  kr.  zem.  vlada,  odjel  za  bogoStovlje  i  nastavu,  pot- 
puno uvidja  opravdanost  tih  razloga,  pa  buduci  da  uslijed  danasnjega 
nepravednog  uredjenja  lukna  nastaju  sve  to  cesii  i  tezi  sukobi  iz- 
medju  zupnika  dubranskoga  i  njegovih  zupljana  plem.  stalisa,  to  na- 
lazi  ovim  ujedno  odrediti,  da  se  luknarska  duznost  recenih  zupljana 
uredi  na  drugom,  pravednijem  temelju. 

Zupniku  dubranskom  Jos.  pi.  Pucekoviiu  valja  priop6iti  nazocno 
rijesenje  u  cijelosti  te  ga  pozvati,  da  nastoji  vi  roku  od  tri  mjeseca 
sa  svojim  zupljanima  plem.  stalisa  uglaviti  sporazumak  glede  novog 
uredjenja  lukna,    jer  ce  u  protivnom    sluCaja    kr.  zem.  vlada    u    spo- 


173 

razumku  sa  duhovnom  oblasciu  novo  uredjenje  plem.  luktia  ureda  radi 
odrediti. 

S  obzirom  na  izjavu  recenog  zupnika,  danu  u  zapisnik  od  8.  srpnja 
god.  1902.  glasom  koje  i  on  sam  priznaje  nepravednost  postojecega 
uredjenja  plem.  Iiikna,  ocekuje  kr.  ova  zem.  vlada,  da  se  ni  on  ne 
ce  uklanjati  pravednom  sporazumku    sa    svojim  zupljanima. 

Pri  raspravi  izmedju  zvipnika  i  zupljana,  ka  kojoj  valja  uz  shodnu 
obavijest  o  ovom  rijesenju  pozvati  i  zupana  plem.  opcine  turopoljske 
budu6i  da  toj  opcini  pripada  patronat  nad  zupom  Dubranec,  —  ima 
posredovati  kr.  zup.  oblast  po  posebnom  izaslaniku,  te  u  slucaju,  ako 
sporazumak  uspije  o  njemu  sastaviti  tocan  zapisnik  pa  ga  radi  visega 
odobrenja  ovamo  predloziti. 

Sto  se  samoga  nacina  uredjenja  lukna  tice,  kr.  zem.  vlada  ne 
bi  bila  protivna  tomu,  da  se  kljucem  uzme  ovlastenje  u  zajednickoj 
in  ovini  (jus),  samo  bi  valjalo  odrediti  i  to,  kako  6e  lukno  davati  oni 
zupljani  plem.  stalisa,  koji  nemaju  ovlastenja  (jusa)  u  zajednickoj 
imovini. 

Docim  ce  se  glede  uredjenja  lukna  u  zupi  St,  Cice  izdati  po 
potrebi  naknadno  posebna  odredba,  otpisuje  se  kr.  zup.  oblasti  luk- 
narske  duznosti  plemi(5a  u  preostalim  dvim  zupama,  naime  u  zupi 
velikogorickoj  i  odranskoj,  u  podrucju  kojih  ima  takodjer  turopoljskih 
plemi6a  slijede(5e: 

Glasom  gore  prilozena  zapisnika  od  8.  srpnja  god.  1902.  izjavio 
je  i  zupnik  veliko-goricki  F.  Peterca,  da  uvidja  potrebu  novoga,  pra- 
vednijeg  uredjenja  plem.  lukna  u  svojoj  zupi  ter  jos  dodao,  kako  misli, 
da  bi  regulacija  imala  poslijediti  po  istom  kljucu,  koji  vrijedi  i  za 
prosudjivanje  jusa. 

Usljed  toga  valja  i  zupnika  Petercu  pozvati,  neka  sa  znanjem 
pi.  opiine  turopoljske  kao  patronata,  a  uz  intervenciju  kr.  zup.  oblasti 
i  opet  putem  posebnog  izaslanika  —  u  roku  od  tri  mjeseca  sa  svo- 
jim zupljanima  plem.  stalisa  uglavi  novo  uredjenje  lukna,  jer  ce  se 
inace  i  u  toj   zupi  ureda  radi  postavili  novo  uredjenje. 

U  istom  je  zapisniku  odranski  zupnik  Antun  Svaric  izjavio,  da 
ce  biti  zadovoljan,  bude  li  dobivao  od  svojih  zupljana  plemica  uvijek 
onoliko  lukna,  koliko  mu  je  zajamceno  popisom  dohodoka  od  go- 
dine   1802. 

Ma  da  je  taj  zupnik  dodao,  kako  u  pogledu  podavanja  lukna 
od  plemica  nema  nikakovih  neprilika,  nalazi  ipak  kr.  zemaljska  vlada, 
da  se  predusretne  eventualnim  budu(5im  prijeporima  odrediti,  da  se 
u  odranskoj  zupi   postojece    uredjenje    plem.  lukna    konstatuje    u    za- 


174 

pisniku,  kuji  ce  potpisati  i  zupiiik  i  doticni  zupljani  odnusno  njihovi 
ad  hoc  izabrani  zastupnici  sa  narocitom  izjavom,  da  to  uredjenje  lukna 
smatraju  zakonitim  i  da  su  s  njim  zadovoljni.  I  pri  torn  poslu  ima 
posredovati  izaslatiik  kr.  zup.  oblasti. 

Taj  zapisnik  kao  sto  i  u  formi  zapisnika  sastavljeni  sporazu- 
mak  glede  novog  uredjenja  plem.  lukna  u  Vel  Gorici,  ako  taj  spora- 
zuniak  uspije,  imat  ce  kr.  zupanijska  oblast  poput  onoga  za  Dubranec 
radi  odobrenja  ovamo  predloziti,  u  protivnom  pak  slucaja  potanko  ne- 
gativno  izvjesde  podnesti  uz  obrazlozeni  prijedlog,  kako  bi  se  plem. 
lukno  u  navedenim  zupama  po  mnijenju  kr,  zup.  oblasti  imalo  na  novo 
urediti. 

Konacno  se  odredjuje,  da  se  nazocnim  rijesenjem  nalozeno  po- 
punjenje  teku6e  likvidacionalne  razprave  ima  tako  pospjesno  obaviti, 
te  6e  nova  prvostepena  odluka  moci  najkasnije  za  dva  mjeseca 
uslijediti. 

Pod  •/.  vracaju  se  spisi  o  toj  raspravi,  kako  su  bili  ovamo  pod- 
neseni  gore  citiranim  tamoSnjim  izvjescem  od  26.  rujna  godine  1904. 
broj  26.073. 

U  Zagrebu   19.  ozujka   1905. 

Za  bana: 
Chavrak  v.  r. 

Povodom  toga  rijesenja  zemaljske  vlade  odlucno  se  zauzeo  sa- 
danji  turopoljski  zupan  dr.  Ljudevit  pi.  Josipovi(i,  da  se  to 
plemidko  lukno  otkupi  i  time  odstrani  dugotrajni  razlog  trvenju  iz- 
medju  zupnika  i  zupljana.  Ve6  u  skupstini  od  20.  lipnja  godine 
1906.,  kojoj  su  prisustvovale  uz  prisjednike  takodjer  po  svojim  za- 
stupnicima  plemenite  sucije,  trazio  je  on  ovlast,  da  stupi  u  prego- 
vore  sa  zupnicima  u  Velikoj  Gorici,  Dubrancima,  Odri  i  Starim  Ci- 
(iama,  da  se  za  plemide  turopoljske  lukno  od  doticnih  zupnika  go- 
disnje  otkupi,  a  tu  bi  otkupninu,  dok  skupstina  plem.  op6ine  druga- 
iije  ne  odredi,  podizali  zupnici  iz  blagajne  plem.  opcine.  On  je  stao 
sa  zupnicima  odmah  glede  toga  pregovarati,  pa  je  u  skupgtinu  od 
18.  sijeCnja  1908.  donio  ved  gotove  ugovore  glede  otkupa  zupni^kog 
i  zvonarskog  lukna,  koje  je  skupstina  jednoglasno  prihvatila.  Za  zupu 
Dubrance  sklopljen  je  ovaj   ugovor : 

U  g  o  v  o  r, 
koji  je  o  otkupu  plemidkog  lukna  u  zupi  Dubranec  utanacen  izmedju 
zupne    nadarbine    Majke    Bozje    snjezne    u    Dubrancu,    zastupane    po 


175 

zupniku   Josipu    pi.    Pucekovidu  i  plemenite    opcine  Turopolje,   zastu- 
pane  po  zupanu  i  zakonitom  zastupniku  dru.    Ljudevitu   pi.  Josipovi^u. 

§.  1. 
Predmetom  otkupa  jesu  sva  luknarska  podavanja,  spojena  u 
zupi  Majke  Bozje  snjezne  u  Dubrancu  s  plemi(5kim  dvornim  mje- 
stima,  koja  su  unesena  ili  (5e  u  buduce  biti  unesena  u  tenieljnu 
knjigu  zem.  zajednice  plemenite  opcine  Turopoli'a,  bez  obzira  na  to, 
da  li  su  ova  dvorna  mjesta  podijeljena  ili  nepodijeljena;  da  li  su 
nastanjena  kucom  (dim,  domus)  ili  su  nenastanjena,  da  li  im  je  vla- 
snikom   plemic  ili  neplemic. 

§•  2. 
Otkupni  relutum  iznosi  godisnje  2800.  K.  (slovi :  dvije  tisu6e 
osam  stotina  kruna),  te  ga  ima  beneficijatu  zupe  Majke  Bozje  snjezne 
u  Dubrancu  ispladivati  plemenita  op6ina  Turopolje  uz  propisanu  na- 
miru  kod  svoje  blagajne  u  Velikoj  Gorici  u  dva  jednaka  obroka  pr- 
voga  svi-bnja  i  prvoga  studenoga  svake  godine. 

§.  3. 
Isto  tako  otkupljuje  se  i  t.  zv.  zvonarsko  lukno,  koje  su  do- 
sada  podavali  obvezanici  plemickoga  zupnickoga  lukna  (§.  1)  go- 
disnjim  relutumom  od  K.  350,  slovi :  tri  stotine  pedeset  kruna,  koje 
se  ima  isplacivati  svagdasnjemu  zvonaru  u  vrijeme  i  nacinom,  na- 
navedenim  u  §.  2.  uz  namiru,  vidiranu  po  zupniku. 

§.  4. 
Isplata    cijeloga    zupniSkoga    i    zvonarskoga    pausala  za  godinu 
1907,  dospjela  je   1.  prosinca. 

§.  5. 
Po  sebi  se  razumijeva,  da  t.  zv.  stolarinske   pristojbe  nijesu  sa- 
drzane  u  otkupnoj   svoti  u  §.  2. 

§.  6. 
Ugovor  ovaj  stupa  na  snagu,  kada  ga  za  plemenitu  op6inu 
Turopolje  prihvatiti  skupstina  plemidkih  ovlastenika  (§  8.  zakona  od 
1.  svibnja  1895.)  uz  odobrenje  kr.  zemaljske  vlade,  odjela  za  unu- 
tarnje  poslove,  a  za  zupnu  nadarbinu  Majke  Bozje  snjezne  u  Du- 
brancu, kada  ga  odobri  kr.  zemaljska  vlada,  odio  za  bogostovlje  i 
nastavu  i  nadbiskupski  duhovni  stol  u  Zagrebu. 


17() 

U  vjeru  toj^a  slijede   potpisi  svih   inleresenata  pred    svjedocima. 
U  Velikoj   Gorici,  28.  prosinca   1907.  (sedme) 

L.  S.     Josipovi(5  V.  r.  L.  S.     Josip  pi.  Pucekovic  v.  r. 

zupnik. 

Svjedoci : 
Dr.  Ante  Gasparac  v.  r.  Josip  Pucekovic  v.  r. 

Br.  37./ 1908. 

Na  temelju  zakljucka  zastupstva  skupstine  plemi(5a  ove  opdine 
od  18.  sijecnja  1908.  br.  37.  ovime  se  uredovno  konstatuje,  da  je 
skupstina  ove  pi.  opcine  predlezeci  ugovor  o  otkupu  zupnickog  lukna 
u  skupstini  navedenog  dana  pod  §.  1.  jednoglasno  prihvatila  i  odobrila. 

Plemenita  opiina  Turopolje. 

U  Velikoj   Gorici,  due   19.  sijecnja  1908. 

Zupan 
L.  S.  Josipovid  v.  r. 

Taj  su  ugovor  nakon  toga  odobrile  i  vise  oblasti,  i  to  kr.  zem. 
vlada,  odjel  za  unutarnje  poslove  dne  24.  veljace  1908.,  pod  br. 
9652.,  nadbiskupski  duhovni  stol  dne  21.  ozujka  1908.  pod  br.  1228. 
i  kr.  zemaljska  vlada,  odio  za  bogostovlje  i  nastavu  dne  3.  travnja 
1908.  pod  br.  6746. 

Time  je  dugotrajni  spor  glede  luknarskih  podavanja  u  zupi 
Dubrancima  upravo  marom  sadanjeg  zupana  dra.  Lj.  pi.  Josipovida 
konaCno  dovrsen.  • 

Vec  u  viziti  od  god.  1704.  spominju  se  neka  prava,  koja  je 
imao  zupnik  u  Dubrancima.  Imao  je  pravo  vinotoCja  u  zupnom  dvoru, 
u  selu,  kod  zupne  crkve  i  kod  kapele  bl.  Dj.  Marije.  Nadalje  smio 
je  ribariti  bud  sam,  bud  po  drugima  u  svim  potocima  u  zupi,  a  isto 
tako  i  lov  loviti.  Pravo  zirovine  imao  je  u  Vrhovju  i  u  Velikom 
lugu.  Jednom  rijeci:  »gaudet  omnibus  privilegiis,  quibus  et  nobilium 
Communitas  de  Turopolja«.  Sva  se  ta  prava  isticu  i  u  viziti  kano- 
niCkoj  od  god.  1824.,  gdje  se  kaze :  ?Parochus  habet  liberum  edu- 
cillum  ita  prout  quivis  nobilis  Campi  Turopolya  ubique  intra  limites, 
saepementionati  Campi,  jus  quoque  piscationis,  aucupandi  aves  et 
feras,  item  pro  foro  jus  quoque  ligna  secandi  et  arbores  in  sylvis 
dictorum  nobilium  Campi  Turopolya,  habet  commune  jus  glandina- 
tionis  et  pascuationis  turn  in  communibus,  tum  in  privatis  sylvis 
quaestionatorum  nobilium «, 


177 

God.  1889.  izrecena  je  osada  u  prvoj  molbi  u  segregacijonalnoj 
parnici  plem.  opcine  Turopolja  proti  bivsim  podanicima  istoga  kom- 
posesorata.  Zupne  nadarbine  u  Dubrancima  i  Velikoj  Gorici  ostale 
su  u  dojakosnjem  uzivanju  pasarine  i  drvarije  kao  i  ostali  plemici, 
t.  j.  oni,  koji  su  postali  sada  pravi  suposjednici  plem.  komposesorata. 
Osim  toga  je  zupniku  u  Dubrancima  ostalo  i  nadalje  uzivanje  drva- 
rije  i  pase  u  suraama  plem.  opcina  u  Vrhovju. 

To  je  potvrdio  i  duhovni  stol  dne   1.  lipnja  1889.  pod  br.  1612. 

Vec  sam  nesto  napomenuo  o  stolarinskim  podavanjima.  U  viziti 
od  god.  1704.  stoji,  da  je  zupnik  dobivao  o  Bozidu  od  svake  kude: 
kruh,  svinjski  okrak  (Ijuncek)  i  povesmo  ili  mjesto  toga  gro§,  a  o 
Duhovima  jedan  sir  ili  jaja.  Od  krstenja  dobivao  je  redovito  gros,  a 
u  uskrsno  vrijeme  tri  grosa.  God.  1736.  bilo  je  zabranjeno,  da  ubira 
od  prvog  djeteta,  koje  je  krsteno  s  novim  uljima,  ugarsku  forintu, 
sto  su  nekoji  zupnici  uveli  (neque  amplius  exigat  a  prima  prole 
inuncta  novis  liquoribus  hung.  1,  quern  avaritia  induxerat  et  hoc  sub 
gravi  poena).  Od  ispovijedi  bolesnika  dobivao  je  gros  ili  njegovu 
vrijednost,  od  oziva  i  vjencanja  4  grosa,  kruh,  pecenku  i  pintu  vina 
od  zadnje  pomasti  3  grosa.  1  za  ispovijed  je  kasnije  uvedeno,  da  u 
vrijeme  ispovijedi  ne  trazi  novaca  i  ne  uskrati  ispovijedi,  ako  mu 
nijesu  pla6ali,  ved  da  si  dade  to  vx  drugo  vrijeme  platiti  vec  prema 
broju  osoba,  koje  su  se  ispovjedile.  Od  sprovoda  kucnoga  gospodara 
ili  doma(5ice  dobivao  je  jednu  ugar.  forintu,  a  za  svakog  drugog 
clana  obitelji  pol  forinte  ili  kako  su  se  pogodili.  Kad  je  pak  sprova- 
djao  samo  od  ulaza  u  groblje,  dobivao  je  tri  grosa.  Od  uvoda  ro- 
dilje  dobivao  je  jedan  dinar.  Od  oziva  i  vjencanja  stranaca  dobivao 
je  prema  pogodbi.  U  svakoj  kapeli  morao  je  Cetiri  puta  u  godini 
sluziti  misu,  pa  su  mu  zitelji  od  dohodaka  kapele  morali  pripraviti 
objed  ili  platiti  jednu  ugar.  forintu. 

God.  1799.  bile  su  druge  stolarinske  pristojbe.  Od  vjencanja 
domadih  zupljana,  bill  oni  plemi6i  ili  neplemi6i,  dobivao  je  34  novc., 
od  vjencanja  stranog  plemica  dukat,  a  neplemica  2  for,  Isto  tako 
su  bile  uvedene  i  nove  pristojbe  kod  sprovoda. 

O  obvezama  zupljana  govori  vizita  od  god.  1704.,  gdje  se 
kaze :  » Obligantur  praeterea  Parochiani  ad  construendam  ac  repa- 
randam  curiam  parochialem,  domum  familiae,  aream,  hortum  et  vi- 
neam  et  pascuum  contiguum  curiae  circumsepire«. 

Stari  zupni  dvor  bio  je  ve6  god.  1749.  vrlo  troSan.  U  gornjem 
spratu  bile  su  dvije  sobe,  u  onoj  prema  zapadu  stanovao  je  iupnik, 
a  u  onoj  prema  istoku  kapelan  Ivan  Tomec.  Kakova  je  bila  ta 
kapelanija,    lako    znamu  po  torn,    jJto  u  vrijeme   vizite  (1.  rujna)  nije 

12 


178 

imala  proxora,  a  kad  je  padala  kisa,  nije  se  moglo  u  njoj  stanovati, 
jer  je  bio  krov  slab.  Arcidjakon  Adam  Antun  Cegetek  strogo 
je  opomenuo  zupljane,  da  sagrade  nov  zupni  dvor.  Zupljani  su  do- 
duse  veC  pripravljali  drvenu  gradju,  ali  se  sa  gradnjom  zapocelo  istorn 
god.  1762.  za  zupnika  Mije  Zalca.  Novi  zupni  dvor  bio  je  dosta 
prostran.  U  gornjem  spratu  bila  je  u  sredini  prostrana  palaca  (tri- 
clynium),  a  sa  svake  strane  po  dvije  sobe.  U  prizemlju  pako  bila  je 
druzinska  soba  i  klijet.  Tu  klijet  su  kasnije  premjestili,  pa  su  onaj 
prostor  upotrebili  za  kuhinju.  God.  1855.  su  doduse  taj  zupni  dvor 
popravili,  ali  ne  kako  bi  trebalo.  Kad  je  dosao  zupnik  Franjo  Pe- 
te rca  u  zupu,  nasao  je  stari  taj  zupni  dvor  u  jadnom  stanju,  pa 
je  odmah  poceo  raditi  oko  toga,  da  mu  se  sagradi  nov  zupni  dvor. 
Najprije  su  zupljani  htjeli  zupni  dvor  samo  popraviti,  ali  napokon  su 
ipak  pristali  na  to,  da  se  sagradi  novi.  Taj  je  poceo  dne  10.  svibnja 
1886.  graditi  graditelj  I.  Hribar,  te  ga  do  jeseni  dogotovio  tako, 
da  se  dne  26.  studenoga  mogla  obaviti  kolaudacija.  Zupnik  Peterca 
uselio  se  u  novi  dom  16.  srpnja  1887.  Mjesec  dana  iza  toga  poceo 
se  stari  zupni  dvor  rusiti  i  od  njega  graditi  skola,  Krov  kupili  su 
Josip  i  Stjepan  Kusevit^  za  160  tor.  Gospodarske  zgrade,  koje  su  bile 
vrlo  trosne,  pokrite  su  na  novo  god.   1884. 

Od  zupnika  dubraneckih  napominju  se  tecajem  godina  ovi: 

God.  1501.  Andrija,  »plebanus  sancte  Katherine,  glagolita« 
—  glagoljas,  kao  sto  su  bili  za  onda  gotovo  svi  zupnici  u  ovim 
stranama. ' 

God.  1525.  Antun,  »piebanus  sancte  Catherine*.  On  je  imao 
livadu   »in  promonthorio  Dragonosky  Werh*.'"^ 

God.  1538.  Ilija.  Taj  se  zupnik  spominje  u  spisima  o  dese- 
tini,  .^to  ju  je  zagrebacki  kaptol  ubirao  u  Turopolju.  U  ime  desetine 
uplatio  je  on  jedan  put  7  for.,  drugi  put  4  for.,  a  treci  put  3'/2  ^of-) 
4  dinara  i   1   bee""*  (wiennensis). 

God.  1574.  Juraj,  »plebanus  in  Dubrancz«,  navodi  se  medju 
svecenstvom,  koje  je  prisustvovalo  sinodi,  sazvanoj  god.  1574.  po 
biskupu  zagrebackom  J  u  r  j  u  D  r  a  s  k  o  v  i  c  u.'* 

God.  1621.  Martin  Loncari^.  Kako  je  bila  u  ono  vrijeme 
velika  nestaSica  sve6enstva,  upravljao  je  on  s  dvije  zupe  :  s  Dubran- 

'  Gl.  dr.  Fr.  Racki :  i>Popis  zupa  zagrebacke  biskupijc  1334.  i  1501.  go- 
dine*  u  >Starinama«.  IV.  str.  110. 

^  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjcsni  spomcnici  plem.  opcinc  Turopoljc«,  sv. 
III.  str.  570. 

'  Gl.  ib.  III.  str.  67. 

■'  Gl.   »Ecclcsiasti(;m  8. /1 5.  u  nadbiskupskom  aikivu. 


179 

cima  i  Kravarskom.  Taj  je  zupnik  zalosno  zaglavio.  U  osmini  Bogo- 
javljenja  god.  1622.  bio  je  on  na  karminama  kod  nekog  turopoljskog 
plemida  u  Dragonoscu,  nedaleko  zupne  crkve.  Ondje  ga  je  neki  Ivan 
Vlah  (nedvojbeno  pravoslavni,  jer  ga  arcidjakon  kasnije  nazivlje  »Va- 
lachus«),  kmet  gospodje  Benakovidke,  nozem  zaklao.  Arcidjakon 
Benko  Vinkovic  kaze,  da  ne  ce  ispitivati  o  njegovu  zivotu,  vec 
valja  da  se  molimo  milosrdnomu  Bogu,  da  mu  bude  milostiv  i  blag 
sudac.  Taj  se  zalosni  dogadjaj  zbio  ovako:  Vlah  je  na  karminama 
ve6  pijan  (plenus  vino)  prekorio  zupnika,  sto  je  njegovu  zenu  nazvao 
bludnicom.  Zupnik  mu  je  nato  odvratio,  da  on  toga  nije  ucinio,  no 
ako  je  ona  doista  takova,  on  mu  ne  moze  pomo6i.  Vlah  je  odgo- 
vorio  zupniku,  da  ne  ce  otit^i  nekaznjen  radi  te  klevete  i  otisao  iz 
kuce.  Zupnik  je  izasao  za  njim,  te  ga  zamolio,  neka  se  ne  srdi,  vec 
neka  mu  oprosti,  ako  je  stogod  pogrijesio.  Nato  je  Vlah  zupnika 
zagrlio,  a  pri  torn  potajice  izvadio  noz,  zaturao  mu  ga  u  trbuh  i 
onda  pobjegao.  Zupnik  je  treceg  dana  iza  toga  od  dobivene  rane 
umro.  Za  zupu  je  bila  to  velika  steta,  jer  je  bila  mnogo  godina  bez 
zupnika.  Tako  je  bilo  to  god.  1622.,  1630.  i  1634.  Puk,  koji  je  bio 
u  tim  stranama  dosta  zapusten,  jos  je  vise  zaostao  bez  redovitog 
duhovnog  pastira. 

God.  1642.  Juraj  Dragovic.  Arcidjakon  se  na  njega  radi 
njegova  zivota  mnogo  tuzi.  Osim  drugih  pogrjesaka  iatice,  da  se 
rado  svadio,  pace  je  na  jednog  plemenitasa  pucao,  ali  ga  na  sredu 
nije  pogodio,  a  neku  zupljanku  je  do  krvi  izbio.  On  je  bez  dozvole 
biskupa  cesto  sluzio  u  kucama  svojih  zupljana,  pace  su  pripovijedali, 
da  je  i  na  blagdane    cesce    sluzio    na    zupnom    dvoru,  nego  u  crkvi. 

God.  1649.  Marko  Mustafid  dosao  je  u  zupu  na  dan  sv 
Simona  i  Jude  f28.  listopada)  1649.  U  ime  zupnickog  inventara  primio 
je  8  kvarta  zita,  8  kabala  vina,  9  gusaka,  jedan  stol  i  krevet.  Na 
njega  se  tuziH,  da  je  malo  u  zupi,  pace  kad  je  i  arcidjakon  dosao 
u  zupu  (29.  studenoga),  nije  ga  nasao  kod  kuce,  vec  je  otisao  u 
Zagreb,  premda  mu  je  arcidjakon  za  vremena  najavio  svoj  dolazak 
po  zeni  njegova  brata.  Tako  se  dogodilo,  da  su  onog  tjedna,  kad 
je  on  izbivao,  dvojica  umrli  bez  ispovijedi,  a  mnogi  su  biU  bolesni 
na  smrt.  Bilo  je  na  njega  i  drugih    tuzaba. 

God.  1657.  — 1658.  Petar  Galovic.  Bit  ce,  da  je  Marko  Mu- 
stafic  izgubio  zupu,  pa  da  je  jos  god.  1656.  postao  Galovic  zupni- 
kom,  ali  sigurno  ipak  ne  mogu  kazati.  Galovic  potpisan  je  na  okruz- 
nici,  sto  ju  je  biskup  Petar  Petretic  poslao  god.  1657.  o  obdrzavanju 
jubileja,  a  taj  je  poceo  na  nedjelju  sedamdesetnicu.  Za  zupe  Pokupsko, 
Vrhovje,    Kravarsko  i  Pe§cenicu  bila  je  odredjena  crkva  sv.  Kriza  u 


180 

Kravarskom,  da  su  k  njoj  morali  zupnici  svakog  tjedna,  dok  je 
trajao  jubilej  (31  dan)  voditi  svoje  zupljane  u  procesiji. '  Josip  Ga- 
lovid,  dubraneCki  zupnik,  koj  i  je  god.  1820.  sastavio  popis  zupnika, 
krivo  je  stavio  Petra  Galoviiia  u  god.  1611.,  kao  sto  je  kriva  i  nje- 
gova  opaska:  »21.  Augusti  1611.  (bit  6e  1651.)  legitur  fuisse  pa- 
trinus«.  Petar  Galovid  postao  je  23.  sijecnja  1658.  zupnikom  u 
Kupincu. 

God.  1658.-1665.  Matija  Boric  ek  prisegao  je  30.  travnja 
1659.  za  zupu  sv.  Katarine  »in  Verhovye«.  Od  god.  1650. — 1659. 
bio  je  zupnik  u  zupi  sv.  Mihaela.  On  je  bio  kao  zupnik  dubranecki 
prisjednikom  plem.  opcine  Turopolja.^  U  popisu  zupnika  dubraneckih, 
sto  ga  je  sastavio  god.  1820.  zupnik  Josip  Galovic,  krivo  je  pi- 
sano   »Goricek«   i  godina  sluzbovanja   »1618«. 

God.  1665.  — 1679.  Nikola  Komesic,  rodjen  oko  god.  1640., 
postao  je  god.  1665.  zupnikom  »s.  Catharinae  in  Montibus«.  Na  zupu 
je  dosab  odmah  kao  mladomisnik.  U  duhovnoj  sluzbi  nije  bio  naj- 
marljiviji,  rijetko  je  propovijedao,  slabo  je  pazio  na  red  i  cistodu  u 
crkvi,  nije  pisao  matica  i  rado  je  pio,  pa  je  bio  radi  toga  cesto  bo- 
lestan.  Crkveni  novae  rasipavao  je  medju  siromahe,  a  tako  je  otudjio 
crkvi  i  dva  njezina  hambara.  God.  1678.  izabran  je  prisjednikom 
plem.  opdine  turopoljs^e.  Kako  ga  vise  ne  nalazim  u  knjizi  zupnika, 
bit  ce  da  je  umro  pocetkom  god.   1679.   u  Dubrancima. 

God.  1679.  — 1685.  Gaspar  Brozic,  koji  je  4.  svibnja  pri- 
segao za  tu  zupu.  Arcidjakon  istice  god.  1681.,  da  je  vrlo  svoje- 
glav,  te  se  rado  svadja.  Inace  je  bio  uredan,  dobar  gospodar  i  rado 
je  propovijedao.  God.  1685.  bila  je  istraga  protiv  njega,  pa  je  va- 
Ijada  izgubio  zupu.  God.  1687.  polozio  je  prisegu  za  onu  zupu,  koju 
ce  mu  biskup  dati. 

God.  1685. — 1689.  Tomo  Trckar  aliter  Karloczy  rodio 
se  oko  god.  1653.,  a  zaredjen  je  bio  god.  1682.  Prisegu  za  zupu 
Dubrance  polozio  je  18.  studenoga  1685.  Arcidjakon  ga  hvali,  da 
je  marljiv,  da  udovoljava  svojim  duznostima,  da  taCno  biljezi  matice 
i  da  se  lijepo  slaze  sa  svojim  zupljanima. 

God.  1690.  Stjepan  Cvetkovid  nije  bio  pravi  zupnik,  vec 
samo  upravljatelj  zupe.  Zaredjen  je  bio  tekar  god.  1689.  u  28.  go- 
dini  svoga  zivota.  Arcidjakon  ga  hvali,  da  je  vrijedan  i  marljiv,  te 
obljubljen  od  naroda.  Dne  15.  ozujka  1691.  postao  je  zupnikom  u 
Kon§dini. 

'  Gl.  •Ecclesiastica*  lU.  8./126.  u  nadbiskup.  arkivu. 
^  Gl.  Acta  Politico-luridica  Incl.  Universitatis  Nobilium  Campi  Turopolya 
ab  a.  1650.-1702.  str.  99.  109.  140. 


181 

God.  1690. — 1692.  Matija  Bremhalid,  rodio  se  oko  j;ud. 
1657.  i  dosao  god.  1695.  za  zupnika  u  Odru.  Tu  je  bio  do  godine 
1689.,  kdd  je  postao  zupnikom  u  Vrabcu.  Due  11.  kolovoza  1690. 
postao  je  zupnikom  u  Dubrancima.  Tu  je  jamacno  i  umro  pocetkom 
god.  1692.,  jer  se  u  viziti  od  god.  1695.  spominje,  da  imaju  starje- 
sine  kapele  bl.  Dj.  Marije  kod  Ivana  Cvetkovica  12  kabala  vina,  sto 
ga  je  kapeli  ostavio  pok.  zupnik  Matija  Brembalic.  Brembalii  bio  je 
vrlo  vrijedan  i  marljiv  zupnik. 

God.  1692. — 1695.  Ivan  Stipkovic  dosao  je  na  zupu  pred 
Velikom  Gospom  god.  1692.  Onda  je  bio  32  godine  star  i  6  godina 
svecenik.  Arcidjakon  ga  god.  1693.  hvali,  da  je  marljiv  u  sluzbi.  U 
viziti  arcidjakona  Simona  Jude  Zidida  od  25.  lipnja  1695.  kaze  se, 
da  je  prije  nekoliko  dana  izgubio  zupu,  »ob  excessus  suos  lUustris- 
simae  Dominationi  Vestrae  bene  notos«. 

God.  1695. — 1697.  Ivan  Puc,  rodio  se  oko  god.  1668.,  bo- 
goslovlje  ucio  je  u  Becu  i  bio  god.  1693.  zaredjen  u  sve6enika.  Sve- 
cano  instaliran  za  zupnika  u  Vrhovju  bio  je  na  dan  sv.  Katarine. 
Puc  je  bio  vrijedan  i  uzoran  svedenik,  rado  je  citao,  pazio  na  ci- 
stocu  u  crkvi,  te  i  molio  s  narodom,  kako  je  bilo  zapovijedjeno  po 
sinodalnim  odredbama.  U  Dubrancima  ostao  je  do  jeseni  god.  1697., 
kad  je  postao  zupnikom  u  Nartu,  odakle  je  otisao  pocetkom  godine 
1701,  za  zupnika  u  Sisak. 

God.  1697. — 1761.  Stjepan  Nedelko,  rodio  se  oko  godine 
1667.,  mudroslovne  i  bogoslovne  nauke  svrsio  je  u  Becu,  god.  1691. 
zaredjen  bi  u  svedenika.  U  njega  je  bilo  lijepo  znanje,  rado  je  pro- 
povijedao  i  bio  dobar  gospodar.  Zupljani  su  se  na  njega  tuzili,  da 
ih  je  psovao  rijecima :  »Thi  szi  Bestial*  i  da  nije  htio  da  dolazi  na 
sprovod.  Imao  je  i  druge  pogrjeske,  pa  je  za  cijelo  morao  ostaviti 
2upu.  U  studenom  god.  1702.  postao  je  zupnikom  u  Glogovnici,  gdje 
je  ostao  do  god.  1705.  I  njega  je  zupnik  Josip  Galovi6  u  svom  po- 
pisu  zupnika  krivo  zamijenio  s  kanonikom  zagrebackim  Stjepanom 
Nedeljkom  (1669.  —  1694.j,  no  taj  je  umro  vec  20.  prosinca   1694. 

God.  1701.— 1710.  Matija  Stefancic,  rodio  se  u  Kostelu 
na  Kupi  u  Kranjskoj  (Bijeli  Kranjac)  oko  god.  1669.,  a  u  svedenika 
je  zaredjen  god.  1694.  Predlozen  po  plem.  op6ini  Turopolje,  polozio 
je  dne  28.  listopada  1701.  zupnicku  prisegu.  U  njegovoj  knjiznici 
nalazimo  osim  brevijara  jos  ove  knjige:  Casistam  Navarum,  Busen- 
paum,  Concionatorem  Nefret,  Dedinger,  Calamata,  Vitam  sanctorum 
et  Carniolas  Capucinos  2,  Biblia,  Concilium  Tridentinum,  Speculum 
exemplorum  —  znak,  da  se  je  bavio  knjigom  i  da  je  rado  citao. 
To  je  bio  vrlo    vrijedan    svedenik,  pa  je  zanimljivo    izvjesde   arcidja- 


182 

kona  Pavla  TuSkana  u  viziti  od  1.  srpnja  1704.  o  njegovom 
zivotu  i  djelovanju.' 

Kaki)  je  bio  slaba  zdravlja,  to  je  StefanCici  valjda  god.  1710.  u 
Dubrancima  umro. 

God.  171 0 — 1714.  M  i  j  o  P  u  c  e  k  o  v  i  c,  rodjcii  u  Kucama  oko 
god.  1682.  Bogosloviju  svrsio  je  u  BeCu  i  bio  god.  1707.  zaredjen 
u  svedenika.  Zupnicku  prisegu  za  zupu  Dubrance  polozio  je  dne  30. 
rujna  1710.  S  njime  se  natjecalo  vise  svedenika  za  tu  zupu.  Prvi 
bio  je  Stjepan    Zorini(i,  upravljatelj.  nove  zupe  u  Sracici   (Maji), 

'  Kao  primjer  svccenickoga  djelovanja  u  one  doba  i  prilog  o  duhovnoj 
pastvi  onog  vremena,  priopcujem  to  zanimljivo  izvjesce  doslovno.  Tuskan  pise 
o  zupniku  Stefancicu:  »Quod  ad  habitum,  tonsuram,  mixtaces,  barbam,  ca- 
pillos  attinet,  accomodat  se  synodalibus  constitutionibus,  quaestum  nullum 
cxercet,  ad  nundinas  non  frequentat,  nee  usuram  aliquam  quaerit,  ad  arma 
saecularia  gestanda  non  assuevit.  apparatum  equorum  saecularem  nullum  habet, 
sod  quae  necessaria,  videlicet  Inventarium  Parochiae,  sacrae  suppellectilis  Ec- 
clesiae  et  Capellarum,  Urbarium  bonorum  stabilium  et  reddituum,  baptisatos 
et  copulatos  exacte  describit,  non  autem  statum  animarum  (To  je  prvi  spomen 
o  stalezu  dusa.)  et  defunctos.  (Matice  krstenih  i  vjencanih  pocele  se  voditi 
odmah  poslije  tridentinskoga  sabora,  no  matice  umrlih  se  redovito  nijesu 
vodile.  Nekoji  su  zupnici  doduse  povrsno  biljezili  umrle,  a  sad,  kako  vidimo, 
trazila  je  to  i  duhovna  oblast.)  Cum  detrimento  animarum  a  sua  Parochia 
nunquam  atbuit,  missam  quolibet  festo  et  dominico  die  celebrat  cum  infirmi- 
tate  non  praepeditur.  Ouolibet  festo  et  dominico  (die)  docet  clare  et  distincte 
Pater,  Ave,  Credo,  decalogum  et  quinque  Ecclesiae  praccepta  Concionatur 
etiam  bene  et  ferventer  de  necessariis  necessitate  medii,  prout  et  vi  et  vir- 
tute  contritionis  ac  peccati  mortalis  et  venialis  gravitate  et  quovis  necessarium 
fore  iudicat,  contra  blasphemos,  periuros  et  usurarios  ac  alia  publica  crimina 
ac  peccata  capitalia  debacatur,  fcsta,  iciunia  et  edicta  Episcopalia  diligenter 
publicat  atque  implet,  modum  confitendi  et  praesentiam  corporis  Christi  in 
Eucharistia  docet  et  pueros  in  forraanda  cruce  et  orationibus  dicendis  et 
aliis  necessariis  examinat  explicatque  praeceptum  ieiunii  ante  quatuor  tem- 
pera, Benedictiones  etiam  et  ritus  Sacrae  Romanae  Ecclesiae  circa  aquam  in 
vigilia  Epiphaniae,  Cineres  et  palmas  observat,  mundiciem  tam  circa  calices, 
corporalia  et  purificatoria  quam  ipsam  Ecclesiam  et  altaria  debitam  servat. 
Sine  baptismo  mori  et  sacramento  poenitentiae  nullum  permisit,  quomodo  in 
necessitate  quivis  posset  baptizare  publico  ex  cathedra  saepius  docuit.  Cau- 
tionem  in  lecto  pro  infantibus  referunt  saepius  praemonuit,  ne  noctu  causa- 
liter  opprimantur.  Petentibus  sacramenta  se  asperum  et  tardantem  non  exhi- 
buit,  ncc  ob  non  solutos  sapones  aut  alia  de  causa  ulli  denegavit.  Studiendis 
confessionibus  libenter  insistit,  sine  tribus  denunciationibus,  confessione  et 
communione  sponsorum  aut  cum  impedimento  aliquo  nullum  copulavit,  abusus 
et  supcrstitiones  in  copulatione  impedit,  scientiae  pro  hac  Parochia  est  suf- 
ficientis.  Uno  verbo  est  vir  bonus  et  exemplaris,  sed  in  viribus  valde  debilis 
et  successoribus  praeiudicans  in  exactione  saponum,  accipit  enim  sapones  non 
in  eq"ivalcnti<  Doista  lijepa    svjedodzba  za  (kihovnog  pastira. 


183 

kasnije  zupnik  u  Odd.  On  pise  u  toj  stvari  28.  prosinca  godine 
1810.  biskupu  Mirku  Eszterhazyu,  kod  kojega  je  u  prilog  Zori- 
nica  posredovao  Franjo  Kamenjan.  Iz  lista  saznajemn,  da  su  zupljani 
bili  za  Zorinida,  no  stvar  se  onda  okrenula,  kad  je  biskup  poslao 
Pucekovica,  da  upravlja  s  ispraznjenom  zupom.*  Za  zupu  se  zanimao 
i  neki  Stjepan  Balag. ovi6,  radi  kojega  je  moralo  svakako  dodi 
do  nekih  prepiraka  izmedju  zupljana  i  zupnika  Pucekovica,  jer  je  bio 
izaslan  zupnik  odranski  Masan  u  Dubrance,  da  povede  istragu.  U 
kuci  Matije  pi.  Kosa  ispitao  je  on  14  svjedoka,  da  li  je  mozda  Ba- 
lagovi(5  komu  sto  obecao  i  koliko  i  da  li  je  koga  poticao  na  bunu 
protiv  Pucekovica,  kojega  je  poslao  biskup  onamo.  Svi  svjedoci  za- 
nijekali  su  jedno  i  drugo  s  glavnim  svjedokom  Matijom  pi.  Kapto- 
lomcem  aliter  Janceticem,  zakletim  podkomesom  turopoljske  opcine. 
Oni  su  bili  svi  za  Balagovica,  pace  su  ga  na  svojim  skupstinama  i 
izabrali  zupnikom,  a  nijesu  znali,  da  je  pravo  podjeljivanja  zupe  preslo 
na  biskupa  Eszterhazya,^ 

Ne  mogu  istgdi,  kojim  povodom  je  pravo  podjeljivanja  zupe 
preslo  u  ovom  slucaju  na  biskupa,  jer  je  bio  jos  Pucekovicev  pred- 
sasnik  Stefancic :  »praesentatus  per  comitem  Terrestrem  Campi  Tu- 
ropolia«,  a  isto  tako  njegov  nasljednik  Cvetkovic,  koji  je  dobio 
zupu :  » ad  praesentationem  et  denominationem  Perillustris  ac  Gene- 
rosi  Domini  Ludovici  Vagich,  Comitis  Terrestris  nee  non  totius  Com- 
munitatis  Nobilium  Campi  Turopolia.«  Balagovic  je  dosao  u  zupu 
u  rujnu  god.  1710.  i  ostao  do  studenoga.  Poslije  njega  upravljao  je 
neko  vrijeme  (uti  substitutus  carente  parocho)  o.  Leopoldo  Han- 
z  i  6,  franjevac,  a  u  sijecnju  1711.  nalazimo  vec  Pucekovica, 
koji  se  u  prvo  vrijeme  potpisuje  » substitutus  paroclii«.  Pucekovid 
otisao  je  god.   1714.  za  zupnika  u  sv.  Klaru  (Zaprudje). 

'  Gl.  »Epistolae  ad  Episcopos  Zagrabienses«  sv.  LIV,  br.  34.  u  nadbis- 
kupskom  arkivu. 

^  Verum  uti  repetitis  suis  congregationibus  tamquam  1  e  g  i  t  i  m  i  C  o  1- 
1  a  t  o  r  e  s  luri  sue  intra  Dominium  inhaerere  volentes,  antelatum  D.  Balla- 
govich  unitis  votis  ellegissent,  neque  stio  Domino  Terrestri  causare  sibi 
praejudicium  in  eo  admittentes,  prouti  etiam  ipsorum  nonnulli  officiales  sig- 
nanter  loannes  Mixich  Fiscus,  eundem  Ballagovich  tamquam  collatoribus  pro- 
posuisset  et  comendasset.  Quod  vero  in  Illustrissimum  Dominum  Praelatum 
JuscoUationis  devolutum  extitisset,  Communitati  Nobilium 
Dubranecz  non  constitisse,  nisi  postea  et  ex  relatione  Domini  Ludovici  Va- 
gich, qua  habita  immediate  ad  Illustrissimum  Praelatum  supplicem  dedisse, 
si  possibile  esset  pro  Ballagovich  ultronee  obtinendo,  secus  pro  tertio  in 
eodem  supplici  libello  uberius  rationibus  datis  contra  Puczekovichium.  —  Gl. 
>Turidica«  vol.  2''.  br.  2012;2842.  U  nadbiskup.  arkivu. 


184 

God.  1714.— 1725.  Juraj  Nikola  Cvetkovid,  rodio  se  u 
Zagrebu  oko  god.  1685.,  gdje  je  svrsio  takodjer  i  Skole,  te  postao 
god.  1711.  sveCenikom.  On  je  dosao  u  zupu  21.  sijeCnja  1717.,  a 
zupnicku  prisegu  polozio  je  tekar  12.  travnja.  Bio  je  marljiv  i  lijepo 
se  slagao  s  narodom.  Za  njega  dovrsena  je  gradnja  crkve  bl.  Dj. 
Marije,  koja  je  proglasena  zupnom    crkvom. 

God.  1725.  — 1730.  Juraj  Jurai(5.  Taj  vrijedni  svedenik  rodio 
se  u  Tounju  oko  god.  1699.,  a  u  zagrebacku  biskupiju  bio  je  primljen 
god.  1724.  U  Dabrance  je  dosao  pocetkom  studenoga  1725.  i  18. 
veljace  1726.  prisegao  za  zupu.  U  srpnju  god.  1730.  postao  je  zup- 
nikom  u  Vugrovcu,  a  15.  veljace  1738.  zupnikom  sv.  Marka  u  Za- 
grebu. Jurai6  bio  je  Covjek  neobicne  sveienicke  revnosti,  odusevljen 
propovjednik,  koji  je  zupe,  u  kojima  je  zupnikovao,  preobrazio  u  du- 
hoviiom  pogledu.  Osobito  se  istakao  prigodom  jubileja,  koji  je  bio 
proglasen  36,  travnja  1751.  Kako  nam  Baltazar  Krcelic  pripovijeda,' 
otpoceo  se  taj  jubilej  1.  svibnja,  a  zavrsio  se  1.  studenoga.  Iz  raznih 
zupa  dieceze  dolazile  su  u  Zagreb  mnogobrojiie  procesije.  Jedna  proce- 
sija  prikljucila  se  drugoj,  pa  je  cesto  jedna  procesija  brojila  do  20.000 
Ijudi,  koji  su  pohodili  zagrebacke  crkve  i  obavili  sv.  ispovijed.  Na 
trgu  pred  crkvom  sv.  Marka  bila  je  svaki  put  propovijed  i  priprava 
za  ispovijed.  Gorljivi  zupnik  Juraic  izrekao  je  u  vrijeme  tog  jubileja 
vise  od  300  propovijedi.  To  spominje  i  »Pridavek  kronike«,  gdje  se 
kaze:  »Plebanusa  varaskoga  Juraja  Juraid  marljivost  osebujno  bila 
je  hvaljena,  koji  i  veckrat  cez  dan  na  varoskom  piacu  navuke  kr§- 
lianske  daval  je  i  rec  Bo^ju  nazvescal.''^  God.  1760.  dao  je  po  fra- 
njevcu  Franji  Kutnjaku  donijeti  iz  Rima  modi  sv.  Felicijana  mu- 
cenika.  Te  modi  bile  su  24,  travnja  1761.  svecano  pohranjene  na 
zrtveniku  zupne  crkve.  Za  svoje  zasluge  bio  je  Juraid  po  sv.  Stolici 
odlikovan  casdu  protonotara  apostolskoga,  Taj  apostolski  muz  je  brzo 
iza  toga  (20,  svibnja  1761.)  preminuo  i  dne  23.  svibnja  uz  veliko 
saucesde  sahranjen  u  zupnoj  crkvi.  Krcelid,  koji  bas  rado  ne  hvali, 
zabiljezio  je  o  njem  ove  pohvalne  rijeci:  »Vir  erat  severus  zelosus- 
que,  concionandi  cupidus,  multa  introduxit  in  parochiali  ecclesia,  ut 
quotidianam  Rosarii  publicam  orationem,  sacramenti  expositionem  et 
processionem  cum  eodem  venerabili  quotidianam,  aliaque  quam  plu- 
rima«.^ 

God.    1730.  — 1747.   Juraj    pi.    Mudid    rodio  se  u  Turopolju 

'  Gl.  »Balthasari  Adami  Kerchelich:  Annuae  1748.-1769.«  Str.  91. 
^  >Pridavek:    kronike    iliti    spomenka    od    god.    1744.-1761.    zebran  po 
jednom  masniku  tovaruztva  Jezusevoga'.  Str.  39. 
'  Gl.  »Annuaec  str.  416. 


i85 

oko  god  1706.  Skole  svrsio  je  u  Zagrebu  pa  u  brzo  iza  toga,  kao 
domaci  sin^  postao  zupiiikom  u  Dubrancima,  za  koju  zupu  je  dne 
31.  svibnja  god.  1730.  prisegao.  Bio  je  vrijedan;  ve6  se  on  morao 
tuziti  na  zupljane  radi  uskiacivanja  lukna.  Na  samrti  ostavio  je  svo- 
jim  nasljednicima  svoj  vinograd  s  obvezom,  da  citaju  za  nj  svake 
godine  na  dan  24.  ozujka  misu  za  ispokoj  njegove  duse.  Uz  to  je 
utemeljio  i  altariju  s  glavnicom  od  200  for.,  uz  duznost  da  cita  zup- 
nik  svaki  mjesec  po  jednu  misu. 

God.  1 747.  —  1 758.  Juraj  Smukavic  rodio  se  u  Karlovcu 
oko  god.  1713.  Mudroslovlje  svrsio  je  u  Pesti,  a  bogoslovlje  u  Za- 
grebu. Za  zupu  dubranecku  prisegao  je  dne  13.  srpnja  1747.,  a  sve- 
cano  ga  ustolicio  velikogoricki  zupnik  Petar  Petri nic.  Vizitator 
od  god.  1749.  vrlo  ga  hvali.  On  je  jos  nosio  male  brkove.  Smukavic 
zupnikovao  je  u  Dubrancima  do  svoje  smrti. 

God.  1758.  — 1761.  Josip  Loparic  dosao  je  koncem  godine 
1758.  u  Dubrance.  Onda  je  bio  39  godina  star,  a  10  godina  svece- 
nik.  Skole  je  svrsio  u   Budimu  i  u  Zagrebu. 

God.  1761.— 1772.  Mijo  Zalec  (Salecz),  rodio  se  oko  godine 
1722.  Mudroslovlje  svrsio  je  u  Budimu,  a  bogoslovlje  u  Zagrebu.  On 
je  dosao  u  zupu  pocetkom  sijecnja  god.  1761.  Bio  je  vrlo  marljiv 
zupnik  i  dobar  propovjednik.  Za  njega  je  god.  1762.  sagradjen  nov 
zupni  dvor.  Umro  je  u  Dubrancima  1-1.  veljace  god.  1772.  Za  ispo- 
koj svoje  duse  utemeljio  je  altariju  s  glavnicom  od  100  for.,  da  se 
svake  godine  odcita  na  velikom  zrtveniku  sest  misa.  Osim  toga  je 
ostavio  150  for.,  da  se  odmah  poslije  njegove  smrti  citaju  sv.  mise. 
Pored  toga  zapisao  je  150  for.,  da  se  sagradi  toranj  i  svod  u  zup- 
noj  crkvi,  a  40  for.,  da  se  postavi  zrtvenik  ranjenoga  Isusa  u  ka- 
peli  na  Lukiniievom  brdu.  Jos  je  ostavio  100  for.  zupnoj  crkvi,  12  for. 
kapeli  sv.  Ivana  Krst.  i  5  for.  kapeli  sv.  Antuna.  Zapisao  je  25.  for. 
da  bude  sahranjen  u  grobnici  pred  velikim  zrtvenikom.  Ako  bi  jos 
sto  ostalo,  kad  se  namire  svi  njegovi  zapisi,  neka  se  to  razdijeli  na 
tri  dijela,  jedan  dio  za  ispokoj  njegove  duse,  drugi  za  rodjake,  siro- 
masne  djake  i  prosjake,  a  treii  dio  treba  da  dobije  zupna  crkva. 
Zanimljivo  je,  sto  je  ostavio  50  for.,  da  se  moze  podici  parnica,  ako 
bi  vicekomes  turopoljski  Ivan  Grdenid  silom  oteo  njegovog  konja. 
Ako  ne  bi  parnice  trebalo,  ima  taj  novae  pripasti  zupnoj  crkvi  u  Se- 
svetama  kod  Zagreba.  Grdenid  je  naime  poslije  Zalceve  smrti  trazio 
njegova  konja  u  najboljoj  ormi  i  navadjao,  da  je  obicaj  :  ako  vice- 
komes prije  umre,  da  moraju  izvrsitelji  oporuke  dati  njegova  konja 
zupniku,  ako  pak  zupnik,  pripada    njegov  konj   vicekomesu.    Ako  oni 


186 

lie  bi  htjeli  to  uciniti,  smije  on  konja  i  silom  uzeti. '  Izvrsitelj  oporuke 
zupnik  jamnicki  Ignacije  jelacic  uskratio  je  konja  Grdenidu,  no 
taj  su  u  torn  poslu  obratio  na  duhovni  stol.  Duhovni  stol  je  odredio, 
da  mu  se  konj  ne  ima  dati,  pa  ako  bi  to  i  bio  obicaj,  ima  u  budu6e 
prestati. 

God.  1772. — 1783.  Juraj  Vedris  do§ao  je  na  zupu  u  ozujku 
god.  1772.,  a  zupniCku  prisegu  polozio  je  18.  srpnja  god.  1772.  On 
je  god.  1768.  kapelanovao  u  Velikoj  Gorici.  Rodio  se  oko  god.  1735,, 
a  skole  je  svrsio  u  Zagrebu.  U  zupnoj  knjiznici  dubraneckoj  nalazi 
se  knjiga :  »Opus  concionum  Matthiae  Fabri«  (Coloniae  Agripinae 
1642),  na  kojoj  je  Vedris  vlastitom  rukom  napisao  :  »Emptus  a.  1761. 
in  vStiria  per  R.  Georgium  Vedriss  fl.  3  bus.  Sum  liber  Geor.  Vedriss, 
Coop.  Nagy-Goric.« 

God.  1783. — 1802.  Petar  Grdenid.  On  se  rodio  oko  go- 
dine  1755.  u  Vurnovcu.  Skole  je  polazio  u  Zagrebu,  Becu  i  Bolonji, 
pa  je  govorio  i  talijanski  jezik.  Kapelanovao  je  po  nekoliko  mjeseci 
u  Pribicu  i  Dubrancima  (god.  1779.  i  1 780.)  i  tri  godine  u  Vugrovcu. 
Izabran  dne  17.  srpnja  god.  1783.  po  plem.  optiini  turopoljskoj  za 
zupnika  u  Dubrancima,  prisegao  je  26.  rujna  za  tu  zupu.  Umro  je 
dne  21.  prosinca  god.    1827,  kao  zupnik  u  Jelenskoj. 

God,  1802. — 1810.  Nikola  Norberto  Ivulic,  naslovni 
kanonik  kaptola  u  Makarskoj  (Dalmaciji).  Rodio  se  u  Makarskoj  oko 
god,  1763,  Gimnazijalne  nauke  ucio  je  u  Loretu  u  ilirskom  kolegiju, 
odakle  se  morao  radi  bolesti  vratiti  u  domovinu.  Tu  je  svrSio  ostale 
nauke  i  god.  1786,  zaredio  ga  u  sve6enika  makarski  biskup  Fabijan 
Blaskovic.  Sluzbovao  je  10  godina  u  Mlecima  kao  gimn.  profesor  i 
uzgojitelj  plemicke  djece.  Kad  je  nastao  francuski  rat,  vratio  se  u 
Makarsku,  te  sluzbovao  u  biskupskoj  kancelariji  kao  podkancelar  i 
biskupski  ceremonijar.  Ne  znam,  kakovim  slucajem  je  dosao  g.  1799. 
za  kapelana  u  Veliku  Goricu.  Kako  je  tamosnji  zupnik  izbivao  kao 
vojnicki  kapelan  u  ratu,  to  je  Ivulic  jedanaest  mjeseci  upravljao  veliko- 
goriCkom  zupom.  Kao  takav  stekao  si  zasluge  u  pastvi  i  privrzenost 
plem.  opcine,  koja  ga  je  dne  15.  ozujka  god.  1802.  izabrala  zupni- 
kom  u  Dubrancima,  Tu  je  vrlo  bHgosloveno  djelovao  sve  do  svoje 
smrti  dne  29.  srpnja  god.    1810. 

God.    1810.  — 1818.  Mirko  Cukovic  krstio  je  u  Dubrancima 


'  >Allegans  loci  consvetudinem  usu  ita  tirmatam,  it  si  vicespanus  piae- 
moriatur,  equum  parocho,  si  vero  parochus,  talem  vice-spano  dare  teneantur 
executores,  in  casum  vero,  quo  id  facerc  rocusarcnt,  violenta  iiianu  oquum 
arii[)erc  fas  sit.* 


i 


187 

prvo  dijete   14.    rujna    god.   1810.    Umro   je    kao    zupnik   dubraneCki 
16.  veljace  god.   1818. 

God.  1818.— 1820.  Matija  Beloberg.  Rodio  se  u  Gjur- 
gjevcu  19.  rujna  god.  1791,,  a  zaredjen  je  u  svecenika  24.  rujna 
god.  1814.  S  prva  je  kapelanovao  kod  sv.  Marka  u  Zagrebu,  a  dne 
7.  ozujka  god.  1818.  izabran  je  za  zupnika  u  Dubrancima  i  malo  iza 
toga  podarcidiakonom  kotara  pokupskoga.  Dne  13.  listopada  g.  1819. 
postao  je  zac.  prisjeduikom  plem.  opcine  turopoljske.  No  ved  19.  listo- 
pada god.  1820.  zahvalio  je  na  zupi  i  otisao  za  zupnika  u  Bistru. 
God.  1840.  postao  je  kanonikom  zagrebackog  kaptola,  zatim  prepo- 
stom  sv.  Ireneja  de  Sirmio,  a  kasnije  bio  je  i  cazmanskim  prepostom. 
Umro  je  u  visokoj  starosti  dne  30.  sijecnja  god.  1877.  i  prvi  je  od 
kanonika  sahranjen  na  novom  centralnom  groblju  na  Mirogoju. 

God.  1820. — 1854.  Jo  sip  Galovic,  rodio  se  oko  god.  1792. 
na  Cerovskom  vrhu  u  dubraneckoj  zupi.  Gimnaziju  polazio  je  u  Va- 
razdinu,  a  ostale  nauke  u  Zagrebu,  gdje  je  god.  1817.  zaredjen  u 
svecenika.  Tri  je  godine  kapelanovao  u  Petrovini,  a  onda  je  dne 
19.  listopada  god.  1820.  izabran  za  zupnika  u  Dubrancima.  On  je  u 
zupi  mnogo  ucinio.  Sagradio  je  nov  zvonik,  dao  od  topa,  sto  su  ga 
turopoljski  plemici  oteli  Turcima  i  starog  zvona  saliti  novo  veliko 
zvono,  podigao  je  i  popravio  gospodarske  zgrade.  Pod  starost  je  cesce 
bolovao  na  nogama ;   umro  je  21.  prosinca   god.    1854. 

God.  1855. — 1863.  Karlo  pi.  Matacic  rodio  se  u  Vinici 
7,  svibnja  god.  1824.,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1846.  Kape- 
lanovao je  u  Starim  Cicama,  a  poslije  jedno  vrijenie  upravljao  kra- 
varskom  zupom.  On  je  poradi  slabog  upravljanja  s  crkvenim  novcem 
morao  predati  god.  1858.  zupu  upravitelju  Pavlu  Baci,  te  je  oti- 
sao za  subsidijara  k  zupniku  veliko-gorickomu  I.  Kosu.  God.  1863. 
zamijenio  se  je  za  zupu  sa  zupnikom  vidusevackim  Josipom  Ak- 
samovi6em  i  otisao  u  Vidusevac.  Pod  starost  posao  je  u  mir; 
umro  je  dne  20.  ozujka   1894. 

Godine  1863. — 1877.  Jo  sip  Aksamovic.  On  se  rodio  11. 
veljace  god.  1818.  u  Fericancima,  a  u  svecenika  je  zaredjen  godine 
1842.  God.  1848.  kapelanovao  je  u  Petrinji,  te  bio  god.  1851.  poslan 
za  upravitelja  zupe  u  Vidusevac,  gdje  je  30.  sijecnja  godine  1855. 
postao  pravim  zupnikom.  God.  1861.  poslan  je  u  Zagreb  na  sabor, 
kao  zastufnik  druge  banske  regimente.  Tu  je  navaljivao  vrlo  zestoko 
na  tadanji  vojnicki  sistem  u  Krajini,  pa  se  tim  zamjerio  i  krajiskoj 
upravi  i  kardinalu  nadbiskupu  Jurju  Hauliku,  Kao  protivnik  tako 
zvane  kamarile,  osvojio  je  Turopoljce,  koji  su  pristali  na  to,  da  kam- 
bira  sa  zupnikom  Matacicem.  Dosavsi  u  Dubrance,  s  prva  je  uz  pri- 


18^ 

pomoc  kapelana  Ilije  Gjukic^a  lijepo  uredio  crkveni  imutak,  ali 
kasnije  je  u  tom  popustio.  God.  1873.  izaslano  je  onamo  povjeren- 
stvo,  da  razvidi  crkvene  racune,  pa  je  pronaslo  veliki  nered.  Uniro 
je  5.  studenoga  god.    1877. 

God.  1878. — 1896.  Fran  jo  Peterca,  rodjen  je  8.  travnja 
godine  1841.  u  Dravljama  u  Kranjskoj,  a  u  sve6enika  zaredjen  godine 
1869.  Kao  kapelan  visocki  poslan  je  poslije  smrti  Aksamoviieve  za 
upravitelja  zupe  u  Dubrance,  a  due  5.  rujna  godine  1878.  postao 
pravim  zupnikom.  U  Dabrancima  cekao  ga  silan  posao,  no  on  je 
svojom  vjestinom  i  marom  u  nekoliko  godina  uredio  zamrseni  crkveni 
imutak  i  spasao,  sto  se  je  spasiti  moglo.  1  crkve  je  nasao  zapu- 
stene  i  trosne,  pa  nije  prije  mirovao,  dok  nije  sagradio  zupne 
crkve  i  podignuo  kapelu  sv.  Antuna.  Za  njega  sagradjen  je  i  novi 
zupni  dvor,  a  najvise  njegovim  nastojanjem  takodjer  i  u  toj  zupi 
otkupljeno  plemicko  lukno. 

God.  1 896. —  ...  J  o  s  i  p  pi.  P  u  c  e  k  o  v  i  6,  rodio  se  iz  stare 
turopoljske  porodice,  koja  je  biskupiji  dala  ve6  mnogo  svecenika,  dne 
7.  travnja  1864.  u  Ku^ama.  Zupan  turopoljski  Stjepan  pi.  Josi- 
p  o  V  i  c  h  i  kanonik  zagrebacki  Stjepan  pi.  Vucetic  poslali  su 
ga  na  nauke  u  Vesprim,  gdje  je  godine  1889.  zaredjen  u  svedenika 
vesprimske  biskupije.  Kapelanovao  je  kod  sv.  Blaza  vise  Kanize  (Zala 
sz.  Balazs)  i  u  Mura-Keresturu.  Kad  se  je  odlaskom  zupnika  Peterce 
u  Veliku  Goricu  god.  1896.  ispraznila  dubranecka  zupa,  izabrala  je 
pi.  opcina  turopoljska  njega  zupnikom  u  Dubrancima.  Iza  kako  je 
primljen  u  kler  zagrebacke  nadbiskupije,  polozio  je  dne  15.  veljace 
zupnicku  prisegu  za  tu  zupu.  Njegovim  je  nastojanjem  podignuta  go- 
dine 1909.  kapela  sv.  Ivana  na  Cvetkovicevom  brdu  i  sagradjena 
nova  crkvena  krcma. 

Duhovni  pomocnici  u  Dubrancima. 

Uubranci  su  velika  i  naporna  zupa.  Kako  su  sela  rastrkana,  a 
putovi  u  zimsko  i  kisovito  vrijeme  upravo  neprolazni,  to  moze  tesko 
jedan  sveienik  obavljati  u  toj  zupi  duhovnu  pastvu.  Zupnici  bili  su 
prisiljeni,  da  si  drze  duhovnog  pomodnika,  premda  nije  bio  fundi- 
ran,  ved  su  ga  morali  uzdrzavati  iz  svoga.  Ved  se  godine  1766. 
obrada  zupnik  Mijo  Zalec  na  biskupa  Franju  Thauzyad 
neka  mu  posalje  kapelana,  kako  bi  mogao  bolje  obavljati  duhovnu 
pastvu.  God.  1774.  podastro  je  generalni  vikar  Franjo  Popovi. 
biskupu  Josipu  Galjufu  popis  onih  zupa,  kojih  dohodak  ne  nad- 
ma^uje    svote    od    200    for.,  a  ipak  je  potrebno,    da    imaju  kapelana, 


189 

Medju  tim  zupama  napominje  se  i  zupa  Dubranci.  I  povjerenstvo 
prigodom  popisa  dohodaka  zupe  od  16.  lipnja  1802.  zabiljezilo  je : 
» Cooper ator,  propter  o-ravem  numerum  animarum  et  distantias  filia- 
lium  a  matre,  necessarius  est  unns.«  Kraj  svega  toga  nije  se  kapelan 
fundlrao.  I  zupnik  Josip  Galovic  molio  je  za  vizite  od  god.  1824. 
biskupa  M  aksim  ilij  ana  Vrhovca  za  kapelana,  kojeg  mu  je 
biskup  i  obecao.  Po  zupnim  maticama  slozio  sam  nekakav  red  du- 
braneckih  kapelana,  pa  ga  ovdje  priopcujem  : 

Zupnik  a  Matiju  StefanCica  (1701. — 1710.)  pomagali  su 
u  sluzbi  razni  franjevci.  U  maticamu  spominju  se  ovi :  o.  Nikola 
Sucic  iz  Jaske,  o.  Aleksije  Weichtner,  o.  Demetrije  Kel- 
ler, o.  Rok,  o.  Timotej  Golubic  i  o.  Ciprijan  B  a  is  el.  Po- 
slije  zupnika  Stefanci(5a  upravljao  je  zuporn  kao :  «substitutus,  carente 
parocho «  franjevac  o.  Leopoldo    Hanzi6. 

God.  1724.  Nikola  Mihanovic,  potpisan  je  u  krsnoj  knjizi. 
Bit  6e,  da  je  bio  kapelan. 

God.  1749.  Ivan  Tomec,  37  god.  star.  Prije  je  vec  kapela- 
novao  na  dvjema  zupama  i  dosao  nedavno  u  Dubrance. 

God.   1751.  Lovro    Horvat. 

God.   1753.  Nikola  Cukac. 

God.   1755.— 1757.  Ivan  Bistricki. 

God.   1759.  IvanVrbecid. 

God.   1766.   1  van  Stefanid. 

God.   1760.,   1761.  Martin  Debid. 

God.    1762.  Mijo  Maljec. 

God,  1752.  Nikola  Kapele,  37  god.  star,  11  god.  svecenik. 
Bio  je  pobozan  i  vrijedan  svecenik,  no  slaboga  zdravija  i  cednih 
dusevnih  sposobnosti,  tako  da  je  o  njem  u  viziti  zabiljezeno:  ^neque 
metuendum  quod  vel  haeresim  aliquam  excogitet,  vel  ad  excogitatam 
hucusque  aliquem  inducat. « 

God.   1764.  Nikola    Stojkuvic. 

God.   1765.  Ivan  Bratovic. 

God.    1766.  Ivan  Sip  u  sic. 

God.  1768. — 1769.  Matija  Grum,  26  god.  star  i  1  god.  sve- 
cenik. God.  1760.  bio  je  on  kapelan  u  Odri,  god.  1774.  opet  u  Du- 
brancima,  a  god.    1775.  u  Resniku. 

Go.   1770.  josip  Pavid. 

God.  1770.  Stjepan  Kanizaj.  God.  1775.  bio  je  kapelan  u 
Lendovi. 

God.   1771.   Mirko  Laurencid. 

God.    1771.  Josip  Ivan  Ne  p.  Gjurisic. 


190 

God,  1771.,  1772.  Nikola  Trncevii^.  Zupnik  Mijo  Zalec 
zapisao  mu  je  6  for.,  da  pripazi  na  njegovu  ostavinu.  God.  1775.  bio 
je  kapelanom  u  Kupcini. 

God.  1774.  Ivan  Boinicid  aliter  Benecid.  Zupnik  Juraj 
Vedris  tuzio  ga  duhovnom  stolu  radi  raznih  izgreda.  God.  1774.  ka- 
pelanovao  je  u  Prozorju.  Umro  je  3.  travnja  god.  1798.  kao  zupnik 
u  Zakanju. 

God.  1774. — 1778.  An  tun  K  let  us,  umro  je  12.  veljace  god. 
1800.  kao  lokalni  kapelan  u  Miklosu. 

God.   1779.  Bolto   KopCie. 

God.  1779. — 1780.  Petar  Grdenic,  koji  je  kasnije  postao 
dubraneckim  zupnikom. 

God.  1780.  Mijo  Krancina,  umro  je  23.  veljace  1800.  kao 
zupnik  u  Velikom  Grdjevcu. 

God.   1781.  Juraj  Bla^kovie. 

God.   1782.— 1785.  Mijo  Bel  avid. 

God.   1784.  Ivan  Herlic. 

God.   1784.  Juraj  Malic. 

God.  1785,  Ivan  Dujmic,  umro  je  9,  listopada  1806,  kao 
zupnik  i  podarcidjakon  u  Mahicnom. 

God,  1786. — 1787.  Stjepan  Bernardo  Jursic,  umro  je  u 
miru  6.  ozujka   1822. 

God.   1789.— 1795.  Ivan  Plutovic. 

God.   1803.-1805.  Ignacije  Minkovid. 

God.  1805.  Josip  Buzak,  umro  je  16.  veljace  1819.  kao 
zupnik  u  Zaboku. 

God.  1805. — 1808.  Juraj  Tuskan,  umro  je  dne  19.  ozujka 
1813.  kao  zupnik  u  Bukovici. 

God.  1808.— 1809.  Franjo  Ksav.  Papes,  umro  dne  27. 
rujna   1833.  kao  zupnik  u  Solini  (Jame). 

God.   1809.  Josip    Posi novae, 

God,  1809,  Luka  Kosak,  bio  je  jedno  vrijeme  poslije  smrti 
zupnika  Ivulida  upravljateljem  zupe,  a  kad  je  dosao  novi  zupnik  Mirko 
Cukovic,  otisao  je  za  duhovnog  pomocnika  u  Veliku  Goricu.  Umro 
je  31.  prosinca  1817.,  kao  zupnik  u  Jakusevcu.  Poslije  njega  nije 
bilo  do  god.   1814.  kapelana. 

God.   1814.  Josip   Posinovac,  ve6  drugi  putu  u  zupi. 

God.   1814. — 1815.  Mijo  Vugrinovic. 

God.   1816.— 1818,  Juraj  Francevic. 

God.   1818,— 1819,  Juraj  Stefok, 

God,   1819,  Josip   Basar. 


191 

God.  1819.— 1820.  An  tun  Florijan.  Poslije  njegova  odlaska 
poma^ali  su  vise  puta  u  zupi  kapelani  iz  Kravarskoga,  Pokupskoga, 
Jamnice,  Odre  i  Brezovice. 

God.   1823.  do   1824.  Adam  Kraft. 

God.  1824. — 1825.  Luka  Veljaca,  otilao  za  kapelana  u 
Sisljavic. 

God.   1825.— 1827.  Nikola  Cukac. 

God.   1827.— 1828.  Ivan  Nep.  Hrastov. 

God.   1828.— 1830.  Martin  Zoric. 

God.   1830.-1831.  Marko  Hrvoj. 

God.  1831.  — 1835.  Nikola  Volovic,  prije  kapelan  u  Kra- 
varskom. 

God.    1835. — 1836.  Nikola   Cukac,  po  drugi  put  u  zupi. 

God    1836.-1840.  Antun  Pozderec. 

God.  1840. — 1843.  Ivan  Mondok.  On  je  vrlo  lijepo  i  taCno 
vodio  zupne  matice  i  pisao  okruglim,  okomitim  pismom. 

God.   1843.-1847.  Franjo  Medjimorec. 

God.  1847.— 1849.  Jakob  Tkalec.  Pod  uplivom  politick og 
preokreta  pisu  se  matice  od  pocetka  godine  1849.  hrvatskim  jezi- 
kom,  pa  se  Tkalec  potpisuje  kao  »poniocnik  Dubranski«.  Zadnjr 
put  potpisao  se  kao  »podzupnik«  u  Preloscici,  kamo  je  otisao  iz 
Dubranaca.  Taj  naslov  rabi  i  njegov  nasljednik  Puskaric. 

God.  1849. — 1855.  Janko  Puskaric  rodio  se  dne  16.  stu- 
denoga  1801.  u  Kraju,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1829.  Kape- 
lanovao  je  s  prva  u  Zagorju,  a  onda  u  raznim  zupama  u  Pokuplju 
i  Turopolju.  Tako  je  bio  god.  1848.  u  Jamnici,  odanle  je  otisao  u 
Dubrance,  god.  1859.  bio  je  u  Pokupskom,  a  kasnije  je  bio  u  Ve- 
likoj  Gorici.  Umro  je  kao  isluzeni  kapelan  dne  3.  veljace  god.  1874. 
Taj  originalni  tip  posluzio  je  Augustu  Senoi  za  njegovu  krasnu  pri- 
povijest:  Mladi  gospodin«.^  Senoa  ga  u  njegovoj  starosti  ovako  opi- 
suje :  »Malesan  je,  dvie  trecine  tielo,  jedna  tredna  kratke  noge,  nu 
—  gotovo  jazavac.  Na  sirokih,  ponesto  zavinutih  pledih  stoji  mu  obla, 
debela  glava.  Velike  usnice  poodmakie  su  od  lubanje.  Kosa  mu  je 
kratka,  opora^  sieda.  Celo  siroko,  nizko,  puno  bora.  Pod  celom  mu 
strse  guste,  ostre  obrve,  a  pod  obrvami  zmirucaju  do  dva  siva,  drobna 
oka.  Crvenkasti  nos  izvinuo  se  tik  ispod  cela,  razkrilio  se  u  sir,  pa 
se  zavija  silno  pri  kraju.  Dolnja  mu  je  ustnica  debela,  gornja  se  ni 
nevidi,  dolje  ima  tri,  gore  ni  jednog  zuba.  Obrijanim,  kutastim  licem 


'  Gl.  »August  Senoa :   Sabrane  pripoviesti.  Izdaje  Matica  hrvatska*.  Sv. 
111.,  str.  69.-262. 


192 

povlaci  se  sto  i  sto  crta,  osobito  kad  zasmurne,  'li  kad  dulnjom  ust- 
nicom  vcazvakne.  Na  Covjeku  stoji  smedj  kaput,  skutovi  mu  padaju 
do  peta,  a  rukavi  sizu  preko  kratkih,  pri  kraju  debelih  prsti.  Preko 
sivih  hlaca  obuo  cizme.  Sare  su  im  svietle,  kratke,  al  noge  duge, 
siroke,  ko  medvedje  sape.  Na  glavi  stoji  covuljku  crn,  nizak,  stra- 
hovito  sirok  sesir;  s  prieda  su  mu  krila  zavinuta,  s  traga  uzvinuta. 
Na  zadnjem  dugmetu  kaputa  visi  o  vrpci  duhan-kesa,  u  jednoj  mu 
ruci  drenovaca,  u  drugoj  na  dugu,  visnjevu  kamisu  prosta  ilova 
lula«.  Taj  neobican  covjek,  osobitih  navika  i  vanredno  dobra  srca, 
koji  je  kroz  citav  svoj  dugi  vijek  ostao  kapelanom,  doista  je  mogao 
posluziti  pripovjedacu  za  predmet  pripovijesti.  Kakav  je  bio  to  ori- 
ginal, svjedoce  i  njegove  opaske  u  stalezu  dusa  dubranecke  zupe  od 
god.  1839. — 1853.,  u  kojemu  je  gotovo  svakomu  zupljaninu  nesto 
pribiljezio.  Za  primjer  navadjam  tu  nekoliko  tih  biljezaka: 

»T.  B.  70  Bogov  i  70  Angelov  etc.  kune,  mora  se  dobro  ispi- 
tivati«. 

»B.  C.  hotela  je  otrovati  Nikolu,  njegovu  suprugu  Maru  u  po- 
rodu  i  dete.  Gihtno  korenje  u  repu  je  zmesala  i  dela  kuhat«. 

»T.  T.,  veliki  Blasnik,  Boga  i  Blagoslov  kune  i  redovnika,  kad 
k  njemu  dojde.  God.  1850.  dana  26.  studena  od  katarininoga  sajma 
2  dana  z  lopovi  pijancuval  i  popoldne  ob  3.  vuri  podstupal  se  je 
zvoniti  u  turnu,  zato  bil  je  zvezan  5ez  celu  noc  u  farofu  i  plati 
birsaga?. 

»M.  K.,  sudac  i  kercmar,  kakti  oskrunitel  velikeh  svetkov  i 
straSni  obianitel  Redovnikov,  ima  se  kak  najbolje  na  examenu  izpi- 
tavati,  ar  kak  veli,   da  lepse  zna  moliti  nego  Duhovniki«. 

»Jana  —  zatem  je  zlocestoga  jezika,  doma  nemir  cini  i  ces 
redovnike  mersko  govori.  Znade  se  z  kervjum  kokosinum  namazati 
i  tuziti  z  lazjum,  da  nju  je  g.  kapelan  do  kervi  stukel«. 

>^J.  V.  kao  Sintar  bez  svakoga  postenja  farofske  cucke  z  bal- 
tum  tuce«. 

»J.  S.  je  pokrivac  tatov  i  oztaleh  zlocestih  ljudih«. 

»Pavo,  Bara,  Mato,  Jela  ogrutno  Mater  svoju  Baru  psuiu,  pre- 
klinjaju  i  z  vudarci  groziju  se,  da  nju  hoceju  zaklati  i  umoriti  etc. 
Kuneju  njenoga  Boga.  Zato  takovi  nezahvalni  sini  i  snehe  ostro  imadu 
se  izpitati  cez  4.  zapoved  Bozju«   itd.  —   —   — 

Poslije  smrti  zupnika  Galovida  do  dolaska  zupnika  MataCida 
upravljao  je  on  zupom  u  Dubrancima.  I  god.  1864.  i  1868.  nalazimo 
ga  po  vise  tjedana  u  Dubrancima  kao  subsidijara. 

God.  1858. — 1863.  Pavao  Baca.  Njemu  je  niorao  zupnik 
Karlo  Matacic  radi  slabe  uprave  predati  upravu  zupe. 


193 

God.   1864. — 1865.  Stjepan  Haramincic. 

God.   1865.— 1867.    Ivan    Evangj.  Turk. 

God.  1 867. —  1 868.  Aleksa  Padarci6,  kasnije  mnogo  go- 
dina  zupnik  u  Norsidevom  selu.  Umro  je  u  Samoboru  u  mirovini  go- 
dine   1910. 

God.  1868. — 1872.  Matija  Stipkovi6,  otisao  je  za  zupnika 
u  Jakusevac. 

God.  1872. — 1874.  Fran  jo  Peterca.  Odavle  je  otisao  za 
kapelana  u  Visoko,  dok  se  nije  u  studenomu  god.  1877.  opet  vratio 
u  Dubrance,  gdje  je  postao  god.    1878.  zupnikom. 

G.  1893. — 1894.  Julije  Bilj  an,  franjevac,  provincije  sv.  Kriza. 
Rodio  se  u  Senju  i  bio  god.  1891.  privremeno  sekularizovan.  God. 
1894.  primljen  je  medju  svecenike  djakovacke  biskupije  i  poslan  za 
misijonara  u  Kragujevac  u   Srbiju. 

God.  1894.  Aleksa  List,  rodio  se  u  Andrijancu  dne  29. 
lipnja  1867.,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1894,  U  Dubrancima 
ostao  je  samo  mjesec  dana  i  odanle  otisao  za  duh.  pomodnika  u 
Daruvar.  Kasnije  je  sluzbovao  u  Tomasici,  Ostrcu,  bio  je  zupnikom 
u  Humu,  a  od  god.   1909.  je  upraviteljem  zupe  u  Zumberku. 

God.  1398. — 1899.  Josip  Lattinger,  rodjen  dne  18.  ve- 
Ijace  1867.  u  Karlovcu.  Zaredjen  u  svecenika  god.  1889.,  kapela- 
novao  je  u  Zavrsju,  Mihovljanima,  Sopju,  Lasinji  i  Dubrancima, 
odakle  je  poslan  za  upravitelja  zupe  u  Zavrsje,  gdje  je  postao  za 
kratko  vrijeme  zupnikom. 

Sveeenici,  rodjeni  u  dubraneekoj  zupi. 

Juraj  Brucek  rodio  se  oko  god.  1673.,  u  svecenika  bio  je 
zaredjen  god,  1700.  Poslan  je  na  prijedlog  grofa  Jurja  Erdodya  god. 
1701.  za  zupnika  u  Okid  sv.  Martin.  God.  1712.  postao  je  zupnik 
u  sv.  Trojstvu  pod  Okidem, 

Petar  pi,  Puhovski  (nobilis  Turopolensis  ex  Dubranec), 
rodio  se  oko  god.  1687.  Zaredjen  je  bio  oko  god.  1712.,  a  dne  24, 
travnja  1716,  do^ao  je  za  zupnika  u  Malu  Goricu,  gdje  je  bio  jos  i 
god.   1728. 

Josip  Galovid  opisan  je  potanje  medju  zupnicima  dubra- 
neckima. 

Jakov  Kos  rodio  se  u  dubraneekoj  zupi  27.  travnja  1804. 
God.  1830.  obavio  je  u  zupi  jedno  krstenje  kao  kapelan  cvjetlinski. 
Vise  toga  o  njem  spomenut  cu  kod  zupe  Velika  Gorica. 

18 


194 

Zupljani. 

Nije  baS  laskava  svjedodzba,  sto  ju  je  dao  god.  1622.  arci- 
djakon  Benko  Vinkovi6  o  zupljanima  dubraneckim.  Zupljani  bili 
su  doduse  svi  katolici,  ali  su  imali  ne  samo  obicne,  nego  i  teze  po- 
grjeske.  B'lo  je  medju  njima  preljubnika  i  prileznika;  bilo  ih  je,  koji 
su  ostavili  svoje  zene  i  uzeli  druge,  bilo  'h  je,  koji  su  zivjeli  rastav- 
Ijeno  od  s\ojih  zena,  pace  je  bilo  medju  njima  i  tatova,  razbojnika, 
ubojica  i  praznovjeraca.  Koliko  se  mogao  arcidjakon  uvjeriti,  bio  je 
taj  narod  u  duhovnim  stvarima  neuk,  neupu6en  i  divlji,  Rijetko  je 
isao  na  sv.  misu,  jos  rjedje  na  propovijed,  malo  se  kada  ispovijedao 
i  to  ne  samo  radi  zlobe.  nego  radi  toga,  §to  nije  imao  sve(5enika. 
Dasto  sam  polozaj  zupe  mnogo  je  doprinesao  tim  zalosnim  cinjeni- 
cama.  Zupljani  su  bili  udaljeni  od  cesta  i  od  drugog  svijeta  i  sami 
sebi  prepusteni.  Jos  je  vise  prouzrocila  to  i  nestasica  svecenstva.  Dvije 
tako  rastrkane  i  prostrane  zupe  kao  Dubranci  i  Kravarsko  imale  su 
samo  jednog  svedenika,  nekog  Matiju  LonCarica^  kojeg  je  neki 
Ivan  Vlah,  —  kako  je  vec  spomenuto  —  onog  tjedna  poslije  Bogojav- 
Ijenja  u  Dubrancima  ubio,  pa  su  ostale  obje  zupe  bez  svecenika.  Sam 
Vinkovid  pripovijeda  kod  kravarske  zupe,  da  su  ne  samo  mnoge 
zupe  bile  bez  svedenika,  ve6  citavo  Pokuplje  od  Karlovca  do  Pe- 
trinje,  gdje  bi  morala  biti  barem  cetvorica  ili  petorica.  Zato  zaklinje 
biskupa  Petra  Domitrovida,  da  se  pobrine  za  sveCenike,  da  ne 
ostane  toliki  narod  u  ovim  krajevima  bez  pastira  i  bez  duhovne  hrane. 

Zupljani  dubranecki  sami  su  zivo  zeljeli,  da  dobiju  svecenika 
te  vruce  molili  arcidjakona,  da  im  ga  pribavi.  Obedali  su,  da  ce  mu 
sagraditi  zupni  dvor,  da  6e  ccistiti  i  iskrciti  njive  od  grmlja,  a  osim 
toga  mu  podavati  i  lukno.  Lukna  mogao  bi  dobiti  do  100  kvartala, 
jar  je  bilo  u  zupi  preko  200  kuda. 

God.  1630.  bila  su  u  zupi  ova  sela:  Cvetkovid  aliter  »Voino- 
soucz«,  Jarebidi,  Cerovski  vrh,  Raskov-vrh  aliter  Petranski,  Vukome- 
ridi,  Bukovsdak,  Dragonozci,  Dubranec,  MarkuSevac,  Gustilnica,  Lu- 
cilnica  i  Petridev  vrh  (Petricha  szello). 

Godine  1642.  tuzi  se  arcidjakon  na  zupljane,  da  su  nemarni  u 
polasku  sluzbe  bozje.  Medju  zupljanima  bila  su  trojica:  Ivan  Horvat, 
Ivan  pi.  Lenardid  i  Vuk  Demerac,  koji  su  protjerali  svoje  supruge  i 
uzeli  druge.  Takovih  je  bilo  i  god.  1649.  Juraj  Krpec  uzeo  je  k  sebi 
suprugu  Jurja  Matecida,  a  taj  je  opet  otisao  u  Dubravu,  te  se  ondje 
s  drugom  ozenio.  Tako  je  i  kmet  Zidanidev  Ivan  Slo venae  u  Jare- 
bicu  uzeo  k  sebi  zenu,  koje  supruga  su  Turci  ulovili.  I  u  Lucelnici 
imao  je  neki    Mikulin    kod  sebe    tudju    suprugu,  dok  je  njegova    su- 


195 

pruga  u  vrijeme  glada  (tempore  illo  famelicosoi  uekuda  olisla  i  iiije 
se  vise  vratila. 

U  viziti  od  god.  1668.  spominju  se  uz  napomenuta  vac  sela 
prviput  sela :  Lipnica,  Klupcisde,  Ratkovo  brdo,  Petranicka,  Guci, 
Cuceki  i  Macki.  Zitelji  potonjih  dvaju  sela  imali  su  prezimena  Cucki 
i  Macki,  a  u  Gucima  se  zvao  jedan  zitelj  Ivan  Vlah, 

God.  1681.  tuzio  se  zupnik  Gaspar  Brozic  na  svoje  zup- 
Ijane,  da  buce  pod  misom  (clamores  excitare).  Jedna  osoba  tukla  je 
roditelje,  a  druga  je  bila  vec  dulje  vremena  izopcena,  pa  je  arci- 
djakon  Ignacije  Mikuli6  odredio,  da  se  imadu  prisiliti,  neka 
ucine  pokoru  (qui  cogendi  sunt  ad  poenitentiam).  Takovi  javni  gri- 
jesnici  morali  su  onda  doci  u  Zagreb,  da  ondje  ucine  javnu  pokoru. 
Tako  je  arcidjakon  i  god.  1688.  neke  pozvao,  da  dodju  u  Zagreb  na 
pokoru,  ako  se  ne  ce  doma  ispovjediti,  sto  su  do  sada  propustili  uCi- 
niti.  J  god.  1693.  spominje  se  javni  grjesnik,  ubojica  Tomo  Munic, 
kojemu  je  zaprijetio  zupan  Valica,  da  ce  ga  dati  uloviti  i  zatvoriti, 
te  svezanog  poslati  na  pokoru.  Zupnik  Ivan  Stipkovic  vec  se 
onda  tuzio  na  zupljane,  da  mu  ne  ce  podavati  lukna,  kako  su  bili 
obvezani.  Zupan  Valica  s  biljeznikom  Pavlom  Liguticem,  koji  su  pri- 
sustvovali  viziti,  obecali  su,  da  6e  nastojati,  kako  bi  se  zupljani  u  torn 
popravili.  U  vrijeme  vizita  arcidjakona  Simon  a  Jude  Zidica  (1695. 
do    1697.)  nije  bilo  nikakovih  tuzbi  na  zupljane. 

Godine  1704.  spominje  se,  da  se  o  Uskrsu  nekoji  nijesu  ispo- 
vjedili,  jer  ih  je  bilo  vrlo  mnogo  u  vojsci  (quod  fuerint  in  Castris 
plurimi).  Za  zitelje  sela  Macki  pripovijedalo  se,  da  ne  obdrzavaju 
blagdana,  pa  je  arcidjakon  zapovjedio  zupniku  Matiji  Stefanci(5u,  da 
ih  opomene.  U  zupi  je  bilo  ukupno  21  selo  sa  231  kuCnih  gospodara 
(patres  tamilias).  Do  1.  srpnja  1704.,  kad  je  bila  vizita,  krsteno  je 
53  djece,  a  vjencano  je  20  parova.  Arcidjakon  Pavao  Tusk  an 
zabiljezio  je  god.   1709.,  da  ie  bilo  u  zupi  ukupno  2034  osoba. 

I  izvjestaj  arcidjakona  Stanka  Pepelka  u  viziti  od  g.  1740. 
nije  laskav  po  zupljane  dubranecke.  Arcidjakon  kaze,  da  su  zupljani 
po  vjeroispovijesti  i  po  imenu  svi  katolici,  a  ne  po  poboznosti  i  krje- 
posnom  zivotu.  Narod  taj  da  je  tvrdoglav  (durus)  i  ne  ce  da  slusa 
rijec  bozju  i  da  po  njoj  zivi.  Zupnik  Juraj  Mudic  tuzio  se  je  na 
mnoge,  da  vec  sedam  godina  nijesu  obavili  uskrsne  ispovijedi  i  pri- 
cesti.  Medju  njima  se  nalazio  jedan,  koji  je  (diaboli  ductu)  presao  na 
pravoslavlje.  Kasnije  se  doduse  povratio  u  katolicku  crkvu,  no  za 
kratko  opet  otpao  (iter  relapsus  ad  vomitum),  te  je  paCe  izrazio,  da 
je  katolicka  vjera  »pasja  vjera«.  Taj  se  kasnije  ipak  obratio,  te  je 
katolicki    zivio.    Zupnik  se  tuzio  na  zupljane    takodjer,  da   ga  prikra- 


196 

cujii  u  luknarskim  podavanjima,  tako,  da  je  iia  pel  maiije  dobivao, 
nego  su  dobivali  njegovi  predsastnici.  Godine  1745.  spominje  se 
neki  Mijo  Kadinii,  koji  je  bio  okrivljen  radi  »coprije«  (ob  magiam), 
Poslan  je  bio  na  pokoru  u  Zagreb,  gdje  se  stavio  i  jedan  dan  klecao 
(licet  ibi  se  stiterit  et  una  die  flexisse  dicatur),  kako  je  on  pripovi- 
jedao.  No  pokore  nije  obavio  i  nije  se  ispovjedio,  pa  je  arcidjakon 
zapovijedio,  da  podje  ponovno  na  pokoru.  God.  1749.  saznajemo,  da 
su  bile  u  zupi  u  velike  prosirene  psovke.  Zato  je  arcidjakon  Adam 
Cegetek  nalozio  zupniku  Josipu  Smukavidu,  da  marljivo  pro- 
povijeda,  kako  bi  se  iskorijenila  ta  pogrjeSka  u  narodu.  Ako  ipak 
ne  bi  islo,  valja  psovace  prijaviti  svjetovnoj  oblasti,  da  ih  kazni. 

Priopdio  sam  te  izvjestaje  o  zupljanima,  no  valja  pomisliti,  da 
nijesu  bill  oni  najgori  i  da  i  u  ostalim  zupama  nije  bilo  mnogo  bolje. 
Mnogo  se  toga  moze  ispricati  tim,  sto  je  zupa  na  strani,  sto  su  sela 
porazmjestena  u  samotnim  mjestima  i  okruzena  sumama.  U  opce  se 
mora  priznati,  da  su  zupljani  dubraneCki  dobri  i  odani  crkvi.  Hvali 
ih  god.  1824.  sam  biskup  Maksimilijan  Vrhovac  i  veli  o  njima,  da 
su  ponajvise  dobri,  da  rado  polaze  crkvu,  da  se  cesto  ispovijedaju  i 
mnogo  poste. 

Razmjerje  ziteljstva  u  pojedinim  selima  pokazuje  nam  skrizaljka 
na  strani   197. 

Razne  biljeske  iz  povjesti  zupe. 

U  viziti  od  godine  1649.  spominje  se,  da  je  imala  zupna  crkva 
vinograd  na  20  kopaca,  kojega  je  morala   obradjivati    zupna    opcina. 

God.  1686.  ostavio  je  pok.  Jakov  Francisci  zupnoj  crkvi 
srebrni  lanac,  tezak  70  uncija. 

Selo  Opatija  pripadalo  je  valjada  nekad  cistercitskom  samo- 
stanu  u  Topuskom,  a  kasnije  biskupima  zagrebackim.  Danas  je  to 
selo  u  kravarskoj  zupi,  a  nekad  je  bilo  u  dubraneCkoj.  Napominje 
se  selo  »Opatia<  u  viziti  od  godine  1668.,  pa  se  kaze :  »Item  in 
praemissa  Abbatia  Susichi  alias  Prediales  Episcopales  alternis  annis 
Prandium  dant  suo  parocho.«  Zapisnik  vizite  kanoniCke  od  godine 
1692.  razlikuje  zupniCka  podavanja  plemidka  i  ona  zitelja  sela  Opa- 
tije.  Plemidi  podavali  su  p6  vagana  zita,  a  Opatijci  (Abbatiales)  va- 
gan  psenice.  God.  1741.  brojila  se  » Abbatia  seu  superior  Russevecz« 
ve6  k  zupi  Kravarsko.  Zitelji  podavali  su  tamosnjem  zupniku  od  kuce 
dva  kvartala  zita  i  kopuna. 

God.  1682.  dne  3.  studenoga  bila  je  parnica  protiv  Matije 
Hahacica,  koji  je  poticao    zitelje  sela   jarebiCii,  Gerovskog    brda  i 


197 


Razmjerje  zit 

eljst^ 

/a  u 

pojedinim  se 

ima 

Selo 

Godine  1799. 

God. 
1826' 

God. 

1848 

God. 
1900 

God. 
1910 

Kuca 

Vjen- 
canih 

Osoba 

parova 

Dubranci 

17 

40 

196 

317 

264 

463 

502 

Gustelnica 

10 

28 

111 

125 

154 

185 

229 

Cvetkovic-brdo     .... 

11 

23 

114 

125 

187 

180 

244 

Jarcbic-brdo       

9 

29 

124 

137 

196 

173 

243 

Prvonozina 

3 

10 

41 

46 

71 

88 

153 

Petravci          

9 

24 

97 

97 

156 

206 

107 

Vukomeric         

9 

21 

88 

95 

150 

161 

238 

Bukovcak       

10 

21 

115 

101 

151 

149 

194 

Havidici      ...... 

10 

21 

122 

114 

132 

79 

112 

Lipnica 

— 

— 

96 

123 

265 

390 

Bartolcic  selo 

11 

28 

115 

- 

— 

— 

Dragonozec  donji 
Dragonozec  siednji 

16 
1 

54 
21 

264 
104 

356 

370 

519 

603 

Markusevac    

10 

18 

89 

77 

104 

132 

154 

Guci 

4 

11 

56 

67 

65 

118 

162 

Cuceki 

10 

30 

141 

115 

— 

— 

— 

Macki 

8 

23 

94 

80 

95 

120 

230 

Lucelnica 

18 

68 

271 

238 

219 

410 

475 

Lukinic-brdo 

16 

48 

236 

235 

290 

443 

466 

Cerovsko-brdo  .    . 

13 

36 

159 

100 

131 

100 

103 

Trputci 

- 

— 

— 

169 

255 

343 

Ukupno    .    . 

201 

566 

2540 

2456 

3027 

4046 

4948 

Ratkovog  vrha  na  bunu  proti  turopoljskom  zupanu  Stjepanu  pi 
P  o  g  1  e  d  i  c  u  kurilovackom.  Zupan  je  naime  dosao  u  Dubrance  na 
eksekuciju.  Kad  je  ubavio  svoju  poboznost  u  kapeli  snjezne  Majke 
bozje  i  dosao  u  zupni  dvor,  nasao  se  je  ondje  Matija  Hah  acid  s  nao- 


198 

ruzanom  Cetom,  pa  mu  doviknuo :  »Uszem  drutjeni  prauo  chinite,  a 
nam  neschete.«' 

U  viziti  od  god.  1692.  zabiljezeno  je,  da  je  zvonarima  morala 
davati  svaka  kuda  kvartal  zita.  Od  po  zupe  ubirao  je  zvonar  zupne 
crkve,  od  druge  zvonar  kapele  bl.  Dj.  Marije.  Osim  toga  dobivao  je 
zvonar  zupne  crkve  tredinu  onoga,  sto  je  ubrao  zupnik  o  Bozidu 
(prigodom  krizeca)  i  o  Spasovu.  U  ime  zvonarine  kod  sprovoda,  do- 
bivao je  zvonar  1  gros,  a  ako  je  zvonio  kroz  citavu  sedmicu,  dobi- 
vao je  po  starom  obicaju  po  ugarske  forinte. 

God.  1704.  pjevao  je  u  zupnoj  crkvi  i  u  kapeli  bl.  Dj.  Marije 
pod  sluzbom  bozjom  neki  Nikola  pi.  Srebrii.  On  je  to  cinio  u 
ime  kamata  od  nekoliko  forinata,  sto  ih  je  dugovao  crkvi,  a  pored 
toga  imao  je  kod  zupnika  objed,  Vizitator  nazivlje  ga  koralistom. 

U  zupi  nije  imao  nijedan  vlastelin  privatne  kapele.  Ipak  se  spo- 
minje  u  viziti  od  god.  1704.,  da  je  vlastelinu  Franji  Berisla- 
vicu  dopustio  biskup,  da  si  moze  svagdje  dati  sluziti  misu  (quod 
ubilibet  possit  habere  sacrificium  Missae).  Kod  takovih  sgoda  donesli 
su  potrebne  stvari  iz  kapela  u  Lucelnici. 

God.  1 759.  prituzio  se  zupnik  dubranecki  Josip  LopariC 
protiv  vicekomesa  J  u  r  j  a  Kosa,  prisjednika  Tome  Prvonozca 
i  drugih  zupljana,  sto  su  »seditiosa  et  violenta  modalitate«  izbacili 
iz  njihove  sluzbe  zvonare  zupne  crkve.  Kongregacija  je  zakljucila, 
u  povod  te  tuzbe,  da  se  imaju  neki  zupljani  dubranecki  u  lukavec- 
kom  zatvoru  zatvoriti."'^ 

God.  1762.  bile  su  kod  zupne  crkve  utemeljene  ove  misne  za- 
klade :  I)  dubraneckog  zupnika  J  urj  a  Mudi6a  glavnicom  od  200 
for.  i  s  obvezom  da  cita  zupnik  svaki  mjesec  po  jednu  misu.  2)  Lju- 
devita  Vagida  glavnicom  od  200  for.  i  druga  glavnicom  od  1 00 
forinti  pa  je  u  to  ime  morao  zupnik  citati  18  misa  na  godinu. 
3)  Ljudevita  Vagina  glavnicom  od  100  for.  za  koju  je  morao 
zupnik  sluziti  misu  godiSnjicu  i  jos  dvije  mise  i  4)  zupnika  jamnic- 
koga  Ivan  a  Sladanina  glavnicom  od  500  for.,  s  obvezom  od 
24  mise  na  godinu. 

Prvo  zupno  groblje  bilo  je  oko  zupne  crkve  sv.  Katarine  u 
Vrhovju.  Kad  je  kapela  bl,  Dj.  Marije  postala  zupnom  crkvom,  po- 
kapali  su  mrtvace  oko  te  crkve.  God.  1768.  bilo  je  groblje  oko  ka- 
pele sv.  Katarine  posve    zaraSteno    trnjem  i  drvedem,  a   ograda    oko 

'  Gl.  »Acta  politico-juridica«  od  god.  1650—1702.  str.  515.  u  turopolj- 
skom  arklvu. 

■^  Gl    fasc.  02.  br.  844.  i  84(j.  u  turopoljskom  aikivu. 


190 

hjega  posve  unistena.  Arcidjakon  Josip  Mikinoviti  zapovijedio  je  i^od. 
1768.  zupljaniraa  »sub  poena  interdicti*,  da  ograde  prostor,  gdje  je 
bilo  prije  groblje.  God.  1804.  nabavljeno  je  danasnje  groblje  na  jugo- 
zapadnoj  strani  zupne  crkve,  a  zupnik  Nikola  Ivulic  blagoslovio 
ga  due  23.  lipnja.  Prva  je  bila  na  torn  groblju  sahranjena  Bara,  kdi 
Mije  Gucakina  Trputca.  Ipak  je  i  nadalje  staro  groblje  iza  svetista 
sluzilo  za  ukapanje  nekojih  odliCnjaka.  Tako  je  ondje  sahranjen  zupnik 
Josip  Galovic  i  otac   mu  Toma,  nekoji  suci  i  starjesine    zupne  crkve. 

Dne  23.  svibnja  1809.  drzala  je  plem.  opcina  turopoljska  u  Lu- 
kavcu  sjednicu  i  zakljucila,  da  se  imaju,  radi  francuske  provale,  lu- 
kavecki  arkix  i  stvari  tamosnje  kapelice  prenesti  u  dubranecku  crkvu. 
Ako  ne  bi  bilo  niti  ondje  dosta  sigurno  mjesto,  neka  se  pobrine  zu- 
pan  turopoljski,  da  se  te  stvari  smjeste  na  sigurnije   mjesto.' 

Ve(5  za  zupnika  Matacida  i  prije  silio  je  duhovni  stol,  da  se  u 
Dubrancima  sagradi  skola.  Oko  god.  1867.  poceli  su  ipak  zupljani 
sakupljati  novae  za  skolu  i  sakupili  oko  1200  for.  Za  tu  svotu  ku- 
pili  su  gradiliste  od  Jurja  pi,  Kosa  iz  Bukovcaka.  Skolu  su  godine 
1875.  smjestili  privremeno  u  kuci  Stjepana  pi.  Huzjaka.  Prvi  ucitelj 
u  Dubrancima  bio  je  Oton  Srabec,  koji  je  prije  uciteljevao  u 
Ravnu,  a  kasnije  bio  opcinskim  biljeznikom  na  Susaku.  Srabec  sluz- 
buje  jos  danas  na  skoli  u  Krajiskoj  ulici  u  Zagrebu.  God.  1885.  na- 
lozila  je  vlada  podzupaniji  sisackoj,  da  se  mora  sagraditi  skola,  za 
koju  se  upotrijebila  gradja  starog  zupnog  dvora. 

God.  1824.  dijelio  je  u  zupi  sv.  potvrdu  biskup  Maksimili- 
jan  Vrhovac  i  potvrdio  dne  18.  srpnja  848,  a  19.  srpnja  147, 
ukupno  995  osoba.  U  zupi  bilo  je  onda  2366  dusa. 

Dne  20.  lipnja  1886.  bio  je  blagoslov  nove  zupne  crkve,  ka- 
nonicka  vizitacija  i  sv.  potvrda.  Sve  to  je  obavio  posveceni  biskup 
Fran  jo  Gasparic.  On  je  dosao  dne  19.  lipnja  u  ^1^^  u  jutro  ze- 
Ijeznicom  u  Veliku  Goricu,  a  odavle  krenuo  je  kolima  u  Dubrance. 
Potvrdio  je  u  svemu  1400  osoba.  S  biskupom  je  dosao  i  arhitekta 
Herman  Bolle,  koji  je  vodio  obnovu  zupne  crkve.  Biskupu  se 
crkva  vrlo  svidjela,  pa  je  preporucio  zupljanima,  da  ju  uzdrze  u  li- 
jepom  redu. 

Dne  12.  srpnja  1895.  stigao  je  u  ^l^'l  na  vecer  iz  Starih  Cica 
u  Dubrance  nadbiskup  zagrebacki  dr.  Juraj  Posilovic,  da  dijeli 
tu  sv.  potvrdu  i  obavi  kanonicku  vizitaciju,  Dojdudeg  dana  potvrdio 
je  on  u  zupi   1050  osoba,  te  onda  otputio  u  susjednu  zupu  Odra. 


'  Gl.  E.  Laszowski :     Povjesni  spomcnici  plem.    opcine    Tui-opolja«,  sv. 
IV.  str.  431. 


200 

Dne  14.  listopada  1890.  pogorjela  je  najve6a  zadruga  u  zupi 
i  to  zadruga  Galovideva  br.  4.  inace  Malovci  zvani  u  selu  Vukome- 
riCi.  Kako  iiije  bilo  vode,  pa  je  bila  svaka  obrana  bezuspjesna,  iz- 
gorjelo  je  u  tili  cas  27  vecih  i  manjih  zgrada. 

Za  popisa  od  godine  1890.  razabralo  se,  da  je  u  razdoblju  od 
god.    1880. — 1890.    broj    ziteljstva  u  zupi    ponarastao  za  270    osoba 

God.  1891.  dijelili  se  u  turopoljskom  gradu  novci,  unisli  za 
prodane  hrastove.  Svaka  plemic^ka  kurija  dobila  je  190  for.,  a  isto 
tako  i  zupnik.  Zupljani  platili  su  torn  zgodom  zaostalo  lukno  u  iznosu 
od   1200  for.  Crkva  je  pak  dobila  do  2000  for. 

Tekar  pod  svrsetak  god.  1892.  dobio  je  zupnik  u  svoje  ruke 
upravu  crkvenog  imutka,  kojim  je  upravljao  punih  devetnaest  godiiia 
diecezanski  odvjetnik  dr.  A.  Schauff.  Uz  pripomoc  zupnika  Franje 
Peterce  uredio  je  on  poslije  smrti  zupnika  Josipa  Aksamo- 
vida  vrlo  zamrsene  crkvene  racune  i  crkvama  spasao,  sto  se  moglo. 

Dne  1.  travnja  1893.  pocela  je  uredovati  nova  opcina  u  Du- 
brancima.  Prema  zakljucku  od  1.  listopada  1892.  imala  se  naime 
razdijeliti  opdina  velikogoricka  na  cetiri  manje.  Prvim  opi.  upravlja- 
teljem  i  biljeznikom  izabran  je  Tomasid,  a  blagajnikom  Lopatni. ' 

'  Sravni  o  svem  torn:  »Liber  memorabilium  parochiae  in  Dubranec 
1883.«  —  sto  ga  je  vrlo  vjesto  i  marljivo  sastavio  vrijedni  zupnik  Franjo  Pe- 
terca,  pa  u  nj  pribiljezio  osim  povjesnih  zgoda  raspravu  o  luknarskom  pitanju 
i  podatke  o  vremenu,  Ijetini  i  bolestima. 


Odra.' 

Zupna  crkva. 

Usmena  predaja  pripovijeda,  da  nekadanja  odranska  zupna  crkva 
sv.  Jurja  nije  bila  na  sadanjem  mjestu,  vec  od  sadanje  prema  jugo- 
zapadu,  izmedju  sela  Odre  i  Male  Mlake,  gdje  je  danas  opcinski 
pasnjak.  Tu  je  predaja  zabiljezio  u  zupnoj  knjizi  spomenici  zupnik 
Franjo  Tuskan  (1799. — 1826.).  Mjesto,  na  kojem  bi  imala  biti 
stara  zupna  crkva,  zvalo  se  onda  Jurjeva  sela,  a  poznavali  su 
se  i  tragovi  crkvenog  temelja.  Kad  se  kasnije  presusio  savski  rukav, 
te  Sava  nije  vise  tekia  mimo  Odru,  premjestili  su  crkvu  sv.  Jurju  iz 
Jurjevih  sela  u  Odru.  Iz  stare  crkve  doneseno  bi  po  predaji  i  malo 
zvono,  koje  je  jos  u  Tuskanovo  vrijeme  visjelo  u  crkvenom  zvoniku. 
Ne  cu  ispitivati,  koliko  je  istine  na  toj  predaji,  no  ako  je  zupna  crkva 
bila  nekada  na  drugom  mjestu,  bilo  je  to  mnogo  prije,  nego  je  to 
Tuskan  pomisljao.  Tu  bi  predaju  donekle  potvrdjivala  listina  iz  god. 
1267.,  kojom  se  rjesava  parba  radi  zerrJje  Koncan,  pa  se  kao  medja 
oj  zemlji  spominje  i  zidani  temelj,  prozvan    Cirkvisde,  po  kojem 

^  Prijatelj  mi  je  rijec  Odra  etimoloski  ovako  protumacio.  On  dovadja 
tu  rijec  u  savez  s  glagolom  »odrij  eti«,  staroslovjenski:  O^P'tTH  ili  0;l,pd'rH 
(grcki:  ix-c^iQfiv,  latinski:  de-trahere).  Morala  se  kod  tog  sela  ciniti  neka  radnja, 
koja  se  izrice  ovim  glagolom.  Kako  pak  nedaleko  Siska  ima  takodjer  rjecica 
istoga  imena,  nije  tesko  pogoditi,  u  cem  bi  to  »odiranje«  sastojalo:  svakako 
u  odiranju  obala,  uz  koje  je  tekao  savski  rukav,  sada  vec  isusen.  Prema  par- 
ticipu  pak  O^paHTv  (of.  Manassis  chronica)  nije  nemoguce,  da  se  subjektu,  od 
kojega  potjece  ona  radnja,  nadjelo  ime  »Odra«,  po  gotovu,  gdje  je  rijec 
»rijeka«  zenskoga  roda,  a  narod  cesto  voli  neke  kratice.  Od  ovoga  glagola 
»odrijeti«  ima  i  drugih  izvedenih  rijeci  u  staroslovjenskom  i  hrvatskom  jeziku; 
n.  pr.  C;l,Op  suppcllex,  poljski  odra  (cf.  Miklosic:  Lexicon  Palaeoslovenico- 
Graeco-Latinum  sub  voce :  C;i,paTH)j  o  d  a  r  —  koji  odire,  o  d  o  r  a  —  die 
Beute;  ruho  (cf.  Ivekovic:  Rjecnik  hrv.  jezika).  Teze  bi  bilo  tumaciti  od  rijeci 
Oyi^pt  =  xXCv)],  lectus,  t.  j.  korito  rijeke.  Slicno  je  po  svoj  prilici  postala  rijec 
Drava  od  iste  rijeci  samo  u  prostom  obliku  ;\pATH,  koja  je  vjerojatno  vec 
radi  svoje  korjenite  kratkoce  dobila  jos  nastavak  »-va.« 


202 

hi  mogli  zakljuCivati,  da  je  tu  nekad  stajala  crkva. '  Bilo  je  to  da- 
kako  u  davnoj  starini,  ako  su  god.  1267.  od  te  crkve  postojale  same 
jos  rusevine. 

Da  je  Sava  nekada  doista  tekla  niimo  selo  Odra  (ne  dodu§e 
velika  Sava,  vec  jedaii  njezin  rukav),  svjedoci  i  danas  jarak  na  sje- 
vernoj  strani  sela.  Taj  jarak  pocinje  se  ved  kod  Zaprudja  i  ide  nuz 
Odru  dalje  prema  istoku.  Taj  su  jarak  zvali  Odra  ill  O  d  e  r  a.  Jos 
u  XVni.  stoljedu  nije  bio  taj  jarak  presusen.  Samomu  Tuskanu  pri- 
povijedao  je  jakusevaCki  zupnik  Matej  Ratko,  da  se  je  jedan 
njegov  zupljanin,  koji  je  bio  onda  vrlo  star,  u  svojoj  mladosti  cesde 
prevazao  prijevozom  preko  tog  savskog  rukava.  Prijevoz  bio  je  ispod 
kurije  oo.  pavlina,  kasnije  kurije  plemidke  obitelji  Zdencajeve, 
Ondje  je  bio  takodjer  i  mlin  na  ladjama  (vodenica).  Zitelji  na  drugoj 
strani  rukava  zovu  se  jos  i  danas  Mlinaridi,  dok  su  se  zitelji  na 
protivnom  brijegu  (4  broja :  Matijevec,  Soli6,  Mahin  i  Hojan)  zvali 
jos  u  Tuskanovo  vrijeme  B  r  e  g  a  n  i. 

Uza  sadanju  zupnu  crkvu  vodila  je  glavna  cesta  od  Lukavca 
u  Zagreb.'^  Prvi  put  spominje  se  odranska  zupna  crkva  vec  god. 
1331.  Dne  20.  lipnja  1331.  naime  izvjesduje  zagrebacki  kaptol  ugar- 
skog  kralja  Karla,  da  je  omedjasio  posjed  Cehe,  pa  se  tu  spominje 
i  zemlja  crkve  sv.  Jurja  »de  Odra«.^  U  popisu  Ivana  arhidja- 
kona  gorickoga,  od  god.  1 334.  dolaze  ve6  gotovo  sve  zupne 
crkve  u  Turopolju,  koje  su  i  danas,  a  medju  njima  navodi  se  na 
prvom  mjestu  crkva  »de  Odra  sancti  Georgii«.^Iz  listine  od 
20.  svibnja  1427.,  u  kojoj  ban  Herman  Celjski  javlja  zagrebac- 
kom  kaptolu,  da  ima  Ladislav,  sin  Benedikta  de  Gepew  poloziti 
prisegu  o  prijepornom  posjedu  u  Odri  (in  Odrazenthgyurgh),  sazna- 
jemo,  da  je  bila  ta  crkva  zidana  i  da  je  imala  zidani  zvonik  i  groblje.^ 

'  "Cuius  terre  prima  meta  incipit  ab  occidente  a  fluuio  Odra  in  meta 
terrea  et  procedit  versus  orientem  perueniendo  ad  quoddam  fundamentum 
uocatum  C  i  r  c  u  i  s  c  h  e.<  Gl.  Emilij  Laszowski :  »Povjesni  spomenici  plem. 
opcine  Turopolja.«  I.  str.  22. 

•  God.  1435.  kazc  se:  »per  viam  communem  ad  Ecclesiam  sancti  Geor- 
gii  martiris  eundo« ;  god.  1466.:  »penes  viam,  qua  itur  de  Lukawech  versus 
ecclesiam  beati  Georgii  martiris  in  Odra  fundatam ' ;  god.  1479.  winter  viam 
magnam,  que  itur  versus  ecclesiam  sancti  Gcorgii«.  Gl.  ib.  I.  str.  240.  i  433. 
i  II.  str.  16. 

'  Ib.  I.  str.  46. 

'  Ib.  I.  str.  51. 

"*  >in  predictis  autem  porcionibus  possessionariis  ipsius  Ladislai  in 
dicta  Odrazenthgyurgh  habitis  in  Ute  remanentibus  reperissent  unam  eccle- 
siam lapideam,  scpulturam  et  unam  turrim  similiter  lapideam  habentcm.c  Gl. 
ib.  T.  str.  209. 


203 

Toj  crkvi  poklonila  je  due  26.  ozujka  1455.  plemenita  op^ina  turo- 
roljska  (tota  universitas  sen  communitas  cunctorum  nobilium  tam  prae- 
dicti  Campi  Zagrabiensis,  quam  moncium  ecclesie  saiicte  Katherine 
virginis  et  martiris  Christi)  svoj  posjed,  zvan  Kupecine,  nedaleko 
Savisca  i  to  za  ispokoj  dusa  svojih  i  svih  svojih  nasljednika,  rodi- 
telja  i  predsastnika.''  U  zupiioj  crkvi  sv.  Jurja  polagali  su  cesto  pri- 
segu  oni,  kojima  ju  je  sud  u  raznim  parnicama  dosudio. ' 

Gotovo  sve  crkve  turopoljske,  a  tako  i  odranska,  nastradale  su 
za  provale  Hasan-pase.  On  je  u  Ijetu  god.  1592.  prosao  preko  Kupe, 
pa  se  utaborio  u  Lomnici.  Njegove  cete  opustosile  su  sav  kraj  iz- 
medju  Kupe  i  Save  i  odvele  sobom  u  ropstvo  vise  hiljada  Ijudi  obo- 
jeg  spola."'^  Da  je  zupna  crkva  odranska  torn  prilikom  obescas(5ena, 
spominje  i  katedralni  arcidjakon  Benko  Vinkovic  u  zapisniku 
vizite  kanonicke,  sto  ju  je  obavljao  u  prvostolnom  arcidjakonatu  god. 
1622.  Iz  te  vizite,  koja  je  obavljena  u  Odri  u  petak  poslije  bijele 
nedjelje,  crpamo  prve  podatke,  kakova  je  bila  nekad  odranska  zupna 
crkva.  Zupljani  su  ju  poslije  turskog  opustosenja  popravili ;  iniala  je 
dobar  krov,  ali  je  bila  dosta  necista.  U  crkvi  koja  je  bila  zidana, 
bila  su  tri  zrtvenika,  od  kojih  su  bila  dva  posvecena.  Svetotajstvo 
cuvalo  se  nedostojno  u  nekakovoj  skatulji  na  velikom  zrtveniku  i  nije 
se  u  vrijeme  obnavljalo.  Kako  je  bilo  onda  u  nasem  narodu  mnogo 
sujevjerja,  bojao  se  arcidjakon,  da  ne  bi  tko  svetotajstvo,  koje  se 
tako  slabo  cuvalo,  obesCastio  (non  solum  laica  pia,  sed  etiam  impia 
ac  superstitiosa  manus).  Krstionice  nije  bilo,  a  niti  su  se  vodile  zupne 
matice,  kako  je  to  zapovjedio  ved  tridentinski  sabor.  Crkva  nije  imala 
posebnih  dohodaka,  ve6  se  uzdrzavala  s  poboznim  zapisima  i  da- 
rovima. 

God.  1630.  crkva  se  temeljito  popravljala  i  nadogradjivala,  jer 
se  u  zapisniku  vizite  kanonicke  te  godine  kaze,  da  se  crkva  brzo 
gradi  i  da  je  vgd  u  dobrom  redu.  Svetotajstvo  nije  se  cuvalo  vise 
na  velikom  zrtveniku,  ve6  u  stijenskoj  izdubini  do  njega,  kako  je 
bio  za  onda  u  mnogim  crkvama  obicaj.  God.  1634.  premjestili  su  ga 
opet  na  veliki  zrtvenik,  koji  je  bio  lijepo  uresen  (opere  pulchro  or- 
natum).  Te  se  godine  spominje  vec  i  sakristija,  koju  su  valjda  god. 
1630.  prigradili  i  predvorje'  (porticus  seu  capella)  pred  glavnim  vra- 
tima.  Bio  je  nov  i  crkveni  kor  i  propovijedaonica  od  kamena.  Oko 
crkve  bilo  je  ogradjeno  groblje,  a  u  njem  je  bila  mala  tvrdjica  (cum 

•  Gl.  ib.  III.  str.  480. 

^  Gl.  B.  Krcelic:  »Historiarum  Catliedralis  Ecclesiae  Zagrabiensis  partis 
primae,  tomus  I.«  str.  289. 


204 

tiiniciila  sen  propugnaculo),  sagradjena  valjda  radi  turskih  provala. 
Zupni  kolator  ili  patron  bio  je  vlastelin  iz  Male  Mlake  Berislavid, 
koji  je  poklonio  crkvi  veliki  oltarnik.  Godine  1642.  saznajemo,  da 
crkveni  pod  nije  bio  ravan.  Groblje  bilo  je  dobro  ogradjeno,  a  u  zi- 
danom  zvoniku  bilo  je  samo  jedno  zvono.  Crkva  bila  je  prilicno  op- 
skrbljena  crkvenim  odijelom  i  sv.  posudjem. 

I  vizita  od  god.  1649.  daje  nam  neke  podatke  o  zupnoj  crkvi. 
Maleno  svetiste  bilo  je  nadsvodjeno,  a  strop  u  ladji  bio  je  stolarska 
radnja,  pa  je  bio  slikan,  kao  i  crkveni  kor.  Za  crkvu  se  nije  znalo, 
da  li  je  posvecena  ili  nije,  jer  se  nije  slavilo  posvetilo.  Na  velikom 
zrtveniku  bila  je  medju  stupovima  slika  Navjestenja  bl.  Dj.  Marije, 
a  od  pokrajnih  zrtvenika  bio  je  na  desnoj  strani  zrtvenik  sv.  Trojstva, 
a  na  lijevoj  zrtvenik  Velike  Gospe.  Te  su  godine  nabavili  drugo 
zvono,  pa  su  jos  za  nj  medju  zupljanima  sakupljali  prinose.^ 

God.  1669.  posjetio  je  zupu  arcidjakon  Ljudevit  Vuko- 
slavic.  Zapisnik,  sto  ga  je  on  torn  prilikom  sastavio,  opisuje  nam 
tadanje  stanje  zupne  crkve.  Crkva  bila  je  dosta  prostrana,  no  bila 
je  tamna,  jer  je  imala  samo  tri  prozora  i  dvoja  vrata.  Dosta  maleno 
svetiste  bilo  je  nadsvodjeno,  dok  je  crkvena  ladja  imala  ravan  strop. 
Sakristija  bila  je  prostrana  i  nadsvodjena,  a  zvonik  zidan  i  priliCno 
visok.  U  njem  su  visjela  dva  zvona.  Kod  zvonika  bilo  je  predvorje 
(portions  antiqua).  Veliki  zrtvenik  bio  je  drven  i  priprosto  obojadisan. 
U  crkvi  bila  su  jos  dva  zrtvenika  sv.  Antunai  zrtvenik  bl.  Dj. 
Marije.  Za  zrtvenik  sv.  Antuna,  koji  je  bio  bojadisan  i  pozladen, 
veli  se,  da  je  bio  cudotvoran  (miraculosum).  Narod  se  jc  svecu  rado 
preporudivao  u  raznim  neprilikama,  obavljao  kod  tog  zrtvenika  razne 
poboznosti  te  ga  i  rado  darivao.  1  predvorje  je  imalo  svoj  zrtvenik, 
podignut  u  Cast  blazenoj  Gospi.  Na  tom  zrtveniku  sluzilo  se  pri- 
godom  raznih  prostenja  (propter  concursum  populi),  kad  se  tu  sa- 
bralo  mnogo  naroda,  pa  nije  bilo  za  sve  mjesta  u  crkvi.  Krstionice 
i  ispovijedaonice  nije  jos  bilo,  a  sv.  ulja  se  cuvala  u  sakristiji.  Medju 
crkvenim  stvarima  vrijedne  su  spomena  dvije  vojnicke  zastave.  Jedna 
je  bila  velika,  crna,  sa  slikom,  a  poklonio  ju  je  crkvi  neki  B  u  k  o- 
V  a  c  k  i.  Arcidjakon  spominje,  da  je  bila  ta  crkva  nekad  bogata,  no 
u  ono  vrijeme  nije  gotovo  nista  imala.  Crkveni  starjesine  izkazali  su 
samo  jednu  ugar.  forintu  crkvenog  imutka. 


'  Kao  prinos  za  narodnu  vezeninu  napominjem,  da  je  crkva  imala  24 
seljackih  starovjerskih  (antiqui  operis)  rucnika,  i  24  drugih  rucnika,  koji  nijesu 
bill  vise  onako  bojadisani  (sod  non  ita  colorata),  kao  prijasnji,  te  bili  valjda 
radjeni  na  noviji  nacin. 


205 

Iz  zapisnika  vizite  kanoniCke  od  godine  1690.  ne  saznajemo 
mnogo.  Za  crkvu  se  kaze,  da  je  posvecena.  Tu  se  i  prvi  put  spo- 
minje  zrtvenik  s  v.  Trojstva.  Sa  slikom  sv.  Trojstva,  koja  se  cu- 
vala  valjda  na  kojem  zrtveniku,  dogodilo  se  nekakvo  cudo,  pa  su 
zato  sagradili  novi  zrtvenik  i  u  nj  metnuli  tu  sliku  (noviter  erectum 
intuitu  miraculi  iniaginis  miraculosae  Sanctissimae  Trinitatis).  Taj  zr- 
tvenik bio  je  drven  i  prilicno  velik.  Uz  cudotvornu  sliku  sv.  Trojstva 
bili  su  kipovi  svetaca  iz  isusovackog  reda  sv.  Ignacija  i  sv.  Franje 
Ksavera.  To  nam  svjedoci  o  utjecaju  zagrebackih  Isusovaca  na  Tu- 
ropolje.  Valjda  su  oni  ovdje  ces(5e  drzali  misije,  pa  kad  se  pravio 
novi  zrtvenik,  posredovali,  da  su  do§la  na  zrtvenik  i  ova  dva  sveca. 
U  atici  zrtvenika  bio  je  izmedju  kipova  sv.  Ivana  Evangjeliste  i  Ma- 
rije  Magdalene  propeti  Spasitelj,  a  nad  njim  kip  bl.  Djevice    Marije. 

God.  1695.  obavio  je  u  zupi  fundamentalnu  vizitu  bivsi  zupnik 
u  Starim  Cicama,  a  sada  opat  sv.  Margarite  de  Bela  Simon  J  u  d  a 
Zidid.  Crkva  dobila  je  onda  novi  krov  od  hrastovih  dasaka.  Drveni 
krov  u  ladji  i  crkveni  kor  bili  su  slikani.  Mala  vrata  bila  su  prema 
jugu,  a  velika  prema  zapadu,  pa  je  tako  crkva  imala  isti  polozaj 
koji  i  danas.  Krov  cetverouglastog  zvonika  bio  je  crveno  olicen,  a  u 
predvorju  bila  je  priprosta  propovijedaonica  (operis  rustici).  Medju 
crkvenim  stvarima  napominjem  crveni  svileni  barjak  sa  slikama  bl. 
Dj.  Marije  i  sv.  Jurja  i  vojnicki  turski  barjak  crveno  zelene  boje. 
Valjda  ga  je  poklonio  crkvi  koji  od  plemenitasa  u  zupi,  osvojivsi  ga 
na  bojnom  polju.  Spominju  se  te  godine  i  zupne  matice  krstenih  i 
vjencanih. 

Arcidjakon  Zidic  potanje  nam  je  opisao  zrtvenike,  koji  su  bili 
u  to  vrijeme  u  zupnoj  crkvi.  Glavni  zrtvenik  posvecen  je  bio  u  cast 
s  v.  Jurju.  U  donjem  dijelu  zrtvenika  bila  je  slika  zadnje  vecere, 
a  do  nje  bili  su  kipovi  sv.  Brigite  i  Gertrude,  sv.  Ane  i  sv,  Ivana 
Krstitelja.  U  sredini  zrtvenika  bio  je  pozlaceni  kip  sv.  Jurja  na  konju, 
pod  njim  zmaj,  a  sa  strane  dva  angjela.  Na  vrhu  zrtvenika  bilo  je 
ime  Isusovo,  U  svetohranistu  cuvalo  se  svetotajstvo  u  srebnom  ciboriju. 

Zrtvenik  s  v.  Trojstva,  koji  sam  vec  opisao,  bio  je  na  strani 
epistole,  (na  juznoj  strani).  Na  strani  evangjelja  bio  je  vec  napome- 
nuti  zrtvenik  sv.  Antuna  Padovanskoga.  Na  sredini  bio  je 
kip  svecev,  a  sa  strane  bili  su  kipovi  sv.  Roka  i  sv.  Sebastijana,  za- 
stitnika  u  raznim  bolestima.  U  drugom  predjelu  bilo  je  u  sredini  sv. 
Trojstvo,  a  sa  strane  kipovi  sv.  Ivana  Krstitelja  i  sv.  Ivana  Evan- 
gjeliste, a  na  vrsku  je  bio  kip  sv.  Mihaela  s  macem  i  tezuljom.  U 
predvorju  bio  je  zrtvenik  b  1.  Dj.  xMarije  sa  starom  slikom  na  daski. 
Jos  su  bili  na  zriveiiiku  kipovi  sv.  Stjepana  i  sv.  Ladislava,  sv.  Ag- 


206 

nete  i  sv.  Barbare  te  slika  sv.  Trojstva.  Sv.  Trojstvo  bilu  je  dakle 
na  sva  tri  zrtvenika. 

Godine  1699.  dobila  je  crkva  jos  zrtvenik  Velike  Gospe 
(Uzasasca  bl.  Dj.  Marije),  U  sredini  bila  je  slika,  koja  je  taj  dogo- 
djaj  predstavljala,  a  na  zrtveniku  bill  su  jos  kipovi  sv.  Helena  i  sv. 
Katarine,  sv.  Ursule  i  sv.  Jurja,  sv.  Stjepana,  prvoga  mucenika  i  sv. 
Stjepana  kralja.  Naveo  sam  sve  te  svece,  da  se  vidi,  kojima  su  se 
svecima  Odranci  najradije  preporucivali  i  utjecali  se  u  raznim  du- 
sevnim  i  tjelesnim  potrebocama. 

God.  1701.  bio  je  zvonik  zupne  crkve  u  sredini  puknut,  tako, 
da  se  je  bilo  bojati,  da  ce  se  porusiti.  Zupnik  Juraj  Grdun  obecao 
je  tadanjem  arcidjakonu,  da  ce  nastojati,  kako  bi  se  zvonik  sto  prije 
popravio.  Zupna  crkva  imala  je  na  godinu  16  ren.  for.  dohotka,  a 
10  ren.  for.  dobivala  je  u  ime  milostinje. ' 

Dosadanja  zupna  crkva,  kako  mozemo  po  svemu  suditi,  bila  je 
za  zupu  odransku  premalena,  a  bit  ce,  da  je  bila  vec  i  trosna,  pa 
se  je  oko  sredine  osamnaestoga  vijeka  pocelo  ozbiljno  misliti  oko 
toga,  da  se  sagradi  nova.  Kako  crkva  nije  imala  imutka,  islo  je  to 
polagano,  tako  da  su  s  gradnjom  poceli  oko  god.  1749.,  a  crkva  je 
bila  dogotovljena  tekar  oko  god.  1780.  Najprije  su  mjesto  starog 
svetista  podigli  novo,  vecj  i  prizidali  mu  sa  svake  strane  po  jednu 
kapelu.  Kapelu  sv.  Ivana  Nepomucenskoga,  koja  je  bila  na 
sjevernoj  strani  do  sakristije,  sagradio  je  na  svoj  trosak  podzupan 
Stjepan  Gudic.  On  je  bio  u  opce  veliki  crkveni  dobrocinac.  Na 
samrti  zapisao  je  kapeli  za  njezino  uzdrzavanje  200  ren.  for.,  a  vec 
prije  poklonio  crkvi  srebni  kalez.  Uz  to  je  kod  crkve  utemeljio  i 
misnu  zakladu  s  glavnicom  od  1000  ren.  for.,  uz  obvezu,  da  se  za 
njega  i  njegove  rodjake  cita  mjesecno  5  misa  te  misa  na  godilnjicu 
njegove  smrti  dne  17.  ozujka.  U  kapeli  koja  je  bila  kamenom  po- 
plocena,  bila  je  GudiCeva  grobnica,  gdje  je  on  i  sahranjen.  Na  zr- 
tveniku bio  je  u  sredini  izmedju  dva  angjela  kip  sv.  Ivana  Nep.,  a 
sa  strane  kipovi  sv.  Petra  i  Pavla,  sv.  Ladislava  i  Stjepana.  U  gor- 
njem  predjelu  bilo  je  krunisanje  bl,  Dj.  Marije,  kipovi  sv.  Joakima 
i  Ane,  a  na  vrsku  bio  je  medju  pozladenim  zrakama  jezik  sv.  Ivana. 
Na  juznoj  strani  svetigta,  gdje  je  danas  sakristija,  podigla  je  kapelu 
u  Cast    imenu    Marijinu    plemenita    obitelj    Skrlceva,    koja  je 


'  Gl.  '>Proventus  Parochorum,  Parochialium  ct  earundem  Filialium  Ec- 
clesiarum,  Capellanorum  et  Ludimagistrorum  etc.  1735.  Per  me  Georgium 
Braniugh  Episcopum  Zagrab<-.  —  »Ecclesiastica«  XI.  D.  vol.  I.  2.  u  nadbiskup. 
arkivu. 


207 

imala  tu  svoju  grobnicu.  Ta  je  kapela  bila  ukrasena  raznim  slikama, 
a  u  njoj  bio  je  oltar  b  1.  D  j  e  v  i  c  e  M  a  r  i  j  e,  kojemu  se  vjernici  rado 
zavjetovali  (quo  fideles  copisa  vota  faciunt).  S  crkvenom  ladjom  nije 
i:5lo  tako  brzo.  God.  1759.  bile  su  glavne  zidine  podignute  do  krova, 
ali  ladja  jos  i  god.  1768.  nije  bila  dogotovljena.  Crkva  je  posjedo- 
vala  onda  samo  160  tor.,  a  kolatora  Skrlca,  koji  je  vec  mnogo  toga 
doprinesao  za  gradnju  kapele  Marijine  i  za  nabavu  novih  zvonova, 
nije  se  moglo  siliti,  da  jos  sto  dade.  Zato  je  arcidjakon  Josip  M  i- 
kinovic  odredio,  da  zupljani  plemi6i  kao  i  neplemici  doprinesu  po- 
trebnu  svotu,  da  se  crkva  sto  prije  dogotovi.  Zrtvenici  sv.  Trojstva 
i  s  V.  Ant  una  bili  su  vec  god.  1749.  premjesteni  u  crkveno  pre- 
dvorje  i  ostali  ondje,  dok  nije  bila  ladja  posve  dogradjena.  To  je 
predvorje,  koje  je  imalo  slikani  strop,  nioralo  biti  doista  prostrano, 
kad  su  uza  zrtvenik  bl.  Dj.  Marije,  koji  je  bio  od  starine  ondje,  nasla 
mjesto  ova  dva  zrtvenika,  a  uz  njih  i  zrtvenik  s  v.  J  o  s  i  p  a,  za  koji 
se  kaze,  da  je  bio  na  evangjeoskoj  strani.  God.  1749.  spominju  se 
u  crkvi  i  nove  orgulje. 

Zvonik  zupne  crkve  poceli  su  graditi  god.  1759.,  tada  je  bio 
sazidan  vec  u  visinu  od  dva  hvata.  Zvonik  je  dosta  visok  i  Cvrsto 
sagradjen,  a  vrlo  jednostavno  i  zgodno  je  napravljeno  stojalo,  na 
kojem  vise  zvona.  Crkva  je  vec  prije  toga  imala  dva  zvona,  ono  naj- 
starije,  za  koje  su  pripovijedali,  da  je  jos  iz  crkve  u  Jurjevim  selima 
i  drugo,  lijevano  god.  1747.  u  Ljubljani.  To  je  zvono  (mjeri  u  pro- 
mjeru  52  cm.,  a  visoko  je  51  cm.)  ukraseno  slikama  propetog  Spasi- 
telja  te  bl.  Dj.  Marije  s  djetetom,  a  ima  na  gornjem  rubu  natpis : 

SANCTE  GEORGI  ORA  PRO  NOBIS. 
MICHAEL  REMER  LABACI  ME  FECIT  ANNO  DOMINI   1747. 

Kad  je  bio  dogotovljen  novi  zvonik,  nabavljena  su  nastojanjem  zup- 
nika  Mateja  Basarovica,  a  znamenitim  troskom  zupnog  kola- 
tora Skrlca  u  Lepoglavi  kod  otaca  pavlina  dva  nova  veca  zvona, 
koje  je  salio  fratar  Letancije  Santini,  od  kojeg  su  i  zvona  u 
lepoglavskoj  crkvi.  Veliko  vaze  10  starih  centi  (mjeri  93  X  ^^  cm.), 
a  ureseno  je  slikama  propetog  Spasitelja,  sv.  Petra  i  Pavla  i  bl.  Dj, 
Marije.  Na  gornjem  rubu  ima  u  dva  reda  s  velikim  slovima  otisnut 
natpis  : 

®  A  FVLGVRE    ET    TEMPESTATE    LIBERA  NOS    DOMINE  ^ 
A  D.  M.  DCCLXVI  £ 

©  PRATER  LAETANTIVS  SANTINI  O.  S.  P.  P.  E.  FVDIT 
LEPOGLAVAE  ^ 


208 

Drugo  zvono  (8  centi,  80  X  "^4  cm.)  inia  isti  oblik  i  slikc  prupctii<; 
Spasitelja,  bl.  Djevice  Marije,  sv.  Mihaela  i  sv.  Nikole.  Na  njem  citamo  : 

S  CHRISTVS  NOBISCVM  STATE  l^  ANNO  DOMINI 

M.DCC.LXVI. 

1^  FRATER  LAETANTIVS  SANTINI  ORD.  S.  P.  P.  K.   |^ 

Zupnik  Basarovic,  cija  je  najveca  zasluga,  sto  je  doslo  do  gradnje 
nove  crkve,  dozivio  je  tu  radost,  da  je  prije  svoje  smrti  mogao 
vidjeti  prilicno  dogotovljenu  i  svim  potrebnim  opskrbljenu  zupiiu 
crkvu. 

Za  njegova  nasljednika  Stjepana  Sarani(5a  kaze  se  u 
zupnuj  knjizi  spomenici,  da  je  porusio  svetiste  i  sagradio  novo,  pri- 
mjereno  crkvenoj  ladji.  To  ne  ce  biti  istina,  jer  su  najprije  sazidali 
svetiste',  a  onda  prema  njemu  gradili  crkvenu  ladju.  Zupnik  Tuskan, 
koji  je  to  zabiljezio,  cuo  je,  da  su  radili  na  svetistu,  ali  ne  tako, 
kako  je  on  shvatio,  da  su  ga  iz  nova  sagradili,  vec  su  ga  samo  pre- 
gradjivali.  To  su  naime  morali,  jer  su  onda  kapelu  sv.  Ivana  Nep. 
posvema  odstranili,  a  iz  kapele  bl.  Dj.  Marije  napravili  su  sadasnju 
sakristiju.  Zupnik  Mirko  Karaby  dao  je  poplociti  kamenom  sve- 
tiste i  veil  dio  crkve^  a  nabavio  je  i  novu  propovijedaonicu.  Godine 
1799.  bila  je  crkva  u  potpunom  redu  (kako  veli  zapisnik  kanonicke 
vizite:  j>extructa  solide  et  revera  eleganter«).  U  duljini  mjerila  je 
14^/,  2  hvati,  a  siroka  je  bila  5 ','2  hvati.  U  njoj  su  tada  bila  samo 
dva  zrtvenika :  veliki  sv.  Jurja  i  pokrajni  na  evangjeoskoj  strani : 
I  men  a  Marijina.  Valjada  je  bio  to  onaj  zrtvenik,  koji  je  prije 
stajao  u  SkrlCevoj  kapeli.  Na  strani  epistole  bila  je  pripravljena  samo 
menza,  ali  jos  nije  bilo  ondje  zrtvenika. 

Pocetkom  god.  1800.  dosao  je  za  zupnika  u  Odru  Fran  jo 
Tuskan,  koji  je  mnogo  zasluzan  ne  samo  za  zupu,  ve6  i  za  zupnu 
crkvu.  Ve6  god.  1801.  dao  je  milodarima  zupljana  i  pripomocu  »Ja- 
nu§a  Haraminci6a  od  Navigatie  Savske  komisara«  pobijeliti  zupnu 
crkvu,  a  svetigte  slikati.  Na  veliki  zrtvenik  postavio  je  novu  sliku 
sv,  Jurja,  visoku  9  stopa  i  sliku  sv.  Ivana  Nep.  na  uspomenu  neka- 
dasnje  kapele.  Veliki  oltar  uresio  je  takodjer  novim  svetohranistem, 
nad  kojim  je  bio  kip  bl.  Dj.  Marije  na  prijestolju.  To  je  svetohraniSte 


'  U  viziti  kanonickoj  od  god.  1762.  izrijekom  se  kaze  o  crkvi:  >Haec 
a  fundamentis  erigi  coepit,  ita  quidem,  quod  sanctuarium  sub  fornice  jam 
pcrfectum  sit,  in  corpore  vero  Ecclesiae  duae  pariter  Capellae  una  septem- 
trionem  versus,  altera  vero  versus  meridiem,  ac  utraque  sub  fornice,  reliqui 
autem  aedilicii  muii  quidem  magistiales  eix'Cti  sunt,  necdum  tamcn  incrustati.« 


209 

napravio  zagrebacki  obrtnik  Matija  Urban,  rodom  Ceh. '  Slike  na 
zrtveniku  napravio  je  gradjanin  zagrebacki  Tadej  Kovacic.  a 
Cetiri  evangjelista  u  svetistu  i  druge  ukraske  na  zidu  naslikao  je  Ba- 
varac  Fran  jo  Schoan.  Potonji  naslikao  je  i  prostor  kod  zvonika, 
u  koji  se  smjestio  bozji  grob.  Taj  je  Tuskan  god.  1802.  nabavio. 
God.  1809.  dobila  je  crkva  nove  orgulje^  koje  je  napravio  glasoviti 
majstor  Mlecanin  Kajetan  Mosch  atelli.  Za  te  orgulje  darovali 
su  prilicne  svote  okolisni  vlastelini,  zupljani  pa  i  sam  zupnik.  Go- 
dine  1824.  napravio  je  gradjanin  novoveski,  slikar  G  i  g  1,  novu  krstio- 
nicu,  a   god.    1826.  je  sakristija  na  novo  pokrita. 

I  Tuskanov  nasljednik  Alojsije  Budic  mnogo  je  zasluzan 
za  zupnu  crkvu.  God.  1828.  popravio  je  temeljito  krov  zupne  crkve, 
a  god.  1831.  dao  je  pobijeliti  crkvu  i  zvonik.  Manje  zvono,  koje  je 
dne  27.  veljace  1831.  puklo,  preliveno  je  dojduce  godine  u  Zagrebu. 
To  je  zvono,  tesko  1  ^1^  centi  (promjer  50,  visina  40  cm.),  ureseno 
je  slikama  propetog  Spasitelja,  bl.  Dj.  Marije  s  djetetom,  sv.  Pavla  i 
sv.  Jurja,  a  na  doljnom  rubu  je  natpis  :  ZAGRABIAE  1832.  Kako  je 
bio  do  sada  u  novoj  zupnoj  crkvi  samo  jedan  pokrajni  oltar,  dao  je 
zupnik  Budic  god.  1836.  podignuti  novi  zrtvenik  s  v.  A  n  t  u  n  a,  koji 
je  kanonik  Franjo  Tuskan  dne  12.  lipnja  svecano  blagoslovio  te  prvi 
na  njem  misu  otcitao.  I  vlastelini  a  tako  i  zupljani  zupnika  su  u 
njegovom  nastojanju  oko  poljepsanja  zupne  crkve  svojski  podupirali, 
pa  se  ima  toniu  pripisati,  da  je  druge  godine  dobio  zvonik  novu  ku- 
pulu,  munjovo*!  i  sat.  Bivsi  zupnik  Franjo  Tuskan  poklonio  je  te 
godine  crkvi  krasno  misno  odijelo  crvene  boje  s  dalmatikama  i  sam 
prvi  u  njemu  sluzio  na  Jurjevo.  Crkva  je  nasla  plemenitog  dobro- 
cinca  i  u  profesoru  bogoslovije  Stjepanu  Ledinskiu,  koji  je  dao 
na  svoj  trosak  dogotoviti  zrtvenik  do  propovijedaonice  te  ga  ukrasio 
lijepom  slikom  sv.  M  a  k  s  imi  1  i  j  a  n  a.  J  gradnje  na  tornju  i  u  crkvi 
bile  su  dogotovljene  koncem  listopada,  pa  je  kanonik  Franjo  Tus- 
kan blagoslovio  dne  29.  listopada  zrtvenik  sv.  Maksimilijana.  Poslije 
obavljenog  blagoslova  odsluzio  je  on  prvi  na  njemu  sv.  misu,  a  na 
na  svrsetku  otpjevao  svecani   »Te  Deum«.  Lijepoj   svecanosti,  koju  je 

'  Zanimljivo  je  Urbanovo  pismo,  koje  je  umetnuo  u  svetohraniste,  a 
koje  se  naslo,  kad  su  god.  1907.  postavljali  novi  veliki  zrtvenik.  On  je  ovo 
napisao:  Im  Jare  Cristij  1801.  hat  diesen  Dabernagel  ferfertiget  Mathias  Urban, 
Burgerlicher  Tischlermeister  in  seinem  Alder  50  Jar  for  240  floren  aus  bemen 
gebirdik  ander  ten  Pfarer  Franc  Duskan  in  dieser  zeit  hat  der  Franzosen 
Krik  ende  gehabt  und  war  ser  daier  den  mitel  mesiger  wein  hat  kost.  20  Kr. 
dimas  der  wazen  zu  6  tioren  mezen  Agram  ten  30tcn  aukust  1801  Kot  kibin 
ti  ebige  Ru  ammen.« 

14 


210 

uzvisivala  svirka  glazbe  (intra  musicurum  iustrumentorum  peramoe- 
num  concentum),  pribivalo  je  mno§tvo  poboznog  naroda  i  mnogo  od- 
liCnika.  God.  1839.  uklonio  je  zupnik  Budi<5  iz  crkve  stare  klupe  i 
mjesto  njih  postavio  cetrnaest  novih,  na  svakoj  strani  po  sedam. 

Kanonik  T  u  s  k  a  n,  koji  je  tako  zasluzan  za  odransku  zupu,  u 
op(5e  se  Cesto  sje6ao  svoje  nekadanje  zupe  i  svojih  zupljana.  Tako 
je  crkvi  poklonio  god.  1840.  malo  zvonce  icinkus),  tesko  55  funti. 
Zvono  (u  promjeru  mjeri  40  cm.,  a  visoko  je  28  cm.;  ima  na  jednoj 
strani  natpis : 

HONORI  B.  M.  V.  SS. 

GEORG.  ET  S.  FRAN. 

SERA  :  DICAVIT  FRAN  : 

TVSKAN  CAN.  ZAG  :  ET 

CVSTOS  CATH.  EGGS. 

Na  drugoj  su  strani  slike  bl.  Dj,  Marije  s  Isusom,  sv.  Jurja  i  sv. 
Franje  Serafskoga.  Na  donjem  obodu  stoje  rijeci: 

FVSA  PER  HENRICVM  DEGEN.  ZAGRABIAE   1840.* 

God.  1843.  sklonuo  je  zupnik  Budid  zupljane,  da  su  dali  po 
osobi  10  novcica  i  tako  sakupili  svotu  od  300  for.,  da  se  napravi 
nova  ograda  (cinktura)  oko  zupne  crkve.  Da  bude  posao  jeftiniji,  na- 
pravili  su  sami  ciglanu,  u  kojoj  su  Talijani  priredili  100.000  obicne 
opeke  i  9000  komada  crijepa  za  krov.  Time  su  podigli  lijepu  ogradu, 
koja  je  bila  sva  zidana,  jedino  od  ulicne  strane  bila  je  drvena  (sta- 
ketlini).  Opeku,  koja  je  preostala  (20.000  komadaj  i  24  hvata  drva 
za  ogrijev,  prodali  su  zupljani  u  Zagrebu,  te  dobivenim  novcem  po- 
podili  crkvu  i  sakristiju.  Sami  su  dovezli  iz  Podsuseda  24  voza  ka- 
menja,  sto  su  talijanski  radnici  isklesali  i  upotrebili  u  crkvi.  Vrijedni 
upnik  Budid  uz  sudjelovanje  svojih  zupljana,  kojima  se  mora  pri- 
znati,  da  su  bili  odusevljeni  za  Ijepotu  ku6e  bozje,  tako  je  uredio 
zupnu  crkvu,  da  njegovom  nasljedniku  Jurju  pi.  Barabasu  nije 
preostalo  mnogo,  da  dovrsi.  On  je  dao  god.  1867.  slikati  svetiste  i 
izveo  neke  manje  popravke,  kao  na  pr.  na  orguljama. 

Kad  je  dosao  god.  1897.  sadanji  zupnik  Antun  Svaric  u 
Odru,  odmah  je  stao  smiSljati,  kako  bi  zupnu  crkvu,  koja  je  poslije 
pedeset  godina  trebala  opet  popravka,  temeljito  obnovio.  Prva  mu  je 
zelja  bila,  da  stare,  trosne  zrtvenike  odstrani  i  zamijeni  novima.  I  on 
je,  kao  i  njegov    predsasnik  Budi<5,    naSao    u    svojim  zupljanima  vri- 

'  U  viziti  od  god.  1852.  citamo,  da  se  za  zvonjenje  mrtvaca  kroz  osam 
dana  platilo  crkvi  2  for.,  a  za  zvonjenje  kod  sprovoda  1   for. 


211 


jedne  pomagace,  koji  su  svojevoljnim  novcaiiim  darovima  pripomoj^li, 
da  se  sto  prije  izvede  zamisljeno  djelo.  Zrtvenik  s  v.  A  n  t  u  n  a,  kojetr 
je  sveca  narod  u  zupi  od  vajkada  vrlo  stovao,  dao  je  odstraniti  i  na 
njejTovo  mjesto  postavio  novi.  Taj  zrtvenik  napravio  je  Slavoljub 
Wagmeister  u  Zagrebu  za  800  K.  Iza  toga  je  nklonio  stare  pokrajne 
zrtvenike   s  v.   M  a  k  s  i  ni  i  1  i  j  a  n  a   i   I  m  e  n  a   M  a  r  i  j  i  n  a,   te  na  strani 


Zupna  crkva  sv.  Jurja  u  Odri. 


epistole  smjestio  zrtvenik  Srca  I  s  u  s  o  v  a,  a  na  strani  evangjelja 
zrtvenik  zalosne  Majke  bozje.  Oba  zrtvenika,  koja  imadu  isti 
oblik,  napravio  je  zagrebacki  stolar  Ljudevit  Budicki  i  dobio  za  svaki 
1000  K.  No  glavni  ures  dobila  je  crkva  s  velikim,  bogato  uresenim 
zrtvenikom  s  v.  Jurja,  sto  ga  je  za  svotu  od  4000  K.  god.  1907. 
postavio  poznati  majstor  Stuflesser  iz  Tirola. 

Kad  je  crkva  dobila  tako  nove  lijepe  zrtvenike,  valjalo  je  i  nje- 


212 

ziiiu  imtrinju  prema  tomu  udesiti.  Mnogo  je  doprinesao  toniu  vec  novi 
keramitni  pod,  postavljen  god.  1907.  No  bila  je  zelja  i  zupnika  i 
zupljana,  da  bade  crkva  takodjer  slikana.  Zupnik  je  god.  1908.  stupio 
u  pregovore  sa  Petrom  Rutarom,  Slovencem  iz  Osilnice,  koji  je 
za  svotu  od  3400  K.  crkvu  pristojno  i  ukusno  uresio.  Glavna  slika 
u  svetistu  je  Uzvisenje  bl.  Dj.  Marije.  Tu  sliku  okruzuju  slike  svetih 
djevica  Barbare,  Agneze,  Lucije  i  Cecilije.  U  tri  kupule,  na  boltama 
u  ladji  naslikan  je  Isus  Krist  consolator,  smrt  sv.  Josipa  i  rasipni 
sin  u  dvije  slike.  Tu  su  i  cetiri  crkvena  oca :  sv.  Jerolim,  Grgur,  Am- 
brozij  i  Augustin.  Nad  glavnim  zrtvenikom  je  slika  zadnje  vecere.  U 
slijepom  prozoru  je  slika  sv.  Antuna,  a  iza  orgulja  slike  sv.  Ane  i 
Cecilije.  U  nisama  po  crkvi  slike  su  sv.  apostola,  a  nad  sakristijom 
u  oratoriju  Spasitelj  s  farizejima  u  onoj  prigodi,  kad  su  ga  iskusa- 
vali  glede  poreznog  novca.  Dosta  uspjele  slike  i  ne  prebujna  orna- 
mentika  cine  krasnu  crkvenu  nutrinju  prijaznom  i  punom,  u  njoj  vlada 
lijepi  sklad,  koji  se  ugodno  doimlje  oka  gledaoceva.  Tom  prigodom 
je  slikar  obnovio  i  propovijedaonicu,  postavljenu  god.  1798.  i  ukrasio 
ju  slikama  Isusa,  dobroga  pastira  i  Mojsija  s  dvije  kamene  ploce. 
Popravio  je  i  staru  krstionicu,  prelicio  orgulje  i  ostali  crkveni  na- 
mjestaj,  da  bude  sve  u  skladu  sa  slikarijom.  Milodarima  zupljana 
postavljen  je  god.  1904.  u  crkvi  takodjer  lijepi  krizni  put  i  nabavljen 
novi  luster  i  svjetiljka  za  vjecno  svjetlo.  Uz  revnost  zupnika  valja 
istaknuti  darezljivost  zupljana,  koji  su  svojim  milodarima  pripomogli, 
da  se  je  sve  to  moglo  izvesti.  Njima  u  cast  moze  se  kazati,  da  je 
odranska  zupna  crkva  sada  jedna  od  Ijepsih  u  nadbiskupiji  i  da  imade 
sve  potrebite  stvari. 

Obveze  o  uzdrzavanju  crkvi  i  zupnickih  zgrada. 

Kako  se  vise  puta  pita :  tko  je  duzan  uzdrzavati  crkve  i  zup- 
niCke  zgrade,  priopcujem  ovdje  u  cijelosti,  sto  o  torn  spominje  za- 
pisnik  kanonicke  vizite,  sto  ju  je  obdrzavao  dne  22.  i  23.  lipnja  god. 
1851.  u  zupi  Odri  arcidjakon  turopoljski,  kanonik  Ignacije  Rocic. 

Za  zupnu  crkvu  kaze  se  u  toj  viziti :  » Ecclesiam  in  bono  statu 
conservandi  et  pro  renata  restaurandi,  obligatio  ab  immemoriali  usu 
et  consvetudine  introducta,  dum  et  in  quantum  e  peculio  Ecclesiae 
fieri  nequiret,  incumbit  soils  et  unicis  Ecclesiae  hujus  Parochianis,  cui 
obligationi  adusque  semper  cum  laude  satisfecerunt.« 

Po  sebi  se  razumijeva,  da  zitelji  sela  Velike  Mlake  moraju  uz- 
drzavati tamosnju  kapelu.  Vizita  o  torn  govori:  »Hanc  in  bono  statu 
coU'i.'rva.e  et  restaurare  sola  ejusdem    tilialis  communitas  obligatur.« 


213 

ll  zupnom  dvoru  opet  i  o()spodarskini  zy;radama  spominjc  ta 
vizita  ovo:  »Domum  Parochialem  et  reliqua  aedificia  Parochialia  obli- 
ganlur  Parochiani  suis  sumptibus  exstruere,  tegere,  augere  et  conser- 
vare,  et  quidquid  est  circa  curiam  in  victu  proprio  reparare  ac  eri- 
gere,  dempto  horto.  Novum  Parochum  et  ejus  suhstantiam  ad  curiam 
parochialem  devehere,  item  obligantur  ordine  pro  Festivitatibus  in 
Ecclesia  servari  solitis,  duos  currus  lignorum  ad  curiam  Parochi  adve- 
here.  cui  obligationi  pro  nunc  non  satisfaciunt.  Interim  Parochus  stu- 
diosus  munditiei  minores  reparationes  pro  posse  ex  proprio  iieri  curat 
ultra  suam  obligationem.«  O  drvima  govori  i  odluka  arcidjakona,  ubi- 
Ijezena  pod  tockom  trecom :  »Obligatione  Parochianorum  ab  antiqui- 
oribus  temporibus  ea  permanente,  ut  singulae  Possessiones  seriatim, 
ante  solemnitates  Ecclesiarum  duos  currus  lignorum  focalium  ad  aream 
Parochorum  promoveant :  haecque  obligatio  quadamtenus  intermitta- 
tur,  sicque  Parochi  suo  dotationali  beneficio  frustrentur,  modernum 
Parochum  ejusque  successores  inviari,  ut  eidem  obligationi  explendae 
de  anno  in  annum  invigilent  desuperque  conficiendum  Protocollum 
ducant, « 

Kapela  sv.  Barbare  u  Velikoj  Mlaki. 

U  povjesnim  spomenicima  plem.  opcine  Turopolja  spominje  se 
vrlo  cesto  selo  Velika  Mlaka.  Selo  dobilo  je  svoje  ime  svakako 
od  mocvare  ili  mlake,  koja  se  ondje  prostirala,  a  o  kojoj  dolazi  spo- 
men  vec  god,  1267.'  Selo  Mlaka  nalazimo  tekar  <';od.  1326.,  kad  se 
imenuje  neki  plemid  Nikola,  sin  Nikolin,  sina  Petrova  »de  Mlaca«.*'^ 
Kapela  sv.  Barbare  ne  nalazi  se  doduse  u  najstarijim  zapisnicima 
kanonickih  vizita,  ali  bit  ce,  da  je  postojala  vec  god.  1642.,  jer  je 
te  godine  lijevano  manje  zvono,  koje  je  i  danas  u  njezinu  zvoniku. 
Zvono  mjeri  u  promjeru  33  cm.,  visoko  je  28  cm.,  a  na  njem  je  nat- 
pis:  »GOSS  MICH  CONRAD  SEISSER  IM  GRAZ  1642.«  Potvrdjuje 
nam  to  i  biljeSka,  da  su  stari  zrtvenik  god.  1679.  zamijenili  s  novim, 
a  kako  se  zrtvenici  tako  brzo  ne  mijenjaju,  bit  ce,  da  je  kapela  sta- 
jala  ve6  mnogo  prije  god.  1679.  Taj  zrtvenik  sacuvao  nam  se  s 
malim  promjenama  do  danas,  pa  je  vrlo  zanimljiv.  Kako  ima  kapela 
ravan  strop  a  niska  je,  to  je  zrtvenik  dosta  stijesnjen,  ali  je  inaCe 
radnja  ukusna  i  Ijep^a,  nego  obicno  na  selu.  Na  njem  je  u  sredini 
slika  sv.  Barbare,  ukraSena  uspjelom  rezbai'ijom,  a  nad  njom  je  manja 

'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*  I. 
strana  22. 

'  Gl.  ib.  I.  str.  43. 


214 


slika  iste  svetice.  Nesto  osobita  i  neobicna  na  zrtveniku  su  daske,  s 
kojima  se  nekada  zrtvenik  zatvarao  kao  kod  gotskih  zrtveuika  iFlu- 
gelaltar).  Spominju  se  one  i  u  kanonickoj  viziti  od  god.  1695.  rije- 
cima  :  »et  ea  partibus  in  tabulis,  quibus  occluditur  Martyrium  s.  Bar- 
barae,  a  foris  vero,  dum  clauditur  altare,  in  iisdem  Tabulis  habetur 
passio  Christi  picta^  .    Bit  ce,    da  je  zrtvenik  bio  kasnije  preradjivan, 


-a 


td 


jer  su  danas  te  dvije  daske  nepomicne  i  ukrasene  rezbarijom,  a  druge 
dvije,  kojima  se  morale  one  zatvoriti,  pricvrsdene  posve  odijeljeno  na 
stijeni  s  obje  strane  zrtvenika.  Pa  i  prizora  iz  muke  sv.  Barbare 
danas  vi§e  na  njima  nema,  vec  su  naslikani  jedino  prizori  iz  muke 
Isusove,  na  svakoj  daski  po  dva.  flsus  na  Maslinskoj  gori,  ranjeni 
Isus,  krunisanje  trnovom  krunom,  snimanje  s  kriza,  Isus  pred  Pila- 
tom,  jerusolimske  zene,  bicovanje  i  Isus  na  krizu).  Slikar  predocio  je 


215 

te  prizore  bez  pravog^  reda.  On  nije  bio  osobiti  umjetnik,  ali  su  slike 
ipak  dosta  dobre  i  dobro  sacuvane.  Makar  taj  zrtvenik  nije  gotski  i 
potjece  iz  svrsetka  XVII.  vijeka,  ipak  zasluzuje  paznju.  Majstoru  je 
signrno  bio  za  uzorak  koji  gotski  zrtvenik,  ali  je  svoj  posao  izvrsio 
u  duhu  svoga  vremena. 

Na  strani  epistole  postavili  su  god.  1701.  zrtvenik  snjezne 
Majke  bozje.  Taj  je  zrtvenik  rezbar  dovrsivao  upravo  u  vrijeme 
kanonicke  vizite.  Zamijenjen  je  u  novije  vrijeme  sa  zrtvenikom  s  v. 
Ane,  izradjenim  u  slabom  gotskom  slogu.  Zrtvenik  je  prije  desetak 
godina  nabavljen  od  zupne  crkve  u  Velikoj  Gorici.  Ondje  je  bila  na 
njemu  slika  sv.  Antuna  Padovanskoga,  koja  i  danas  visi  u  kapeli. 

Na  evangjeoskoj  strani  stoji  zrtvenik  Uzasasca  Gospodi- 
n  o  v  a,  postavljen  god.  1702.  Na  zrtveniku  nema  nista  osobita  osim 
natpisa  ispod  oltarne  slike,  koji  glasi  u  slaboj  latinstini :  TEMPLUM 
:   1702  :  HEC  :  ARA  :  FACTA  :  EST  :  PROPRIA  :  EYPENSIS. 

Kapela  sv.  Barbare^  koju  je  sagradila  plem.  opcina  u  Velikoj 
iMlaki  te  ju  i  uzdrzavala,  bila  je  prilicno  imucna.  God.  1677.  posje- 
dovala  je  10  kvarta  zita,  sestgodisnjeg  vola  kod  nekog  brodara,  a 
imala  je  na  dugu  kod  raznih  zitelja  vise  zita  i  novaca.^  Bila  je,  kao 
i  druge  kapele  u  Turopolju,  od  hrastovog  drva,  imala  drveni  zvonik 
i  sakristiju,  koja  je  bila  kao  i  danas  na  sjevernoj  strani.  Oko  crkve 
bilo  je  groblje  dobro  ogradjeno;  danas  ga  vise  nema.  Sluzilo  se  u 
njoj  na  Barbarino  i  na  Spasovo,  pa  su  onda  dolazili  ovamo  na  pro- 
stenje  ne  samo  odranski  zupljani,  vec  i  zitelji  iz  .sv.  Klare,  Jakusevca 
i  Velike  Gorice.  U  kapeli  je  i  danas  mali  misal  s  lijepim  bakrore- 
zima,    tiskan    god.    1612,     U  viziti  od  god.    1699.  spominje  se,  da  je 


'  Zito  se  to  najvise  sakupilo  medju  ziteljima.  U  jesen  znali  bi  ici  star- 
jesine  od  kuce  do  kuce  s  vrecom,  i  sakup  11  bi  prilicno  zita.  Take  se  u  ka- 
pelskim  racunima  od  god.  1664.  spominje:  »Men  d  icator  es,  qui  erant  men- 
dichatum,  aquisierunt  quinque  modios  milii«.  U  tim  racunima  citamo  nadalje: 
»Item  dalismo  onoga  istoga  lata,  kosze  pise  1667.  szuem  ouem,  koiszu  od 
szdola  popiszani  y  ucinilismoim  na  szvetoga  Mihalia  Archangela  rok.  Najpre 
daliszmo  Mudichiu  Janku  Raniskou  11,  obecial  ie  nanc  3  vedra  vina  dobrum 
merum  y  domom  dopeliti,  ako  mosta  nebu,  kak  goder  teda  bude  isel  most, 
tak  nam  ga  mora  platiti. 

Item  prisebinke  Magde  y  nye  sinu  Koskoviciju  Giurku  Raniskou 
16  obecialiszu  nana  4  vedra  vina  dobrum  mirum. 

Item  Georgo  Banics  flor.  7  obecial  nana  dve  vedra  mosta  i  pet  pintov. 

Item  pri  Janku  Kramarichu  iedna  quarta  sita,  obecial  ie  nasaka  dva  va- 
gana  iedan  vagan. 

Item  pri  Klinouice  Mihale  ttor.  4  obecialie  nana  2  vedra.  —  Gl.  Izvor- 
nik  u  turopoljskom  arkivu. 


216 

kapela  imala  i  predvorje,  koje  su  onda  providili  s  novim  stropnm 
(tabulat).   Kao  sto   u   kapeli,   tako  je  bio   i   ovaj   strop   slikaii. 

Kapela  je  sv.  Barbara  najvise  zanimljiva  radi  slika,  kojima  su 
ukrasene  njezine  stijene.  Slike  slikane  su  na  daskama,  kojima  su  sti- 
jene  obijene.  Takav  obicaj  bio  je  i  u  drugim  crkvama,  pa  je  bila 
tako  ukra^ena  i  kapela  u  Kucama,  gdje  se  upravo  vidjelo,  da  su 
slike  prigodom  pregradjivanja  kapele  pribijene  bez  ikakvog  poretka, 
kako  je  vec  bilo  shodnije  mjesto  za  dasku  te  su  nekoje  slike  pribi- 
jene vodoravno,  a  druge  razdijeljene  po  polovici.  Strop  u  kapeli  je 
ravan,  a  razdijeljen  je  na  kvadrate  i  uresen  raznini  ornamentima.  U 
kanonickoj  viziti  od  god.  1699.  spominje  se,  da  su  strop  kapele  za- 
mijenili  s  novim  i  na  novo  ga  slikaii,  kao  i  kapelu  samu.  No  te  nam 
se  slike  nijesu  do  danas  sacuvale,  vec  one,  koje  su  nacinjene  oko 
god.  1759.  Kad  naime  arcidjakon  te  godine  opisuje  kapelu,  kaze  iz- 
rijekom,  da  je  takova,  kakova  je  i  prije  bila,  osim  sto  su  ju  iznutra 
na  novo  daskama  obili  i  slikaii  (dempto  eo,  quod  interne  asseribus 
obducta  et  depicta  esset).  Dogodilo  se  to  za  vrijednog  zupnika  M  a- 
teja  Basarovi(5a. 

Slikar,  koji  je  kapelu  slikao  i  udesio  tu  citavu  galeriju  slika, 
nije  bio  osobiti  umjetnik.  Ukrasio  je  kapelu  ve6im  i  manjim  slika'na, 
bez  ikakvog  poretka  i  sustava,  kako  mu  se  vec  svidjelo.  Na  crkvene 
stijene  smjestio  je  najpoznatije  i  u  Turopolju  najvise  stovane  svece, 
pa  i  one,  kojih  se  stovanje  pocelo  u  ono  vrijeme  siriti,  kao  na  pr* 
sv.  Ivana  Nepomucenskoga.  Na  strani  epistole,  pocevsi  od  velikog 
zrtvenika,  redjaju  se  ove  slike :  sv.  Juraj,  sv.  Luka,  bezgrjesno  zacece 
bl.  Dj.  Marije,  sv.  Ivan  Nep.,  sv.  Lucija,  sv.  Petar,  dok  su  na  evan- 
gjeoskoj  strani,  sve  od  velikog  zrtvenika  ove  slike :  sv.  Andrija,  sv, 
Matej,  Marija  zastitnica  krsCana  (Marias  Schutzmantel),  sv.  Ilija  i 
sv.  M.ojsije  (s  obje  strane  zrtvenika  Uzasasda  Gospodinova),  dalje 
slike  iz  muke  sv.  Barbare,  sv.  Franjo  Ksaverski,  sv.  Magdalena,  pro- 
peti  Spasitelj  i  sv.  Agneta.  Kraj  juznih  vrata  je  posuda  s  cvijecem 
a  pod  njom  su  napisana  imena : 

NICOLA VS   KRAMARICH. 
lOANNES   LACZKOVICH. 

Bit  6e,  da  su  ti  zitelji  najvi§e  doprinesli,  da  se  kapela  mogla  slikati. 
Medju  narodom  se  pripovijeda,  da  su  oni  dali  najvise  gradje,  kad 
se  crkva  dogradjivala. 

No  najzanimljivija  je  slika,  sto  se  nalazi  kod  juznog  ulaza 
prema  koru.  Ta  je  slika,  koliko  znadem,  jedina  u  naSim  stranama. 
Oko  slike  je  sag    mjesto    okvira.  Na  obicnom    krizu    privezan  je  Co- 


217 


vjecji  lik,  s  kralievskom  krnnDm  na  j^lavi,  kome  je  lice  obraslo  bra- 
dom.  Fo  dugoj,  bujnoj  kosi,  koja  se  tomu  liku  spusta  s  obje  strane 
do  preko  pojasa,  po  skupocjenom  zenskom  odijelu  i  po  j5irokom  kov- 
natom  pojasu,  mozemo  bez  sumnje  zakljuCivati,  da  slika  predstavlja 
zensku  osobu.  Svjedoce  to  i  zenske  cipelice,  od  kojih  je  jedna  na 
lijevoj    nozi,    desna  je  noga    izuta,  a  cipelica    nalazi    se  na  podnozju 


m 


kriza.  To  podnozje  nalici  cetverouglastoj  skrinji,  na  kojoj  je  natpis : 
»EX  VOTO«.  Na  desnoj  strani  kriza  naslikan  je  bradati,  u  dugi, 
starovjerski  haljetak  odjeveni  muskarac,  koji  kleci  i  svira  na  gusle. 
Na  lijevoj  pak  strani  kriza  svedenik  je,  odjeven  u  sve(5enicku  halju, 
prepasan  pojasom.  On  kleci  sa  sklopljenim  rukama  i  moli  krunicu. 
Slikar  je  tu  po  svoj  prilici  nasiikao  zupnika  Mateja  Basaiovi(5a,  pa 
da  ga  moze  bolje  pogoditi,  okrenuo  mu  je  lice  prema  gledaocu.  Kako 


218 

svjedoce  rijeCi:  »ex  voto«,  dao  je  zupnik  iz  zavjeta  naciniti  tu 
sliku,  Ta  mi  je  slika  bila  isprva  nerazumljiva,  tekar  kasnije  sam  sa- 
znao,  da  predstavlja  legendarnu  sveticu  s  v.  K  ii  m  m  e  r  ni  s  su.  Ta 
je  svetica  poznata  u  raznim  narodima  pod  raznim  imeiiima.  U  Bel- 
giji  je  zovu:  Liberal  a,  Vilgefort,  Regufleg,  Reglufled; 
u  Flandrijskoj :  Onkommera,  Ontkommera,  Ontkommene 
(Entkommene-Liberata) ;  u  Francuskoj :  Sainte  Livrade,  Kombre, 
A  n  k  o  m  b  r  e  ;  u  Njemackoj :  Kiimmerniss,  Kummerniss, 
O  h  n  k  u  m  m  e  r,  S  a  n  k  t  G  e  h  u  1  f ,  S  a  n  k  t  H  ii  1  p  e. .  Spominje  ju  i 
«Martyrologium  Romanum«  dne  20.  srpnja  kao  sv.  Wilgefortu 
djevicu  i  mucenicu.  Raznim  legendama  o  toj  svetici  u  glavnom  je 
ovaj  sadrzaj ;  Wilgefort,  kcerka  portugalskoga  kralja,  imala  bi  po 
zelji  ocevoj  poci  za  kralja  Sicilije.  Kad  se  ona  tomu  protivila,  bacio 
ju  je  otac  u  tamnicu.  U  tamnici  se  ona  molila  Spasitelju,  da  bi  ju 
take  promijenio,  da  je  ne  bi  pozelio  vise  nijedan  muskarac,  ili  kako 
kaze  druga  verzija,  da  bi  je  uCinio  sebi,  njezinom  jedinom  zarucniku 
slicnom..  Njezina  molba  bi  uslisana  tako,  da  joj  je  narasla  brada, 
koja  je  njezino  lice  promijenila  u  muskaracko.  Kad  je  otac  to  vidio, 
pa  kad  se  ona  nije  htjela  da  odrekne  svog  nebeskog  zarucnika,  dao 
ju  je  razapeti.  To  da  se  je  dogodilo  god.  130.  ili  138.  poslije  Krista. 
Samo  ime  Kummerniss  svjedoci,  da  je  ona  bila  zastitnica  u  raznim 
neprilikama  i  rievoljama,  u  kojima  se  Ijudi   rado  k  njoj   utjecali. 

GuslaC,  koji  je  i  na  slici  u  Velikoj  Mlaki,  nalazi  se  obicno  kod 
slika  sv.  Kiimmernisse,  a  nekoje  su  i  bez  njega.  Legenda  pripovijeda, 
da  je  bio  to  siromak,  koji  je  pred  kipom  tako  dugo  gudio,  dok  mu 
nije  svetica  dobacila  jednu  od  svojili  zlatnih  cipelica.  Tu  je  on  uzeo 
i  nosio  ju  je  k  zlataru,  da  ju  proda.  Zlatar  je  tvrdio,  da  je  on  ci- 
pelicu  ukrao,  no  on  ga  uvjeravao,  da  ju  je  dobio  od  svetice.  Uhva- 
tise  ga  i  htjedose  objesiti.  Tad  ih  je  zamolio,  da  ga  puste  opet  ka 
kipu,  da  6q  on  ondje  svirati,  pa  ako  opet  ne  dobije  cipelice,  neka  ga 
slobodno  vjeSaju.  I  posao  je  opet  onamo,  svirao  i  dobio  drugu  zlatnu 
cipelicu.  Time  bi  dokazana  njegova  nevinost  i  pustise  ga  ku6i.  Druga 
je  verzija,  da  je  guslac  djevicu  na  samrti  svojim  sviranjem  utjesio 
i  ojaCao  te  od  nje  za  nagradu  primio  cipelicu.  Kad  je  bio  poslije 
radi  kradje  pozvan  na  sud,  svirao  je  jo§  jedan  put  pred  djevicom. 
Ta  se  na  to  probudila  iz  smrtnog  sna,  dobacila  mu  drugu  cipelicu  i 
spasla  ga  time  od  sigurne  smrti. 

Udenjaci  su  se  mnogo  mucili,  kako  da  protumace  tu  zago- 
netnu  Jegendu.  Najvjerojatnije  je  misljenje,  da  slike  sv.  Kiimmernisse 
prvobitno  nijesu  bile  niSta  drugo,  nego  kopije  glasovitog  Volto  santo 
(sanctus  Vultus  —   sveto    lice),   —  kipa  propetog    Spasitelja,    koji  se 


219 


cuva  u  stolnoj  crkvi  u  Lucci  u  Italiji.  To  propelo  je  bilo  u  srednjem 
vijeku  poznato  na  citavom  zapadu.  Spasitelj  s  otvorenim  o5ima  i 
diigom  kosom,  koja  mu  seze  preko  ramena,  odjeven  je  u  dugo,  bo- 
gato  zlatom  izvezeno  svileno  odijelo,  prepasano  zlatnim  pojasom,  Na 
glavi  ima  jos  i  danas  zlatiiu,  draguljima    ukraSenu    krunu,  oko  vrata 


Slika  sv.  Kummernisse  u  kapeli  sv.  Barbaie  u  Vel.  Mlaki. 


skupocjeni  lanac,  a  na  prsima  sjajan  ures  od  dijamanata.  Cuva  se 
to  propelo  u  malenoj  kapelici  od  mramora,  tako  zvanoj  tempietto, 
sagradjenoj  na  desnoj  strani  srednje  ladje  godine  1484.  Za  propelo 
kazu,  da  ga  je  izrezao  sv.  Nikodem,  no  sigurno  je,  da  je  vrlo  staro 
(barem  iz  X.  vijeka).  Potjece  naime  Iz  onog  doba,  kad  su  Spasitelja, 
da  ne  slikaju    njegovo    izmuceno,  golo    tijelo,    prikazivali    na  propelu 


220 

u  dugoiTij  svecanom  (idijelu,  s  kraljevskom  krunom  iia  glavi,  zhitnim 
cipelama  na  nogama,  pace  izostavili  i  cavle  na  krizu.  Kad  su  kasnije 
poceli  propetog  Spasitelja  drugojacije  prikazivati  i  kad  su  predoCivali 
na  krizu  njegovo  golo  tijelo,  izmuCeno  od  silnih  muka  do  smrti,  po- 
stajale  su  one  starovjerske  slike  i  kipovi  narodu  nerazumljivi,  pa  se 
male  po  malo,  prema  zavrsetku  srednjeg  vijeka  razvila  iz  njili  le- 
genda  o  sv.  Kiimmernissi.  Toga  je  mnijenja  i  dr.  Schniirer,  pro- 
tesor  u  Freiburgu  u  Svicarskoj,  najbolji  poznavalac  tog  pitanja.  On 
poinience  navadja  slicnosti,  sto  ih  imaju  starije  slike  sv.  Kiimmer- 
nisse  s  propelom  u  Lucci.  Nadalje  spominje,  da  su  trgovci  iz  Lucce 
sa  suknom  i  svilom  u  XIV.  i  XV.  vijeku  gotovo  citav  zapad  propu- 
tovali,  te  na  svojim  kolonijama  stovali  takodjer  kopije  propela  iz 
Lucce.  Zato  dolaze  na  starim  trgovackim  putovima,  koji  su  vodili  iz 
Italije  preko  Alpa  u  Njemacku,  Belgiju  i  Flandersku  gotovo  kao  pu- 
tokazi  mnogi  kipovi  i  slike  sv.  Kummernisse.  Znacajno  je,  sto  se 
tekar  koncem  XV.  vijeka,  kada  je  propala  talijansko-njemacka  trgo- 
vina,  pocinje  pojavljivati  legenda  o  sv.  Kiimmernissi.  Kad  su  naime 
nestali  talijanski  trgovci  iz  Njemacke  i  Belgije,  pa  kad  je  dosao  u 
obicaj  novi  typus  slike  propetog  Spasitelja,  (kako  je  i  sada  u  obicaju) 
—  tada  puk  nije  vise  razumio  stariji  typus  Spasitelja  iz  Lucce  i  le- 
genda se  pocela  malo  po  malo  razvijati,  pa  je  od  propetog  Spasi- 
telja postala  legendarna  svetica  sv.  Kiimmernissa.* 

U  Njemackoj,  Belgiji,  Francuskoj,  pace  i  u  Engleskoj  ima  mnogo 
slika  sv.  Kummernisse,  medju  Slovencima  sacuvala  se  valjda  samo 
jedna  njena  slika  (u  kapeli  sv.  Lenarta,  zupe  Kebel,  u  lavantinskoj 
biskupiji),  a  medju  Hrvatima  takodjer  sva  je  prilika  nema  druge, 
osim  ove  u  kapeli  sv.  Barbare.  Malo  je  tesko  protumaciti,  kako  je 
doSlo  do  toga,  da  su  u  kapeli  sv,  Barbare  naslikali  tu  sliku.  O  sv. 
Kiimmernissi  morao  je  svakako  nesto  znati  zupnik  Matej  B  a  s  a- 
rovid,  pace  se  je  u  nekoj  nevolji  utekao  k  njoj,  jer  je  dao  sliku 
napraviti  po  zagovoru  (ex  voto).  Za  Basarovida  znademo,  da  je  kao 
petrinjski  kapelan  otisao  na  sest  tjedana  u  Bee,  pa  je  vjerojatno,  da 
je  sliCnu  sliku  vidio  u  BeCu  ili  gdje  na  svojem  putovanju,  Morala 
mu  je  biti  takodjer  poznata  i  sama  legenda,  pa  i  to,  da  se  k  sv. 
Kiimmernissi  utjecu  Ijudi  u  raznim  nevoljama,  a  kad  se  dala  kapela 
sv.  Barbare  slikati,  bila  je  najljepsa  prilika,  da  uz  druge  slike  dade 
napraviti  i  sliku  te  svetice,  kojoj  se  jedan  put  zagovorio.  A  i  slikar 
mora  da  je  vidio  ve6  negdje   takovu    sliku,  jer  je,    poSto  se  njegova 

'  O  torn  pitanju  napisao  sam  podulji  clanak  u  »Prosvjeti«  god.  1909. 
br.  17.  i  18.  pod  naslovom:  »Slika  sv.  Kummernisse  u  Vclikoj  Mlaki«. 


221 


slika  podudara  s  drugim  slicnim  slikamaj  samo  onako  na  pamet  ne 
bi  mogao  napraviti.  Moglo  bi  se  dapace  ustvrditi,  da  je  slikar  bio 
doseljeni  Nijemac,  mozda  iz  Tirola,  gdje  je  bilo  u  ono  vrijeme  jos 
vise  tih  slika,  nego  danas.  To  bi  potvrdjivala  i  slika,  kako  Marija, 
kraljica  nebeska,  prima  pod  svoje  okrilje  razne  Ijudske  staleze  (Ma- 
rias Schutzmantel),  a  taj  nacin  slikanja,  barem  u  nas,  manje  je  poznat. 
Narod  u  Velikoj  Mlaki    danas    nista    ne    pripovijeda  o  toj  slici 


Slika  sv.  Kiimmernisse  u  Griesu  u  (Pinzgauj. 


te  mu  je  posve  nerazumljiva.  U  svoje  vrijeme,  kad  je  slika  nastala, 
bila  mu  je  jamacno  protumacena,  Kako  je  bila  i  meni  nerazumljiva, 
to  sam  se  zivo  zanimao,  da  je  objasnim,  a  drzim,  da  sam  je  time 
podjedno  spasio  od  propasti.  Ako  slika  ostaje  u  crkvi,  mora  se  ob- 
noviti,  a  ako  se  odanle  makne,  mora  se  saCuvati  za  muzej,  jer  je 
vazan  dokaz,  kako  je  legenda  o  sv.  Kiimmernissi,  prosirena  toliko  medju 
Nijemcima,  prodrla  i  medju  nas  hrvatski  narod. 

Groblje    oko    kapele  bilo  je  god.   1759.  slabo    ogradjeno,  pa  je 


222 


arcidjakon  Juraj  Gaal  zapovjedio  ziteljima,  da  ga  sto  prije  ograde, 
jer  ce  inaCe  zabraniti  ukapanje  u  njem.  Iz  popisa  zgrada,  koji  je 
obavljen  dne  19.  veljace  1796.  u  Velikoj  Mlaki,  doznajemo,  da  je 
kapela  imala  onda    troSan  krov.  Kapela    imala  je  i  komoricu,  u  koju 


Slika  sv.  Kiimmernissc  u  Nonntalu  u,  Solnogiadu. 

su  valjada  spravljali  zito.  ^  Zupnik  Pranjo  Tuskan  dao  je  god.  1800. 
svetiste  i  zvonik,  koji  je  stajao  izmedju,  kapele  i  predvorja  na  novo 
prekriti.  Plemenita  opdina  turopoljska  doznacila  je  u  svojoj  sjednici 
od   1.  srpnja    1819.   kapeli  3000  dasaka  za  krov,  a  dne   14.  prosinca 


Gl.  E.  Lasrowski :  »Povjesni  spomenici  pi.  opcine  Tuiopolja«.  IV.  str.  388. 


223 

1819.  hrastove  grede,  kojima  su  god.  1822.  obnovili  stijeiie  kapele. 
Iz  vizite  Ignjata  Roci6a  od  godine  1852.  razabiramo,  da  je 
bila  kapela  nesto  preko  9  hvati  duga,  a  3  siroka.  Kapela  posjedo- 
vala  je  671  for.  58  novc.  imutka,  a  ta  je  svota  bila  rasposudjena 
raznim  ziteljima,  Na  zrtveniku  bl.  Dj.  Marije  nije  se  onda  sluzilo,  no 
kako  je  poboznost  prema  bl.  Dj.  Mariji  sve  vise  I'asla,  odredio  je 
arcidjakon,  da  se  ima  zrtvenik  blagosloviti,  kako  bi  se  mogla  sluziti 
raisa  na  njem.  Svetohranista  onda  jos  nije  bilo  na  velikom  zrtveniku, 
vec  su  ga  kasnije  napravili.  Za  zupnika  Alojsija  Budica  popra- 
vili  su  crkveni  strop,  a  nad  korom  ga  malko  podigli,  da  su  mogli 
ondje  Ijudi  stajati.  Na  koru  je  sad  mali  harmonij,  nabavljen  prije 
desetak  godina.  Za  Budica  nabavljena  je  i  nova  slika  za  zrtvenik 
uzasasca  Gospodinova. 

Sadasnji  oblik  dobila  je  kapela  god.  1867.  Onda  su  porusili 
staru  sakristiju  i  sagradili  novu  vecu.  Isto  tako  su  uklonili  mali  zvonik 
koji  je  bio  na  sredini  kapele  i  postavili  sadanji  na  glavnom  ulazu. 
Kapela  trebala  bi  i  danas,  o  cem  vec  sadanji  zupnik  radi,  temeljitog 
popravka,  osobito  zvonik  prijeti,  da  ce  se  porusiti.  Pace  se  misli  i 
na  to,  da  bi  se  gradila  nova,  zidana  kapela.  Ako  do  toga  dodje, 
treba  da  se  sacuva  veliki  zrtvenik  i  da  se  negdje  pohrane  barem 
nekoje  od  slika  na  daskama,  koje,  istina  nijesu  umjetnine,  ipak  su  s 
vise  strana  zanimljive.  Pa  i  sama  ta  drvena  kapela  ugodno  se  doimlje 
gledaoca,  lijepo  je  ogradjena  hrastovim  daskama,  a  stoji  u  sjeni  kro- 
snjatih  lipa  kao  lijep  starinski  spomenik.  To  zanima  osobito  onoga, 
koji  je  vidio  malo  takovih  drvenih  kapela,  a  sve  su  rjedje  u  nasoj 
domovini. 

Kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana. 

Posto  sam  opisao  zupnu  crkvu,  valja  da  spomenem  i  kapelu 
sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  cintoru  zupne  crkve.  Ta  je  ka- 
pela bila  zavjetna,  a  spominje  se  prvi  put  u  zapisniku  kanonicke 
vizite  od  god.  1692.,  kad  se  kaze,  da  je  na  novo  podignuta  (»noviter 
erecta«).  Kapelu  je  sagradio  narod,  da  Bog  odvrati  od  njega  kugu, 
koja  je  god.  1691.  pomorila  silu  naroda  u  Karlovcu  i  okolici,  u  Plas- 
kom,  Vrhovini,  Sisku,  Zrinju  i  Kostajnici,  pa  bjesnjela  jos  god.  1692. 
u  jaskanskoj  okolici  i  Pus6i. '  Kapela  bila  je  sagradjena  na  sjeverno- 
istocnoj  strani  cintora  od  drva,  a  nije  imala  niti  sakristije  niti  tornja, 
jer  je  bila  vrlo  malena.  U  njoj  bio  je  god.   1695.  zrtvenik  sa  slikom 

'  Gl.  Radoslav  Lopasic:  »Karlovac«  str.  38.  i  Janko  Barle  :  »0  zdravstvu 
staroga  Zagreba«  str.  21. 


:an  iv.  Fi- 

-    r.irmik 


leznamoj,  Jrvenoj  ka- 


«)••«• 


OrtBJB* 


tntfC 


Or^ifr. 


<*Ure   iff 
knrunn  (<k   .. 
ffil  T«  je  nil 
sllk^i   je  <!v.    i 
frJirriH   sii   slik 
Ijiffoi,   Tf   sii 
TrojslVfF.  k«»< 

t  II  rn     e  fl  t     tio  m  < 
pflloMi   q   f)Htpi«!oiii 
<)trnni  iitinlik;iii   ic  l>i> 
veC  uiiijiteiie,   jeUiiMi 
iieci  4 . .«  Knko  cii.iv 
Uft  je  Uiirt  1m  vrlo  li 

''  I  liiln    SliUrtv   iili 
'  "  iftnui  u  nasm 

V'U.vlne   XV HI.    . 

^'Hf-  *UUo  ly».,,. ,, 


-  Ml- 


Tiofje  a  gradu  Ll 

nn  kaca  grada  L 
'vesMka,  afi  se  oa  atyiiaina 

vara.  U  sreilim  je  u 
ma.  Svetica  cfrzi  na  tai    .^ 
--.-.•.   \a  desnoj  strani  svetkc 
«  na  bjevo)  sv.   Katarine.   Na    pokrajnim    stije- 
'    i  sv,   f,adislava,    kako    sjede    na  prijesto- 
^'J   predja-injih.   Na  svodu  prikazano  je  Sveto 
'•   I>j.   Mariju.    Na    Cetiri    uf^Ia  su  Cetiri    meda 
nn<t]ikane  Cetiri    posIj«;dnjc    stvari.    U  jednom 
nirt  H  kosom,  a  f^ore  je  natpis :    jStatu- 
icl   mori*.    Na   druf^oj   strani  prikazan  je 
■    inferno  nulla    i  r  d  e  mp  t  i  ()«.  Na  drugoj 
lul  i  nehesko  kralj<.'\^*^iiflh^e  su  slike  danas 
po/.naju    joj  t'iJLH  i  ^^^H"  ^  ^^  ^    v  i  d  i  t, 

ispuicil  .slikarije,  l.i      *     ■^^^^Hbije  pokazuje, 

jc   tako  na-, 
« ^i   in.iiviidi      \  .^^^■BL-nvih    malo 

iz  drugt 
m,  pa  s 
le  i  zvonc 


krc^Ai  ■ 


225 

godom  uskrsnti  ispovijedi  kaznjenika,  ako  ih  je  bilo.  Due  29.  pro- 
sinca  g.  1771.  zakljucila  je  plem.  opcina,  da  se  ima  zrtvenik  u  torn 
oratoriju  popraviti.  God.  1784.  dne  13.  prosinca  odredjeno  je,  da  ima 
zupnik  odranski  za  misu  prigodom  restauracije  magistrata  dobiti  1  for. 
Oratorij  imao  je  sve  potrebno  za  sluzenje  mise.  Za  kanoniCke  vizite 
god.  1852.  odlucio  je  arcidjakon  Ignacije  Roci(5,  da  se  taj  ora- 
torij —  jer  je  nepotreban  —  dokine,  a  crkveni  predmeti  prenesu  u 
zupnu  crkvu.  Onda  se  naime  restauracija  nije  vise  obavljala  u  Lu- 
kavcu.  Ako  bi  ipak  koji  put  do  toga  doslo  (nisi  castello  destinatio 
ilia  procuraretur),  onda  treba  oratorij   na  novo  popraviti  i  blagosloviti 

Kapela  sv.  Marije  Magdalene  u  Lomnici. 

U  selu  Lomnici  spominje  se  vec  god.  1712.  kameni  kip  z  a- 
losne  Majke  bozje,  kojemu  se  narod  zagovarao  (spud  quam 
populus  vota  habet).  Zitelji  lomnicki  isprosili  su  u  biskupskog  vikara 
dopustenje,  da  smiju  nad  tim  kipom  sagraditi  kapelu,  za  koju  su  vec 
sabrali  20  ren.  forinta  i  nesto  zita.  I  doista  se  vec  god.  1712.  zapo- 
Celo  s  gradnjom  kapele,  posto  je  vikar  dozvolio,  da  bude  kapela  pri- 
pojena  zupnoj  crkvi  i  da  se  njezini  dohoci  upotrebljavaju  u  korist 
zupne  crkve.  Vec  god.  1720.  citamo,  da  su  zitelji  postavili  u  kapeli 
jos  dva  zrtvenika,  te  namakli  sve  nuzno  za  sluzenje  sv.  mise.  U  vi- 
ziti  se  kaze,  da  je  to  zavjetna  kapela,  »ad  quam  plurima  vota  veniunt«. 
Milostinje  se  sakupilo  kod  te  crkve  god.   1735.  8  renskih  forinata. 

U  viziti  od  god.  1749.  potanje  nam  se  opisuje  ta  kapela.  Sa- 
gradjena  je  bila  kao  ona  u  Mlaki  od  hrastovih  greda,  imala  je  pred 
ulazom  predvorje  (atrium  ad  normam  capellae  factum),  do  njega  malu 
sakristiju,  drveni  zvonik  sa  zvonom.  Kapela  bila  je  u  dobrom  redu. 
Na  glavnom  zrtveniku  bili  su  uz  vec  napomenuti  kip  zalosne  Majke 
bozje  kipovi  sv.  Donata  i  Izidora.  U  predvorju  bio  je  zrtvenik  svete 
Marije  Magdalene  s  njezinom  slikom  na  platnu. 

Krivnjom  udovice  Petra  Skrlca,  koja  je  sebi  prisvojila  zna- 
tan  imutak  kapelicin,  a  nije  htjela  da  sto  doprinese  za  njezin  popra- 
vak,  postala  kapelica  tako  trosna,  da  se  od  godine  1774.  nije  vi§e 
ondje  sluzilo.  Upravo  za  to  je  odredio  god.  1799.  arcidjakon  vizita- 
tor  Ignacije  Z  u  p  a  n  c  i  d,  da  se  mora  kapelica  porusiti,  drvena 
gradja  prodati  i  novae  upotrebiti  na  korist  zupne  crkve,  sto  je  i  uci- 
njeno.  Kameni  kip  zalosne  Majke  bozje  nalazi  se  danas  pod  tornjem, 
a  narod  se  i  danas  rada  ondje  Bogu  moll.  Kip  je  starodrevan.  Umjet- 
nik  je  mnogo  toga  pogrije^io,  napravio  je  Isusu  kratke  noge,  ali  lice 
Majke  bozje  i  mrtvog  Spasitelja  lijepo  je  izrazio,  pa  se  taj  spomenik, 

15 


226 

mozda    i    puno    stariji    od    god.    1712.,  s  poStovanjem  Cava  na  uspo- 
menu  bivse  kapele  u  Lomnici. 

Groblje  J  grobnice. 

Staro  groblje  biio  je,  kako  kod  drugih  crkvi,  tako  i  u  Odri. 
oko  zupne  crkve.  Bit  6e,  da  su  imali  nekoji  pravo  na  mjesto  u  groblju 
i  u  grobnici,  Kad  su  bile  god.  1 458.  J  a  g  i  c  a  i  Ursula  K  o  p  o  z  i  (5 
uvedene  u  cetvrtinu  posjeda  njihova  oca  Stjepana,  spominje  se,  da 
imadu  pravo  na  sve  povlastice  medju  inima  »eciam  in  sepulturis,  que 
sunt  cimiterio  sancti  Georgii  martiris  in  Odra  et  internis  in  ecclesia«.* 
Groblje  morali  su  zupljani  ogradjivati,  svaki  onaj  komad,  koji  mu  je 
bio  odredjen.'*  Arcidjakoni  su  strogo  pazili,  da  bude  groblje  dobro 
ogradjeno,  te  da  ne  moze  blago  u  nj  zalaziti.  God.  1781.  izasla  je 
kraljeva  naredba,  da  groblje  ne  smije  biti  vise  oko  crkve,  pa  je  ve- 
liki  sudac  zupanije  zagrebacke  Pavao  Thausz  sa  zupljanima  oda- 
brao  za  groblje  oranicu  Petra  Majdaka  (i  danas  se  jos  zove  ono 
mjesto  Majdacka)  iza  kipa  sv.  Izidora.  To  novo  groblje  bilo  je  dosta 
prostrano  i  god.  1 799.  svecano  ga  blagoslovio  zupnik  Ivan  K  r  s  t. 
Veselic.  To  groblje  i  danas  jos  sluzi,  a  nesto  je  prosireno  go- 
dine   1908. 

Zupni  patroni,  zupnici  i  odlicniji  zupljani  vec  su  se  nekad  sa- 
hranjivali  u  grobnicama  zupne  crkve.  Tako  je  dne  29.  studenoga  go- 
dine  1 585.  Doroteja,  k(ii  Franje  Mrnjavcica,  a  udovica 
Franje  Govorkovica  de  Radonya  iz  Hreljica  odredila,  da 
se  ima  njezino  tijelo  »in  ecclesia  b.  Georgii  martiris  in  Odra  Zenth 
Georg  fundata  honoritice  tumulari«.^ 

God.  1 692.  bile  su  u  svetistu  grobnice  bastinika  M  a  t  e  j  a 
Filipovica  i  Mirk  a  Pluscaka,  a  u  ladji  Berislavit^eva, 
vlastelina  lomnickih  i  Stjepana  Jela5i6  a.  Jos  su  imale  »jus  se- 
pulturae«  u  crkvi  obitelji  Gorkovi(5,  Franetic,  Pribicevic  i 
Blazevi(i,  a  pod  tornjem  obitelj  Miksic.  Ostali  morali  su  pladati, 
ako  su  htjeli  da  budu  sahranjeni  u  crkvi.  U  novoj  crkvi  bile  su  grob- 
nice:  Jelacideva,  Skrlceva,  zupnicka  i  potomaka  Gudi- 
c  e  V  i  h,  koji  su  stanovali  u  Maloj  Mlaki.  Potonja  je  bila  u  kapeli 
sv.  Ivana  Nep.,  koju  je  sagradio  Stjepan  Gudic.  Skrlceva  kripta 
bila  je  u  kapeli  bl.  Dj.  Marije.  Kad  je  zupnik  Stjepan  Saranic 
tu  kapelu  pretvorio  u  sakristiju,    dao    je  grobnicu    zazidati,   jer  udo- 

'  Gl.  E.  Laszowski:  >Povjestni  spomenici  pi.  opcine  Turopolja*  I.  str.  384. 
'  lb.  III.  str.  490. 
'  lb.  IV.  str.  64. 


i 


227 

vica  Barbara  F  e  h  a  r  n  i  k,  kcerka  generala  Gabriela  Skrlca,  vla- 
stelina  u  Maloj  Mlaki,  nije  htjela  da  dade  ulaz  u  kriptu  povisiti,  da 
bi  bio  pod  u  jednakoj  visini  s  onim  u  svetistu.  Zupnik  Satanic  sa- 
gradio  je  u  svetistu  novu  grobnicu  za  zupnike  i  za  druge,  koji  bi 
uplatili  pristojbu  od  12  for.  U  toj  grobnici  sahranjeni  su  ovi :  Stje- 
pan  Saranic,  zupnik  (1795.),  Mirko  Karaby,  zupnik  (1799.), 
barun  Nikola  Peharnik  (1822.),  vlasteoka  Terezija  Spisic 
(god.  1836.)  i  vlastelin  iz  Velike  Mlake  Niemcic  (god.  1843.). 
Kad  su  godine  1907.  postavljali  u  crkvi  novi  tarac,  zazidali  su  i  tu 
grobnicu. 

Zupnici. 

Prije  nego  redom  nabrojim  zupnike  odranske,  moram  da  kazem 
koju  o  zupnickim  dohocima.  God.  1366.  ocijepila  se  od  zupe  Odre 
danasnja  zupa  sv.  Klare  u  Zaprudju,  gdje  je  magistar  Petar, 
sin  Martina  iz  Rakovca  (de  Rakonog)  sagradio  drvenu  kapelu 
»s.  Clare  de  Cechy«.  Iz  fundacijonalne  listine  te  zupe  sazna- 
jemo,  da  je  zupa  Odra  imala  onda  brojne  zupljane  i  preko  sto  ka- 
bala  zitnog  lukna,  u  opde,  da  je  bio  njezin  zupnik  obilno  obdaren, 
pa  je  mogao  udobno  zivjeti.* 

God.  1634.  bila  su  u  zupi  sva  sela,  koja  su  i  danas,  osim  sela 
Luzja,  koje  se  danas  vise  ne  spominje.  Patronat  nad  zupom  vrsila 
je  obitelj  Berislaviceva  iz  Male  Mlake.  Zupni  dvor,  koji  je  tada 
imao  oblik  cardaka,  bio  je  nov  i  ogradjen.  Zupnik  je  imao  prema 
selima  Buzinu  i  Jakusevcu  8  rali  oranica,  prema  Cehima  uz  javnu 
cestu  4  rali,  a  nedaleko  zupnog  dvora  jos  dvije  rali.  Uz  to  je  imao 
vinograd  na  12  kopaca  u  Markusevcu  i  tri  kmeta,  koji  su  mu  mo- 
rali  dva  dana  u  tjednu  raditi.  U  ime  lukna  dobivao  je  zupnik  od 
zupljana    130  kvarta  zita  i  40  kopuna. 

Koliki  je  bio  zupnikov  stolarinski  dohodak,  izvjescuje  zapisnik 
kanonicke  vizite  od  god.  1669.  Platilo  se  od  ispovijedi  1  gros,  od 
posljednje  pomasti  12  dinara,  od  uvoda  rodilje  1  dinar,  od  vjencanja 
16  dinara,  a  od  sprovoda,  kako  su  se  vec  zupljani  sa  zupnikom  po- 
godili.  Kad  je  isao  zupnik  o  Bozicu  s  krizecom  ku.6e  blagosivljat, 
dobivao  je  pristojbu,  kako  i  u  drugim  zupama.  Od  krstenja  morala 
se  zupniku  platiti  4  dinara,  jedino  u  vrijeme  od  Uskrsa  do  Duhova 
platilo  se   12   dinara.    U  to  vrijeme    je   bila  za  to  povigena  pristojba 

'  Gl.  E  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja<.  I 
str.  82.,  83.  i  Iv.  Krst.  Tkalcic:  »Osnutak  zupe  sv.  Klare  u  Zaprudju  g.  1366. < 
u  »Vjesniku  kr.  hrv.  slav.  dalm.  zemalj.  arkiva*  1.  str.  56. 


228 

jer  je  zupnik  niorao  placati  sv.  ulja,  posvcccua  po  biskupu  na  veliki 
cetvrtak.  Pripovijeda  se,  da  je  nekad  morao  pristojbu  za  sv.  ulja 
placati  onaj,  koji  je  poslije  Uskrsa  prvi  dosao  s  djetetom  na  krstenje. 
Kako  to  nije  bilo  nikotnu  drago,  dogodilo  se,  da  se  je  svaki  ustru- 
cavao  prvi  donijeti  dijete  na  krst,  pa  su  tako  ostala  djeca  dulje  vre- 
mena  nekrstena.  Da  se  to  dokine,  povisili  su  zupnici  pristojbu  zaj 
krstenje  u  vrijeme  od  Uskrsa  do  Duhova. 

Da  nije  bilo  materijalno  stanje  zupnika  odranskoga  suvise  sjajn  o 
svjedoci  nam  izvjestaj  iz  podetka  XVIII.  vijeka.  Iz  tog  izvjestaja  du- 
znajemo,  da  su  bili  dohoci  zupnika  odranskoga,  a  tako  i  zupnika  u 
Velikoj  Gorici  i  Jakusevcu  najvise  u  zitu,  sto  ga  je  dobivao  od  svo- 
jih  zupljana,  pa  bi  i  slabo  zivio,  da  se  nije  sam  gospodarstvom  bavio. 
(Proventus  parochi  sunt  in  frumento,  de  caetero  sine  oechonomia  mi 
sere  uiueret). '  Zanimljivo  je,  sto  se  u  zupi  Odri  sacuvala  jos  stara 
luknarska  mjera.  Ta  je  isklesana  od  kamena,  a  stajala  je  nekada  na 
zupnikovom  dvoristu.  Sad  je  uzidana  kod  velikih  vrata  u  zupnoj  crkvi, 
a  sluzi  kao  posuda  za  blagoslovljenu  vodu.  Na  gornjem  obrubu  ima 
ta  mjera  uklesan  natpis : 

MERA  LUKNENZSKA  ANO  DNI   1757. 

Kako  iznosi  vizita  od  god.  1852.,  imao  je  zupnik  pravo  vino- 
tocja  kod  kuce  i  kod  kmetova,  te  pravo  drvarije  (lignationis  aedilis 
et  focalisi,  pase  i  zirovine  (cum  reliquis  Dominiio  comportionatis,  vi- 
delidet  successoribus  boni  Xicolai  Peharnik  in  Bono  Mala  Mlaka,  D. 
Zdencaj  et  Haramincic  in  dumetis  et  sylvis  Odrensibus  D  u  b  r  a  v  a, 
Mokrice,  Brezovec  etjasovec  vocitatis).  Od  zupljana  do- 
bivao je  271  '/.^  mjerova  (metreta  una  78  medias  Posonienses  capit) 
zita  ili  pira,  8  for.  u  gotovom  i  5  kopuna.  Od  zita  podavala  su  po- 
jedina  sela  : 


Odra 

55  V2 

mj 

erova 

Buzin 

33 

» 

Mala  Mlaka 

35 

» 

Hrasde 

55 

» 

Lomnica 

17 

» 

Vel.   Mlaka 

28 

» 

Lukavec 

47 

» 

Ukupno     271  '/g  mjerova. 
Pokroviteljstvo  nad  zupom  proslo  je  u  zadnje  vrijeme    od    pri- 
vatnih  kolatora  na  v  j  e  r  oz  a  kon  sk  u  zakladu.    Dok  su  jos  bili  pri- 

'  Gl.  Janko  Baric :  »Izvjestaji  o  matcrijalnom  stanju    zupnika    pocctkom 
XVllI.  vijeka*.  —  ^Katolicki  list*  god.  1909.  br.  16.  i  17. 


229 

vatni  kolatori,  dobivao  je  /-upnik  od  njili  prigodom  vjeiicanja  cekin 
ili  4  for.  30  novo.,  a  prigodom  spruvoda  osedlano};-  konja.  Tako  jc 
dobio  zupnik  Franjo  Tuskan  osedlanog  konja  od  nasljednika  baruna 
Nikole  Pe  h  a  r  n  i  k  a,  koji  je  umro  ood.    1822. 

Nastojanjem  sadanjeg  zupana  dr.  Ljudevita  pi.  J  o  s  i  p  o- 
V  i  6  a  otkupila  je  plemenita  opcina  Turopolje  i  u  odranskoj  zupi 
plemicko  lukno,  pa  time  oslobodila  svoje  plemice  od  tog  podavanja, 
a  i  zupniku  oJakolila  posao.  Ugovor,  koji  je  za  to  sklopljen,  sva- 
kako  za  bududa  vremena  vazna  isprava,  priopcujem  ovdje  u  cijelosti. 

Ugovor, 
koji  je  o  otkupu    plemickoga    lukna  u  zupi    Odra    utanacen    izmedju 
zupne    nadarbine  sv.  Jurja  u  Odri,    zastupane  po  zupniku    Anti  Sva- 
ricu  i  plemenite  opcine    Turopolje,  zastupane  po  zupanu  i  zakonitom 
zastupniku  dr.  Ljudevita  pi.  Josipovichu. 

§•  1- 
Predmetom  otkupa  jesu  sva  luknarska  podavanja  u  zupi  sv 
Jurja  u  Odri  s  plemidkim  dvornim  mjestima,  koja  su  unesena  ili  ce 
u  buduce  biti  unesena  u  temeljnu  knjigu  zemlj.  zajednice  plemenite 
opdine  Turopolje  bez  obzira  na  to,  da  li  su  ova  plem.  mjesta  po- 
dijeljena  ili  nepodijeljena,  da  li  su  nastanjena  kucom  (dim,  domus) 
ili  su  nenastanjena,  da  li   im  je  vlasnikom  plemic  ili  neplemic. 

§.  2. 

Otkupni  relutum  iznosi  godisnje  K  600,  slovi  sest  stotina  kruna 
te  ga  ima  beneficiatu  zupe  sv.  Jurja  u  Odri  ispladivati  plemenita 
opdina  Turopolje  uz  propisnu  namiru  kod  svoje  blagajne  u  Velikoj 
Gorici  u  dva  jednaka  obroka :  prvoga  svibnja  i  prvoga  studenoga 
svake  godine. 

§.  3. 
Istodobno  otkupljuje  se  i  t.  zv.  zvonarsko  lukno,  koje  su  do 
sada  podavali  obvezanici  plemickoga  zupnickoga  lukna  (§.  1.)  godi§- 
njim  relutumom  od  K  150,  slovi  jedna  stotina  pedeset  kruna,  koji  se 
ima  isplacivati  svakdasnjemu  zvonaru  uz  vrijeme  i  nacinom  navede- 
nim  u  §.  2.  uz  namiru  vidiranu  po  zupniku. 

§.  4. 
Isplata    cijeloga    zupnickoga  i  zvonarskoga    pauSala    za    godinu 
1907.  dospjela  je   1.  prcsinca. 


230 


§.  5. 
Po  sebi  se  razumijeva,  da  t.  zv.  stolarhiske  pristojbe  nijesu  sa- 
drzane  u  otkupnoj  svoti  u  §.  2. 

§.  6. 

Ugovor  ovaj  stupa  na  snagu,  kada  ga  za  plemenitu  opiiinu  Tu- 
ropolje  prihvati  skupstina  plemickih  ovlastenika  (§.  8.  zakona  od  1. 
svibnja  1895.)  uz  odobrenje  kr.  zemaljske  vlade,  odjela  za  unutarnje 
poslove,  a  za  zupnu  nadarbinu  sv.  Jurja  u  Odri,  kada  ga  odobri  kr 
zemaljska  vlada,  odio  za  bogostovlje  i  nastavu  i  nadbiskupski  du- 
hovni  stol. 

U  vjeru  toga  slijede  potpisi  svih  interesenata  pred  svjedoci. 

U  Velikoj  Gorici,  dne  2.  prosinca   1907.  (sedme). 

L.  S.     Josipovich,  v.  r.  L.  S.     Antun  Svarid,  v.  r. 

zupnik. 
Svjedoci : 
Dr.  Ante  Gasparac,  v.  r.  Josip  Pucekovic,  v.  z. 

Br.  37. 


1908. 


Na  temelju  zakljucka  zastupstva  skup§tine  plemica  ove  opdine 
od  18.  sijednja  1908.  br.  37.  ovime  se  uredovno  konstatuje,  da  je 
skupstina  ove  plem.  opiSine  predlezedi  ugovor  o  otkupu  zupnickog 
lukna  u  skupstini  navedenog  dana  pod  §.  1.  jednoglasno  prihvatila 
i  odobrila. 

Plemenita  opdna  Turopolje. 

U  Velikoj   Gorici,  dne    19.  sijeCnja   1908. 

Zupan : 
L.  S.     Josipovich,  v.  r. 

Taj  su  ugovor  odobrile  i  vise  oblasti  i  to :  Kr.  zemaljska  vlada, 
odio  za  unutarnje  poslove,  dne  24.  veljace  1908.  pod  br.  9652.,  nad- 
biskupski duhovni  stol,  dne  21.  ozujka  1908.  pod  br.  1228.  i  kr.  ze- 
maljska vlada,  odio  za  bogoStovlje  i  nastavu,  dne  3.  travnja  1908. 
pod  br.  6746.,  pa  je  time  on  i  stupio  u  krjepost. 

Valja  da  prijedjem  sada  na  odranske  zupnike.  U  dugom  njihovu 
nizu  nalazimo  mnogo  vrijednih  muzeva,  koji  su  bili  doista  dobri  pa- 
stiri  svog  duhovnog  .stada  i  posvetili  svoj  rad,  kako  nam  svjedoCe 
zapisnici  kanoniikih  vizita  Ijepoti  kude  bozje  i  duhovnoj  koristi  i  na- 


231 

pretku  svojih  zupljana.  vSakupio  sam  ovdje  njihova  imetia,  koliko  nam 
se  sacuvala  u  povjesnim  spomenicima  i  pribiljezio,  sto  sam  o  njima 
nasao.  Mnogo  ime  u  najstarije  vrijeme  dakako  manjka,  ali  kasnije  je 
njihov  red   prilicno  potpun.  Navadjam  ih  kronoloskim  redom. 

God.  1333.  Grgur  »sacerdos  ecclesie  beati  Georgii  de  Odra«. 
On  je  po  nalogu  kaptola  zagrebackog  god.  1333.  zabiljezio  medje 
posjeda  Kosnice,  koji  je  od  Ivana,  Radena,  Barnabe,  Marena,  Grgura 
i  Tome  kupio  Cernk,  sin  Pavgin  (filius  Pause)  —  danasnje  vlasteo- 
stvo  Crnkovac' 

God.  139v5.  Lovro,  » rector  ecclesie  s.  Georgii  de  Odra«,  — 
prigovorio  je  god.  1395.  medjama,  kojima  je  Ivan  Lanceloti,  kanonik 
zagrebacki,  omedjasio  posjede  zitelja  iz  Hras6a.^ 

God.  1452.,  1455.  Stjepan,  »plebanus  parochialis  ecclesie 
beati  Georgii  martiris  de  Odra«.  Njemu  je  dne  1.  travnja  god.  1454. 
prodao  Valentin,  sin  Nikole  iz  Luzja  (de  Lusan),  svoj  vinograd  u 
Markusevcu  za  12.  for.  u  zlatu.  Za  njega  je  godine  1455.  poklonjen 
crkvi  posjed  Kupecine.  Danas  ga  crkva  vise  ne  posjeduje.  Zupnik 
Stjepan  nije  vise  zivio  god.  1459.  On  je  bio  ozenjen,  kako  je  bilo 
ono  vrijeme  jos  mnogo  svecenika  ne  samo  u  nasim  stranama,  vec  i 
drugdje.^  Njegova  k6i  Margareta  (filia  condam  domini  Stephani,  ple- 
bani  ecclesie  sancti  Georgii  martiris  in  Odra)  bastinila  je  od  svog 
oca  gore  napomenuti  vinograd  u  Markusevcu,  pa  ga  god.  1459.  pro- 
dala  za  5  for.  u  zlatu  Klementu  (alio  nomine  Plawe),  sinu  Stjepana 
sina  Dioniz'jeva,  koji  je  obitavao  u  Cehima.^ 

God.  1487.  Andrija.  Prisustvovao  je  prodaji  posjeda  pleme- 
nitasice  Ane,  zene  Petra,  sina  Blaza  Dewana  iz  Luzja.  Za  njega  se 
spominje  u  Odri  i  kapelan  Matija  (et  domino  Mathya  capellano 
eiusdem).^ 

God.  1499.,  1501.  Matija.  Mozda  je  istovjetan  s  kapelanom 
Matijom,  koji  bi  prema  tomu  poslije  Andrije  postao  zupnikom  u  Odri. 
Za  njega  se  istice,  da  je  bio  glagoljas,    a  darovao  je  god.   1499. 

'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«,  I. 
strana  49. 

'  Gl.  ib.  I.  str.  140.  i  Iv.  Krst.  Tkalcic:  s-Povjesni  spomenici  slob,  kralj. 
grada  Zagreba«  I.  str.  356.,  359. 

'  Sravni  sto  pise  Vjekoslav  Klaic  u  predgovoiu  j>Antonii  Vramecz: 
Kronika«.  Gl.  »Monumenta  spectantia  historiam  Slavorum  meridionalium  Sciipto- 
res«  vol.  V.  str.  XXV. -XXVII. 

■•  Gl.  E.  Laszowski  :  Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«  I.  str. 
301  ,  313.,  340.  i  389. 

*  Gl.  ib.  II.  str.  50. 


232 

prebendarskoj  bratovstini  u  Zaj^rebuM  novC'  Navadja  se  i  u  popisu 
svedenika  zagrebacke  nadbiskupije  od  god.   1501.'' 

Goi.  1509.  Ivan.  Na  njega  je  oko  blagdana  sv.  Mateja  go- 
dine  1509.  po  nalogu  Doroteje,  udove  Ladislava  iz  Stubice,  navalio 
njezin  podanik  (jobagio)  sa  svojim  Ijudima  iz  Odre  i  Buzina  oruza- 
nom  rukom  i  razbojnidki  i  neprijateljski,  po  bijelom  danu  ua  javnom 
putu  u  Odri.  Ti  su  Ijudi  zupnika  najprije  s  tri  strjelice  smrtno  ranili, 
a  onda,  kad  je  ved  pao  na  zemlju,  zestoko  bicovali,  te  ga  ostavili 
ondje  na  pol  mrtva.  Banovi  Juraj  iz  Kanize  i  Ivan  Ernust  iz  Cakovca 
javljaju  dne  21.  prosinca  god.  1509.  taj  dogadjaj  zagrebackom  kap- 
tolu  i  pozivaju  ga,  neka  bi  pozvao  na  sud  Doroteju  iz  Stubice  i  nje- 
zina  sina  Franju.  Nedak  zupnika  Ivana  Nikola  prodao  je  god.  1553. 
vinograde  Starjak  i  Kuse  u  Mozocanskom  vrhu  u  Dubrancima  Tomi 
i  Grguru  KovaCu  iz  Jakugevca  za  26  for.'^ 

God.  1538.  Juraj.  On  je  platio  u  ime  kaptolske  desetine  28  di- 
nara  i    1   bee,  koje  je  onda  Ivan    Drzanid    urucio  nekomu  Simunidu.^ 

God.  1574.  Juraj  »presbyter,  plebanus  in  Odra«  spominje  se 
medju  svedenicima,  koji  su  prisustvovali  zagrebackoj  sinodi,  sto  se 
obdrzavala  god.  1574.  za  biskupa  Jurja  Draskovica.'^  Za  njega  se 
znade,  da  je  bio  glagoljas,  »seu  Illirico  Idiomate  Sacra  peragens«. 
Kao  za  sve  zupe  u  Turopolju,  moze  se  i  za  zupu  Odru  kazati,  da 
je  to  bila  nekad  glagoljaska  zupa. 

God.  1621.,  1622.  Ivan  M  ar  t  in  o  vid.*^  I  on  je  bio  glago- 
ljas, a  dosao  je  u  Odru  nekuda  iz  Primorja,  iz  senjske  biskupije. 
Ondje  ga  je  ved  biskup  kaznio  radi  nevaljana  zivota,  te  ga  zatvorio, 
no  on  je  pobjegao  i  dosao  u  Odru.  Kako  nije  imao  otpusnice  od 
svog  biskupa,  nalozio  mu  je  ved  god.  1621.  biskup  Petar  Domitrovi6 
da  ju  pribavi,  a  dok  je  ne  dobije,  da  ne  smije  vrsiti  zupnicke  sluzbe. 
No  on  nije  za  to  mnogo  mario.  Kad  je  u  petak  poslije  bijele  ne- 
djelje  god.  1622.  obavljao  kod  njega  arcidjakon  Bolto  Vinkovid  ka- 
nonidku  vizitaciju,  pokazao  mu  je  doduse    nekakovo    pismo,  ali  to  je 

'  Gl.  Iv.  Kist.  Tkalcic:  »Katolicki  list*.  1883.  br.  29.-31. 

'  Gl.  dr.  Franjo  Racki:  >Popis  zupa  zagrebacke  biskupije  1334.  i  1501. 
godine<.  —  Starine  IV.  str.  210. 

'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«.  Ill 
str.  268.  i  311. 

*  Gl.  ib.  III.  str.  67. 

'  Gl.  »Ecclesiastica«  8/15  u  nadbiskupskom  arkivu. 

"  Podatke,  sto  ih  od  sada  navadjam  o  pojedinim  zupnicima,  crpao  sam 
iz  zapisnika  kanonickih  vizita  te  knjige  zupnika  u  nadbiskupskoj  pisarni,  kao 
i  iz  knjige  spomenice  zupe  Odra,  koju  je  poceo  pisati  zupnik  Franjo  Tuskan, 
a  cuva  se  u  iupnom  arkivu. 


233 

hilo  krivotvoreno  i  pisano  u  Metlici.  Arcidjakon  <ra  je  vrlo  rdjavo 
opisao.  Kaze  u  njem,  da  je  ueznalica,  da  rijetko  sluzi  i  da  uema  ni- 
kakovih  knjiga  osim  brevijara  i  poderanog  glagoljskog  misala.  Oziva 
nije  obavljao,  veC  je  bez  njih  Ijude  vjencavao,  ispovijedao  je  »tur- 
matim«,  pace  su  nekoji  tvrdili,  da  je  »hoiTiicidii  cujusdam  coopera- 
tor«.  Arcidjakon  Vinkovic  vlasdu  biskupa,  a  takodjer  i  svojom  arci- 
djakonalnom  zabranio  mu  svako  vrsenje  duhovne  sluzbe,  dok  se  ne 
popravi  i  ne  dobije  otpusnice  od  svoga  biskupa.  Taj  interdikt  pribio 
je  arcidjakon  na  vrata  crkve,  »quam  illegitime  regebat«,  da  znadu 
za  to  i  zupljani  i  susjedi.  Da  li  je  on  ostao  i  nadalje  u  Odri,  nije 
mi  poznato.  God.  1630.  zupnikovao  je  u  sv.  Simunu  kod  Zagreba  i 
cini  se,  da  se  je  popravio.  Arcidjakon  je  mnoge  upitao  o  njegovu 
zivotu,  pa  se  nije  nitko  na  nj   tuzio. 

God.  1 630.  K  r  s  t  o  M  a  r  t  i  n  k  o  v  i  c,  dosao  je  tekar  nedavno 
na  ovu  zupu.  Zupljani  su  ga  hvalili  radi  njegove  marljivosti  i  uzor- 
nog  zivota.  God.  1634.  zupnikovao  je  u  Velikoj  Gorici;  a  god.  1650. 
postao  je  zupnikom  u  sv.  Mariji  pod  Okicem. 

God.  1634.  Ivan  Marti  no  vid.  To  je  vec  poznati  nam  gla- 
goljas,  koji  se  je  iz  Sv.  Simuna  opet  vratio  u  Odru,  Sad  nije  bilo 
na  njega  druge  tuzbe,  osim  sto  je  imao  kao  prije  kod  sebe  neku 
sepavu  zenu  i  njezinu  kder.  God.  1642.  nije  ga  bilo  vise  u  Odri, 
jer  se  onda  izrijekom  spominje,  da  je  bila  zupa  bez  zupnika. 

God,  1648. — 1653.  Juraj  Pogledid.  On  se  rodio  po  svoj 
prilici  u  Turopolju,  te  je  bio  i  prisjednik  plemenite  opdine.  Dosao  je 
za  zupnika  u  Odru  4.  kolovoza  1648.  Kao  zupni  nasastar  primio  je 
5  gusaka,  jednu  skrinju  i  nekoliko  knjiga.  Na  kongregaciji,  drzanoj 
dne  30.  srpnja  1650.  u  Velikoj  Mlaki,  spominje  se  kao  »parochus 
s.  Georgii  in  Odra«.  God.  1660.  postao  je  kanonikom  zagrebackim  i 
arcidjakonom  cazmanskim,  no  zadrzao  je  i  nadalje  cast  prisjednika 
turopoljske  opcine.  Umro  je  kao  arcidjakon  goriCki  dne  3.  ozujka 
god.   1668.' 

God.  1653.  Grgur  Hrincic  (Hrincsycz).  Zupnicku  prisegu 
polozio  je  dne  10,  svibnja  g,  1653.  U  Odru  je  dosao  iz  Miholjanca, 
gdje  je  zupnikovao  od  god.  1652.  Dne  21,  srpnja  1659.  prisegao  je 
neki  Kaliman  *pro  parochia  s.  Georgii  in  Turopol.«  No  kako  su 
bile  u  Turopolju  dvije  zupe  sv,  Jurja  (u  Odri  i  u  Starim  Cicama),  ne 
znam,  u  koju  bih  ga  zupu  uvrstio. 

God.   1663. — 1677.  Ivan  Simaga,  koji  je  prisegao    za    zupu 

'  Gl.  >Acta  Politico  Juridica  Incl.  Universitatis  Nob.  Campi  Turopolya 
ab.  a.  1660— 1702.«  str.  53.,  83.  i  9.3.  u  arkivu  plem.  opcine. 


234 

dne  27.  sijeCnja  1663.  On  je  Mo,  sva  je  prilika,  domaci  sin,  jer  se 
jf)S  i  danas  nalazi  u  zupi  to  prezime,  Rodio  se  oko  god.  1638.  Iz 
zapisnika  vizite  kanonicke  od  j^od.  1669.  vidimo,  da  je  dobivao  od 
zupljana  70  kvarta  zita,  imao  tri  kmela,  koji  su  mu  u  tjednu  davali 
9  tezaka,  i  14  rali  oranice.  Sume,  livade  i  vinograda  nije  posjedo- 
vao.  Stanovao  je  u  zupnom  dvoru,  koji  je  bio  doduse  prostran,  ali 
je  imao  slab  krov,  God.  1680.  postao  je  zupnikom  u  Ravnu.  Poslije 
njega  zupnikovao  je  u  Odri  kratko  vrijeme  neki  Juraj  Dokoleni6, 
cije  sam  ime  nasao  u  jednom  popisu  svecenika  arcidjakonata  kate- 
dralnoga  bez  godine.'  Kako  se  savremeno  s  njim  spominje  kao  zup- 
iiik  u  Starim  Cicama  Ivan  Cuk,  to  ;e  moglo  biti  jedino  izmedju  god. 
1676. — 1679.,  pa  mozemo  sigurno  uvrstiti  izmedju  zupnika  Simage  i 
Stabarkovica. 

God.  1677.— 1679.  Petar  Stabarkovid,  koji  je  postao 
zupnikom  u  kolovozu  god.  1677.  u  svojoj  dvadeset  i  sestoj  godini. 
I^io  je  vrlo  marljiv  zupnik  i  pazio  je  osobito  na  cistocu  u  zupnoj 
crkvi.  Nasadio  je  i  zupni  vinograd.  Radi  njegovih  vrlina  stovao  ga  i 
zupni  patron  i  Ijubio  ga  narod.  U  Odri  nije  bio  dugo,  jer  je  ve6 
27.  travnja  god.  1679.  radi  svojih  zasluga  pozvan  u  zagrebacki  kap- 
tol.  God.  1687.  postao  je  prepostom  sv.  Stjepana  de  Bela  i  umro  kao 
arcidjakonm  cazmanski  u  prosincu  god.   1700. 

God.  1679.— 1682.  Matija  Hrzic  (Hersich).  Prisegu  za  tu 
zupu  polozio  je  dne  6.  srpnja   1679. 

God.  1682. — 1685.  Valentin  Podvorec.  On  se  rodio  oko 
god.  1659.,  a  nauke  je  svrsio  §to  u  BeCu,  odakle  je  morao  otidi  radi 
kuge,  §to  u  Zagreb u.  Zupnikom  u  Odri  postao  je  25.  travnja  go- 
dine  1682.  God.  1685.  otisao  je  za  zupnika  u  sv.  Mariju  pod  Oki- 
cem,  gdje  je  bio  na  Miholje  svecano  instaliran.  Arcidjakon  Simon 
Juda  Zidid  svestrano  ga  hvali.  U  sv.  Mariji  bio  je  jos  god.    1700. 

God.  1685.— 1689.  Matija  Brembalie,  koji  je  28.  rujna 
god.  1685.  prisegao  za  zupu  Odru.  Njega  je  vrlo  cijenio  vlastelin 
Stjepan  Jelacid.  On  ga  preporucuje  pismom,  pisanim  u  Maloj  Mlaki 
dne  29.  srpnja  g.  1688.  biskupu  Ignjatu  Mikulicu  za  zupu  sv.  Martin 
pod  Okiiem,  u  slucaju,  da  bi  ondje§nji  zupnik  Zubski  na  temelju 
istrage  izgubio  zupu.  U  pismu  navadja,  da  i  grofica,  supruga  Franje 
I">dodya,  zivo  zeli,  da  postane  on  ondje  zupnikom.  Cini  se,  da  mu 
se  od  zupnog  pokrovitelja  Cinila  krivica,  jer  Jelacid  pi§e:  »iniurias 
poro,  quas  a  Patrono  Ecclesiae  pateretur,  dignabitur  Illma  et  Rssma 
Dominatio  Vestra  exaudire,  ac  tandem  etiam  modalitatem,  quam  iudi- 

'  Gl.  »Visitationcs  canonicac*  XV.  R.  vol.  VII.  u  nadb.  arkivu. 


235 

caverit  adinvenire,  secus  Ecclesia  penbit«.^  No  Brembalic  ipak  nije 
dobio  zupu  sv.  Martin,  vec  je  pocetkom  god.  1689.  postao  zupnikom 
u  Vrabcu.  Odanle  je  otiSao  god.  1690.  za  zupnika  u  Dubrance,  gdje 
je  ostao  do  god.   1692. 

God.  1689. — 1693.  Jakov  Pesiica  (Peschicza),  koji  je  po- 
stao zupnikom  dne  23.  ozujka  g.  1689.  u  dvadeset  i  devetoj  godini 
svoga  zivota.  Arcidjakon  ga  hvali,  da  je  bio  vrlo  marljiv  i  da  je 
rado  propovijedao.  Cini  se,  da  u  ono  vrijeme  nije  vecina  zupnika 
sluzila  svaki  dan  mise,  kad  arcidjakon  o  ovom  pohvalno  istice :  »ce- 
lebrat  quasi  quotidie«.  Makar  je  bio  kratko  vrijeme  u  Odri,  ipak  je 
za  crkvu  mnogo  toga  nabavio  i  popravio.  Zvonik  je  iznova  prekrio, 
obnovio  predvorje  i  dao  naciniti  zrtvenik  sv.  Trojstva.  Tuzi  se  na 
svoje  zupljane,  da  su  nemarni  oko  popravljanja  zupne  crkve  i  dvora, 
te  su  gotovo  svi  popravci  izvedeni  milostinjom,  sabranom  kod  cudo- 
tvorne  slike  Majke  bozje  (circa  quam  inceperunt  esse  miracula  ante 
4  aniios).  Tuzio  se  zajedno  sa  zupljanima  i  na  kolatoricu  svoju  Be- 
rislavidku,  koja  je  skrivila,  sto  su  zupljani  njegovi  ces6e  ostali  bez 
mise.  Ona  je  naime  po  svojoj  volji  silila  zupnika,  da  sluzi  misu  onda 
kad  ona  dodje.  No  dolazila  je  katkad  prerano,  kad  se  zupljani  jos 
nijesu  sakupili,  a  katkad  take  kasno,  da  su  se  zupljani  radi  predugog 
cekanja  ved  razisli.  Svakako  mozemo  zakljucivati,  da  je  zupnik  Pes- 
(iica  imao  trvenja,  kako  sa  zupljanima,  tako  i  s  pokroviteljima,  s  ko- 
jima  je  slabo  izlazio  i  njegov  predsasnik,  kako  sam  gore  napomenuo. 
To  nam  potvrdjuje  i  parnica,  koju  je  on  imao  radi  smrti  svog  sluge 
Mije  Krajaeida.  Taj  je  umro  dne  12.  travnja  1689.,  dakle  niti  mjesec 
dana  poslije  dolaska  Pe§(^ice  u  zupu,  a  parnica  glede  njegove  smrti 
vodila  se  tek  god.  1692.,  svakako,  kada  su  se  vec  zaostrile  razmirice 
izmedju  zupnika  i  zupljana,  koji  su  tvrdili,  da  je  Pesdica  prouzrocio 
smrt  svog  sluge.  Dne  18.  travnja  te  godine  dosao  je  po  nalogu  ko- 
tarskog  podarcidjakona  i  zupnika  u  Kravarskom  Mije  Ruka  zupnik 
dubranecki  Matija  Brembalic  u  Odru,  da  u  toj  stvari  preslusa  svje- 
doke.  Najopsirnije  je  citavi  dogadjaj  pi'ipovijedao  svjedok  Ivan  Dra- 
gani6.  Na  drugi  dan  Uskrsa  (11.  travnja)  bio  je  on  kod  zupnika  i 
vidio  je,  kako  je  zupnik  udario  djecaka  po  lieu.  Odmah  iza  toga  je 
sluga  pao,  te  se  skotrljao  po  skalinama  sve  do  dolje.  Ondje  mu  je 
podela  teci  krv  iz  nosa,  u§iju  i  ustiju,  pa  je  onako  krvav  pobjegao 
k  susjedu  zvonaru  Nikoli  Kopjaru.  Poslije  nekog  vremena  dosao  je 
k  Draganicu  zupnik,  te  ga  zvao  k  sluzi,  kojeg  je  nasao  gdje  lezi,  a 
bio  je  krvav  u  lieu  i  mjesto  gdje  je  lezao    bilo   je  krvavo.    Dne   13. 

'  Gl.  »Epistolae  ad  Episcopos  Zagrabienses«  XX.  br.  78. 


236 

tr.nnja  u  jutro  dosao  je  /.upnik  opet  k  I)ra<^anicu,  udario  se  po  <^r\\- 
dima  i  navodno  niii  kazao  :  >  Jao,  sto  mi  se  dogodilo,  muj  Mihalic  je 
umro.  Susjede,  pobrinite  se,  da  se  tijelo  sto  prije  ukopa,  pa  metnite 
jednu  dasku  ispod,  a  drugu  ponad  tijela.'v  Draoanic  nije  tako  ucinio, 
vec  je  metnuo  tijelo  u  lijes  »more  solito  huius  patriae*,  pa  su  slugu 
oko  desete  ure  prije  podne  istoga  dana  pokopali.  I  zvonarica  Mari- 
Cevid,  supruga  Nikole  Kopjara  izjavila  je,  da  je  zupnik  slugu  jo§  kod 
nje  nekoliko  puta  udario.  DjeCak  nije  onda  vise  govorio  i  umro  je 
dojdudeg  dana  poslije  zdrave  Marije.  Na  temelju  tih  spisa  pozvao  je 
biskup  Ignjat  Mikulic  zupnika  dne  6.  lipnja  god.  1692  na  sud.  Zup- 
nik se  je  izgovarao  i  navadjao,  da  su  svjedoci  protiv  njega  od  mrznje 
krivo  svjedocili  i  navadjao  i  razloge  zasto.  Svakako  je  cudnovato,  da 
su  morale  tri  godine  proci  od  smrti  slugine,  kad  je  tuzba  podignuta. 
Zasto  nijesu  zupljani  toga  ved  prije  ucinili,  jer  nije  to  mala  stvar, 
ako  je  zupnik  doista  skrivio  smrt  svoga  sluge.  Na  sudu  je  odluceno, 
da  mora  zupnik  deveti  dan  iza  toga  dokazati  svoju  nevinost,  a  dotle 
ce  biti  suspendiran  >^ab  executione  ordinum«.  Dne  14.  lipnja  dosao 
je  zupnik  na  sud  sa  zupnikom  iz  sv.  Klare  Ivanom  Terihajem  i  Ja- 
kovom  SoStarkom,  no  ti  nijesu  htjeli  priseci  u  prilog  zupniku,  kad  su 
culi  izjave  svjedoka.  Zupniku  je  dana  odgoda  do  26.  lipnja.  Zupnik 
je  onda  dopustio,  da  je  djecaka  kod  zvonara  dva  put  lako  udario,  a 
za  prije  se  ne  sjeca,  no  to  nije  moglo  prouzrociti  smrt,  vet  to,  §to 
je  on  vet  i  prije  bio  bolesljiv.  Napokon  je  odredjeno,  da  se  citava 
stvar  prijavi  sv.  Stolici,  pa  kako  ce  ona  odluciti,  tako  ima  biti.  Pe- 
Sdca  je  bio  dotle  suspendiran  »ab  officio*,  no  u  beneficiju  je  ostao, 
ali  je  morao  drzati  zamjenika.  Kako  se  stvar  svrsila,  ne  znam,  ali 
bit  ce,  da  je  Pe§cica  radi  trvenja  sa  zupljanima  i  s  patronora  ostavio 
zupu  i  postao  na  Andrijine  godine  1693.  zupnikom  u  susjednoj  zupi 
Zaprudju.  I  tu  je  bio  lose  sreie,  jer  je  protiv  njega  povedena  kano- 
niCka  istraga.  Njegovom  je  krivnjom  umrlo  jedno  dijete  bez  krsta,  a 
ucinio  se  krivcem  jos  nekih  drugih  prestupaka.  Arcidjakon  Simon 
Juda  Zidid  odredio  je  god.  1695.,  da  mora  zupu  izgubiti,  pa  je  onda 
doista  iz  zupe  otisao  i  14.  travnja  godine  1697.  postao  zupnikom  u 
Pribidu.  Naveo  sam  sve  zato,  da  mozemo  iz  toga  zakljuCivati  na  pri- 
like  i  na  postupak  u  ono  doba.* 

God.  1693.  — 1702.  Juraj  Grdun.  Za  zupnika  je  inStaliran 
na  prvu  adventsku  nedjelju  u  dvadeset  i  sedmoj  godini  svoga  zivota. 
Sve  je  §kole  izucio  u  Zagrebu.  Arcidjakon  ga  vrlo  hvali  radi  njegove 
marljivosti  i  urednosti.  Bio  je  dobar  propovjednik  i  pazio    je    na    Ci- 

'  Gl.  >'Juridica«,  vol.  XIX.  br.  5/1733.  o/174U.  u  nadbiskupskom    arkivu 


237 

stocu  u  crkvi.  Stanovao  je  u  starinskom  zupnom  dvoru,  koji  je  bio 
sagradjen  na  nacin  cardaka,  odmah  do  groblja.  Njegovi  su  kmetovi 
bili :  Ivan  Kopjar,  Nikola  Brajkovid  i  Petar  Macan,  koji  su  mu  da- 
vali  svakog  tjedna  po  jednog  tezaka,  dva  pileta  i  jedno  svinjce  na 
godinu.  Mozda  je  bio  njegov  rodjak  Mijo  Grdun,  koji  se  spominje 
nekoliko  godina  prije  kao  zupnik  crkve  sv.  Franje  »in  praesidio 
Nemphti«    onkraj   Mure. 

God.  1702.—  1709.  Petar  Strok.  On  je  prisegao  11.  svibnja 
god.  1702.  za  zupu  odransku.  Poslije  njega  bio  je  neko  vrijeme  »qua 
substitutus«   An  tun  Mugyer. 

God.  1 709.  1711.  Lovro  Masan.  Zupnicku  prisegu  polozio 
je  dne  4.  svibnja  god.  1709.  u  dvadeset  i  osmoj  godini  svoga  zivota. 
Rodio  se  valjada  u  Scitarjevu,  mudroslovne  nauke  svrsio  je  u  Becu, 
a  bogosloviju  u  Riniu.  Arcidjakon  ga  hvali  radi  njegove  marljivosti  i 
govorniCkog  dara.  Tuzio  se  na  svoje  zupljane,  jer  nijesu  htjeli  da 
poprave  zvonik  i  crkvenu  ogradu.  Koncem  god.  1711.  otisao  je  za 
zupnika  u  Veliku  Goricu. 

God.  1711.  — 1712.  Juraj  Horvat.  On  se  je  rodio  oko  go- 
dine  1677.  u  selu  Demerju,  u  stupnickoj  zupi,  a  za  zupnika  je  pri- 
segao 30.  prosinca  god.  1711.  Dosao  je  vec  prije  na  zupu,  jer  je 
vec  11,  studenoga  prvi  put  ubiljezen  u  krsnoj  knjizi.  Bio  je  vrlo  vri- 
jedan  i  marljiv  u  duhovnoj   sluzbi. 

God.  1712. — 1734.  Stjepan  Zorinic.  On  se  rodio  oko  go- 
dine  1681.  a  nauke  je  svrsio  u  Zagrebu.  On  je  bio  prvi  upravljatelj 
zupe  u  Sracici  (Maji)  »in  territorio  Confinii  Cis — Glinani«.  Biskup 
Mirko  Esterhazy  dopustio  mu  je  posredovanjem  Franje  Kamenjana 
god.  1710.,  da  moli  za  zupu  Dubrance,  gdje  su  i  zupljani  zeljeli,  da 
im  on  bude  zupnikom.  No  tu  je  zupu  dobio  Mijo  Pucekovic. '  U 
zupnoj  krsnoj  knjizi  napisao  je,  da  je  dne  12.  studenoga  god.  1712. 
postao  »animarum  curator  et  parochus  S.  Georgii  Turopoli  in  Odra«. 
No  zupnicku  je  prisegu,  prezentiran  po  kraljevskom  protonotaru  Jurju 
Piemicu,  polozio  tekar  22.  travnja  1716.  Arcidjakoni  ga  vrlo  hvale 
radi  njegove  marljivosti.  Bio  je  vrlo  gostoljubiv,  a  slagao  se  je  s  na- 
rodom.  Zupna  crkva  bila  je  s  njegovim  nastojanjem  u  najboljem 
redu.  Na  zupljane  tuzio  se  jedino  radi  toga,  sto  nijesu  htjeli  da 
ograde  groblje.  Cini  se,  da  su  onda  neko  vrijeme  Isusovci  vrsili  pa- 
tronatsko  pravo,  jer  se  u  viziti  od  god    1726.  kaze:   »gravamen  Pa- 

'  Gl.  njegov  list,  ]>isan  dne  2H.  prosinca  1710.  biskupu  Mirku  Eslcrba- 
zyu.  —  »Epistolae  ad  Episcopos  Za5;raiiienses«  sv.  LIV.  br.  34.  u  nadbiskup- 
skom  arkivu. 


238 

roclnis  dedit,  quod  DI).  (iolatores  PP.  Societatis  denegent  promissa 
per  fundatorem,  cuius  sunt  successores.* 

God,  1734.-1780.  Matej  Basarovic.  On  se  rodio  u  Vinici 
na  Kupi  (Bijela  Krajina)  oko  god.  1697,  Nauke  svrsio  je  u  Zagrebu, 
pa  je  bio  ovdje  oko  god,  1721.  zaredjen  u  sveCenika.  Godine  1725. 
dosao  je  kao  »stipendiatus  capellanus«  u  Petrinju,  gdje  je  bio  osam 
godina.  S  dozvolom  biskupa  i  vojnog  vijeca  otisao  je  god.  1734.  u 
Bed,  valjda  da  uci.  Dobio  je  dopust  na  6  tjedana,  koji  je  kasnije 
produljio,  a  zamjenjivao  ga  u  to  vrijeme  kapelan  Petar  Zuzic.  No 
medjutim  je  postao  ve6  zupnikom  u  Odri,  gdje  je  bio  dne  7,  ozujka 
1734.  instaliran.  On  je  bio  vrlo  revan  i  prednjacio  je  svojim  zuplja- 
nima,  kako  kaze  arcidjakon  i  rijeCju  i  dobrim  primjerom.  Mnogo  je 
t0"-a  izveo  u  zupi  za  svog  mnogogodisnjeg  zupnikovanja.  Sadanja 
lijepa  zupna  crkva  gradjena  je  za  njega,  Obnovio  je  i  kapelu  sv  Bar- 
bare  u  Velikoj  Mlaki,  Dva  veca  zvona  dao  je  lijevati  u  Lepoglavi 
od  pavlina  br.  Letancija  Santinija.  Odstranio  je  stari  cardak,  u  kojem 
su  zupnici  do  sele  stanovali,  te  sagradio  nov  zupni  dvor.  Kadi  svojiVi 
vanrednih  zasluga  bio  je  po  apostolskoj  Stolici  odlikovan  cascu  pro- 
tonotara  apostolskoga.  Njegov  brat  Ivan,  koji  je  zivio  kod  njega 
umro  je  dne  30.  studenoga  god.  1765.  i  sahranjen  je  u  prisucu  ce- 
tvorice  svecenika  u  kripti  zupne  crkve.  Zupnik  Basarevic,  »de  populo 
et  beneficio  sibi  credito,  sponsaque  sua  optime  meritus«,  umro  je  u 
visokoj  starosti  dne  8.  ozujka   1 780. 

God.  1780.— 1795.  Stjepan  Saranid.  On  je  od  god.  1770. 
do  1774.  kapelanovao  u  Starim  Cicama,  a  god,  1776.  dosao  je  za 
kapelana  u  Odru.  Poslije  smrti  zupnika  Basarovica  bio  je  jedno  vri- 
jeme upravljatelj  zupe,  a  doskora  postao  je  i  zupnikom,  Po  primjeru 
svog  vrlog  predsasnika,  izveo  je  i  on  mnogo  toga  u  zupi.  Zupna 
crkva  jos  nije  bila  posve  dogotovljena,  pa  je  preuredio  svetiste  i  na- 
cinio  u  njem  novu  grobnicu,  pretvorio  je  kapelu  bl.  Dj,  Marije  u  sa- 
kristiju,  otvorio  na  oranici  Petra  Majdaka  novo  groblje  i  postavio 
novi  stagalj.  Kad  je  god.  1793,  svedenstvo  pozvano,  da  prinosi  pri- 
pomoc  za  rat,  obvezao  se,  da  ce  on  svake  godine,  dok  ne  nastane 
mir,  uplatiti  u  tu  svrhu  29  for,^  Mnogo  zasluzan  za  svoju  zupu  pre- 
minuo  je  dne  19.  travnja  god.  1795.  Sahranio  ga  je  u  grobnici,  koju 
je  sam  sagradio,  podarcidjakon  i  zupnik  stupnicki  Josip  Sipusic  u 
pratnji  cetvorice  svecenika  i  mnogobrojnog  naroda. 

God.  1795.— 1799.  Mirko  Karabi.  U  Odru  je  dosao  iz  Cu- 
derja,  gdje  je  bio  zupnikom,    Premda  je  zupnikovao    kratko    vrijeme, 

'  Gl.  >Politica«,  6/1135.  u  nadb.  arkivu. 


239 

ucinio  je  ipak  mnogo  toga  kako  za  zupnu  crkvu,  tako  i  za  nadar- 
binu.  Poplocio  je  rezanim  kamenom  svetiste  i  veci  dio  ladje,  postavio 
novu  propovijedaonicu,  nabavio  ormar  u  sakristiji  i  napravio  lijepa 
vrata  iz  sakristije  u  svetiste.  Bio  je  u  opce  dobar  i  gorljiv  zupnik. 
Umro  je  dne  5.  veljace  god.  1799.;  sahranila  ga  cetvorica  svece- 
nika  u  prisucu  mnogobrojnog  naroda  i  okolisne  inteligencije  u  kripti 
zupne  crkve. 

God.  1 798.  Ivan  K  r  s  t.  V  e  s  e  1  i  c.  On  se  rodio  oko  godine 
1767.  u  Vrhovcu,  a  zaredio  ga  je  biskup  Vrhovac.  Kapelanovao  je 
najprije  u  Lipniku  (godinu  dana),  a  onda  osam  mjeseci  upravljao 
zuponi  Vivodinom,  nedaleko  svog  rodjenog  mjesta.  Iz  Vivodine  otisao 
je  za  kapelana  u  Vrbovac  (1  godinu  4  mjeseca),  a  zatim  za  kape- 
lana  i  altaristu  Tijela  Isusova  k  sv.  Marku  u  Zagreb.  Tu  je  postao 
domalo  i  prebendarom  sv.  Kriza,  sto  je  bio  samo  tri  mjeseca,  jer  je 
ve6  24.  travnja  1799.  ustolicen  za  zupnika  u  Odri.  Tu  je  bilo  nje- 
govo  djelovanje  vrlo  kratko,  jer  je  do§ao  vec  tesko  bolestan  (imao 
je  susicu)  na  zupu.  Diie  29.  lipnja  god.  1799.  obdrzavao  je  kod  njega 
kanonicku  vizitaciju  arcidjakon  turopoljski,  kanonik  Ignacije  Zupancic, 
i  o  njemu  se  vrlo  pohvalno  izrazio.  Kao  mlad  svecenik  morao  je  da 
ostavi  ovaj  svijet;  ukopao  ga  je  dne  10.  listopada  god.  1799.  arci 
djakon  i  zupnik  stupnicki  Jo.sip  Sipusii  na  novom  groblju  kod  kriza. - 

God.  1798.— 1826.  Franjo  TuSkan.  Rodio  se  god.  1772.  u 
Karlovcu  od  gradjanskih  roditelja,  koji  su  potjecali  iz  Slunja  u  voj- 
noj  Krajini.  Zaredjen  u  svecenika,  poslan  bi  za  duhovnog  pomocnika 
u  Zlalar,  ali  je  vec  28.  prosinca  god.  1799.  prisegao  za  zupu  Odru, 
u  koju  je  dosao  dne  15.  sijecnja  god.  1800.  Tuskan  bio  je  vrlo  vri- 
jedan  i  gorljiv  svecenik,  mnogo  zasluzan  za  svoju  zupu.  Dao  je  sli- 
kati  svetiste  zupne  crkve,  popravio  krov,  nabavio  svetohraniste,  krstio- 
nicu,  nebo,  orgulje,  bozji  grob  i  obnovio  crkvu  sv.  Barbare.  Sluzio  je 
u  burno  ratno  vrijeme,  a  iza  ugarske  vlade  dozivio  francusku  i  au- 
strijsku.  Obavljao  je  takodjer  sluzbu  kotarskog  podarcidjakona.  Biskup 
Maksimilijan  Vrhovac  vrlo  ga  je  volio,  pa  kad  je  god.  1824.  oba- 
vljao kod  njega  kanonicku  vizitaciju,  zabiljezio  je  o  njemu:  »zelus, 
accuratio,  ordo  in  hoc  parocho  conspicuus,  speciaii  commendatione 
dignus«.  To  je  bilo  valja  povod,  sto  ga  je  dojduce  godine,  kad  je 
dijelio  sv.  potvrdu  i  obavljao  kanonicku  vizitaciju  u  varazdinskoj  kra- 
jini, uzeo  sa  sobom  kao  aktuara  (trajalo  je  to  2  mjeseca  i  9  dana). 
God.  1826.  predlozio  ga  biskup  i  za  kanonika,  pa  je  imenovan  dne 
19.  prosinca.  Instaliran  bio  je  tekar  18.  kolovoza  1827.,  no  morao 
je  odmah  poslije  nove  godine,  da  poslije  rektura  Ivana  Dvojaka  pre- 
uzme  vodjenje  biskupskog  sjemenista.  Za  biskupa  Aleksandra  Alago- 


240 

vica  zahvalio  je  na  sluzbi  sjemeniSnog  rektora,  te  obavljao  onda  u 
kaptolu  najprije  sluzbu  kaptolskog  protokoliste,  a  onda  dekana.  Naj- 
poslije  bio  je  promaknut  god,  1839.  na  Cast  kanonika  cuvara  prvo- 
stolne  crkve;  tu  je  uCinio  mnogo  za  Ijepotu,  cisto(iu  i  red.  Bio  je 
dobar  gospodar,  a  da  su  ga  i  svjetovne  oblasti  cijenile,  svjedoci  to, 
^to  je  bio  prisjednik  zupanije  zagrebacke,  varazdinskog  sudbenog 
stola  i  plemenite  opCine  turopoljske.  Docekao  je  i  svoju  zlatnu  misu 
i  napokon  dne  27.  prosinca  god.  1847,  umro  nakon  kratke  bolesti 
—  od  upale  pluda,  Sahranjen  je  dne  29,  prosinca  po  svojoj  zelji  u 
grobnici  kod  zrtvenika  sv.  Trojstva  kraj  svoje  sestre  Monike,  udate 
za  Ijekarnika  Ivana  Jiirgensa,  koja  mu  je  mnogo  godina  vodila  go- 
spodarstvo.  Kanonik  Stjepan  Ledinski  u  popisu  kanonika  zagrebackih 
kaze  o  njem  doista  lijepe  rijeci:  »vir  animi  optimi,  popularis,  hospi- 
talitatis  summopere  amans,  pietati  deditus,  apud  omnes,  qui  cum  eodem 
vel  in  aliquo  fuere  contactu,  optimam  sui  memoriam  et  desiderium 
reliquit«,  Tuskan  ostavio  je  zupnicima  odranskim  svoj  vinograd  Lu- 
zancinu,  uz  obvezu,  da  citaju  za  nj    13  misa  na  godinu. 

God.  1827.— 1855.  Alojzije  Budic,  On  se  rodio  u  Zagrebu 
dne  24.  listopada  god.  1793.,  gdje  je  dovrsio  i  bogoslovne  nauke. 
Budud  da  je  bio  premlad  za  redjenje,  prakticirao  je  jedno  vrijeme  u 
biskupskoj  kancelariji.  Zaredjen  u  svedenika  god.  1816.  posao  je  naj- 
prije za  duhovnog  pomocnika  u  Cucerje,  no  odanle  je  bio  ve6  do- 
saste  godine  premjesten  u  Odru  k  vrijednom  zupniku  Franji  Tuskanu. 
Za  mladog  svecenika  bila  je  to  dobra  skola,  pa  je  on,  poslije  nje- 
govog  odlaska  iz  zupe,  stupao  posvema  stopama  svog  zasluznog 
predsasnika.  Nasljednici  pokojnog  baruna  Peharnika  predlozili  ga  za 
zupnika  i  Tuskan  ga  svecano  instalirao  dne  2.  rujna  god.  1827.  Bo- 
ravedi  38  godina  medju  svojim  zupljanima  poznavao  ih  je  dobro, 
stekao  je  njihovu  Ijubav  i  privrzenost  te  je  nasao  u  njima  dobre  po- 
magaCe  u  svom  blagoslovljenom  radu  oko  poljepsanja  kuce  bozje. 
Popravio  je  gospodarske  zgrade,  podigao  klijet  u  vinogradu,  koja  mu 
je  god,  1831,  izgorjela,  prebijelio  je  crkvu  i  toranj,  dao  preliti  malo 
zvono,  postavio  zrtvenik  sv.  Antuna,  napravio  novi  krov  na  tornju  i 
uru,'^smjestio  u  crkvi  nove  klupe  i  ispovijedaonice,  isposlovao,  da  bude 
oko  crkve  podignuta  nova  ograda  i  sakristija  te  dio  crkve  potara- 
cani.  Bio  je  eovjek  obrazovan,  pa  je  god.  1833.  putovao,  sto  onda 
nije  bilo^u  obicaju,  preko  Ljubljane  u  Trst,  a  odanle  preko  Rijeke 
kuci.  God.  1837.  pohodio  je  sa  svojim  bivsim  zupnikom  Tuskanom, 
starinom  Krajisnikom,  Cetin  i  sva  znamenitija  mjesta  u  slunjskoj 
krajini.  Radi  svojih  zasluga  postao  je  god.  1842,  podarcidjakonom 
kotara  odranskoga  i  prisjednikom  zupanije  zagrebacke,  a  k^^snije  bio 


241 

je  imenovan  i  zac.  kanonikom  kaptola  zagrebackoga.  Arcidjakon 
Ignacije  RoCic  kaze  god.  1851.  o  njem,  da  u  svojoj  zupi  »jam  annis 
24  zelose,  exemplariter,  indefesse,  omnigeno  spirituali  cum  fructu,  toti 
peripheriae  suoque  parochiano  populo  percharus  operatur«.  Budic  je 
umro  dne  23.  listopada  god.  1855.  na  veliku  zaiost  svojih  zupljana, 
koji  su  ga  ne  samo  stovali  kao  vrijednog  pastira,  kako  kaze  njegov 
kapelan  Rok  Vucevac,  vec  i  kao  dobrog  oca.  Kako  su  ga  Ijubili  po- 
kazuje  i  njegov  sprovod,  na  koji  su  dosli  kanonici  zagrebacki  Stjepan 
Ledinski  i  Juraj  Krizanic  i  sestnaestorica  drugih  svecenika.  Svecani 
rekvijem  sluzio  je  kanonik  Ledinski  uz  asistenciju  bivseg  mu  kape- 
lana  Dragutina  Jande,  tada  zupnika  u  sv.  Klari  i  njegova  kapelana 
Roka  Vucevca,  te  ga  onda  sahranio  u  cinkturi  zupne  crkve  kraj  sa- 
kristije.  Na  samrti  sjetio  se  jos  svoje  zupne  crkve,  pa  joj  zapisao 
50  for.  i  400  for  za  ispokoj   svoje  duse. 

Kao  pripremeni  upravljatelj  naslijedio  je  Budica  njegov  kape- 
lan Rok  Vucevac  (rodj.  u  Perkovcu  16.  kolovoza  god.  1828.,  za- 
redjen  u  svecenika  god.  1851.),  koji  je  bio  prije  prefekt  u  plemidkom 
konviktu  i  ostao  kao  upravljatelj  u  Odri  do  god.  1857.  Za  njega  po- 
stavljeni  su  na  novo  krizevi  u  Hrascu  i  Velikoj  Mlaki,  koje  je  bla- 
goslovio  podarcidjakon  i  zupnik  u  Velikoj  Gorici  Jakov  Kos,  Popravio 
je  ogradu  oko  zupnog  groblja,  napravio  ondje  mrtvacnicu  i  pobijelio 
izvana  i  iznutra  zupnu  crkvu.  Kad  je  dne  13.  listopada  god.  1856. 
dijelio  u  zupi  kardinal  Haulik  sv.  potvrdu  i  obavljao  kanonicku  vizi- 
taciju,  pohvalio  je  red  i  cistocu  u  crkvi  i  bio  vrlo  zadovoljan  s  ka- 
tekizacijom  mladezi. 

God.  1857.  — 1897.  Juraj  pi.  Bar  abas,  rodio  se  u  Lomnici 
dne  14.  kolovoza  god.  1826.  Majka  mu  je  bila  rodjena  barunica  Pe- 
harnik.  Pucku  skolu  polazio  je  u  Lasinji.  Burne  1848.  godine  bio  je 
u  cetvrtom  tecaju  bogoslovlja.  Kako  su  bili  bogoslovi  onda  pusteni 
ku(^i,  to  je  bio  u  svecenika  zaredjen  tekar  4.  sijecnja  godine  1849.  Od 
njegovih  saucenika  spominjem  Janka  JurkoviCa  i  Ivana  VonCinu.  Go- 
dine 1854.  kapelanovao  je  u  Kravarskom,  a  god.  1857.  dosao  je  za 
zupnika  u  Odru.  Za  njega  otvorena  je  u  Odri  skola  i  sagradjen 
god.  1893.  nov  zupni  dvor.  Na  stari  drveni  zupni  dvor,  koji  je  bio 
sa  sviju  strana  poduprt  i  koji  je  doista  sjedao  na  »stare  krovove«, 
starac  se  tako  priucio,  da  je  bio  proti  gradnji  novog  zupnog  dvora. 
Razumljivo  je,  jer  je  u  starom  prozivio  dugih  37  godina.  vSam  je 
rekao,  kad  se  u  iiovi  selio,  da  ne  ce  dugo  u  njem  stanovati,  pa  i  do- 
ista nije  prozivio  u  njem  niti  cetiri  godine.  Tom  se  zgodom  obitelj 
Kusevic  iz  Male  Mlake  odrekla  patronatskoga  prava  nad  zupom,  a 
patronat  je  preuzela  kr.  zemaljska  vlada.    Zupni  dvor,  koji  je  sagra- 

16 


242 

djen  dosta  nespretno,  sagradili  su  zupljani  nametom  uz  pripomoc 
tadanje  vlade.  Zupnik  Barabas  bio  je  ponosan  covjek,  koji  nije  znao 
da  se  klanja,  a  uz  to  bio  je  i  vatren  Ilirac.  Zupljani  su  ga  voljeli. 
Umro  je  nakon  dulje  teske  bolesti  due  4.  sijecnja  god.  1897.  i  sa- 
hranjen  je  u  cintoru  zupne  crkve. 

God.  1 897.  A  n  t  u  n  S  \"  a  r  i  c.  Oa  se  rodio  u  Sanioboru  due 
19.  rujna  god.  1867.,  svrsio  je  skole  u  Zagrebu  i  bio  god.  1890.  za- 
redjen  u  svecenika.  Kao  mladomisnik  bio  je  poslan  za  kapelana  u 
Stare  Cice,  gdje  je  ostao  do  srpnja  1892.,  odakle  je  bio  na  vlastitu 
molbu  prenijesten  u  Desinic.  U  Desinicu  je  sluzbovao  do  pocetka  go- 
dine  1895.  te  odanle  otisao  za  kapelana  u  Kravarsko.  Poslije  smrti 
Barabaseve  dosao  je  dne  16.  sijecnja  g.  1897.  za  upravitelja  zupe  u 
Odru,  gdje  je  dojduiie  godine  postao  zupnikom  i  instaliran  je  na  Jur- 
jevo  god,  1898.  svecano.  Sto  je  on  ucinio  za  obnovu  i  poljepsanje 
zupne  crkve,  spomenuo  sani,  kad  sam  govoiio  o  zupnoj  crkvi.  Time 
i  sto  je  u\"eo  u  zupi  razne  poboznosti  :  kao  poboznost  kriznog  puta, 
svibanjsku  i  listopadsku  pobcjznost,  odusevio  je  narud  za  crkvu.  Na 
pohvalu  odranskih  zupljana  mora  se  priznati,  da  crkvu  vrlo  rado  po- 
laze,  take  da  je  prostrana  zupna  crkva  cesto  i  pretijesna,  da  obn- 
hvati  citav  narod.  Zupnik  se  pobrinuo,  da  obnovi  i  zupni  dvor,  a  na 
njegov  nagovor  dali  su  se  zupljani  rado  sklonuti  na  to,  da  podignu  na 
svoj  trosak  nove  gospudarske  zgrade  (staju,  stagalj,  kukuruznjak  i  ku- 
liarnuV  I  stari  zdenac,  koji  je  bio  zarusen,  na  novo  je  iskopan  i  ociscen. 

Odranski  duhovni  pomocnici. 

Vec  god.  1487.  za  zupnika  Andrije  spominje  se  u  Odri  duhovni 
pomoCnik  (capellanus)  Matija.  Kako  nije  bilo  zaklade  za  kapelana, 
to  su  ih  zupnici  morali  sami  uzdrzavati.  Tekar  nastojanjem  podarhi- 
djakona  i  zupnika  Alojzija  Budica,  doznacena  je  god.  1844. 
odranskom  kapelanu  godiSnja  plada  od  100  for.  iz  vjerozakonske  za- 
klade. S  tim  je  morao  kapelan  zivjeti.  Nesto  dohotka  imao  je  jedino 
od  misnih  stipendija,  jer  je  narod  rado  davao  na  mise. 

God.   1751.,   1752.  Ivan  Fabecic. 

God.   1755.  Stjepan  Gradecki. 

God,  1758.,  1759.  Ladislav  Cegetek.  On  se  rodio  g  1733, 
.Mudroslovlje  izucio  je  u  Gracu,  bogoslovlje  u  Bolonji,  a  gradjan 
sko  pravo  (jus  civile i  u  Jegaru,  Bio  je  vrlo  vrijedan,  pa  je  arcidja- 
kon  o  njem  zabiljezio,  da  zasluzuje,  da  bude  promaknut, 

God,   1760.   Mijo  Stipic. 

God.  1761.,  1762.,  Adam  Mikulic.  Rodio  se  god.  1737.  U 
Odru  je  dosao  o  Bo/.icu  god.    1761.   Arci  Ijakon  ga  livali. 


243 

God.    1764.  Mijo  Brckovic. 

God.   1766.,   1767.  Stanko  Mihelic. 

God.    1768.  Ivan  Sipusic,  rodjen  oko  god.    1739. 

God.    1769.  Matija  Grum. 

God.    1 770.  IvanTurkovici. 

God.   1 772.  -  1 776.  J  o  s  i  p  S  v  i  li  c  i  c. 

God.    1776.  Ivan  Dobrinic. 

God  1776. — 1780.  Stjepan  Saranic.  Poslije  smrti  zupnika 
Mateja  Basarovi6a  bio  je  jedno  vrijeme  upravljateljem  zupe,  a  iza  toga 
postao  je  zupnikom. 

God.   1784.  Ivan  Dujmic. 

God.  1787.  Stjepan  Jure  id,  kapelan,  a  od  god.  1797.  do 
1799.  kao  supsidijar.  On  se  rodio  oko  god.  1758.  u  Ladislavcu  u 
zlatarskoj  zupi.  Mudroslovlje  svrsio  je  u  hrv.  kolegiju  u  Becu,  a  bo- 
goslovlje  u  Bolonji.  Kapelanovao  je  u  Pokupskom  (pol  god.j,  u  Obo- 
rovu  (2  godine),  u  Ludini  (4  mjeseca),  u  donjoj  Stubici  (3  mjeseca),  u 
Dubrancima  (1  godinuj,  u  Samoboru  (4  mjeseca),  u  Odri  (3  mjes.j  i 
u  Sesvetama  kod  Zagreba.  Od  god.  1789. — 1794.  bio  je  zupnikom 
u  Bucici.  Tu  je  zupu  morao  ostaviti,  te  bio  3  godine  i  7  mjeseci 
supsidijarom  u  Velikoj  Gorici,  odakle  je  dosao  na  Odru.  Zupnik  bio 
je  s  njime  vrlo  zadovoljan. 

God.   1811.  Melkijor  Baltazar  vStaresinic. 

God.  1817.— 1827,  Alojzije  B  u  d  i  c,  koji  je  postao  poslije 
Franje  Tuskana  odranskim   zupnikom. 

God.  1840.— 1843.  Mijo  Novosel,  rodjen  u  Stubici  27.  si- 
jecnjzi  god.  1798.  a  zaredjen  god.  1824.  Kasnije  je  zupnikovao  u 
Voloderu  ;  zupljani  ga  ondje  porobili  i  ubili. 

God.  1843  Fran  jo  Mance.  Zaredjen  u  svecenika  poslan  je 
odmah  za  kapelana  u  Odru.    God.    1854    kapelanovao  je  u   Mreznici. 

God.  1844.  -  1845.  j  u  raj  Svelic.  Rodio  se  u  Sasinovcu  dne 
4.  travnja  god.  1815.,  a  zaredjen  bje  god.  1840.  Mnogo  je  godina 
zupnikovao  u  Hlebinama  te  umro  kao  umirovljeni  zupnik  u  Zagrebu 
u  visokoj   starosti. 

God.  1845.  Fran  jo  Pozeg,  rodjen  u  Zagrebu  2.  velj  ace  go- 
dine 1822.  poslan  je  u  Odru  god.  1845.  odmah  poslije  redjenja.  Ka- 
snije je  zupnikovao  u  Zazini. 

God.  1848.  L  j  u  d  e  vi  t  J  e  1  enci  c,  rodjen  u  Varazdinu  godine 
1813.  Kapelanovao  je  u  donjoj  Stubici,  Knegincu  i  Odri  i  postao 
god.  1850.  zupnikom  u  S(5itarjevu,  a  umro  je  u  Zagrebu  kao  umir. 
zupnik.  U  viziti  od  god.  1852.  kaze  se  o  njem :  »bene  et  laudabili- 
ter  semet  interdum  cum  arte  pingendi  et  musiva  occupat«. 


244 

( iod.  1851. —  1854.  Karlo  janda.  Rodio  se  u  Zaj^rebu  due 
28.  li.stopada  god.  1816.  a  svecenikom  je  postao  godiiie  1839.  Go- 
dine  1854.  postao  je  zupnikom  u  Sv.  Klari,  i  uniro  u  Zagrebu  u 
niirovini. 

God.  1855.  Kok  Vucevac,  rodiu  sc  u  Pei-kovcu  16,  kolo- 
voza  god.  1828,,  a  zaredjen  bi  god.  1851.  Najprije  je  sluzbovao  kao 
prefekt  u  kr.  plem.  konviktu,  poslije  smrti  zupnika  Budica  g.  1757. 
upravljao  je  neko  vrijeme  zupom  Odrom  i  umro  kao  zupnik  u  Ka- 
niskoj   Ivi. 

Iza  Roka  Vucevica  do  dauas  nije  bilo  u  zupi  odranskoj  ka- 
pelana. 

Uzrok  tomu  jest,  s  jedne  strane  pomanjkanje  klera  u  zagrt- 
backoj  nadbiskupiji,  a  s  druge  strane,  sto  ova  zupa,  premda  brojem 
pucanstva  dosta  brojna  (broji  danas  preko  3500  du:5a),  tako  je  zgodno 
zaokruzena  svojim  teritorijalnim  polozajem,  da  u  njoj  nioze  duhovnu 
sluzbu  i  jedan   »zdrav«   duh.  pastir  vrsiti. 

Svecenici,  rodjeni  u  zupi  odranskoj. 

God.  1466.  spominje  se  svecenik  Fabijan  M  i  k  s  i  c,  sin  Dio- 
nizov  iz  donjeg  Lukavca.  On  je  bio  u  izaslaiistvu,  koje  je  poslo  k 
kralju  Matiji  Korvinu,  da  potvrdi  Turopoljcima  stara  povelja,  sto  su 
ih   dobili  god.    1225.  od  kralja  Bele  III.  (IV.)' 

God.  1509. — 1516.  Mijo  (p  res  biter  de  iMlaka),  sin  iVlar- 
garete  Vagucne,  plemenkinje  iz  Velike  lAlake,  bio  je  prebendar  stolne 
crkve  zagrebacke.  On  je  dosao  na  13.  studenoga  god.  1515.  pred 
kaptol  zagrebacki  i  izjavio,  da  za  spas  svoje  duse  poklanja  oltaru 
sv.  Trojstva  svoju  bastinu  u  \'elikoj  Mlaki  i  posjede  Pleso  i  Kuce, 
zatim  svoje  plemicko  seliste  i  jedno  napuceno  kmetsko  u  Velikoj 
Mlaki,  jedno  kmetsko  seliste  u  Kucama  i  jedno  u  Rakitovcu  sa  svini 
koristima,  zemljama,  pasnjacima,  sumama,  gajevima,  vinogradima,  nili- 
novima,  ribnjacima  itd.,  uz  obvezu,  da  se  svaki  tjedan  na  zrtveniku 
sv.  Trojstva  citaju  po  dvije  sv.  mise,  jedna  t>  nedjelju,  na  cast 
sv.  Trojstvu,  a  druga  u  cetvrtak,  na  cast  Tijelu  Isusovom.'^ 

Godine  1516.  Gal  iz  M 1  a  k  e.  Prebendar  stolne  crkve  za- 
grebacke.'^ 

'  Gl.  Laszowski;  »Povjcsni  spomcnici  plemenite  opcinc  Turopoija«  1. 
strana  457. 

'  Gl.  Ivan  Krst.  Tkalcic :  »Zbor  prebendara  prvostolne  crkve  zagre- 
backe*, str.  40. 

'  Gl,  ib.  str.  138t 


245 

Ivan  Protulepec,  rodio  se  u  Lomnici  oko  <^od.  1725.  Filu- 
zoriju  i  teologiju  ucio  je  tri  godiiie  u  hrvatskom  kolegiju  u  liecu.  U 
proljecu  god,  1760.  postao  je  upravljateljem  zupe  Pozege,  gdje  ga 
god.  1763.  nije  vise  bilo.  Osim  »ilirskoga«  jezika  razumjevao  je  to- 
liko  njemacki,  da  je  mogao  u  torn  jeziku  ispovijedati. 

Petar  Smendrovii  rodio  se  u  Velikoj  Mlaki  oko  g.  1727. 
Godine  1761.  bio  je  upravljateljem  zupe  .Sesvete  kod  Pozege.  (io- 
dine  1763.  nije  ga  vise  ondje  bilo. 

furaj  Mulih,  rodio  se  oko  god.  1731.  u  Hrascu.  Mudroslovne 
nauke  svrsio  je  u  Jegaru,  bogoslovlje  u  Zagrebu.  Izmedju  godine^ 
1756. — 1765.  bio  je  upravljateljem  zupe  u  Vrhovini,  u  brodskoj  re- 
gimenti. 

Ivan  Sokacic,  rodio  se  oko  god.  1726,  u  Hra§cu.  Sluzbovao 
je  god.  1761.  kao  kapelan  u  Pakracu,  bio  je  upravljateljem  zupe  u 
Vocinu,  a  onda  se  lijecio  jednu  i  pol  godine  u  Virovitici. 

Juraj  Smenderovic  rodio  se  oko  g.  1 747.  po  svoj  prilici 
u  Velikoj  Mlaki.  Mudroslovne  nauke  svrsio  je  u  Pozegi  kod  Isuso- 
vaca,  a  bogoslovlje  u  Gradcu.  God.  1771.  sluzbovao  je  kao  drugi 
kapelan   u  Vidusevcu. 

O.  Juraj  Mijo  Smendrovic.  On  je  sluzbovao  neko  vri- 
jeme  na  Skoli,  koju  je  opcina  u  Velikoj  Mlaki  podigla  kraj  crkve. 
On  se,  dne  8.  studenoga  1774.,  kad  je  krstio  Pavla  Cundekovida  iz 
Velike  Mlake  potpisao  kao:  » Professor  scholae  trivialis  Nagy-Mla- 
kensis«.  God.  1790.  dne  6,  ozujka  zakljucila  je  plem,  opcina,  da  se 
i  skola,  koja  je  postojala  u  Lomnici,  spoji  sa  skolom  u  Velikoj  Mlaki. 
Skola  u  Velikoj  Mlaki  podignuta  je  god.  1774.,  jer  se  u  zapisniku 
plem.  op6ine  kaze :  »Arcularius,  scholam,  Mlakensem  e  rig  ens,  sol- 
vatur«,  pa  je  Smendrovic  bio  valjda  prvi  ucitelj. 

Matija  pi.  Krcelid  St.,  rodio  se  oko  god.  1766.  u  Hrascu. 
Bogoslovlje  svrsio  je  u  centralnom  sjemenistu  u  Pesti,  gdje  ga  biskup 
Vrhovac  god.  1790.  zaredio  u  svedenika.  Sluzbovao  je  kao  kapelan 
i  upravljatelj  u  raznim  zupama,  dok  nije  god.  1806.  postao  zupnikom 
u  Mahicnu,  gdje  je  bio  jos  god.   1821. 

Matija  pi.  Krcelii  ml.,  rodio  se  u  Hrascu  oko  god.  1 795. 
Zaredjen  god.  1817.  u  svedenika,  postao  je  kapelanom  na  Dubovcu 
kod  Karlovca.  Odavle  je  dosao  god.  1819.  za  kapelana  k  svomu  ro- 
djaku  u  Mahidno. 

Juraj  Novosel,  rodio  se  u  Velikoj  Mlaki  14,  lipnja  1795,, 
a  u  svedenika  je  zaredjen  god.  1817.  Kao  zupnik  u  Brezovici  i  pod- 
arcidjakon  kotara  okit;k()ga  pndigao  je  skolc  u  Brezovici,  Kupincu, 
sv,   Martinu    pod    OkiOeni,   a    u     Rudama     u\en     posebno    poucavanje. 


246 

Odanle  je  premjesten  u  Zagreb  u  svojstvu  prodirektofa  na  za^-re- 
backu  veliku  trimuaziju.  God.  1840.  podijeliu  imi  je  car  Ferdinand  V. 
prevignje  priznanje  za  nastojanje  uko  unapredjivanja  narodne  pro- 
svjete  i  podizanja  seoskih  §koIa. '  Kad  je  poslije  god.  1848.  uveden 
novi  skolski  sistein,  poslao  je  ravnateljem  i  profesorom  gimnazije. 
Kad  je  zatrazio  mirovinu,  predlozio  ga  nadbiskup  Haulik  god.  1852. 
za  kanonika  zagrebackoga,  sto  je  i  postao.  Umro  je  od  susice  7. 
travnja  g.  1855.  i  sahranjen  je  u  grobnici  stolne  crkve  kod  zrtvenika 
sv.  Trojstva. 

Ivan  pi.  Koprivnjak.  Rodjen  u  selu  Hrasce  *varosko«  12. 
srpnja  g.  1868.  u  istoimenoj  zadruzi.  Zaredjen  g.  1892.  kapelanovao 
u  Plesivici  (2  god.j,  sv.  Ani  (2  god.),  Kraljevcu  (1  god.),  Bistrici  (6  g.) 
i  Belovaru  (3  g.).  Od  g.   1909.  zivi  na  dopustu  u  svom  rodjenom  selu. 

Razne  biljeske  o  zupi  Odra. 

Arcidjakon  B  e  n  k  o  V  i  n  k  o  v  i  c  zabiljezio  je  godine  1 622.  u 
svojoj  kanonidkoj  viziti,  da  su  doduse  svi  zupljani  katolici,  no  o 
Uskrsu  se  nijesu  svi  ispovjedili,  jer  je  zupnik  bio  bolestan.  Za  mnoge 
plemide  u  zupi  su  mu  pripovijedali,  da  se  bave  lihvarstvom,  a  za  zene 
se  u  viziti  veli,  da  su  vrl  i  praznovjerne.  Narod  je  bio  dakako,  kao 
i  u  ostalim  zupama  u  ono  vrijeme,  vrlo  neuk  i  neupucen,  osobito  u 
duhovnim  stvarima.  Bilo  je  mnogo  zupljana  koji  nijesu  znali  ni  Oce- 
nasa  ni  Zdrave  Marije,  a  o  zapovijedima  bozjim  u  opce  nijesu  nista 
znali.  U  viziti  od  god.  1669.  citamo,  da  su  se  medju  zupljanima  na- 
lazila  i  dva  ubojice.  Mnogo  je  pripomogla,  da  su  se  zupljani  uputili 
u  duhovne  istine,  bratovstina  krsdanskog  nauka  (confraternitas  doc- 
trinae  christianae),  utemeljena  u  XVIII.  vijeku.  Clanovi  bratovstine 
biljezili  se  u  posebnu  knjigu.  Vrlo  pohvalno  o  odranskim  zupljanima 
izjavljuje  god.  1852.  arcidjakon  Ignjat  Rocic,  koji  kaze :  »est 
enim  populus  parochialis  rarae  pietatis  et  religiositatis«.  I  danas  se 
medju  Odrancima  nalaze  neke  mane,  kako  i  drugdje  medju  na§im 
narodom,  no  to  im  se  mora  priznati,  da  crkvu  vrlo  rado  polaze  i  da 
mnogo  zrtvuju  na  ukras  svoje  zupne  crkve. 

Dne  16.  rujna  god.  1688.  zamolio  je  Stjepan  JelaCiii  iz 
Male  Mlake  biskupa  Ignjata  Mikulica,  neka  bi  dozvolio,  da  se 
pokrsti  mala  turska  djevojcica,  cetiri  godine  stara,  jer  je  liila  bolesna, 
pa  se  je  bilo  bojati,  da  ne  umre."^ 

'  Gl.  Antun  Cuvaj :  >  Gradja  za  povijest  skolstva  kraljevina  Hrvatske  i 
Slavonije  od  najstarijih  vremena  do  danas*  11.  str.  hi. 

''  Gl.  »Epistolae  ad  Episcopos  Zagrabienses<  XX.  br.  95.  u  nadbiskup- 
skom  arkivu. 


247 

Due  i9.  rujna  ood.  1680.  krsten  je  Ladislav,  sin  Stjepana 
J  e  1  a  c  i  c  a  i  Helene  I'atacic.  Kumovali  su  mu  kanonik  vStjepan  Babic 
i  Doroteja  Vaj^ic  rodj.  Vragovic.  Due  20.  listopada  1685.  krstena  je 
Jelaciceva  kci  Katarina  Marta,  a  due  6.  travnja  god.  1688.  sin  Petar. 
Prvoj  su  kumovali  kanonik  Pavao  Ceskovid  i  Ana  Jelacic,  a  drugom 
Petar  Valica  i  supruga  Ivana  Pluscaka. 

Dne  6.  travnja  god.  1685.  primila  je  sv.  krst  Jelena  Terezija, 
kci  Ivana  Berislavica  de  Kysmlaka  i  Elizabete  Seliscevi(5. 
Kumstvo  su  preuzeli  kanonik  pojac  Juraj  Orehovacki  i  Jelena  Seli- 
scevic,  supruga  turopoljskog  fiskala  Ivana  Miksica.  Dne  30.  kolovoza 
g.  1688.  krstena  je  Katarina  Jelisava,  k6i  Fr  a  n  j  e  Berislavica  i 
Katarine  Kamenjan.  Kumovali  su  Ivan  Peranski  i  supruga  mu  Jelena 
Brodarini. 

U  Odri  krsteno  je  takodjer  vise  djece  Zige  Skrlca  iz  Lom- 
nice  i  supruge  mu  Katarine  Despotovic.  Tako  su  krsteni :  dne  5.  ko- 
lovoza god.  1718.  kci  Ana  Marta,  dne  3.  veljace  god.  1719.  kci  Ju- 
lijana  Barbara,  dne  20.  srpnja  god,  1720.  sin  Feliks  Ivan  Jakov,  i 
dne  15.  srpnja  god.  1727.  kci  Ana  Magdalena.  Taj  Skrlec  utemeljio 
je  dne  14.  travnja  godine  1740.  kod  zupne  crkve  misnu  zakladu  s 
glavnicom  od  500  renskih  for.  Njegova  sestra  Jelisava,  udata 
Kokot,  koja  je  umrla  26.  ozujka  god.  1742.,  ostavila  je  250  for., 
da  se  utemelji  misna  zaklada  za  ispokoj  njezine  duse. 

God.  1799.  bilo  je  u  zupi  169  kuca  s  1759  stanovnika.  »Sche- 
matismus  Cleri  dioecesis  Zagrabiensis«  od  god.  1826.  (u  kojem  po- 
grjesno  stoji,  da  je  zupa  utemeljena  god.  1680.)  navadja,  da  ima  u 
zupi  vec  2128  dusa  i  to  u  Odri  386,  u  Maloj  Mlaki  249,  u  HraSdu 
458,  u  Buzinu  293,  u  Lomnici  gornjoj  82,  u  Velikoj  Mlaki  342  i  u 
Lukavcu  318.  Prigodom  vizite  Ignjata  Rocida  god.  1852.  bilo  je  u 
zupi  2309  zitelja.  Onda  je  bilo  u  stanovnictvu  po  pojedinim  selima 
ovo  razmjerje : 

40  kuca,  95  ozenj.  parova,  460  stanovnika 

314  » 
»          295 

»         493  » 

»            87  » 

»         335  » 

»         325  » 

Ukupnu:  214  kuca,  475  ozenj.  parova,  2309  stanovnika. 
Dne  8.  travnja  godine   1801.  odredio    je   Januss    Harami  n 
chich   »od  Navigatie  Szavszke  Comissar«   u  svojoj   oporuci,    pisano 


Odra: 

40 

kuca,  95 

Buz  in : 

18 

»        60 

Mala  Mlaka : 

24 

.        61 

Hrasde : 

41 

»      105 

Lomnica : 

10 

12 

Velika  Mlaka : 

30 

>        78 

Lukavec : 

51 

»       64 

248 

u  Zaj^rebii,  pod  8.  lockom  ovo  :  »Za  altariju  u  Farni  Czirkvi  Szve- 
toga  Juraja  na  Odri  za  familiu  moju  oblegiram  inoje  Haeresse,  da 
imaju  szako  Letto  trideszeti  Rainchki  davati  za  szlusenye  trideszeti 
Mass,  tak  dugo,  doklem  pri  Sz.  Juraju  Masse  sze  szluzile  budu,  y 
kapitali  pobosneh  Suum  vu  Horvaczkom  Orszagu  osztanu.  Vu  szu- 
protivnom  pripechenyu,  tho  jeszt,  da  hi  sze  kapitali  iz  Orszaga  van 
dati  morali,  od  gore  rechene  Dusnozti  moje  haeresse  odvesujem.« 

God.  1802.  predala  je  udova  Petra  .Skrlca  dobro  Lomnicu 
svojoj  necakinji  Henrijeti  Spisic,  rodj.  Bedekovic.  Dojduce  godine 
kupio  je  od  iste  udovice  zamjenik  zupanov  An  tun  Zdencaj  ima- 
nje  Odru. 

Dne  10.  srpnja  god.  1803.  pravio  je  oporuku  Mihalj  Halo- 
vanjec  iz  Hrasda,  koji  je,  kako  sam  kaze,  ostao  nezenja  (»da  po- 
kehdob  od  moje  mladozti  mladenecz  po  szmerti  mojega  brata  Ste- 
phana bi  bil  oztal  vu  szamoche  hise  moje  nigdar  nemajuchi  moje 
Thovarussicze  nego  szam  do  vezdassnyega  vremena  sivel  jeszem«). 
On  je  imenovao  nasljednicom  zupnu  crkvu,  kako  kaze:  »oztavlyam 
na  Farnu  czirkvu  sz.  Juraja  viteza  na  Odre,  kade  moje  Telo  lesalo 
bude  Funduss  y  Ztanya  (caeteris  exmissis)  pod  Summu  100  f.  tak  y 
z  tem  nachinom,  da  vszako  letto  za  mene  y  moje  ztareje  zlusitisze 
imaju  po  Redovniku  onde  buduchem  3  szvete  Messe.« 

Godine  1804.  dijelio  je  sv.  potvrdu  u  Odri  biskup  Maksi- 
milijan  Vrhovac.  Biskup  je  ostao  na  tom  apostolskom  putu  od 
13.  travnja  do  20.  lipnja.  Iz  Zagreba  se  odvezao  na  dvojim  kolima, 
na  prvim  su  se  s  njim  vozili  kanonici  Stjepan  Sostarec  i  Igna- 
cije  Pokajzen  te  huzar  Martin,  a  na  drugima  njegov  ceremo- 
nijar  Petar  Cvetko,  kancelista  Zuvic,  komornik  i  huzar  Jurgj. 
U  Odru  je  doSao  iz  Kravarskog,  te  ondje  dne  17.  i  18.  lipnja  dijelio 
sv.  potvrdu.* 

God.  1805.  prisustvovala  je  tijelovskoj  procesiji  u  zupi  Odra 
Ceta  vojnika  pukovnije  Hohenzollern,  koja  je  ceta  u  zupi  boravila  te 
kod  postaja  davala  poCasne  salve  iz  pu§aka. 

BeCkim  mirom  od  14.  listopada  god.  1809.  dosle  su  prekosav- 
ske  pokrajine  pod  francusku  vlast.  Kakovu  je  zalost  izazvao  taj  do- 
gadjaj  medju  hrvatskim  narodom,  najbolje  pokazuje  pjesma,  .^to  sam  ju 
nai^ao  u  ostavstini  pokojnog  biskupa  Pavla  Guglera.  Ta  pjesma  glasi : 

Suspiria  plorantis  Croatiae  Trans-Sa\'um! 
Gallia  propinat,  bibit,  Austria  pocula  jungit, 
Legibus  Austriacis  Illyra  Regna  ligat. 

'  Gl.  Ecclesiastica*  XI.  br.  8/636.  u  nadb.  arkivu. 


249 

Rex  male  praeventus   kegiium  clisiuiigit  avitum, 

Et  nos  a  nostris  separat  ainut'  Savo. 
Sic  nunc  Heu !  nostros  deceperat  alia  plausus, 
Sic  nunc  Heu  !  nomen  juraque  nostra  ruunt, 
Mergimur  in  Scyllam  cupidi  vitare  Charybdim, 

Pro  bellis  tantis  victima  flenda  sumus. 
O  !  Deus,  o  Nostri,  tua  nos  miseratio  tangat, 

Pone  iram  propera,  sistere  Regis  opus. 
O  !  Caesar  populis,  qui  fers  solatia  tantis, 

Lenius  Illyricas  fac  moderare  plagas. 
Respice  quam  fidos  habeas  Francisce  Croatas, 

Fidaque  nostrorum  respice  corda  Patrum, 
Stent  nobis  Leges,  per  Te  sint  pristina  lura, 

Hoc  jus,  hoc  pietas,  nobilitasque  rogat. 
Interea  obsequimur     -  justis  parere  necessum  est, 

Saepe  sugm  vidit  naufraga  navis  opem. 
Vos  nunc  Ungariae  Gives,  gens  cara  valete, 
Nostraque  Tu  Mater,  Sacra  Corona  vale. 

Cecinit  Anonymus. 
Dne  2,  prosinca  u  ^lc^2  poslije  podne  dojasila  je  u  Odru  prva 
francuska  ceta  pod  zapovjednietvom  nekoga  D  o  x  i  o  n  a,  Ceta  imala 
je  za  trubljaCa  nekog  crnca  (etijopa)  imenom  Akila.  Kroz  sest  tje- 
dana  bila  je  ta  ceta  u  Odri.  Zapovjednik  Doxion  stanovao  je  kod 
vlastelina  Zdencaja,  a  druga  dva  casnika  kod  zupnika  Franje  Tus- 
kana.  Prvih  cetrnaest  dana  morao  im  je  on  i  hranu  davati.  Nasto- 
janjem  suca  Zdencaja  ostavili  su  napokon  ti  vojnici  Odru  i  otisli  u 
Kurilovac. 

Da  ne  trpi  duhovna  pastva,  postavio  je  brizljivi  biskup  Maksi- 
milijan  Vrhovac  svojim  namjesnikom  za  krajeve  pod  francuskom  vlasti 
arcidjakona  gorickoga  Ivana  Prevendara,  koji  se  je  nastanio  u 
Pokupskom.  Poskrbio  se  takodjer  za  one  stvari,  koje  mora  sam  biskup 
obavljati,  pa  je  dne  20.  sijecnja  god.  1813.  predao  privremeno  taj 
dio  dieceze  senjskom  biskupu  Ivanu  Krst.  Jezi(5u.  No  na  sredu 
nije  to  dugo  potrajalo.  Vec  16.  kolovoza  1813.  presle  su  na.se  cete 
opet  savski  most,  a  biskup  Vrhovac  je  piekosavske  zupe  pismom  od 
20.  kolovoza  primio  ponovno  pod  svoju  vlast.  Poslije  pada  Napoleo- 
nova  morali  su  zitelji,  plemstvo  i  svecenstvo  god.  1814.  poloziti  pri- 
segu  vjernosti  opet  austrijskom  caru  Franji  I.  Zupan  turopoljski 
Jo  sip  Grdenic  bio  je  delegovan  kao  komisar,  da  primi  prisegu 
od  op6ina  Odre,  Buzina,  Male  Mlake  i  Lomnice. 

Dne  28.  lipnja  1818.  do/ivjela  je  Odra  veliku  pocast.  Tog  dana 


250 

11  jedan  sat  poslije  pddne  provezli  su  se  kroz  zupu  cai'  Fran  jo  I. 
i  carica  Karolina  Au<j;usta.  Putovali  su  iz  l->aiiske  krajine  u  Za- 
;j^reb,  gdje   su  bill  najsveCanije  docekani. 

God.  1824.  posjetio  je  zupu  opet  biskup  Maksimilijan  Vr- 
hnvac,  da  dijeli  tu  sv.  potvrdu  i  obavi  kanonicku  vizitaciju.  Boravio 
je  u  zupi  dva  dana,  dne  20.  i  21.  srpnja.  Prvi  dan  potvrdio  je  328, 
a  drugi  dan  302  osobe. 

Dne  17.  listopada  1824.  tako  je  Sava  narasla,  da  je  na  dvim 
mjestima  prodrla  nasip  i  poplavila  citavo  Turopolje.  Odnesla  je  mnoge 
kuce  i  gospodarske  zgrade.  Zitelji  dotjerali  su  blago  na  zupno  groblje 
i  na  zupno  dvoriste,  jer  do  onud  Sava  nije  doprla,  znak  da  je  ondje 
tlo   vise.  Sami   su  se  sklonuli  pod  krov  svojih  kuca. 

I'osto  je  izumiia  muSka  loza  obitelji  baruna  Nikole  P  e  h  a  r- 
n  i  k  a,  to  je  ugarski  palatin  nadvojvoda  Josip  podijelio  dne  25.  stu- 
denoga  1824.  njegove  posjede  u  Maloj  Mlaki,  Odri,  Lucelnici,  Mar- 
kusevcu,  Xovakinia,  Luzju  i  Buzinu  J  o  s  i  p  u  K  u  s  e  v  i  c  u,  protono- 
taru  kraljevina  Hrvatske,  Slavonije  i  Dalmacije.  Kusevic  dao  se  je 
god.  1825.  »per  honiinem  palatinalem«  Petru  Tomicu  de  Tre- 
scheno  uvesti  u  smislu  zakona  u  te  posjede.  Kao  zakoniti  svjedok 
prisustvovao  je  torn  Cinu,  koji  je  trajao  tri  dana,  a  protivile  mu  se 
rodjakinje  pok.  baruna  Peharnika  i  drugi  (ukupno  do  50  osoba)  ka- 
nonik  zagrebacki  Josip  Host.  Bilo  je  to  u  svibnju  god.  1825.,  a 
zupnik  Franjo  'I'uskan  zabijjezio  je  u  zupnoj  knjigi  spomenici,  da  je 
bio  to  « actus  solennis  constitutionis  nostrae,  a  memoria  hominum  non 
visus. « 

U  vrijeme,  dok  je  ta  rasprava  trajala,  dogodio  se  za  onda  van- 
redan  dogadjaj,  koji  spada  u  povjest  zrakoplovstva.  Zrakoplovac 
Josip  W  i  m  b  e  r  g  e  r  digao  se  jednog  dana  pod  veCer  u  svom  zra- 
koplovu,  nazvanom  M  o  n  t  go  If  i  e  r,  s  brezuljka  sv.  Roka  iza  bis- 
kupskog  grada  u  Zagrebu  (kapelica  sv.  Koka  stajala  je  ponad  laske 
ulice).  Posto  je  pol  sata  sretno  plovio  u  zraCnim  visinama,  spustio 
se  na  zemlju  kod  gornje  I.omnice.  Zrakoplovca  su  mnogobrojni  gle- 
daoci  burno  pozdravili  i  pogos6en  bi  onda  u  ZdenCajevoj  kuriji  svecano 

Kod  groblja  podigli  su  pobozni  zupljani  kip  s  v.  Izidora  se- 
Ijaka.  SveCev  kip  obucen  je  u  narodno  odijelo  i  smjesten  u  malen(\j 
kapelici.  U  viziti  od  god.  1852.  spominje  se,  da  su  ga  dali  nedavno 
dobrocinci  popraviti.  I  danas  jos  stoji.  ta  kapelica  sv.  Izidora  i  dobro 
je  saCuvana.  U  selu  H  r  a  s  6  u  spominje  se  vec  davno  drveno  pro- 
pelo,  za  koje  su  se  pismeno  obvezali  zitelji,  da  6c  ga  uzdrzavati. 
Nedavno  podignuto  je  tu  lijepo,  novo  propelo,  napravljeno  na  naCin 
kao  i  ostala  propela   u   Turopoljn  i   Fosavini. 


251 


Goo.  1836.  dok  je  u  Zagrebu  i  okolici  vladala  kolera,  bila  je 
n  zupi  Odd  ziviuska  kuga,  koja  je  u  Odri  i  Maloj  Mhiki  ucinila 
mnogo  stete. 

Zrtve  od  29.  srpnja  g.  1845.  istiCe  sa  zaloscu  i  zgrazanjem  u 
zupnoj  knjizi  spomenici  zupnik  Alojsije  B  u  d  i  c.  Mora  da  se  je 
je  njegova  plemenitog  srca  duboko  kosnuo  zaiosni  dogadjaj,  kad 
je  u  spomenici  zabiljezio  i  osmrtnicu,  koja  ovako  glasi : 


t  ?',  'i  :;ti 


li»?|ill| 


Kip  sv.  Izidora  u  Odri. 


»Roditelji,  bratja,  sestre  i  vsi  ukupno  domorodci  s  rastuzenem 
.sardcem  javljaju  prezalostnu  viest,  da  su  im  rodjena  dieca,  bratja, 
rodjaci,  verni  drugovi  i  jedne  zemlje  sinovi  na  dan  29-a  sarpnja  1. 
t.  koje  odniah  pali,  koje  pak  od  smartnih  ranah  sliedecie  dane  ovai 
sviet  sa  boljim  promienili. 

Tielesa    pokoinih   do   16  na  brojn,    pokopat  6e  se  danas    podne 


252 

u  5  urah  ua  Jurievom  jj^foltlju,  k  demit  se  vsi  rodjacl  pokoinikah  i 
doniorodci  pozivlju. 

Zadusnice  ohdrzaval  ce  se  na  lian  8.  koluvo/.a  1.  t.  u  zupnoi 
carkvi  sv.  Marka. « 

U  Zagrebu  dana    1-a  kolovoza    1845. 

God.  1898.,  prve  godine  zupnikovanja  sadaJnjeg  zupnika  An- 
tuna  Svarica  podignuto  je  pred  puckoni  skolom  u  Odri  lijepo  krizno 
drvo,  koje  je  u  prisutiu  mnogobrojnili  zupljana  blagoslovio  tadanji 
podarcidjakon   1.  j  u  d  e  v  i  t  K  ti  e  z  i  c. 

God.  1901.  dao  je  zupnik  An  tun  .S  v  a  r  i  c  zasaditi  oko  crkve 
kestenje. 

God.  1004.  nastojanjem  zupnika  Antuna  Svarica  drzane  su  u 
zupi  pucke  misije.  Vodili  su  ih  zagrebaCki  Isusovci  oo.  MatijaKu- 
1  u  n  d  z  i  c  i  1 1  i  j  a  G  a  v  r  i  d. 

Godine  1905.  dne  26.  rujna  oko  jedan  sat  po  noci  padala  je 
silna  tuca,  koja  je  napravila  veliku  stetu  u  zupi. 


Ziipa  Stare  CiCe. 


Zupna  crkva  sv.  Jurja. 

Kao  sto  ostale  crkve  u  Turopolju,  tako  je  bila  i  zupna  crkva 
sv.  Jurja  u  Starim  Cicania  vrlo  stara.  Jos  u  vrijeme  zupnika 
Jurja  R  u  s  a  n  a  (1 829. —  1 855.)  nazivao  ju  je  narod  :  »S  v  e  t  i  J  u- 
raj  na  bregu  savskom«;  znak,  da  je  crkva  postajala  veC  u 
vrijeme,  dok  je  mimo  Stare  CiCe  jos  Sava  tekla  ili  barem  koji  iz- 
medju  glavnih  njezinih  rukava.  U  popisu  zupa  Ivana,  a  r  c  i  d  j  a- 
kona  gorickoga,  od  god.  1334.  spominju  se  ve6  crkve  u  Starim 
i  u  Novim  Cicama.  Prva  dolazi  s  imenom  »ecclesia  beati  Georgii 
de  Chichan«,  dok  druga  s  imenom  »ecclesia  sancti  lohannis  baptiste 
de  Selin».  Prigodom  turskih  provala  nastradala  je  i  zupna  crkva  sv. 
Jurja.  Crkvu  su  brzo  iza  toga  popravili  i  pomirili,  jer  je  bila  profa- 
nirana  (post  prophanationem  tempore  disturbiorum  factam,  reconci- 
liata  esse  perhibetur).  Arcidjakon  Benko  V  i  n  k  o  v  i  c,  dosavgi  u 
ponedjeljak  poslije  bijele  nedjelje  godine  1622.,  da  u  toj  zupi  obavi 
kanonicku  vizitaqiju,  naSao  je  zupnu  crkvu  u  lijepom  redu.  Kaze,  da 
je  u  crkvi,  koja  je  bila  dobro  pokrivena,  nasao  tri  zrtvenika,  sva  tri 
bila  su  posvecena.  Bit  ce,  da  je  posveta  crkve  obavljena  poslije  tur- 
skih provala.  Veliki  zrtvenik  bio  je  lijepo  uredjen,  a  pokrajni  slabo. 
Svetotajstvo  cuvalo  se  na  velikom  zrtveniku,  no  nije  bilo  pod  kljucem 
i  nije  se  u  propisano  vrijeme  obnavljalo.  Krstionice  nije  bilo,  a  ta- 
danji  zupnik  Nikola  Trncic  nije  vodio  matica  krstenih,  makar  je 
to  bilo  propisano.  Crkveno  odijelo  bilo  je  vec  staro  i  istroseno.  Za 
uzdrzavanje  crkve  ostavio  joj  je  godine  1612.  neki  plemici  iz  Kuca 
osam  rali  oranice  i  livadicu  u  Kucama. 

God.  1630.  pohodio  je  Stare  Cice  arcidjakon  Martin  B  o  g- 
d  a  n  i  uvidio,  da  bi  trebalo  popraviti  svetiste  crkve,  koja  je  bila  sva 
zidana.  To  se  doista  na  skoro  i  izvelo,  pa  je  crkva  temeljito  poprav- 
Ijena  i  prekrivena.  Groblje  oko  crkve  bilo  je  dobro  ogradjeno.  Sad 
se  svetotajstvo    cuvalo    opet  po  starom    obicaju  u  stijeni  kraj    sakri- 


254 

stije,  u  srebrnom  pozladenom  kalezu,  a  bilo  je  dobro  zeitvoreno.  God. 
1641.  kaze  se  o  crkvi,  da  je  popravljena,  jedino  krov  je  bio  slab, 
pa  SLi  vec  pripravili  gradju,  da  ju  na  novo  prekriju.  Onda  su  na- 
pravili  i  novu  propovijedaonicu. 

fz  vizite  od  god.  1668.  saznajemo,  da  crkva  nije  bila  velika. 
Bila  je  i  dosta  taniiui  jer  je  imala  samo  tri  veca  i  tri  manja  pro- 
zora.  Svetiste  bilo  je  nadsvodjeno,  a  crkvena  ladja  imala  je  drven 
strop,  nacinjen  na  seljacku.  Crkvena  sakristija  bila  je  takodjer  nad- 
svodjena,  unilazilo  se  u  nju  sa  strane  evangjelja.  U  drvenom  zvoniku 
visjela  su  dva  zvona.  Pred  glaxnim  ulazom  bilo  je  crkveno  predvorje, 
vrlo  prostrano,  pace  vece  od  same  crkve.  Crkveni  zrtvenici  opisuju 
se  potanje  god.  1678.  Veliki  zrtvenik  imao  je  drveni  nastavak,  a  taj 
je  imao  u  sredini  sliku  sv.  Jurja;  sa  strane  bili  su  kipovi  sv.  Petra 
i  Pavla.  Nad  torn  slikom  bila  je  slika  sv.  Trojstva  izmedju  kipova 
sv.  Katarine  i  sv.  Barbare.  Zrtvenik  na  evangjeoskoj  strani  bio  je 
podignut  u  cast  N  a  v  i  j  e  s  t  e  n  j  a  b  1.  D  j.  M  a  r  i  j  e,  a  zrtvenik  na 
strani  epistole  u  cast  s  v.  Marije  Magdalene.  1  u  pred vorju  bio 
je  zrtvenik  sa  slikom  s  v.  j  u  r  j  a.  Crkva  posjedovala  je  takodjer  klijet, 
u  kojoj  su  bile  cetiri  bacve  i  tri  velike  i  jedna  mala  skrinja  zita. 
Neka  K  a  1  a  v  i  n  k  a,  zena  nekuga  Krusnjaka,  ostavila  je  crkvi  komad 
zemlje  u  .Mraclinu.  Na  nijestu  zrlvenika  Navijestenja  bl.  Dj.  Marije 
nalazimo  god.  1688.  zrtvenik  sv.  Franje  Ksaverskoga ;  njegovo  sto- 
vanje  osobito  su  sirili  zagrebacki  Isusovci. 

Potanko  nam  je  opisao  crkvu  sv.  Jurja  god.  1695.  arcidjakun 
S  i  m  o  n  J  u  d  a  Z  i  d  i  c,  koji  je  bio  prije  sam  ovdje  zupnikom.  Crkveni 
strop  i  kor  bili  su  slikani,  Ulaz  u  crkvu  bio  je  samo  jedan,  a  nad 
njim  bio  je  drveni  zvonik,  koji  je  prema  tome  stajao  na  sredini  iz- 
mt'dju  crkve  i  predvorja.  Predvorje  nije  imalo  tabulata,  vec  samo 
krov  od  hrastovih  dasaka.  U  predvorju  bilo  je  sedam  klupa.  Groblje 
je  imalo  drvenu  ogradu. 

Od  zrtvenika  nije  bio  nijedan  posvecen,  samo  crkva  je  bila 
posveCena.  Svi  .su  zrtvenici  bili  ureseni  stupovima  i  rezbarijom,  bo- 
jadisani  i  pozladeni.  Ve6  sam  spomenuo,  koji  su  sveci  bili  na  velikom 
zrtveniku.  Na  zrtveniku  sv.  Marije  Magdalene  bila  je  u  sredini 
slika  svetice,  slikana  na  platnu,  izmedju  kipova  sv.  Florijana  i  sv. 
Udalrika.  U  atici  bila  je  opet  u  sredini  slika  sv.  Katarine,  a  njoj  sa 
strane  kipovi  sv.  Augustina  i  sv.  Ambrozija.  Na  vrsku  bio  je  kip 
sv.  Mihaela.  Na  zrtveniku  s  v.  !■'  r  a  n  j  e  K  s  a  v  e  r  s  k  o  g  a,  koji  je 
bio  na  strani  epistole,  bila  je  u  sredini  slika  sveceva,  a  sa  strane 
kipovi  sv.  Katarine  (ta  je  svetica  bihi  na  sva  tri  zrtvenika)  i  sv. 
Barbare    (kip  te  svetice    bio  je  i  na    velikom    zrtvenikuj.    U  gornjem 


255 

predjelu  bila  je  izmedju  kipova  sv.  Stjepana  i  Lavrencija  slika  sv. 
Rosalije,  a  na  vrsku  kip  sv.  Leonarda.  Valja  spomenuti  i  kip  bl.  Dj. 
Marije,  koji  je  narod  osobito  stovao  (erga  quam  statuam  populus 
devotionem  habet).  Taj  se  kip  nalazio,  okruzen  cetvoricom  angjela 
sa  svijecama,  na  sjevernoj  strani  crkvene  ladje.  U  crkvi  je  bio  svi- 
leni  vojnicki  barjak  crvene  boje,  izvezen  zlatnim  ruzama.  Crkva  nije 
imala  u  to  vrijeme  nikakovih  pokretnina,  niti  nepokretnina,  izuzevSi 
vec  napomenutu  klijet.  U  vrijeme  vizite  (20.  veljacei  imala  je  crkva 
pet  ren.  for.  gotovine,  20  kabaki.  vina,  7  mjerova  zita  i  1  mjerov 
psenice.  Medju  crkvenim  duznicima  spominje  se  i  P  e  t  a  r  P  u  c  z, 
zupnik  u  donjoj  Stubici,  koji  joj  je  dugovao  19  ren.  for.  Prije  god. 
1709.  podigli  su  u  predvorju  novi  zrtvenik.  Da  je  bilo  to  predvorje 
doista  proslrano,  svjedoci  i  to,  sto  su  god.  1750.  bila  u  njem  dva 
zrtvenika :  zrtvenik  sv.  Benedikta  na  evangjeoskoj  strani  i  zrtve- 
nik sv.  Ane  na  strani  epistole.  Poslije  god.  1709.  crkvu  su  pobije- 
lili  i  ciglom  potaracali,  tako,  da  je  ona  godine  1712.  bila  u  lijepom 
redu.  U  zupnoj  crkvi  utemeljena  je  god.  1718.  bratovstina  krscanskog 
nauka  pod  naslovom  sv,  Jurja^  vezana  uza  zrtvenik  tog  sveca.  Bra- 
tovstina imala  je  knjigu,  u  koju  se  upisivali  zivi  i  nirtvi  clanovi,  a 
ravnatelj  bratovstine  bio  je  mjesni  zupnik. 

God.  1750.  bila  je  crkva  sv.  Jurja  cista  i  lijepo  uredjena;  ali 
god.  1 768.  nasao  ju  je  arcigjakon  J  o  s  i  p  M  i  k  i  n  o  v  i  c  takovu,  te 
inalo  sto  nije  zabranio  u  njoj  sluzenje  mise.  Crkveni  krov  bio  je 
tako  poderan,  da  je  kisa  promakalc.  u  crkvu,  pod  je  bio  neravan,  a 
to  zato,  sto  su  u  crkvi  ukapali  Ijude,  premda  nije  bilo  grobnice.  Ar- 
cidjakon  je  zabranio,  da  se  tjelesa  ukapaju  u  crkvi,  dopustio  je  to 
tek  odlicnijim  zupljanima  i  to  samo  pod  zvonikom.  Kada  tjelesa 
mrtvih  jednom  sagniju,  drzao  je  arcidjakon,  neka  bi  se  na  trosak 
crkveni  u  crkvi  sazidala  oveca  grobnica.  Od  pristojba,  koje  bi  se 
placale  kod  sprovoda,  imala  bi  crkva  lijep  dohodak.  Arcidjakon  se 
gorko  tuzi  na  neslogu  i  tvrdokornost  zupljana,  koja  je  najvise  kriva, 
sto  je  crkva  tako  zapustena.  Vec  za  zadnje  vizite  opomenuo  je  ar- 
cidjakon zupljane,  da  poprave  crkveni  krov  i  tijesan,  trosan  zvonik, 
no  oni  nijesu  nista  ucinili.  Zupnik  Josip  Bab  oca  j  Ceh  dao  je 
prelijati  i  povecati  crkveno  zvono.  Zvonolijevac  je  za  taj  posao  imao 
dobiti  131  for.  i  10  grosi,  pa  bi  svaka  kuca  morala  u  tu  svrhu  do- 
prinesti  14  grosi,  ali  oni  su  se  ustrucavali  da  to  plate.  Najvise  su 
protiv  toga  rogoborili  zitelji  sela  Vukovine  i  Okuja  —  podanici 
zagrebackih  klarisa  i  udovica  P  a  v  1  a  M  o  d  i  6  a.  Za  razlog  su  na- 
vadjali,  da  imaja  oni  svoju  crkvu  i  svoje  groblje  u  Vukovini.  Tre- 
balo  je  protiv  njih    odlucno  ustati,  pa  je  arcidjakon    zabranio    svako 


256 

ukapanje  na  vukovinskom  j^roblju,  dok  se  ue  popravi  crkveni  krov 
i  zvonik,  dok  se  ne  ogradi  zupni  dvor  i  ne  plati  zvono.  To  je  zvono 
bilo  vrlo  potrebno,  jer  je  bile  u  crkvenom  zvoniku  samo  jedno  malo 
zvonce.  Da  opet  tjelesa  zitelja  u  Vukovini  i  Okujama  ne  ostanu  ne- 
ukopana,  dozvolio  je  arcidjakon,  da  se  sahrane  na  zupnom  groblju. 
No  za  kazan  morali  su  u  torn  slucaju  platititi  zupniku  dvostruku  stolu, 
a  crkvi  za  grob  tri  grosa.  Arcidjakon  je  prigodom  vizite  dne  19. 
veljaCe  i  ostalim  zupljanima  osbiljno  nalozio,  da  do  Duhova  crkvu 
temeljito  poprave,  jei  ce  inace  zabraniti  svaki  ukop  na  groblju.  Sva 
je  prilika  da  su  zupljani  poslije  te  zapovijedi  arcidjakonove  zupnu 
crkvu  ipak  nekako  popravili,  I  u  zapisnicima  plem.  opcine  turopoljske 
navodi  se,  da  je  opcina  u  svojoj  sjednici  od  16.  kolovoza  1777.  do- 
znacila  zupnoj  crkvi  dvadeset  hrastovih  stabala,  koja  su  trebala  valjada 
za  popravak  krova. 

Ali  zupnoj  crkvi  sv.  Jurja  ipak  nije  bilo  duga  opstanka.  Narod 
se  sve  vise  priucavao  na  crkvu  bl.  Djevice  u  Vukovini,  koja  je  — 
prenida  podrucna  —  bila  veca  od  svoje  matice,  pa  se  vec  i  zupne 
funkcije  u  njoj  obavljale,  Zato  je  pojmljivo,  sto  se  vec  u  viziti,  sto 
ju  je  dne  19.  lipnja  1799.  obavio  u  zupi  arcidjakon  Ignacije  Z  u- 
p a n c i c,  crkva  bl.  Dj.  Marije  naziva  zupnom  crkvom,  a  crkva 
sv.  Jurja  podrucnom  i  domacom  kapelom.  To  je  zadnja  vizita,  u 
kojoj  nam  se  ta  crkva  potanje  opisuje,  jer  god.  1805.  nije  bilo  na 
njoj  nikakove  promjene,  a  kasnije  je  postala  rusevinom,  dok  se  nije 
napokon  posve  porusila,  Zupanci6  navodi,  da  je  bila  ta  crkva  oko 
6  i  pol  hvati  duga,  a  nesto  preko  tri  hvata  siroka.  Njezino  svetiste 
bilo  je  nadsvodjeno  i  u  njem  je  bio  jedan  prozor,  dok  je  ladja  imala 
dva  prozora.  Crkva  je  bila  poplocena  opekom,  no  bilo  je  u  njoj  po- 
gibeljnih  graba,  jer  pod  nije  bio  ravan  radi  toga,  sto  su  nekad 
nrtvace  u  njoj  ukapali.  Arcidjakon  zapovijedio  je  zupniku  Ad  al- 
bert u  B  I  a  z  u  n  u,  da  dade  napraviti  novi  pod.  Kor  je  bio  drven, 
propovijedaonica  bojadisana  i  pozlacena,  klupa  bilo  je  u  crkvi  sedam. 
Tri  zrtvenika  u  crkvi  poznata  su  nam  vec  od  prije.  U  svetohranistu 
velikog  zrtvenika  cuvalo  se  u  srebrnom,  pozlai^enom  ciboriju  sveto- 
tajstvo.  Mali  tornji(i  nad  crkvenim  ulazom  i  crkveni  krov  trebalo  bi 
posvema  obnoviti.  U  zvoniku  bila  su  dva  zvona ;  veCe  je  vagalo  60 
funti,  a  manje  20.  Arcidjakon  je  drzao,  da  crkveno  predvorje  nije 
vise  potrebno,  pa  je  zupniku  zapovijedio,  da  ga  porusi,  a  drvo  Sto 
ce  biti  jos  za  porabu,  upotrebi  na  popravak  krova  crkvenoga  i  sa- 
kristije.  U  maloj  sakristiji  bila  su  dva  stara  ormara  za  crkveno  po- 
sudje  i  odijelo,  koje  je  bilo  vec  poderano  i  zamazano. 

Zupnik  Jurjaj    Kusan   opisuje  u  zupiK)j    knjizi    spomenici,  da 


257 

je  zLipna  crkva  sv.  Jurja  najvise  za  zupnika  Adalberta  Blazuna 
(1794. — 1829.)  propala.  Nema  sumnje,  da  bi  zupnik  mofao  svim  si- 
lama  nastojati,  da  barem  od  posvemasnje  propasti  spase  zgradu, 
s  kojom  je  bila  povijest  zupe  kroz  vijekove  vezana,  tim  vise,  sto 
crkva  nije  bila  velika,  pa  se  je  glavno  radilo,  da  budu  krovovi  u 
redu.  Ali  i  zupnik  Blazun  nije  sam  krivac.  Vec  sam  napomenuo,  kako 
su  se  zupljani  kratili,  da  izvedu  nekoje  nuzne  popravke  na  zupnoj 
crkvi,  a  zupni  pokrovitelj  grof  J  o  s  i  p  E  r  d  o  d  y  nije  takodjer  htio, 
da  sto  u  to  ime  doprinese.  Zupnik  Blazun  dosao  je  naime  usprkos 
njegove  volje  za  zupnika,  jer  ga  je  imenovao  biskup  Maksimili- 
jan  Vrhovac,  posto  grof  kroz  vrijeme  od  pet  mjeseci  nije  nikoga 
htio  da  predlozi.  Radi  toga  nije  htio  grof  da  nosi  kakav  teret,  veleci 
zupniku :  koji  te  je  imenovao,  onaj  neka  i  dade  sto  je  potrebno. 
Zupnik  Rusan  napominje,  da  su  zitelji  sela  Stare  Cice,  kojima  je 
bila  crkva  jos  najvise  na  srcu,  htjeli  popraviti  crkveni  krov,  kako  bi 
zaprijecili,  da  se  zidovi  ne  razidju  i  da  se  crkveni  namjestaj  ne  po- 
kvari ;  no  Blazun  da  to  nije  dozvolio.  Kako  je  crkva  ostala  bez  krova, 
to  je  napokon  vec  pocetkom  XIX.  stoljeca  doslo  do  njezine  potpune 
propasti.  Blazun  mogao  je  barem  crkveni  namjestaj  spasti,  mozda 
sto  prodati  ili  upotrebiti  u  kojoj  kapeli,  no  on  to  nije  ucinio.  Tako 
se  dogodilo,  da  su  djeca  iz  sela  igrajutii  se  poderala  razne  svete 
slike,  a  kipove  svetaca  raznesli  su  Ijudi  po  selu,  te  ih  spalili  u  svojim 
kucama,  pace  i  na  zupnom  dvoru.  Crkva  sv.  Jurja  »quae  ab  anti- 
quissimo  tempore  durabat ;  quae  tot  injurias  aeris  tempestatumque 
sustulit  niiserias«  —  postala  je  pravom  rusevinom.  Kad  je  godine 
1824.  dosao  u  zupu  biskup  Maksimilijan  Vrhovac,  nalozio  je  zupniku 
Blazunu,  neka  svim  silama  pregne,  da  zupni  pokrovitelj  sagradi  novu 
zupnu  crkvu,  jer  se  crkva  sv.  Jurja  ima  smatrati  jos  uvijek,  ako  je 
i  rusevina,  zupnom  c  r  k  v  o  m,  a  vukovinska  crkva  podrucnom, 
dok  se  na  visem  mjestu  drugojacije  o  torn  ne  odluci.  Zupljani  su  se 
kratili  da  sto  doprinesu  za  gradnju  nove  zupne  crkve  :  »Kaisze  dotiche 
kapele  sz.  Juraja  poleg  farofa  Vukovinzkoga,  dabisze  naredila,  od- 
govoriliszu  vsza  szela  zvun  Vukovine,  da  oni  delati  niti  nikai  kapeli 
novi  pridati  nemogu  —  zbog  toga,  kaiti  oni  vzsaki  szeli  szvoje  ka- 
pele imaju«.  Zupnik  Blazun  nije  valjda  nista  o  torn  ucinio.  Kad  je 
dosao  na  zupu  godine  1829.  novi  zupnik  Juraj  Rusan,  bolna  je 
srca  gledao  rusevine  stare  crkve.  Prvo  mu  je  bilo,  da  se  neCega  u 
toj  stvari  lati,  te  je  sazvao  mjelovito  povjerenstvo,  koje  bi  se  posa- 
vjetovalo  o  gradnji  nove  crkve.  Zakljucilo  se,  da  se  crkva  ima  sva- 
kako  graditi,  pa  je  podarcidjakon  turopoljski  i  zupnik  pesfienidki 
Antun    Stoger    sastavio  o  torn    dne  29.  listopada    1829.    opsirno 

17 


258 

izvje§de.  No  do  gradnje  ipak  nije  do§lo,  jer  je  zupnik  Rusan,  kako 
je  god  bio  odusevljen  za  gradnju  crkve,  napokon  uvidio,  da  se  za- 
prjeke,  koje  se  gradnji  protive,  ne  dadu  svladati.  Crkva  se  sve  vi§e 
i  vile  raspadala,  zitelji  su  i  sami  kanien  raznosili,  pa  se  danas,  ne- 
daleko  zupnog  dvora  jedva  i  poznaju  temelji,  gdje  je  nekoC  stajala 
starodrevna  zupna  crkva  sv.  Jurja.  Arcidjakon  Ignacije  Ro5i<5 
zabiljezio  je,  da  je  biskupski  duhovni  stol  pozvao  prije  nekoliko  go- 
dina  pokrovitelja,  da  sagradi  novu  zupnu  crkvu.  Na  to  je  nadosla 
god.  1848.,  pa  je  stvar  opet  zaspala.  Da  ostane  ipak  kakova  uspo- 
mena  na  patrona  nekadasnje  zupe  sv.  Jurja,  iznio  je  arcidjakon  zgodnu 
namisao  i  nalozio  zupniku  Rusanu,  da  na  mjestu,  gdje  je  stajala  stara 
crkva,  sagradi  kapelicu  u  Cast  sv.  Jurju.  Kapelica  bi  imala  jedan  je- 
dini  zrtvenik,  pa  bi  mogao  zupnik  u  njoj  i  sluziti,  sto  bi  ga  olako- 
tilo,  da  ne  mora  svaki  dan  osobito  u  zimi  i  ruznom  vremenu  u  Vu- 
kovinu.  Zupljani  bi  imali  za  gradnju  te  kapelice  dati  ruCne  i  vozne 
tezake,  a  potrebiti  novae  bi  doprinesle  crkvene  blagajnice.  Ova  lijepa 
misao  zaliboze  do  danas  se  nije  ozivotvorila. 

Crkva  pohoda  bl.  Dj.  Marije  u  Vukovini 

Medju  najstarija  nasa  prostenista  pripada  crkva  pohoda  bi.  Dj 
Marije  u  Vukovini,  koja  sluzi  vec  preko  sto  godina  kao  zupna 
crkva.  Kada  je  u  Vukovini  sagradjena  crkva,  ne  znam,  no  ve6  arci- 
djakon Martin  Bogdan  kaze  u  svojoj  viziti  od  god.  1630.  o  njoj, 
da  je  ona  znamenita  radi  prostenja  i  milosti,  sto  su  ih  Ijudi  ondje 
zadobi'i  (concursu  hominum  Celebris  et  gratiis  obtentis  ibi  nominata). 
To  je  prostenje  prema  tomu  starije  i  od  onoga  u  Mariji  Bislrici. 
Narod  u  svojoj  prostodusnosti  veli,  da  su  Majka  bozja  bistricka  i 
vukovinska  sestrice.  Tim  hode  da  istakne,  da  se  na  obim  mjestima 
po  njenu  zagovoru  moze  dobiti  pomo6  bozja.  Bistricki  hodocasnici  iz 
sisackih  i  pokupskih  strana  zaustavljaju  se  u  oci  Velike  Gospe  na 
svom  povratku  iz  Marija  Bistrice  redovito  u  Vukovini  i  ostanu  ovdje 
do  dojdudeg  dana.  Na  Veliku  Gospu  prisustvuju  ovdje  sv.  misi,  pa 
se  tekar  poslije  toga  vradaju  kucama  svojim.  Na  taj  dan  dolazi  ovamo 
takodjer  mnogo  hodoCasnika  iz  citave  Posavine  od  Zagreba  do  Siska. 
Njima  se  pridruze  i  Prigorci  iz  Sv.  Simuna,  Cucerja,  Granesine,  Re- 
snika  i  od  drugud.  Milina  je  vidjeti  taj  mnogobrojni  brvatski  narod, 
u  krasnoj  i  raznovrsnoj  narodnoj  nosnji,  §to  ga  je  iz  raznih  strana 
privela  ovamo  zelja,  da  posjeti  vukovinsku  Majku  bozju  i  da  se  iz- 
ruCi  u  njezinu  zastitu.  Steta,  sto  se  nije  sacuvao  bud  u  knjizi,  bud 
slikovito  predocen  spomen  na  koje  Cudo,  §to  se  je  ovdje  dogodilo 
po  zagovoru  Majke    bozje.  Da  je  takovih    bilo,  nema    dvojbe,    jer  se 


259 


inaCe  ne  bi  u  narodu  tako  duboko  uvrijezilo  stovanje  napram    ovom 
prostenistu. 

Kapeli  Majke  bozje  u  Vukovini  pripadala  su  god.  1630.  sela 
Vukovina,  Trzec  i  Okuje  (u  torn  selu  bilo  je  kojih  pet  kuda).  Kao 
pokrovitelji  kapele  spominju  se  velemozna  gospoda  Caspar  Oras- 
kovi(i,  Ziga  Orehoczi  i  Stjepan  Megjurecki,  o  kojem 
se  kaze  god.   1634.:   »manum  immitat  in  negotia    Ecclesiae«.   Kapela 


2upna  crkva  u  Vukovini  (Stare  Cice). 

je  posjedovala  oko  30  rali  zemalja,  zvanih  »Kapelsciiia«.  Te  zemlje 
obradjivali  su  ziteiji  i  placali  od  njih  crkvi  desetinu.  Kapela  imala 
je  i  mnogo  svije(5a,'^§to  su  joj  donesli  na  dar  hodoCasnici. 

Kapela  vukovinska  bila  je  u  staro  vrijeme  drvena,  Kao  sto  i 
ostale  crkve  u  Turopolju.  God.  1634.  snovali  su  o  torn,  da  ju  na 
novo  sagrade,  pa  su  u  tu  svrhu  pripravili  vec  mnogo  drvene  gradje. 
Onda  su  nabavili  i  novo  zvono  (campanam  maiusculam  unam),  za 
koje  su  platili  23  ran.  tor.,  80  dinara  i  pet    kvartala    zita.  Vizita  od 


260 

god.  1642.  kaze  o  toj  kapeli,  da  je  drvena  i  ima  drveni  zvonik,  u 
kojem  su  bila  tri  zvona.  Krov  je  bio  dobar.  Oko  kapele  bilo  je  groblje, 
dobro  ogradjeno.  U  kapeli  su  bila  tri  zrtvenika,  od  kojih  je  bio  ve- 
liki  nov.  Zrtvenici  nijesu  bili  posveceni. 

Vise  toga  nam  je  o  vukovinskoj  crkvi  zabiljezio  arcidjakon  L  j  u- 
devit  VukoslaviC,  kad  je  due  1 8.  prosinca  1 668.  obavljao  u 
zupi  Starim  Cicama  kanoniCku  vizitaciju.  Za  vukovinsku  crkvu  kaze, 
da  je :  »miraculose  facta  et  erecta«,  sto  opet  posvjedoCava,  da  je 
bilo  vec  onda  ovdje  glasovito  prostenjiste.  Crkva  bila  je  onda  vec 
zidana,  dosta  prostrana  i  nadsvodjena.  Godinu  gradnje  crkve  zabi- 
ljezio nam  je  arcidjakon  Stanko  Pepelko  u  svojoj  viziti  od  god. 
1741.,  gdje  spominje  natpis  pod  zvonikomi,  koji  je  giasio : 

ALMAE  DEI  GENITRICI  ALEXAN  :  P.  P.  VII. 
A.  D.   1658.  LEOPOLDO  IMP.  EXTRVXERVNT. 

Crkvu  su  rasvjetljivala  cetiri  velika  prozora,  imala  je  i  dva  okrugla 
prozora  iza  velikog  zrtvei.ika ;  a  bila  je  na  novo  opekom  popodjena. 
1  zvonik  bio  je  zidan,-  prilicno  visok  i  lijep.  U  njem  su  bila  tri  zvona, 
od  kojih  je  veliko  imalo  7  centi  (velika  rijetkost  u  ono  vrijemei, 
srednje  tri,  a  malo  2  i  pol  centa.  Crkva  imala  je  dobar  krov  i  dvoja 
vrata,  a  kaze  se,  da  je  bila  i  posve(5ena.  Uz  nju  bila  je  zidana,  nad- 
svodjena sakristija,  u  kojoj  su  bila  dva  ormara  za  crkveno  odijelo. 
Veliki  zrtvenik,  bio  je  drven,  ukusan  i  pozlacen.  U  sredini  bio  je 
kip  b  1.  Dj.  Marije  s  Isusom  u  narucaju,  a  bili  su  na  njem  i 
kipovi  raznih  "^vetaca.  Na  zrtveniku  bilo  je  pozlaceno  svetohraniste, 
u  kojem  se  cuvalo  svetotajstvo  dostojnim  nacinom  u  srebrnom  ka- 
lezu.  Nedavno  bio  je  nabavljen  i  pokrajni  zrtvenik  sv.  Antuna. 
Taj  zrtvenik  bio  je  dosta  velik,  ali  jos  nije  bio  posvema  dogotovljen, 
jer  nije  bio  jos  bojadisan  i  pozladen.  Trecii  zrtvenik  bio  je  jos  star, 
malen,  no  crkveni  starjesine  ve6  su  ugovorili  s  rezbarom,  da  napravi 
novi.  Jos  se  spominje  u  crkvi  i  cetvrti  zrtvenik,  obojadisan  i  pozla- 
cen. Propovijedaonica  bila  je  ukrasena  raznim  kipovima,  pjevaliste 
bilo  je  zeleno  obojadisano,  a  spominje  se  takodjer  i  krstionica. 

Zanimljiv  je  i  popis  crkvenih  predmeta  i  ostalih  dragocjenosti, 
sto  ga  je  prigodom  vizite  sastavio  arcidjakon  Vukoslavid.  Crkva  je 
imala  medju  inim  pet  srebrnih,  pozlacenih  kaleza,  srebrnu  kutiju,  u 
kojoj  se  nosilo  svetotajstvo  k  bolesnicima,  srebrne  posudice  za  sv. 
ulje,  koje  je  pc^klonio  crkvi  zupnik  To  mo  Bogdan  (1659. — 1676.) 
Medju  crkvenim  odijelom  istiCe  se  13  lijepih  kazula.  Osobito  zname- 
nit  je  bio  prekrasni  crveni  svileni  turski  barjak,  izvezen  zlatnim  i 
.srebrnim  ruzama.   Taj   barjak  bio  je  otet  Turcima  u  ono  vrijeme,  kad 


261 

je  grof  Petar  Zrinjski  pobijedio  A 1  i-p  a  §  u  C  e  n  g  i  6  a  (a  Turcis 
ablatum  eo  tempore,  quo  Excell.  D.  Conies  Petrus  a  Zrinio  contra 
Chingis-Passam  victoriam  obtinuerat).  Pod  jesen  naime  godine  1663, 
provalio  je  Ali-pasa  Cengid  iz  Bosne  s  10.000  Ijudi  u  Hrvatsku,  da 
zauzme  Otocac  i  Brlog,  pa  da  onda  podje  na  Kranjsku,  te  ju  prisili, 
da  mu  placa  danak.  Karlovacki  general  Herbart  Turjaski 
(Auersperg)  pobjegao  je  u  Ljubljanu,  no  nas  se  Zrinjski  pozurio  sa 
2500  Ijudi  pred  Cengi6a.  Do  boja  doslo  je  kod  Jurjevih  Stijena,  ne- 
daleko  Otocca,  dne  16.  listopada.  Petar  Zrinjski  sjajno  je  pobijedio 
Turke.  Do  2000  njih,  medju  njima  mnogo  odlicnika,  ostade  na  boj- 
nom  polj  1,  zarobljeno  je  80  odlicnih  Turaka,  medju  njima  sam  Ali- 
pasa  Cengi6,  a  zaplijenjeno  je  800  konja  i  15  zastava, '  Jedna  od 
tih,  zapala  je,  kako  vidimo  i  vukovinsku  crkvu;  valjada  se  je  koji 
junak  zagovorio  Majci  bozjoj.  Steta,  sto  je  te  dragocjene  zastave  ti- 
jekom  vremena  nestalo. 

Uza  to  imala  je  crkva  mnogo  zavjetnih  darova,  sto  su  ih  pp- 
klonili  oni,  koji  su  se  zagovorom  Majke  bozje  izlijecili  od  koje  bo- 
lesti.  Tako  se  je  tu  nalazila  srebrna  slezena,  srebrna  glava,  vise  nogu, 
ruku  i  grudi.  Bio  je  tu  srebrni  kriz,  po  stijenama  bilo  je  20  zavjetnih 
slika,  a  tako  zvanih  Janjeta  bozjih,  sto  su  ih  izradile  opatice,  bila  su 
104  komada.  Kako  nijesu  Ijudi  niti  u  turskom  ropstvu  zaboravili  vu- 
kovinske  Majke  bozje,  vec  se  zivo  njoj  preporuCivali,  pa  se  i  mnogi 
spasli  iz  suzanjstva,  svjedocilo  je  1 1  zeljeznih  okova,  donesenih  iz 
turskog  ropstva,  Drugih  jedanaest  komada  tih  okova  upotrebio  je  i 
prekovao  majstor  prigodom  gradnje  crkve  (tempore  aedificii  ecclesiae 
pro  Hgatura  et  necessitate  ejusdem). 

Crkva  bila  je  imucna,  a  obogatila  se  poimence  raznim  proste- 
njima,  koja  su  bila  brojno  pohadjana.  Premda  su  bila  na  novo  na- 
bavljena  zvona  potpuno  isplacena,  ipak  je  arcidjakon  Ljudevit 
Vukoslavi6  nasao  kod  crkvenih  starjeSina  200  ren.  for.  gotovine, 
a  313  for.  imala  je  crkva  na  dugu.  Imala  je  dvije  klijeti  sa  sedam 
bacava  i  dvije  velike  skrinje  za  zito.  Arcidjakon  nasao  je  tuj  40  ka- 
bala  vina,  60  kvarta  zita  i  3  vagana  psenice.  Vidi  se  po  tom,  da  je 
ta  crkva  mnogo  bolje  stajala,  nego  druge  crkve  u  Turopolju  i  bi- 
skupiji,  a  to  je  imala  zahvaliti  velikim  proStenjima.  Na  ta  proStenja 
dolazio  je  narod  iz  bliza  i  iz  daleka.  Naravno,  da  se  prigodom  pro- 
stenja  sakupilo  ovdje  mnogo  svedenika  i  redovnika,  da  sluze  mise  i 
ispovijedaju  prostenjare.  Doslo  je  i  vise  uCitelja,  jamacno,  da  pjevaju 

'  G1.  dr.  Ferdo  Sisic:  »Posljednji  Zrinski  i  Frankopani  na  braniku  do- 
movine«  u  zborniku:  »Posljednji  Zrinski  i  Frankopani*  str.  2'6. 


262 


kod  misa.  Crkva  je  onda  s^  te  na  svoj  troSak  pogostila.  /Vrcidjakon 
Vukoslavid  narodito  je  upoz  o  crkvene  starjeSine,  da  kod  tih  zgoda 
prekomjerno  ne  troSe.  Zapo  -dio  im  je,  da  svaki  put  taCno  ubiljeie, 
koliko  je  bilo  svedenika  i  novnika,  a  koliko  uCitelja,  da  moze  onda 
arcidjakon  pregledavajudi  r;  ne  prema  broju  osoba  razabrati,  da  li 
su  troSkovi  prigodom  proStt   i  primjereni. 

U  viziti  kanoniCkoj  <  7.  veljaCe  1677.  Citamo,  da  je  crkva 
podignuta  u  Cast  U  z  a  5  a  §  u  b  1.  D  j.  M  a  r  i  j  e,  a  ne  P  o  h  o  d  u  b  1. 
Dj.  Marije,  kako  je  bilo  ije.  Tu  nam  se  i  potanje  opisuju  Cetiri 
zrtvenika,  koja  su  bila  u  ci .  i,  a  kaie  se,  da  su  bila  sva  Cetiri  po- 
svedena.  Na  velikom  bio  j  i  prvom  predjelu  izmedju  kipova  sv. 
Petra  i  Pavla  te  sv.  Stjepan.  i  Ladislava  Cudotvorni  kip  Majke 
bozje.  U  gornjem  predjelu  )ilo  je  sv.  Trojstvo,  a  do  njega  kipovi 
sv.  Katarine,  Barbare,  Ursir  i  Apolonije.  Na  strani  epistole  bio  je 
zrtvenik  sv.  Mihaela  ark  gjela.  Na  njem  bila  je  u  sredini  slika 
sv,  Mihaela,  a  medju  stupo\  la  kipovi  sv.  Tome  i  Jakova  apostola. 
U  atici  tog  Zrtvenika  bila  j(  i  sredini  slika  sv,  Antuna  Paduanskoga, 
a  do  nje  kipovi  sv.  Katarin  i  Barbare  te  sv.  Mihaela  i  Raiaela.  Na 
strani  evangjelja  bio  je  zi  enik  sv.  triju  Kralja  s  njihovom 
slikom,  do  koje  su  stajali  s\Jvan  Krst.  i  sv.  Ivan  Evangj.  U  drugom 
predjelu  bila  je  u  sredini  ika  sv,  Stjepana,  prvoga  muCenika,  a 
medju  stupovima  kipovi  sv.  vndrije,  sv.  Josipa  i  dvaju  angjela.  Na 
sjevemoj  strani  crkve  bio  j^ opet  irtvenik  bl.    Dj.    Marije  s  nje- 


zinom    slikom  i  kipovima  sv  Andrije  i  sv^  V 
tom  zrtveniku  jo§  jedna  slika  )1,  Djevice. j 


a  ^'^veayj^^Bjl 

p  je  bojadis:.    Groblje  1 

djeno "    ^^1 

tdvoja  V.,,' 

'''-M 

H|^  sponunj  na  groblju 

sv.  Tr'^^^H 

^^Kako  se  a  drugom 

D  u  h  a.        ^\ 

^H  bio  je  (veni    zrts^ 

kipovima 

-lojjlpih  laucitelja. 

'•*^  r-   '->  naroda. 

jl^nja,  ka^ 

Wutro  bila 

enom  pi 

rojstva.  Pre 

iHffeliko  pre 

nem  je  biL 

narod,  kac 

W    '•  naprav] 

vi-^rov.  ' 

1           ■  vizite 

azabiram 

^^K                i 

vakoga 

■ 

v.  trij 

^^^^ 

niku 

'a                                kr 

4 


T  gore  bila  je  na 
ala  je  dvoja  vrata, 
i  ved  zidom    ogra- 


f '• 


vkM 


2fl 


MMib^   iBic&t    ■    ;Tt 


263 

crkveni  starjeSine  za  taj  objed  potro§iti  40  dinara,  a  uz  to  dati  svakoj 
osobi  kod  stola  pintu  vina  i  jedan  kruh  —  nista  vise. 

God.  1679.  poklonila  je  crkvi  zena  banskog  namjesnika  grofa 
Nikole  Erdody-a  bijelu  svilenu  kazulu,  a  god.  1689.  neki  Ivan  F  a- 
bijankovid  srebrni,  pozlaieni  kalez.  Neka  Jelena  PataCid  su- 
pruga  podzupana  Rucida  ostavila  je  crkvi  100  forinata,  kao  zakladu 
za  vjecno  svjetlo.  Medju  crkvenim  duznicima  spominju  se  godine 
1688.  nasljednici  slikara  iz  Zagreba  (haeredes  Pictoris  Zagrabiae), 
koji  su  dugovali  2  ren.  for.  Taj  je  slikar  za  cijelo  u  svoje  vrijeme 
radio  kod  vukovinske  crkve,  jer  je  bio,  kako  saznajemo  iz  vizite  od 
god.  1692.,  crkveni  svod  slikan.  God.  1692.  spominje  se  nov  kip  bl. 
Dj.  Marije,  koji  su  nosili  prigodom  procesija  i  prostenja.  Taj  je 
kip  bio  smjesten  na  oltaru  u  kapelici  sv.  Trojstva.  Crkva  imala  je  i 
svoju  kudu,  u  kojo)  je  stanovao  njezin  kmet  Matej  Petras,  koji  joj 
je  morao  na  godinu  pladati  1  forint  i  kad  je  bila  potreba,  nositi 
pisma  i  obavljati  druge  poslove.  A  oni,  koji  su  obradjivaii  crkvene 
zemlje,  morali  su  crkvi  davati  desetinu. 

God.  1693.  zabranio  je  arcidjakon  zvonjenje  kod  vukovinske 
crkve,  dok  se  ne  popravi  zvonik  i  skele  oko  zvonova,  jer  je  bila 
pogibao,  da  se  ne  dogodi  kakova  nesreda.  Uz  to  je  odredio,  da  mora 
svaki,  koji  zeli,  da  bude  pokopan  u  Vukovini,  platiti  crkvi  6  ug.  for, 

Dne  20.  veljace  1695.  do§ao  je  u  Stare  Cide  nekadasnji  zupnik, 
a  sad  arcidjakon  i  opat  bl.  Dj.  Marije  od  Bijele  Stijene,  Simun 
Juda  Zidid,  da  obavi  kanonidku  vizitaciju.  Iz  njegova  zapisnika 
doznajemo,  da  je  bila  crkva  u  lijepom  redu.  Kip  bl.  Djevice  Marije 
prigodom  vedih  svetkovina  obukli  bi  u  svileno  odijelo  modre  boje  i 
odijelo  od  fibog  platna.  Kako  bl,  Dj.  Marija,  tako  i  Isus,  imali  su 
na  glavi  srebrne,  pozladene  krune.  Kip  je  bio  ukrasen  raznim  relik- 
vijama,  §to  su  ih  opatice  napravile,  umjetnim,  koralima  i  drugim 
ukrascima.  Nad  tim  kipom  bio  je  kip  ranjenog  Isusa  (Ecce  homo), 
a  gore  kip  Boga  Oca  na  oblacima.  Na  zrtveniku  sv.  triju  Kralja  bila 
je  sad  u  mjesto  slike  sv.  Stjepana  slika  sv.  Nikole  biskupa.  Spominje 
se,  da  su  se  u  vrijeme  korizme  zrtvenici  prekrili  crnim  suknom. 

Iz  vizite  arcidjakona  Pavla  Tuskana  od  god.  1 704.  vidimo. 
da  je  bio  zvonik  iz  vana  obojadisan.  U  njem    su    bila  tri  zvona,  ve- 

liko,  te§ko  7  centi,  imalo  je  natpis:  CILEAE  ME    FVDIT , 

drugo  je  bilo  teSko  3  centa,  imalo  je  natpis :  S.  MARIA,  MATER 
DEI,  OR  A  PRO  NOBIS,  trede,  teSko  2  i  pol  centa,  posvedeno  je  bilo 
u  dast  sv.  Mihaelu.  Taj  arcidjakon  opet  istide,  da  je  crkva  posve- 
dena  u  dast  Pohoda  bl.  Dj.  Marije.  Nad  svetistem  bio  je  nov  krov, 
a  tako  i  nad  sakristijom.  Tom  zgodom    postavili  su  na  krov  sveti§ta 


264 

pozladen  kositren  kip  hi.  Dj.  Marije,  Na  pjevali§tu  bili  su  naslikani 
razni  sveci,  a  na  propovijedaonici  Cetiri  evangjelista.  U  crkvi  bila  je 
i  ispovijedaonica  te  devet  klupa.  Prvi  puta  se  govori  i  o  jednoj 
grobnici  (kripta).  U  crkvi,  ako  je  htio  biti  tko  u  njoj  sahranjen,  platio 
je  jos  u  vrijeme  zupnika  Rusana  barem  6  for.  Pred  svetiStem  bilo 
je  na  poviSenom  mjestu  veliko  propelo. 

Zanimljiv  je  popis  zavjetnih  darova,  sto  nam  ga  je  ostavio  ar- 
cidjakon  Tuskan.  Ti  su  darovi  visjeli  na  stijeni  ponad  vrata  sakri- 
stijinih.  Tu  je  bila  srebrna  slezena,  jedna  veca,  a  tri  manje  srebrne 
glave,  srebrna  dojka,  srebrne  oci,  srebrno  dijete,  drvene  posrebrene 
noge,  lik  svecenika  na  srebrnoj  ploci,  srebrno  pozladeno  dijete  na 
grimiznoj  ploci,  srebrni  kip  bl.  Dj.  Marije,  pred  kojim  klece  dvije 
osobe  na  zelenoj  svilenoj  ploci  sa  srebrnim  gorucim  srcem  u  sredini, 
kip  bl.  Dj.  Marije  na  drugoj  manjoj  ploci,  pred  kojim  je  netko  klecao, 
dva  srebrna  janjeta,  dva  srebrna  kriza,  srebrna  pozlacena  noga,  srebrno 
srce,  srebrni  novae,  Janjida  bozjih  (to  su  bili  relikvijari)  120  i  13  komada 
zeljeznih  okova,  donesenih  iz  turskog  suzanjstva.  Ako  sravnimo  te  da- 
rove  s  onima,  koji  su  bili  u  vrijeme  arcidjakona  Ljudevita  Vukoslavica, 
vidimo,  da  ih  imade  sada  vise,  prema  tomu  mozemo  zakljuciti,  da  se 
poboznost  prema  vukovinskoj  Majci  bozjoj  postepeno  razvijala. 

Oko  crkve  bilo  je  groblje,  u  kojem  su  se  ukapali  zitelji  sela 
Vukovine  i  Okuja.  Ogradu  oko  groblja  na  novo  su  popravili  i  po- 
krili.  U  kapelici  sv.  Duha  spominje  se  lijepa  propovijedaonica,  na 
kojoj  su  bila  naslikani  cetiri  evangjeliste.  Istice  se,  da  je  bilo  nje- 
zino  predvorje  citavo  slikano.  Valja  spomenuti  i  nove  orgulje, 
(positivum  seu  organum  noviter  comparatum),  koje  su  bile  nabavljene 
samom  milostinjom,  da  se  ukrasi  i  poljepsa  sluzba  bozja. 

Cini  se,  da  su  Vukovinci  uvijek  mnogo  drzali  do  lijepe  zvo- 
njave.  Ako  je  crkva  i  imala  ve6  tri  prilicno  lijepa  zvona,  nabavila 
je  oko  god.  1709.  u  Ljubljani  novo  veliko  zvono,  posvedeno  u  cast 
bl.  Dj.  Marije,  koje  je  imalo  1  2  centi  66  funti.  U  viziti  od  godine 
1709.  spominje  se,  da  je  Ivan  Uzolin  zapisao  crkvi  100  ren.  for. 
God.   1714.  zvonik  su  na  novo  prekrili  i  obojadisali. 

Dne  6.  lipnja  1746.  obavljao  je  kanonicku  vizitu  u  Starim  Ci- 
cama  arcidjakon  Adam  Antun  Cegetek,  pa  kaze  o  vukovinskoj 
crkvi,  da  je  ona  Cudotvorna  (miraculosa,  quam  fideles  etiam  a  longe 
venientes  visitant,  vota  et  petitiones  in  ea  Deo  Virgin ique  inteme- 
ratae  offerunt).  Za  svetiste  kaze,  da  je  maleno.  Arcidjakon  Stanko 
Pepelko  opisuje  god.  1741.  takodjer  svetiSte,  pa  kaze  o  njem,  da 
je  dugo  2  hvata  i  10  stopn,  a  isto  toliko  siroko  (ladja  bila  je  duga 
7  hvati  becke    mjere).    Za    orgulje    u  crk\i    navodi  sj  god.    1746., 


265 

da  su  nedavno  nabavljene  (recenter  emptum).  Mjesto  pokrajnog  ol- 
tara  Majke  bozje  u  sredini  crkve  spominje  se  vec  god.  1746.  oltar 
sv.  F  r  a  n  j  e  S  e  r  a  f  i  n  s  k  o  g  a,  koji  je  dao  na  cast  svom  krsnom 
patronu  podignuti  za  onda  vec  pokojni  Fran  jo  Mataci6,  zapo- 
vjednik  »Confinii  Zriniensis«.  Taj  zrtvenik  imao  je  u  sredini  sliku 
sv.  Franje  s  ranama,  a  sa  strane  bili  su  kipovi  sv.  Ivana  Nepom.  i 
Franje  Ksaverskoga.  U  gornjem  predjelu  bila  je  slika  pohoda  bl.  Dj. 
Marije.  Zrtvenik  taj  nije  bio  posvecen,  dok  su  ostala  tri  zrtvenika 
posvedena  onda,  kad  i  crkva.  Posvetilo  slavilo  se  svake  godine  na 
nedjelju  prije  blagdana  sv.  Margarite  mucenice.  Pred  oltarom  sv. 
Franje  bila  je  grobnica.  Na  juznoj  strani  crkve  kod  zida  bilo  je  dr- 
veno  predvorje,  u  kojem  je  bio  zrtvenik  sa  kipom  b  1.  Dj.  Marije. 
Tu  se  u  Ijetu  prigodom  prostenja  sluzilo.  Uz  to  bila  je  na  drugoj 
strani  kapela  sv.  Duha,  koja  je  bila  tako  uredjena,  da  su  se  daske 
kojima  se  zatvarala,  prigodom  sluzenja  mise  nadigle,  da  je  mogao 
narod  sa  svih  strana  pratiti  sluzbu  bozju. 

Arcidjakon  Juraj  Gaal  zabiljezio  je  godine  1758.,  da  bi  tre- 
balo  popraviti  krov  kako  na  crkvi,  tako  i  na  zvoniku.  Jednu  klijet 
za  vino  imala  je  crkva  na  groblju,  dok  je  zitnica  bila  u  selu  Vuko- 
vini.  Crkva  imala  je  kotao  za  paljenje  rakije,  12  kositrenih  zdjela, 
zatim  dvije  za  juhu,  12  tanjura,  i  to  dva  ve6a,  na  kojima  se  nosila 
jela,  4  bakrene  tronoge  i  7  srebrnih  zlica.  Sve  su  te  stvari  trebale  pri- 
godom prostenja,  kad  je  bilo  svecenstvo  i  uciteljstvo  ovdje  pogosteno. 

Vizita  arcidjakona  Josipa  Mikinovica  od  god.  1768.  doka- 
zuje,  da  je  bila  crkva  cista  i  u  lijepom  redu.  Makar  je  bila  dosta 
prostrana,  ipak  je  arcidjakon  drzao,  da  bi  ju  valjalo  prosiriti  i  pro- 
duljiti  radi  velikog  mnostva  naroda,  koji  je  ovamo  dolazio  na  pro- 
stenja (propter  ingentem  tamen  populi  concursum  occasion e  solemni- 
tatum).  Cini  se,  da  su  na  to  i  sami  zupljani  mislili,  jer  su  napravili 
ve6  ciglanu,  u  kojoj  se  imala  priredjivati  opeka,  potrebna  za  gradnju, 
a  imala  se  pnpraviti  i  ostala  gradja.  Arcidjakon  ih  je  upozorio,  neka 
bi  o  toj  prilici  povisili  i  zvonik  i  napravili  novu  kupulu,  jer  je  do- 
sadanja  ved  promakala.  Crkva  imala  je  onda  u  gotovom  568  for.,  a 
posjedovala  je  i  do  60  rali  zemlje  Tu  su  iznajmljivali  podanici  za- 
grebackih  klarisa  i  podanici  vlastelina  Modica.  Kako  oni  od  tih  ze- 
malja  nijesu  placali  nikakove  odredjene  zakupnine  (sed  pro  arbitrio 
tantum),  odredio  je  arcidjakon,  da  ih  treba  pozvati  u  Zagreb.  Ondje 
ce  duhovna  oblast  odrediti,  koliko  ce  od  sada  pladati  u  ime  zakupnine. 

Kako  sam  ved  gore  kod  zupne  crkve  napomenuo,  pocela  se 
zupna  crkva  ved  u  to  vrijeme  (1768.)  napustati,  jer  su  se  zupljani 
kratili   da  izvedu  tako    nuzne    popravke.    Duhovna    sluzba  i  zupniCke 


260 

funkcije  malo  po  malo  prena^ale  se  u  vukovinsku  crkvu,  God.  1768. 
nije  zupna  crkva  vi§e  imala  pokaznice,  jer  se  svetotajstvo  izlagalo 
samo  u  vukovinskoj  crkvi,  gdje  je  bila  sluzba  takodjer  i  na  mlade 
nedjelje.  Napokon  je  do  toga  doSlo,  te  dne  19.  lipnja  1799.  u  viziti 
arcidjakona  I  g  n  j  a  ta  Z  u  p  a  n  c  i  d  a  nalazimo  vukovinsku  crkvu  na 
prvom  mjestu,  a  nazivlje  se  ved  i  zupnom  crkvom.  Naprotiv  zupna 
crkva  sv.  Jurja  spominje  se  medju  podruCnim  crkvama  kao  »capella 
domestica«.  Ujedno  ovdje  saznajemo,  da  je  bila  vukovinska  crkva 
12  hvati  duga,  a  6  sir  oka.  Nad  crkvenim  svodom  bio  je  tornjid  s 
prozorom.  Na  crkvi  su  bila  troja  vrata,  velika  pod  tornjem  i  sa  svake 
strane  ladje  po  jedna  pokrajna.  Zrtvenik  sv.  Franciska  ne  spo- 
minje se  vise,  ve6  su  bila  u  crkvi  samo  tri  zrtvenika.  Uz  kip  bl.  Dj. 
Marije  na  velikom  zrtveniku  bila  su  dva  angjela  i  dva  relikvijara,  a 
dva  su  bila  uza  svetohraniste,  gdje  su  bile  i  dvije  limene  ploCe,  li- 
jepo  posrebrene.  Sakristija  bila  je  na  evangjeoskoj  strani  svetista.  U 
njoj  bio  je  nedavno  nabavljeni  ormar  za  crkveno  odijelo.  Medju  cr- 
kvenim stvarima,  koje  se  tu  Cuvale,  isticem  srebrni  relikvijar  s  mo- 
6ima  sv.  Ivana  Nepomucenskoga  i  dvije  case,  iz  kojih  se  davalo 
vino  pricesnicima  (pro  vino  praestando  communicantibus). 

Godine  1805.  nasao  je  arcidjakon  Ignjat  Zupancid  crkvu 
krasno  obnovljenu  (eximie  reformatam).  Stari  i  troSni  ved  pokrajni 
zrtvenici  sv.  triju  Kralja  i  sv.  Marije  Magdalene  bill  su  uklonjeni,  a 
mjesto  njih  nabavljeni  novi:  sv.  triju  Kralja  i  sv.  Duha.  Jedan 
zrtvenik  odgovarao  je  drugomu,  a  bili  su  ureseni  lijepim  slikama. 
God.   1824.  dobio  je  crkveni  zvonik  novu  kupulu. 

Nekada  (gl.  vizitu  arcidjakona  Pavla  Gojmerca  od  god. 
1762.)  sluzilo  se  u  vukovinskoj  crkvi  na  Bogojavljenje,  triju  zadnjih 
dana  poklada,  na  tredi  dan  Uskrsa  i  Duhova,  na  Anino,  na  nedjelju 
sv.  Cisla,  na  Miholje,  na  Stefanje,  na  sve  mlade  nedjelje  i  blagdane 
bl.  Dj.  Marije.  Sad,  kad  je  prestala  sluzba  bozja  u  nekadanjoj  zup- 
noj  crkvi  sv.  Jurja,  obavljala  se  ona  redovito  ovdje.  Glavne  svetko- 
vine  i  prostenja  bila  su  ova:  Blagdan  pohodjenja  bl.  Dj.  Marije,  kad 
je  bilo  klecanje,  te  Velika  i  Mala  Gospa.  Stari  obicaj  bio  je  takodjer, 
da  se  je  zadnjih  triju  dana  poklada  sluzila  sv.  misa  pred  izlozenim 
Svetotajstvom,  pa  je  i  na  ove  dane  dolazilo  ovamo  mnogo  naroda, 
I  na  Bogojavljenje  bilo  je  ovdje  veliko  i  dobro  posjedeno  proStenje, 
no  zupnik  Juraj  Rusan  tuzi  se,  da  u  njegovo  vrijeme  nije  vi§e 
do§lo  na  taj   dan  mnogo  Ijudi. 

Kad  je  dne  25.,  26.  i  27.  lipnja  1851.  arcidjakon  turopoljski 
Ignacije  RoCid  vizitirao  zupu  Stare  Cide,  pa  se  uvjerio,  da  nema 
nade.  te  bi  jos    ikada    doslo    do  gradnje    zupne    crkve  sv.   Jurja,  od- 


267 

tedio  je,  da  se  ima  za  zupnu  crkvu  smatrati  vukovinska  crkva,  koja 
je  ve6  pedeset  godina  kao  takova  sluzila.  U  njegovo  vrijeme  nijc 
bilo  na  strani  epistole  vise  zrtvenika  sv.  Duha,  vec  je  bio  zrtvenik 
Uzasasca  hi.  Djevice  Marije.  Bit  ce,  da  su  tijekom  vremena 
promijenili  oltarnu  sliku.  Crkva  posjedovala  je  neke  zemlje,  koje  su 
razni  zitelji  na  tri  godine  zakupljivali.  Crkva  imala  je  od  starine  i 
pravo  tocenja.  Crkvena  krcma  i  klijet  bile  su  iznajmljene  na  tri  go- 
dine  uz  godisnju  najamninu  od  26  for. 

Godine  1863.  Nikola  Puc,  poreznik  zupanije  zagrebacke,  a 
prije  vlastelin  u  Podotocju  i  mali  sudac,  nabavio  je  za  crkvu,  kod 
koje  je  bila  ukopana  njegova  majka,  novi  sat,  za  koji  platio  500  for. 
Dne  12.  lipnja  1865.  provalili  su  tatovi  u  no6i  u  sakristiju  i  odnijeli 
odanle  tri  patene,  srebrni  pacifikale  i  gotovo  svu  rubeninu.  Tatovi 
morali  su  biti  strand,  jer  se  nijesu  pronasli,  premda  su  ih  marljivo 
trazili.  God.  1871.  pokrita  je  crkva  hrastovom  daskom,  a  mali  tornjid 
limom.  Zupnik  Nikola  Folnegovid  dao  je  god.  1 877.  odstraniti 
iz  crkve  stara  dva  pokrajna  zrtvenika  i  nabavio  je  na  trosak  crkvene 
blagajne  dva  nova:  sv.  triju  Kralja  i  sv.  Duha.  I  zupnik 
Franjo  Batid  mnogo  se  je  trudio,  kako  da  ovu  znamenitu  crkvu 
sto  Ijepse  ukrasi.  God.  1887.  nabavio  je  troskom  od  770  for.  u  Becu 
kod  Schillera  za  crkvu  pet  bojadisanih  prozora. 

U  zvoniku  bila  su  do  onda  tri  zvona:  veliko  (od  12  centi  66 
funti)  bilo  je  lijevano  poslije  godine  1702.  u  Ljubljani  u  cast  Bl.  Dj. 
Marije;  srednje  (4  centa)  saliveno  godine  1686.  u  cast  bl.  Djevice 
Marije,  a  malo  (98  funti),  saliveno  godine  1663.  na  cast  sv.  An- 
tuna.  Godine  1891.  puklo  je  srednje  zvono,  a  malo  je  bilo  ve6  iz- 
rabljeno,  pa  je  dao  zupnik  Franjo  Bati6  kod  zvonoljevca  Mate 
Majera  u  Zagrebu  saliti  tri  nova  zvona.  Prvo  je  zvono  bilo  po- 
svedeno  u  cast  bl.  Dj.  Marije  (620  funti),  drugo  u  cast  sv.  Jurju 
(334  funte),  a  trece  u  cast  sv.  Plorijanu  (130  funti).  Ta  su  zvona 
bila  izlozena  i  na  tadanjoj  izlozbi  u  Zagrebu,  Zvonoljevac  uzeo  je  u 
racun  stara  zvona  i  to  dva  zvona  vukovinske  crkve  i  dva  zvona  iz 
crkve  sv.  Jurja,  koja  su  bila  spremljena  u  zupnikovu  podrumu,  a  te- 
zila  su  ukupno  367  funti.  Funtu  platio  je  zvonoljevac  po  50  novc. 
a  za  nova  zvona  moralo  mu  se  platiti  90  novc.  po  funti.  Svotu  od 
289  for.  60  novc.,  koja  se  imala  platiti  za  zvonove,  platili  su  zupljani, 
pa  im  se  zato  prigodom  smrti  s  manjim  zvonovima  badava  zvoni, 
dok  od  velikog  zvona  moraju  platiti   crkvenoj  blagajnici  2  K, 

God.  1892.  dao  je  Batid  svotom  od  3C0  for.  bojadisati  crkvene 
tornje  i  nabavio  je  svijednjake  za  veliki  zrtvenik. 

God.  1893.  dao  je  on  tu  crkvu  slikati,  te  je  u  tu  svrhu  crkvena 


268 

blagajna  dopriuijela  2000  for.  Crkvii  je  slikao  Marko  Antonini. 
Batid  spominje  u  svom  podnesku  na  duhovni  stol,  da  je  Antonini, 
vide6i  kupulu  i  visinu  crkve  veseo  uskliknuo :  »Slikanje  ove  crkve 
pribavit  ce  mi  slavu!«.  No  te  slave  nije,  niti  je  ne  6e  biti,  jer  su 
slike  dosta  neukusne  i  netrajne.  God.  1894.  nabavljene  su  dvije  ispo- 
vijedaonice,  te  kipovi  Srca  Isusova  i  Marijina  i  dvaju  augjelja  za  veliki 
zrtvenik.  I  lijep  keramitni  pod  u  crkvi,  nabavljen  je  za  zupnika  Bati6a  u 
Bedekovcini  troskom  od  3230  K.,  koje  je  platila  crkvena  blagajnica. 
God.  1903.  nadosli  zupnik  Adam  Podolsak  ucinio  je  mnogo, 
da  se  ova  znamenita  i  po  svojim  prostenjima  na  daleko  poznata 
crkva  sto  Ijepse  ukrasi.  U  njegovu  plemenitom  nastojanju  izdasno  su 
ga  potpomagali  i  njegovi  zapljani,  pa  je  ta  crkva  sada,  koliko  je 
gradjevina  crkvena    dopustila,  dostojno  i  lijepo    uresena.  Ve6    godine 

1903.  popravljena  je  ograda  oko  zupne  crkve  i  ura  na  zvoniku  tro- 
skom od  104  for.  Crkveni  ukras  povecao  je  mnogo  lijepi  svjetionik 
(luster  400  for.),  tri  zastave  (285  for.)  i  razno  crkveno  odijelo.  Zupnik 
je  odmah  iza  svog  dolaska  smisljao,  da  postavi  u  crkvi  dostojan  ve- 
liki zrtvenik.  Ugovorio  je  s  kiparom  Ferdinandom  S tuf les- 
ser om  iz  Grodena  u  Tirolskoj  i  on  je  za  2000  for.  postavio  ukusni, 
bogato  pozla6eni  veliki  zrtvenik,  na  kojem  je  nasao  dostojno  mjesto 
Cudotvorni  kip  bl.  Dj.  Marije.  Njegovi  zupljani,  boravedi  na  zaradi  u 
Americi,  doprinesli  su  u  tu  svrhu  1200  for.,  a  ostalo  je  platila  crkvena 
blagajnica.    Zrtvenik    blagoslovio  je  na    samu    Cvijetnicu  (27.  ozujka) 

1904.  kotarski  podarcidjakon  i  zupnik  u  Novim  Cidama  Ljudevit 
Knezid  uza  sveCani  govor,  a  prvu  je  svetu  misu  sluzio  na  novom 
zrtveniku  domadi  zupnik  Adam  Podolsak.  Kako  su  bile  i  orgulje 
ved  trosne  i  nijesu  bile  vrijedne  popravka,  to  je  zupnik  kod  gradi- 
telja  orgulja  u  Mariboru  Josipa  Brandla  narucio  za  svotu  od  1800 
for.    nove    pneumaticke    orgulje    s    trinaest  registara. '    Kod    polnodke 

'  Te  orgulje  imaju  dva  manuala  po  4  i  pel  oktave  i  pedal  od  27  tipaka- 
Vanjstina  orgulja  vrlo  je  ukusna  i  solidna,  a  osobito  prakticno  tipkalo  (Spiel- 
tisch).  Dispozicija  orgulja  izvrsno  je  udesena,  pa  boja  i  dinamika  zvuka  pot- 
puno  udovoljujc  Iz  >pianissima«  do  »fortissima«  prelazi  se  na  vrlo  jedno- 
stavan  nacin  i  bez  najmanjeg  prckidanja  u  preludiranju.  Mukle  i  jasne  trublje, 
kao  i  one,  sto  oponasaju  gusle  ili  svirale  u  zgodnom  su  razmjeru.  Raspored 
registara  tih  orgulja  je  ovaj :  I.  M  a  n  u  a  1  :  1.  Principal  8'.  2.  Bourdon  8'.  3. 
Gamba  8'.  4.  Frula  8'.  5.  Oktava  4'.  6.  Frula  4'.  7  Mixtura  3'  27,.  II.  M  a- 
nual:  1.  Gusleni  principal  8'.   2.  Salicional  8'.   3.  Milozvuka   poklopljenica  8'. 

4.  Viola  4'.  III.  Pedal:  1.  Subbas  1-C.  2.  Oktavbass  8'.  IV.  Spojke:  1. 
Manualna  spojka.  2.  I.  pedalna  spojka.  3.  II.  pedalna  spojka.  4.  II.  superoktava. 

5.  II.  u  I.  suboktava.  V.  Kumulativne  spojke:  1.  Opci  zapirac.  2.  Kal- 
kantovo  zvonce.  S.  Otponac.  4-.  Mf.  f).  F.  6.  FF. 


J 


269 

god.  1904.  oglasile  se  te  orgulje  prvi  puta,  da  uzvelicaju  slavu  novo- 
rodjenog  Spasitelja  na  veliku  radost  i  utjehu  zupljana.  Ve6  godine 
1903,  nabavljen  je  i  podignut  due  7.  ozujka  po  o.  Stanku  An- 
gjeliiu  iz  Zagreba  lijepi  krizni  put,  a  iste  godine  namjesteni  su 
pred  slikama  pozladeni  svijecnjaci.  I  malo  zvono,  koje  se  nije  skla- 
dalo  s  ostalim  zvonovima,  iste  je  godine  preliveno  u  Zagrebu.  Uz 
lijepi  veliki  zrtvenik  trebalo  je,  da  se  i  pokrajni  zrtvenici  izrade  u 
istom  slogu,  pa  su  kod  ve6  napomenutog  kipara  Stuflessera  na- 
bavljena  god.  1907.  za  svotu  od  2000  for.  dva  pokrajna  zrtvenika 
sv.  Duha  i  sv.  Triju  kralja  te  nova  propovijedaonica,  koja  je 
stajala  550  for.  Zupljani  su  u  tu  svrhu  darovali  400  for.,  a  ostalo 
je  platila  crkvena  blagajnica.  Zrtvenike  i  propovijedaonicu  blagoslovio 
je  kotarski  podarcidjakon  Ljudevit  Knezici  otpjevao  na  zrtve- 
niku  sv,  Duha  svecanu  misu,  a  u  isto  vrijeme  sluzio  je  na  zrtveniku 
sv.  Triju  kralja  tihu  misu  bivsi  kapelan  u  Starim  Cicama,  a  sada 
zupnik  u  Odri  Antun  Svaric. 

Ovako  lijepo,  svim  potrebnim  uredjenoj  zupnoj  crkvi,  postavio 
je  vrijedni  zupnik  Adam  Podolsak  krunu  nabavom  novih  zvo- 
nova  god.  1909.  Oba  zvona  sto  ih  je  pok.  zupnik  Franjo  Batic 
god.  1891.  u  Zagrebu  kod  Majera  narudio,  bila  su  od  slabe  traj- 
nosti  te  su  god.  1908.  pukla.  I  staro  veliko  zvono,  koje  je  bilo  na 
glasu  kao  najvece  zvono  u  Turopolju,  (vagalo  je  695  kg.)  bilo  je 
ve6  tako  izrabljeno,  da  se  je  bilo  bojati,  da  ce  doskora  puknuti.  Zato 
se  zupnik  odlucio,  da  dade  i  njega  preliti,  kako  bi  mogao  nabaviti 
nova  zvona,  koja  bi  u  potpunom  suglasju  odzvanjala  s  lijepe  vuko- 
vinske  crkve.  Zvonoljevac  Ernesto  Szabo  u  stajerskom  Gracu 
salio  je  po  narudzbi  zupnikovoj  nova  zvona  u  ovoni  razmjerju : 

Veliko  (925  kg.)  s  glasom  /"  sa  slikom  bl.  Dj.  Marije  i  nat- 
pisom : 

O  BEATA  PATRONA  NOSTRA 

SEMPER  VIRGO  MARIA 

CVSTODI  NOS  ET  ORA  PRO  NOBIS. 

Drugo  (570  kg.)  s  glasom  a  i  slikom  sv.  Vida. 

Tre(5e  (267  kg.)  s  glasom  c  i  slikom  sv.  Fabijana. 

Cetvrto   (137  kg,)  s  glasom  es  i  slikom  sv.  Ivana, 

Stara  zvona  uzeo  je  niajstor  u  racun  sa  2430  K.,  a  preostatak 
od  4230  K.  doprinesli  su  zupljani  s  15^/^  nametom.  Nova  zvona  po- 
stavljena  su  u  zvonik  dne  28.  lipnja  1909.  te  se  dojdudeg  dana  na 
blagdan  sv.  apostola  Petra  i  Pavla  pod  ranom  misom  uz  pjesmu  •" 
»Tebe  Boga  hvalimo»  i  pucnjavu  muzara  prvi  put  javila  sakuplje- 
nomu  poboznomu  narodu. 


270 

Kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucama. 

Selo  Kude  spominje  se  ve6  u  ispravi  od  god.  1466.'  Bilo  je 
to  brojno  i  imudno  selo,  koje  se  je  god.  1668.  dijelilo  na  gornje  i 
donje  Ku(5e.  U  gornjim  Kucama  bile  su  porodice :  Drzanid,  Fabian5i6 
aliter  Majdak,  Majdesi(i,  Cuncid,  LuCid,  Videkovid,  BerkoviC,  Paleon, 
Horvacid,  a  u  donjim :  Pukanid,  Pucekovic,  Cunci6,  Malcid,  Horvacic, 
Gjuvanid,  Vihlaj  i  Novak. 

Osim  kapele  sv.  Barbare  u  Velikoj  Mlaki  od  svih  drvenih  crkvi, 
koje  nam  se  sacuvale  u  Turopolju  do  najnovijeg  vremena,  najvise  je 
zanimljiva  kapela  sv.  Fabijana  i  Sebastijana,  koja  je  bila  sa- 
gradjena  na  pocetku  sela  Kuca  u  sjeni  starih  lipa.'^  Nema  dvojbe, 
da  je  bila  to  zavjetna  kapela,  sagradjena  u  vrijeme  kuge,  jer  je  sv. 
Sebastijan  zagovornik  protiv  kuge.  Kako  se  je  u  pregjasnjim  stoljedima 
taj  nemio  i  grozan  gost  cesto  navracao  u  nasu  domovinu,  tako  imamo 
kod  nas  mnogo  crkvi  i  kapela,  podignutih  u  cast  sv.  Fabijanu  i 
Sebastijan  u,  sv.  Roku  i  sv  Kuzmi  i  Damijanu.  Tako  ima 
u  zagrebackoj  nadbiskupiji  11  kapela,  podignutih  u  cast  sv.  Fabijanu 
i  Sebastijanu,  6  zupnih  crkvi  i  3i  kapela,  sagradjenih  u  cast  sv. 
Koku  te  3  zupne  crkve  i   1   kapela,  nazvanih   po  sv.  Kuzmi  i  Damjanu. 

U  viziti  kanonickoj  arcidjakona  Ljudevita  Vukoslavida 
spominje  se  prvi  puta  kapela  u  Kucama.  O  njoj  se  kaze,  da  je  nova 
i  dobro  pokrivena.  Kako  je  bilo  na  slici  u  velikom  zrtveniku  natpis: 
»S.  FABIANE  ET  SEBASTIANE  OR.  1648.«,  drzim,  da  nije  to  bila 
prvobitna  kapela,  vec  su  oko  god.  1668.  staru  nekadasnju  kapelu  ili 
porusili  te  novu  sagradili,  ili  ju  opet  temeljito  obnovili.  Kapela  bila 
je  drvena,  dobro  ogradjena,  a  imala  je  i  mali  zvonik,  u  kojem  je 
visjelo  zvono,  tesko  5  funti.  Kapela  posjedovala  je  nesto  vina  i  zita 
i  imala  je  sve  stvari,  potrebne  za  sluzenje  sv.  mise.  God.  1678.  do- 
znajemo,  da  je  kapela  imala  ravan  strop  (tabulat),  nacinjen  na  se- 
Ijacku,  zrtvenik,  na  kojem  je  bila  slika  crkvenih  zastitnika  i  drveno 
predvorje.  Sluzilo  se  u  kapeli  na  dan  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  i  na 
Preobrazenje  Gospodinovo.  God.  1691.  dobila  je  kapela  novo  zvono, 
te§ko  kojih  60  funti.  To  zvono  i  danas  je  u  zvoniku  te  ima  natpis: 
ANNO  1691.  S  GLORIA  IN  EXCELSIS  DEO,  a  ukraseno  je  sli- 
kama  sv.  Trojstva  i  sv.  Ivana  Krst.  God.  1695.  navodi  se  u  kapeli  i 
pokrajni  zrtvenik  s  v.  A  n  t  u  n  a  P  a  d.,  na  kojem  je  bila  uljnata  slika 


'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjcsni  spomcnici  plem.  opcine  Turopolja«  sv.  I. 
str.  455. 

'  Sravni  moj    opis;    »Kapeia   svetog   Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucama 
u  iProsvjeti*  od  god.  1909.  str.  641. 


71 


tog  sveca.  Ta  slika  jos  i  danas  visi  na  stijeni  u  ladji.  Pored  napo- 
menutih  dana  sluzilo  se  sad  i  na  dan  sv.  Antuna  Pad.  i  na  nedjelju 
poslije  sv.  Filipa  i  Jakova.  God.  1696.  slikali  su  svod  kapelice.  Ve- 
liki zrtvenik,  koji  se  i  do  danas  saduvao,  nabavili  su  god.  1697.  Taj 
zrtvenik  u  vrijeme  vizite  (1.  svibnja)  jos  nije  bio  dovrsen  i  obojadisan. 
Arcidjakon  Pavao  Tuskan  kaze  u  svojoj  viziti  od  g.  1704., 
da  je  kapela  dosta  prostrana  i  u  novije  vrijeme  znamenito  obnov- 
Ijena.  Spominje  i  propovijedaonicu,  ukrasenu  slikama  triju  evangje- 
lista,  koja  se  jos  i  danas  nalazi  u  kapeli.  God.  1714.  navodi,  da  je 
kapela  uresena  raznim  slikama,  a  tako  je  bilo  \ikraseno  i  predvorje 


Stara  kapela  sv.  Fab ij ana  i  Sebastijana  u  Kucama. 


U  torn  predvorju  napominje  se  god.  1746.  i  drugi  zrtvenik  sv.  Ja- 
kova starije'ga,  no  na  njem  se  nije  sluzila  misa.  Godine  1750. 
istice  se,  da  ima  kapela  slab  krov.  Valjada  su  zitelji  ve6  na  to  mi- 
slili,  da  ga  poprave,  jer  je  kapela  imala  kod  Tome  Lucida-Fundjeka 
100,  kod  Jakova  Barberica  30,  a  kod  Matije  Lucica  JakiCinca  46 
dasaka.  Ali  krov  ipak  jos  i  god.  1758.  nije  bio  popravljen.  Godine 
1762.  spominje  se  u  predvorju  (gdje  je  bio  prije  zrtvenik  sv.  Jakoba) 
zrtvenik  Preobrazenja  Gospodinova.  God.  1799.  bila  je  ka- 
pela u  lijepom  redu,  izuzevsi  krov,  koji  su  obecali  zitelji  popraviti. 
Duga  je  bila  preko  6  hvati,  a  siroka  tri  hvata.  Popodjena  je  bila 
opekom.    Mjesto    zrtvenika    Preobrazenja    Gospodinova    govori    se    te 


272 


godine  o  lijepom  (elegans  et  pulchre  depicta)  zrtveniku  s  v.  A  n- 
drije.  Kapela  je  imala  u  svetiStu  maleni  prozorCid,  a  u  predvorju 
bili  su  mjesto  prozora  zaklopci  (valvae),  koji  su  se  prigodom  prostenja 
spustili,  da  je  mogao  narod,  koji  nije  imao  mjesta  u  crkvi,  prisu- 
stvovati  sluzbi  bozjoj.  VeCe  zvono,  nabavili  su  vjernici  god.  1799. 
ureseno  je    slikama    Isusa  i  Marije  te  ima    natpis :    ZAGRABIAE   © 


1799.  Ijl   God.  1909.  kupili  su  zitelji  od  vukovinske  crkve  trede  zvuno, 
§to  su  ga  salili  Lebis  i   Blazina  u  Zagrebu  god.    1 904. 

Veliki  zrtvenik,  kojega  sliku  donosimo,  dosta  je  lijepa  i  stara 
radnja  (iz  god.  1697.),  a  glavni  mu  je  ures  slika  sv.  Fabijana  i  Se- 
bastijana  iz  god.  1648.,  utisnuta  na  venecijanski  nacin  na  kozu.  Ta- 
kovih  se  slika  kod  nas  malo  sacuvalo.  Sv.  Fabijan  stoji  u  potpunom 
papinskorn  odijelu,  do  njega  je  sv.  Sebastijan,  a  nad  njima   sv.    Duh 


273 


i  angjeo,  koji  drzi  palmu  i  vijenac,  znakove  mucenistva.  Pokraj  stu- 
pova,  iskiienih  angjeoskim  glavicama,  stoje  dvije  svetice.  Vrlo  su 
otmeni  i  uspjeli  ornamenti  s  obje  strane  oltara,  odavaju  vje§ta  rez- 
bara.  U  atici  zrtvenika  u  sredini  je  kip  Majke  bozje,  a  sa  strane  su 
kipovi  dvaju  svetaca  (jedan  od  njih  je  sv.  Ivan  Krst.),  a  do  njih  opet 
kipovi  dviju  svetica  u  manjem  omjeru.  Zrtvenik  je  prilicno  visok,  pa 


Unutarnjost  stare  kapele  sv.  Fabijana  i  Sebastijana  u  Kucama. 

kako  je  po  svoj  prilici  stariji  od  sadanje  kapele,  to  su  prema  njemu 
udesili  strop  svetista,  koji  nije  ravan,  ve6  se  dize  koso,  pa  onda  svr- 
sava  velikim  cetverokutom.  Na  strani  epistole  stari  je  zrtvenik  sv 
Antuna  Pad.,  a  na  strani  evangjelja  zrtvenik  sv.  Andrije. 

Ne  vjerujem,  da   je    kapela,    koja  je  do    god.    1910.    postojala, 
ona    iz    go  J.    1668.,  vec  su  ju    sagradili    negdje  u  XVIII.    stoijecu  ili 

18 


274 

barem  posvema  obnovili.  Mozda  je  to  bilo  oko  god.  1704.,  kad  se 
u  kanonickoj  viziti  spominje,  da  je  znamenito  obnovljena  (notabiliter 
renovata).  To  je  dokazivao  i  svod  sveti§ta,  kako  sam  ve6  napomenuo, 
a  i  slike,  na  daskama,  kojima  su  bile  obijene  stijene  u  kapelici.  Od 
till  slika  navodim  slike:  Isus  na  Maslinskoj  gori,  Ranjeni  Isus,  trnova 
kruna,  Isus  pada  pod  krizem,  Isus  na  krizu,  uskrsnuce  Isusovo,  kru- 
nisanje  bl.  Dj.  Marije,  zalosna  Majka  Bozja,  sv.  Josip,  sv.  Petar,  sv. 
Pavao,  sv.  Antun,  sv.  Katarina  (za  pravo  sv.  Apolonija),  smrt  s  kosom. 

Nekoje  izmedju  tih  slika  bile  su  raspolovljene,  pol  na  jednoj,  pol 
na  drugoj  strani;  nekoje  bile  su  pribijene  vodoravno,  kako  je  ved  slika 
bolje  pristajala  na  stijenu.  Slike  su  bile  bez  dvojbe  u  prvasnjoj  ka- 
peli,  a  kad  su  kapelu  pregradjivali,  skinuli  su  te  slike  na  daskama, 
pa  ill  onda  opet  pribili  u  novu,  prenapravljenu  kapelu.  Kod  toga  se 
nije  gledalo,  da  bude  od  dasaka  slika  opet  sgodno  slozena,  vec  su 
ill  tesari  pribijali  po  svom  ukusu  i  kako  im  je  daska  na  stijenu  bolje 
pristajala. 

U  kapeli  visjele  su  i  druge  stare  slike,  slikane  na  platnu.  Tako 
je  bila  na  stijeni  kod  propovijedaonice  stara  neukusna  slika  s  nat- 
pisom:  S.  ROSALIA  ET  SS.  F"ABIANE  SEBASTIANE  O.  P.  Roza- 
lija  lezi  i  Ijubi  propelo.  Tu  je  bila  stara  slika  sv.  Nikole,  sv.  Ane  u 
u  okviru  s  angjeoskim  glavicama  i  napomenute  vec  oltarne  slike 
Preobrazenja  Gospodinova  i  sv.  Antuna.  Valja  istaci  i  stare  dosta 
uspjele  kipove,  sto  su  bili  nad  ulazom  kapele.  S  jediie  je  strane  bila 
Bogorodica  s  Isusom,  s  druge  sv.  Stjepan,  a  u  sredini  je  sv.  Ana, 
koja  je  drzala  Isusa  u  narucaju,  a  bl.  Dj.  Mariju  vodila  za  ruku.  Taj 
nacin  prikazivanja  sv.  Obitelji  medju  Nijemcima  je  vise  poznat,  a 
zovu  ga:  Mutter  Anna  selbdritt.  Kapela  ima  malen,  priliiino 
zgodan  srebnii  gotski  kalez  i  drugi  s  natpisom :  SANCTA  MARIA 
i  IjijS.  U  malenoj  sakristiji  bila  su  i  dva  stara  misala ;  pryi,  stanipan 
god.   1642.  u  Gracu,  a  drugi  god.    1736.  u  Mlecima. 

Kapela  bila  je  duga  m.  12-60.  §iroka  m.  6*38.  Na  slid  se  dobro 
raspoznaje  kapela  od  predvorja  (atrium,  kapi6),  koje  je  bilo  vede  te 
imalo  na  unom  mjestu,  gdje  je  spojeno  s  kapelom,  zvonik.  Bilo  je 
obicno  kod  starih  kapela,  da  je  bilo  predvorje,  koje  je  sluzilo  osobito 
kod  raznih  prostenja,  vece  od  same  kapele.  Kako  je  bila  ta  kapela 
vec  dosta  troSna,  to  je  sadanji  zupnik  Adam  Podolsak  u  dogovoru 
sa  ziteljima  sela  Kuce  odludio  podignuti  novu  lijepu  kapelu.  Ta  se 
kapela  doista  vec  i  gradi  po  nacrtu  graditelja  Hektora  pi.  Eck- 
h  e  1  a.  Ukupni  troSkovi  za  gradju  nove  kapele  proracunani  su  na 
16.000  K.    Kapela    bit  de    sagradjena  u  ukusnom    romanskom    slogu 


275 

(m.   21-75  dug^a,  m.    13"35  Siroka,  u  procelju,  jrdje  je  toranj  m.    15'30), 
te  de  biti  pravi  ures  sela  Kuca. 

Kapela  sv.  Barbare  u  Lazima  ili  starom  Mraclinu. 

Kapela  sv.  Barbare  u  Lazima  ili  starom  Mraclinu  sagradjena 
je  oko  god.  1688.,  jer  se  u  viziti  kanonickoj  te  godine  spomiiije,  da 
je  na  novo  podignuta  (noviter  erecta).  Arcidjakon  Simon  Juda 
Zidic  opisao  nam  je  potanje  tu  kapelu  god.  1695.  Ona  je  bila 
vrlo  malena,  sagradjena  od  hrastovih  greda.  Predvorja  za  onda  jos 
nije  imala.  Krov  bio  joj  je  cvrst,  napravljen  od  hrastovih  dasaka. 
Pred  kapelom  hilo  je  odugacko  hrastovo  drvo,  na  kojem  je  visjelo 
malo  zvonce,  jer  kapelica  nije  imala  tornja.  U  crkvi  bio  je  jedan 
jedini  zrtvenik,  podignut  u  cast  sv.  Barbare.  Na  njem  je  bila  slika 
svetice  na  platnu.  Strop  kapelice  bio  je  sHkan.  Sakristije  nije  bilo, 
vec  se  ono  malo  crkvenih  stvari,  sto  ih  je  kapelica  imala,  Cuvalo  u 
jednoj  skrinji  kod  njezinog  starjesine.  U  gotovom  posjedovala  je  ka- 
pela nesto  preko  25  ren.  for.,  drugo  je  bilo  na  dugu,  nesto  vina, 
zita  i  soli. 

Oko  kapelice  bilo  je  groblje,  dobro  ogradjeno  hrastovim  das- 
kama.  Arcidjakon  Pavao  Tuskan  zabiljezio  nam  je  u  viziti  ka- 
noniCkoj  od  god.  1709.,  da  su  se  na  torn  groblju  ukapali  oni,  koji 
su  umrli  od  kuge.  Bit  ce  to,  sva  je  prilika,  kuga,  koja  je  god.  1691. 
pomorila  u  Karlovcu  i  okolici,  u  Plaskom,  Vrhovini,  Sisku,  Zrinju  i 
Kostajnici  silu  naroda. '  Harala  je  jos    i  god.   1692.  u  Jaski  i  Pus6i.'^ 

Tesko  da  je  bilo  od  te  bolesti  postedjeno  Turopolje,  makar  se 
to  izrijekom  ne  istice. 

God.  1709.  prigradili  su  kapelici  drveno  predvorje  jer  je  bila 
ona  doista  premalena,  kad  se  na  Barbarinje  i  na  IV.  nedjelju  poslije 
Uskrsa  ovdje  sluzilo.  U  to  predvorje  smjestili  su  zrtvenik,  za  koji  su 
zitelji  dali  25  ren.  for.,  no  u  vrijeme  vizite  jos  nije  bio  posvema 
dogotovljen.  Za  taj  zrtvenik  kaze  se  god.  1750.,  da  je  bio  podignut 
na  cast  bl.  Dj.  Marije,  a  god.  1762.,  da  je  bio  podignut  na  Cast 
sv.  Jakovu.  Kapelica  dobila  je  s  vremenom  i  mali  zvonik.  Godine 
1750.  spominje  se,  da  se  je  na  groblju  malo  tko  sahranjivao.  Selo 
Laze  bilo  je  maleno  (^od.  1768.  imalo  je  samo  sest  kuda),  a  uz  to 
bila  je  u  obliznjem  Mraclinu  kapela  sv.  Vida.  Ta  kapelica  nije  bila 
prema  tomu  bas  potrebna,  a  ono  sest  kuda  tesko  bi  ju  i  uzdrzavalo 
u  dobrom   redu.   Arcidjakon  Josip  Mikinovic,    koji  je  god.    1768. 

'  Gl.  Radoslav  Lopasic:  »Karlovac«  str.  38. 

*  Gl.  Publ.  6.  br.  394.,  396.,  407.,  408.,  411.  414.  u  nadbiskup.  arkivu. 


276 

iia^ao,  da  hi  kapela  trebala  popravka,  osobito  na  kruvu,  uvazio  je 
svakako  sve  te  okolnosti  i  rekao  je,  da  bi  bilo  najbolje,  da  se  ta 
kapela  napusti.  To  se  doista  i  ucinilo,  jer  se  ona  u  kasnijim  vizitima 
vise  ne  spominje. 

Kapela  sv.  Vida  u  Mraclinu. 

Za  selo  Mraclin  doznajemo  vec  god.  1346.  iz  isprave,  u  kojoj 
se  spominju  »nobiles  de  Mraczlin«.*  Kad  je  sagradjena  prva 
kapela  u  Mraclinu,  ne  znamo.  No  ve6  u  viziti  arcidjakona  Lju de- 
vita  Vukoslavida  od  god.  1668.  spominje  se  u  Mraclinu  drvena 
kapela,  podignuta  u  Cast  Spasitelja  (Capella  Filii  Dei).  Mraclin 
je  bio  ve6  onda  veliko  selo,  zupnik  je  dobivao  lukno  od  37  kuca. 
Kako  se  o  kapeli  ne  govori  u  viziti  od  god.  1642,,  a  u  viziti  od 
god.  1668.  istice  se,  da  ima  dobar  krov,  bit  tie,  da  je  kapela  ne- 
davno  prije  te  godine  podignuta.  U  kapeli  bio  je  zrtvenik  providjen 
svim  potrebnim.  Kapela  je  imala  i  zvonik,  u  kojem  je  visjelo  zvono, 
tesko  40  funti.  Kapela  je  bila  dobro  ogradjena.  Prijasnji  kapelski 
starjesina  Mijo  Barberid  nije  mogao  poloziti  racuna,  ali  zitelji  su 
tvrdili,  da  je  kod  njega  26  ren.  for.  i  40  denara  kapelicina  novca. 
Tadanji  starjesine  Nikola  Jurani6  i  Ivan  Kos  nijesu  imali  od  imutka 
kapelicina  vise  do  4  kvarte  zita  i  4  denara.  Kasnije  se  nazivlje  ka- 
pela »Sapientiae  divinae  sen  S.  Sophiae/'^  a  tekar  god. 
1 695.  dolazi  prvi  put  pod  naslovom  s  v.  Vida. 

Arcidjakon  Simon  Juda  Zidic  opisuje  god.  1695.  tu  kapelu 
i  kaze,  da  je  u  dobrom  redu  i  dobro  pokrivena.  Kapela  bila  je  dosta 
prostrana  i  imala  je  strop,  napravljen  na  seljacki  nacin.  Zvonik  bio 
je  na  sredini  crkve,  a  sakristije  nije  bilo.  Oko  kapele  je  bilo  groblje 
dobro  ogradjeno.  U  svetistu  bio  je  zrtvenik  sv.  Vida,  na  kojem  je 
bila  sveCeva  slika  na  platnu.  Jo§  je  bio  u  kapeli  pokrajni  zrtvenik 
sv.  triju  Kralja  s  njihovom  slikom.  U  kapeli  je  bilo  sve  potrebno 
za  sluzenje  sv.  mise,  a  imala  je  i  nesto  imutka.  Sluzilo  se  tu  na 
drugi  dan  Uskrsa  i  Duhova,  na  Herodesovo  i  na  blagdan  sv.  Vida 
mucenika. 

God.  1712.  kapelu  su  lijepo  popravili,  pa  je  bila  god.  1720. 
lijepo  uredjena  i  Cista.  God.  1726.  nije  joj  mogao  arcidjakon  drugo 
prigovoriti,  nego  da  su  ju  izvana  valjada  na  seljaCku  raznim  ukra- 
sima    nakazili    Tpraeter    exteriorem    mascheradam,    factam  inutilem  in 


'  Gl.  E.  Laszowski:    ^Povjesni    spomenici  plem.   opcine  Tuiopolja«,  sv. 
1.  str.  60. 

''  Gl.  ib.  bv.  IV.  str.  364. 


277 

Capella).  God.  1746.  dozuajemo,  da  je  bila  kapela  iznutra  obijena 
daskama,  koje  su  bile  ukrasene  raznim  slikama.  Te  su  slike  bile, 
kako  istice  arcidjakon,  dosta  nakazne  i  nijesu  bile  spodobne  da  po- 
budjuju  na  poboznost.  Tako  je  bilo  daskama  obijeno  i  slikano  i 
predvorje.  Sad  je  bio  u  kapeli  samo  zrtvenik  sv.  Trojstva.  Groblje 
bilo  je  dobro  ogradjeno,  no  u  njem  se  nije  nitko  ukapao  osim  siro- 
maka  s  dopustenjem  zupnikovim,  ili  ako  je  bila  povodnja,  pa  se  nije 
moglo  sa  sprovodom  do  zupnoga  groblja. 

Kapela  prije  nije  bila  popodjena,  no  poslije  god.  1750.  na- 
pravili  su  u  njoj  pod  od  opeke.  God.  1768.  bill  su  temelji  kapele 
slabi  i  zvonik  trosan.  I  u  popisu  zgrada  op6ine  turopoljske  od  god. 
1796.  iznosi  se,  da  bi  valjalo  krov  nad  svetistem  popraviti. 

Drzim,  da  su  poslije  god.  1768.  sagradili  novu  kapelicu,  jer  su 
pregjasnju  radi  slabih  temelja  morali  porusiti.  Kako  nas  upu6uje 
vizita  arcidjakona  IgnjataZupancida  od  god.  1799.,  bila  je  ta 
kapelica  nesto  preko  6  hvati  duga  i  oko  tri  hvata  siroka.  Popo- 
djena je  bila  opekom,  a  strop  je  bio  slikan  priprosto.  U  njoj  su  bila 
sada  tri  zrtvenika  :  veliki :  s  v.  V  i  d  a  i  pokrajni :  sv.  Katarine  na 
strani  evangjelja  i  sv.  obitelji  na  strani  epistole.  U  drvenom  zvo- 
niku  na  sredini  kapele  bila  su  dva  zvona,  ve6e  tesko  70  funti  i 
manje  tesko  17  funti.  U  viziti  od  god.  1851.  kaze  se,  da  su  zvona 
(vede  tesko  60  funti,  manje  teSko  40  funti)  nabavili  na  svoj  trosak 
»oppidani  Mraclinenses«.  Te  se  godine  ne  spominje  vise  zrtvenik 
sv.  Katarine,  ve6  zrtvenik  sv.  Trojstva,  koje  krvmi  bl.  Dj.  Mariju. 
Kapela  bila  je  iznutra  i  izvana  u  dobrom  redu,  a  imala  je  i  sakri- 
stiju  hvat  dugu,  a  pol  hvata  Siroku.  Kapela  imala  je  nekoliko  glav- 
nica,  koje  su  bile  rasposudjene  medju  ziteljima  (468  for.)  Za  njezino 
uzdrzavanje  kaze  se  u  viziti  od  god.  1851.  doslovce:  »Haec  Capella 
ex  interusuriis  et  Eleemosyna  sustentatur,  quod  si  tamen  haec  media 
non  sufiicerent,  populus  filialis  suis  expensis  concurrere  tenetur«. 
Svecenik,  kad  je  ovdje  sluzio,  dobivao  je  za  tihu  misu  40  novc.,  a 
za  pjevanu  1  for.  15  novc.  Prigodom  prostenja,  kad  se  ovdje  saku- 
pilo  mnogo  naroda  iz  okolice,  platili  bi  tu  svotu  starjesine  iz  unisle 
milostinje. 

U  vrijeme  zupnikovanja  Franje  Batida  bila  je  kapela  sv. 
Vida  ve6  vrlo  trosna.  Istruhnuli  su  naime  podsjeci  kapele,  koji  su 
mjesto  na  podzidu,  lezali  na  zemlji.  Istruhnule  su  i  donje  mosnice, 
pa  se  lijeva  strana  kapele  nagnula.  Moralo  bi  se  izmijeniti  i  krovno 
pokrivalo.  Kako  bi  razni  popravci  mnogo  stajali,  a  ipak  ne  bi  bili 
trajni,  to  je  vrijedni  zupnik  Batid  potaknuo  pitanje,  da  bi  se  sazidala 
nova  kapela,  tim  vise,  sto  je  bila    dosadanja  za  sela  Mraclin  i  Laze 


278 

i  onako  premalena.  Na  raspravi,  obdrzavanoj  kod  kr.  kot.  oblasti  u 
Velikoj  Gorici  due  2.  ozujka  1891.,  zakljuCeno  je  napokon,  da  se 
ima  zidati  nova  kapela,  koja  ne  bi  smjela  imati  ispod  15  m.  duljine 
i  sirine,  koja  toj  duljini  odgovara.  Nacrte  i  troSkovnik  imao  je  izraditi 
kr.  inzinir  Kosta  Tomac,  sto  je  on  i  ucinio.  Dne  31.  srpnja  1893. 
odredjena  je  kod  kr.  kotarske  oblasti  u  Velikoj  Gorici  rasprava  za 
ispitanje  tih  nacrta  i  za  namaknuie  gradjevne  glavnice,  kojoj  su 
osim  zvaniCnih  osoba  prisustvovali  u  ime  ziteljstva  sela  Mraclin  i 
Lazi  opdnski  odbornici  Stjepan  pi.  Galekovid  i  Franjo  pi.  Crnic,  pa 
crkv.  starjesine  Stjepan  pi.  Kos  (br.  34.)  i  Stjepan  pi.  Kos  (br.  36.). 
Nacrt  inzinira  Tomca  prihva6en  je,  a  za  namaknuce  potrebite  gra- 
djevne glavnice  od  10.000  for.  uzeto  je  iz  crkvene  imovine  3000  for., 
400  for.  obecao  je  kao  dar  Stjepan  pi.  Galekovid,  a  ostalo  je  dopri-' 
nesla  tamosnja  imovna  opdina.  S  gradnjom  otpocelo  se  god.  1894.  i 
kapela  je  bila  jo§  te  godine  pod  krovom.  Mjesto  nekadanje  drvene 
ima  sad  selo  Mraclin  u  svojoj  sredini  krasnu  zidanu  kapelu,  koja 
stoji  na  vrlo  prikladnom  mjestu.  Slog  kapelice  nije  jedinstven,  on 
sje6a,  da  tako  izrazim,  ponesto  na  gotski  slog.  Za  svoje  nutarnje 
uredjenje  (ispovijedaonice,  luster,  svijecnjaci)  doprinijela  je  kapela 
380  for.,  dok  su  ostale  stvari  kao  zrtvenike,  zvona  i  propovijedaonicu 
nabavili  zupljani.  Veliki  zrtvenik  napravljen  je  u  Zagrebu.  Na  njem 
je  u  sredini  slika  s  v.  Vida  jos  iz  stare  kapelice,  a  sa  strane  su 
kipovi  sv.  Blaza  i  sv.  Vida.  Pokrajne  zrtvenike,  koji  stoje  kao  u 
malenim  kapelicama,  napravio  je  od  hrastova  drva  domadi  stolar 
Strukelj  iz  Velike  Gorice.  Na  evangjeoskoj  strani  zrtvenik  je  sv. 
Ana,  a  na  strani  epistole  zrtvenik  sv.  Florijana.  Na  dosta  ne- 
spretno  sagradjenom  pjevaliStu  su  jos  orgulje  iz  stare  kapele.  Nad 
crkvenim  ulazom  je  natpis  : 

Patron 

Sv.  Vit. 

zagradjena   1895. 

Kapela  svetih  Apostola  u  Busevcu. 

Selo  BuSevec  (Busewcz,  Busewicz)  spominje  se  ved  god.  1459.' 
Kad  su  tamognji  ^itelji  sagradili  prvu  kapelu,  nije  nam  poznato.  Za 
kapelu,  koja  se  navodi  u  viziti  arcidjakona  Ljudevita  Vuko- 
slavida  od  god.   1668.,  kaze    se    izrijekom,    da   je    na    novo    p  o- 


'  Gl.  E.  Laszowski:    »Povjesm    spomenici    plem.  ope.  Turopolja*,  sv.  I., 
str.  392. 


279 

clignuta  (noviter  erecta).  Mislim,  da  je  pred  torn  postajala  starija 
kapela,  makar  starije  vizite,  koje  su  i  onako  dosta  kratke,  o  njoj  ne 
govore.  Zakljucujem  to  po  starom  srebrnom  kalezu  ili  ciboriju,  koji 
se  jos  do  danas  sacuvao  u  kapeli,  a  na  njem  stoje  rijeci :  »SVB 
PARGO  (!)  ANDREAS  (!)  SZVETETICH  MATHIAS  STVBAN  F.  F. 
1635.«  Potvrdjuje  to  i  manje  zvono,  koje  je  i  danas  u  kapelicinu 
zvoniku.  To  zvono  ima  natpis :  »SOLI  DEO  GLORIA.  1662«,  dakle 
je  i  to  zvono  starije  od  kapele,  podignute  oko  god.    1668. 

Arcidjakon  Vukoslavii  veli  za  tu  kapelu^  da  je  drvena  i  dobro 
pokrivena.  LI  njenu  zvoniku  visjelo  je  zvono,  tesko  50  funti.  U  ka- 
pelici  bio  je  jedan  zrtvenik,  a  oko  nje  bilo  je  groblje.  Kapelica  imala 
je  sve,  sto  je  bilo  potrebno  za  sluzenje  mise.  Osim  toga  posjedovala 
je  6  kvarta  zita,  9  kabal?.  vina,  imala  je  u  gotovom  5  ren.  for.,  a 
na  dugu  13  ren.  for.  i  40  denara.  Grkveni  starjesine  zvali  se  Matija 
Katuli6  i  Juraj  Deteli6,  a  u  selu  nalazile  se  osim  njih  jos  i  ove 
obitelji:  Bobesid,  Lackovic,  Robid  i  Rozid. 

U  viziti  od  g.  1678.  spominje  se,  da  je  kapela  imala  i  predvorje^ 
a  nad  njim  bio  je  zvonik,  Sluzilo  se  u  njoj  na  blagdan  Rartanka 
sv.  apostola   i    na    dan    sv.  Tome,    biskupa    kantuarskoga    (29.    XII.). 

Iz  vizite  od  god.  1695.  saznajemo,  da  je  bila  kapela  dosta 
prostrana,  a  imala  je  osim  velikog  zrtvenika  i  pokrajni  zrtvenik 
sv.  Josipa  na  strani  epistole.  Bila  je  popodjena  hrastovim  daskama. 
Kaze  se,  da  se  sad  ovdje  sluzilo  na  Rastanak  apostolski,  na  Josipovo, 
na  Duhove  i  na  blagdan  sv.  Ivana  Evangj.  Istice  se,  da  na  Janu- 
sevo  zupnik  nije  duzan  dodi,  ako  bi  bila  povodnja,  sto  se  u  to  vri- 
jeme  cesto  dogadjalo,  ili  ako  bi  taj  blagdan  pao  na  mladu  nedjelju, 
kad  je  zupnik  morao  sluziti  u  Vukovini.  Kapela  dala  je  zupniku,  kad 
je  ovdje  sluzio,  objed. 

God.  1741.  imala  je  kapela  novi  strop  (tabulatum),  koji  je  bio 
sav  slikan.  Predvorje  bilo  je  s  kapelom  pod  jednim  krovom,  pa  se 
Cinilo,  da  je  to  ladja  kapele.  Stijene  u  kapeli  i  u  predvorju  bile  su 
obijene  daskama  i  slikane.  Uz  napomenute  dane,  sluzilo  se  ovdje 
takodjer  na  blagdan  sv.  Elizabete.  Cini  se,  da  su  sad  bill  u  kapeli 
takodjer  novi  zrtvenici.  Na  velikom  nije  bilo  vise  slike  dvanaest 
apostola,  ved  je  bio  u  sredini  kip  sv,  Ivana  Evangj.,  a  do  njega 
sa  svake  strane  po  dva  svetaCka  kipa,  a  gore  medju  stupovima  bio 
je  maleni  kip  bl.  Dj.  Marije.  U  predvorju  na  evangjeoskoj  strani  bio 
je  zrtvenik  sv.  Jakova  apostola  s  njegovom  slikom,  a  na  strani 
epistole  zrtvenik  s  v.  Josipa.  U  sredini  tog  zrtvenika  bio  je  medju 
kipovima  sv.  Petra  i  Pavla  kip  s  v.  Josipa  s  Isusom  u  naruCaju,  a 
na  vrhu  bio  je  kip  bl.  Dj.  Marije. 


280 


Arcidjakon  Juraj  Gaal  kaie  za  kapelu  god  1758.,  da  je  vrlo 
stara  (pervetustaj,  koja  ce  se  morati  za  4 — 5  godina  na  novo  sa- 
graditi.  God.  1762.  zapovjedio  je  arcidjakon  Pavao  Gojmerec 
strogo  kapeliCinim  starje^inama  Miji  Lackovidu  i  Stjepanu  Crnku,  da 
sve  dugove  utjeraju  i  nikomu  nista  ne  uzajmljuju,  dokle  se  god  ne 
popravi  kapelica.  Na  to  6e  paziti  i  zupnik   Josip    Ceh    BaboCaj, 


Kapclica  sv.  Ivana  Krstitclja  u  Buscvcu. 

kojega  de  u  torn  pomodi  kapelan  Mudid.  Kako  nije  bilo  uputno,  da 
se  kapela  samo  popravi,  to  su  ju  god.  1768.  porusili  i  mjesto  stare 
sagradili  novu  (capella  haec  funditus  de  novo  erigi  coepta  est). 

Arcidjakon  Ignjat  ZupanCid  izblize  nam  je  u  viziti  od 
god.  1799.  ocrtao  tu  novu  kapelu.  Sagradjena  je  bila  od  hrastovih 
greda,  bila  je  blizu  7  hvati  duga,  a  S'/g  siroka.  Uz  kapelu  bila  je  i 
mala    sakristija,    koje     prvaSnja    kapela    nije    imala.    SvetiSte    bilo   je 


281 

slikano,  nu  vrlo  ruzno.  Zrtvenici  bill  su  jos  iz  predjasnje  kapele.  I 
arcidjakon  Ignjat  Roci6  nasao  je  god.  1857.  kapelu  prilicno  ure- 
djenu.  Za  veliki  zrtvenik  veli,  da  je  kiparski  posao  na  njem  dosta 
pomno  izveden  (si  sculptorius  labor  consideretur  satis  diligenter  olim 
facta  est),  a  za  slike  na  stropu  i  stijenama,  da  ih  je  naslikala  pri- 
prosta  ruka.  Arcidjakona  RocicSa  smetao  je  naslov  kapele:  Rastanka 
apostola,  premda  nije  bilo  o  torn  spomena  na  velikom  zrtveniku. 
On  je  drzao,  da  je  bio  zastitnik  kapele  od  starine  sv.  Ivan  Krst.,  a 
naslov :  kapela  Rastanka  apostola,  da  je  tekar  od  nekog  vremena. 
Zato  je  odredio,  da  se  ima  uvesti  po  njegovu  stari  naslov,  naime 
kapela  sv.  Ivana  Krst.,  pa  se  danas  doista  kapela  tako  zove.  Kako 
mu  je  bio  povjesni  razvitak  busevacke  kapele  nepoznat,  dakako  nije 
znao,  da  je  upravo  naslov  » Rastanka  apostolskoga«  pravilan  i  prvo- 
bitni.  No,  kad  bi  i  taj  morao  ustupiti  mjesto  drugom  naslovu,  onda 
bi  se  kapela  sv.  Ivana  Evangj.,  jer  je  u  XVIII,  stoljedu  bila  na 
zrtveniku,  kako  sam  gore  naveo,  slika  sv.  Ivana  Evangj.,  §to  posvje- 
docuje  i  to,  da  je  bila  na  Janu§evo  ovdje  misa.  Kako  je  dosla  slika 
sv.  Ivana  Krst.  na  zrtvenik,  ne  znam,  ali  sad  kapela  dakako  mora, 
da  se  po  njoj  zove. 

U  novije  doba  zudjela  je  i  ta  kapela  za  popravkom,  jer  su  jo] 
bill  temelji  truhli.  Vrijedni  zupnik  Adam  Podolsak  dugo  je  zelio, 
da  i  tu  kapelicu  obnovi.  God.  1907.  sklopio  je  ugovor  s  pothvat- 
nikom  Josipom  pi.  Kovacevicem,  koji  je  kapelu  podignuo, 
podzidao,  pokrio  crijepom  i  opskrbio  zlijebnjacima.  Zvonik  je  pokrio 
limom  i  usadio  mu  pozladeni  kriz^  novu  jabuku  i  postavio  munjovod. 
I  nutrinja  kapele  temeljito  je  preuredjena.  Kapela,  na  novo  potara- 
cana,  dobila  je  nove  prozore,  lijepa  hrastova  vrata  i  novi  strop  u 
ladji.  Da  su  se  mogli  izvesti  svi  ti  popravci,  uzeto  je  iz  kapeliCine 
imovine  2400  K.,  plem.  opcina  Busevec  darovala  je  800  K.,  a  plem. 
opdina  Turopolje  doznaCila  je  potrebito  hrastovo  drvo  za  podlaganje 
stijena  i  za  novi  krov.  No  i  zitelji  iz  Busevca,  koji  borave  na  zaradi 
u  Americi,  nijesu  zaboravili  svoje  kapele,  te  da  se  i  njezina  nutrinja 
poljepsa,  sakupili  su  medju  sobom  lijepu  svotu  od  800  K.  Tom 
svotom  obnovljena  i  pozlacena  su  ova  tri  zrtvnnika,  nabavljeni  su  u 
Tirolu  kod  Fr.  Stuflessera  kipovi  sv.  Josipa  i  Roka  za  pokrajne 
zrtvenike  i  kupljeno  je  novo  misno  ruho.  Na  veliku  radost  zitelja  bila 
je  kapela  do  jeseni  1907.  posvema  obnovljena,  pa  je  zupnik  Adam 
Podolsak  na  dan  22.  rujna  1907.  pred  mnogobrojnim  narodom 
otpjevao  u  njoj    sveCanu    poldanju    misu    i    poslije    podne   vecernjicu. 

Sad  je  kapelica  vrlo  prijazna.  Uz  veliki  zrtvenik  sv.  Ivana 
Krst.  nalaze  se  u  njoj  jo^  pokrajni  zrtvenici   s  v.  Roka    (na    strani 


282 

evangjelja)  i  s  v.  J  o  s  i  p  a  (na  strani  epistole).  Na  velikom  zrtveniku 
u  sredini  je  kip  zaStitnika  kapele,  a  sa  strane  su  kipovi  sv.  Ivana 
Evangj.  i  jos  jednog  sveca  te  sv.  Nikole  i  Zakarije.  Iza  zrtvenika  je 
na  stijeni  slika  na  platnu,  koja  predstavlja  sv.  Jurja,  a  pod  njom  je 
natpis:  GEORGIVS  KATOLICH  ET  GEORGIVS  CERNKO  F.  F. 
Tu  je  takodjer  slika  sv.  Josipa,  koja  je  bila  nekad  na  pokrajnoni 
zrtveniku.  Stara  oltarna  slika,  koja  je  nekad  sigurno  bila  na  glavnom 
zrtveniku,  visi  u  ladji.  Na  njoj  je  prikazano  dvanaest  apostola,  nad 
njima  u  oblacima  je  bl.  Dj.  Marija,  a  dolje  je  natpis;  GREGORIUS 
ROBICH  F.  F.  Isto  take  je  tu  i  druga  slika  na  platnu,  koja  pred- 
stavlja propetog  Spasitelja,  a  pod  njom  je  natpis:  lACOBVS  ROBICH 
F.  F.  Kako  vidimo,  Busevcani  rado  su  od  zavjeta  ili  od  dobre  volje 
crkvi  ovo  i  ono  darivali. 

U  kapeli  ostale  su  u  svetistu  jos  nekoje  stare  slike,  pa  je 
vrijedno  hvale,  sto  ih  nijesu  prigodom  obnove  unistili.  Ako  to  i 
nijesu  umjetnine,  ipak  su  vrijedne,  da  se  sacuvaju  kao  spomen  na 
vrijeme,  kad  su  sve  crkve  u  Turopolju  bile  tako  slikane.  Na  evan- 
gjeoskoj  strani  naslikani  su  apostoli ;  u  jednom  redu  ih  je  osam, 
ispod  njih  su  dvojica  (Ivan  i  Matej),  a  dvojica  su  na  drugoj  strani. 
Dva  po  dva  apostola  su  zajedno,  a  nad  njima  je  ukrasak.  Za  zrtve- 
nikom  je  Isus  na  krizu,  a  sa  strane  sv.  Martin  i  sv.  Katarina.  Na 
strani  epistole  vidimo,  kako  Isusa  bicuju  i  kako  se  on  moli  na  Ma- 
slinskoj  gori.  Ispod  tih  slika  su  slike  sv.  Luke  i  Marka,  a  nad  sakri- 
stijom  je  sv.  Margareta.  Na  stijeni  kraj   sv.  Petra  je  natpis: 

Sagradena  1697. 

Ponovljena   1907. 

Za  sudca  N.  pi.  Kosa 

i  sekutora 

I.  pi.  Kovacevic. 

Kako  znademo,  prva  je  godina  pogrjesna.  Valja  da  spomenem 
jo.^  vece  zvono  s  natpisom:  »IOHAN  RISER  FVDIT  ME  ZAGRABIA  (!) 
1767.'  Za  kapelu  nabavljen  je  godine  1909.  takodjer  lijepi  pedal- 
harmonij,  za  koji  je  dobila  tvrtka  Jan  a  Tuceka  u  Kutnoj  hori 
350  K. 

Zupnici  zupe  Stare  Cice. 

Prije  nego  cu  nabrajati  kronoloskim  redom  zupnikc  u  Starim 
Cicama,  kazat  du  koju  o  njihovim  dohocima  u  starini. 

U  kanoniekoj  viziti  od  god.  1622.  kaze  se,  da  je  tadanji  fup- 
nik  ufivao  crkvene  zemlje,  na  kojima  je  bio  sagradjcn  i  zupni   dvor, 


283 

te  imao  vrt,  oranice,  livade,  a  uz  to  i  lukno  od  svojih  zupljana. 
God.  1642.  bio  je  zupni  dvor  na  novo  sagradjen.  Zupnik  Andrija 
Cvetetic  imao  je  vrt  do  zupnog  dvora,  oranicu  nedaleko  crkve  od 
3  rali,  drugu  oranicu  na  Ku6kom  polju  od  7  rali  i  livadu.  Osim  toga 
mu  je  opdina  nedavno  kupila  vinograd  na  6  kopaca.  Lukna  dobivao 
je  od  zupljana  50  kvarta  zita,  25  kvarta  psenice  i    15  kopuna. 

Potanje  nam  se  opisuju  zupnikovi  dohoci  u  viziti  od  g.  1668. 
Zupnik  je  imao  jednoga  kmeta,  koji  se  je  zvao  Grgur  Palevi6. 
Taj  mu  je  morao  davati  svakog  tjedna  jednog  rucnog  tezaka  i  dva  s 
volovima^  a  pored  toga  na  godinu  jednoga  kopuna.  Imao  je  i  jedno 
prazno  kmetsko  seliste  i  dva  kmeta  na  zupnickom  selistu  (sesiji).  Ti 
su  mu  davali  u  tjednu  dva  tezaka,  jednoga  s  volovima,  ako  su  ih 
imali.  Od  dvaju  vinogradica  na  12  kopaca  morao  je  platiti  desetinu 
u  novcu,  a  gornicu  u  mostu  grofu  Nikoli  Erdodyu.  Zupni  dvor 
bio  je  za  zupnika  dosta  prostran,  ali  je  bio  premalen  za  zupni- 
kovu  druzinu.  Od  zupljana  dobivao  je  zupnik  razna  podavanja,  nesto 
u  novcu  (po  groSima),  pleca,  kopune  i  zito  (po  vagan  ili  po  dva  va- 
gana  od  kuce).  Tuzio  se  zupnik  Tomo  Bogdan,  sto  mu  zupljani 
nijesu  htjeli  davati  psenice  mjesto  zita  i  sto  su  mu  bili  uskratili 
ogrjevna  drva. 

God.  1678.  dobivao  je  zupnik  ova  stolu  :  Kad  je  isao  na  ispo- 
vijed  »ad  territorium  Turopoliensem«  4  denara,  kad  je  isao  drugamo 
1  denar,  od  oziva  i  vjencanja  12  denara  i  pecenku  ili  kopuna,  od 
zadnje  pomasti  12  denara,  od  sprovoda,  kako  se  je  pogodio,  od 
uvoda  rodilje  1  denar,  od  krizeca  1  gros  ili  njegovu  vrijednost,  o 
Spasovu  jedan  sir  ili  njegovu  vrijednost^  a  od  krsta  kroz  godinu 
1    gros,  a  u  uskrsno  vrijeme   12  denara. 

Zupni  dvor  se  potanje  opisuje  u  viziti  od  god.  1695.  Sagra- 
djen je  bio  nedaleko  zupne  crkve  od  hrastovih  greda.  U  gornjem 
spratu  imao  je  zupnik  tri  sobe  i  malu  kuhinju,  kojom  su  se  sobe 
grijale.  U  prizemlju  bila  je  klijet  i  staja.  U  dvoristu  bila  je  kuda  za 
druzinu,  kuhinja,  staja,  zitnica  i  kolnica.  Vrt,  vo(5njak  i  dvoriste  opse- 
zali  su  jedan  i  pol  jutra.  Jedan  vinograd  imao  je  na  Bunskom  vrhu, 
drugi  u  Siljakovini.  Zupnik  je  imao  sada  cetiri  kmeta :  Lovru  Ma- 
teCida,  Andriju  Vicijana,  Gaspara  Rozica  Fembera  i  Matiju  Horvato- 
vi<5a  Balaska.  Od  zitelja  sela  Starih  Cica  dobivao  je  od  svake  ku6e 
5  denara,  ple6e  i  kopuna.  Osim  toga  dobivao  je  mjesto  objeda,  sto  su 
mu  ga  morali  ti  zitelji  davati  na  Novu  godinu  i  na  Spasovo,  svaki 
put  po  1  for.  Tu  forintu  morali  su  zitelji  poloziti  prije  drugog  zvo- 
njenja.  Sva  ostala  sela  —  i  to  od  svake  ku6e  —  davala  su  mu 
po  jedan,  po  jedan  i  pol  ili  po  dva  vagana  zita.    Da  nijesu    bili  do- 


284 

hoci  zupniCki  poCetkom  XVITI.  vijeka  sjajni,  svjedoci  nam  savremeni 
izvje§taj',  iz  kojega  saznajemo,  da  su  zupnici  u  Starim  i  Novim  Ci- 
cama,  jer  je  ovdje  bio  mocvaran  kraj,  slabo  zivjeli  te  imali  jedva 
posteno  odijelo  (parochus  misere  subsistit,  vix  vestes  bonas  habet, 
exiguum  proventum  habet). 

God.  1734.  izdao  je  tadanji  vikarijat  neke  odredbe  o  Itolar- 
skim  pristojbama.  Nekoji  zupnici  poceli  su  naime  ubirati  od  krsta 
prvog  djeteta,  koje  je  poslije  Uskrsa  doneseno  na  krstenje,  po  jednu 
ugar.  forintu,  da  se  time  naplati  pristojba  za  nova  sv.  ulja.  Mnogi 
Ijudi,  da  ne  trebaju  to  platiti,  zatajili  su  novo  rodjeno  dijete,  te  ga 
nijesu  htjeli  da  donesu  na  krst,  pa  je  tako  nastala  pogibao,  da  di- 
jete umre  bez  krsta.  Da  se  to  predusretne,  duhovna  je  oblast  strogo 
zabranila,  da  zupnici  ne  smiju  te  forinte  ubirati,  ved  samo,  kako  je 
prije  bilo  po  tri  grosa  od  svakog  krstenja  od  Uskrsa  do  Duhova,  a 
inace  samo  jedan  gros.  Isto  tako  je  duhovna  oblast  odredila,  da  se 
ne  smiju  ubirati  po  tri  grosa  za  posljednju  pomast,  vec  valja  taj  sa- 
kramenat  dijeUti  badava  od  Ijubavi  prema  bhznjemu.  Zupnici  su  imali 
narodu  protumaciti  njegove  ucinke  i  opomenuti,  da  ne  oklijevaju  taj 
sakramenat  primiti.  Ako  je  tko  drage  volje  sto  zupniku  dao,  smio  je 
to  primiti.  Ako  je  bio  po  drugi  put  pozvan  k  bolesniku,  onda  je  smio 
za  trud  traziti  3  grosa.  Od  uskrsne  ispovijedi  dobivao  je  zupnik  po 
1  jedan  denar,  no  taj  novae  nije  smio  traziti  od  pokornika  u  vri- 
jeme  ispovijedi  ili  pricesti,  jer  ne  bi  to  dolikovalo  svetosti  sakrame- 
nata.  Od  uvoda  rodilje  dobivao  je  zupnik  1  denar,  a  od  uvoda  zene 
umrle  u  porodu,  ruCnik.  Za  sprovod  od  kude  dobivao  je  zupnik  od 
stranaca  1  ug.  for.,  a  od  ostalih,  kako  su  se  pogodili.  Ako  je  bio 
sprovod  od  kipa  iz  Starih  Cica,  dobivao  je  5  grosi,  a  od  vrata  gro. 
blja  tri  gro§a.  Za  krizec  davala  je  svaka  ku(5a  1  gros,  a  o  Duho- 
vima  ^od  kude  1  sir  ili  mjesto  toga  4  denara.  Za  ozivanje  i  vjen- 
canje  pladalo  se  4  grosa,  pinta  vina  i  pecenka. 

God.  1741.  dobivao  je  zupnik  od  onih  kmetova,  koji  su  imali 
Citavo  seliste  (sesiju),  dva  vagana  zita,  a  od  onih  zitelja,  koji  su  bili 
turopoljski  plemidi,  od  svake  ku6e  (quot  domus  tot  vaganos)  vagan 
2ita.  Plemidke  kurije  (kurija  klarisa,  podpukovnika  Paraminskija, 
isusovaCkog  seminarija  sv.  Josipa,  Jurja  Puca  i  Ivana  Puca)  morale  su 
davati  zupniku  svaka  jedan  objed  na  godinu. 

Zupnik  imao  je  nekada  pravo  lova,  ribanje  i  toCenja  kod  svo- 
jih  kmetova.    Drva    dobivao    je  od    gospostije,  a  na  molbu  doznaCila 

'  Gl.  moj  clanak:  »Izvjestaji  o  materijalnom  stanju  iupnika  pocetkom 
XVIII.  vijeka^  u  >  Katol.  listu«  od  god.  1909.  str.  108. 


285 

mu  je  vise  puta  i  plem.  op(5ma  turopoljska  koje  hrastovo  drvo,  po- 
trebno  u  gradjevne  svrhe.  Luknarske  dohotke  zupnikove  popisao  je 
tocno  u  viziti  od  god.  1851.  arcidjakon  Ignjat  Roci<5.  Lukno  se 
je  ubiralo  po  staroj  luknarskoj  mjeri,  koja  je  drzala  ^4  pozunskoga 
vagana  (metretae  Posoniensis).  Kako  u  drugim  zupama,  tako  su  i  u 
Starim  Cicama  vodili  zupljani  plemici  kroz  deset  godina  parbu  protiv 
obiCajnog  podavanja  lukna  i  prikracivali  zupnika  u  njegovim  doho- 
cima.  Napokon  je  i  u  Starim  Cicama  god.  1907.  plem.  opdina  turo- 
poljska nastojanjem  sadasnjeg  zupana  dra.  Ljudevita  pi.  Josipovicha 
otkupila  plemi6ko  lukno,  pa  sad  zupnik  u  ime  toga  dobiva  od  op- 
dine  2400  K  na  godinu,    O  tom  otkupu    sastavljen    je    ovaj   ugovor: 

Ugovor, 
koji  je  o  otkupu  plemickoga  lukna  u  zupi  Staro-Cice  (Vukovina)  uta- 
naCen  izmedju  zupne  nadarbine  sv,  Jurja  u  St.  Ci6a  (Vukovina),  za- 
stupane  po  zupniku  Adamu  Podolsaku  i  plemenite  opdine  Turopolje, 
zastupane  po  zupanu  i  zakonitom  zastupniku  dr.  Ljudevitu  pi.  J  o- 
s  i  p  o  V  i  c  h  u. 

§.  1- 
Predmetom  otkupa  jesu  sva  luknarska  podavanja  spojena  u 
zupi  sv.  Jurja  u  St.  Cica  (Vukovina)  s  plemidkim  dvornim  mjestima, 
koja  su  unesena  ili  ce  u  buduce  biti  unesena  u  temeljnu  knjigu  zem. 
zajednice  plemenite  opcine  Turopolje,  bez  obzira  na  to,  da  li  su  ova 
plem.  dvorna  mjesta  podijeljena  ili  nepodijeljena,  da  li  su  nastanjena 
kucom  (dim,  domus)  ili  su  nenastanjena,  da  li  im  je  vlasnikom  plemic 
ili  neplemic. 

§•  2. 

Otkupni  relutum  iznosi  godisnje  K  2400,  slovi:  dvije  tisuce 
Cetiri  stotine  kruna,  te  ga  ima  beneficiatu  zupe  ispla6ivati  plemenita 
opcina  Turopolje  uz  propisanu  namiru  kod  svoje  blagajne  u  Velikoj 
Gorici  u  dva  jednaka  obroka  prvoga  svibnja  i  prvoga  studenoga 
svake  godine. 

§•  3. 
Istodobno  otkupljuje  se  i  t.  zv.  zvonarsko  lukno,  koje  su  do 
sada  podavali  obvezanici  plemidkoga  zupnickoga  lukna  (§.  1.)  godis- 
njim  relutumom  od  K  300  slovi:  tri  stotine  kruna,  koji  se  ima  ispla- 
divati  svagdasnjemu  zvonaru  u  vrijeme  i  nacinom  navedenim  u  §.  2. 
uz  namiru  vidiranu  po  zupniku. 


286 

§■  4. 
Isplata  cijeloi^a  ziipuickoga  i  zvonarsko^a  pausala  za  god.  1907. 
dospjela  je   1.  prosinca. 

§.  5. 
Po  sebi  se   razumijeva,  da  t.  zv.  stolarinskt-  pristojbe  nijesu  sa- 
drzaue  u  otkapnoj   svoti  u  §.  2. 

§.  6. 

Ugovor  ovaj  stupa  na  snagu,  kada  ga  za  plemenitu  opcinu 
Turopolje  prihvati  skupstina  plemickih  ovlastenika  (§.  8.  zakona  od 
1.  svibnja  1895.)  uz  odobrenje  kr.  zemaljske  vlade.  odjela  za  unu- 
tarnje  poslove,  a  za  zupnu  nadarbinu  sv.  Jurja  u  St  Cica  (^Vukovina) 
kada  ga  odobri  kr.  zemaljska  vlada,  odio  za  bogostovlje  i  nastavu  i 
nadbiskupski  duhovni  stol  u  Zagrebu. 

U    vjeru   toga    slijede    potpisi    svih    interesenata    pred    svjedoci. 

U  Vel.  Gorici,  28.  prosinca   1907  (sedme) 

Josipovichv.  r.  AdamPodolsak,  zupnik  v.  r. 

L.  S.  L.  S. 

Svjedoci: 
Dr.  Ante  Gasparac  v.  r.     Josip  Pucekovic. 

Br.  37—1908. 

Na  temeljii  zakljucka  zastupstva  skupstine  plemida  ove  op(iine 
od  18.  sijecnja  1908.  br.  37.  ovime  se  uredovno  konstatuje,  da  je 
skupstina  ove  plem.  opcine  predlezeCi  ugovor  o  otkupu  zupnickoga 
lukna  u  skupstini  navedenog  dana  pod  §.  1.  jednoglasno  prihvatila  i 
odobrila. 

Plemenita  opcina  Turopolje. 

U  Vel.  Gorici,  dne    19.  sijecnja    1908. 

Zupan : 
L.  S.  J  o  s  i  p  o  v  i  c  h  v.  r. 

Taj  su  ugovor  odobrile  vi:5e  obhisti  i  to:  kr.  hrv.  slav.  dalm. 
zemaljska  vlada,  odio  za  unutarnje  poslovu  dne  24.  veljac^e  1908. 
pod  br.  9652.;  nadbiskupski  duh.  stol  dne  21.  ozujka  1908.  pod 
br.  1228.  i  kr.  hrv.  slav.  dalm.  zemaljska  vlada,  odio  za  bogostovlje 
i  nastavu  dne  3,  travnja   1908.  pod  br.  6746. 

Evo  sada  zupnika  u  Starim  CiCama,  koliko  sam  ih  mogao  sa- 
kupiti  iz  raznih  povjesnih  spomenika. 


287 

God.  1496.  An  tun  »plebanus  ecclesie  sancti  Georgii  martiris 
de  Veteri  Chichan«  prodao  je  svoj  vinograd  u  Kostanjevcu  Pavlu 
Pogledicu  iz  Kurilovca  i  njegovu  bratu  za   13  for.' 

God.  1501.  Valentin  »plebanus  de  Veteri  Chycha«.^  Medju 
svjedocima,  koji  su  posvjedocili  god.  1520.,  da  nijesu  turopoljski  ple- 
midi  nikada  bili  duzni  isto  podavati  Medvedgradu  i  Lukavcu,  spominje 
se  i  neki  Fabijan  Svibec  iz  Obresa  »iobagio  plebani  de  Wokowyna«^ 
Mozda  je  imala  Vukovina  u  to  vrijeme  svog  posebnog  zupnika,  koji 
je  vrsio  duhovnu  sluzbu  u  torn  \e6  za  onda  svakako  glasovitom 
prostenistu. 

God.  1574.  Vincencije  »plebanus  de  Veteri  Chych^'e*  prisu- 
stvovao  je  godine  1574.  zagrebackoj  sinodi,  koju  je  sazvao  biskup 
furaj  Draskovic.  On  je  bio,  kao  i  innogi  drugi  zupnici  turopoljski 
u  one  vrijeme  »Dalmata«,  t.  j.  glagoljas.  Moje  nagadjanje,  da  je 
Vukovina  imala  neko  vrijeme  svog  posebnog  zupnika  potvrdjuje  i  to, 
sto  je  Zajedno  sa  zupnikom  Vincencijem  prisustvovao  zagrebackoj 
sinodi  Juraj  Dalmata  (glagoljas),  za  kojega  se  izrijekom  kaze, 
da  je  »piebanus  in  Vokouina«*.  Po  tomu  mozemo  suditi,  da  je 
u  Vukovini  bilo  vec  u  ono  vrijeme  glasovito  prosteniste,  koje  je  za 
cijelo  nastradalo  za  turskih  provala  u  Turopolje. 

Godine  1622.  Nikola  Trncid  (Ternczicz).  Kako  je  bila  u 
ono  vrijeme  velika  nestasica  svecenstva,  to  je  on  u  isto  vrijeme 
upravljao  obim  zupama  Starim  i  No  vim  Cicama.  Zupljani  su  ga 
hvalili,  da  je  u  sluzbi  re  van,  no  nekoji,  napose  koje  je  ispitao 
arcidjakon  Benko  Vinkovic  o  njegovu  zivotu,  priznali  su,  da  zivi 
sablaznjivo.  Arcidjakon  ga  je  radi  toga  pozvao  k  biskupu,  da  napravi 
pokoru  za  svoje  prekrsaje.  God.  1630.  nalazimo  ga  kao  zupnika  u 
Pusci,  pa  ga  arcidjakon  hvali,  da  je  vrijedan  i  marljiv. 

God.  1630.,  1634.  Juraj  Srebric.  I  on  je  u  to  vrijeme 
upravljao  s  obje  zupe  Stare  i  Nove  Cice.  Zupljani  su  mu  prigovorili, 
da  nerado  propovijeda.  God.  1642.  bio  je  on  zupnik  u  Novim  Cicama. 

God.  1635.,  1642,,  1655.  Andrija  Cvete6i6.  Za  njega  se 
doduse  kaze  u  viziti  od  god.  1642.,  da  je  »Novitius«,  no  po  napisu 
kaleza,  sto  se  nalazi    u  kapeli  u  Busevcu,    znamo,    da  je  god.   1635. 


'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«  sv.  II. 
str.  170 

^  Gl.  dr.  Fr.  Racki:  »Popis  zupa  zagrebacke  biskupije  1334.  i  1501.  go- 
dine*. —  Starine  IV.  str.  210. 

^  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«.  sv. 
II.  str.  457. 

■*  Gl.  Ecelesiastica  8/15.  u_nadbiskupskom  arkivu. 


288 

vcd,  bio  u  Starim  CiCama.  On  je  u  Starim  Ci^ama  i  umro,  pa  je 
neposredno  po  njegovoj  smrti  (post  obitum  ejus)  dosao  za  zupnika  u 
Stare  CiCe  Nikola  Grli  6,  U  vrijeme  glada  (superioribus  fame- 
licosis  annis)  kupio  je  on  od  plemenite  brac^e  Lucida  iz  Ku6a.  vinograd 
na  Bunskom  vrhu  kraj  sela  Bune  i  dao  za  nj  sedam  vagana  zita. 
Morao  je  biti  doista  silan  glad  u  Turopolju,  kad  se  za  nekoliko  va- 
gana  zita  dobio  Citav  vinograd!  Taj  vinograd  ostavio  je  zupnik 
Cvetecic  svojim  nasljednicima  u  zupi  uz  obvezu,  da  moraju  za  ispokoj 
njegove  dnSe  citati  godimice  osam  sv.  misa.  ^ 

God.  1656  — 1659.  Nikola  Or  116  (Gerlicius).  On  je  najprije 
zupnikovao  u  Novim  CiCama,  a  poslije  smrti  Cvetetideve  u  Starim 
Cicama.  Zupnicku  prisegu  za  tu  zupu  polozio  je  u  petak  poslije 
Uskrsa  god.  1656.  Cini  se,  da  nije  zivio  sa.  zupljanima  u  najboljoj 
slozi,  jer  su  ga  oni  tuzili  zajedno  sa  starjesinama  zupne  crkve  i  ka- 
pele  u  Vukovini  biskupu  Petru  Petretidu.  Taj  je  nalozio  arci- 
djakonu  Ljudevitu  Bedekovidu,  da  povede  s  njime  istragu, 
sto  je  on  i  ucinio  na  dan  Nasasia  sv.  Kriza  god.  1659.  Na  temelju 
prve  istrage  nije  se  moglo  Grlicu  nista  dokazati,  s  6ega  su  ga  zup- 
Ijani  tuzili.  Pa  i  sad  se  on  odluCno  ogradio  protiv  iskaza  preslusanih 
SYJedoka.  Tvrdio  je,  da  su  svjedoke  podmitili  starjesine  vukovinske 
crkve  (tako  su  n.  pr.  svjedoku  Blazu  Cuncidu  obecali  tri  ovce).  Kako 
po  svemu  sudim,  bunili  su  crkveni  starjesine  narod  proti  zupniku  radi 
toga,  sto  im  je  on  suvise  pazio  na  prste  (munera  et  ingentes  de 
Eleemosynis  ac  Thesauro  Ecclesiae  provisiones  accepissent).'^  Grlic 
se  je,  sva  je  prilika,  potpuno  opravdao,  ali  videdi,  da  ga  narod  ne 
voli,  ostavio  je  zupu,  a  naslijedio  ga  je  T  o  m  o  B  o  g  d  a  n,  koji  je 
dne  24.  srpnja   1659.  prisegao  za  tu  zupu. 

God.  1663.  nalazimo  Nikolu  Grlida  (pise  se  Gerlicius  a  i  Ger- 
lichevich)  u  Kuzmincu,  kamo  ga  je  poslao  biskup  Petretic,  da  za- 
mijeni  starca  zupnika  A  n  d  r  i  j  u  J  a  g  a  t  i  n  i  c  a,  koji  je  bio  vec 
nesposoban  za  zupnika.  Makar  je  posredovanjem  podarhidjakona  Po- 
derkovica  dobio  natrag  zupnicke  zemlje,  koje  je  zupnik  Jagatinid  za- 
lozio  kmetu  Blazu  1 1  c  i  6  u,  slabe  mu  koristi,  kad  ih  Blazev  sin 
Stanko  opet  zasijao.  Da  ne  ostane  kod  toga,  moli  on,  koji  nosi 
»pondus  diei  et  aestus«,  biskupa,  da  mu  od  tih  zemalja  doznaci  pra- 
vedan  dio,  da  tako  on,  koji,  —  kako  sam  kaze,  —  drzi  kravu  za 
rogove,  ima  svoj  dio  i  kod  mlijeka.  Imao  je  neprilike  i  sa  starcem 
zupnikom.  Taj  nije  bio  zadovoljan  s  dopitanim  mu  dijelom  dohodaka, 


'  Gl.  »Juridica«  vol.  V.  br.  1478'2324.  u  nadbiskupskom  arkivu. 
-  Gl.  »Juridica«  vol.  V.  br.  1064./1925.  u  nadbiskup.  arkivu. 


289 

vjenCao  j'^.  o  Bogojavljenju  preko  40  pari  bez  svakog  ozivanja,  pace 
jednu  zaruCnicu  koja  je  bila  ugrabljena  (rapta).  Bunio  je  i  zupljane 
protiv  Grlicia.  Kad  je  Grlid  o  prosnim  danima  dne  29.  travnja  vodio 
procesiju  u  Grbasevac,  docekali  su  ga  tamosnji  zitelji  s  batima,  te 
prisilili,  da  se  vrati,  »Doidimi  k  .  .  .  .  n  szin  plessiui,  doidi  po  lucno, 
hochiuti  poterti  rebra  i  toiagu  uaurat  obesziti  y-onako  u  Zagreb  po- 
slati.«  Ved  god,  1662.,  kad  je  bio  Grlic  u  Zagrebu  na  ispitu  za  zupu 
Imbriovec,  govorio  je  stari  zupnik  »Andrasek«  (Jagotinic)  u  Subotici 
i  Rasinji :  »Mentuj  vas  Bog  Gerliciussa,  on  vas  hochie  guliti,  dreti, 
pleniati,  psouati,  lahko  uamie  bilo  z  menum  itd. «  Od  onog  vremena 
je  narod  na  nj  zamrzio,  premda  nije  nikomu  kazao  zalne  rijeci. 
On,  kako  sam  istice,  lijepo  djeluje,  pace  je  na  Jurjevo  obratio  jednog 
luterana  i  luteranku,  pa  je  pripravan,  da  se  provede  protiv  njega 
najstrozija  istraga ;  i  ako  je  sto  kriv,  rado  ce  se  maknuti  iz  dieceze. 
Moli  zato  biskupa,  da  mu  pomogne.  Iz  drugog  lista  saznajemo,  da 
je  bio  Grlic  doista  zupnikom  u  Kuzmincu,  a  svomu  pod§asniku  morao 
je  davati  za  uzdrzavanje  tredinu  dohodaka.  No  ipak  mu  ondje  nije 
bilo  opstanka,  jer  nije  imao  ni  prave  hrane  ni  stana,  a  u  vrijeme 
od  pet  godina,  sto  je  bio  u  Kuzmincu,  nije  ni  jedan  put  zeo  niti  brao. 
Stanko  Ilcic  opet  je  oteo  zupnikove  zemlje,  sto  ih  je  ban  po  svojim 
Ijudima  zupniku  vratio,  sam  pozeo  psenicu,  oduzeo  zupniku  kljuce  od 
crkve,  protjerao  zupnika  i  zagrozio,  da  6e  ga  ubiti.  Grli6  zato  za- 
klinje  biskupa  Petra  Petretica,  neka  bi  mu  pomogao,  te  ga  premjestio 
na  drugu  zupu.^  Naveo  sam  sve  to,  jer  krasno  pokazuje  tadanje  pri- 
like  u  nasoj   domovini  i  tezak  polozaj,  u  kojem  se  nalazilo  sve6enstvo. 

God.  1659—1676.  To  mo  B  o  g  d  a  n,  mozda  rodjak  zagre- 
backog  biskupa  Martina  Bogdana.  On  je  u  srpnju  god.  1657.  postao 
zupnikom  u  No  vim  Cicama,  gdje  je  ostao  samo  dvije  godine.  Kako 
sam  ve6  spomenuo,  tuzio  se  na  svoje  zupljane,  sto  su  mu  mjesto 
pgenice  poceli  davati  zito  za  lukno  i  sto  su  mu  uskratili  ogrijevna 
drva.  Bogdan  umro  je  u  Starim  CiCama  negdje   pocetkom    g.    1676. 

God.  1676.-1679.  Ivan  Cuk  (Chyuk).  On  se  rodio  oko  god. 
1648.  a  zaredjen  je  bio  god.  1674.  Bio  je  revan  u  sluzbi  i  pazio  je 
na  cistodu  i  red  u  crkvi.  Rado  je  propovijedao  (requireret  tamen  hie 
locus  profundiores  conciones).  ^Hastela  su  mu  zamjeravala,  §to  ide 
na  lov,  pa  je  kasnije  to  napustio.  Poslije  smrti  zupnika  Tome  Bog- 
dana Cinovnici  banskog^namjesnika  grofa  Nikole  Erdodyja  bez 
ikakova  povoda    oteli  su  zupniku    onaj    vinograd  na  Bunskom    vrha, 


'  >Libelli  supplices  ad  Episcopos  Zagrabienses*  knj.  III.  br.  110.  u  nad- 
biskup.  arkivu. 

19 


290 

sto  ga  je  u  ime  altarije  ostavio  zupnik  Andrija  Cvetetiti.  Taj 
vinograd  predao  je  grof  nekom  Jurju  Bukovlicu.  Zupnik  Cuk 
radi  tog  nasilja  prituzio  se  zupaniji.  Podzupan  Ivan  Pucz  poslao 
je  dne  26.  veljace  1677.  u  Stare  CiCe  malog  suca  Ivana  Stepa- 
nica,  da  ispita  stvar.  On  je  preslusao  pod  prisegom  u  zupnom 
dvoru  TomuiPavla  Lucie  a,  Ivana  pi.  CunCidateStje- 
pana  Tkalcica,  kmeta  sjemenista  zagrebackih  Isusovaca.  Uvjerio 
se,  da  vinograd  doista  pripada  zupniku.  Zanimljivo  je,  sto  se  u  torn 
spisu  zove  Ivan  Cuk  zupnikom:  »Ecclesiarum  Bmae  Virginis 
Mariae  in  possessione  'WHkovina  fundatae  et  sancti  Georgii  Militis 
atque  Martyris  in  possessione  Veteri  Chiche  exstructae«,  Sto  bi  opet 
potvrdjivalo,  da  su  bile  nekad  ovdje  dvije  zupe.  *  Dne  23.  ozujka  g. 
1679.  postao  je  Cuk  zupnikom  u  Pesdenici,  gdje  ga  god.  1680.  vise 
nije  bilo. 

Godine  1679.— 1680.  Petar  Stabarkovic.  On  je  kratko 
vrijeme  zupnikovao  u  Odri,  a  dne  27.  travnja  1679.  polozio  je  pri- 
segu  za  zupu  Stare  Cice.  Od  njega  nam  se  sacuvalo  u  zupnom  ar- 
kivu  nekoliko  listova  matice  krStenih.  I  u  Starim  Cicama  nije  ostao 
dugo,  jer  je  ve6  u  lipnja  godine  1680.  postao  kanonik  stolne  crkve 
zagrebacke,  a  nije  bio  jos  niti  trideset  godina  star.  U  kaptolu  postao 
je  god.  1687.  prepostom  sv.  Stjepana  de  Bela;  umro  je  kao  caz- 
manski  arcidjakon  u  prosincu  god.    1700. 

God.  1680. — 1682.  Simon  Ju da  Zidic  (Sidich).  Vrijedni  taj 
muz  rodio  se  oko  god.  1653.  Iza  kako  je  preko  tri  godine  slusao 
bogoslovije,  zaredjen  je  na  Bozii  god.  1678.  u  sve(5enika  te  je  odmah 
postao  zupnik  u  donjoj  Zelini,  kamo  je  dosao  2.  sijecnja  1679.  Ta- 
danji  arcidjakon  Aleksander  Ignjat  Mikulid  u  zapisniku  vizite  od 
god.  1679.  vrlo  hvali  njegovu  marljivost  u  dijeljenju  sv.  sakrame- 
nata,  gorljivost  za  promicanje  sluzbe  bozje,  Ijubav  za  cistodu  u  crkvi. 
U  propovijedanju  nije  bio  samo  neumoran,  ve6  je  imao  i  govornicki 
dar  ('gratiam  dicendii.  Dasto,  da  Zidid  nije  ostao  dugo  u  donjoj  Ze- 
lini, jer  je  ve6  dosaste  godine  (13.  listopada  1680.)  prisegao  za  zupu 
Stare  Cice,  kamo  je  ved  u  rujnu  dosao.  Sam  je  ubiljezio  u  matici 
krgtenih  od  god.  1680.:  »Ego  .Simon  Judas  Sidich  f actus  sum  Pa- 
rochus  huius  loci  et  Vice-Archidiaconus  Cathedralis  die  15.  mensis 
Septembris.  <  Lijep  je  dokaz  njegovih  vrsnoda  i  sposobnosti,  sto  je 
tako  mlad  obavljao  sluzbu  podarcidjakona  katedralnoga.  Imao  je  vrlo 
uredno  i  lijepo  pismo,  kako  nam  svjedoCi  ono  nekoliko  listova,  sto  nam 

'  Gl.  »juiidica<  vol.  V.  br.  1478  2324.  u  nadbiskupskom  arkivu. 


291 

sc  saCuvalo  u  matici  kr§tenih  iz  vremena  njegova  zupnikovanja.  On  prvi 
naziva  zupno  selo  hrvatskim  nazivom :  «Sztare  Chiche»,  kako 
se  ima  pisati,  a  ne  Staro  Cice.  No  i  u  Starim  Cicama  nije  mu  bilo 
dugog  opstanka,  pa  ved  u  ozujku  god.  1682.  nalazimo,  kako  se  pot- 
pisuje  u  maticama :  »Parochus  et  Canonicus  Zagrabiensis«.  U  kap- 
tolu  je  Zidid  obavljao  razne  sluzbe  i  casti.  God.  1685.  postade  pre- 
postom  sv.  Stjepana  de  Bela,  a  god.  1687.  arcidjakonom  cazmanskim. 
Poslije  smrti  Stjepana  Nedelka  imenovan  bi  god.  1694.  arci- 
djakonom prvostolnim.  Kao  takav  obavio  je  toCno  po  propisima  svake 
godine  (1695.,  1696.  1697.)  u  svom  arcidjakonata  kanonicku  vizita- 
ciju  i  kako  sc  cini,  svojom  rukom  napisao  zapisnike  vizitacijske  o 
pojedinim  zupama.  Ti  se  zapisnici  odlikuju  taCnosti,  jezgrovitosti  i 
savjesnosti,  pa  su  zanimljiv  prilog  za  doma6u  crkvenu  povjest  kon- 
cem  XVII.  vijeka.  God.  1698.  prestao  je  biti  katedralnim  arcidja- 
konom, jer  je  postao  predstavnikom  cazmanskog  kaptola.  Po  smrti 
poznatog  Ivan  a  Znike  postao  je  on  god.  1706.  cuvarom  stolne 
crkve.  Kao  takav  umro  je  puno  zasluzan  dne  28.  studenoga  go- 
dine   1710. 

God.  1682. — 1698.  Florijan  Pavlinid.  Rodio  se  oko  god. 
1650.,  zaredjen  je  god.  1773.,  a  u  rujnu  god.  1677.  fostao  je  zup- 
nikom  u  Kupincu.  Tu  je  ostao  do  25.  travnja  1682.,  kad  je  postao 
zupnik  u  Starim  Cicama.  Dok  je  bio  u  Kupincu,  hvali  ga  arcidjakon 
radi  marljivosti  u  sluzbi  i  propovijedanju.  Kaze  se  o  njem:  »Rheto- 
ricam  tantum  absolvit«,  a  godine  1679.  veli  se,  da  ima  kod  sebe 
klerika  glagoljasa  (Clericum  dalmatam  unum).  Simon  Juda  Zidic 
istice  o  njem,  da  premda  nije  svrsio  mudroslovlja  i  moralke, 
ipak  se  je  marljivoscu  i  citanjem  tako  naobrazio,  da  je  bio  uman 
svedenik. 

Isti  kaze  nadalje  o  Pavlinidu,  da  je  on  covjek  dobar,  uzoran 
svedenik,  marljiv  duhovni  pastir  i  dobar  propovjednik.  Narod  ga  je 
Ijubio  i  hvalio,  jer  se  je  s  njim  lijepo  slagao.  U  maticama  potpisuje 
se  Pavlinic  obicno  samo  svojim  krsnim  imenom.  God.  1687.  spominje 
se  u  maticama  kao  krsni  kum,  a  ujedno  i  krstitelj  i  svedenik  (R.  D.) 
Andrija  Pavlinid,  koji  je  bio,  sva  je  prilika,  brat  ili  rodjak  zup- 
nikov.  Iste  godine  nalazimo  kao  krsnog  kuma  i  djaka  (studiosus) 
Andriju  Pavlinida.  Zupnik  Pavlinid  imao  je  i  kapelana,  kojeg 
u  pocetku  nazivlje:  »meus  suffraganeus « .  Taj  se  je  zvao  An  tun 
Srdok  (od  god.  1690. — 1695.),  pa  je  valjada  to  prvi  kapelan  u  zupi 
Starim  Cicama.  Cini  se,  da  je  za  Pavlinica  popravljena  crkva  u  Vu- 
kovini.  Na  njegovu  molbu  i  molbu  tamosnjih  crkvenih  starjeSina  do- 
zuacila   je    dne     13.  prosinca   1686.    plem.  opcina    potrebito    drvo    za 


292 

gradnju  ciglane,  u  kojoj  se  iniala  prirediti  opeka  za  crkvu. '  Pavlinid 
je  zadnji  put  potpisan  u  maticama  due  3.  sijecnja  1698.  Bit  ce,  da 
je  brzo  iza  toga,  svakako  jos  u  sijecnju,  uniro.  Nijesam  ga  poslije 
nasao  u  knjizi  zupnika. 

God.  1698.  — 1730.  Fran  jo  Stjepan  pi.  Mata6i6  rodio  se 
negdje  u  Posavini  (Poszaviensis)  oko  god.  1673.,  a  nauke  je  svraio 
u  Zagrebu.  Za  zupnika  u  Starim  Cicama  predlozio  ga  je  biskupu 
Stjepanu  Seliscevicu  tadanji  ban  grol  Adam  Bacan.  Zup- 
nicku  prisegu  polozio  je  dne  3.  veljace  1698.  Bio  je  vrlo  vrijedan  i 
marljiv  i  rado  je  propovijedao.  Sa  zupljanima  bio  je  slozan.  Nosio  je 
brkove  i  bradu.  Za  njega  je  sagradjen  oko  god.  1720.  novi  zupni 
dvor,  koji  je  stajao  sve  do  god.  1831.  Prigodom  kanoniCke  vizitacije 
god.  1716.  bio  je  bolestan,  pa  ga  je  zamjenjivao  neki  franjevac.  Umro 
je  po  svoj  prilici  u  Starim  Cicama,  jer  nijesam  mogao  nadi,  da  je 
otisao  na  koju  drugu  zupu. 

God.  1730. — 1747.  Marko  Mravinec  poceo  je,  kako  sam 
kaze,  dne  15.  kolovoza  1730.  upravljati  zupom,  a  prisegao  je  za  nju 
dne  26.  kolovoza  god.  1730.  Prije  toga  bio  je  samo  kratko  vrijeme 
(od  21.  svibnja  god.  1730.)  zupnik  u  Novim  Cicama.  Za  tu  zupu 
predlozio  ga  je  grof  Ljudevit  Erdody,  a  za  zupu  Stare  Cice 
grof  Mirko  Juraj  Erdody.  Mravinec  se  rodio  oko  god.  1695., 
nauke  je  svrsio  u  Zagrebu,  a  zaredjen  je,  posto  je  bio  ordinarij  od- 
sutan,  u  Senju.  Bio  je  vrlo  marljiv  i  uredan  i  mnogo  zasluzan  za 
zupu  Stare  Cice.  Utemeljio  je  misnu  zakladu  s  glavnicom  od  500  r. 
for,  uz  obvezu,  da  mora  zupnik  za  ispokoj  njegove  duse  citati  na 
godinu  30  misa.  Isto  tako  je  polozio  500  ren.  for.  kao  zakladu  za 
uzdrzavanje  kapelana.  Ta  je  svota  bila  god.  1768.  ulozena  kod  grofa 
Ivan  a  Draskovic  a,  vlasnika  dobara  Rjecice,  Brezovice  i  Bozja- 
kovine.  Na  samrti  zapisao  je  jos  zupnoj  crkvi  50  ren.  for.,  kapelama 
sv.  Barbare,  sv.  Vida  i  sv.  Apostola  svakoj  po  10  ren.  for.,  a  crkvi 
bl.  Dj.  Marije  u  Vukovini  ostavio  je  12  kositrenih  zdjelica,  12  kosi- 
trenih  tanjura,  3  zdjele    s  ruCkama  i  podstavcima  i  9  srebrnih    zlica. 

God.  1747.— 1776.  Josip  Ladislav  Ceh  aliter  Babo- 
caj  rodio  se  oko  god.  1700.  po  svoj  prilici  u  zupi  Sditarjevo,  gdje 
je  bila  plemiika  kurija  obitelji  »Cheh  aliter  Babochay« 
Nauke  svrsio  je  sto  u  Zagrebu,  sto  u  Budimu,  a  zaredjen  je  bio 
god.  1724.  u  Senju.  Od  godine  1729. — 1731.  kapelanovao  je  u  zupi 
sv.  Marka  u  Zagrebu.    Dne   12.  rujna  god.    1733.    postao    je    na  pri- 

'  Gl.  »Acta  Politico-Juridica  Inclytae  Universitatis  Nobilium  Campi  Tu- 
ropolya  ab  a.  1650.— 1702. «  str.  537. 


jedlog  grofa  Mirka  Jurja  Erdodya  zupnik  u  Stupniku,  na  isti 
dan,  kad  je  njegov  brat  ili  rodjak  Franjo  Ceh  aliter  BaboCaj 
postao  zupnik  u  Jakusevcu.  U  Stupniku  ostao  je  sve  do  god.  1747,, 
kad  ga  je  predlozio  grof  Jur  aj  Erdody,  daje  postao  (28./IV.)  zup- 
nik u  Starim  Cicama.  U  zupu  ga  je  svecano  uveo  sam  arcidjakon 
katedralni  i  prepost  sv.  Augustina  od  Pecuha  Adam  A  n  t  u  n  C  e- 
g  e  t  e  k.  Ceha  hvale  arcidjakoni,  da  je  uredan  i  gostoljubiv,  a  rado 
je  propovijedao  i  uCio  narod.  God.  1750.  popravio  je  zupni  dvor  i 
sagradio  drvenu  kuhinju,  koju  bi  morali  po  pravu  sagraditi  zupljani. 
Oni  su  se  ustrucavali,  da  podignu  takodjer  novu  druzinsku  kudu,  pa 
im  je  morao  arcidjakon  Cegetek  naloziti,  da  to  udne.  Ceh  je  svoju 
prvu  misu  otpjevao  u  zupnoj  crkvi  sv.  Marka  u  Zagrebu,  gdje  je  za 
onda  zupnikovao  njegov  brat  ili  rodjak  Nikola  Ceh  BaboCaj 
(1724. — 1735.).  Kad  je  dozivio  tu  sredu,  da  doceka  svoju  zlatnu 
misu,  odsluzio  je  i  tu  dne  25.  travnja  godine  1774.  u  zupnoj  crkvi 
sv.  Marka  u  Zagrebu.  Zadnjih  je  godina  desto  poboljevao;  osobito 
ga  mucio  kamenac.  Providjen  svetotajstvima  umirucih,  preminuo  je 
dne  11.  sijecnja  god.  1776.  u  tri  sata  u  jutro.  Sahranjen  je  dne  12. 
sijeCnja  u  kripti  zupne  crkve. 

God.  1776. — 1782.  Josip  Klasnic.  On  se  rodio  oko  godine 
1746.  u  Zagrebu,  gdje  je  svr§io  i  nauke  i  primio  redove  od  biskupa 
Stjepana  Puca.  Kapelanovao  je  u  Miholjancu  (jednu  i  pol  god.), 
u  Szent-varu  (9  mjeseci),  u  Bedekovcini  (Komoru  3  god.  i  7  mjes.), 
odakle  je  dosao  za  zupnika  u  Stare  CiCe,  a  polozio  je  prisegu  za  tu 
zupu  dne  10.  veljaCe  god.  1776.  U  Starim  CiCama  nije  ostao  dugo, 
nego  je  otisao  ved  6.  svibnja  god.  1782.  za  zupnika  u  Kravarsko, 
gdje  je  i  umro  dne   13.  studenoga  god.   1807. 

God.  1 782. —  1 785.  Mijo  Baranic.  On  je  kapelanovao  u 
Starim  Cicama  od  god.  1776.  — 1782.  te  poslije  odlaska  K I  as  ni- 
ce v  a  postao  dne  28.  srpnja  god.  1782.  ondje  zupnikom.  Zupnikovao 
nije  dugo,  jer  je  ved  4.  prosinca  god.  1785.  umro  u  trideset  i  sed- 
nioj  godini  svoga  zivota. 

God.  1 786.  —  1 794.  Nikola  Sever  rodio  se  u  Severju  u  zupi 
Pesdenica  oko  god.  1760.  Latinske  skole  polazio  je  u  Zagrebu,  mu- 
droslovne  i  bogoslovne  nauke  u  Becu  i  Bolonji,  pa  je  zato  govorio  i 
njemacki  i  talijanski.  Zaredjen  u  svedenika  ostao  je  tri  godine  i  ne- 
koliko  mjeseci  kao  kancelista  kod  zagrebackog  velikog  preposta  Franje 
Popovica.  Iz  Zagreba  otiSao  je  dne  8.  ozujka  god.  1786.  za  zupnika 
u  Stare  Cice.  Mora  da  je  bio  vrlo  vrijedan,  jer  mu  je  zupnik  Juraj 
Rusan    u    zupnoj    knjizi    spomenici    dao  lijepi  naziv   »vir  sollertissi- 


294 

mus«.  Dne  28.  sijeenja  god.  1794.  postao  je  2^upnikom  u  Kupincu, 
gdje  je  i  umro  dne  7.  lipnja  god.   1804.* 

God.  1794—1829.  A  d  a  1  b  e  r  t  o  B  1  a  z  u  n.  On  se  rodio  oko 
god.  1755.  od  gradjanskih  roditelja  u  Krizevcima.  Polazio  je  «kole  u 
Kriievcima  i  Varazdinu  i  onda  stupio  u  pavlinski  red.  Logiku  uCio 
je  u  Lepoglavi,  lilozofiju  u  Cakovcu,  a  bogoslovlje  u  Lepoglavi.  Za- 
redio  ga  biskup  Josip  Galjuf.  Kad  je  bio  pavlinski  red  dokinut, 
sluzbovao  je  jedno  vrijeme  u  Bozjakovini,  a  onda  sest  godina  u  Sv. 
Simunu  kao  subsidijar.  Kad  se  ispraznila  zupa  Stare  CiCe,  nije  zupni 
pokrovitelj  grof  Josip  Erdody  u  vrijeme  od  pet  mjeseci  nikoga  pred- 
lozio  za  zupnika,  pa  se  je  onda  biskup  Maksimilijan  Vrhovac 
posluzio  svojim  pravom,  te  zupnikom  imenbvao  Adalberta  Bla- 
z  u  n  a.  Za  zupu  nije  bilo  to  najbolje,  jer  od  sada  nije  pokrovitelj 
htio  nista  da  zrtvuje  ni  za  crkvu,  ni  za  zupnika.  Na  molbe  zupni- 
kove  jednostavno  je  odvradao:  onaj  koji  te  je  imenovao  zupnikom 
neka  ti  i  dade  sve  sto  je  potrebno.  Blazun  je  u  krsnoj  knjizi  prvi 
puta  ubiljezen  30  lipnja  1794.  Blazun  redovito  nije  imao  kapelana, 
ved  su  mu  u  pastvi  pomagali  razni  umirovljeni  svecenici.  Blazuna 
ba§  ne  hvali  njegov  nasljednik  u  zupi  Juraj  Rusan.  U  zupnoj 
knjizi  spomenici  kaze,  da  je  najvise  Blazun  kriv,  sto  se  zapustila  i 
propala  zupna  crkva  sv.  Jurja.  O  njem  veli:  »Homo  hie  religiosus 
ex  Paulino  Parochus  factus,  plus  disidiae,  quam  laboribus  et  curis 
assuetus,  unde  etiam  et  evenit,  quod  ipsi,  uti  loquimur,  ad  nasum 
Ecclesia  diruta  et  dilacerata  sit,«  Ipak  se  ne  moze  kazati,  da  nije 
Blazun  nista  uCinio  za  zupu.  Iz  vizite  od  god.  1824,  saznajemo,  da 
je  popravio  zvonik  vukovinske  crkve  i  dao  prigraditi  crkvenoj  kli- 
jeti  sobu  za  sve6enike,  gdje  su  se  oni  u  zimsko  vrijeme  mogli  grijati. 
Dao  je  bojadisati  i  dva  pokrajna  zrtvenika,  popravio  je  crkveni  krov 
i  napravio  pod  od  rezanog  kamena.  Obnovio  je  i  zupnicki  vinograd 
u  Siljakovini  i  sagradio  ondje  klijet  ili  cardak.  Zupnieki  dohodci  iz- 
nosili  su  u  njegovo  vrijeme,  kako  sam  kaze,  407  for.  42  'j^  novC. 
Blazun  umro  je  u  Starim  CiCama  dne   15.  srpnja   1829. 

1829. — 1855.  Juraj  Rusan.  Predlozen  po  pokrovitelj ici  gro- 
fici  Elizabeti,  udovici  Josipa  Erdody  a,  postao  je  dne  29. 
VIII.  1829.  zupnikom  u  Starim  Ci5ama.  Skole  svrSio  je  u  Zagrebu, 
gdje  je  bio  god.  1822.  zaredjen  u  svedenika.  Kao  mladomisnik  bio 
je  poslan  za   kapelana  u  Rozgo,  gdje  je  ostao   dok  nije  postao  zup- 

'  Od  njega  nam  se  sacuvao  osobiti  recept  >contra  tumorem  splenia* 
(slezene),  za  koji  ka2e:  5.H0C  medicamenti  genus  per  me  in  libro  Italico  tec- 
tum in  me  tumorem  splenis  tribus  annis  incommodissimum  curavit,  utinam 
et  aliis  prosit.* 


295 

nikom  u  Starim  CiCama.  Htio  je  sagraditi  novu  zupnu  crkvu,  ali  mu 
nije  uspjelo,  no  sagradio  je  sadaSnji  zupni  dvor.  Rusan  je  stekao 
mnogo  zasluga  za  zupu  Stare  CiCe,  pa  su  istinite  rijeCi  arcidjakona 
Antuna  Vukasovida,  koji  mu  je  prigodom  vizite  kanoniCke, 
oborzavane  12.  i  13.  lipnja  1843.  izdao  ovu  svjedodzbu:  »Zelus 
actualis  parochi  Georgii  Ruszan  in  adimplendis  sibi  incumbentibus 
obligationibus,  turn  singularis  cura  et  indefessus  labor  in  ponendis 
tuna  novis  ac  praeexistentibus  beneficialibus  aedificiis  restaurandis, 
cum  non  exiguo  sacrificio  etiam  facultatum  propriarum  laudabilis 
enituit,  praesertim  vero  in  domo  Dei  splendor,  mundicies  ac  ordo 
summus  ptaefatum  parochum  reddit  sume  acceptabilem  apud  suam 
almam  superioritatem,  eumque  mercede  meritum  ita  declarat,  ut  ejus 
peculiarem  omni  data  occasione  habitura  sit  reflexionem.«  On  je  poceo 
prvi  pisati  zupnu  knjigu  spomenicu  i  zamolio  svoje  nasljednike,  da 
ju  savjesno  i  tocno  nastavljaju.  Osnovao  je  i  krasnu  zupnu  knjiznicu, 
kakove  valjda  nema  nijedna  zupa  u  nadbiskupiji,  te  ju  smjestio  u 
dva  velika  ormara  u  palaci.  Vedina  knjiga,  medju  kojima  ima  i  sta- 
rijih  i  novijih  djela  oznacena  je  tiskanom  ceduljom :  »Ex  Bibli- 
otheca  Georgii  Ruszan,  Parochi  Vete  ro-Chichensis.« 
Taj  zasluzni  muz  umro  je  dne  22.  rujna   1855. 

1855. — 1856.  Ljudevit  Moor  doSao  je  za  zupnika  u  pro- 
sincu  god.  1855.  Moor  se  rodio  u  Zaszadu  4.  kolovoza  1821.,  a  u 
svedenika  je  zaredjen  god.  1844.  Kapelanovao  je  najvise  u  Medju- 
murju;  tako  je  bio  god.  1849.  u  Selnici,  a  prije  svog  dolaska  u  St. 
CiCe  u  Lopatincu.  Sa  zagrebaCkim  obrtnicima  Kutaschyem  i 
K  r  a  c  h  o  m  nacinio  je  ugovor  o  obnovi  velikog  zrtvenika,  no  prije 
nego  je  taj  obnovljen,  stigla  ga  je  nenada  smrt.  Kad  je  dne  21. 
svibnja  1856.  jasio  prema  Novim  Cicama,  bacio  ga  konj  sa  sedla  i 
on  je  ostao  lezedi  tesko  ranjen  nasred  ceste.  Kad  je  konj  bez  go- 
spodara  dobjezao  kuci,  posli  su  ga  njegovi  ukudani  traziti  i  dovezli 
ga  kuci.  Dosao  lijeCnik  i  podarhidjakon,  no  pomo6i  nije  bilo;  on  je 
domalo   izdahnuo. 

1856. — 1884.  Nikola  Folnegovid.  Rodio  se  dne  1.  stude- 
noga  1821.  u  Slanovcu,  u  CuCerskoj  zupi.  Njegov  rodjak  pok.  Fran 
Folnegovid  posvetio  mu  je  u  svojoj  knjizi:  »Dozivljaji  i  dojmovi« 
posebno  poglavlje  pod  naslovom  »Pop  Nikola*',  pa  kaze,  da  je  on 
daleko  izvan  svoga  okoliia  slovio  kao  najinteligentniji  i  najotmeniji 
zupnik  u  Turovom  polju.  Zaredjen  godine  1846.  u  svedenika,  ka- 
pelanovao   je    sedam    godina    kod    Pavla    Stoosa    u    Pokupskom, 

'  Str.  61-  69 


296 

odakle  je  po§ao  za  upravljatelja  zupe  u  Kravarsko  Predlozen  po 
smrti  zupnika  Moora  u  rujnu  1856.  po  grofu  Jurju  Erdodyu  za 
zupnika  u  Starim  Cidama,  bio  je  dne  4.  listopada  svecano  uveden, 
te  ved  7.  listopada  primio  pod  svoj  krov  kardinala  i  nadbiskupa 
Jurja  Haulika,  koji  je  dosao,  da  obavi  u  zupi  kanoniCku  vizi- 
taciju  i  da  dijeli  sakramenat  potvrde.  Folnegovid  zupnikovao  je  u 
zupi  preko  28  godina.  Kad  je  dne  30.  studenoga  1884,  u  nedjelju 
dosao  iz  Ku6a  poslije  sluzbe  bozje  ku6i  k  objedu,  rekao  je,  istom 
sto  je  srknuo  neSto  juhe :  »Meni  je  pozlilo,  dajte  da  legnem!«  i  za 
pol  sata  bio  je  mrtav.  Folnegovid  bio  je  vatren  domorodac  i  rado 
se  bavio  knjigom.  U  Starim  Cicama  nasao  je  lijepu  knjiznicu,  a  i 
sam  imao  je  mnogo  knjiga.  Uz  to  je  kupio  na  drazbi  knjiznicu  svog 
susjeda  vlastelina,  odvjetnika  i  latinsko-hrvatskog  pjesnika  Pa  via 
Kamenara.  Taj  Kamenar  bio  je  pravi  cudak.  Sio  je  na  gotov  imutak, 
vrijedan  koju  stotinu  hiljada.  Nije  imao  potomstva,  nije  pio,  ni  kartao, 
ni  gostio,  a  uza  sve  to  umro  je  kao  gotov  prosjak,  Dosavgi  na  Vu- 
kovinu,  poceo  je  kraj  dvora  uz  Odru  zidati  ogromnu  zgradu  —  imao 
je  biti  mlin  —  ali  ta  zgrada  nije  bila  nikada  dovrsena.  Nakon  dva- 
deset  godina  opet  su  ju  porusili  i  opeku  prodali  za  gradnju  zupnog 
dvora  u  Velikoj  Gorici.  Iz  svoje  knjiznice  ponudio  je  zupnik  Folne- 
govid  jugoslavenskoj  akademiji  na  dar  sve,  sto  si  zeli  izabrati.  Aka- 
demija  je  poslala  u  Stare  Cice  Frana  Kurelca,  neka  bira  i  donese 
sto  je  za  nju.  Kurelac  je  navodno  Franu  Folnegovi6u  rekao :  »Ved 
one  tri  vre6e  knjig,  sto  sam  ih  za  akademiju  probrao,  vrijede  dobrih 
dvije  tisu6e  forinat.«  Bit  6e,  da  je  to  malko  pretjerano,  ali  ipaL  do- 
kazuje,  da  je  imao  zupnik  Folnegovid  lijepu  knjiznicu.  Njegov  bliznji 
rodjak  Franjo  Folnegovid  (rodj.  16.  rujna  1818.)  zupnikovao  je  kod 
sv.  Katarine  u  Selima  zagorskim. 

God.  1885  — 1902.  Franjo  Ksav.  Bat  id.  Od  smrti  zupnika 
Folnegovida  pa  sve  do  1.  ozujka  1885.  upravljao  je  zupom  Starim 
Cicama  An  tun  xMijac,  kasnije  zupnik  u  Jakusevcu.  Dne  29.  siednja 
1885.  predlozen  je  po  knezu  Maksu  Mariji  La  Moral  Thurn- 
T  a  X  i  s  u  Franjo  Batid,  zupnik  u  Novim  CiCama  za  zupnika.  Batid 
rodio  se  od  oca  postolara  dne  5.  prosinca  1836.  u  Novoj  vesi,  u 
petrijanedkoj  zupi.  Gimnaziju  polazio  je  u  Varazdinu,  Pozegi  i  Zagrebu, 
gdje  ga  je  28.  srpnja  1861.  kardinal  i  nadbiskup  Juraj  Haulik 
zaredio  u  svedenika.  Kao  mladomisnik  poslan  je  za  kapeiana  u  sv. 
Martin  pod  Okidem,  gdje  je  ostao  do  svrsetka  god.  1863.  Odanle  je 
premjesten  u  istom  svojstvu  u  Ivanec  kod  Varazdina.  S  preporukom 
tamo^njeg  zupnika  Vukovida  postao  je  dne  13.  studenoga  1867. 
poslije    Marka    Rusaka    zupnikom    u    Novim    Cidama.    Tu    je    on 


297 

razvio  zamjernu  djelatnost.  Obnovio  je  crkvu  i  nabavio  veliki  zrtvenik, 
prigospodario  kapeli  ranjenog  Isusa  lijepu  svotu  novaca  i  skrbio,  da 
ima  crkva  dostojno  crkveno  ruho.  Njegovim  marom  kupljeno  je  trsje 
u  Siljakovini  i  podignute  gospodarske  zgrade.  U  radu  iiije  popiistio 
niti  u  Starim  CiCama,  pa  je  s  njegovim  nastojanjem  izvedeno  mnogo 
toga  na  korist  crkve  i  nadarbine.  Batid  bio  je  Covjek  plemenita  srca 
i  vrli  rodoljub.  Umro  je  od  mozgovne  kapi  dne  3.  rujna  1902.  u 
4  sata  poslije  podne. 

God.  1903. —  Adam  Podolsak  rodio  se  dne  18.  prosinca 
1866.  u  Cretu,  u  zupi  Krapinske  Toplice.  U  sveceuika  je  zaredjen 
god.  1890.  Kapelanovao  je  u  S^itarjevu  (1890. — 1891.),  u  Cucerju 
(1891.— 1895.)  i  u  Starim  Cicama  (1895.— 1898.),  odakle  je  otisao 
god.  1 898.  za  zupnika  u  Vrhovec.  Predlozen  po  knezu  A 1  b  e  r  t  u 
Thurn-Taxisu  postao  je  poslije    smrti    Baticeve  dne   18.    prosinca 

1902.  zupnikom  u  Starim  Cicama.  U  tu  zupu  bio  je  dne   18.  sijecnja 

1903.  svecano  uveden  po  kotarskom  podarhidjakonu  Ljudevitu 
Knezicu.  Zauzet  za  Ijepotu  kuce  bozje  u  kratko  vrijerne  svog  do- 
sadanjeg  zupnikovanja  posvema  je  obnovio  sve  crkve  svoje  zupe, 
doticno  na  novo  podigao  kapelu  sv.  Fabijana  i  Sebastijana.  Isto  take 
je  isposlovao,  da  su  popravljeni  i  zupni  dvor  te  gospodarske  sgrade. 
Na  svoj  trosak  (1600  K)  obnovio  je  nadarbinski  vinograd  u  Silja- 
kovini,  a  altarijskim  novcem  (4800  K.)  kupio  livadu  »Malenicku«  u 
povrsini  od  6  rali.  Za  njega  je  napokon  otkupljeno  god.  1907.  ple- 
midko  lukno. 

Zavrsujem  taj  red  zupnika  rijecima,  sto  ih  je  ubiljeziu  vrijedni 
zupnik  Juraj  Rusan  u  zupnoj  knjizi  spomenici :  »Praementionatis 
vero  animarum  curatoribus,  quorum  nomina  ac  cognomina  supra  con- 
spiciuntur  (teste  conscientia  mea)  in  actibus  eorum  externis  sive  in- 
sive  probis,  quidquam  ipsis  demere  aut  adere,  vel  unquam  mihi  animo 
erat;  sed  pro  merito  occasionaliter  exposcente  nexu  rerum  in  scri- 
bendo,  me  semper  vera  exhibiturum,  certum  est* 

Duhovni  pomocnici  u  Starim  Cicama. 

Kapelan  u  Starim  Cicama  tekar  je  u  novije  vrijeme  fundiran ; 
nekada  su  ga  morali  zupnici  na  svoj  tro§ak  uzdrzavati.  Zupa  je  dosta 
prostrana,  a  prostenja  u  Vukovini  pove(3ala  su  duhovni  posao,  pa  je 
u  Starim  CiCama  bio  obicno  duhovni  pomodnik.  Da  malko  olakoti  i 
zupniku  i  kapelanu,  utemeljio  je  zupnik  Marko  Mravinec  (1730. 
do  1747.)  zakladu  s  glavnicom  od  500  ren.  for.  za  uzdrzavanje  ka- 
pelana.    Zupnik  morao  je  u  ime  te  zaklade  odsUiziti  svakog  mjeseca 


298 

jcdnu  misu  i  obljetnicu  na  dan  zakladateljeve  smrti  dne  16.  stu- 
denoga. 

Pobiljezio  sam,  koliko  se  moglo,  duhovne  pomodnike  u  Starim 
CiCama. 

God.  1690. —  1695.  An  tun  Srdok,  koga  tadanji  zupnik  Flo- 
rijan  Pavlinid  zove   »meus  suffraganeus«. 

God.  1695. — 1698.  o.  Ivan  Carl  avails,  kapucin.  Bit  ce,  da 
je  kasnije  stupio  medju  svjetovno  svedenstvo,  jer  se  je  godine  1697. 
polpisivao :   »Karlavariis,  capellanus  I).  Floriani  Pavlinich*. 

God.  1701. — 1704.  Juraj  Cuncid.  Dugovao  je  crkvi  u  Vu- 
kovini   17  ren.  for.  i  36  den. 

God.  1705.— 1706.  Petar  Novak. 

God.   1706.  (do  rujna)  Stjepan  Dietrich. 

God.   1 708.  Stjepan  Balagovid  (suffraganeus   —   kapelan). 

God.  1715.— 1717.  Nikola  Pogledid,  rodjen  oko  god.  1691. 
Bio  je  vrijedan,  pa  je  bio  zupnik  s  njime  vrlo  zadovoljan. 

God.   1721. — 1722.  Antun  Zuzak  (Susak). 

God.   1722.  Franjo  Gluscic. 

God.   1723.— 1724.  Ignacije   Mare  tie. 

God.  1724. — 1730.  Nikola  Domjancid,  dosao  je  kao  mla- 
domisnik  u  zupu. 

God.  1750.  Ivan  Sabalid,  stigao  je  kao  mladomisnik  ovamo, 
star  28  godina.  Bio  je  marljiv  i  vrijedan. 

God.  1758.  Andrijajakopcid  39  god.  star,  8  god.  svede- 
nik.  Zupnik  Ceh  bio  je  s  njime  zadovoljan. 

God.  1760.,  1762.  Juraj  S  ope  id.  Rodio  se  oko  god  1732. 
Zadovoljavao  je  tadno  svojim  duznostima. 

God.  1768.  Matija  Vrbecid  33  god.  star.  Kapelanovao  je 
do  sada  ve6  preko   10  godina  na  raznim  zupama. 

God.   1 770.  Matija  G  o  r  u  p. 

God.  1770. — 1774.  Stjepan  Saranic.  Iz  Starih  Cida  pre- 
mjesten  je  za  kapelana  u  Odru,  gdje  je  poslije  smrti  zupnika  Basa- 
rovida  (1780.)  postao  zupnikom. 

God.   1774.  Mijo  Belanid. 

God.  1776.  Ivan  Kanky.  Prije  je  kapelanovao  u  Kravarskom, 
a  kasnije  je  postao  zupnikom  u  Novim  Cidama. 

God.   1776.  Nikola  Viroslavid. 

God.  1776,  Mijo  Baranic,  premjeSten  je  ovamo  iz  Siska,  te 
postao  god.   1782.  zupnikom  u  Starim  Cidama. 

God.   1783.— 1788.  Juraj  Prebendar. 

God.   1788.  — 1789.  Antun  Kobbe. 


299 

God.  1790.-1794.  Antun  Grdenid. 

God.  1795.  nije  bilo  kapelana,  vec  je  zupniku  pomagao  kao 
supsidijar  um.  zupnik  buCidki  Stjepan  Jursid  (umro  5.  ozujka  go- 
dine  1822.).  Zupnik  Blazun  redovito  nije  imao  kapelana,  ve6  su  mu 
kao  supsidijari  pomagali  razni  umir.  zupnici.  Tako  nalazimo  u  torn 
svojstvu  god.  1800.,  1802.  i  1808.  um.  zupnika  Rataela  Pali^a- 
Ovdje  je  djelovao  i  zupnik  glogovnicki  Ivan  Istvanii,  koji  je 
tri  godine  boravio  kod  zupnika  Blazuna,  te  ovdje,  izvan  svoje  zupe, 
i  umro  12.  prosinca  god.  1805.  u  52.  godini  svog  zivota.  Za  cijelo 
je  on  bio  doma6i  sin;  no  ipak  se  ne  moze  protumaciti,  kako  je  on 
mogao  tako  dugo  boraviti  izvan  svoje  zupe. 

God.  1818.  Pavao  Bart  o  lie,  domaci  sin,  umro  je  9.  srpnja 
god.    1854.  kao  zupnik  u  Jakusevcu. 

God.  1 822. —  1 824.  J  u  r  a  j  J  a  n  o  s  k  i.  Iz  kanonicke  vizite  sazna- 
jemo,  da  je  bio  vrijedan  svake  preporuke.  Umro  je  kao  prebendar 
stolne  crkve  zagrebac'ke  dne   18.  svibnja  god.    1850. 

God.  1839.  Franjo  Domjancid  umro  je  u  Starim  CiCama 
dne    11.  travnja   1839. 

God.   1839.— 1841.  Tomo  Perakovic. 

God.  1841.  — 1848.  Jakov  Cerovski,  umro  je  kao  umirov- 
Ijeni  zupnik  bistranski  i  opat  u  Zagrebu. 

God.  1849. —  1852.  Dragutin  pi.  Matacic,  rodio  se  u  Vi- 
nici  7.  svibnja  1824.,  a  zaredjen  je  god.  1846.  Ignacij  Roei6  zapisao 
je  u  viziti  od  god.  1851.,  da  jos  sveudilj  nije  kapelan  u  Starim  Ci- 
(5ama  fundiran,  vecS  ga  je  zupnik  na  svoj  trosak  uzdrzavao.  On  je 
imao  na  godinu  30  for.  plade,  a  osim  toga  dobio  je  na  godinu  oko 
150  misnih  stipendija,  sto  je  bilo  ipak  sve  premalo,  da  bi  mogao 
pristojno  izlaziti.  Arcidjakon  je  odredio,  da  ima  zupnik,  ako  njegov 
godignji  dohodak  iznosi  450  for.,  kapelanu  povisiti  placu  na  60  for., 
dok  se  ne  urede  place.  Kad  je  upravitelj  zupe  Kravarsko  Ivan  Mi- 
kovic  otisao  godine  1852.  za  zupnika  u  Ludinu,  postao  je  Matacic 
upravitelj  zupe  Kravarsko.  Kasnije  je  zupnikovao  u  Dubrancima.  Tu 
je  zupu  ostavio  godine  1859.;  bio  je  kasnije  zupnik  u  Vidu§evcu,  a 
umro  je  u  miru  20.  ozujka   1894. 

God.  1852. — 1854.  Janko  Jurina.  Umro  je  kao  kapelan  u 
Taborskom  dne  25.  rujna   1854. 

God.  1854.  Dragutin  Vojacek,  rodjen  u  Petrinji  29.  si- 
jeCnja  god.   1825,  a  u  sveCenika  zaredjen  god.   1849. 

Godine  1855.  Ignacije  Maretic,  rodjen  u  Karlovcu  27. 
svibnja  god.  1818.,  a  u  sve6enika  je  zaredjen  god.  1843.  Kasnije 
bio  je  zupnikom  u  Rozgi. 


300 

God.  1856.  Ivan  L  a  c  k  o  v  i  c,  rodio  se  u  Sisku  due  18.  lipnja 
god.  1830.;  postao  je  sve6enik  god.  1853.  God.  1854.  bio  je  prefekt 
u  kr.  plem.  konviktu.  U  Stare  Cice  dosao  je  iz  Beca,  gdje  je  bora- 
vio  na  naukama.  U  zupnoj  knjizi  spomenici  potpisao  se  kao  »com- 
membrum  plurium  doctarum  societatum«.  God.  1859.  bio  je  kapelan 
u   Petro villi  i  posao  kao  zupnik  u  Brckovljanima  u  mir. 

God.  1866. — 1868.  Pavao  Krompler.  Rodjen  je  u  Zagrebu 
dne  9.  sijecnja  god.  1843.,  zaredjen  god,  1866.  te  zivi  jos  danas  kao 
zupnik  u  Kutjevu. 

God.  1868. — 1876.  .Stjepan  Mil  a  din,  rodio  se  u  Sv.  Jani 
7.  studenoga  god.  1841.,  a  zaredjen  u  svecenika  godine  1868.  Go- 
dine  1874.  obratio  se  on  za  potporu  na  duhovni  stol.  LI  svojoj  mol- 
benici  istice,  da  nema  stalnog  dohotka  osim  50  for.,  sto  ih  dobiva 
od  zupnika.  Nema  niti  misnih  intencija,  jer  je  narod  radi  marvinske 
kuge  i  tuce  osiromasio.  Miladin  je  zupnikovao  mnogo  godina  u  Ko- 
tarima,  a  umro  je  u  miru  dne  12.  prosinca  god.  1901.  u  svom  ro- 
djenom  mjestu,  Sv.  Jani. 

God.  1876.  Eduardo  Sorko,  rodjen  u  Zagrebu  6.  veljace 
god.  1847.,  zaredjen  u  sve6enika  god.  1871.,  umro  je  kao  zupnik  u 
Bosiljevu  dne   15.  svibnja  god.   1888. 

God.  1877. — 1882.  Miroslav  Gjuricid,  rodio  se  u  Bjelo- 
varu  dne  19.  srpnja  god.  1849.  U  sve6enika  bio  je  zaredjen  g.  1875. 
i  umro  je  kao  kapelan  u  Starim  Cicama   12.  travnja  god.    1882. 

God.  1882. — 1884.  Dragutin  Hercezi,  rodio  se  u  Vara- 
zdinu  dne  23.  listopada  god.  1857.,  a  svedenicki  red  primio  je  god. 
1881.  Kao  mnogodisnji  kapelan  u  Konobi,  stupio  je  u  mir  i  umro  u 
Krapini  dne  2.  ozujka  god.    1906. 

God.  1886.  — 1889.  Nikola  KovaCevid,  rodio  se  u  Smiljanu 
dne  28.  god.  1844.  a  zaredjen  je  godine  1869.  Iza  kako  je  morao 
ostaviti  zupu  u  Orehovici,  boravio  je  u  Starim  Cicama  kao  sup- 
sidijar. 

God.  1889. — 1890.  Juraj  Tomac,  rodjen  u  Molvama  dne 
14.  travnja  god.  1866.,  i  god.  1889.  u  svecenika  zaredjen,  sluzbuje 
sad  kao  zupnik  u  Vojnoin  Krizu, 

God.  1890.  — 1892.  Antun  Svarid,  rodio  se  u  Samoboru  dne 
19.  rujna  god.  1867.,  primio  je  redove  god.  1899.  i  postao  zupnik 
u  Odri. 

God.  1892. —1894.  Franjo  Stanetti,  rodjen  u  Varazdinu 
dne  3.  listopada  god.   1866.,  postao  je  zupnik  u  Martijancu. 

God.   1894.  Mato  Golek,  ugledao  je  svijetlo  svijeta  u  Pozegi 


301 

dne   14.  kolovoza  god,   1867.    Sv.  redove    primio   je    god.    1890.    Sad 
zupnikuje  u  Pleternici. 

God.  1894.  Stanko  Hitrec,  rodio  se  u  Krasicu  5.  travnja 
god.  1861.,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1886.  Sada  je  zupnik  u 
Pribi(iu. 

God.  1894.  Jerko  Milkovic,  rodjen  u  Smiljauu  25.  travnja 
godine  1855.,  postao  je  svedenik  godine  1880.  Sada  sluzbuje  kao 
zupnik  u  Sv.  Ivanu  Zabnu,  a  ujedno  je  podarcidjakon  kotara  cir- 
kvenskoga. 

God.  1895. — 1898.  Adam  Podolsak,  sadanji  zupnik  u  Sta- 
rim  Cicama. 

God.  1 898.  Viktor  Bucar,  rodio  se  u  Zagrebu  dne  27.  ko- 
lovoza god.  1868.,  zaredjen  je  god.  1890.,  a  sada  djeluje  kao  zup- 
nik u  Granesini. 

God.  1898.— 1901.  Petar  Vindis,  rodjen  dne  24.  lipnja  go- 
dine 1847.  u  Ludbregu  i  zaredjen  u  sve6enika  god.  1874.  Dosao  je 
iz  Ferdinandovca,  gdje  je  bio  upravljateljem  zupe  u  Stare  CiCe  kao 
supsidijar.  Sada  upravlja  zupom  Kalje. 

God.  1901.  Ivan  Koprivnjak,  rodjen  u  Hrascu  12.  srpnja 
god.  1868.J  a  u  svecenika  zaredjen  god.  1892.,  nalazi  se  sad  na  do- 
pustu  u  svom  rodjenom  selu. 

God.  1901. — 1903.  Antun  Zmajlovic,  rodio  se  u  Lasinji 
8,  sijecnja  god.  1868.,  a  zaredjen  je  u  svecenika  god.  1893.  Sad  je 
zupnik  u  Vrhovcu. 

God.  1905. — 1906.  Ignacije  Repar,  rodjen  a  Dragi  dne 
3.  sijecnja  god.  1879.,  a  zaredjen  u  svecenika  god.  1902.;  sluzbuje 
sad  kao  vjeroucitelj  puckih  skola  u  Zagrebu. 

God.  1907. — 1908.  Vinko  Horvatic,  rodio  se  u  Varazdinu 
dne  28.  prosinca  god.   1900.;  nalazi  se  sada  kao  zupnik  u  Prekrizju. 

God.  1909. — 1910.  Antun  Irgolic,  rodjen  u  Zagrebu  dne 
5.  studenoga  god.  1877.,  a  zaredjen  u  svecenika  god  1901.  Kape- 
lanovao  je  na  raznim  zupama,  a  sada  sluzbuje  u  Mibovljanima. 

God.  1910.  Ivan  Milkovic,  rodjen  u  Krasi6u  dne  22.  ozujka 
god.  1881.,  a  zaredjen  je  u  svecenika  god.  1903.  Za  duhovnog  po- 
modnika  u  Stare  CiCe  namjesten  je  u  veljaCi  godine  1910.  iz  Ste- 
njevca.  Odavle  je  premjesten  u  kolovozu  iste  godine  za  kapelana 
u  Gradec. 

God.  1910. — 1911.  Karlo  Vidmar.  Rodio  se  u  Dubravici 
dne  1.  studenoga  godine  1878.,  a  zaredjen  je  u  svecenika  godine 
1901.  Sluzbovao  je  na  raznim  zupama  te  je  dosao  iz  Martijanaca  u 
Stare  Cice. 


302 

Sveeenici,  rodjeni  u  zupi  Stare  Cice. 

Juraj  Habdelic,  Isusovac,  rodio  se  u  Kudama  god.  1609. 
Potanji  njegov  opis  citaj  u  claiiku  dr.  Dezeli(ia :  »Knjizevnici  iz  Tu- 
ropoljac 

Stjepan  Katulic,  bio  je  zupnik  u  Martijancu.  Utemeljio  je 
misnu  zakladu  kod  zupne  crkve.  God.    1689.  nije  vi§e  zivio. 

Andrija  Katulid,  brat  pregjasnjega,  rodio  se  oko  god.  1658. 
Zaredjen  u  sveienika  dosao  je  god.  1682.  za  zupnika  u  Krizovljane, 
no  zupniCku  prisegu  polozio  je  tckar  11.  sijecnja  god.  1689.  Bio  je 
tu  jb§  godine  1 693.  Arcidjakon  Simon  Juda  Zidic  svestrano 
ga  hvali. 

Mijo  Pucekovic,  postao  je  26.  studenoga  1670.  zupnikom 
u  sv.  Martinu  u  Podturnu.  (Medjumurje.) 

Ivan  Pucekovid  postao  je  dne  13.  veljace  god.  1685.  zup- 
nik u  Stupniku.  God.  1687.  nije  ga  vise  bilo  ondje.  Valjda  je  umro 
jer  ga  ne  nalazim  u  knjizi  zupnika. 

Juraj  Pucekovic,  prisegao  je  15.  sijecnja  1710.  za  zupu 
u  Rozgi.  Mudroslovlje  ucio  je  u  Becu,  a  bogoslovlje  u  Zagrebu.  Za- 
redjen je  bio  god.  1709.  Od  god.  1716. — 1720.  bio  je  zupnikom  u 
Ravnu. 

Matija  Berkovi(5  rodio  se  Kucama  oko  godine  1671.,  go- 
dine  1717.  postao  je  zupnik  u  Martinskoj  vesi,  Radi  starosti  dobio 
je  god.  1739.  vikara  u  osobi  Mateja  Petrekovica  iz  Stupnika. 
God.   1740.  jos  je  zivio. 

Jakov^Spicko  rodio  se  u  Cicama  oko  g.  1690.  God.  1717. 
dosao  je  za  upravljatelja  zupe  u  Magjarevo,  gdje  se  nalazio  jos  go- 
dine  1726.  kao  zupnik.  Nosio  je  brkove  i  bradu. 

Mijo  Pucekovid,  zupnik  u  Velikoj  Gorici,  opisan  je  potanje 
kod  zupe  Velike  Gorice. 

Mijo  Pucekovid  rodio  se  oko  god.  1 709.,  a  zaredjen  je 
oko  god.  1734.  Od  godine  1745. — 1748.  boravio  je  kao  kapelan  u 
KloStru-Ivanidu. 

Matija  Pucekovid  rodio  se  oko  god.  1750.,  zaredjen  je 
bio  god.  1775.  God  1777.  nalazimo  ga  u  svojstvu  kapelana  u  Za- 
zini.  Bio  je  vrijedan,  no  od  Tijelova  do  rujna  bio  je  te§ko  bolestan, 
pa  nije  bilo  nade  da  ozdravi. 

Pavao  Bar  to  lie,  rodio  se  u  Okujama,  a  u  svedenika  je  za- 
redjen god.  1810.  Kapelanovao  je  u  Kravarskom,  Starim  CiCama  i 
postao  je  god.  1818.  zupnik  u  Jaku^evcu.  Umro  je  dne  9.  srpnja 
god.   1854. 


303 


Jo  sip  pi.  Pucekovii,  rodio  se  a  Ku6ama  dne  7.  travuja 
god.  1864.  U  svedenika  zaredjen  je  god.  1889.;  sluzbuje  sad  kao 
zupnik  u  Dubrancima,  gdje  je  potanje  opisan. 

Zupni  dvor. 

Zupnik  Juraj  Rusan  opisao  nam  je  u  knjizi  »Spomenici«  jos 
stari  zupni  dvor,  koji  je  nasao  kod  svog  dolaska  u  zupu  u  vrlo  sla- 
bom  stanju.  Bio  je  ve6  vrlo  trosan  i  star,  a  krov  mu  je  bio  tako 
slab,  da  je  zupnik  za  kisovitog  vremena  morao  hjezati  iz  jednoga 
kuta  u  drugi.  U  gornjem  spratu  bile  su  cetiri  sobe  tako  malene,  da 
je  veda  bila  puna,    ako  je  bilo  u  njoj  pet    osoba.    Prizemlje    razliko- 


Zupni  dvor  u  Starim  Cicama. 

valo  se  od  prvog  sprata  samo  po  torn,  sto  je  bilo  jos  gore,  u  dru- 
zinskoj  se  sobi  ved  nije  moglo  stanovati,  a  i  klijet  je  bila  malena. 
God.  1830.  sazvao  je  Rusan  mjesovito  povjerenstvo,  te  poslije  loga 
pristupio  odmah  ka  gradnji  novog  zupnog  dvora.  Pokroviteljica  udova 
grofica  Erdody  dala  je  za  gradnju  30  hrastovih  stabala,  vapno, 
14.000  komada  opeke  za  temelj  i  400  for.  Hrastove  je  posjeklo  i 
priredilo  5  Kranjaca,  koji  su  dobili  za  taj  posao  170  for.,  a  gradju 
su  dovezli  zupljani. 

Temelj ni  kamen  novom  zupnom  dvoru  blagoslovio  je  zupnik 
Juraj  Rusan  dne  19.  svibnja  1831.  Gradnju  je  vodio  Pavao 
K  u  n  d  r  a  h  sa  jos  sest  ^Bukevljana.  Oni  su  se  ^pogodili  za  340    for. 


304 

Mnogo  je  zrtvovao  za  gradnju  od  svoga  sam  zupnik,  koji  je  takodjer 
radnike  hranio  i  mnogo  toga  na  svoj  tro§ak  nabavio.  Sam  kaze,  da 
se  je  time  tako  istrosio,  te  je  tako  re6i  gol  i  poderaii,  a  premda  je 
potrosio  zadnji  svoj  novcid,  kod  toga  se  jos  i  zaduzio. 

Obveze  o  uzdrzavanju  zupnickih  zgrada 

U  viziti  od  god.  1741.  kaze  se :  »Tenentar  Parochiani  omnia 
aedificia  curialia  restaurare  et  erigere  et  Curiam  ejusdem  ab  occi- 
dente  et  via  publica  sepire  et  reparare.« 

Arcidjakon  Pavao  Gojmerec  zabiljezio  je  o  tome  g.  1762. 
ovo:  »Tenentur  Parochiani  omnia  aedificia  Parochialia  exstruere  et 
conservare,  praeter  unum  horreum,  per  defunctum  quondam  Paro- 
chum  Mravinecz  exstructum,  cujus  reparationem  et  conservationem 
modernus  D.  Parochus  (volente  ita  et  disponente  defuncto  Domino 
Cathedral!  Chegetek)  in  se  assumpsit. « 

Vizita  od  god.  1 85 1 .  veH  za  zupni  dvor  i  gospodarske  zgrade : 
»Onus  haec  conservandi,  quantum  ad  obligationem  praestandorum 
materiaUum  Dominio  patronaH,  quantum  ad  operas  plebi  parochianae 
incumbit,  ut  occasione  visitae  Seniores  recognoverunt. « 

Zupljani. 

Godine  1630.  imale  su  Stare  i  Nove  Cice  istog  zupnika 
Jurja  SrebriCa.  Pod  zupu  Stare  Cice  pripadala  su  sela :  Stare 
CiCe,  Kuce  (gdje  bilo  do  dvadeset  kuca)^  Rakitovec,  Mraclin, 
Lazi,  Buzevci,  Vukovina,  Okuje  i  Podotocje;  dakle  sva 
sela,  koja  su  i  danas  osim  Poljane.  Zupa  Nove  Cice  imala  je  opet 
ova  sela :  C  i  C  e  nove,  Lazine,  Ribnica,  Poljana  i  Jagodno. 
Vukovinskoj  kapeli  pribrajala  su  se  sela:  Trzec,  Okuje  (gdje  je 
bilo  oko  pet  kuda)  i  Vukovina.  Zanimljiv  je  kod  toga  dometak: 
Catholic!  omnes,  partim  Valachi,  partim  nostrates*.  Tu  nam  bi- 
Ijgku  nadopunjuje  zapisnik  kanoni5ke  vizite  od  god.  1668.  Ondje  se 
naime  kaze,  da  bi  morali  zitelji  iz  Okuja  davati  zupniku  dva  vagana 
zita,  ali  posto  su  u  tom  selu  prijasnjih  godina  obitavali  pravoslavni 
(sed  quia  prioribus  annis  in  illo  eodem  pago,  ut  praemissum  est,  va- 
lachi habitabant,  qui  postmodum  sunt  conversi  et  facti  catholicij,  ni- 
jesu  zupniku  podavali  vi§e  od  jednog  vagana,  kako  je  bilo  to  i  u 
selu  Vukovini.  Danas  nema  vi§e  medju  narodom  predaje,  da  bi  kada 
u  Okujama  stanovali  pravoslavni.  Za  zitelje  susjednih  sela  Bune  i 
Podvornice  (pod  zupom  Kravarsko),  jos  i  danas  zupljani  pripo- 
vijedaju,  da  su  oni  bili  nekada    pravoslavni,    pa  ih  joS  i  danas  zovu 


305 

»Vlahi«,  Nad  selom  Bunom  pokazuju  i  danas  mjesto,  gdje  je  bila 
nekad  pravoslavna  crkva  i  groblje.  Ti  pravoslavni  bili  su  po  predaji 
na  vrlo  zlu  glasu  kao  tatovi  i  razbojnici.  Jedna  se  njiva  u  Busevcu 
zove  »tatska  komora«,  gdje  da  su  ti  Ijudi  svoj  plijen  cuvali.  Bili  su 
valjada  pod  turopoljskom  jurisdikcijom  sigurniji  nego  li  pod  zemalj- 
skom.  Pod  selom  Podvornica  zove  se  jedno  mjesto  »vlaska  gnojcina«. 
Tu  da  su  nekada  stanovali  pravoslavni.  Busevcani  dosli  su  jednom 
ovamo  gledati,  kako  6e  svatovi  dovesti  snasu  u  kucu.  Svatovi  su  do- 
jaSili,  a  i  snasa  je  jasila.  Otac  mladencev  donio  je  vrc  vina,  a  mati 
njegova  hljeb  kruha  pred  svatove.  Mati  se  pocela  hvaliti,  kako  6e  joj 
snasa  olaksati  poslove,  noseii  joj  vodu,  drva  i  rededi  joj  kuciu.  No 
snasa  joj  odbrusila :  »Boga  mi,  majko,  ne  nadaj  se  tomu.  Kako  si 
sama  to  do  sada  radila,  tako  ces  i  od  sad«.  U  Podvornici  je  jog 
danas  ku(5a  »Vasiljevic«,  ocito  su  bili  ti  zitelji  pravoslavni.  Kad 
je  Turopolje  poslije  turskih  provala  opustjelo,  naselili  su  se  u  nena- 
pucene  krajeve  pravoslavni,  pa  je  tako  bilo  i  u  Okujama,  Buni  i 
Podvornici.  I  doista  u  viziti  od  god.  1642.  spominje  se  jos  u  Buni 
pravoslavni  kaludjer.  A  pravoslavni  zitelji  Radonica  i  Jovan  Obra- 
dovic  prituzili  se  onda  arcidjakonu  protiv  kravarskog  zupnika  glago- 
Ijasa  Petra  Perusida,  da  je  njihovu  sestru  Magdu  vjenCao  sa 
Lazom  Rajakovicem,  koji  ju  je  oteo,  premda  je  bunski  kaludjer  sve- 
cano  prosvjedovao  protiv  te  zenidbe. 

Kao  sto  u  ostalim  zupama,  tako  je  bilo  i  u  ovoj.  Neki  su  za 
zive  prve  zene  ili  muza  uzimali  sebi  drugu  ili  drugog.  God.  1 642.  isticu 
se  takovi:  Grgur  Zagorec  i  neka  Agata,  koju  je  uzeo  Juraj  Bartolic. 

Za  vizite  od  10.  ozujka  god.  1642.  starjesine  zupne  crkve  ni- 
jesu  polozili  racune  arcidjakonu.  On  je  na  to  odredio,  da  moraju  to 
uciniti  27.  ozujka  pred  zupnikom  Andrijom  Cveteticem  i  pred 
cinovnikom  zupnog  pokrovitelja  grofa  Nikole  Erdodya  i  drugim 
iskusnim  muzevima. 

Zupnik  Toma  Bogdan  tuzio  se  na  svoje  zupljane,  sto  je  jedva 
od  njih  dobivao  na  godinu  po  vagan  zita,  dok  su  njegovu  predsas- 
niku  Andriji  Cvetetidu  davali  po  vagan  psenice.  Zupljani  su 
davali  prije  zupniku,  budu6i  da  su  imali  dosta  §uma,  ogrijevna  drva, 
all  njemu  su  to  uskratili,  te  ih  je  morao  sam  kupovati.  Zupljani  su 
bili  u  to  vrijeme  svi  katolici  (populus  alioquin  catolicissimus),  ispo- 
vjedili  i  pricestili  su  se  svi  o  Uskrsu  i  nije  bilo  javnih  grjesnika; 
ipak  je  bio  taj  narod  svojeglav  i  vrlo  tvrdokoran  (suae  cervicis  et 
obstinatissimus). 

U  viziti  od  god.  1690.  kaze  se,  da  u  zupi  nije  bilo  javnoga 
grjesnika,  osim  onih,  koje  su  ved  zupljani  medju  sobom  kaznili  (prae- 

20 


306 

ter  eos,  qiios  iam  Parochiani  intra  se  puniverunt).  Zupnik  F 1  o  r  i- 
jan  Pavlinic  ustajao  je  na  zupljane,  da  su  nemarni  u  radu  za 
zupnu  crkvu  —  jamaCno  nijesu  htjeli  da  obave  nuzne  popravke, 
God.  1692.  nalazimo  u  zupi  neke  muzeve,  koji  su  zivjeli  rastavljeno 
od  svojih  supruga  i  obratno.  Arcidjakon  Stjepan  Nedelko  za- 
povijedio  je  zupniku  i  crkvenim  starjeSinama,  da  pritjeraju  zene  k 
muzevima  i  muzeve  k  ienama.  God.  1699.  potuzio  se  zupnik  Stje- 
pan Mat  acid  na  jednog  zupljanina,  koji  da  ga  nije  pustio  u  svoju 
kucu,  kad  je  i§ao  s  krizecom  kude  blagoslivljati. 

Arcidiakon  Pavao  Tu^kan  zabiljezio  nam  je  u  viziti  od  go- 
dine  1704.,  koliko  je  bilo  onda  u  zupi  glava  obitelji  (patres  familias). 
Bilo  ih  je  naime  u  Starim  Cidama  18,  u  Podotocju  21,  u  Kucama 
49,  u  Rakitovcu  20,  u  Bulencima  16,  u  Lazima  8,  a  Mraclinu  43,  u 
Okujama  17  i  u  Vukovini  22.  Medju  zupljanima  nije  bilo  velikih  po- 
grjesaka.  Obdrzavali  su  vjerno  i  nedjelje  i  blagdane,  a  ako  je  tko  u 
torn  prekrsio,  platio  je  crkvi  kaznu  (mulctatur  pro  Ecclesia).  Zupnik 
Stjepan  Matacid  jadao  se  na  zupljane,  da  mu  nerado  podavaju 
lukno.  God.  1709.  krsteno  ih  je  u  zupi  do  11.  studenoga  166  osoba, 
a  vjencano  je  27  parova. 

God.  1741.  nije  bilo  tuzbe  na  zupljane.  Navodi  se  jedino,  da 
je  zena  Simona  Kunovica  bila  pijanica  i  raspikuca  (potatrix  et  dil- 
lapidatrix)  pa  se  tepla  po  susjedstvu.  Arcidjakon  je  odredio,  da  se 
ima  svojoj  kudi  povratiti,  da  ne  bude  tako  u  pogibli  »incontinentiae«. 
God.  1758.  biljezi  se,  da  su  svi  zupljani  udovoljili  duznosti  uskrsne 
ispovijedi,  osim  nekog  Gase  Lucid  a,  kojeg  imaju  cinovnici  turo- 
poljski  prisiliti,  da  toj  crkvenoj  duznosti  udovolji.  Zupnik  Josip  C  e  h 
Babocaj    prigovarau    je,    da  mu  zupljani  ne  ce  popravljati  zgrade. 

God.  1768.  bilo  je  u  zupi  175  glava  obitelji.  G.  1799.  bilo  je  u  zupi: 

Selo :              Kuda:              Ozenjenih  parova:  Osoba: 

Stare  Cide           18                             57  184 

64  240 

93  367 

40  153 

13  55 

44  212 

55  246 

120  447 

39  139 

34  112 

Ukupno    .     .     212  559  2155 


Vukovina 

21 

Mraclin 

39 

Okuje 

14 

Lazi 

5 

Busevac 

25 

Rakitovec 

21 

Kude 

52 

Poljana 

7 

Podotocje 

10 

307 
God.   1851.  bio  je  u  kucama  i  pucanstvu  ovaj   razmjer : 


Selo: 

Ku(ia : 

Ozenjeniii  parova : 

Osoba 

Stare  Cice 

19 

57 

226 

Vukovina 

23 

74 

308 

Mraclin 

72 

150 

643 

Okuje 

14 

37 

175 

Lazi 

7 

12 

46 

Busevac 

49 

71 

360 

Rakitovec 

29 

57 

293 

Kuce 

62 

114 

549 

Poljana 

6 

29 

133 

Podotocje 

14 

48 

215 

Ukupno    .     .     295  649  2948 

Arcidjakon  Ignacije  Roci6  vrlo  hvali  god.  1857.  zupljane. 
O  njima  kaze,  da  su  u  opce  dobre  6udi  (caracteris  boni),  da  vrlo 
marljivo  polaze  crkvu  i  da  idu  vrlo  rado  na  ispovijed  i  pricest,  tako 
da  bi  onog-a  cudno  gledali,  koji  bi  to  cesce  zanemarivao.  Opazio  se 
je  i  napredak  u  krs6anskom  nauku.  Izm^^dju  naroda  i  zupnika  Jurj  a 
Rusana  vladala  je  lijepa  sloga. 

Razne  biljeske  iz  povjesti  zupe. 

Predaja  na  turske  provale  jos  se  danas  zivo  uzdrzala  u  zupi 
Starim  Cit^ama.  Narod  pripovijeda,  da  su  turske  cete  dolazile  cesto 
ovamo  pljackati,  osobito  pod  vecer,  kad  se  smrklo.  Kazuju,  da  su 
Turci  osobito  rado  lovili  mlade  zene  i  djevojke,  pa  sa  se  one  vec 
za  dana  zurile  kucama  svojim.  Gospodar  zadruge  sazvao  je  vec  za 
dana  svu  zensku  celjad  u  kucu  i  onda  se  dobro  zatvorila  kuina 
vrata.  Ta  predaja  osnovana  je  doista  na  historijskoj  cinjenici,  jer  su 
Turci,  osobito  dok  su  sjedjeli  u  Petrinji,  cesto  dolazili  pljackati  u 
lijepo  i  plodno  Turopolje.  U  selu  Rakitovcu  zove  se  jos  danas  jedan 
most;  »turski  most*,  a  dio  turopoljskog  luga,  koji  granid  sa  se- 
lom :    ^>turska   greda«. 

Vrijedni  starac  J  o  s  i  p  pi.  K  o  v  a  c  e  v  i  c  iz  Busevca  pripovi- 
jeda jos  danas  nekoliko  pripovijesti  o  tim  turskim  posjetima.  Prieala 
mu  ih  njegova  majka,  rodjena  god.    1813.,  a  njoj  opet  njezina  majka. 

Clanovi  plemiCke  zadruge  Rozideve  iz  Busevca  orali  su  na 
njivi.  Doslo  je  vrijeme  rucka,  a  rucka  nema.  Kad  su  postali  vec  ne- 
strpljivi,  posao  iedan  kud,  da  upita  zasto  im  ne  Salju  rucak.  Uku- 
eani  se  odmah  dosjete  jadu,  jer  je  snasa  ve6  davno  odnesla  ruCak 
na  polje.  Popeo  se  jedan  na  jelu,  koja  je  uz  ku6u    rasla  i  doista  na 


308 

puiu  Li  kravarske  bregove  ugledao  tursku  cetu  na  konjima.  Jedan  od 
konianika  imao  je  uza  se  sna§u,  u  bijelo  odjevenu.  Ljudi  su  odmah 
sjeli  na  konje,  pa  za  Turcima  u  potjeru.  Uzeli  su  sa  sobom  i  velike 
domatie  pse  strazare,  koji  su  im  pomogli  turske  kcjnje  zaustaviti. 
Doista  su  Turke  dostigli,  posjekli  i  oteli  snasu,  no  ta  nije  dugo  zi- 
vjela,  vet  je  radi  pretrpljenog  straha  doskora  unirla. 

Plemida  Sabarida  iz  Mraclina  zarobili  su  Turci,  ali  je  iz 
ropstva  sretno  kuci  umakao.  No  Turcin  dosao  je  za  njim  i  trazio  od 
njega  otkupninu.  Kad  nije  imao  cime  da  plati,  poveo  ga  Turcin  opet 
u  ropstvo.  Kad  su  putovali  kroz  lug  Dubravu,  odrezao  je  Sabaric 
veliki  stap.  Kad  ga  Turcin  pitao,  sto  6e  niu  stap,  odgovorio  mu  je, 
da  6e  njime  ubiti  pticu,  koja  6e  biti  obojici  dosta  za  jelo.  I  udri  po 
Turcinu  i  ubije  ga.  Sabaric  se  tako  oslobodio  iz  ropstva,  no  od  straha 
ostavio  je  u  sumi  turskog  konja,  na  kojem  su  bile  pune  bisage  zlat- 
nog  novca,  sto  ga  je  Turdin  ubrao  od  ostalih  pobjeglih  zarobljenika 
po  Turcpolju. 

Uhvatili  Turci  plemiia  K  a  t  u  li  6 a  iz  Busevca.  Kad  su  ga  vo- 
dili  iz  sela  kroz  obliznju  sumu,  zamoli  ih,  da  smije,  oprastajuci  se 
od  svog  doma,  zadnji  put  zapjevati.  Turci  mu  to  dozvolili,  a  Katulid 
poce  glasno  pjevati.  Njegov  su  pijev  dobro  razumjeli  Busevcani,  pa 
hajd  za  Turcima.  Posjekli  ih  sve  do  jednoga,  a  zarobljenika  oslo- 
bodili  iz  suzanjstva. 

God.  1 657.  obdrzavao  se  jubilej.  Biskup  Petar  Petretic 
poslao  je  onda  o  obdrzavanju  jubileja  u  pojedine  arcidjakonate  svoju 
okruznicu.  Svagdje  bila  je  odredjena  jedna  crkva,  obicno  crkva  sv. 
Trojstva,  sv.  Kriza  ili  bl.  Dj.  Marije,  do  koje  su  morali  zupnici  vo- 
diti  svoj  narod  u  procesiji.  Za  zupe  Scitarjevo,  Nove  Cice,  Stare  Cice, 
Vehku  Goricu  i  Odru  bila  je  kao  takova  odredjena  crkva  bl.  Dj. 
Marije  u  Vukovini,  znak,  da  je  to  ve6  onda  bila  odlicnija  crkva,  jer 
nije  odabrana  crkva  u  Velikoj  Gorici,  ve6  ova.  Jubilej  imao  se  pro- 
glasiti  na  nedjelju  sedamdesetnicu,  a  trajao  je  31  dan.  Zupnik  morao 
je  narodu  protumaciti  svrhu  jubileja  i  upozoriti  ga,  da  dodje  u  sto 
ve(5em  broju  na  sv.  ispovijed  i  pricest,  Zupnici  i  kapelani  morali  su 
u  to  vrijeme  svaki  dan  ispovijedati,  a  jedan  put  na  tjedan  voditi 
svoje  zupljane  u  procesiji  k  Majci  bozjoj   u  Vukovini.' 

Oko  god.  1668.  ostavila  je  plemenita  gospodja  Ana  Luci(3 
^upniku  oranicu  od  sest  rali  uz  pogodbu,  da  se  zupnici  staro- 
(^iCki    sjedaju  njezine  duse  kod  sv.  misa.  Kasnije  je  ona  tomu    prido- 

'  Gl.  Ecclesiastica  III.  br.  8/126.  u  nadbiskupskom  arkivu. 


309 

dala  jos  livadicu  u  Ku(3ama,  nedaleko  kapele  sv.  Fabijana  i  Se- 
bastijana.^ 

Godine  1668.  bile  su  u  Vukovini  dvije  kurije :  vukovinska  i 
kurija  pok.  Ivana  Skrlca,  koju  su  onda  posjedovali  zagrebacki 
Isusovci. 

God.  1689.  ostavio  je  S  t  j  e  p  a  n  K  a  t  u  I  i  d,  zupnik  u  Martijancu, 
rogjen  u  zupi  Stare  Cice  i  njegov  brat  Andrija  Katulic,  zupnik 
u  Krizovljanima  400  ren.  for.  za  utemeljenje  misne  zaklade.  Od  te 
svote  pozajmio  je  200  for.  Ladislav  Orahoczi,  a  200  for.  udova 
Legrady  rodj.  Gereczy.  Zupnik  morao  je  Citati  svakog  mjeseca 
za  utemeljitelje  dvije  mise,  isto  tako  dvije  mise  na  kvatre,  te  rekvijem 
na  godisnjicu  smrti  i  to  za  Stjepana  u  srpnju,  a  za  njegova  oca 
Mateja  u  travnju.  U  ta  dva  siucaja  morala  su  zvoniti  zvona  u  oci 
godisnjice  i  kod  rekvijema. 

God.  1692.  vrsio  je  patronatsko  pravo  nad  zupom  grof  Franjo 
Erdody,  kapetan  petrinjski,  vlastelin  u  Novim  Cicama. 

God.  1695.  spominje  se,  da  je  Petar  Pucz,  zupnik  u  Donjoj 
Stubici,  ostavio  zupniku  svoga  kmeta  Matiju  Tomsica  iz  Podo- 
tocja,  koji  je  morao  zupniku  tri  dana  u  tjednu  raditi  takodjer  i  sa 
blagom,  a  imao  je  u  njegovoj  sumi  drvariju  i  pasu.  Zupnik  morao 
je  u  to  ime  citati  na  godinu  24  mise  u  vukovinskoj  crk\i  i  to  6  za 
zupnikova  oca,  6  za  majku,  a  12  za  oprostenje  njegovih  grijeha. 
Kad  bi  tko  htio  toga  kmeta  otkupiti,  morao  bi  zupniku  platiti  300 
ren.  for. 

God.  1 704.  bio  je  zupni  pokrovitelj  grof  Nikola  Erdody 
posjednik  imanja  Zelin. 

God.  1741.  bile  su  u  zupi  ove  plemicke  kurije:  kurija  Klarisa, 
kurija  Isusovackog  sjemenista  sv.  Josipa,  kurija  Jurja  Pucz  a,  kurija 
Ivana  Pucz  a  i  kurija  potpukovnika  P  a  r  a  m  in  s  kij  a.  Od  svake 
kurije  dobivao  je  zupnik  objed  na  godinu. 

Te  su  godine  bila  u  zupi  propela :  u  Kudama  (2),  u  Podotocju 
(2),  u  Starim  Cicama  (3),  u  Mraclinu  (2)  i  u  Rakitovcu  (1). 

Za  ucitelja  ili  bolje  za  orguljasa  nije  bilo  u  zupi  zaklade.  No 
da  se  sluzba  bozja  u  vukovinskoj  crkvi  dostojnije  obavlja,  bio  je  za 
ucitelja  primljen  neki  Lovro  Fridrich  »syntaxista«,^  Stanovao  je  u 
ku6i,  sagradjenoj  na  trosak  crkve,  imao  od  nje  4  rali  oranice  i  koma- 

'  Za  tu  oranicu  polozila  je  opcina  Kuce  arcidjakonu  Pavlu  Gojmercu 
svotu  od  150  for.,  pa  je  stvorena  altarija,  po  kojoj  je  morao  zupnik  za  zakla- 
dateljicu  citati  9  misa  na  godinu. 

'  Dckret  namjestenja  primio  je  od  arcldjakona  Stanka  Pepelka  23.  ve- 
Ijace  1741, 


310 

diiak  vrta.  Od  zupljana  nije  dobivao  ni§ta.  Z^upnik  Marko  Mravinac 
spomenuo  je  prigodom  vizite  god.  1746.,  da  je  on  nesposoban  za 
za  vr^enje  uCiteljske  sluzbe,  jer  nije  imao  glasa.  Njegov  nasljednik 
Cell  bio  je  s  njim  zadovoljniji.  UCenika  nije  imao.  Bio  jos  g.  1768. 
Kao  nove  misne  zaklade  nabrajaju  (god.  1741):  1.  Mije  Puceko- 
vica  zupnika  u  X'elikoj  Gorici  s  glavnicom  od  200  for.  Zupnik  morao 
je  citati  svakog  mjeseca  za  utemeljitelja  jednu  misu. 

2.  Ane  rodj.  Baronay,  udove  BuSiceve  s  glavnicom  od 
200  for.  i  12  misa  na  godinii.  (God.  1744.)  3.  nova  zaklada  Mije 
Markulina  s  glavnicom  od  200  for.  i  s  obvezom,  da  se  odsluzi  12 
misa  na  godinu. 

God.  1762.  bio  je  zupni  pokrovitelj  Antun  Erdody,  a  god. 
1 799.  grof  Josip  Erdody. 

Bit  6e,  da  je  mnogi,  koji  se  je  Majci  Bozjoj  vukovinskoj  zago- 
vorio,  bio  uslisan,  pa  je  steta,  da  nam  nijesu  razna  ozdravljenja  po- 
pisana.  SacSuvao  nam  se  samo  iz  druge  polovine  XVIII,  stoljeda  kratak 
opis  (4  str.)  u  zupnom  arkivu,  kojega  ovdje  priopdujem.  Valjada  je 
koji  zupnik  zabiljezio  ovo  :  »Milosche  od  Marie  Vukovinszke 
zadoblene.  Letto  1760.  Jakob  iz  fare  granessinske  detecze  po  imenu 
Gregura,  pol  drugo  letto  sztaro,  vidil  je  vech  mertvo  nego  sivo  od 
sztrasne  nevolye  vu  zibchiczi  leseche  czel  chedan,  prez  vszake  hrane. 
Selech  deteczu  szvojemu  pomochi,  osztavlyajuch  vrachtva  zemelyszka 
k  Bogu  zdihavati  y  na  vnoga  meszta  za  sivlyenye  ali  szmert,  zago- 
varjati  je  pochel.  Ali  kak  berse  k  milostivne  Marie  Vukovinszke  bie 
ImI  zagovoril  detecze  od  maike  prosiloje  mlechnu  hranu,  koju  kada 
bi  prijelo,  dusicza  niusze  od  tella  razluchila. 

Szpodobnem  nachinom  Barbara  Bassich  iz  Grachan '  od  sztrasne 
tiskavicze  pred  vremenom  detecze  mertvo  je  porodila,  ali  selejuch 
Dussu  k  Bogu  poszlati,  detecze  mertvo  k  Marij  Vukovinszke  je  za- 
govorila  y  nut  milosche?  detecze  je  osivilo  y  sz.  kerst  je  prijelo, 
zatem  Dussiczu  szvoju  po  milosche  Marie  Vukovinszke  med  Angele 
vnebu  je  nasztanilo. 

Niti  manyu  miloschu  od  Marije  ni  zadobila  Barica  Szosztarich 
iz  Gor,  koja  od  tomina  do  trih  kraly  velik  strah  je  terpela  po  nochi 
y  po  dnevu,  da  zasze  ni  znala  pred  sztrahom  odurneh  sztrassil,  koja 
szu  joi  pred  ochi  dohajala,  ali  zadnich  dajoi  je  Maria  Vukovinszka 
napamet  doszla,  y  knyoi  dabisze  billa  zagovorila,  vszega  sztraha  jesze 
oszlobodila,  y  koia  pervo  vu  sztrahu  prez  pameti  je  bludila,  pottlam 
veszela  y  szegurna  Maiku  Mariu  na  Vukovinu,  dar  donassajuch  je 
pohodila. 

Ovak    takaisse    Mariu    V.    szpoznal   je  Vrachiteliczu   Jacob    Vi- 


311 

dasslch  iz  Stubnika,  koi  tri  czele  chedne  terpel  je  tiskanye,  koi  vu 
vszeh  dnevih  od  velike  nevolye  nikai  hrane  ni  priel  y  kaksze  k 
Mary  szimo  po  zagovoru  vtekel,  tiskavicza  jemu  prestala,  ij  ches  malo 
vremena  pervo  zadobil  je  zdravlye. 

Ovo  y  drugi  Janko  Zagoracz  iz  pokupszkoga  hoche  valuvati, 
da  po  Marie  V.  tiskavicze,  koju  chedaii  czel  je  terpel,  jesze  oszlo- 
bodil.  Moralizatio. 

Daje  Maria  Vukovinszka  zdravje  betesneh  y  obramba  vu  vszeh 
nevolyah,  to  poszvedochiti  more  Mathias  Perkovich  iz  fare  zasinske, 
koi  tri  dni  y  tri  nochi  griz  sztrassen  terpel  je,  ad  Mariam  facto  voto 
a  contorsione  et  corosione  liberatus  est. 

Jure  Ivanovich  iz  zasinachke  fare  od  Bosicha  do  trojak  je 
lesal,  facto  voto  ad  Mariam  V.  convaluit. 

Gregur  Fabjankovich  od  novoga  grada,  videchi  da  szuszedi 
nyegovi  marsiczu  od  nemile  kuge  pomorjemi  iz  hlevov  szvojeh  van 
voze  y  plachuch  zakopaju,  is  votum  fecit  ad  Mariam  Vukovensem, 
pestilens  aer  neque  lues  animalibus  ejus  nocuit, 

Jurai  iz  Odre,  buduch  zafelt  Capellana  vu  tabore,  kada  hote- 
juch  blise  soldatov  vu  boju  biti,  da  ranyenomu  bude  mogel  na  dussi 
pomochi,  dospel  je  y  on  vu  pogibel,  da  okol  nyega  globussi  jeszusze 
nepriatelszki  szipali  y  szable  kreszile,  on  vu  ovoi  pogibeli  k  Marie 
Vukovinszke  jesze  preporuchil  ter  gdeszu  okolo  nyega  mertvi  padali, 
on  niti  male  rane  ni  zadobil,  nego  po  milosche  Marie  szrechno  je 
izesel,  y  szimo  na  zahvalnoszt  po  maiki  szvoi  dva  duplira  je  vchinil 
doneszti. 

Ovde  tulikaisze  pri  Marie  miloschu  je  zadobila  Maricza  trohar 
iz  Siska,  koja  imala  je  ranu  na  noge,  votum  fecit  ad  Mariam,  pedem 
resanatum  optinuit. 

Spodobnem  nachinom  miloschu  Marie  zpoznal  je  Thomo  Ko- 
stelich  iz  gor,  koi  dvoje  dechicze  od  velike  nevolye  tri  dni  y  tri 
nochi,  kakti  mertvu  na  poszteh  lesechu  je  gledal,  zato  pochel  je 
zdihavati  Bogu  y  k  Marie  Vukovinszke,  dasze  dechiczi  onoi  szmiluje 
ali  szmertjum  ali  zdravjem  et  ecce  post  factum  votum  ad  Mariam 
vma  proles  mortua,  alia  re^anata  est,  Moralizatio  instituatur. 

Szimo  takaisse  na  szvedochansztvo  biti  more  sena  iz  Cerja 
fare  kravarszke,  koia  pet  miseczi  je  lesala,  kad  bisze  k  Mary  na 
Vukovinu  zagovorila,  chez  kratko  vreme  je  ozdravila  y  Maiku  Mariu 
szimo  je  pohodila.« 

Kako  iz  tih  sluCajeva  saznajemo,  hodo^astili  su  k  Majki  bozjoj 
vukovinskoj  Ijudi  iz  dosta  udaljenih  strana,  znak,  da  je  bilo  to  pro- 
Stenje    na    daleko    i    .^iroko    poznato.    Ova    ozdravljenja    upotrebio  je 


312 

valjda  zupnik  ili  koji  drugi  svecenik  u  propovijedi  prigodom  pro- 
Stenja,  kako  nam  svjedoee  rijeei:  »Moralizatio«  i  »Moralizatio  insti- 
tuatur.«  Steta,  da  nije  bilo  knjige,  u  koju  bi  se  svi  takovi  slueajevi 
biljezili,  jer  bi  bili  s  viSe  strana  zanimljivi. 

Iz  vremena  francuske  uprave  u  Turopolju  saCuvala  nam  se  za- 
nimljiva  okruznica  zupnicima,  koja  je  bila  medju  inim  upravljena  i: 
»A'  Monsieur  Monsieur  Adalbert  de  Blasun  Curd  a  Vukovinna«, 
a  koja  se  tice  vodjenja  matica  od  civilne  oblasti,  te  je  bilo  zupniku 
zabranjeno  crkveno  vjenCati  one  osobe,  koje  nijesu  dokazale,  da  su 
zenidbu  sklopile  prije  toga  pred  nacelnikom  (merom).*  Zanimljivo  je, 
da  je  ta  okruznica  sastavljena  i  za  nase  strane  u  njemaCkom  jeziku, 
a  glasi  doslovce : 

Provinces  d'lllyrie 
Nro. 

INTENDANCE  DE  LA  CROATIE  CIV.± 

DIVISION 

Carlstadt  den  25.  Janner  An    1812. 

Herr  Pfarrer! 

Die  Illyrischen  Lander  haben  den  gliicklichen  Zeitpunkt  erreicht 
in  welchen  sie  die  Wohlthaten  der  Franzosischen  Gesetzgebung  er- 
halten,  diese  welche  so  wie  der  Glauben,  in  jeder  Riicksicht  auf  das 
Wohl  der  Volker  abziehlt,  bezieht  sich  hauptsachlich  darauf,  um  die 
theuresten  Verhaltnisse  der  Burger  vorzusehen  und  zu  sichern, 

Eine  der  wichtigsten  Verordnungen  ist  die,  welche  den  welt- 
lichen  Stand  der  Burger  betrift,  sie  hat  anerkannt  dass  dieser  wich- 
tige  Gegenstand  aut  einer  einfachen  und  gleichformigen  Arth  beruhen 
muss,  zu  welcher  alle  Burger  zugelassen  seyn  kbnnen,  und  in  diesen 
Sinn  musse  sie  die  darauf  bezuglichen  Amtverrichungen  einens  welt- 
lichen  Beamten  oder  Maire  der  Gemeinde  anvertrauen : 

Er  allein  kann  die  wahren  Urkunden  der  Geburthen,  Heurathen, 
Sterbfalle  empfangen,  er  allein  kann  der  gleichen  Urkunden  die 
Rechtsbestandigkeit  und  Gesetzlichkeit  ertheilen,  welche  die  Bundnisse 
berechtigen  und,  die  Rechte  und  Rube  der  Familien  zusichern, 

Sie  sehen  leicht  ein  Mein  Herr,  die  Klugheit  dieser  Anordnung, 
sie  begreifen,  dass  solche  zum  Grund  das  allgemeine  Wohl  hat,  und 
dass  solchermassen  sie  keinesweges  dahin  abzweckt,  die   Burger  von 

'  Gl.  Dr.  Bocrumil  Vosnjak:  »Ustava  in  uprava  ilirskih  de2el«.  —  Zbornik 
Maticc  slovenske,  sv.  XII.  str.  239. 


313 

den  Glaubens  Grundsatzen   alizurufen,  welche  diese  empfangen  habeii, 
vind  beyzubehalten  verpflichtet  sind. 

Sie  konnen  mein  Herr  die  Aufnahme  der  dabey  iiblichen  Geist- 
lichen  Zeremoniens  Urkunden  fortsetzen,  jedoch  konnen  diese  bloss 
auf  das  Geistliche  Bezug  haben. 

Es  ist  folglich  sehr  wesentlich,  dass  die  Burger  sich  in  diesen 
Theile  unserer  Gesetze  belehren,  unterichten  Sie  darinn  Herr  Pfarrer, 
damit  sie  von  ihnen  lernen,  dass  ihre  erste  Pflicht  als  zu  gleich  aucii 
ihr  groster  Vortheil  sey  solche  genau  zu  betolgen.  Sagen  sie  Ihnen, 
dass  sie  bestimmt,  vorztiglich  liber  ihr  Wohl  zu  wachen,  nieinanden 
zu  den  bey  Ehen,  Geburth  und  sterbfallen  gebrauchlichen  Kirchen 
Ceremonien  ohne  Vorlaufiger  Rechtfertigung,  der  erfiilten  gesetzhch 
Vorgeschriebenen  welthchen  Pflichten  zulassen  konnen. 

Die  Regierung  erkannet  die  Einsichten,  und  die  gute  Stimung 
der  Geisthchkeit,  es  wird  mir  angenehm  seyn,  derselben,  die  zusi- 
cherung  davon  durch  die  Bekanntmachung  des  Eifers  und  Bestrebens, 
womit  die  Geisthchkeit  dieses  Landes  zur  Volziehung  der  Gesetze 
aus  alien  Kraften  mitwirken  wird,  zu  erneuern. 

Genehmigen  Sie  mein  Herr  die  Versicherung  meiner  ausge- 
zeichneten  Achtung. 

Auditeur  im  Staats- Rathe 

Intendent  v.  Civil  Croatien 

M.  de  Contade. 

God.  1871.  prodano  je  imanje  Zelin-Cice,  pa  je  s  torn  pro- 
dajom  patronat  nad  zupom  presao  od  grofa  Stjepana  Erdodj^a 
de  Monyorokerek  na  udovu  Helenu  Thurn  i  Taxis. 

God.   1873.  vladala  je  u  zupi  marvinska  kuga. 

God.  1877.  dne  18.  srpnja  potukla  je  silna  tuca  citav  kraj  od 
sv.  Martina  pod  Okicem  do  Oborova.  U  10  sati  u  jutro  podigla  se 
strasna  oluja,  koja  je  pocinila  veliku  stetu. 

God.  1804.  dijelio  je  u  zupi  sakramenat  sv.  potvrde  biskup 
Maksimilijan  Vrhovac.  On  je  dosao  dne  29.  rujna  iz  Pescenice 
i  dojdudeg  dana  dijeUo  sv.  potvrdu  u  Vukovini.  Objedovao  je  u  No- 
vim  Cicama,  gdje  je  dojdudeg  dana  potvrdjivao.  Sam  je  zabiljezio  u 
svom  dnevniku,  da  bi  se  mogle  zupe  Stare  i  Nove  Cice,  jer  su  u 
obojim  zupama  bile  trosne  i  zupne  crkve  i  zupni  dvorovi,  spojiti.  U 
tom  slucaju  pripalo  bi  selo  Okuje  zupi  Velikoj  Gorici,  a  zupnik  oba- 
dviju  zupa,  koji  bi  sjedio  u  No  vim  CiCama,  mogao  bi  imati  dva 
kapelana.  Iz  Novih  Cica  posao  je  biskup  u  zupu  Sditarjevo. 

Biskup  Vrhovac  dosao  je  jos  jedan  put  po  apostolskom  poslu 


314 

u  iupn  i  to  god.  1824.  Dne  11.  srpnja  dovezao  se  je  iz  Kravaf- 
skoga  preko  Rakitovca  do  crkve  bl.  l)j.  Marije  u  Vukovini,  gdje  je 
bio  sve6ani  doCek.  Biskup  je  odsio  u  Blaskovi6evoj  kuriji.  Dojdudeg 
dana  bila  je  u  Vukovini  sv.  potvrda  i  kanoniCka  vizitacija.  Za  zupnika 
Adalberta  Blazaiia  kaze  biskup,  da  je  sposoban  i  gorljiv,  ali  bolezljiv 
i  slab.  Zupna  crkva  bila  je  pod  interdiktom,  jer  se  vec  raspadala 
doCim  je  bila  vukovinska  crkva:  »elegans  et  bene  instructa«.  U  Starim 
GiCama  ostao  je  Vrhovac  i  dojduceg  dana  i  dijelio  sv.  potvrdu,  a 
poslije  podne  odvezao  se  u  Nove  Cice.  Svecani  docek  bio  je  kod 
kapele  ranjenog  Isusa,  jer  je  bila  zupna  crkva  vrlo  trosna.  Odsio  je 
biskup  u  vlastelinskom  gradu. ' 

God.  1856.  7.  listopada  dijelio  je  u  zupi  sv.  potvrdu  kardinal 
i  nadbiskup  Juraj  Haulik.  Dne  27.  kolovoza  1878.  dijelio  je  sv. 
potvrdu  posvedeni  biskup  i  generalni  vikar  Janko  Pavleli(i,  a 
9.  srpnja   1895.  sadanji  nadbiskup  dr.  Juraj  Posilovic. 

'  Gl.  Dnevnik  biskupa  Vrhovca  u  nadbiskupskom  arhivu. 


Ziipa  Velika  Gorica. 


Zupna  crkva. 

Zupna  crkva  u  Velikoj  Gorici'  spominje  se  ve6  u  popisu  zupa 
Ivan  a,  arcidjakona  goriCkoga,  od  god.  1334.  s  imenom: 
crkva  blazene  Djevice  u  polju  (beate  virginis  in  campo). 
Kako  mnoge  ostale  crkvc,  nastradala  je  i  ona  prigodom  provale 
Hasan-pase  god.  1593.  u  Hrvatsku.  To  posvjedo2ava  zapisnik  vizite 
kanonicke  od  god.  1622.,  gdje  se  o  njoj  kaze :  »quae  etiam  post 
prophanationem  tempore  disturbiarum  factam,  reconciliata  esse 
perhibetur«.  Bit  ce,  da  tako  znanienita  crkva  nije  dugo  ostala  opu- 
stosena,  ved  su  ju  zitelji  brzo  iza  toga  popravili  i  uredili. 

God.  1608.  imala  je  crkva  slab  krov,  pa  je  kongregacija  plem. 
opcine  turopoljske  od  1.  ozujka  1608.  zakljucila,  da  treba  do  Uskrsa 
pripraviti  potrebite  daske,  kako  bi  se  crkva  na  novo  prekrila.'^  Pred 
njezinim  glavnim  vratima  (prae  foribus  ecclesiae)  stajala  je  nekad 
kapela  Majke  Bozje.  Ta  je  kapela  bila,  sva  je  prilika,  drvena 
1  vec  dosta  trosna,  jer  je  kongregacija  plem.  opdine  dne  22.  travnja 
1617,  zakljucila,  da  se  ima  ta  kapela  na  novo  sagraditi,  Svaka  od 
obliznjih   kuca  morala    je  dati    za  njezin    krov  po    dvanaest   dasaka.^ 

Vise  toga  o  zupnoj  crkvi  saznajemo  iz  zapisnika,  sto  ga  je  sa- 
stavio  arcidjakon  Benko  Vinkovic,  prigodom  vizite  kanoniCke, 
sto  ju  je  obavio  na  utorak  poslije  bijele  nedjelje  god.  1622.,  iza  kako 
je  po  obicaju  odsluzio  sv.  misu  i  rekao  sakupljenom  narodu  propo- 
vijed.  Crkva  bila  je  za  onda  dobro  pokrivena  i  priliCno  Cista.  U  njoj 
su  bila  tri  kamena  zrtvenika,    od  kojih    je  bio    samo  veliki  posveden 

'  Gorica  imade  mnogo  u  nasoj  domovini.  Dvanaest  je  mjesta,  koja  se 
zovu  jednostavno  Gorica;  osim  tih  nalaze  se  banska  Gorica,  bijela 
Gorica,  Blazina  Gorica,  Kurpezova  Gorica,  Marija  Gorica,  Vu- 
kova  Gorica  i  Z  ug  c  e  v  a  G  orica.  Tri  se  mjesta  zovu  imenom  mala 
Gorica,  a  samo  je  jedna  velika  Gorica  U  nasoj  nadbiskupiji  tri  su  Gorice 
zupe:  Mala  Gorica,  Marija  Gorica  i  Velika  Gorica;  od  njih  je  naj- 
poznatija  nasa  Velika  Gorica,  sijelo  turopoljske  plemenite  opcine. 

'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*  sv.  IV. 
str.  493. 

'  Gl.  ib.  sv.  IV.  str.  515. 


316 

i  svim  potrebnim  opskrbljen.  Svetotajstvo  cuvalo  se  pristojiu),  ali  nije 
bilo  pod  kljuCem,  niti  se  nije  u  propisano  vrijeme  obnavljalo.  Krstio- 
nice  nije  bilo,  niti  sv,  ulja,  ve6  je  zupnik  Ivan  Ivcic  bez  toga 
krstio.  I  ispovijedaonice  nije  bilo,  ve<5  je  zupnik  protiv  propisa  ispo- 
vijedao  u  sakristiji.  Bilo  je  za  onda  u  opce  nialo  crkvi,  koje  bi  imale 
ispovijedaonicu.  Kako  je  zupnik  arcidjakonu  kazao,  nalazila  se  u  toj 
zupi  matica  krstenih  i  vjencanih,  pis  an  a  glagoljskim  pisme- 
nima  (liber  habetur  aliquis  glagolitice  conscriptus).  Crkva  nije  imala 
nikakvih  stalnih  dohodaka,  jer  je  njezine  nekretnine  uzivao  zupnik. 
Potrebiti  popravci  obavljali  se  brigom  crkvenih  starjesina,  poboznim 
darovima  i  rasporezom  zupljana. 

Crkva  je  bila  zidana  od  starine.  Kako  razabiramo  iz  zapisnika 
vizite  kanonicke  od  god.  1642.,  bilo  je  svetiste  nadsvodjeno.  Crkveni 
krov  bio  je  za  onda  ve6  trosan,  pa  su  pripravili  potrebite  daske,  da 
se  crkva  na  novo  prekrije.  Za  veliki  zrtvenik  nabavljena  je  u  to 
vrijeme  nova  lijepa  slika.  U  crkvenom  zvoniku  visjelo  je  jedno  zvono 
a  orroblje,  koje  je  bilo  oko  crkve,  bilo  je  dobro  ogradjeno.  Da  se 
moze  crkva  od  svog  imutka  uzdrzavati  i  popravljati,  poklonila  joj  je 
plem.  op6ina  turopoljska  20  rali  zemljista  (pro  aediiicio  Ecclesiae 
data).  Te  su  zemlje  bile  nekad  svojina  Petra  Fabijankovi6a, 
pa  su,  posto  je  on  umro  bez  nasljednika,  pripale  plem.  opcini. 

Iz  zapisnika  vizite  kanonicke  od  god.  1653.  vidimo,  da  je  bila 
crkva  dobro  pokrita ;  jedino  na  svetiStu  i  sakristiji  bio  je  krov  ved 
slab.  Pred  crkvom  bilo  je  drveno  predvorje.  Veliki  zrtvenik  bl.  Dj. 
Marije,  ukrasen  slikom  i  kipovima,  bio  je  posvecen,  a  tako  i  crkva. 
Na  desnoj  strani  bio  je  pokrajni  zrtvenik  sv.  Mihaela,  a  na  lijevoj 
strani  zrtvenik  sv.  Jurja.  Oko  god.  1653.  napravio  je  po  nalogu 
turopoljske  opdine  neki  Nikola  Stancevid  iz  »Torsacza«  kod 
Vukovine  novi  drveni  zvonik,  u  kojem  su  bila  dva  zvona,  a  podjedno 
je  i  crkvu  na  novo  prekrio.  To  je  on  u.5inio  i  na  zupnoj  crkvi  u 
Dubrancima,  pa  mu  je  plem.  opcina  dne  4.  sijecnja  1653.  dopustila, 
da  smije  svoje  svinje  tjerati  u  Bunski  lug,  te  kako  on,  tako  i  nje- 
govi  nasljednici,  za  svaku  svoju  gradnju,  smjet  6e  uzimati  potrebito 
gradjevno  drvo  iz  zajedniCke  §ume.*  Cini  se,  da  je  u  crkvi  bilo  sve 
sto  je  potrebno,  jer  je  god.  1653.  imala  pet  kaleza,  krasnu  pokaz- 
nicu,  ciborij,  jedanaest  misnih  odijela  i  ostale  crkvene  predmete. 

God.  1668.  obavljao  je  u  goriCkoj  zupi  kanoniCku  vizitaciju, 
arcidjakon  Ljudevit  Vukoslavid.  U  svom  zapisniku  spominje 
on,  da  je  zupna  crkva  doduSe  zidana,    ali  dosta  malena,  tako,  da  je 

'  Gl.  E.  Laszowski:  >Povjesni  spomcnici  plem.  opdine  Turopolja*  sv. 
IV.  str    143. 


317 


bilo  predvorje  vece  od  crkve.  Rasvjetljivalo  ju  pet  prozora,  a  imala 
je  samo  jedna  vrata.  Ladja  imala  je  jednostavan,  ravan  strop.  Tri 
zrtvenika    bila    su    slikana.    Crkveni    tarac    bio   je    dobar.   1  sakristija 


^«^'" 


bila  je  maleiia,  nadsvodjena,  ali  njezin  svod  bio  je  puknut,  pa  se 
bilo  bojati,  da  se  ne  srusi.  Medju  crkvenim  predmetima  spominje  se 
i  bozji  grob,  velika  rijetkost  u  ono  vrijeme.  Vrijedan  je  spomena  i 
prelomljeni    kriz,    kome  je    gornji    dio    bio  je.  od  suha  zlata,  a  dunji 


ifSi. 

MCI- 


ra.  Krjl     .  je  ureSen  s  dvanaest  vc«iih  i  cctiri  inanja  rubina 

Mfira.    <  kva    imalu    je    i   jedan  pjevnik  (cantuale).  UCitelja 

nije  bilo,  oji  bi  pjevao  pod  sluibom  Boijom,    ali    arcidjakon 

'■  lo    namjestiti  radi  proStenja  (propter  concursum 

in.  opdine  od  30.  sijednja  1675.  zakljuCeno  je,  da 

I  cxinrcno      o    prodati,    a  dobivenim    novcem  i  ostalim  ^lavni- 

iat  C  plem.  optiina. 

.!   od.    1678.    potatijc    u.nn    >c    uiiisuju    icrtvcnn.1    /npiic 
bio  je  kip  bl.  I)j.  Marije  medju  kipovima  sv.  Ivana 
a  Evigjeliste.    L'    drugom    predjelu    bio  je  u  sredini  kip 
ca,    a    s:  strane    kipovi   sv.  Petra  i  Pavla.  Na  evangjeoskoj 
'lO  je  irtxnik  sv,  Jurja  sa  sveCeWm  kipom  i  slikama  sv.  La- 
ji   i    sv.    I  rbare.    Na    strani    epistole    bio  je  opet  zrtvenik  sv. 
ka  sa  slikaii  sv.  .Mihaela  i  sv.  Jurja.  I  u  predvorju  bili  su  ir- 
aii    nije>   bili    niCim    ukraj>eni.   Propovijedaontca  i  pjevaliSte 
:arravliei  na  seljaCki  naCin.  Krstionicu  su  na  novo  nabavili. 
m-  crk\  bilo  je  slabo  ogradjeno. 
•'tsi  se  u  t  vrijeme    poCelo  misliti,  da  se  sagradi    nova  2upna 
^adanja   za    prostranu    velikogoriCku    2upu    o^ito 
trebi  barem  poneSto  doskoCe,  sagradili    su  god. 
_;redama  novo  prostrano  prcdvorje,  koje  se  gra 
.   prema  i.crtu  za  novu  crkvu   (proportionatae  ad    erigendam 
^siam  Tadanji  arcidjakon  vizitator  naloitio  je,  da  se  mo- 
-J   ■'■adnje    uove    crkve    ^cum    parochia    intcndat    no- 
ex  t  r  u  e  r  ei    svi    crkveni    dugovi  utjerati,  kako 
radni-  ispladivati.  No  do  gradnje  ipak  nije  joS  tako  brzo 
-iti  oi  g.  1681.  spominje  arcidjakon  barun  .\leksander 
Milclic,  da  je  veii  mnogo   kamenja   dovezeno.    I  arci- 
■  n  J  o  i  p    B  a  b  i  6    na^o  je  za  vizite  od  god.   1 685.  pri- 


'^^g^   gradju,  ali  se    ipak  joS 

nije^fl 

|iUo.  Stara 

;i.  Arcidjakon  napominje. 

Jl 

^Kupljani 

niniani,  da  poCnu  gradj 

^1 

^BjoS  po 

kogfa  ozbiljno    opon 

■1 

^^■tupe  k 

ije    tolikih    opofl 

■1 

^■Bcija  za 

maiii.\\.-,  prisilit  ce  se  na  M 

■1 

^Lznama. 

^Hk  poCelo    /i\  lie    radiM 

■ 

^^   nove 

^^B|  isprava    .  idanie^ 

H 

^^■pana 

^^^a,  od  lU 

^1 

^B^^fli 

i.-.-UMl    /-ui 

^^^^^^^^Bb   F  u  c  e  k  v> 

f 

^l^^aB 

\ikoU>v>  ' 

^^^^^^^^^Hbm  PuniCi 

1 

M 

^Hjie  r  om, 

■  i   n^H 

319 

gradnji  nove  ^upiie  crkve.  Oni  su  majstoru  obeCali  1100  ren.  for., 
sto  u  gotovom  novcu,  ^to  opet  u  zitu  i  vinu,  sto  je  on  imao  pre- 
uzeti  po  onoj  cijeni,  koja  je  bila  na  zagrebackoni  trzistu^  a  on  se 
nasuprot  obvezao  crkvu  svu  sazidati  i  dovrsiti  (ut  ydem  antelatus 
murarius  .  .  .  dictamque  Ecclesiam  totaliter  muro  extruere,  aedificare 
ac  ad  fineni  deducere  debeat  et  teneatur.  Sitque  adstrictus  et  obli- 
gatus).  Ta  se  isprava  pisala  na  goriCkom  zupnoni  dvoru,  a  nazoCan 
je  bio  onda  i  kanonik  zagrebacki  Petar  Stabarkovii,  koji  je 
valjada  torn  zgodom  blagoslovio  tenieljni  kamen  nove  crkve  (qui  quidem 
et  benedixit  lapidem).  Gradnja  nove  crkve  prilicno  je  lagano  napredovala, 
makar  je  bio  vec  pripravljen  potrebiti  kamen,  opeka,  vapno  i  pijesak. 

Do  24.  kolovoza  1688,  sagradili  su  tekar  nadsvodjeno  svetiSte, 
sakristiju  i  dio  ladje.  Do  onda  su  crkveni  starjesine  potrosili  za  gradnju 
crkve  750  ren.  for.  17  grosi  i  2  dinara.  Za  zemlju,  na  kojoj  su  ko- 
pali  kamen,  dali  su  46  ren.  for.  Tom  su  zgodom  promijenili  i  naslov 
crkve  u  Narodjenje  bl.  Dj.  Marije,  jer  je  takav  imao  biti  novi  veliki 
zrtvenik.  Crkva  i  dojduce  godine  nije  jos  bila  posve  dogotovljena  i 
od  zvonika,  podigli  su  do  1.  rujna  tri  hvata.  Iz  racuna  crkvenih  star- 
jesina  Nikole  i  Andrije  Diakovida,  Franje  Plepelica  i  Stjepana  Pau- 
lakovica  vidi  se,  da  su  oni  izdali  god.  1689.  zidarima  193  ren.  for. 
10  grosi  i  2  dinara,  drugim  zanatlijama  i  radnicima  6  imperiala  i  9 
grosi,  za  prozor  na  sakristiji  3  ren.  for.  i  10  grosi,  za  zeljezo  27 
ren.  for.  5  grosi  i  za  cavle  20  ren.  for.  Taj  su  novae  oni  ubrali  od 
crkvenih  duznika.  Do  28.  travnja  1690.  bila  je  crkva  ve<5  pod  krovom. 
Iz  racuna  za  god.  1690.  doznajemo,  da  je  potroseno  10  ren.  for.  za 
kamen,  7  ren.  for.  dobili  su  oni,  koji  su  ga  kopali.  Za  rucnike,  sto 
ill  je  imala  crkva,  dobili  su  crkveni  starjesine  8  ren.  for.,  koje  su 
potrosili  na  zeljezo  i  zid.  Potrebiti  kamen  za  gradnju  dovazali  su 
zupljani  ispod  Okida'.  Bit  ce  da  su  crkvu  gradili  Talijani,  jer  se  medju 
crkvenim  duznicima  god.  1692.  spominje  i  neki  Matija  Kasagranda, 
koji  je  crkvi  dugovao  10  ren.  forinta.  God.  1692.  bila  je  crkva  veC 
dogotovljena,  jedino  ladja  jos  nije  imala  stropa  i  prozori  jos  nijesu 
bili  dovrseni.  U  prvo  vrijeme  ostali  su  u  crkvi  stari  zrtvenici,  tek  su 
zrtvenik  sv.  Mihaela  maknuli.  Uz  novu  crkvu  ostalo  je  i  predvorje, 
sagradjeno  god.  1679.  Groblje,  dakako  nije  moglo  biti  ogradjeno  radi 
dovoza  prigodoni  gradnje  crkve. 

God.  1695.  spominje  o  crkvi  arcidjakon  Simon  Juda  Zidi6, 
da  je  od  temelja  sva  na  novo  sagradjena:    »ex    muro  solido«.    Sve- 

'  U  crkvenim  racunima  od  god.  1692.  spominie  se,  da  je  crkva  imala 
cent  zeljeza  i  nesto  zeljeznog  orudja  »pro  eruendo  lapide  sub  Okich*. 


320 

tiSte  je  bilo  vec  nasvodjeno,  u  ladji  je  jos  manjkao  svod,  a  iiije  bilo 
u  njoj  niti  pjevalista  niti  propovijedaonice.  Svetiste  bilo  je  ve6  po- 
podjeno  opekom,  ali  ladja  ne.  U  sakristiji  nije  bilo  jos  nikakovog 
ormara,  jedino  jedan  stol,  kod  kojega  se  svedenik  oblacio.  Nad  tim 
stolom  bila  je  stara  slika,  koja  je  prije  visjela  nad  pokrajnim  zrtve- 
nikom.  Dogotovljen  je  bio  vec  i  osmokutni  toranj  i  pokriven  kao  i 
crkva  hrastovim  daskama,  koje  su  bile  na  tornju  crveno  bojadisane. 
Stara  ura  iz  prijasnjega  zvonika,  nije  bila  jos  smjestena  u  zvoniku, 
nego  je  bila  pohranjena  u  crkvenoj  klijeti.  Niti  crkva,  niti  zvonik 
nijesu  jos  bili  okreCeni,  a  i  groblje  oko  crkve  jos  nije  bilo  ogradjeno 
radi  dovazanja  potrebite  gradje. 

God.  1696.  nadsvodili  su  takodjer  crkvenu  ladju,  tako,  da  je 
bila  sad  citava  crkva  nadsvodjena.  U  kongregaciji  plem.  opcine  tu- 
ropoljske,  drzanoj  u  Lukavcu  dne  17.  prosinca  1698.,  poklonila  je 
op(5ina  na  molbu  crkvenih  starjesina  zupnoj  crkvi  odredjeni  broj  da- 
saka,  sto  ih  je  ona  posudila  proslih  godina  (his  retroactis  annis)  za 
popravak  ili  bolje  za  gradnju  zupne  crkve.  Tom  su  zgodom  crkveni 
starjesine  spomenuli  dug  od  20  ren.  for.,  sto  ih  je  crkva  prije  vise 
godina  u  nekoj  opdenitoj  potrebi  uzajmila  plem.  opcini.  Zakljuceno  je, 
da  (5e  starjesine  sastavljajuci  racune  morati  pred  zupanom  i  prisjed- 
nicima  likvidirati  taj  dug'.  Crkveni  racuni'^  spominju  nam  potanje, 
kakova  je  bila  to  opcenita  potreba.  Kad  je  naime  pok.  turopoljski 
zupan  Stjepan  Pogledic  prije  vise  godina  putovao  u  Bee  (occa- 
sione  itineris  Viennensis),  posudila  je  crkva  plem.  opdni  20  ren.  for. 
valjada  za  namirenje  putnih  troskova. 

God.  1700.  dobila  je  crkva  dva  nova  zrtvenika:  veliki  bl.  Dj. 
Marije  i  pokrajni  na  strani  epistole,  sto  ga  je  daia  na  cast  svetoga 
Trojstva  sagraditi  Doroteja  Vragovic,  udovica  pok.  Lju de- 
vita  V  Hg ida.  Na  velikom  zrtveniku  bio  je  u  sredini  kip  naro- 
djenja  bl.  Dj.  Marije,  nad  kojim  su  dva  angjela  drzala  pozladenu 
krunu.  S  desne  strane  bio  je  kip  sv.  Ane  s  Isusom,  a  s  lijeve  strane 
kip  sv.  Joakima.  Isto  tako  bili  su  sa  strane  kipovi  sv.  Apostola  Petra 
i  Pavla.  U  drugom  predjelu  bio  je  u  sredini  kip  sv.  Apolonije,  a  sa 
strane  kipovi  sv.  Barbara  i  Katarine,  te  angjela  Gabriela  i  navije- 
.stenja  bl.  Dj.  Marije.  U  atici  zrtvenika  bio  je  kip  Boga  Oca,  a  sa 
strane  bila  su  dva  angjela  s  trubljama.  Taj  zrtvenik  podignut  je  na 
trosak  crkve,  zupnika  i  nekoj  ih  zuplj  ana.  Napravljen  je  u  Petrinji;  za 
rezbarski  posao  pladeno  je    190  ren.  forinata. 

'  »G1.  Acta  politico  juiidica«  str.  605.  u  turopoljskom  arkivu. 
'  Gl.  vizite  kanonicke  od  god.  1696.  i  1697. 


321 

Na  zrtveniku  sv.  Trojstva  bilo  je  u  sredini  sv.  Trojstvo 
kako  kruni  bl.  Dj.  Mariju,  a  s  prikrajka  kipovi  sv.  Roka  i  sv.  Seba- 
stijana.  U  drugom  predjelu  bio  je  pako  izmedju  kipova  sv.  Franje 
Serafskog  i  sv.  Antuna  Paduanskog  kip  sv.  Josipa,  dok  je  na  vrhu, 
bio  kip  sv.  Mihaela.  Na  zrtveniku  bio  je  dolje  natpis  : 

G.  D.  DOROTHEA  VRAGOVICH  G.  D.  PLE 
REM.  QVON.  LVDOVICI  VAGICH  DE  NAGY 
MLAKA,  TVROPO.  R.  C.  S.  R.  E.  VID.  ARAM 
HANG  AD  HON.  SS.  TRINI.  F.  C.  V.  A.   1700. 
M.  E.  M.EAR. 

Zrtvenik  na  evangjeoskoj  strani  bio  je  zrtvenik  sv.  Jurja  jos 
iz  stare  crkve.  Na  njem  bio  je  htari  kip  bl.  Dj.  Marije  s  Isusom  u 
narucaju. 

Crkva  god.  1704.  nije  jos  bila  posvedena,  vec  samo  blagoslov- 
Ijena.  Uspomena  na  taj  blagoslov  (dies  benedictionis)  slavila  se  na 
nedjelju  prije  Male  Gospe.  Na  povisem  mjestu  pred  svetistem  bilo 
je  veliko  propelo.  U  ladji  imala  je  crkva  osam  prozora  i  tri  okrugla 
prozora  u  svetistu.  Popodjena  jos  nije  bila.  Zupnik  Mijo  Pucekovic 
dao  je  sagraditi  jednu  grobnicu  za  sebe  i  za  ostale  zupljane.  U  crkvi 
bilo  je  pet  klupa.  Vrata  su  bila  dvoja,  glavna  prema  zapadu  i  po- 
krajna  prema  jugu.  Pred  velikim  vratima  bilo  je  predvorje  na  drve- 
nim  stupovima.  U  sakristiji,  u  kojoj  je  bilo  mjesta  za  pet  do  sest 
svecenika,  bile  su  pohranjene  crkvene  stvari  i  odijelo.  Oko  godine 
1704.  poklonila  je  udovica  Pavla  Ligutica  lijep,  srebni  kalez,  a 
crkva  imala  je  cetiri  vec  od  prije.  Medju  crkvenim  knjigama  spo- 
minje  se  god.  1704.  i  hrvatski  kantual,  u  kojem  su  bile  razne  latin- 
ske  i  hrvatske  pjesme.  Crkva  imala  je  i  bozji  grob.  U  crkvenom 
zvoniku  bila  su  dva  zvona,  veci  s  natpisom :  A  FVLGVRE  ET 
TEMPESTATE  LIBERA  NOS  DOMINE  i  manji,  posveden  u  cast  sv.Ni- 
koli.  U  tornju  bio  je  takodjer  i  sat,  koji  je  udarao  ure.  Groblje  bilo  ogra- 
djeno  hrastovim  daskama.  Prema  istoku  i  jugu  nesto  su  ga  prosirili. 

Osim  pregjasnjih  zemalja,  dobila  je  crkva  u  to  vrijeme  jos  ne- 
koje  zemlje  na  dar.  Tako  je  poklonila  porodica  Pogledi6  zemlju 
Donji  Laz  (1  ral),  Matija  Zidanic  zemlju  u  Velikoj  Gorici  (1 
ral),  Matija  Pogledic  zemlju  u  Plesu,  Marko  Plepelic 
zemlju  Vsranec  u  Plesu  (2  rali)  i  Ivan  K  r  a  1  i  c  zemlju  pod  Grmom 
Gorickem  (pol  rali).  Nedaleko  crkve  prema  zapadu  bila  je  crkvena 
klijet,  u  kojoj  se  cuvalo  zito  i  vino.  U  njoj  je  bilo  jedanaest  Skrinja 
za  zito,  dvije  bacve  i  kaca.  Crkva  imala  je  pravo  u  zajednickom 
lugu;  jednako  pravo  vinotoCja  i  pravo  druge  stvari  prodavati. 

21 


322 

Kako  je  bila  crkva  sad  lijepo  uredjena,  to  nam  vizite  iz  po- 
cetka  XVIII.  niita  nova  o  njoj  ne  biljeze.  Nesto  vise  saznajemo  o 
njoj  iz  vizite  kanonika  arcidjakona  Stauka  Pepelka  od  23.  veljace 
1741.  Crkva  je  bila  sad  popodjena  opekom,  ali  je  bio  pod  neravan, 
jer  su  u  crkvi  Cesto  ukapali  nirtvace.  U  svetistu  bile  su  dvije  klupe 
za  odlicnije  Turopoljce.  Nedavno  nabavili  su  na  trosak  crkveni  ve- 
liko  zvono,  koje  je  bilo  posve(5eno  u  cast  sv.  Donatu,  ostala  dva  zvona 
naru5ili  su  zupljani.  Crkva  nije  jos  bila  posvecena.  Za  predvorje  do- 
znajemo,  da  je  bilo  obijeno  daskama,  koje  su  bile  ukrasene  raznim 
slikama,  kao  i  druge  crkve  u  Turopolju.  U  njem  su  bila  dva  malena 
zrtvenika  i  red  klupa,  Zrtvenik  sa  strane  epistole  poklonio  je  L  a- 
dislav  Fran  jo  Plepeli(5  i  na  torn  je  zrtveniku  bio  i  njegov 
grb.  U  sredini  zrtvenika  bila  je  slika  s  v.  L  a  d  i  s  1  a  v  a,  a  njoj  sa 
strane  kipovi  sv.  Pavla  Apostola  i  sv.  Franje.  Drugi  zrtvenik  u  pred- 
vorju  podignut  je  bio  na  cast  s  v.  I  v  a  n  u  N  e  p  o  m  u  c  e  n  s  k  o  m  u. 

Plemenita  opcina  zakljucila  je  u  svojoj  sjednici  od  22.  prosinca 
1750.,  da  treba  opdinsku  uru  u  tornju  zupne  crkve  ocistiti  i  popraviti. 

Zrtvenik  na  strani  evangjeoskoj  zamjenio  je  god.  1719.  zrtvenik 
Angjela  cuvara,  sto  ga  je  podigao  na  svoj  trosak  Juraj 
F  e  r  k  1  i  6,  kako  je    svjedocio    natpis    nad    menzom,    koji   je    glasio : 

GENEKOSVS  DOMINVS  GEORGIVS  FERKLICH, 

IVDLIVM  COMITATVS  ZAGRABIENSIS,  UNIVERSI- 

TATIS  NOBILIVM  CAMPI  TVROPOLIA  PRIOR 

COMES  TERRESTRIS  SVB  A.  R.  D.  GEORGIO 

BANICH,  PAROCHO  GORICZENSI  F.  F.  ANNO   1719. 

Nad  zidanom  menzom  bio  je  drveni  zrtvenik,  u  cijoj  sredini  bila  je 
slika  Angjela  cuvara.  S  desne  strane  slike  bili  su  kipovi  sv.  Ane  i 
sv.  Ivana  Krst.,  a  s  lijeve  sv.  Doroteje  i  sv.  Florijana.  U  drugom 
predjelu  bila  je  u  sredini  slika  sv.  Mihaela  arkangjela,  a  sa  strane 
kipovi  sv.  kraljeva  Stjepana  i  Ladislava.  Nad  torn  je  bio  grb  pokojnoga 
darovatelja  i  na  vrsku  kip  svetoga  Jurja  na  konju,  kako  ubija  zmaja, 
Vrijedno  je  spomenuti  i  drveni  kip  bl.  Dj.  Marije,  koji  je  stajao 
ukrasen  raznim  ukrasima,  u  juznom  zidu,  kraj  zrtvenika  sv.  Trojstva. 
Kraj  njeg  su  bila  dva  svijetnjaka  i  natpis  : 

AVXILIO  VENIAS,   PAVIDOS  MISERATA  CLIENTES, 

CVM   PEDE  MORS  NOSTRAS  PVLSAT  ACERBA  FORES. 

SEDVLA  PERVIGILES  NE  QVID  MALVS  AVDEAT  HOSTIS. 

DEFFENDAS  SERVOS  VIRGO  MARIA  TVOS. 

Cini  se,    da  je  ove    natpise,    kao  i  onaj    na    zrtveniku    sv.    Trojstva, 

sluzio  tadanji   zupuik   i;oricki  Juraj   Banic. 


323 

Na  sjevernoj  strani  kraj  zida  u  sredini  ladje  stajala  je  drvena 
propovijedaonica,  uresena  kipovima  Cetvorice  crkvenih  naucitelja  i 
lijepo  bojadisana  i  pozla6ena.  Nad  njom  je  bio  krovi(^. 

U  crkvi  bile  su  za  ono  vrijeme  tri  grobnice  :  zupnicka  u  sve- 
tistu,  u  sredini  crkve  porodice  Paraminskijeve  i  pod  korom  Martina 
Mudida.  Zupnik  Petar  Petrinid  htio  je  u  crkvenoj  ladji  napraviti  viie 
grobnica,  jer  je  bio  pod  neravan,  posto  su  tjelesa  strunula,  a  pra- 
sina  se  legla  na  zrtvenike  i  na  crkvene  stijene,  no  neki  plemidi  se 
tomu  protivili,  pa  je  od  svoje  nakane  odustao. 

Godine  1746.  pokrili  su  kvipulu  crkvenog  zvonika,  koji  je  bio 
dolje  cetverouglat,  a  gore  osmerouglat,  limom.  Niti  crkva,  niti  zrtve- 
nici  nijesu  bili  jos  posvedeni.  Spominje  se,  da  je  neki  pobozni,  gor- 
Ijivi  plemi6  htio  podmiriti  sve  troskove  za  posvetu  crkve,  ali  su  drugi 
bez  razloga  to  zaprijecili.  U  predvorju  bila  je  smjestena  nova  pro- 
povijedaonica, a  na  koru  smjestili  su  nove  orgulje.  U  zupnoj  crkvi 
bila  je  utemeljena  bratovstina  pod  naslovom  Angjela  cuvara,  te  je 
imala  i  svoju  maticu,  u  koju  su  se  biljezili  clanovi  te   bratovstine. 

Svetotajstvo  izlagalo  se  na  ve6e  svetkovine,  a  ne  na  mlade 
nedjelje,  jer  je  onda  narod  hodocastio  k  Majci  Bozjoj  u  Vukovinu. 
Pokojni  goriCki  kapelan  Juraj  Kacjan  ostavio  je  crkvi  12  srebrnih 
zlica,  da  se  utemelji  zaklada,  iz  koje  bi  se  nabavljalo  ulje  za  vjecno 
svijetlo.  Iz  till  zlica  napravili  su  srebrnu  svjetiljku,  koja  je  visjela 
pred  velikim  zrtvenikom,  a  svotu  od  74  ren.  for.  koja  je  bila  odre- 
djena  za  ulje  pozajmili  su  dne  12.  prosinca  1748.  Juraj  pi.  Brigljevid 
i  Stjepan  Milos. 

Zupna  crkva  i  opet  je  postala  premalena,  jer  je  u  njoj  imala 
mjesta  jedva  polovica  zupljana.  Na  nedjelje  i  blagdane  morala  je 
cesto  mnozina  zupljana  ostati  izvan  crkve  na  groblju,  sto  sigurno 
nije  njetilo  poboznost  u  narodu.  To  je  potaklo  plemenitu  opdnu  tu- 
ropoljsku,  da  poradi  oko  prosirenja  crkve.  Dne  25.  travnja  1757. 
sastala  se  u  tu  svrhu  skupstina,  kojoj  su  prisustvovali  osim  sudaca 
pojedinih  sela  i  mnogobrojnih  zupljana,  namjesni  zupan  Pavao 
Mudic,  pukovnik  Juraj  Po  g  1  e  d  i  d,  biljeznik  Ivan  Plepelid 
prisjednik  Ivan  Kos  i  mjesni  zupnik  Petar  Petrinic.  Zaklju- 
ceno  je,  da  moraju  svi  zupljani  doprinesti  za  prosirenje  crkve.  Zup- 
nik je  na  skupstini  predlozio  nacrt  ili  »obris«,  sto  ga  je  napravio 
zidarski  majstor.  Nacrt  bio  je  primljen  s  torn  promjenom,  sto  su  pro- 
sirenju  crkve  pridodali  na  svakoj  strani  jos  po  tri  stope.  Radnju  va- 
Ijalo  je  otpoceti  odmah  dojdudega  tjedna,  jer  je  bio  kamen  ve6  pri- 
pravljen,  a  pijesak  ce  se  dovesti  sutradan.  Tezake  morala  su  sela 
podavati  ovim  redom :    1.)  Velika  Gorica,    2.)    Mala  Gorica,    3.)  Kuri- 


324 

lovac,  4.)  Gradici,  5.)  Lomuica,  6.)  Velika  Mlaka,  7.)  Pleso  i  Rakarje 
i  8.)  Kobili6.  Svaka  kuia  morala  je  dati  po  jednog  tezaka.  Koji  su 
imali  vozne  prilike,  morali  su  dati  troja  kola,  a  koji  su  bili  bez  njih 
za  svaka  kola  dva  tezaka.*  Sa  svake  strane  prizidali  su  crkvenoj 
ladji  po  jednu  kapelu,  jednu  prema  sjeveru,  drugu  prema  jugu.  U 
sjevernu  kapelu  smjestili  su  zrtvenik  sv.  Ivana  Nepomucenskoga,  a  u 
juznu  zrtvenik  sv.  Ladislava,  koji  je  u  zadnje  vrijeme  stajao  kod 
iuzne  stijeiie  u  svetistu.  Arcidjakon  Juraj  Gaal  drzao  je,  da  bi  se 
sad  imalo  poruSiti  crkveno  predvorje,  u  kojem  se  citale  mise  prigo- 
dom  pro§tenja,  jer  to  nije  bilo  vi§e  potrebno,  otkako  je  crkva  po- 
krajnim  kapelama  prosirena.  Isto  tako  je  sudio,  da  bi  trebalo  zabra- 
iiiti  ukapanje  mrtvaca  u  crkvi,  jer  se  crkva  nije  raogla  nikada  valjano 
poplociti,  te  je  pod  bio  neravan,  a  ujedno  se  prasinom,  kad  su  ko- 
pali  nove  grobove,  ostecivala  crkva  i  zrtvenici.  Groblje  oko  crkve 
nije  bilo  ogradjeno  radi  dovazanja  gradje  i  zidanja  kapela.  U  njemu 
su  se  ukapali  svi  zupljani  osim  onih  iz  Petrovgcaka  (Petrovine),  koji 
su  imali  svoje  groblje.  Onoj  svoti,  koja  je  bila  opredijeljena  za  na- 
bavu  ulja  za  vjecno  svijetlo,  pridodao  je  pokojni  zupnik  Petar  P  e- 
trinic  130  for.,  pa  je  bilo  nade,  da  6e  od  sada  svjetlo  svaki  dan 
gorjeti,  a  ne  samo  na  nedjelje  i  blagdane. 

Arcidjakon  Fran  jo  Popov  id  nasao  je  god.  1760.  crkvu  u 
lijepom  redu  i  Cistodi.  Pregjasnji  zrtvenik  sv.  Ladislava  u  juznoj  ka- 
peli  zamijenio  je  sad  nov,  vrlo  krasan  zrtvenik,  sto  ga  je  u  cast 
toga  sveca  na  svoj  trosak  podigla  pok.  Rozalija  Domjanovic 
udovica  iza  Ladislava  Plepelida,  koji  je  bio  vrhovni  zapovjed- 
nik  vojske  u  banskoj  krajini.  Lijepo  obnovljenu  crkvu  posvetio  je 
dne  15.  kolovoza  god.  1781.  u  cast  Navijestenja  bl.  Dj.  Marije  za- 
grebaCki  biskup  Josip  Galjuf.  Posvetilo  se  slavi  tre6e  nedjelje  u  listo- 
padu.  Vizita  od  god.  1799.  kaze  nam,  da  je  bila  crkva  11^/4  hvati 
duga,  a  4  hvata  siroka.  Krov  je  crkveni  bio  onda  ve6  vrlo  trosan, 
pa  je  skupstina  plem.  opdine  od  27.  sijednja  god.  1796.  dopustila 
potrebite  daske  za  pokrivanje  i  10.800  komada  opeke.  Glavni  zrtve- 
nik zove  se  sad  snjezne  Majke  Bozje.  To  je  bio  jos  onaj  stari  zrtve- 
nik, ali  jo§  dobro  uzdrzan.  Na  njemu  je  bila  vrlo  lijepa  (eleganti  Pe- 
nicillo  picta)  slika  Majke  Bozje,  koja  je  bila  izlozena  samo  na  ne- 
djelje i  ve6e  blagdane,  u  obicne  dane  bila  je  na  zrtveniku  prostija 
slika.  Pokrajni  zrtvenici  bili  su  ve6  dosta  trosni,  izuzevsi  zrtvenik 
sv.  Jurja,    koji    je    zamijenio    zrtvenik    sv.  Ladislava  u  juznoj  kapeli. 


'  sDecisic  J.  Universitatis  N.  C.  T.  dc  qualiter  aniplianda   Ecclesia    Pa- 
rochiali<  u  zupnom  arkivu. 


325 

2;rtvenik  sv.  Ivana  Nep.  bio  je  gotovo  ve6  posve  porusen.  Kraj  tog 
zrtvenika  bile  su  dvije  ispovijedaonice.  Crkva  je  posjedovala  modi 
sv.  Lavrencija  i  komadid  sv.  kriza  u  posrebrenim  pokaznicama.  Groblje 
u  to  vrijeme  nije  bilo  vise  kod  zupne  crkve,  vec  onkraj  ceste,  dosta 
prostrano  i  dobro  ogradjeno. 

Bit  ce,  da  su  u  pocetku  XIX.  stoljeda  opet  mislili  na  prosire- 
nje  zupne  Crkve,  no  kongregacija  plem.  opdine  od  23.  lipnja  g.  1803. 
odredila  je,  da  se  to  odgodi  do  boljih  vremena.  Mjesto  zrtvenika 
sv.  Ivana  Nep.  govori  se  god.  1824.  u  sjevernoj  kapeli  o  zrtveniku 
sv.  Petra  apostola.  Glavne  svetkovine  u  zupnoj  crkvi  bile  su :  kleca- 
nje  na  4.  nedjelju  dosasca,  Blagovijest,  Petrovo,  Angjeoska  nedjelja 
i  posvetilo.  Za  zupnika  Marka  Antonija  Hegedica  nabavljene  su  nove 
velike  orgulje.  U  njegovo  je  vrijeme  takodjer  zupna  crkva  s  nova 
prekrivena. 

God.  1851.  imala  je  crkva  u  zvoniku  tri  zvona:  veliko  od  go- 
dine  1736.  (12  centij,  srednje  od  god.  1646.  (6  centi)  i  malo  od  go- 
dine  1631.  (2  centa).  Crkva  je  bila  osobito  na  sjevernoj  strani  vrlo 
vlazna,  pa  je  arcidjakon  Ignacije  Rocic  naredio,  da  to  vaija  odstra- 
niti.  Zapovjedio  je,  da  se  takodjer  uredi  cinktura  oko  crkve  i  po- 
prave  orgulje.  To  je  i  ucinjeno. 

Kad  sam  vec  napomenuo  zvona,  red  je  da  potanje  opisem  sa- 
dasnja  zvona.  Malo  zvono  ostalo  je  jos  staro.  Visoko  je  55  cm.,  a  u 
promjeru  mjeri  63  cm.  Na  gornjem  obodu  stoji  natpis : 

A  FVLGVRE  ET  TEMPESTATE  LIBERA  NOS  DOMINE 
ANNO   1646  ©. 

Na  zvonu  je  otisnuta  slika  Majke  Bozje  s  Isusom  u  narucaju,  zezlom 
u  ruci  i  propelo.  Ukrasi  su  samo  na  gornjoj  strani,  ali  je  radnja  vrlo 
lijepa  i  cista.  Steta  sto  nije  oznacen  zvonolijevac.  Jaram  zvona  je  jos 
prvobitan,  prilicno  zdepnast.  Bat  je  vrlo  dug,  odebljina  je  okrugla,  a 
ne  sploStena,  kao  kod  drugih  batova,  niti  tuce  s  debelim,  vec  s  tan- 
kim  drskom.  Zvono  je  ve6  jednod  okrenuto,  pa  6e  se  morati  opet 
domalo  okrenuti,  jer  je  ve6  jako  izudarano. 

Srednje  je  zvono  ved  preliveno.  Ukraseno  je  slikom  sv.  Troj- 
stva,  kako  kruni  Bl.  Dj.  Mariju.  Na  njemu  je  i  slika  sv.  Mihaela  i 
jos  jednog  sveca.  Visoko  je  62  cm.,  a  u  promjeru  mjeri  78  cm.  Na 
njemu  je  natpis: 

DEO  VNI  IN  TRINITATE 
ET  TRINITATI  IN  VNITATE 
DEDICAVIT  ME  PIA  PLEBS  PAROCHIAE 


326 

NAGY  GORICENSIS  CVRA  DNI  V.  A. 
DIACONI  ET  PCHI  IAC.  KOOSZ. 
TRANSFVDIT  HENRICVS  DEGEN 
ZAGRABIAE  ANNO   1856. 

Veliko  zvono  mjeri  u  visini  74  cm.,  a  u  promjeru  96  cm.  Na  njemu 
su  slike  bezgrjesnog  zaceda  bl.  Dj.  Marije,  propetog  Spasitelja  i 
sv.  Roka.  Ornamentika  na  zvonu  je  vanredno  bujna,  na  donjem  rubu 
loza  i  psenica.  Na  gornjem  obodu  je  natpis: 

TRANSFVDIT  HENRICVS  DEGEN  ZAGRABIAE  ANNO   1856. 

Sprijeda  pak  stoji : 

IN  HONOREM  B.  S.  V. 
DEI  GENITRICIS  MARIAE 
SINE  LABE  ORIG.  CONCEPTAE 
TRANSFVSA  LARGITATE  PIOR. 
PAROCHIANOR.  —  CVRA  VI.  A :  DONI  ET 
PAROCHI  NAGY  GORICENSIS  IAC.  KOOSZ, 

Danasnji  vrijedni  zupnik  Franjo  Peterca  vec  zivo  na  torn  radi 
kako  bi  ova  zvona,  koja  su  premalena  za  takovo  mjesto,  kao  sto  je 
Velika  Gorica  zamijenio  drugim  vedim,  skladnijim. 

Do  temeljite  obnove  goricke  zupne  crkve  doslo  je  devedesetih 
godina  proslog  vijeka.  God.  1890.  nalozila  je  kr.  kotarska  oblast,  da 
se  gornji  dio  zvonika  zupne  crkve  porusi,  jer  se  bilo  bojati,  da  se 
zvonik,  kako  je  bio  raspucan,  ne  porusi  i  ne  oseteti  crkve.  Opcina 
je  to  ucinila,  a  kr.  kotar.  oblast  odredila  je  za  dan  25.  travnja  go- 
dine  1891.  doprinozbenu  raspravu  za  izgradnju  tornja  i  dfugih  po- 
pravaka  na  zupnoj  crkvi.  Veliki  zupan  Stjepan  pi.  Josipovich  pozvao 
je  arhitekta  Hermana  BoUea,  da  napravi  nacrt  za  popravak  crkve. 
No  kad  je  taj  nacrt  predlozen  u  skupstini  plem.  op6ine,  protivise  se 
skupStinari  tomu,  da  opdina  i§to  doprinese  za  popravak,  veledi :  zup 
Ijani  dubraneCki  podigli  su  sebi  sami  zupnu  crkvu,  pa  tako  mogu  i 
zupljani  goriCki.  Oni  nijesu  raCunali  na  to,  da  je  dubranec^ka  crkva 
imala  preko  60.000  for.  imutka,  a  goriaka  jedva  800  for.  U  povodu 
predstavke  zupnika  J o s i p a  Kolarida  zamolio  je  11.  ozujka  go- 
dine  1892.  tadanji  kapitularni  vikarijat  zupaniju,  neka  bi  shodno  od- 
redila, da  se  popravci  i  gradnja  zvonika,  koji  je  ved  trede  godine 
stajao  s  porusenim  gornjim  dijelom,  §to  prije  kraju  privedu.  Sad  je 
plem.  opdina  ipak  pristala  na  troSkove,  te  u  svojoj  skupgtini  od  23. 
travnja  god.   1892.  jednoglasno  zakljuCila,  da    se    jo§    iste  godine  iz- 


32T 


vede  izgradnja  zvonika  i  popravak  crkve  uz  proraCunanu  svotu  od 
34.000  K.  Odsteta  ruCnih  i  voznih  tezaka,  koju  su  se  zupljani  obve- 
zali  platiti,  iznosila  je  15%  nameta  na  poreznu  forintu,  a  imala  se 
platiti  god.  1893.  Tza  toga  zapoCelo  se  odmah  s  obnovom  crkve;  ta 
je  obnova  po  nacrtu  Bolleovu  u  jednoj  godini  i  dovrsena.  Gradnju 
je  nadzirao  tehnicki  vjeStak  Kosta  Tomac,  a  gradjevni  poduzetnici 
bili  su  Andrija  Colussi  i  Ivan  Butazzoni.  O  nutarnjem  uredjenju  crkve 


Zupna  crkva  B.  Dj.  Marije  u  Vel.  Goiici. 

napominjem,  da  je  gradnju  klupa  preuzeo  Dragutin  Junek,  gradnju 
zeljeznih  ograda  bravar  Sviglin,  zrtvenike  postavio  je  Slavoljub  Wag- 
meister,  a  crkvu  je  slikao  Marko  Antonini.  Dne  29.  travnja  g.  1893. 
obavljena  je  pohvala  izvedenih  radnja,  pa  je  zakljuceno,  da  se  crkva 
poslije  obavljenog  blagoslova  moze  predati  svojoj   svrsi. 

God.   1894.    narueio    je    kr.   kot.  predstojnik    Dragutin   Jagic  za 
zrtvenik  Majke  Bozje  kip  Majke  Bozje  lurdske.    Taj    je  kip    ispladen 


328 

dobrovoljnim  prinosima  zupljana.  Te  je  godine  podignut  i  lijep  kri^ni 
put  u  zupnoj  crkvi. 

Sadanje  unutarnje  uredjenje  zupne  crkve  vrlo  se  ugodno  i 
skladno  doimlje  gledaoca.  Veliki  zrtvenik,  koji  je  u  lijepom  suglasju 
s  crkvenim  slogom,  ima  u  sredini  krasan  polurelief  Navijestenja 
bl.  Dj  Marije,  dok  su  sa  strane  kipovi  sv.  Stjepana,  prvog  mu- 
(ienika  i  sv.  Josipa. 


Xupna  crkva  BI.  Dj.  Marije  u  Vel.  Gorici.  "* 

U  kapelici  na  evangjeoskoj  strani  je  zrtvenik  sv.  An  tun  a  Pa- 
do  van  skoga.  SveCev  kip  je  u  sredini  zrtvenika,  a  sa  strane  su 
kipovi  sv.  Katarine  i  sv.  Barbare.  Nasuprot  tomu  zrtveniku  je  u  izda- 
bini  ved  napomenuti  zrtvenik  Majke  Bozje  lurdske.  U  kapelici  je  na 
strani  epistole  zrtvenik  vSrca  Isusova.  U  sredini  je  kip  presvetog 
Srca,  a  sa  strane  kipovi  sv.  Franje  AsiSkoga  i  sv.  Lovre.  Crkveni 
strop  modro  je  obojadisan  i  ukra§en  zlatnim    zvjezdicama    i    crkvene 


320 

stijene  lijepo  su  razdijeljene  na  plohe  i  uresene.  Vrlo  su  slabe  slike 
zadnje  vecere  nad  sakristijom,  Isusova  uskrsnuda  u  sjevernoj  kapeli 
i  Isusova  narodjenja  u  juznoj  kapelici.  Nad  crkvenim  vratima  kod 
glavnog  ulaza  kip  je  bl.  Dj.  Marije, 

Vrijedno  je  zabiljeziti,  kako  se  je  naslov  zupne  crkve  tecajem 
godina  mijenjao.  Crkva  podignuta  u  cast  bl.  Djevice  Marije  u  razno 
vrijeme  razno  se  nazivlje.  U  starini  dolazi  s  imenom :    Pohoda  bl. 


Oltai-  kapelice  u  dvorcii  »Poglediccvo«  u  Kurilovcu. 

Dj.  Marije,  k'isnije  pod  naslovom  Narodjenja  bl.  Dj.  Marije 
(Mala  Gospa),'  a  pod  zavrsetak  XVIII.  vijeka  nazivlje  se  crkvom 
snjezne  Majke  Bozje,  dok  se  danas  slavi  u  njoj  Navijeste- 
nje  bl.  Dj.  Marij  e.  Bit  6e,  da  su  mnogo  na  to  utjecale  susjedne 
zupe,  gdje  su  takodjer  prostenja  na  razne  blagdane  bl.  Dj.  Marije, 
poimence  crkva  vukovinska,  gdje  su  glavna  prostenja  na  Veliku  i 
Malu  Gospu  (Uznesenje  i  Narodjenje  bl.  Dj  Marije). 


'  U  urbariju  zupe  goricke  od  god.  1704.  kaze  se:  »Beatissimae  Virginis 
Mariae  sub  Titulo  priori  V  i  s  i  t  a  n  t  i  s,  mode  vero  noviter  et  fundaraentaliter 
aedificatac  N  a  t  a  e  .  .  .< 


330 

Zupna  crkva  sv.  Petra  u  Petrovini. 

Jedna  izmedju  najstarijih  i  najznamenitijih  crkvi  u  Turopolju 
bila  je  crkva  sv.  Petra  u  Petrovini.  U  povjesnim  spomenicima  spo- 
minje  se  ona  ve6  god.  1279.,'  a  navadja  ju  takodjer  zbornik  Ivana, 
arcidjakona  goriCkoga,  od  god.  1344.  rijeCima:  »item  ecclesia 
beati  Petri  de  Petrovina«.  Iz  izvjestaja  kaptola  zagrebackoga 
banu  Detriku  Bubeku  od  22.  studenoga  godine  1396.  o  omedjaseiiju 
posjeda  Petrovine  saznajemo,  da  je  bila  ta  crkva  zidana  i  imala  dr- 
veni  pignaculum.  Tom  se  zgodom  govori  i  o  zupnom  dvoru,  u  kojem 
je  stanovao  zupnik.''*  Kad  je  u  srijedu  poslije  bijele  nedjelje  g.  1622. 
arcidjakon  B  e  n  k  o  V  i  n  k  o  v  i  6  obavljao  u  toj  zupi  kanonicku  vizi- 
taciju,  pa  vidio  crkvu  pustu  i  praznu,  mora  da  ga  je  to  vrlo  po- 
treslo,  jer  nije  Stedio  ostrih  rijeci  za  one,  kojih  je  krivnjom  ta  staro- 
drevna  crkva  opustjela.  Sam  kaze,  da  je  ta  crkva  prije  provale  Hasan- 
pasine  bila  prva  i  glavna  medju  zupnim  crkvama  u  Turopolju.  Ovamo 
je  dolazilo  svake  nedjelje  i  vedeg  blagdana  mnostvo  naroda  (magnus 
hominum  concursus)  i  to  ne  samo  radi  sajma,  ved  takodjer  radi 
sluzbe  Bozje,  koja  se  ovdje  osobito  svecano  obavlja  ftum  etiam  propter 
majorem  et  solenniorem  divinorum  celebritatem).  Bit  6e  da  se  to  od- 
nosi  i  na  crkveno  pjevanje.  jer  je  petrovinski  zupnik  redovito  uzdr- 
zavao  skolu  i  ucitelja  i  to  kako  radi  naobrazbe  djece,  tako  i  radi 
crkvenog  pjevanja  (turn  pro  informanda  juventute,  tum  etiam  pro  de- 
cantandis  divinis  laudibus  in  ipsa  Ecclesia),  a  to  u  ono  vrijeme  znaci 
vrlo  mnogo. 

Tako  ugledna  crkva  bila  je  dakako  imudna,  jer  je  o  proste- 
njima  mnogo  dobivala,  a  sjetili  se  nje  takodjer  mnogi  na  samrti  i 
zapisali  joj  svoje  zemlje  i  posjede.    Tako    joj    je  dne   4.  travnja    go- 

^  »Ad  viam  publicam,  qua  itur  ad  ecclesiam  sancti  Petri  transeundo 
quoddam  potok  Mozoch  vocatum*.  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici 
plem.  opcine  Turopolje*,  sv.  I.  str.  36. 

'  »In  cuiusquidem  litigiose  porcionis  possessionarie  facie,  quedatn  eccle- 
sia murata  seu  lapidea  ligneum  habens  pignaculum,  nomine  s.  Petri,  esset 
constructa.  In  qua  eciam  possessionaria  porcione  decem  iobagiones  et  una 
curia  in  qua  plebanus  eiusdem  ecclesic  residerent;  quamquidem  possessio- 
nariam  porcionem,  sic  ut  premittitur,  ad  tria  aratra  se  extendentem  et  in  lite 
remanentem  in  valore  novem  marcarum,  prefatam  autem  ecclesiam  s.  Petri  in 
valore  viginti  quinque  marcarum,  memoratos  vero  decem  iobagiones,  quem- 
libet  eorum  in  valore  unius  et  singule  marcc,  item  ?nnotatam  curiam  ipsius 
plebani  in  valore  trium  marcarum,  in  toto  quadraginta  septem  marcas  facien- 
tes  monete  videlicet  pro  tempore  currentis,  iidem  vestri  et  nostri  homines 
.  .  .  estimassent.«  Gl.  Iv.  Krst.  Tkalcic:  »Povjestni  spomenici  slob,  i  kr.  grada 
Zagreba*  sv.  I.  str.  368.,  369. 


331 

dine  1 461 .  kanonik  zagrebacki  Fran  jo  de  Lompniczaet  Otok 
nobilis,  rodom  iz  Loninice,  ostavio  sve  svoje  posjede  u  Lomnici, 
kako  one,  sto  ih  je  on  bastinio,  tako  one,  sto  ih  je  sam  prikupio.  Ti 
hi  se  posjedi  imali  prodati,  a  dobivenom  svotom  crkva  prosiriti.  Jo§ 
je  on  crkvi  poklonio  veliki  kalez,  novi  misal  i  svoj  brevijar,  §to  je 
bilo  za  onda,  prije  iznasasca  stampe,  od  velike  cijene.'  Nema  dvojbe, 
da  je  imala  crkva  takovih  dobroCinaca  vise,  pa  je  zato  pojmljivo,  Ito 
je  bila  ugledna  i  imala  sve  potrebno. 

Sacuvala  su  nam  se  takodjer  imena  nekojih  petrovinskih  zup- 
nika.  U  zapisnicima  sudbenih  poziva  grada  Zagreba  istiCe  se  go- 
dine  1475.  zupnik  Petar  (plebanus  de  Petrovina).''^  Godine  1494. 
nalazimo  u  Petrovini  zupnika  Dominika,  dok  je  u  vrijeme  zagre- 
backe  sinode  od  god.  1574.  zupnikovao  glagoljas  Matija.^  Sva  je 
prilika,  da  je  on  bio  zadnji  petrovinski  zupnik.  Poslije  toga  u  brzo 
se  zbila  provala  Hasan-pasina,  poslije  koje  nije  Petrovina  bila  vise 
nikad  samostalna  zupa.  Jos  je  danas  u  narodu  predaja,  da  je  bila  u 
Petrovini  zupa,  dok  je  nijesu  Turci  unistili.  Pripovijedaju,  da  se  je 
tu  bogosluzje  sjajno  obavljalo  i  ta  je  zupa  bila  vrlo  prostrana.  Sva- 
kako  je  pretjerano,  kad  kazu,  da  su  na  petrovinskom  groblju  ukapali 
nekad  mrtvace  cak  iz  Jamnice  i  Pokupskog. 

Crkva  petrovinska,  nekad  u  Turopolju  prva,  dozivjela  je  poslije 
provale  Hasan-pasine  zalosan  udes :  postala  je  zadnja,  odbacena  i  od 
svih  ostavljena.  Gorljivi  arcidjakon  Benko  Vinkovic,  razmatra- 
ju6i  njezinu  pustos,  ostro  izjavlja,  da  bi  se  morali  stidjeti  biskupi, 
arcidjakoni  i  zupnici  radi  svoje  tolike  nemarnosti  i  nesmotrenosti,  sto 
su  dopustili,  da  su  razni  svjetovnjaci  ucinili  s  crkvom  ono,  sto  ni  sam 
Turcin  nije  ucinio,  makar  je  imao  prilike.  Vise  puta  je  naime  opu- 
stosio  i  popalio  kude  oko  crkve,  vise  puta  je  mimo  nju  prolazio,  a 
ipak  nije  ni  jedamput  u  nju  dirao.  Crkvu,  koja  je  bila  prije  u  kra- 
snom  redu,  na  novo  pokrita  i  svim  potrebnim  opskrbljena,  opustosili 
su  nevaljani  krs6ani,  u  prvom  redu  patroni  —  naime  obitelji  Bede- 
koviieva  i  Petricevi6eva,  pa  i  neki  zupljani,  Oni  su  crkveni 
krov  skinuli,  daske  upotrebili  za  svoje  kucie  i  odnijeli  sve,  sto  se  je 
samo  odnijeti  moglo.  PaCe  su  i  crkvene  stijene  i  sakristiju  s  ve6eg 
dijela  porusili,  kamen  upotrebili  za  svoje  zgrade,  a  ciglu  za  peci. 
Nijesu  postedjeli  ni  triju  zrtvenika,    sagradjenih  od  rezanog   kamena. 

'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«,  sv. 
I.  str.  339.,  400. 

''  Gl.  Ivan  Krst.  Tkalcic :  »Poviestni  spomenici  slobodnog  i  kralj.  grada 
Zagreba«,  VII    str.  445. 

^  Gl.  Ecclesiastica  8/15.  u  nadbiskupskom  arkivu. 


332 

Nije  Cudo,  §to  je  arcidjakona  zazeblo  kod  srca,  kad  je  vidio,  §to  je 
ostalo  od  nekad  slavne  crkve,  pa  je  radi  nehaja  korio  svoje  pred- 
Sasnike,  paCe  i  biskupe,  koji  su  prepustili,  te  je  tako  daleko  do§lo. 
Crkva  je  bila  sad  bez  krova  i  bez  zrtvenika.  Crkvene  se  stvari  i 
predmeti  poizgubili,  oslalo  jedino  zvono,  pohranjeno  u  zupnoj  crkvi  u 
Velikoj  Gorici. 

Takav  postupak  dakako,  pripovijeda  arcidjakon  dalje,  nije  mogao 
donijeti  blagoslova.  Ku6e,  na  koje  su  upotrebili  drvenu  crkvenu  gradju, 
domalo  su  izgorjele.  DapaCe  je  prigodom  vizitacije  cuo  arcidjakon, 
kako  je  neka  zena  imala  objavu,  da  ce  Bog  toliko  vremena  pljesni 
unistavati  zito,  dokle  se  god  crkva  ne  popravi.  Arcidjakon  veli,  da  je 
ta  objava  doista  vjerovatna,  jer  je  od  onog  vremena  zito  slabo  ro- 
dilo.  Slicnom  kaznom  prijeti  takodjer  Bog  kod  proroka  Ageja. ' 

Zupna  crkva  u  Petrovini  posjedovala  je  nekad  vrt,  oranice,  sje- 
nokose,  vinograd  i  kmetove.  Nesto  tih  zemalja  uzivao  je  petrovinski 
zupnik,  drugo  su  obradjivali  kmetovi.  Jos  u  vrijeme  vizite  od  go- 
dine  1622.  bilo  je  do  sto  rali  oranica  i  livada  na  dvadeset  kosaca. 
Te  su  zemlje  davali  crkveni  starjesine  u  zakup  (ex  censu,  seu  ex 
decimo  manipulo  ad  excolendum  tradunti.  Sto  su  crkveni  starjesine  od 
tih  zemalja  dobili,  davali  su  ved  kojih  dvadeset  godina  crkvenim  pa- 
tronima,  poimence  Ladislavu  Bedekovicu,  da  to  upotrebe  na 
crkvenu  korist.  Vizitator  Vinkovic  opomenuo  je  crkvene  starjesine, 
da  poloze  crkvene  racune.  Oni  su  izjavili,  da  to  lako  uCine,  jer  ne- 
maju  nista,  kad  su  sve,  sto  su  primili,  morali  predati  patronima.  Ako 
hi  patroni  sve  ono  polozili,  sto  su  tecajem  dvadeset  godina  od  crkve 
primili,  crkva  bi  se  tim  lako  popravila  i  obnovila. 

Bit  6e,  da  su  odlucne  rijeci  Vinkoviceve  pomogle,  pa  su  tu  sta- 
rodrevnu  crkvu  poslije  god.  1622.  temeljito  obnovili.  U  vrijeme  vi- 
zite od  14.  ozujka  god.  1634.  bila  je  crkva  vet  lijepo  popravljena. 
U  crkvi  bio  je  na  novo  postavljen  dosta  ugledan  veliki  zrtvenik  sv. 
Petra,  a  na  desnoj  strani  ladje  pokrajni  zrtvenik  sv.  Pavla.  Sakristija 
bila  je  nadsvodjena,  a  groblje  oko  crkve  dobro  ogradjeno.  Crkva  je 
imala  ved  nesto  crkvenog  odijela  i  crkvenih  predmeta,  jedan  srebrni 
kalez,  a  drugi  je  bio  u  Zagrebu  u  poslu.  Zvono  su  prenesli  opet 
natrag  iz  goriCke  crkve.  Kod  crkvenih  starjeSina  Jurja  pi.  Vitko- 
vica  i  Pavla  Arbanasa  bilo  je  24  kvarta  raznog    zita.    Sv.  sa- 

'  Gl.  Agg.  gl.  I.,  9. — 11.:  >jer  moja  kuca  lezi  zapustena,  a  svaki  od  vas 
trci  u  svoju  kucu.  Zato  je  radi  vas  bilo  zabranjeno  nebu,  da  ne  spusta  rosui 
a  zemlji  da  ne  dade  svoga  ploda;  ja  bo  sam  prizvao  susu  na  ovu  driavu,  na 
na  planine,  na  psenicu,  na  vino,  na  ulje  i  na  sve,  sto  ni(^e  iz  zemlje,  i  na 
Ijude,  i  na  iivinu,  i  na  svako  rukotvorje.« 


333 

kramente  dijelio  je  u  zupi  i  na  odredjene  dane  sluzio  u  toj  crkvi 
zupnik  iz  Velike  Gorice.  K  zupi  su  pripadala  sela:  Petrovina,  Lom- 
nica  i  donji  Lukavec. 

Vizita  od  god.  1642.  upuiiuje  iias,  da  su  na  juznoj  strani  crkve 
prizidali  kapelu,  u  kojoj  je  bio  drveni  zrtvenik.  Crkva  sv.  Petra  jo^  se 
uvijek  \odila  kao  zupna  crkva,  a  zupom  je  upravljao  zupnik  veliko- 
goriCki. 

Zanimljiv  je  zapisnik  kanoniCke  vizite  od  god.  1649.,  koji  kaze, 
da  je  kapela  sv.  Petra  bila  nekad  zupna  crkva,  kako  se  jos  Ijudi 
sjecaju.  Proslih  godina  je  petrovinskom  zupom  upravljao  zupnik  ve^ 
likogoricki,  a  god.  1 649.  je  podijelio  tu  zupu  grof  Nikola  Erdody 
furju  Pogledicu,  zupniku  u  Odri  (u  viziti  pise  S.  Georgii  in 
Obres).  K  Petrovini  brojila  su  se  za  onda  ova  sela :  K  u  s  a  n  c  i  (7 
porodica),  Siljakovina  (20  porodica,  sada  pod  zupu  Kravarsko), 
Petrovina  (9  porodica),  V  a  r  a  s  (16  porodica  i  dvije  plemidke 
kurije).  Od  tih  porodica  dobivao  je  zupnik  od  svake  po  vagan  zita. 
Jos  su  bill  pod  torn  zupom  selo  Lomnica  (bilo  je  tu  50  kuca  sa 
doseljenicima)  i  donji  Lukavec  (11  porodica).  U  ta  dva  sela  do- 
bivao je  zupnik  od  plemenitasa  kvartal  zita,  a  od  doseljenika  kopuna 
ili  vagan  zita.  Od  crkvenih  zemalja  primala  je  crkva  desetinu,  a  sest 
rali  obradjivao  je  zupnik.  Livada  na  osam  kosaca  bila  takodjer  vrlo 
blizu  crkve. 

Crkva  sv.  Petra  je  bila  zidana  i  imala  na  jednoj  strani  vec 
star  krov.  Nad  crkvom  je  bio  stari,  drveni  zvonik,  slabo  pokriven. 
Crkvene  stvari  nijesu  se  cuvale  u  crkvi,  jer  je  bila  na  samoci,  vec 
kod  crkvenog  starjesine.  Posto  je  crkveni  starjesina  J  u  r  aj  Vidko- 
vic  umro,  polozila  je  crkvene  racune  njegova  udovica.  Arcidjakon  je 
imenovao  crkvenim  starjesinom  Ivana  pi.  Senkovackog.  Te  je 
godine  drzao  petrovinsku  kuriju  (curiam  Petrovina  aliter  Varos  voca- 
tam  in  eadem  possessione  Petrovina)  Krsto  Bedekovic. ' 

God,  1668.  spadala  je  Petrovina  opet  k  Velikoj  Gorici.  U  njoj 
su  bile  tada  24  kuce.  God.  1678.  bila  je  crkva  sv.  Petra  u  dobrom 
stanju ;  bila  su  u  njoj  vec  poznala  nam  dva  zrtvenika.  Sad  se  spo- 
minje  i  crkvene  predvorje,  u  kojem  je  bio  takodjer  jedan  zrtvenik. 
Sluzilo  se  tu  na  Petrovo  i  svake  trece  nedjelje  u  mjesecu.  G.  1685. 
crkvu  su  na  novo  pokrili  i  sagradili  novu  klijet  kraj  kuce  Matije 
Hunjadia.  God.  1690.  dobila  je  kapela  novi  pokrajni  zrtvenik,  podignut 
na  cast  sv.  Barbare  i  sv.  Antuna.  Zrtvenik  sv.  Pavla  se  vise  ne  spominje. 

'  GI.  »Acta  politico-juridica  Inclytac  Universitatis  Nobilium  Campi  Tu- 
ropolja  ab  a.  1650  —  1702.  str.  12.  u  turopoljskom  arkivu. 


334 

U  viziti  od  godine  1695.  ta  nam  se  dva  zrtvenika  potanje  opi- 
suju.  Na  velikom  zrtveniku  bio  je  u  donjem  predjelu  pozla(ieni  kip 
sv.  Petra  izmedju  kipova  sv.  Pavla  i  sv.  Andrije,  dok  je  bio  gore 
kip  blaz.  Djev.  Marije  s  Isusom.  Na  strani  epistole  bio  je  zrtvenik 
sv.  Barbara  sa  slikom  svetice  izmedju  kipova  sv.  Andrije  i  sv.  Igna- 
cija.  U  drugom  predjelu  bila  je  slika  sv.  Antuna  Padovanskoga  i 
kipovi  sv.  Lucije  i  sv.  Apolonije.  Crkva  je  posjedovala  vinograd  u 
Siljakovini  i  mnogo  zemalja,  od  kojih  je  nekoje  uzivao  goricki  zupnik, 
a  ostale  su  obradjivali  zupljani  i  davali  od  njih  crkvi  desetinu.  Sad 
se  u  toj  crkvi  sluzilo  svake  treie  nedjelje,  na  Petrovo,  na  Andrijino 
na  blagdan  sv.  Antuna  Padovanskoga. 

Oko  god.  1709.  crkvu  su  na  novo  pokrili  Petrovinu  zovu  kat- 
kad  i  Petrovsdak.  God.  1741.  bio  je  crkveni  krov  opet  trosan.  Crkva 
je  imcda  drveni  slikani  strop,  samo  je  svetiste  bilo  nadsvodjeno.  I  dr- 
veno  predvorje  bilo  je  slikano,  kako  je  bio  obicaj  i  drugdje  u  Turo- 
vom  polju.  Na  sjevernoj  strani  bila  je  zidana  sakristija,  no  bila  tako 
vlazna  i  rusevna,  te  su  oko  godine  1758.  sagradili  novu.  Da  je  bila 
crkva  nekad  posvedena,  svjedocili  su  krizevi  na  crkvenim  stijenama. 
Sad  se  navodi  i  pokrajni  zrtvenik  sv.  Petra  na  evangjeoskoj  strani, 
tako,  da  su  bila  u  crkvi  dva  zrtvenika  sv.  Petra.  U  crkvenom  pred- 
vorju  bio  je  zrtvenik  zalosne  Majke  Bozje.  Na  njem  je  bila  u  sre- 
dini  njezina  slika,  a  sa  strana  kipovi  sv.  Ivana  Evangjeliste  i  sv.  Ma- 
rije Magdalene.  Zvonik  je  bio  jos  uvijek  drven,  a  zvono,  koje  se  u 
njemu  nalazilo,  bilo  je  puknuto. 

Koncem  XVII.  vijeka  mnoge  se  podrucne  crkve  napustile.  Taj 
udes  je  stigao  takodjer  i  starodrevnu  petrovinsku  crkvu,  tim  vise,  sto 
je  bila  ve6  ruSevna  i  njezin  namjestaj  ve6  trosan.  Selo  Petrovina  je 
bilo  maleno  (god.  1805.  bilo  je  u  njemu  5  kuca  sa  73  stanovnika), 
pa  se  nije  valjda  nitko  pravo  zauzeo,  da  se  ta  stara  crkva  ne  za- 
pusti.  U  viziti  od  god.  1799.  jos  je  o  njoj  pomena,  te  se  istice  da 
je  njezin  portatile  posve^en  god.  1619.  Ali  crkva  je  bila  ve6  onda 
napu^tena,  pa  u  viziti  od  god.   1805.  posve  iscezava. 

Crkva  sv.  triju  Kralja  u  Donjoj  Lomnici. 

Dok  je  postojala  zupa  sv.  Petra  u  Petrovini,  spadalo  je  selo 
Lomnica  k  zupi,  ^  a  kasnije  je  zajedno  s  Petrovinom  priklopljena  zupi 
u  Velikoj  Gorici.  Kad  je  sagradjena  u  Lomnici  prva  kapela,  nije  po- 
znato,  no  stajala  je  svakako  vq6  u  prvoj  polovici  XVII.  vijeka.  U  po- 

'  U  viziti  od  god.  1653.,  kaze  sc,  da  spada  Lomnica  pod  Vcliku  Go- 
ricu,  >licet  antea  ad  S.  Petrum  spectabant.* 


335 

pisu  zemalja  iiairne,  sto  ih  je  g.  1674.  zapisao  o.  Juraj  Habdeli(5 
isusovackoj  rezidenciji  u  Varazdinu,  nabraja  se  takodjer  zemlja  kod 
Lomnice  uz  crkvene  zemlje  (apud  Lrmniczam  penes  terras  Ecclesiae).* 
Mozda,  te  je  sagradjena  u  brzo  poslije  pro  vale  Hasan-pasine.  To  po- 
tvrdjuje  i  usmena  predaja,  koja  se  do  danas  medju  narodom  saCu 
vala.  Zvonar  te  crkve,  sedamdeset  i  dvije  godine  star,  Miko  pi. 
Stepanid  (kudni  br.  56.)  pripovijedao  mi  je,  kako  je  Turcin  zauzeo 
citavo  Turopolje  i  onda  »lezal«  oko  Mlake.  Ondje  su  rasla  cetiri 
bresta.  Na  njima  su  bile  karike,  o  koje  su  turski  Casnici  svoje 
konje  privezivali.  Narod  je  bjezao  u  brdine  prema  Dubrancima,  te 
se  krio  po  sumama.  Nakon  duljeg  vremena  su  se  Turopoljci  ipak 
ojunacili,  pa  se  dogovorili,  da  6e  sloznim  silama  udariti  na  Turke. 
Dosuljali  su  se  u  tamnoj  noci  do  turskog  tabora  i  onda  je  svaki  za- 
palio  sopicu  (snop)  slame,  sto  su  ju  sobom  ponesli.  Turci  iznenadjeni 
u  snu,  preplasili  su  se,  a  kad  je  uza  to  pocela  jos  i  krvava  go- 
dina  (kisa)  padati,  pobjegose  kao  bez  glave.  Na§i  su  ih  tjerali 
prema  Sisku,  gdje  je  neki  Lackovic  podrezao  stupove  na  tamosnjem 
mostu,  te  su  se  svi  u  rijeci  potopili.  Kao  uspomenu  na  onu  krvavu 
godinu  nose  Turopoljke  jos  i  danas  crvene  kosulje  (rubace),  a  u  Po- 
savini  izvezeni  su  samo  neki  ornamenti  na  kosuljama,  i  Cine  se  iz 
daleka  kao  crvene  piknje.  Kad  su  se  zitelji  spremali  na  Turke,  uci- 
nili  su  zavjet,  govoredi:  »ako  Bog  da,  da  pobjedimo,  bume  sezidali 
svete  tri  Krale  tute«.  Taj  su  zavjet  poslije  pobjede  ovrsili  i  sagra- 
dili  lomnicku  kapelu. 

O  lomnickoj  kapeli  govore  i  zapisnici  turopoljskih  kongregacija 
od  god.  1665. — 1667.  God.  1665.  doznacena  su  joj  dva  hrastova 
stabla,  god.  1666.  suho  stablo  za  ogradu,  a  god.  1667,  dva  stabla 
za  njezin  popravak.^  Potanje  opisuje  kapelu,  koja  je  bila  sagradjena 
od  hrastova  drva,  zapisnik  kanonicke  vizite  od  god.  1678,  U  kapeli 
bio  je  zrtvenik  sa  slikom  sv.  triju  Kralja.  Ye6e  od  kapele  bilo  je  dr- 
veno  predvorje,  u  kojem  je  bio  takodjer  jedan  zrtvenik,  Nad  pred- 
vorjem  je  bio  drveni  zvonik  s  jednim  zvonom.  Kapela  posjedovala  ie 
kod  zitelja  raznog  zita,  od  kojeg  su  morali  dati  za  svaki  vagan  jedan 
kvartal  u  ime  kamata,  zatim  soli  i  nesto  novaca.  Crkveni  krov  bio 
je  god.  1685.  dobar.  Oko  kapele  bila  je  ograda.  Crkva  je  imala  sve 
potrebno  za  sluzenje  mise,  medju  ostalim  srebrni,  pozladeni  kalez,  dva 
misala  i  tri  misna  odijela. 

'  Gl.  »Liber  literariorum  instrumentorum  Collegy  Zagrabiensis  Societa- 
tis  Jesu«  str.  231.  u  nadbiskupskom  arkivu. 

^  Gl.  i^Acta  politico-juridica  Incl.  Universitatis  Nobilium  Campi  Turo- 
polya  ab  a.  1650 — 1702.«  str.  176.,  232.  i  249.  u  turopoljskom  arkivu. 


336 


Oko  god.  1692.  crkvu  su  temeljito  obnuvili,  puslavili  u  njoj 
nov  strop  (tabulatum  novum  opere  arculario  factum).  Postavljen  je  i 
novi  zrtvenik,  ukrasen  raznim  rezbarijama.  Zrtvenik  nije  bio  jos  bo- 
jadisan.  Uza  sliku  sv.  triju  Kralja  bili  su  na  torn  zrtveniku  kipovi 
sv.  Luke  i  sv.  Bartolomeja,  koji  je  dobio  kasnije][u  crkvi  posebni 
zrtvenik.  Valja  da  se  ved  onda  opsluzavala  ovdje  ve6a  prostenja,  pa 
je  crkva  kod  tih  zgoda  davala  svecenicima  objed.  God.   1699.  dobila 


Kapela  sv.' Triju  kralja  u  Lomnici. 

je  crkva  nov  zvijnik,  a  predvorje  se  popravilo.  Crkva  je  veii  onda 
posjedovala  drvenu  klijet,  u  kojoj  su  bila  dva  ormara  za  zito.  Oko  crkve 
bilo  je  \q6  od  starine  groblje,  na  kojem  se  sahranjivali  zitelji  sela 
Lomnice.  Kad  su  god.  1862.  gradili  nov  zvonik  i  popravljali  crkvu, 
iskopali  su  na  istocnoj  strani  jamu  za  vapno.  Ve6  napomenuti  Miko 
pi.  Stepani(5  pripovijedao  mi  je,  da  su  ondje  nasli  mnogo  Ijudskih 
kostiju.  Te  kosti  bile  su  navodno  vrlo  velike,  a  lubanje  Covjecje  bile 


337 


su  navodno  vrlo  velike,  a  lubanje  dovjecje  bile  su  kao  »vedrena 
voza«.  Dogodilo  se  vise  puta,  da  su  zitelji  bez  znanja  zupnikova 
ukapali  n  a  torn  groblju  djecu.  Aicidjakon  Adam  An  tun  Cegetek 
je  to  strogo  zabranio  i  zapnjetio,  da  6e  biti  crkva  pod  interdiktom, 
ako  se  to  jos  koji  puta  zbudne. 


Stara  slika  sv.  triju  Kralja  u  Donjoj  Lomnici.' 

Vizita  kanonicka  od  god.  1704.  pripovijeda  nam,  da  je  bila  ta 
kapela  sv.  triju  Kralja  dosta  prostrana,  tako  te  je  narodu  u  njoj  bilo 
mjesta  i  za  kisovitog  i  zimskog  vremena.  U  novije  vrijeme  prigra- 
dili  su  kapeli  sakristiju  od  hrastovih  greda.  Sluzilo  se  ovdje  na  Bo- 
gojavljenje,    na    bijelu    nedjelju,    na    Bartolovo  i  na  Lukmje.  Crkveni 


'  Taj    bakrorez    napravio   je    svrsetkom  XVIII.    vijeka    neki    Renard  u 
Becu.  (Renard  sc.  Vien.)  Mozda  se  ta  slicica    prigouum    prostenja    prodavala. 

22 


338 

starjeSine  birali  su  se  obiCno  na  Blazevo.  God.  1726.,  dne  21.  ve- 
Ijatie,  obavljao  je  vizitu  kanoniCku  u  zupi  Velikoj  Gorici  kanonik 
arcidjakon  Matej  Muzini<5.  Pred  njega  nijesu  do^li  starjeSine  lom- 
niCke  kapele,  kako  bi  po  obiCaju  morali,  stoga  je  on  odredio,  da  ima 
njihova  kapela  ostati  zatvorena,  tim  vise  sto  su  se  u  selu  jo^  uvijek 
zadrzavale  zene,  koje  su  se  bavile  nepostenim  poslom. ' 

Potanko  opisao  je  staru  drvenu  kapelu  arcidjakon  Stanko 
Pepelko  u  viziti  od  god.  1741.  Krov  je  bio  dobar,  a  na  zvoniku 
bila  je  kupula.  Kapela  je  bila  okrenuta  prema  istoku,  i  nije  bila  ba§ 
velika,  bududi  da  je  imala  jedini  prozor  prema  jugu.  Iz  kapele  doslo 
se  u  dosta  prostrano  predvorje,  koje  je  bilo  jednako  kao  kapela  i 
strop  ureseno  slikama  na  daskama.  Na  velikom  zrtveniku  bio  je  kip, 
kako  dolaze  k  Isusu  sveta  tri  Kralja,  a  sa  strane  su  bili  kipovi  sv, 
Bartolomeja  i  sv.  Marka.  U  predvorju  bio  je  zrtvenik  sv.  Bartolomeja 
sa  slikom  svecevom  i  kipovima  sv.  Ladislava  i  sv.  Mihaela,  dok  je  u 
drugom  predjelu  bila  slika  sv.  Ane  izmedju  kipova  sv.  Katarine  i  Eli- 
zabete.  Trec^i  zrtvenik  bio  je  takodjer  u  predvorju,  podignut  u  cast 
sv.  Trojstvu.  Groblje  oko  crkve  bilo  je  dobro  o  gradjeno.  G.  1749.  nesto 
su  kapelu  prosirili  i  na  novo  pokrili,  a  oko  g.  1758.  na  novo  su  je  slikali. 

God.  1768.  obavio  je  u  zupi  Velikoj  Gorici  kanonicku  vizitaciju 
arcidjakon  katedralni  J  o  s  i  p  M  i  k  i  n  o  v  i  d.  Selo  Lomnica  brojilo  je 
tada  56  kuda.  Kapela  je  bila  u  dobrom  stanju  i  cista;  jedino  krov 
je  bio  na  jednoj  strani  slab  i  ograda  oko  crkve  potrgana.  Arcidjakon 
je  zapovjedio  ziteljima,  neka  oboje  do  Duhova  poprave,  inaCe  se  ne 
smije  u  kapeli  vise  sluziti.  1  zupnik  se  tuzio,  da  nekoji,  osobito  siro- 
magniji  zitelji,  ukapaju  na  tiimosnjem  groblju  svoje  mrtvace  bez  nje- 
gova  znanja.  Arcidjakon  je  zaprijetio,  da  toga  vise  ne  cine,  jer  6e 
inaCe  svima  zabraniti  ukop  na  groblju.  Jos  se  tuzio  zupnik  Jo  sip 
P  ogle  did  na  neke  svedenike,  mozda  domade  sinove,  koji  su  na 
nedjelje  i  blagdane  u  toj  kapeli  sluzili,  te  time  odvradali  zitelje  od 
zupne  crkve  i  od  krsdanskoga  nauka.  Arcidjakon  je  nalozio  starje^i- 
nama,  da  ne  smiju  na  te  dane  nikomu  kapele  otvoriti,  ved  mora  biti 
kljuc  u  zupnika.  Zamjerio  je  arcidjakon  Lomnicanima  i  to,  sto  su 
Jurja  K  1  a  f  u  r  i  d  a  i  Miju  S  t  e  p  a  n  i  d  a,  kapelicine  starjesine,  koji  su 
vrlo  marljivo  utjerivaii  kapelidine  dugove,  bez  svakog  razloga  i  bez 
znanja  zupnikova  i  viSili  oblasti  skinuli  i  druge  postavili.  Arcidjakon 
je  stare  starjesine  na  novo  potvrdio  i  odredio  zupniku,  da  mu  odmah  javi, 
ako  bi  ih  zitelji  u  sluzbi  smetali,  da  moze  to   prijaviti  duhovnoj   oblasti. 

'  »ideo  Capella  manet  clausa,  et  potissimum  eousque,  quousque  mere- 
trices  ex  pago  Lomnicza  non  fuerint  expulsae,  Domini  nobiles  ubi  admonen 
tur  respondent,  si  mere  trices  non  fuerint,  nutrices  habere  non  poterimus.« 


339 

Stara  drvena  kapela  sv.  triju  Kralja  postala  je  s  vremenom 
trosna,  pa  su  poCeli  misliti  na  to,  da  se  sazidje  nova.  Kod  gradnje 
nove  crkve  znatno  je  ziteljima  pomogla  plem.  opdina  turopoljska.  U 
sjednici  od  4.  srpnja  god.  1777.  doznacila  je  op6ina  za  gradnju  crkve 
80  greda  (robora),  a  u  sjednici  od  16.  kolovoza  god.  1777.  potrebito 
drvo  za  peCenje  opeke.  Bit  6e,  da  su  novu  crkvu  god.  1778.  sagra- 
dili.  Nova  crkva  bila  je  vrlo  lijepa  (eleganter  ex  muro  exaedificata), 
kako  kaze  zapisnik  kanonicke  vizite  od  godine  1799.  Duga  je  bila 
9 '/a,  a  siroka  4^12  hvati.  Bila  je  nad-svodjena,  taracana  kamenom  i 
imala  na  evangjeoskoj  strani  malu  sakristiju.  S  prva  je  bio  u  njoj 
ve<5  pieko  sto  godina  stari  zrtvenik,  koji  su  kasnije  zamijenili  novim. 
Iz  popisa  zgrada  u  Turopolju  od  g.  1796.  razbira  se,  da  je  bio  krov  na 
zrtveniku  ved  trosan.  Turopoljska  opdina  je  za  to  crkvi  doznaCila  350 
for.,  pa  je  torn  svotom  za  zupnika  Hegedida  sagradjen  na  zvoniku 
nov  krov  u  obliku  kupule.  Crkva  imala  je  tro^nu  zitnicu  i  staru  ko- 
moricu.'  Kad  su  se  pod  svrsetak  XVIII.  vijeka  ustrajale  u  biskupiji 
nove  zupe,  doticna  je  komisija  predlozila,  da  se  u  Lomnici  utemelji  lo- 
kalna  kapelanija.  No  do  toga  nije  doSlo. 

Kod  crkve  sv.  triju  Kralja  bila  su  na  godinu  cetiri  ve6a  prostenja, 
na  koja  su  takodjer  dolazili  svedenici  iz  susjednih  zupa.  Ta  prostenja  bila 
su  na  Bogojavljenje,  na  bijelu  nedjelju,  na  drugi  dan  Duhova  i  na  ne- 
djelju  poslije  Bartolova.  Tad  se  skupljalo  ovamo  najvise  naroda.  Od 
Badnjaka  pa  do  Bogojavljenja  boravio  jedan  svedenik  neprestano  u 
Lomnici,  sluzio  je  svaki  dan  sv.  misu  i  ispovijedao  vjernike.  Zitelji 
davali  su  mu  u  to  vrijeme  stan,  hranu  i  neku  novcanu  nagradu. 

U  crkvi  bila  su  tri  zrtvenika,  veliki:  sv.  triju  Kralja  i  pokrajni 
sv.  Bartola  i  sv.  Trojstva.  Slike  na  zrtvenicima  bile  su  slikane  go- 
dine  1846.  U  to  su  vrijeme  zitelji  na  svoj  trosak  pokrili  kupulu  na 
zvoniku  bakrom.  God.  1851.  izjavili  su  oni  pred  arcidjakonom  1  g  n  a- 
c  ij  e  m  R  o  c  i  6  e  m,  da  <5e  crkvu,  ako  ne  bi  bio  njezin  imutak  do- 
statan,  na  svoj  trosak  uzdrzavati  i  popravljati. 

God.  1862.  porugio  se  crkveni  zvonik  —  bill  su  mu  valjda  te- 
melji  preslabi  -  te  je  ostetio  znatno  i  samu  crkvu,  tako  da  su  mo- 
rali  gotovo  pol  crkve  i  zvonik  iz  nova  zidati.  I  ve6e  zvono  je  tom 
zgodom  puklo.  God.  1885.  dali  su  zitelji  lijevati  novo  zvono.  Zvono- 
lijevac  uzeo  je  staro  zvono  u  racun  za  105  for.  50  novC,  a  pored 
toga  morala  je  crkva  platiti  jos  168  for.  20  nov6.  To  zvono  nosi 
natpis  : 

'  Gl.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plemenite  opcine  Turopolja<, 
sv.  IV.  strana  381. 


340 

SV.  IVAN  KRST.  M.  Z.  N.  SV.  FLORIJAN  M.  Z.  N. 
Br.  71.  SALIO  MATE  MAJER  v  ZAGREBU.   1885. 

Zvono  vaze  276  starih  funti.  Manje  zvono  ima  natpis : 
ZAGRABIAE  ^   1805. 

Sad  se  nalazi  u  zvoniku  jos  i  tre6e  zvono  tako  zvani  »cinku§«.  To 
je  zvono  bilo  prije  na  Verniievu  imanju  u  Gornjoj  Lomnici,  a  njim 
se  dozivala  druzina  k  jelu.  Prije  nekoliko  godina  kupila  je  plem. 
op6ina  lomnicka  to  imanje  za  120.000  K.  i  smjestila  onda  to  zvonce 
u  zvonik  svoje  crkve. 

Crkva  sv.  triju  Kralja,  kakova  je  sada,  sluzi  na  Cast  i  ponos 
LomniCanima.  Prostrana  je,  da  bi  mogla  sluziti  u  prvo  vrijeme  i  kao 
zupna  crkva,  gradjevni  je  slog  skladan,  a  izvana  i  iznutra  u  lijepom 
je  redu.  Ukrasuju  je  tri  nova  zrtvenika,  izradjena  u  Zagrebu.  Uz  ve- 
liki  zrtvenik  sv.  triju  Kralja  na  strani  epistole  je  zrtvenik  sv.  Trojstva, 
a  na  strani  evangjelja  zrtvenik  sv.  Bartola.  Stare  oltarne  slike,  o  ko- 
jima  spomenub,  da  su  naslikane  god.  1846.,  objesene  su  na  stijeni 
kod  pjevalista.  Nove  orgulje  na  sest  registara,  postavila  je  tvrtka 
M.  F.  Hefferera  iz  Zagreba. 

Kapela  sv.  Lavrencija  u  Velikoj  Gorici. 

Ta  kapela  bila  je  isprva  samo  zidana  stacija  (mala  kapelicaj 
sa  zrtvenikoni  sv.  Lavrencija.  Pripovijedaju,  da  je  ta  stacija  podig- 
nuta  na  onom  mjestu,  na  kojem  je  grof  Zrinski  dao  objesiti  deset 
turopolj skill  plemiia.  U  toj  kapelici  da  su  podigli  zrtvenik  sv.  La- 
vrencija navodno  zato,  sto  su  ovi  plenici  tako  vjerno  branili  turo- 
poljska  prava,  kao  sto  je  sv.  Lavrencije  branio  crkvena  prava.  Kako 
je  u  narodu  sve  vise  ra^la  poboznost  sv.  Lavrencija,  to  su  zupljani 
velikogorieki  podigli  oko  god.  1740.  u  cast  torn  svecu  nijesto  prvasnje 
stacije  dosta  prostranu  drvenu  kapelu.  Kapela  imala  je  ravan  strop, 
koji  je  bio  kao  i  njezine  stijene  iskiden  raznim  slikarijama.  Jedna 
vrata  vodila  su  u  kapelu  s  istocne  strane,  druga  s  juzne.  Zrtvenik 
ostao  je  isti,  jer  je  prvasnja  stacija  upotrebljena  za  svetiSte  kapele. 
Na  menzi  nije  bilo  drvenog  zrtvenika,  vet  je  bio  na  stijeni  naslikan 
raspeti  Isus,  a  pod  krizem  Marija  i  sv.  Ivan.  Sa  strane  bio  je  opet 
naslikan  u  odijelu  djakona  sv.  Lavrencije,  gdje  kleCi  i  svoje  oci  upire 
u  propelo.  Kraj  njegovih  usta  bile  su  napisane  rijeci  sv.  pisnia : 
sQuicumqueoraverit  in  loco  isto,  exaudi  de  coelis 
et  propitiare«.  (II.  Paralip,  6,  21).  Kapelica  imala  je  drveni 
zvonik,  u  kom  je  visielo  zvono,  tes^ko  60  funti. 


341 

Kapela  sv,  Lavrencija  udaljena  je  bila  jedva  sto  koracaja  od 
zupne  crkve,  s  kojom  je  iraala  zajednicku  blagajnicu  i  iste  starjesine. 
Kad  se  ovdje  sluzilo,  a  to  je  bilo  svaki  put,  kad  je  bio  u  Gorici 
sajam,  donesli  bi  potrebne  stvari  za  sluzenje  sv.  mise  iz  zupne  crkve. 
Onda  bi  nadigli  sa  strana  drvene  kapke,  tako  da  je  i  onaj  narod, 
koji  je  bio  izvan  crkve,  mogao  pratiti  sluzbu  Bo^ju.  Groblje  oko  ka- 
pelice  bilo  je  dobro  ooradje;io,  ali  se  u  njem  za  onda  nije  jos  nitko 
ukapao.  Kapelicu  su  oko  god.   1757,  poplodili  opekom  i  podzidali. 

U  vrijeme  Josipa  II.  dokinute  su  mnoge  kapele,  pa  je  i  plem. 
op6ina  dne  9.  rujna  1785.  zakljucila,  da  se  kapela  sv.  Lavrencija 
porusi,  a  njezina  gradja  proda  i  novae  preda  javnoj  blagajnici.  To  je, 
sva  je  prilika,  i  ucinjeno.  Cudnovato  je  samo  to,  sto  je  usprkos 
gornjem  zakljucku  plem.  op6ina  dne  14.  listopada  1802.  pozvala  zup- 
nika  Hegedica,  da  izvijesti,  zasto  su  bez  njezina  znanja  (absqvie 
scitu  universitatis)  kapele  sv.  Petra  i  sv.  Lavrencija  dokinute.  Vjero- 
jatno  je,  da  se  je  medju  pucanstvom  javljala  zelja,  da  se  kapela  sv. 
Lavrencija  opet  sagradi.  Doista  je  vec  god.  1807.  zakljuCila  plem, 
opdina,  da  se  kapelica  sv.  Lavrencija  prenese  na  zupno  groblje,  te 
dojdude  godine  u  svojoj  sjednici  od  8.  travnja  doznacila  potrebnu 
gradju  za  gradnju  nove  kapele.  Ujedno  se  pobrinula  i  za  potrebiti 
nacrt,  po  kom  ce  se  kapela  graditi.  Kapela,  mnogo  prostranija  od 
prvasnje,  bila  je  sagradjena  za  zupnika  Hegedida  god.  1816.  I  ta  je 
kapela  bila  drvena,  duga  preko  6,  a  siroka  preko  4  hvata.  U  njoj 
su  bila  tri  zrtvenika:  veliki  i  pokrajni  sv.  Barbare  na  desnoj,  a  sv. 
Petra  na  lijevoj  strani.  Zupnik  Hegedi6  poklonio  je  toj  kapeli  sre- 
brni  kalez.  Osim  na  sajmovne  dane,  sluzilo  se  tuj  i  na  Dusni  dan, 
pa  onda,  kad  je  tko  zelio,  da  bude  s  misom  sahranjen.  Za  cijelo  se 
nijesu  u  toj  kapeli  razni  popravci  za  vremena  obavljali,  jer  je  bila 
kapela  god.  1851.  u  takovom  stanju,  da  se  nije  vise  ondje  misa  slu- 
zila.  Kasnije  su  ju  god.  1867,  opet  popravili,  pa  je  kapela  stajala 
sve  do  svrsetka  proslog  vijeka.  Ve6  god.  1894.  u  svojoj  sjednici  od 
13.  travnja  zakljucilo  je  opdinsko  zastupstvo,  da  se  ima  ta  kapela 
na  temelju  izvjestaja  kotarskog  tehnickog  izvjestitelja  Koste  Tomca 
porugiti. 

Kapela  bila  je  gradjena  od  drva  i  opeke,  t.  j.  proCelni  zid  bio 
je  zidan,  a  ostale  stijene  drvene  i  samo  mortom  nabacane,  Taj  pro- 
Celni  zid,  kako  je  bio  osamljen  i  bez  nastavnog  veza,  nagnuo  se 
prema  cesti,  te  je  prijetila  pogibao,  da  se  ne  srusi.  Tako  se  bilo 
bojati,  da  se  ne  srusi  i  ne  probije  slropa  kapele,  i  drveni,  ozbukani 
zvonik,  koji  je  bio  posve  truo.  Radi  slabe  veze  rastavile  se  stijene, 
pa  bi  se  kapela  kod  najmanjeg  potresa  mogla  poruSiti. 


342 

Staro  groblje,  koje  je  bilo  uz  kapelu  sv.  Lavrencija,  zatvoreno 
je  7.  srpnja  1891.,  a  novo  sadanje  groblje  otvoreno  5.  srpnja  1891. 
(prvi  je  mrtvac  u  njem  pokopan  dne  10.  srpnja).  Kako  je  na  novom 
groblju  sagradjena  lijepa  kapela  sv.  Filomene,  to  je  kapitularni  vika- 
rijat  nadbiskupije  zagrebaCke  dne  18.  srpnja  1894.  (br.  2705.)  privolio, 
da  se  stara  trosna  kapela  sv.  Lavrencija  poru^i,  gradjevni  materijal 
proda,  a  dobiveni  novae  ulozi  u  korist  zupne  crkve.  Sad  se  kapela 
doduSe  napustila,  no  do  njezina  ruSenja  ipak  nije  doSlo  sve  do  god, 
1904.  Dne  14.  travnja  1904.  sastalo  se  opet  mjesovito  povjerenstvo, 
da  pregleda  kapelu.  TehniCki  izvjestitelj  Kosta  Tomac  konstatovao 
je,  da  se  kapela  doista  nalazi  u  veoma  lo§em  gradjevnom  stahju, 
Procelni  je  zid  od  temelja  do  vrha  pukao,  a  pukotine  su  bile  §iroke 
do  3  cm.  Stupovi  zvonika  takodjer  su  popucali,  pa  je  bilo  bojazni, 
da  6e  se  doskora  srusiti  Citav  trop  i  zvonik.  Na  osnovi  tog  izvida 
poceli  su  god.   1904.  doista  rusenjem  kapele. 

Kako  je  bila  na  novom  groblju  sagradjena  kapela  sv.  Filomene, 
nije  se  s  prva  mislilo,  da  se  kapela  sv.  Lavrencija'  opet  na  novo 
sagradi.  No  zupljani  su  bili  ipak  nauceni  ved  na  tu  staru  kapelu  i 
htjedo§e,  da  se  sacuva  uspomena  na  staro  groblje.  I  u  narodu  se 
opet  pobudi  zelja,  da  se  na  starom  napu§tenom  groblju  iznova  sa- 
gradi kapela  sv.  Lavrencija.  Dne  2.  kolovoza  1906.  sastalo  se  u  op- 
dinskom  uredu  u  Velikoj  Gorici  nekoliko  najodlicnijih  zupljana  sa 
vSvojim  zupnikom  Franjom  Petercom,  da  vijedaju  o  gradnji  nove  ka- 
pele. Odbornik  Nikola  Hribar  izvijestio  je,  da  je  za  prodanu  gradju 
stare  kapele,  odbivgi  tro§ak  za  rusenje  njezino  (59  K  87  fil.),  unislo 
1180  K  87  fill.,  a  dobrovoljnim  prinosima  sakupljeno  je  837  K  40 
fil.  Osim  toga  obvezaSe  se  pi.  suCije  doprinijeti:  Kurilovec  200  K., 
Lomnica  100  K.,  Mala  Gorica  100  K.  i  Velika  Gorica  20  K.  Za 
prodanu  travu  na  starom  groblju  uniSlo  je  1000  K.,  a  bilo  je  nade, 
da  de  se  medju  zupljamma  sakupiti  jo§  1000  K.,  Ito  bi  sve  zajedno 
Cinilo  svotu  od  4438  K.  27  fil,,  Cime  bi  bila  gradnja  donekle  osigu- 
rana.  Od  predlozenih  nacrta  izabran  je  onaj  kapele  u  Duzici,  za  ko- 
jega  izvedenje  proracunano  je  5000  K.  ZakljuCerio  je,  da  se  izvedu 
temelji  od  betona,  a  ostalo  od  opeke.  Godine  1907.  isposlovana  je 
gradjevna  dozvola,  pa  je  god.  1907.  kapela  sv.  Lavrencija  opet  na 
novo  sagradjena  i  god.   1909.  sveCano  blagoslovena. 

Kapela  sv.  Filomene  na  zupnom  groblju. 

Dne  28.  ozujka  1888.  umro  je  u  Velikoj  Gorici  neki  Imbro 
Trupkovid,  koji  je  u  svojoj  oporuci  od  20.  kolovoza  1882.  medju 


343 

mim  zapisao :  1 OOG  for.  kapeli  sv.  Filomene  u  mjestu  Mugnano  u 
nolanskoj  biskupiji  kod  Napulja,  3C00  for.  za  kapeki  sv.  Filomene,' 
koja  bi  se  imala  sagraditi  na  njegovom  grobu  i  100  for.  za  Citanje 
misa  i  popravak  slike''^  sv.  Filomene  u  crkvi  sv.  Ivana  u  Zagrebu. 
Drzavno  nadodvjetni(5tvo  prihvatilo  je  ove  zapise  pokojnikove,  koji  je 
bio,  cini  se,  rodjeni  Medjumurac.  Pokojnik  sahranjen  je  na  starom 
groblju,  na  kojem  je  ve<5  bila  kapela  sv.  I.avrencija,  pa  je  odvjetnik 
njegovih  bastinika  predlozio,  da  bi  se  ostavljenom  svotom  postavio 
na  Trupkovidevom  grobu  pristojan  spomenik,  a  uz  to  postavila  u 
kapeli  sv.  Lavrencija  dva  pobocna  zrtvenika  sv.  Filomene  i  sv.  Eme- 
rika,  pokojnika  zastitnika.  Nadbiskupski  duhovni  stol  nije  na  taj  pri- 
jedlog  pristao,  nego  je  izjavio,  da  se  ima  ostavljena  svota  drzati  u 
pohrani,  sve  dok  se  ne  rijesi  pitanje  o  novom  groblju  u  Velikoj  Go- 
rici.  Cim  bi  se  otvorilo  novo  groblje,  mogli  bi  se  smrtni  ostanci  za- 
kladateljevi  prenesti  onamo  i  ondje  sagraditi  kapela  sv.  Filomene. 
Time  bi  se  zelja  zakladateljeva  tocno  ispunila,  a  i  zupljanima  po- 
moglo,  sto  ne  bi  morali  sami  graditi  kapelu  na  novom  groblju. 

Za  Trupkovi6ev  zapis  odlucio  je  kr.  banski  stol  dne  12.  ozujka 
1890.  br.  5135.,  da  se  ima  svota  od  3000  for.,  opredijeljena  za  gradnju 
kapele  sv.  Filomene  poloziti  kod  kr.  kot.  suda  u  Velikoj  Gorici,  a 
svota  od  1000  for.,  namijenjena  za  uzdrzavanje  i  popravak  kapele 
kod  nadbiskupskog  duh.  stola.  U  to  vrijeme  dozrelo  je  takodjer  pi- 
tanje o  otvorenju  novog  groblja  u  Velikoj  Gorici,  za  koju  je  urecena 
konkurencijonalna  rasprava  za  dne  16.  lipnja  1890.  Na  toj  je  ras- 
pravi  odluCeno,  da  se  za  groblje  nabavi  zemljiste  na  »Visokom  bregu« 
u  povrSini  od  3  rali  i  1292  cetv.  hvata,  koje  se  je  imalo  nabaviti 
troskom  od  1142  for.  25  novc.,  raCunajuci  ral  po  300  for.  Taj  za- 
kljucak  odobrio  je  dne  4.  srpnja  1890.  i  upravni  odbor  zupanije  za- 
grebacke,  jer  se  uvjerio,  da  je  zemljiste  iz  zdravstvenog  i  tehnickog 
gledista  za  groblje  najprikladnije.  Za  sagradjenje  mrtvacnice,  stana 
grobareva  i  ograde  bila  je  proracunana  svota  od  4606  for.  70  nc, 
no  upravni  odbor  toga  nije  prihvatio,  jer  bi  to  bili  preveliki  troskovi. 
Do  otvorenja  novog  groblja  doslo  je  ve6  dojdude  godine,  te  je  prvi 
mrtvac  na  njem  ukopan  dne   10.  srpnja    1891. 

Sporazumno  izmedju  Trupkovidevih  bastinika  i  kr.  kot.  oblasti 
ustanovljeno  je,  da  6e  se  kapela  sv.  Filomene  graditi  na  tom  novom 
zupnom  groblju.  Prema  troskovniku  stajala  bi  nova  kapela  3800  for. 

'  Rimski  martirologij  ima  dne  5.  srpnja  o  toj  svetici:  >Apud  Septem- 
pedanos  in  Piceno  sanctae  Philomenae  Virginis.« 

^  To  nije  bilo  potrebno,  jer  je  bila  to  malena  papirnata  slicica,  ito  ju 
je  pokojnik  na  zid  u  crkvi  objesio. 


344 

Od  svote  zapisane  u  tu  svrhu  po  pok.  Trupkovidu  odbita  je  svota 
od  950  for.,  koja  bi  imala  biti  kao  zaklada  za  uzdrzavanje  kapele. 
Zupljani  su  zamolili,  da  im  se  i  ta  svota  za  oradnju  dopita,  a  oni 
su  se  zapisnikom  od  25.  travnja  1891.  obvezali,  da  6e  kapelu  za 
vjeCna  vremena  uzdrzavati  i  popravljati.  u  koliko  se  ona  ne  bi  vla- 
stitim  dohotkom  mogla  uzdrzavati.  Zrtvenik  i  zvono  obvezao  se  ta- 
danji  kr.  kot.  predstojnik  Jagi6  nabaviti  dobrovoljnim  prinosinia  zup- 
Ijana.  Tadanji  kapitularni  vikarijat  privolio  je,  da  se  ta  svota  upotrebi 
za  gradnju.  Kako  je  bila  gradja  ved  pripravljena,  to  se  je  odmah 
pristupilo  k  gradnji  kapele,  te  je  ona  bila  do  konca  kolovoza  iste 
godine  veci  pod  krovom.  Dojdu(ie  godine  bila  je  kapela  posve  dogo- 
tovljena,  pa  ju  je  podarcidjakon  i  zupnik  u  Odrijuraj  pi.  B  a- 
rabas  dne  1.  svibnja  —  na  drugu  nedjelju  poslije  Uskrsa  —  sve- 
Canim  naCinom  blagoslovio, 

Kapela  ranjenoga  Isusa  na  Pleskom  polju. 

Pleso,  koje  s  Rakarjem  cini  posebnu  turopoljsku  plemidku  su- 
ciju,  spominje  se  prvi  puta  kao  posjed  crkve  bl.  Dj.  Marije  u  Go- 
rici  god.  1377.'  Ne  zna  se,  je  li  ved  tada  ovdje  bilo  selo,  ali  za 
nekoliko  godina  kasnije  moze  se  to  vec  sigurno  uslvrditi.  Ved  pod 
konac  XV.  vijeka  istiCe  se  u  Plesu  plemi6ka  obitelj  Plepelic,  koje 
svojina  bio  je  i  sadanji  plemidki  dvor  u  Plesu.  VeC  god.  1757.  radila 
je  udovica  pok.  Ladislava  Plepelida  o  torn,  da  sagradi  na 
polju  juzno  od  sela  kapelicu  u  Cast  ranjenomu  Isusu.  Ved  dojdude 
godine,  kad  je  dobila  potrebitu  gradjevnu  dozvolu,  poCela  je  ona 
kapelicu  doista  graditi,  a  kod  gradnje  pomagali  su  joj  takodjer  zi- 
telji  sela  Pleso.  Novosagradjena  kapela  od  hrastovih  greda  bila  je 
dosta  prostrana.  U  njoj  su  bila  tri  zrtvenika,  veliki,  podignut  u  Cast 
ranjenomu  Isusu,  i  dva  pokrajna  zrtvenika.  Na  lijevoj  strani  bio  je 
zrtvenik  zalosne  Majke  Bozje,  a  na  zrtveniku  na  desnoj  strani  bilo 
je  prikazano,  kako  Isusa  trnjem  krune.  Nad  glavnim  ulazom  kapele 
bio  je  drveni  zvonik,  u  kom  je  visjelo  zvono,  tesko  trideset  funti. 
Na  zapadnoj   strani  bila  je  kapelici  prigradjena  sakristija. 

U  toj  se  kapelici  obdrzavala  svake  godine  dva  prostenja:  prvo 
na  petu  nedjelju  poslije  Uskrsa,  a  drugo  na  nedjelju  poslije  uzviSenja 
sv.  Kriza.  Na  te  dane  dolazili  su  ovamo  zitelji  iz  okolnih  zupa.  Na 
te  dane  davala  je  gospodja  PlepeliCka  svedenicima  i  drugoj  gospodi 
objed  u  svojem  dvoru. 

'  Gl  E.  Laszowski:  ^Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja«  sv.  I. 
str.  98. 


345 

Kapelice  su  se  u  svojim  zapisima  sjedali  takodjer  razni  dobro- 
einci.  Tako  je  dne  2.  veljace  1764.  Katarina  Crnko,  udova  iza 
pok.  kneza  Jura  j  a  Sipusida,  zapisala  8  ren.  for.:  »na  kapellu 
Ranyenoga  Jesussa  na  Pleskom  polju«.  God.  1794.  posvjedocio  je 
kapelicin  patron  i  njezin  sindik  Ivan  Plepelid, '  da  njezin  imutak, 
jedno  s  drugim,   iznosi   150  for. 

Vizita  od  god.  1799.  pokazuje  nam,  da  je  bila  ta  kapelica 
dosta  ukusno  sagradjena  od  hrastovih  greda  i  obijena  daskama,  koje 
su  bile  slikane  kao  i  strop.  Duga  je  bila  S'/^  siroka  2'/2  hvati,  a 
popodjena  je  bila  kamenom.  U  svetistu  imala  je  jedan  prozor,  a  dva 
u  ladji.  Jos  i  god.  1851.  bila  su  u  njoj  vec  napomenuta  tri  zrtve- 
nika.  Uzdrzavala  se  od  milostinje,  a  ako  je  ta  nedostajala  (onda  je 
imala  samo  8  for.  gotovine),  popravljali  su  ju  zitelji. 

Kapela  sv.  Antuna  u  Maloj  Gorici. 

To  je  bila  po  svoj  prilici  mala  kapelica,  vise  kip,  jer  se  u  vi- 
zitama  kanonickim  niti  ne  napominje.  Sagradjena  je  godine  1774. 
Glavnu  brigu  oko  te  gradnje  vodio  je  sudac  opdine  malogoricke 
Juraj  M..inic,  a  sagradio  ju  za  26  dana  uz  pripomod  svog  dje- 
tida  zidarski  majstor  Caspar  Paler n.  Spominje  se,  da  su  dne  11. 
svibnja  god.  1774.  u  11  sati  prije  podne  poceli  graditi:  »fundus  ka- 
pelice szvetoga  Antona  na  piaczu  gorichkom«.  Majstor  dobivao  je 
od  opdine  malogoricke  na  dan  13  grosa,  a  njegov  djetid  9  grosa, 
ukupno  je  placeno  zidaru  27  for.  57  novc.^  Sada  je  na  mjestu,  gdje 
je  prije  ta  kapelica  stajala,  stacija  s  kipom  sv.  Florijana. 

Kapela  ranjenoga  Isusa  u  Velikoj  Gorici. 

Tu  su  drvenu  kapelicu  podigli  zupijani  god.  1816.  na  gorickom 
trgu.  Bila  je  priliCno  prostrana,  jer  je  bila  preko  6  hvati  duga,  a 
preko  4  hvata  Siroka.  U  njoj  su  bila  tri  zrtvenika:  veliki  ranjenoga 
Isusa  i  pokrajni,  na  desnoj  strani  zrtvenik  sv.  Barbare,  a  na  lijevoj 
strani  zrtvenik  sv.  Petra.  Toj  kapeli  nije  bio  dug  vijek ;  ved  godine 
1851.  bila  je  tako  trosna  i  zapustena,  da  se  u  njoj  nije  vise  niti 
sluzilo. 


'  Obitelj  Plepeliceva,  koja  se  smatrala  patronom  te  kapelice,  spasla  je 
kapelicu  pod  svrsetak  XVIII.  stoljeca,  kad  je  bilo  predlozeno,  da  se  ta  ka- 
pelica dokine. 

*  GI.  »Fundationes  ecclesiasticae  et  schol.«  u  turop.  arkivu. 


346 

Kapelica  zalosne  Majke  Bozje  u  Velikoj  Gorici. 

Izmedju  god.  1750  —  1758.  dao  je  kapetan  Juraj  pi.  Po- 
gledi6  uz  javnu  cestu  na  sjevernoj  strani  zupnoga  grobija  sagra- 
diti  zavjetnu  kapelicu  (ex  voto)  u  cast  zalosnoj  Majci  Bozjoj. 
Ta  je  kapelica  bila  cetverouglasta  i  zidana,  a  imala  je  drveni  zvonik 
i  zrtvenik  sa  slikom  zalosne  Majke  Bozje.  U  kapelici  se  sluzilo,  kad 
je  koji  zupljanin  ovdje  misu  narucio.  Prigodom  tijelovske  procesije 
sluzila  je  ta  procesija  kao  stacija.  Kada  je  porusena,  nije  mi  poznato. 

Kapelica  sv.  Kriza  na  trgu. 

U  viziti  kanoniCkoj  od  god.  1824.  spominje  se  u  Velikoj  Go- 
rici na  trgu  pod  lipom  kapelica  sv,  Kriza.  U  njoj  je  bio  dobro  sa- 
Cuvan  zrtvenik  sv.  Kriza. 

Kapelica  u  Kurilovcu. 

Selo  Kurilovec  navodi  se  prvi  puta  u  listinama  godine  1346. 
uz  ime  Petra  Lapasa  iz  Kurilovca  (Kurilowecz). '  Vec  pod  kraj 
XVII.  stolje(^a  postojala  je  u  torn  selu  kapelica  ili  kip  sv.  Rozalije. 
U  spravisdu  od  5.  sijecnja  1683.  doznacila  je  plem.  opdina  jedno 
drvo  radnicima,  koji  su  kapelicu  podigli.'^  Jos  danas  postoji  u  selu 
stara  kurija  »Po  gledid  e  vo«,  koja  je  vrlo  zapu§tena,  te  sluzi  za 
hambar,  a  pripada  turopoljskomu  zupanu  dru.  Ljudevitu  pi.  Jo- 
sipovichu.  Jamacno  je  sagradjena  god.  1750.,  jer  je  ta  godina 
ubiljezena  na  popreCnoj  gredi  u  prostranoj  dvorani  u  prvom  katu. 
Naprotiv  te  dvorane  uredio  je,  kako  saznajemo  iz  vizite  kanoniCke, 
pukovnik  Juraj  pi.  Pogledid  privatni  oratoratorij,  u  kom  je  bio 
zrtvenik  sv.  Florijana.  Ta  je  kapelica  prigradjena  poput  doksata  i  iz- 
vana  poduprta  Cvrstim  hrastovim  stupom.  Desno  i  lijevo  su  maleni 
prozori.  Zrtvenik,  providjen  svim  potrebnim  za  sluzenje  mise,  stajao 
je  na  neke  vrste  ormaru  s  ladicama,  koji  je  neko5  sluzio  za  pohra- 
njivanje  misnog  ruha.  Prosle  je  godine  taj  zrtvenik  prenesen  u  sa- 
kristiju  novosagradjene  kapele  sv.  Lavrencija    u  Velikoj  Gorici. 

Uz  ovu  kapelicu  spominje  se  god.  1799.  takodjer  privatna  ka- 
pelica u  kuriji  barunice  Malenidke.  Obje  kapelice  uzdrzavali  su  go- 
spodari  dotiCnih  kurija,  koje  su  pod  konac  XVIII.  vijeka  po  kano- 
niku  Ivanu  pi.  Josipovichu  pripale  obitelji  Josipovidevoj. 

'  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*  I. 
str.  61. 

'  Gl.  »Acta  politico-juridica*  od  god.  1650.— 1702.  str.  516  u  turopolj. 
skom   arkivu. 


347 
Zupni  dvor. 

Stari  zupni  dvor  bio  je  jamacno,  kao  i  drugdje  u  Turopolju, 
drven.  Sigurno  je  bio  ve6  u  starini  na  kat.  U  spravis6u  od  13.  pro- 
sinca  1614.  zakljuceno  je,  da  imadu  stube  u  zupnom  dvoru  sagra- 
diti  sela  Pleso,  Rakarje,  Kobilidi  i  Gorica.  Koje  bi  se  selo  tomu 
protivilo,  moralo  bi  platiti  50  denara  kazni. '  Da  su  morali  zupljani 
zupniku  graditi  i  gospodarske  zgrade,  svjedoci  to,  sto  je  spravis(5e 
od  22.  travnja  1617.  odlucilo,  da  ima  selo  Mala  Gorica  sagraditi 
zupniku  su§u.  Tko  ne  bi  htio  graditi,  imao  je  platiti  svaki  dan  jedan 
for.'"^  U  viziti  od  god.  1692.  opisuje  se  zupni  dvor,  pa  se  izrijekom 
kaze,  da  je  bio  drven.  Zupnik  stanovao  je  u  prvom  spratu,  a  pri- 
zemno  je  bila  klijet  i  staja.  Za  druzinu  bila  je  sagradjena  posebna 
kuda.  To  posvjedoCava  i  zupni  urbarij  od  god.  1704.  Osim  tih  zgrada 
bila  su  i  tri  malena  koca  i  susa.  Oko  tih  zgrada  bio  je  vrt,  mala 
livadica  i  zavrtnica  —  sveukupno  oko  cetiri  rali  zemljista.  Ve6  god. 
1777.  zakljucila  je  pi.  opdina,  da  valja  zupni  dvor  popraviti,  ali  je 
do  tog  popravka  doslo  tekar  oko  god.  1780.  Zupni  dvor  i  gospo- 
darske zgrade  opisuje  nam  podrobnije  popis  zgrada  u  Turopolju  od 
25.  veljace  1796.'^  Zupni  dvor  bio  je  tada  prilicno  dobar,  jedino  pol 
krova  trebalo  je  popraviti. 

God.  1864.  bio  je  stari  zupni  dvor  tako  los,  da  je  zagrebaCika 
zupanija  odredila  doprinozbenu  raspravu  za  gradnju  novog  zupnog 
dvora  za  dan  16.  kolovoza.  Na  toj  raspravi  su  se  patron  i  zupnik 
slozili,  da  se  novi  zupni  dvor  sagradi  po  nacrtu  zupnog  dvora,  koji 
se  nalazio  u  Kupincu.  Troskovi  proracunani  su  na  4369  for.  58  nt^., 
ne  uracunavsi  gradjevni  materijal,  koji  bi  se  po  patronatu  nabavio,  a 
po  zupljanima  dostavio;  osim  toga  bilo  je  potrebno  jos  865  rucnih  i 
414  voznih  tezaka.  Zastupnik  patronata  izjavio  je,  da  "je  pi.  opdina 
voljna  preuzeti  trosak,  ali  je  zamolio,  da  bi  to  izvela  tekar  u  roku  od 
6  godina,  jer  je  bila  bas  onda  raznim  drugim  troskovima  optere6ena_ 
Zupnik  se  je  tomu  protivio,  jer  je  bio  zupni  dvor  vrlo  trosan,  a  zu- 
panijska  skupstina  odlucila  je  onda  ovo  :  »Po§to  je  dokazom  rasprav- 
nih  spisah  jos  preobstojavse  zup.  oblasti  zagrebacke  od  god.  1857. 
narocito  njezine  odluke  od  7.  VII.  1857.  br.  3054.  neobhodno  nuzdno, 
da  se  u  V.  Gorici  novi  zupni  dvor  sagraditi  ima  tako,  da  se  to  sa- 
gradjenje  dalje  odlagati  ne  moze,    §to  je  obicna  Turopoljska    svojimi 

'  Gl.  E.  Laszovski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja<  IV. 
str.  507. 

*  lb.  IV.  str.  515. 
'  lb.  IV.  str.  416. 


348 

o-ore  navedenimi  zakljueci  i  sarna  priznala,  to  se  ovime  odredjuje,  da 
se  ima  gradjenje  novog  zupnog  dvora  polag  gore  navedene  osnove 
bez  svakog  odlaganja  odmah  zapoCeti  tako,  da  se  svakako  do  konca 
o-odine  1865.  izvede,  potriebiti  tro§ak  u  gotovom  novcu  kao  i  gra- 
djevni  materijal  podat  ce  obdina  Turopoljska,  kao  priznani  pokrovi- 
telj  upitne  zupe,  a  potriebite  rudne  i  vozne  tezake  dostavit  6e  zup- 
Ijani  polag  prinadlezede  im  duznosti.«  Jos  je  pripomenuto,  ako  opdina 
u  odredjenom  roku  ne  bi  otpocela  s  gradnjom,  da  se  ima  to  na  tro- 
sak  opcine  izvesti. ' 

Na  temelju  gornjih  odluka  je  doista  god.  1865.  sagradjen  da. 
naSnji  zupni  dvor. 

Obveze  o  uzdrzavanju  zupne  crkve  i  zupnickih 

zgrada. 

Kako  se  vise  puta  prigodom  gradnje  i  raznih  popravaka  na 
crkvama  i  zupnickim  zgradama  pojavi  pitanje :  tko  je  duzan  gradnje 
i  popravke  izvesti,  neka  mi  bude  dopusteno,  da  iznesem,  sto  o  torn 
govori  stari  urbarij  zupe  od  2.  lipnja  god.  1704.  Sastavio  je  taj  ur- 
barij  tadanji  zupnik  Mijo  pi.  Pucekovic  po  nalogu  biskupa 
Martina  Brajkovida  uza  sudjelovanje  drugih  postenih  i  u  ove 
stvari  upu6enih  Ijudi.  Za  zupni  dvor  se  kaze :  » Curia  praefatae  Pa- 
rochiae  est  in  loco  Nagy-Gorica  Campo  et  Comitatu  quo  supra,  quam 
Parochiani  tenentur  tegere  et  reformare  cum  caeteris  aedificys«. 

Vizita  opet  kanonicka  od  23.,  24.  i  25.  lipnja  god.  1851.  spo- 
minje  o  zupnoj  crkvi  ovo :  »Ecclesia  in  quantum  peculium  ejus  non 
sufficit,  conservatur  et  restauratur  per  Patronum  ejusdem,  utpote  No- 
biles  Campi,  cui  nobili  obligation!  cum  zelo  hucadusque  satisfacie- 
bant,  prout  id  novissime  in  reparatione  tecti  remonstraruntc 

Nadalje  se  u  zapisniku  te  vizite  nabrajaju  sve  zupniCke  zgrade, 
pa  se  onda  izrijekom  kaze:  »Omnia  praescripta  aedificia  erigere  et 
conservare  in  statu  bono  ad  suam  obligationem  primores  et  seniores 
populi  parochiani  retulerunt  coram  Archidiacono  Visitatore.« 

Tako  su  i  sadaSnje  gospodarske  zgrade  zupljani  podigli  i  proti 
pozaru  osjegurali, 

Zupno  groblje. 

Kako  u  drugim  zupama  bilo  je  i  u  Velikoj  Gorici  nekada  2upno 
groblje  oko  zupne  crkve.  A  odliCniji  zupljani  sahranjivali  se  u  zupnoj 
crkvi,  premda  ondje  nije  bilo  grobnica.    Iz    kanonicke    vizite    od    go- 

'  Gl.  mcdju  spisima  nadb.  duh.  stola  od  god.  1864.  br.  2197. 


349 

dine  1746.  vidimo,  da  je  bilo  crkveno  svetiSte  i  dio  crkve  potara- 
can,  ali  bas  radi  ukapanja  mrtvaca  bio  je  ve6i  dio  crkve  nepota- 
racan,  pa  je  radi  toga  sjedala  prasina  na  zrtvenike  i  na  crkvene 
stijene.  Zupnik  je  htio,  da  u  crkvi  sagradi  prave  grobnice,  ali  su  se 
tomu  protivili  neki  plemiCi.  Kasnije  je  ipak  na  trosak  Petra  Para- 
minskia  sagradjena  grobnica  za  njegovu  obitelj.  Ta  je  grobnica 
imala  pripasti  crkvi,  ako  bi  Paraminskieva  obitelj  izumrla.  Osim  te 
grobnice  sagradjena  je  bila  u  svetistu  grobnica  za  goricke  zupnike  i 
grobnica  Martina  Mudida  pod  zvonikom.  Jos  su  bile  dvije  grob- 
nice u  crkvenoj  ladji,  od  kojih  se  platila  crkvi  2  for.,  ako  je  tko  htio, 
da  bude  u  njima  sahranjen. 

Po  nalogu  cara  J  o  s  i  p  a  II.  trebalo  je,  da  prestane  sahranji- 
vanje  u  crkvi,  a  zupna  groblja  oko  crkve  imala  su  prestati.  Zato  su 
god.  1785.  odabrali  veliki  sudac  Matija  Kosi  mali  ^udac  Ivan 
Smendrovic  mjesto  izvan  Gorice,  koje  bi  imalo  sluziti  za  zupno 
groblje.  Jos  iste  godine  poceli  su  tu  sahranjivati  mrtvace,  pa  su  od  10. 
listopada  god.  1785.  do  1.  veljace  1786.  na  torn  groblju  sahranjene 
73  osobe. '  No  za  novo  groblje  odabrano  zemljibte  imalo  je  mnogo 
vodenih  zila,  pa  se  je  bilo  bojati,  da  bi  bunari  u  Velikoj  Gorici,  ako 
su  mozda  s  tim  zilama  u  savezu,  postal!  neuporabivima.  Na  poti- 
canje  zupljana  obratio  se  tadanji  zupan  Josip  Adam  Kos  na 
prisjednika  sudbenog  stola  zagrebacke  zupanije  Petra  Apoku;  on 
je  dosao  osobno  u  Veliku  Goricu  radi  novog  groblja.  Najprikladnije 
mjesto  za  novo  groblje  odabrano  je  zupnikovo  zemljiste  iza  kapele 
sv.  Lavrencija. 

Plem.  opcina  turopoljska  zamolila  je  na  to  duhovni  stol,  da  joj 
se  za  groblje  ustupi  to  zemljiste,  O  tome  pisao  je  dne  23.  prosinca 
god.  1 785.  tadanji  biljeznik  duhovnog  stola  Maksimilijan  Vrho- 
vac  zupniku  Smendrovic  u,  neka  gleda  da  dobije  zupna  nadar- 
bina  za  to  zemljiste  dolicnu  zamjenu.  To  su  zemljiste,  kako  saznajemo 
iz  svjedodzbe  J  u  r  j  a  Grdeniia,  »prisesnika  szlavnoga  Turovoga 
Polya*  vec  prije  zupljani  za  groblje  prisvojili.  On  je  na  zamolbu 
zupnika  Smendrovica  izdao  ovu  svjedodzbu :  »Ja  zdola  podpisani  z 
ovem  mojem  Testimonialisem  znano  y  veruvano  vszem  ij  vszakomu 
chinim :  kak  naime  letto  predlainszko  god.  1785.  dan  30.  y  31.  Au- 
gustussa  Meszecza  pred  menum  po  Commissie  Goszpona  substit. 
Comesa  Josefa  Adama  Kosza  na  Velike  Goricze  kakti  Priszesni- 
kom  szlavne  obchine  Plemenitoga  ovoga  Turovoga  Polya  buduchem 
poleg  fare  Veliko-Gorichke  plot  za  novi  czintarom  szpravlyajuche,  da 

'  Gl.  Maticu  umrlih  zupe  Velika  Gorica  sv.  I.  str.  123. 


350 

pacbe  nyega  zebirajuche  y  gradeche,  vszi  szudczi  ove  fare,  da  pache 
farniki  onde  vu  gore  szpomenute  Poszle  buduchi  izebrali  jeszu  novi 
czintorom  na  zemlyi  Goszpona  Pleuanussa  Velikogorichkoga  z  kuku- 
ruzom  ono  letto  obszadyene,  pred  sz.  Lovrencza  kapellum  na  Piaczu 
Gorichkom  lesechum,  ter  szpomenutu  kukuruzu  poszekli  y  z  plotom 
novi  czintorom  zebran  ogradili.  Zverhu  kojeh  tak  po  szudcze  ij  far- 
nike  vchinyeneh  ov  moi  Testiinoniales  van  dajem  na  Velike  Goricze 
vu  farnom  Dvoru  dan  8.  Jan.  1787. «  Zupnik  se  je  radi  toga  nasilja 
prituzio  plemenitoj  opdni,  koja  je  u  svom  spravisdu  dne  13.  prosinca 
god  1785.  zakljucila,  da  mu  se  ima  steta  nadoknaditi.  Dne  16.  ve- 
Ijace  god.  1786.  dosao  je  na  poziv  plem.  opdine  u  Veliku  Goricu 
Petar  Appoka,  prisjednik  sndbenog  stola  zupanije  zagrebacke,  da 
uredi  stvar  izmedju  zupnika  i  zupljana.  Na  lieu  mjesta  nasli  su  se 
uz  zupana  Josipa  Kosa  i  zupnika  Jurja  Smendrovica  i  suci 
pojedinih  sucija:  Petar  M o d i 6  iz  Gornje  Lomnice,  Matija  Dian- 
kovic  iz  Kobili(3a,  Ivan  Trumbetas  iz  Velike  Mlake,  Pavao 
Plepeli6  iz  Plesa,  Nikola  Pogledii  iz  Kurilovca,  Juraj  Si- 
pus  i  6  iz  Male  Gorice  i  Juraj  Istvanovic  iz  Velike  Gorice. 
Zupnikova  zemlja  bila  je  prvog  razreda  i  mjerila  je  2  rali  i  88  ce- 
tvornih  hvati,  uz  to  je  bila  u  Gorici  i  psenicom  zasijana.  Zupnik  je 
trazio,  da  mu  se  dade  u  zamjenu  druga  zemlja  ili  opet  380  for.  Kako 
zupljani  nijesu  imali  u  Gorici  druge  pripravne  zemlje,  a  novae  im  je 
bilo  takodjer  u  onoj  skupoj  godini  tesko  sloziti,  to  su  zupnika  ponu- 
dili  zajednicku  svoju  zemlju,  obrastenu  grmljem,  zvanu  »Galzeni  grm« 
izvan  Gorice.  Ta  je  zemlja  mjerila  sest  rali,  a  obecali  su,  da  6e  ju 
iskrCiti  i  dva  p.it  preorati,  a  da  ne  bude  moglo  blago  Ciniti  kvara, 
povudi  ce  oko  Citave  zemlje  pol  hvata  duboki  jarak  i  taj  jarak  i  u 
napredak  sami  cistiti  i  popravljati.  Zupnik  je  na  to  pristao  i  odstupio 
zemlju  za  groblje.  Tako  je  dosao  zupnik  do  one  zemlje,  na  kojoj  su 
nekada,  kako  samo  ime  »Galzeni  grm«  svjedoci,  vjesali  zlocince 
fgalge  =  vjesala).  Plem.  opdina  kusala  je  jos  jedamput  i  to  go- 
dine  1796.  na  toj  zemlji  podi6i  vjesala,  ali  je  protiv  toga  prosvjedo- 
vao  tadanji  zupnik  Marko  Antun  Hegedii.  Dne  28.  travnja 
dovezli  su  u  Goricu  potrebno  drvo  za  vjesala,  a  kad  je  zupnik  sa- 
znao,  da  kane  na  njegovu  zemljistu  podidi  vjesala,  obratio  se  na  zu- 
pana i  u  svojoj  predstavci  naveo,  da  ne  dolikuje,  da  su  vjeSala  u 
sredini  fupe,  mimo  kojih  bi  toliki  Ijudi  prolazili.  I  zdravstveni  razlozi 
ne  bi  toga  dopustili,  jer  je  Gorica  jedva  500  koracaja  od  onog  mjesta 
udaljena.  U  Gorici  je  na  godinu  sest  velikih  sajmova,  vi^e  prostenja, 
na  koja  dolaze  Ijudi  i  iz  drugih  zupa,  tijelovski  ophod  na  trgu,  pa 
§to  bi  bilo,  da  u  to  vrijeme  vise  mrtva   tjelesa    na    vjesalinia    i    ^ir^ 


351 

svud  na  okolo  gadan  smrad?  Cini  se,  da  su  nekada  tjelesa  zloCinaca 
dugo  vremena  visjela  na  vjesalima,  jer  su  zupniku  stari  zitelji  pri- 
povijedali,  da  njegovi  predSasnici  nijesu  mogli  radi  gadnug  i  nezdra- 
vog  smrada  raspadaju6ih  se  tjelesa,  niti  u  svoj  vrt,  niti  su  mogli 
prozore  na  svom  stanu  otvoriti.  Ako  bi  tko  dokazivao,  da  su  nekada 
bila  ondje  vjesala,  pa  mogu  biti  i  sada,  taj  razlog  takodjer  ne  bi 
vrijedio,  jer  je  prije  bila  to  opdinska  zemlja,  a  sad  je  to  zupnikova. 
Onda  opet,  kad  ju  je  on  zamijenio  za  svoje  zemljiste,  nije  bilo  ondje 
nikakovih  vjesala.  Drzim,  da  su  bili  ti  razlozi  dostatni,  te  je  plem. 
opdina  odustala  od  svoje  namjere,  da  na  onom  izlozenom  i  od  svu- 
kuda  vidljivom  mjestu  podigne  vjesala.  Ne  bi  doista  dolikovalo,  da 
bude  ondje  stratiste. 

Groblje  kod  kapele  sv.  Lavrencija  postalo  je  po  vremenu  pre- 
maleno,  a  kako  se  i  Velika  Gorica  sve  to  vise  girila,  pocelo  se  ra- 
diti  na  torn,  da  se  groblje  premjesti  izvan  Velike  Gorice. 

God.  1855.  sastalo  se  mjeSovito  povjerenstvo,  da  poradi  oko 
premjestenja  groblja.  Tamosnji  kirurg  Maksim  ilijan  Weizer 
izabrao  je  doduse  zgodno  mjesto  za  groblje,  ali  je  to  bilo  gotovo 
pol  sata  udaljeno.  Drugo  mjesto  predlozio  je  pro  vizor  (director  oeco- 
nomiae)  pi.  opdine,  a  to  je  lezalo  prenisko,  te  je  bilo  izvrzeno  po- 
plavama.  Tadanji  zupnik  Jakov  Kos  radio  je  oko  toga,  da  se  za 
groblje  uzme  zemlja  nadarbinska  u  povrSini  od  jedne  rali  i  isto  to- 
lika  zemlja  Mije  Sipusida.  Zupnik  je  htio  da  dade  Sipusidu  u 
zamjenu  svoju  zemlju :  »prek  grabe«,  a  njemu  bi  onda  ostalo  staro 
groblje.  Do  toga  ipak  nije  doslo,  jer  su  se  zupJjani  prigodom  podjelji- 
vanja  sv.  potvrde  i  kanonicke  vizitacije,  sto  ju  je  obavljao  g.  1857, 
nadbiskup  i  kardinal  Juraj  Haulik,  izrazili  protiv  toga  i  molili, 
neka  bi  se  radije  staro  groblje  proSirilo.  Na  raspravi,  koja  se  obdr- 
zavala  dne  31.  ozujka  god.  1857,  pred  kr,  kotar.  oblasti  zakljuceno 
je,  da  se  od  strane  drzavne  ceste  potegne  zid  u  duijini  od  21  hvata 
dublje  u  groblje  i  kapela  sv.  Lavrencija  koja  stoji  na  tom  prostoru 
popravi,  da  se  mjesto  hrastova  plota  sagradi  zid  tako  visok,  da  se 
sa  ceste  ne  ce  vidjeti  u  groblje  i  da  se  za  prosirenje  groblja  kupe 
oranice  zupnikova  i  Nikole  Secnja.  Ovako  prosireno  groblje  mje- 
rilo  bi  3404  cetv,  hvata.  Taj  zakljucak  odobrila  je  dne  26,  lipnja  go- 
dine  1857,  c.  kr,  zupanijska  oblast  pod  br,  6981.  i  nadb.  dub.  stol 
dne  3.  srpnia  god.  1857.  pod  br,  1943.,  te  je  onda  i  doSlo  do  otvo- 
renja  proSirenog  groblja, 

U  devedesetim  godinama  poCelo  se  opet  misliti  o  premjestenju 
zupnog  groblja  izvan  Velike  Gorice,  pa  je  za  to  odabrano  zemljiste 
na  tako  zvanom    jVisokoni    bregu*    u    povrsini    od  3  rali   1292 


352 

Cetv.  hvati.  ZemljiSte  nabavljeno  je  uz  cijenu  od  600  K  po  rali.  Novo 
se  groblie  otvorilo  god.  1891.  i  prvi  je  mrtvac  u  njem  ukopan  dne 
10.  srpnja.  Podjedno  se  je  ostavstinom  pok.  Mirka  Trupkovida 
poCela  na  torn  groblju  graditi  i  kapela  sv.  Filomene,  koja  je  dne 
1.  svibnja  god.   1892.  svecano  blagoslovljena. 

Bratovstine. 

Kako  gotovo  u  svim  zupama  po  biskupiji  u  XVIII.  vijeku, 
tako  je  postojala  i  u  Velikoj  Gorici  bratovstina  krsdanskog 
nauka.  Svrha  joj  je  bila,  da  se  neuki  poude  u  spasonosnim  isti- 
nama  vjere  Kristove.  Tu  je  bratovstinu  utemeljio  papa  Pi  jo  V. 
svojom  bullom:  »Ex  debito  pastoralis  officii«  od  6.  listopada  g.  1571. 
obdario  ju  raznim  oprostima  i  preporucio  biskupima  kao :  »opus 
sanctissimum«.  Papa  Pavao  V.  podignuo  je  tu  bratovstinu  svojim 
breveom:  »Ex  credito  Nobis «  od  6.  listopada  god.  1607,  na  nad- 
bratovstinu,  te  ju  i  on  obdario  raznim  oprostima  i  povlasticama.  Ta 
je  bratovstina  malo  po  malo  radi  velike  koristi  svoje  i  radi  spaso- 
nosnih  plodova  svojih,  sto  ih  je  donosila  nistedi  neznanja  bozanskog 
nauka,  uvedena  u  raznim  biskupijama  i  zemljama. '  U  Velikoj  Gorici 
opstojala  je  ta  bratovstina  pod  naslovom  Angjela  cuvara,  imala 
je  svoju  bullu  i  knjigu,  u  koju  su  se  upisivali  njezini  clanovi.  Te  se 
bratovstine  sjetila  u  svojoj  oporuci  od  23.  rujna  god.  1721.  velika 
crkvena  dobrociniteljka  Kata  Novosel,  udova  iza  Ivan  a  Zilca. 
Ona  je  zapisala  dvadeset  renskih  forinti,  sto  joj  je  dugovao  Ivan 
Cednekovid:  »bratouschine  Gorichke  Czirkue  szuetoga  Angela 
chuuara.«* 

U  oporuci  Mijejankovica  iz  Lomnice  od  god.  1751.  spo- 
minje  se  jos :  »bratouschina  Muke  y  szmerti  Krisztu- 
seve«.  On  je  toj  bratovstini  ostavio  3  ren.  for.  i  8  grosi,  sto  mu  ih 
je  dugovao  M  i  h  i  n  a  Barbaric. 

Zupnici  velikogoricki. 

Dohotci  zupnika  velikogorickoga  sastojali  su  u  luknu,  u  §to- 
larinskim  podavanjijna  i  koristi,  §to  ju  je  on  imao  od  zupnih  ze- 
malja  i  livada.  Uz  to  je  imao  zupnik  pravo  vinotocja  tecajem  ci- 
tave    godine  i  na    zupnom    dvoru  i  kod    svojih    kmetova  —  kojih  je 


'  Gl.  Marko  M.  Majevic:  »Bratovstina  krscanskoga  nauka«  u  »Katolic. 
listu«  god.  1909.  str.  463. 

'  Gledaj  »Paria  Litterarium  Instrumcntorum  Ecclesiae  B.  V.  Mariae  in 
Nagy  Goricza  I'undatae*,  str.  17.  u  zupnom  arkivu. 


353 

imao  sest.  Zupnik  je  imao  takodjer  pravo  ribarenja  u  svim  vodama 
u  zupi  te  drvariju  u  turopoljskom  lugu. 

Od  zupljana  dobivao  je  zupnik  na  godinu  po  jedan,  dva,  pace 
i  po  cetiri  vagana  zita,  kako  je  bilo  ve6  komu  propisano,  a  od  kme- 
tova  dobivao  je  jednoga  kopuna  na  godinu.  U  viziti  od  god.  1692. 
sponiinje  se,  da  su  plemici  zakljucili,  da  6e,  ako  se  plemicka  za- 
druga,  koja  je  prije  davala  na  godinu  2  vagana  zita,  razdijeli,  odsele 
davati  svaka  kuda  po  jedan  vagan  zita. 

Zupna  §tola  bila  je  slicna,  kao  i  u  drugim  zupama.  Od  ozova 
i  vjencanja  dobivao  je  zupnik  24  dinara,  kad  je  iSao  k  bolesniku 
4  dinara,  kad  je  bio  sprovod  iz  daleka  10  grosa,  kad  iz  bliza  6  grosa, 
kad  samo  od  vrata  groblja  12  dinara.  Od  uvoda  rodilje  zapao  je 
zupnika  jedan  dinar.  Isto  je  dobivao,  kad  je  isao  o  Bozidu  s  krize- 
com,  a  u  to  i  jedno  plede  ili  kobasu.  Za  posljednju  pomast  kaze  se 
u  viziti  od  god.  1668.,  da  ju  je  rijetko  koji  primao,  pa  zato  i  nije 
imao  zupnik  od  nje  dohotka. 

Nedaleko  zupnog  dvora  imao  je  zupnik  svoje  oranice  i  livade 
medju  kojima  se  spominje  i  livada  na  sest  kosaca,  koja  pripada  ka- 
peli  sv.  Petra  Apostola  (vizita  od  god.  1668.).  Te  su  mu  zemlje  ob- 
radjivali  njegovi  kmetovi,  kojih  je  imao  god.  1668.  sest,  a  ti  su  bili : 
Petar  Marsanid,  Stjepan  Masnec,  Matija  Besedid,  Stjepan  Posti6,  Ma- 
tija  Poturica  i  Antun  Dencec.  Oni  su  davali  zupniku  na  tjedan  deset 
rucnih  tezaka,  a  o  Bozicu  kopuna.  Zanimljiv  je  ugovor,  sto  ga  je 
sklopio  zupnik  goricki  dne  20.  sijecnja  god.  1620.  sa  svojim  kmeto- 
vima,  a  prepisao  ga  dne  13.  ozujka  godine  1672.  arcidjakon  Pavao 
Kos.  Posto  je  taj  ugovor  pisan  hrvatski,  priopcujem  ga  ovdje  do- 
slovce  : 

»Anno  Domini  1620.  die  30.  Januarii.  Pogodisse  se  pred  manum 
Jurijem  Vagichem  Turopolzkem  Spanom,  Mihekom  Plepelichem,  Mar- 
tinom  Bruchkom  vicespanom,  Kooszom  Petrom,  Stefanom  Sidanichem 
sikutorom,  Stefanom  Mihalichem  sikutorom,  Stefanom  Kanichkem  siku- 
torom  i  pred  manum  Petrom  Vagichem  in  praesentibus  Notharium. 
Kmeti  Gospona  Plebanussa  na  Velike  Goricze  szuete  Mariae  uu  Tu- 
rouom  PoUiu  sztoiechem  i  dokonchazmo  on  isti  dan  kakosze  hochie 
doUie  popiszano  naiti,  uusze  redoma:  da  ih  Goz.  Plebanus  niedan 
nema  chez  ouo  dokonchainie  goniti  niti  primariati,  nego  dayh  ima 
uu  uzeh  oueh  prauiczah  kako  szmo  sze  pogodili  obdersauati,  oni  ta- 
kaise  da  imayu  uuthom  pokorni  biti  i  ako  bi  ne  hoteli  pokorni  oue 
pogodbe  illi  dokonchaniu  biti,  kako  szu  szami  proszili,  da  se  imaiu 
kasstigati, 

najperuo  da  uuzaki  kmet  bude  moral  dati  uu  uzakom  lethe 


354 

sezt  rali  kada  bude  ureme  orati  naime  pod  zuob  due  rali,  pod  sitto 
due  i  pod  ztern  due :  i  kada  mu  Goz.  Plebanus  komu  kmetu  koi- 
goder  tiedan  teh  recheneh  rali  orat  szapoue,  da  on  tiedan  zlobodan 
bude  od  pesichkoga  tesaka  i  doklam  bude  oral  teh  recheneh  sezt 
raly,  da  uzaki  ima  orati  ob  zuoiem  ztrosku  illiti  hrane,  ne  ob  Ple- 
banusseue, 

Drugo.  Kada  budu  kosziH,  da  imaiu  szebe  Irostuklem  i  ueche- 
rium  uszaki  pripaschiti  a  obed  daim  ima  dati  Goz.  Plebanus.  Za  na- 
pitek  uina  bude  zprichan  akoga  ne  bude  imal  Goz.  Plebanus, 

T  r  e  1 3'  e.  Ako  kada  Goz.  Plebanus  possallie  zuoye  kmete  ka- 
mogoder  po  uino  za  Tlaku,  da  imaiu  poiti  i  da  za  on  ieden  Tiedan 
dua  dni  musze  budu  computuuali,  ako  bi  na  tak  dalek  put  pozlani 
ne  bili  nego  to  bi  sze  moglo  dua  dni  obuersiti  ter  bisze  onda  po 
priatleh  goztili,  da  im  sze  nema  za  Tlaku  uzeti. 

Cheterto.  Da  uu  zimszkom  vremenu  uzaki  dan  z a  Tlaku  po 
obichayu  za  uzaki  tiedan  da  ima  ieden  uoz  deru  douezti,  a  uu  let- 
nom  dneuu  duakrat  i  daye  ima  czepati  on  izti  dan  ako  za  dobe 
doide  do  uecher  za  Tlaku,  ako  bi  hotomcze  dan  uu  loze  ztrossil  i 
za  dobe  nehotel  domom  deru  dopelliati,  zbog  drugoga  domachega 
dela,  ko  bi  mu  sze  zapouedalo  delati,  da  ima  Goz.  Plebanus  k  tomu 
prigledati. 

P  e  t  o.  Da  uuzaki  od  zvoih  kermkou  ima  dati  kerniaka  nauad- 
noga  i  ako  bi  nemal  tuliko  marhe  da  bi  ne  mogel  kerniaka  dati,  da 
sze  ima  z  gozponom  Plebanusem  pogoditi  i  moliti  kako  zuomu  ze- 
melzkomu  Gozponu. 

Sezto.  Da  imaiu  meimesnu'  Jariczu  illiti  Pischenku,  Bosich- 
noga  kopuna,  o  Jurijeue  obichne  iaiacz  duanadezte  i  tri  noucze  dati. 
Z  kriseczem  takaise  z  malem  i  z  uelikem,  da  imaiu  poiti  i  da  im 
sze  ne  bu  za  Tlaku  computuualo.  Ob  szemneh  Goz.  zlusiti  Pleba- 
nussa,  kadaih  obnaide  za  zuoyu  potrebochiu.  Datum  in  Nagy  Mlaka 
die  et  anno  ut  supra. ^ 

Iz  jednog  popisa  zupa  iz  svrsetka  XVII.  vijeka  u  nadbiskup. 
arkivu  saznajemo,  da  bi  zupnik  goriCki  samo  od  svoga  gospodarstva 
slabo  2ivio.  Glavni  dohoci  njegovi  bili  su  u  zitnom  luknu,  sto  ga  je 
on  dobivao  od  svojih  zupljana. 

S  luknarskih    podavanja    bilo    je    kao    i  u  ostalim  zupama  vise 


'  koja  se  je  izvalila    inedju   masama    t.  j.    u    vrijeme    izmedju    Velike  i 
Male  Mase.  (Gospojine). 

'  Gl.  u  knjizi  vizita  kanonickih  katedralnog  arcidjakonata  od  god.  1668 
1669.  i  u  zupnom  arkivu. 


355 

puia  neprilika,  tako  da  zupnik  nije  ono  dobio,  sto  bi  morao.  U  Vel. 
Gorici  dobivao  je  zupnik  vedim  dijelom  lukno  u  novcu,  po  1  for.  od 
kuce,  u  drugim  selima  dobivao  je  zito  i  kopune.  Zito  je  morao  sam 
ubirati,  a  novae  i  kopune  donasali  su  zupljani  na  zupni  dvor. 

I  radi  prava  vinotocja  imao  je  zupnik  Juraj  Smendrovici 
pravdu  s  plem.  opcinom.  To  pravo  zajamfio  je  zupniku  urbar  zupe 
velikogoricke,  koji  je  sastavljen  god.  1704.  za  biskupa  Martina 
Brajkovida  rijecinia:  »Iteni  Parochus  hujus  Loci  habet 
lus  Educilii  apud  se  in  Curia,  apud  Colonos  et  alibi 
pro  toto  Anno  in  sua  Parochia  quantum  libet  habe- 
re t « .  Smendrovidev  predsasnik,  domadi  sin  L  a  d  i  s  1  a  v  S  i  p  u  s  i  6, 
sagradio  je  u  Gorici  zgradu  za  vinotocje,  a  osim  toga  imao  je  zupnik 
goricki  u  Gorici  sedam  kmetova,  kod  kojih  je  takodjer  mogao  vino 
tociti.  Smendrovic  dosao  je  na  zupu  god.  1779.,  te  je  sve  do  god. 
1786.  nesmetano  toCio  kod  svojih  kmetova  vino.  Na  jedarr.put  stala 
se  tomu  protiviti  plem.  opcina.  Cini  se,  da  su  to  najvise  isposlovali 
bivsi  zupan  Juraj  Franjo  Pogledic  i  Nikola  pi.  Istvanid, 
koji  su  imali  u  Gorici  svoje  vlastite  krcme.  Smendrovi6  iznajmio  je 
dne  6.  ozujka  1786.,  kako  sam  kaze;  »kerchmu  moju  y  mojega 
vremena  pri  kmeteh  mojeh  po  mene  y  mojeh  Predecessoreh  imanu, 
po  izminyenyu  najmre  dnevov  opomenyenya  vuchinyenoga  Goszpode 
y  Piemen.  Szkup  Ladavczem  na  Velike  Goricze  Jurku  Poturichu 
mojemu  kmetu  na  Velike  Goricze  sztojechemu  za  ran.  4.«  K  tomu 
Poturidu  dosli  su  dne  26.  travnja  blagajnik  Petar  Modic  i  fiskus 
Bolto  Pogledi6  s  kapralom  Pavlom  Jakunicem  i  sedam  vojnika,  da 
zaplijene  vino,  ali  su  napokon  ipak,  ne  obavivsi  svoj  posao,  otisli. 
Dojdu(5eg  dana  u  4  sata  poslije  podne,  kako  razabiram  iz  zapisnika 
malog  suca  zupanije  zagrebacke  I  van  a  Kamenjana,  koji  je  dosao 
na  molbu  zapnikovu,  da  stvar  istrazi,  ta  se  stvar  ali  mnogo  ozbilj- 
nije  ponovila.  Pred  Poturi(5evu  kucu  dosli  su  kapetan  plem.  op6ine 
Mijo  Vitkovid  s  napomenutima  ve6  Modi6em  i  Pogledidem  i  s  go- 
tovo  50  vojnika  i  zahtijevali  od  Poturida,  da  im  otvori  dvorisna 
vrata.  Taj  je  proti  tomu  prosvjedovao,  no  vojnici  su  svojim  muske- 
tama  vrata  nasilno  otvorili.  Najprije  su  Poturidevu  zenu  Baru,  koja 
je  kod  komorice  sivala,  bacili  na  zemlju.  Kad  je  to  vidio  domar  Ma- 
tija  Poturic  i  do^ao,  da  brani  svoju  tetu,  pograbili  su  vojnici  njega 
za  kosu,  bacili  ga  na  zemlju,  gazili  po  njem,  te  ga  onda  svezali. 
Drugu  uku(5anku  Jelenu,  koja  je  dosla  u  pomod  Bari,  bacili  su  u 
mlaku  i  isprebijali  joj  ruku.  Kad  joj  je  htio  da  pomogne  njezin  sin, 
isprebijao  je  i  njega  po  lijevoj  ruci  pandur  zupana  Josipa  Kosa  po 
imenu  Jakov.  Starac  Martin  Poturic  htio  je  da  Jelenu  izvadi  iz  mlake, 


356 

ali  je  i  njega  neki  Matija  Buzak  iz  Lukavca  izranio  na  ruci.  Tako 
su  bili  svi  ukudani  sto  isprebijani,  sto  svezani,  izuzevsi  jedinog  Jurka 
Poturi<ia,  koji  je  neprestano  prosvjedovao  proti  torn  nasilju.  Iza  toga 
su  vojnici  prodrli  u  komoricu,  u  kojoj  se  nalazilo  vino  i  izvadili 
dvije  baCve,  jednu  u  kojoj  je  bilo  10'/.^  kabala  vina,  a  drugu,  u 
kojoj  su  bila  tri  kabla  i  treiu,  u  kojoj  su  bila  tri  kabla  sljivovice, 
te  sve  to  metnuli  na  kola  i  odvezli  u  kuriju  zupanovu  u  Kurilovac, 
a  odanle  u  Loninicu  k  blagajniku  Petru  Modidu,  gdje  su  dobili  voj- 
nici za  nagradu  za  svoj  posao  na  skafe  vina,  Zupnik  Smendrovid  je 
dakako  proti  tomu  nasilju  prosvjedovao  i  stvar  je  dosla  pred  sud. 
Parnica  se  vukla  jos  za  Smendroviceva  nasljednika  zupnika  Antuna 
Marka  Hegedida,  pa  je  tadanji  ban  grof  Ivan  Erdody  de 
Monyorokerek  dne  9.  prosinca  1793.  nalozio  biljezniku  banskoga 
stola  Ignaciju  Horvatu,  da  o  zupnikovu  pravu  vinotodja  povede 
istragu  i  pod  prisegom  preslusa  svjedoke.  Horvat  je  doista  odmah 
na  to  posao  u  Veliku  Goricu  i  dne  11.  prosinca  i  dojdu(5ih  dana 
preslusao  na  zupnom  dvoru  27  svjedoka.  Svjedoci  su  imali  odgovo- 
riti :  1.  Da  li  su  poznali  bivse  zupnike  Petra  Petrinica,  Stjepana  Dia- 
nesevida,  Josipa  Pogledi(ia  i  Ladislava  Sipusida ;  2.  da  li  su  oni  svoje 
vino  i  ono  sto  su  ga  kupili  ili  zamijenjali  za  zito  kod  svojih  kme- 
tova,  uvijek  i  nesmetano  tocili ;  3.  da  li  su  za  pravo  vinotocja  stogod 
u  blagajnicu  plem.  opcine  placali  i  4.  da  li  su  oni  pravo  vinotocja 
kojim  kmetovima  ili  zupljanima  iznajmljivali  ?  Svi  su  svjedoci  jedno- 
glasno  potvrdili,  da  su  zupnici  sve  do  zupnika  Smendrovida  nesme- 
tano kod  svojih  kmetova  vino  tocili,  da  nijesu  nista  u  to  ime  u  bla- 
gajnicu plem.  opcine  placali  i  da  su  takodjer  i  kmetovi  svoja  vina 
tocili  i  od  svake  baCve  zupniku  podavali  polic  vina.  Za  predjasnjih 
zupnika  tocili  su  kmetovi  svoja  vina  »iz  deszetoga«,  a  za  zupnika 
Jurja  Smendrovica  pladali  su  kmetovi  Juraj  Poturic  i  Juraj  Seden 
zupniku  u  to  ime  dukat  na  godinu.  Ban  je  na  to  15.  prosinca  1793. 
zupniku  njegovo  pravo  potvrdio  i  izdao  mu  »titteras  testimoniales  — 
jurium  eiusdem  futura  pro  cautella  necessarias.» 

God.  1 796.  kupio  je  zupnik  M  a  r  k  o  A  n  t  u  n  H  e  g  e  d  i  d  u 
Plesu  od  nekoga  Mikulcida  kudu  (aedificium),  koju  je  dao  dovesti  na 
nadarbinsko  zemljiSte  kraj  goriCkog  trga.  Culo  se,  da  zupnik  kani 
tu  kudu  ondje  postaviti  i  otvoriti  u  njoj  krcmu.  Tadanji  turopoljski 
figku^  Ivan  Evangj.  Norsic  opomenuo  je  zupnika  u  ime  plem. 
opdine,  da  toga  ne  5ini,  te  niti  na  onom  niti  na  drugom  mjestu  ne 
otvori    krCme,   jer    de    mu  u  protivnom  slucaju  opdina   kucu  porusiti. 

U  zupi  Velikoj  Gorici  bio  je  obidaj,  da  odlidniji  plemenita§i 
nijesu    podavali    zuniku    nikakova    lukna,  ali  je  zato    zupnik,   kad  je 


357 

koji  takav  plemenita§  umro,  dobio  od  njega  opremljena  konja,  a 
kad  je  umrla  plemkinja,  kravu,  koju  je  on  sebi  izabrao.  To  potvr- 
djuje  i  list  zupnika  Hegedica  od  8.  travnja  1816.,  sto  ga  je  pisao 
tadanjem  zupanu.  Pismo  glasi  od  rijeci  do  rijeci:  »Poniznosze  pre- 
porucham  dragome  Goszponu  Komessu,  dabimi  doztojali  ali  sub  suo, 
ali  sub  Universitatis  sigillo  expedirati  Testimoniales  supra  eo,  quod, 
siquidem  nobiles  Curialistae  nullos  annuos  Parocho  praestent  sapones, 
ideo  post  mortem  talis  honoratioris  Nobilis  Curialistae  competat  Pa- 
rocho Nagy-Goriczensi  phaleratus  equus,  a  Domina  autem  vacca  ad 
selectum  D.  Parochi,  et  banc  esse  antiquam  in  Campo  Turopolya 
praxim :  quod  probo  hie  advoluto  de  1724.  anno  testamento  Ferkli- 
chiano,  in  alia  facie  subductum.  Za  konya  z  G.  Plebanussem  najsze 
pogode:  pro  expeditione  mitto  6  vigesimarios  et  Dominae  spectabili 
mel  pro  placentulis  festorum  Resurrectionis  Domini  Paschalium«.  Po- 
tvrdjuje  to  i  nalog  zupana  Josipa  Grdenida  od6.  prosinca  1814., 
koji  glasi:  »Comittujesze  Goszonu  Fiscussu  Januss  Trumbentassu,  da 
pokehdob  poleg  sztarinszke  navade  od  Dvorov,  gde  goszpa  vumre, 
Plebanusse  Gorichke  krava  ide  —  kravu  jednu  zmed  Groffichinech 
Goszonu  Plebanussu  Gorichkomu  Hegedichu,  kojuszi  goder  izbere, 
preda«.  To  je  razumljivo,  da  je  dobio  zupnik  na  samrti  plemenitasa 
ili  plemkinje  mjesto  nepodavanog  lukna  naknadu,  no  ne  znam,  kada 
su  poceli  zupani  sebi  prisvajati  pravo,  da  ih  ide  poslije  smrti  zup- 
nika opremljeni  konj.  Ve6  sam  napomenuo  kod  zupe  Dubranci,  da 
je  poslije  smrti  tamosnjeg  zupnika  Mije  Zalca  god.  1772.  tadanji 
vicekomes  Ivan  Grdenic  trazio  njegova  konja.  Navadjao  je,  da, 
ako  vicekomes  prije  umre,  ide  zupnika  njegov  konj,  ako  pak  umre 
prije  zupnik,  pripada  njegov  konj  vicekomesu.  Tako  je  bilo  i  pri- 
godom  smrti  veliko-gorickoga  zupnika  Jurja  Smedrovi(5a  god. 
1787.,  kad  je  trazio  tadanji  zupan  Adam  Josip  Koos  od  izvrsi- 
telja  zupnikove  oporuke,  zupnika  Nikole  Severau  Starim  Ci- 
Cama,  zupnikova  konja  s  ormom.  U  svom  pismu  navadja  zupan,  kako 
je  stari  obicaj,  da  poslije  smrti  zupnikove  mora  da  dobije  zupan : 
»optimae  qualitatis  equum  suis  apparamentis  instructum«  ;  naprotiv 
ako  umre  zupan  u  njegovoj  zupi,  ima  dobiti  zupnik  od  njega  konja, 
a  ako  umre  njegova  zena,  dobije  kravu.  Zupan  navadja  nadalje,  da 
je  takav  obicaj  i  u  dubraneckoj  zupi,  pa  da  ne  Cini  Stete  svojim 
nasljednicima,  moli  zupnika  Severa,  neka  mu  posalje  Smedrovideva 
konja.  Zupnik  Sever  obratio  se  radi  tog  zahtjeva  odmah  na  duhovni 
stol,  pa  mu  je  tadanji  prepoSt  i  generalni  vikar  Franjo  Popovid  od- 
govorio,  da  njemu  nije  poznat  takav  obiSaj,  a  da  su  i  drugi,  koji 
imaju    u    sli5nim    sluCajevima    iskustva,    izjavili,    da    taj    zahtjev   nije 


358 

osnovan.  U  ostalom  ako  zupan  taj  svoj  zahtjev  dokaze,  ncka  mu 
dade  konja  ill  opet  onoliko,  koliko  konj  vrijedi.  Ciiii  se,  da  je  zupan 
svoj  zahtjev  potkrijepio  nekim  dokazima,  ali  je  ipak  nastala  radi 
toga  parnica.  I  zagrebadki  sud  dne  10.  ozujka  god.  1789.  dosudio 
je,  da  mora  izvrsitelj  oporuke,  zupnik  Nikola  Sever  platiti  30  for.  i 
3  novo,  za  konja  i  troskove,  koji  su  s  te  pravde  nastali.  Kakav  je 
bio  kasnije  u  torn  obicaj,  nije  mi  poznato.  Bit  ce,  da  su  zupniku  i 
plemenitasi  kasnije  uskratili,  da  mu  dadu  konja.  Barem  prigodom 
smrti  Petra  Modida  odgovara  zupniku  Marku  Antunu  Hegedidu 
god.  1816.  neki  Juraj  Jagodii:  »Lyzta  Nyihovoga  meni  po  Klaf- 
furichu  poszlanoga  dobil  szem,  y  zkupa  razmel :  da  pervich  Lukno, 
ali  kojna  jahacha  od  ztrani  Goszpona  pokojnoga  Petra  Modicha  Nyih 
shlissajuchega  dobiti  ....  seleli  bi ;  kajsze  pervessega  dotiche,  ob- 
znaniti,  kuliko  meni  do  szada  znano  je  morem,  da  sela  Nyihova  vu 
ovom  zpunyena  nebude,  niti  lukno,  niti  nikakovoga  jahacha  Goszpa 
vudova  za  vezda  Modych  dati  neche  zato,  kajti  ova  navada  vre 
z  szmertjum  pokojnoga  Goszpona  ztaroga  Zdenchaja  je  preztala, 
koteri  Nyim  tulikajshe  jahacha  dati  bi  bil  moral,  ali  vendar  dal  ni,« 
Hegedi6  je  ocevidno  bas  za  taj  slucaj  trazio  od  zupana  onu  svje- 
dodzbu,  koju  sam  gore  napomenuo ;  da  li  je  uspio  ili  nije,  ne  znam. 

God.  1 793,  prituzio  se  duhovnomu  stolu  Pavao  pi.  Krilcid 
iz  Velike  Mlake,  pripadajuci  odranskoj  zupi,  da  trazi  zupnik  veliko- 
goricki  Antun  Hegedi6od  njega,  posto  zeli  da  se  ozeni  iz  go- 
ricke  zupe,  za  vjencanje  jedan  semnicki  dukat.  Radi  te  stole  bilo  je 
pod  prisegom  preslusano  devet  svjedoka,  medju  njima  inima  i  75  go- 
dina  stari  zvonar  zupne  crkve  Juraj  Se6en  aliter  Boltina,  koji  je  sluz- 
bovao  za  zupnika  Petrenida,  Dianesevida,  Pogledida  i  Smendrovi6a, 
pa  su  svi  posvjedoCili,  da  je  zupnik  za  ozivanje  i  vjencanje  stranog 
plemida,  koji  je  uzimao  njegovu  zupljanku  bila  ona  plemenitasica  ili 
ne,  svaki  put  dobivao  dukat  ili  njegovu  vrijednost  (4  for.  30.  novc.). 
To  je  posvjedocio  i  zupnik  u  S6itarjevu  Martin  Debid. 

1  za  luknarska  podavanja  imao  je  zupnik  Hegedid  vise  puta  s 
raznim  zupljanima  neprilika.  Zupnik  je  takove  zupljane  obicno  pri- 
javio  piemen,  opdini,  koja  je  onda  posredovala,  da  je  dobio  zupnik 
svoje  lukno.  Evo  za  primjer  jednog  takovog  poziva.  »Plem.  Stephan 
Haraminchich  !  Proti  vam  goszpon  Plebanuss  veliko  gorichki  Marko 
Antun  Hegedich  tusbu  je  posztavil,  da  vi  kakti  Executor  ij  Tutor 
Decze  P.  Mikule  negda  Haraminchicha  od  Hise  rechene  Decze  ni 
jedno  letto  rechenomu  goszponu  Plebanussu  Lukno,  koje  ga  ide,  dati 
hochete,  zatho  ako  zrechenem  goszponom  Plebanussem  do  dojduchega 
chetertka  za  redeno  Lukno  nenaredite,  imate  recheni  dan  k  meni  na 


I 


359 

Szud  y  Praviczu  vu  Dvor  moj  Mlachki  dojti.  Datum  Nagy  Mlakae, 
die  26.  Augusti  1799.  Joannes  Zdenczay,  U.  N.  C.  T.  Comes  Ter- 
restris.« 

Moze  biti,  da  je  bilo  i  u  novije  vrijeme,  kako  drugdje,  tako  i 
u  gorickoj  zupi,  radi  luknarskih  podavanja  izmedju  zupnika  i  zupljana 
raznih  trvenja.  Sva  su  ta  trvenja  sad  prestala,  kad  je  godine  1907. 
upravo  nastojanjem  i  marom  sadanjeg  zupana  dr.  Ljudevita  pi. 
Josipovicha  i  u  gorickoj  zupi  otkupljeno  plemidko  lukno  na  zado- 
voljstvo  zupnika  i  zupljana.  Ugovor,  koji  je  o  torn  otkupu  sklopljen 
izmedju  zupnika  i  plem.  op6ine,  prio])6ujem  ovdje  u  cijelosti. 

Ugovor, 
koji  je  o  otkupu  plemidkoga  lukna  u  zupi  Velika  Gorica  utanacen 
izmedju  zupne  nadarbine  blazene  Djevice  Marije  u  Velikoj  Gori>.i, 
zastupane  po  zupniku  Franji  Peterci  i  plemenite  op6ine  Turopolja, 
zastupane  po  zupanu  i  zakonitom  zastupniku  dru.  Ljudevitu  pi.  Jo- 
sipovichu. 

§.  1. 
Predmetom  otkupa  jesu  sva  luknarska  podavanja,  spojena  u  zupi 
blazene  Djevice  Marije  u  Velikoj  Gorici,  s  plemidkim  dvornim  mje- 
stima,  koja  su  unesena  ili  ce  u  buduie  biti  unesena  u  temeljnu  knjigu 
zemljisne  zajednice  plemenite  opcine  Turopolja,  bez  obzira  na  to,  da 
li  su  ova  pi.  dvorna  mjesta  podijeljena  ili  nepodijeljena,  da  li  su  na- 
stanjena  kucom  (dim,  domus),  ili  su  nenastanjena,  da  li  im  je  vlas- 
nikom  plemi6  ili  neplemid. 

§.  2. 

Otkupni  relutum  iznosi  godisnje  1900  K,  slovi:  jednu  tisudu 
devet  stotina  kruna,  te  ga  ima  beneficijatu  zupe  blazene  Djevice  Ma- 
rije u  Velikoj  Gorici  isplacivati  plemenita  opcina  Turopolje,  uz  pro- 
pisnu  namiru  kod  svoje  blagajne  u  Velikoj  Gorici,  u  dva  jednaka 
obroka  :  prvoga  svibnja  i  prvoga  studenoga  svake  godine. 

§.  3. 
Istodobno  otkupljuje  se  i  t.  zv.  zvonarsko  lukno,  koje  su  do 
sada  podavali  obvezanici  plemi6koga  zupnickoga  lukna  (§.  1.)  go- 
diSnjim  relutumom  od  450  K,  slovi :  cetiri  stotine  pedeset  kruna,  koji 
se  ima  ispladivati  svagdagnjemu  zvonaru  u  vrijeme  i  naCinom,  nave- 
denim  u  §.  2.  uz  namiru,  vidiranu  po  zupniku. 


360 

§•  4. 
Isplata  cijeloga  zupniCkoga  i  zvonarskoga  pau^ala   za  g.    1907. 
dospjela  je    1.  prosinca. 

Po  sebi  se  razumijeva,  da  t.  zv.  stolarinske  pristojbe  nijesu  sa- 
drzane  u  otkupnoj   svoti  u  i^.  2. 

§•  6. 

Ugovor  ovaj  stupa  na  snagu,  kada  ga  za  plemenitu  opdinu 
Turopoija  prihvati  skupstina  plemidkih  ovlastenika  (§.  8.  zakona  od 
1.  svibnja  1895.)  uz  odobrenje  kr.  zemaljske  vlade,  odjela  za  unu- 
tarnje  poslove,  a  za  zupnu  nadarbinu  blazene  Djevice  Marije  u  Ve- 
likoj  Gorici,  kada  ga  odobri  kr.  zemaljska  vlada,  odio  za  bogostovlje 
i  nastavu  i  nadbiskupski  duhovni  stol  u  Zagrebu. 

U  vjeru  toga  slijede  potpisi  svih  interesenata  pred   svjedocima. 

U  Velikoj  Gorici,  28.  prosinca  1907.  (sedme) 

L.  S.     Josipovich  v.  r.  L.  S.     Josip  pi.  Pucekovic  v.  r. 

zupnik. 

Svjedoci : 
Dr.  Ante  Gasparac  v.  r.  Josip  Pucekovic  v.  r. 

Br.  37./ 1908. 

Na  temelju  zakljucka  zastupstva  skupstine  plemida  ove  opdine 
od  18.  sije^nja  1908.  br.  37.  ovime  se  uredovno  konstatuje,  da  je 
skupgtina  ove  pi.  opdine  predlezedi  ugovor  o  otkupu  zupnickog  lukna 
u  skupgtini  navedenog  dana  pod  §.  1,  jednoglasno  prihvatila  i  odobrila. 

Plemenita  opdina  Turopolje. 

U  Velikoj    Gorici,  dne   19.  sijeCnja   1908. 

2upan 
L.  S.  Josipovich  V.  r. 

Taj  je  ugovor  odobrila  zemaljska  vlada,  odjel  za  unutamje 
poslove  dne  24.  veljaCe  1908.,  pod  br.  9652.,  nadbiskupski  duhovni 
stol  dne  21.  ozujka  1908.  pod  br.  1228.  i  kr.  zemaljska  vlada,  odio 
za  bogostovlje  i  nastavu   dne  3.  travnja  1908.  pod  br.  6746. 

Kako  je  plem.  op6ina  patron  zupe  velikogoridke,  to  je  takodjer 
ona  novoga  zupnika  biskupu  predlagala  na  imenovanje.  U  kongre- 
gaciji  od   14.  kolovoza  god.   1779.  kaze  se :    »Parochorum  candidatio 


361 

et  electio  dumtaxat  Assessoribus  competit*.  Iza  kako  je  biskup  pri- 
hvatio  prijedlog  i  novoizabrani  2upnik  polozio  zupnicku  prisegu,  bio 
je  onda  svecano  instalovan.  Kad  se  je  »stalovao«,  morao  je  zupnik 
dati  i  svecani  objed,  na  koji  je  morao  pozvati  24  suca,  12  prisjed- 
nika,  zac.  prisjednike,  koji  su  bili  prisutni  kod  izbora  i  citavi  turo- 
poljski  magistrat.  Zapisnik  pako  kanonicke  vizite  od  god.  1851.  kaze 
glede  patrona  ovo :  »Patronus  ejus  est  Universitas  Nobilium  Campi 
Turopolya,  olim  per  suos  Jadices  represantata,  Parochique  olim  eli- 
gebantur  per  vota  Judicam  horvxm,  mixtim  cum  assessoribus,  ob  ni- 
mias  tamen  dissensiones  occasione  electionis  e venire  solitas,  Judices 
huic  suae  praerogativae  renuntiarunt,  solisque  Assessoribus  realibus 
id  juris  relinquerunt. « 

Sada  6u  kronoloskim  redom  nabrojiti  goriCke  zupnike,  koliko 
sam  mogao  za  njih  saznati  iz  raznih  povjesnih  spomenika. 

God.  1501.  Bartolomej.  Spominje  se  u  popisu  zupa  zagre- 
backe  biskupije  od  god.  1501.  U  Petrovini  onda  nije  bilo  zupnika, 
jer  je  bila  zupa  vakantna ;  ipak  se  spominje  ondje  neki  glagoljas 
Juraj.  U  torn  popisu  nalazi  se  i  neki:  »Petrus,  plebanus  in 
Thuropolya«;  njega  ne  znam,  kud  bi  svrstao,  jer  druge  zupe  u 
to  vrijeme  imadu  svaka  svoga  zupnika.^ 

God.  1533. — 1538.  Fabijan,  nalazi  se  spomenut  u  biljeskama 
o  desetini,  sto  ju  je  u  Turopolju  ubirao  zagrebacki  kaptol.  Makar  se 
za  njega  kaze  samo  »plebanus  de  Thuropolya«,  nema  sum- 
nje,  da  se  tu  imade  razumijevati  Velika  Gorica.  Godine  1538.  zabi- 
Ijezen  je  uz  njega  i  kapelan  M  a  r  k  o.^ 

God.  1574.  Ivan,  glagolja§.  On  dolazi  u  popisu  onih  svece- 
nika,  koji  su  prisustvovali  zagrebackoj  diecezanskoj  sinodi,  sto  ju  je 
sazvao  dne  8.  ozujka  god.  1574.  biskup  Juraj  Draskovid.  Uz  njega 
se  spominje  i  zupnik  u  Petrovini  glagoljas  Matija.  Vrijedno  je  spo- 
menuti,  da  se  za  onda  glagoljalo  jos  po  svim  turopoljskim  zupama. 
Uz  ta  dva  glagoljasa  spominju  se  u  torn  popisu  izrijekom  jos  zup- 
nici  glagoljasi:  Matija  u  Jakusevcu,  Vinko  u  Starim  CiCama, 
Juraj   u  Vukovini  i  Grgur  u  sv.  Klari.^ 

God.  1613.  Pavlini.  Za  cijelo  je  u  to  vrijeme  bila  velika  ne- 
stasica    svedenstva,    pa    su  neko  vrijeme  obavljali  duhovnu  pastvu   u 

*  Gl.  dr.  Franjo  Racki:  >Popis  zupa  zagrebacke  biskupije  1334.  i  1501 
godine«.  —  »Starine«  sv.  IV.,  str.  210. 

*  Gl.  E.  Laszowski:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*.  III. 
str.  16.  i  67. 

'  Gl.  »Ordo  et  series  cleri  dioecesis  Zagrabiensis  8.  Martij  1574.«  — 
Ecclesiastica  8/15.  u  nadb.  arkivu. 


362 

gori(!koj  iupi  redovnici  pavlini,  koji  su  imali  svoje  imanje  u  Grdov- 
scaku  kod  Plesa,  koje  je  sad  svojina  imovne  opiiine  Pleso.  To  se 
barem  moze  zakljuciti  iz  zakljudka  generalne  kongregacije  od  16.  si- 
jeCnja  god.  1614.,  prema  kojemu  su  tadanji  zupan,  biljeznik  Juraj 
Pogledid,  crkveni  starjesine  te  Stjepan  Arbanas  i  Nikola  te  Caspar 
Plepelid  imali  ugovarati  o  placi,  sto  su  ju  oni  morali  dobiti  za  obav- 
Ijanje  Bozje  sluzbe  u  crkvi  bl.  Dj.  Marije  »in  praedicta  Maiori  Go- 
rycza  fundata*.' 

U  to  vrijeme  mogli  bi  staviti  i  zupnika  Trajan  a.  Jamacno 
nije  to  bilo  njegovo  pravo  ime.  On  se  spominje  u  zapisniku  kano- 
niCke  vizite  od  god.  1634.,  gdje  se  kaze,  da  mu  je  neka  plemkinja 
Kata  Vitezka  ostavila  neke  zemlje  u  Plesu. 

God.  1616.  Matej  Drugcic.  On  je  postao  zupnikom  na  ne- 
djelju  poslije  blagdana  sv.  Luke  (23.  listopada).  Cini  se,  da  je  bio 
dosta  siromasan,  kad  'e  dosao  na  zupu,  jar  je  plem.  opcina  u  svojo 
kongregaciji  od  30.  listopada  godine  1616.  zakljucila,  da  iraa  dobitiJ 
polovinu  crkvenog  prosa.  To  proso  imao  je  vratiti  za  crkveni  inv en- 
tar,  ako  bi  zupu  ostavio.  Ujedno  je  zakljuceno,  da  mu  se  odmah  i 
lukno  podaje.  Imao  je  dobiti  od  svake  ku6e  pol  kvartala  prosa  i  pol 
kvartala  pseuice.  Jos  je  odredjeno,  da  mu  svaka  kuda,  jar  ja  pocet- 
nik  (postquam  esset  novicius  idem  plebanusj  dade  kokos  ili  pile.  Ta 
pripravnost  plem.  op6ine,  da  novog  zupnika  sto  bolje  opskrbi,  mogla 
bi  se  tumaciti  time,  da  su  bili  veseli,  sto  su  opet  poslije  duljeg  vre- 
mena  dobili  zupnika  (sravni  ono,  sto  je  kazano  o  pavlinima).  Sam 
tadanji  zupan  poklonio  mu  je  kvartal  psenice,  a  tako  i  Nikola  Ple- 
pelid  i  Stjepan  Arbanas,  dok  je  od  Luke  Trninida  dobio  pol  kvartala 
psenice.'^ 

God.  1622.  Lvan  Iv6i6,  glagoljas.  Arcidjakon  Benko  Vin- 
kovid  pitao  je  zupljane  za  njegov  zivot,  no  oni  su  mu  posvjedocili, 
da  je  u  sluzbi  marljiv  i  trijezan.  Prigovorali  su  mu,  sto  je  cesce  iz- 
bivao  iz  zupe.  Arcidjakonu  je  sam  priznao,  da  djecu  »turmatim«  is- 
povijeda,  §to  se  onda  zali  boze  u  mnogim  zupama  dogadjalo. 

God.  1630.  Martin  BojnekoviC.  On  je  te  godine  takar 
doSao  na  zupu.  God.   1634.  ne  nalazimo  ga  viSe  u  Velikoj   Gorici. 

God.  1 634.  Krsto  Martinkovic.  On  je  dosao  iz  Odra  za 
zupnika  u  Veliku  Goricu.  Kod  seba  je  imao  svoju  majku.  O  njem 
se  nije  Culo  nista  zla.  U  vrijeme  kanoniCke  vizita,  koja  sa  te  godine 


'  Gl.  E    Laszowski:    »Povjesni    spomenici    plem.  opcinc  Turopolja<,  sv. 
IV.  str.  502. 

'  Gl.  lb.  sv.  IV.  str.  512. 


363 

obdrzavala,  ipak  je  zupaii  arcidjakonu  vizitatoru  obecao,  da  ce  cr- 
kveni  starjesine  vec  jedamput  poloziti  crkvene  raCune. 

God.  1642.— 1649.  Juraj  Rajkovic.  On  je  bio  god.  1616. 
zupnik  u  sv.  Martinu  pod  Okicem.'  Zupljani  se  pred  arcidjakonom 
nijesu  tuzili  na  njega.  God.  1649.  otisao  je  za  zupnika  u  sv.  Mariju 
pod  Okicem.  Odavle  se  vratio  natrag  u  Veliku  Goricu  da  kupi  lukno, 
ali  arcidjakon  mu  je  u  ime  biskupa  zapovjedio,  da  se  toga  kani  i 
da  se  vrati  u  svoju  novu  zupu. 

God.  1649.  Nikola  Hrvoj.  O  njem  mi  nije  vise  poznato, 
osim  da  je  dne  24.  prosinca   1649.  prisegao  za  goricku  zupu. 

God.  1650.  Juraj  Pogledi6  spominje  u  zapisniku  spravi§da 
plem.  opcine  medju  sudbenim  prisjednicima  god.  1650.  kao  »paro- 
chus  sanctae  Mariae  in  Maiori  Goricza«.  Da  li  je  on  ista  osoba  sa 
zupnikom  odranskim  ili  s  kasnijim  kanonikom,  nije  mi  poznato.  Sva- 
kako  je  bio  domaci  sin."^ 

God.  1652. — 1665.  Juraj  Simunic.  Zupnidku  je  prisegu  po- 
lozio  dne  24.  srpnja  1652.  On  je  potpisan  na  okruznici,  sto  ju  je 
biskup  Petar  Petretid  poslao  svecenstvu  radi  obdrzavanja  jubileja.  Taj 
se  jubilej  otpoceo  na  nedjelju  sedamdesetnicu  i  trajao  je  trideset  i 
jedan  dan.  Iz  goricke  zupe  imale  se  propisane  procesije  voditi  k 
crkvi  Majke  Bozje  u  Vukovini.^ 

God.  1665. — 1674.  Juraj  P  ogle  die,  rodio  se  po  svoj  pri- 
lici  u  Velikoj  Gorici  oko  god.  1625.  Za  njega  veli  arcidjakon  vizita- 
cor  Ljudevit  Vukoslavi(3,  da  propovijeda  na  nedjelje  i  blag- 
dane  i  da  rado  dijeli  sakramente.  Zupnu  crkvu  nasao  je  prilicno 
zapustenu,  pa  je  valjada  on  izveo  najnuznije  popravke.  Njega  ne 
smijemo  zamijeniti  s  Jurjem  Pogledicem,  vaskanskim  prepo- 
§tom  i  kanonikom  zagrebackim.  Taj  je  god.  1660.  postao  cazman- 
skim  arcidjakonom,  a  umro  je  dne  3.  ozujka  godine  1668.  kao  arci- 
djakon goricki. 

God.  1674.  — 1678.  Juraj  Domitrovic,  rodio  se  oko  go- 
dine  1635.,  a  u  sveiienika  je  zaredjen  god.  1671.  God.  1674.  postao 
je  zupnik  u  Velikoj  Gorici.  Arcidjakon  ga  prilicno  hvali.  Tuzio  se  na 
svoje  zupljane,  jer  su  htjeli,  da  mu  umanje  lukno,  a  oni  su  mu  opet 
prigovarali,  sto  nije  htio  da  na  blagdane  propovijeda.  Umro  je  bez 
oporuke  u  Velikoj  Gorici  god.  1678.  Njegovu  ostavstinu  uredili  su 
Pavao    Novoseli(5,  zupnik  u  Jakusevcu,    Ivan    C  u  k,    zupnik    u 

•  Gl.  E.  Laszowski :  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*  sv.  IV. 
str.  513. 

'  Gl.  ib.  sv.  IV.  str.  543. 

'  Gl.  »Ecclesiastica«  III.  8./126.  u  nadbiskupskom  arkivu. 


364 

Starim  Ci(!ama  i  I.ovro  L  e  d  e  r,  prisjednik  turopoljskog  suda.  Za 
svotu,  5to  ju  je  duijovao  zupnoj  crkvi,  zaracunali  su  uni  dva  konja 
s  26  for.,  pet  ovaca  sa  1  for.  i  70  dinara^  devet  komada  blaga  s 
26  for.  i  20  dinara.  Dvadeset  i  pet  veclih  krmaka  procijenili  su  na 
14  for.,  a  sve6eni5ku  halju,  sto  ju  je  uzeo  zupnik  Cuk  za  12  ren. 
for.  Kapeli  sv.  Petra  u  Petrovini  dugovao  je  pokojnik  11.  ren.  for. 
i  8  dinara;  ta  se  svota  namirila  s  luknom,  sto  ga.  imao  dobiti  u 
selu  Petrovini.  Za  du^-  od  7  ren.  for.  i  8  dinara  uzeo  je  zupnik  No- 
voselid  pokojnikov  svileni  pojas.  Kako  je  on  umro  bez  oporuke,  di- 
jelila  se  njegova  ostavstina  na  tri  dijela:  jedan  je  pripao  crkvi,  drugi 
roditeljima,  a  tre6i  siromasima.  Buducii  da  su  roditelji  bili  siromasni, 
pripao  je  s  dopuStenjem  arcidjakona  Aleksandra  Mikuli(5a  i 
taj  tredi  dio  roditeljima.  Crkva  je  dosla  tako  do  vinograda  od  15  ko- 
paca,  §to  ga  je  Domitrovic  uz  nesto  zemlje  i  sumice  nabavio  u  vu- 
komerickim  goricama.^ 

God.  1678. —  1708.  Mijo  pi.  Pucekovid.  On  se  rodio  oko 
god.  1645.  u  Ku(5ama,  u  zupi  Stare  Cice,  a  u  svedenika  je  zaredjen 
god.  1670.  Izabran  po  plem.  op6ini  za  zupnika,  svecano  je  ustoliCen 
na  dan  Male  Gospe  god.  1678.  On  je  bio  vrlo  vrijedan  zupnik 
zasluzan  za  zupu.  Pazio  je  na  cistocu  u  crkvi  i  rado  je  propovijedao 
Za  njega  je  napokon  i  gradjena  zupna  crkva.  Marljivo  je  vodio  ma 
tice  krstenih  i  vjencanih,  no  matice  umrlih  i  staleza  dusa  nije  jos 
imao.  Po  nalogu  i  uputi  biskupovoj  sastavio  je  takodjer  zupni  na- 
Sastar.  S  narodom  zivio  je  u  lijepoj  slozi.  Arcidjakon  Pavao  Tus- 
kan  kaze  za  njega  god.  1704.,  da  je  gorljiv  za  Boga,  crkvu  i  po- 
vjereni  mu  narod,  jednom  rijeci,  da  je  u  njega  ono  znanje  i  ona 
marljivost,  koja  se  trazi  za  dobrog  zupnika.  Prema  tadanjem  obi- 
Caju  nosio  je  jos  brkove  i  bradu,  a  spominje  se,  da  je  imao  dvije 
kubure  i  jedan  maC.  I)ne  27.  sijecnja  1686.  zakljucila  je  u  svom 
spravisdu  plem.  op6ina  pod  predsjedanjem  zupana  Stjepana  pi. 
P  o  g  1  e  d  i  d  a,  da  ima  zupnik  dobivati  godimice  od  svake  plemidke 
ku6e  dvoja  kola  drva,  a  od  neplemidke  jedna.  Zvonaru  zupne  crkve 
trebalo  je  opet  o  svakom  sajmu  iz  opdinske  blagajne  isplatiti  15 
gro^a.  Kako  je  bio  Pucekovid  zauzet  za  svoju  zupnu  crkvu,  svjedoci 
i  to,  §to  je  od  pape  Inocentija  XII.  isposlovao  potpuni  oprost  za  sve 
one,  koji  6e  na  blagdan  Male  Gospe  pohoditi  goriCku  zupnu  crkvu 
TEcclesiam  parochialem  B.  M.  Virginis  in  Campo  Turopoliensi  sitam, 
loci  Nagy  Goricza  nominati,  zagrabiensis  dioecesis    —   kaze  se  u  pa- 


'  Gl.  >Paria  litteralium  instrumcntorum  Ecclesiae  B.  V.  Mariae  in  Nagy 
Goricza  fundatae-',  str.  1  —  4. 


365 

pinskom  breveu).  Dasto,  doticnici  su  morali  ispuniti  propisane  uvjete  : 
ispovjediti  se  i  priCestiti.  Papinsko  pismo,  izdano  u  Rimu  :  »apud  S- 
Mariam  Majorem  14.  IX.  1695.  sub  annulo  piscatoris«,  kojim  se  daje 
taj  oprost  na  sedam  godina,  pohranjeno  je  u  nadbiskupskom  arkivu.' 
To  pismo  poslao  je  Pucekovid  dne  3.  kolovoza  1696.  biskupu  Stje- 
panu  Selisceviiu,  koji  je  onda  boravio  u  hrvatskom  zavodu  u  Becu, 
da  ga  potvrdi  i  autenticira.  U  svojoj  molbi  navcdi,  da  nema  u  nijednoj 
svojoj  kapeli,  niti  na  nijednom  zrtveniku  nikakovih  oprosta.'^  Od  zup- 
nika  Pucekovida  saCuvao  se  jos  i  list  od  11.  studenoga  1697.,  pisan 
biskupu  Seliscevidu.  U  torn  listu  moli  biskupa,  neka  mu  dopusti  bla- 
gosloviti  bratovu  kucu  i  dva  propela,  sto  sa  nedavna  podignuta  u 
zupi.  Ujedno  ga  moli  za  dozvolu,  da  smiju  jedan  ili  dva  sve6enika 
u  novo  blagoslovljenoj  kuci  citati  sv.  misu.^  Cini  se,  da  se  onda  do- 
zvoljavala  misa  i  u  privatnim  kucama.^ 

God.  1708. — 1711.  Petar  Zaverski;  rodio  se  oko  godine 
1673.  Bogoslovlje  ucio  je  u  Bolonji  i  god.  1707.  zaredjen  je  u  sve- 
cenika.  Arcidjakon  Pavao  Tviskan  u  svojoj  ga  viziti  od  godine 
1709.  vrlo  hvali  radi  krjeposna  zivota  i  marljivosti,  te  preporucuje 
biskupu  M  i  r  k  u  E  s  z  t  e  r  h  a  z  y  u,  da  ga  promakne.  To  se  doista 
zbilo  god.  1711.,  kad  je  postao  zagrebaCkim  kanonikom.  God.  1723 
postao  je  arcidjakonom  varazdinskim  i  bio  prepost  titilienski.  Umro 
je  dne  26.  listopada   1734. 

God.  1711, — 1715.  Lovro  Maszan.  Rodio  se  u  Scitarjevu 
oko  god.  1681.  Filozofiju  ucio  je  u  Becu,  a  teologiju  u  Rimu.  Prije 
je  bio  zupnikom  u  Odri.  Kako  u  Odd,  tako  i  u  Velikoj  Gorici  vrsio 
je  uzorno  zupnicku  sluzbu  i  »se  in  omnibus  gerit  ut  decet  unum 
Pastorem  animarum«.  Bio  je  cedan,  dobar  gospodar  za  crkvu  i  za 
sebe,  vrijedan,  da  se  promakne. 

God.  1715.-1720.  Juraj  Banic.  Rodio  se  oko  god.  1686., 
a  zaredjen  je  god.  1701.  Njega  je  prezentovala  biskupu  za  zupnika : 
suniversitas  Nobilium  comes  Terrestris  Georgius  Ferklich  caeterique 
Nobiles  Campi  Turopolia,  patroni  ejusdem  parochiae«.  On  je  bio 
vrlo  darovit,  vrijedan  svecenik,  dobar  propovjednik,  marljiv  zupnik, 
gostoljubiv,  tako  da  su  ga  Ijubili  svi,  koji  su  ga  poznavali.  Kako 
saznajemo    iz    oporuke   nekoga    Marka   Zdelara,    bio    je    u    kolovozu 

'  Gl.  Ecclesiastica.  Vol.  VI.  br.  304.  u  nadb.  arkivu. 

*  Gl.  Epistolae  missiles  ad   Episcopos  Zagrab.  sv.  XXV.  br.  30. 
'  Gl    ib.  sv.  XXVi.  br.  49. 

*  Sravni  one,  sto  je  kazano  kod  zupe  Dubranci,  da  si  je  mogao  vla- 
stelin  Kamenjan  dati  citati  misu,  gdje  god  je  htio  u  zupi. 


366 

god.  1720.  poslije  Banica  upravljateljem  zupe  i^oricke  Pavao  G  re- 
gore  vie.' 

God.  1721. — 1723.  Martin  Svastovid.  On  se  rodio  u 
Cazmi  oko  god.  1681.,  ucio  je  u  Zagrebu,  a  bogosloviju  u  Becu,  te 
je  u  svedenika  zaredjen  god.  1707.  U  pocetak  god.  1709.  dosao  je 
za  zupnika  u  Nove  Cice,  gdje  se  pokazao  vrijednim  zupnikom  i 
ondje  ostao  valjda  do  god.  1721.,  kad  je  dobio  zupu  Veliku  Goricu 
(gl.  popis  zupnika  u  kanonickoj  viziti  od  god.  1824.),  Arcidjakon 
Pavao  Tuskan  pohvalno  istice  za  njega  god.  1799.:  »arma  praeter 
breviarium  nulla  habet,  proi.t  nee  ornatum  equorum  saecularem«. 

God.  1723. — 1757.  Rodio  se  oko  god.  1697.  Filozofiju  ucio  je 
u  Budimu,  a  teologiju  u  Budimu  i  u  Zagrebu.  Areidjakoni  ga  hvale 
kao  dobra  zupnika  (»oves  sibi  creditas  verbo  et  exemplo  pascit  — 
euram  ecclesiae  sedulam  gerit.«)  Za  njega  se  sagradio  god.  1726. 
nov  zupni  dvor.  Za  eijelo  je  u  Velikoj  Goriei  i  umro,  jer  je  ostavio 
zakladu  od  130  for.  za  vjecno  svjetlo,  u  koju  je  svrhu  zapisao  ta- 
kodjer  i  kapelan  Ivan  Koczian  70  for. 

God.  1757. — 1764.  Stjepan  Dianesevic^.  Rodio  se  oko 
god.  1730.  Filozofiju  ucio  je  u  Becu,  a  teologiju  u  Bolonji;  godine 
1753.  zaredjen  je  u  sveeenika.  Bio  je  to  vrlo  vrijedan  zupnik,  pa 
arcidjakon  Juraj  Gaal  kaze  o  njemu  :  »Vir  bene  eruditus  et  exem- 
plaris,  hospitalitatem  colens,  verbo  et  exemplo  populo  suae  curae 
coneredito  praeiens,  ulteriori  sua  promotione  dignus. «  Za  njega  se 
veli  :  »1764.  abiit  ad  sublectoratum«.  God.  1767.  bio  je  vec  » eme- 
ritus sublector  Venerabilis  Capituli  Zagrabiensis.«  Valjada  je  bio  do- 
maci   sin,  jer  je  njegov  brat  stanovao  u  Donjoj   Lomnici. 

God.  1764. — 1779.  Pogledi6josip.  On  je  te  godine  i  umro 
kao  zupnik   goricki.  Prisegu  je  polozio   12.   veljace    1765. 

God.  1 779.  L  a  d  i  s  1  a  v  S  i  p  u  s  i  c,  jamacno  domadi  sin.  Iza- 
bran  je  za  zupnika  kao  kapelan  goricki  dne  14.  kolovoza  god.  1779.; 
polozio  je  zupniCku  prisegu  27.  kolovoza  iste  godine.  Bit  6e  u  brzo 
umro,  jer  ga  ne  nalazim  vise  u  popisu  zupnika  i  jer  je  veC  14.  stu- 
denoga  iste  godine  izabran  zupnikpm  Juraj  Smendrovid.  U  isto  vri- 
jeme  bio  je  zupnikom  u  Stupniku  valjada  njegov  brat  iii  rodjak 
Josip  Sipusi(5. 

God.  1 779.  —  1 787.  Juraj  S  m  e  n  d  r  o  v  i  l\  rodoni  iz  Velike 
Gorice.  Dne  14.  studenoga  1779.  izabrali  ga  prisjednici  plem.  opdne 
za  zupnika  goriCkoga;  prisegao  je  za  tu  zupu  dne  10.  prosinca  god. 

'  Gl.  »Paria  littcralium  Instrumentoiurn  Ecclesiae  B.  V.  Mariae  in  Nagy 
Goricza  fundatae*  str.  16. 


367 

1779.  Za  njega  je  posveiena  zupna  crkva  i  torn  zgodom  obavljena 
sigurno  sv.  potvrda,  jer  sam  spominje  u  svojoj  oporuci  od  18.  ozujka 
god.  1 787.  da  je  pri  toj  prilici  mnogo  troskova  namirio  iz  svoga. 
Za  njega  je  odredila  due  13.  prosinca  god.  1782.  plem.  op6ina  porez 
za  popravak  zupnickih  zgrada.  On  je  imao  parnicu  s  plem.  opcinom 
radi  vinotodja,  koju  sam  na  drugom  mjestu  spomenuo.  Na  smrti 
ostavio  je  100  for.,  da  se  citaju  sv.  mise  za  njega  i  za  njegove. 
Zupnoj  je  crkvi  zapisao  100  for.  Njegov  brat  Mijo  bio  je  »claviger« 
kod  gospostije  Novi  grad  na  Dobri.  Smendrovic  umro  je  u  proljedu 
god.   1787.  u  Velikoj   Gorici. 

God.  1787.— 1828.  Marko  Antun  Hegedie.  On  se  rodio 
oko  god.  1753.  u  Koprivnici,  te  je  oko  god.  1777.  zarednjen  u  sve- 
ienika.  Skule  je  ucio  u  Varazdinu,  Kanizi,  Becu  i  Bolonji ;  govorio 
je  takodjer  talijanski  i  francuski.  Dne  7.  srpnja  1783.  postao  je 
zupnikom  u  Trgu  kod  Ozlja,  odakle  je  dosao  dne  29.  svibnja  1787. 
za  zupnika  u  Veliku  Goricu.  Hegedid  bio  je  veoma  radljiv  i  okretan 
zupnik,  pa  su  s  nj  ego  vim  nastojanjem  otvorene  pucke  skole  u  Ozlju, 
u  Trgu  i  u  Velikoj  Gorici.  I  goricku  crkvu  je  dva  puta  iznutra  i 
izvana  pobijelio,  dao  ocistiti  grobnice,  nabavio  orgulje  i  podigao  novi 
krov  na  crkvi.  Za  njega  je  sagradjena  kapela  sv.  Lavrencija.  Kad 
su  nastali  francuski  ratovi,  bio  je  dusobriznik  puckih  ustasa,  pa  se 
je  i  u  maticama  potpisivao  vec  god.  1800.  kao :  »parochus  Loci  et 
Regnorum  Dalmatiae,  Croatiae  et  Slavoniae  Militiae  Insurrectionalis 
contra  Gallos  parochus  campestris«.  Kako  je  morao  u  torn  poslu 
cesce  izbivati  iz  zupe,  to  ga  je  u  to  vrijeme  zamjenjivao  kanonik 
makarski  Nikola  Norberto  Ivulic,  koji  je  u  veljaci  god.  1802. 
postao  zupnik  u  Dubrancima,  Vec  god.  1793.  pozvani  su  zupnici  i 
kapelani  na  godisnje  prinose,  dok  traje  rat,  i  Hegedid  se  obvezao, 
da  ce  svake  godine  uplatiti  u  to  ime  35  for.'  God.  1817.  obratila 
se  plem.  opdina  na  duhovni  stol  i  zamolila  je  izaslanika,  koji  bi  pre- 
gledao  crkvene  glavnice  i  racune,  jer  joj  se  cinilo,  da  Hegedi<i  zlo 
gospodari.  U  toj  predstavci  se  navadja,  da  je  imala  zupna  crkva 
vrlo  slab  krov,  a  taj  su  god.  1814.  popravili.  Tuzila  se  opcina  ta- 
kodjer, da  je  nutrinja  crkve  vrlo  zapustena  i  da  ima  malo  stvari, 
potrebnih  za  sluzbu  Bozju.  Istice  se,  da  su  okolni  zupnici,  kad  su 
dosli  ovamo  na  crkvene  svecanosti,  donesli  sa  sobom  potrebnu  ru- 
beninu.  U  povodu  te  predstavke  otisao  je  u  Veliku  Goricu  arcidjakon 
turopoljski  Venceslav  Veczelini,  ter  je  sa  zupanom  Grdenidem 
i  podarhidjakonom  i  zupnikom    odranskim    Franjom    Tuskanom 

•  Gl.  Politicum  6/1135.  u  nadbisk.  arkivu. 


368 

piegledao  crkvene  i  altarLjske  glavnice.  Nije  pronadjen  nikakav  ma- 
njak,  jediiio  svota  od  897  for.  53  novt^.,  izdana  je  za  nabavu  raznih 
crkvenih  stvari,  a  zupnik  jo§  nije  to  taCno  u  racunima  proveo.  Pozvan 
je,  da  to  uredi,  jer  6e  inaCe  on  morati  da  nadoknadi  tu  svotu.  He- 
gedici  umro  je  u  Velikoj  Gorici  dne  28,  kolovoza  god.  1828.  Poslije 
njegove  smrti  upravljao  je  zupom  neko  vrijeme  o.  Amat  Skerl, 
no  i  taj   je  umro  ve6   14.  sijecnja   1829.  u   10  sati  na  vecer. 

God.  1829. — 1845.  Fran  jo  Domin.  Rodio  se  u  Zagrebii  oko 
god.  1777.,  a  zaredjen  bi  god.  1800.  Skole  je  ucio  sto  u  Pecuhu, 
sto  u  Pesti  i  u  Zagrebu.  Kao  mladomisnik  dosao  je  dne  4.  listopada 
god.  1800.  poslije  smrti  I  van  a  pi.  Kankya  za  zupnika  u  Nove 
Cice,  gdje  je  stekao  zasluga  za  uredjenje  lukna.  Ovdje  jo  bio  do 
24.  travnja  1829.,  kad  je  postao  zupnikom  u  Velikoj  Gorici.  Za 
njega  je  god.  1831.  sastavio  kapelan  Juraj  Hrvacic  iskaz  alta- 
rij skill  glavnica  i  kod  svake  naveo,  gdje  je  ulozena.  Sve  glavnice 
Zajedno  iznosile  su  5191  for.  37  novc.  Zupnik  Domin  umro  je  u 
Velikoj   Gorici  dne   15.  ozujka  god.    1845. 

God.  1845. —  1868.  Jakov  Kos  rodio  se  dne  28.  travnja  god. 
1805.  u  Dubrancima.  Sve  je  skole  svrsio  u  Zagrebu  i  god.  1830. 
biskup  A.  Alagovic  zaredio  ga  u  sve6enika.  Najprije  je  kapela- 
novao  u  Cvjetlinu,  a  onda  je  postao  prebendarom  cazmanskoga  kap- 
tola,  sto  je  bio  sve  dok  nije  postao  zupnikom  u  Velikoj  Gorici.  Kao 
zupnik  dao  je  napraviti  kamene  stube  na  pjevaliste,  popraviti  or- 
gulje,  crkveni  krov  i  poplociti  kapelu  sv.  Lavrencija.  Postao  je  zup- 
nikom bas  u  doba,  kad  je  politicki  zivot  jace  uzgibao  inace  mirno 
Turopolje,  pa  je  u  tom  zivotu  i  on  kao  rodjeni  Turopoljac  i  turo- 
poljski  zupnik  zivo  sudjelovao.  Kako  je  vec  dr.  Velimir  Dezelid 
opisao, '  pomagao  je  on  god.  1848.  zupanu  An  tun  u  Danijelu 
J  o  s  i  p  o  V  i  c  h  u  sakriti  njegove  dragocijenosti  i  spise  (medju  kojima 
su  bila  i  pisma  Kosutova  i  MataCideva)  u  raki  kod  zrtvenika  zupne 
crkve.  U  Veliku  Goricu  doslo  je  istrazno  povjerenstvo  s  komesarom 
G.  Bornemisom  St  olniko  vi<5  em  na  celu  i  zupnik  je  morao  u 
crkvu,  oko  koje  je  bila  postavljena  straza.  Premda  je  zupnik  zani- 
jekao,  da  ima  u  crkvi  §to  sakriveno,  ipak  je  povjerenstvo  naslo  po- 
hranjene  ondje  stvari.  U  zupnom  stanu  nadjen  je  jedan  bodez,  a  u 
magazinu  dvije  puske  vjetrenjace  i  jedan  turski  stuc.  Od  naroda 
saznao  je  Bornemisa,  da  je  zupnik  Kos  jedan  od  onih,  koji  su  narod 
»krivim  '    protunarodnim  putem    vodili.«    RekoSe,    da   je    on    kriv,    gto 

'  Gl.  »Povijest  plem.  opdinc  Turopolja*  sv.  I.  str.  216—218. 


369 

Turopoljci  iia  prvi  poziv  buna  j  e  la  c  i  c  a  nijesu  dosli  u  Zaj^reb,  pa 
je  zato  Bornemisa  predlozio,  da  vaija  Kosa  sto  prije  maknuti.  I  do- 
ista  je  dao  zupnika  sredinom  svihnja  otpreniiti  u  Zagreb,  gdje  je 
stavljen  u  zatvor.  Kasnije  odveo  ga  podzupan  Al.  Kralj  duhovnoj 
oblasti,  koja  ga  je  stavila  u  svoj  zatvor.  »Farniki  velikogoncki«  su 
kasnije  dne  6.  lipnja  1848.  zamolili  pismeno  bana,  neka  bi  milostivo 
oprostio  bludnju  njihova  zupnika,  a  tako  je  i  sam  zupnik  dva  dana 
kasnije  zamolio  hana,  neka  bi  ga  pustio  na  slobodu.  Ban  je  valjada 
o  tome  upitao  duhovni  stol,  no  taj  mu  je  27.  lipnja  odgovorio/  da 
se  je  zupnik  Kos  ucinio  krivcem  i  sporazumiteljem  onih  izdajnih  pi- 
sama,  koja  su  se  medju  sakrivenim  spisima  nasla  i  koja  otkrivaju 
crno  izdajstvo,  o  kojem  je  radio  zupan  Josipovich  u  sporazumku  sa 
Ko§utom.  Zato  se  ne  moze  dopustiti,  da  se  zupnik  Kos  natrag  pusti 
medju  puk  u  Veliku  Goricu,  da  ga  buni.  Nakou  jedanaestnedjeljnog 
zatvora  pasten  je  napokon  ipak  Kos  na  slobodu,  te  se  povratio  natrag 
kao  zupnik.'  Zupnik  Jakov  Kos  obavljao  je  neko  vrijeme  i  sluzbu 
podarcidjakona  odranskoga  kotara,   a  umro  je  due  3.  lipnja   1868. 

God.  1868.  1895.  Josip  Kolaric.  On  se  rodio  u  Kopriv- 
nici  1.  ozujka  1834.,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1858.  Kao 
mladomisnik  poslan  je  za  kapelana  u  Kravarsko,  odakle  je  dosao 
god.  1868.  poslije  smrti  Kosove  za  zupnika  u  Veliku  Goricu.  Za 
njega  je  god.  1892.  i  1893.  obnovljena  i  preradjena  zupna  crkva. 
U  tu  svrhu  doprinesla  je  plem.  opcina  kao  pokrovitelj  40.000  K.,  a 
zupljani    12.000   K.  Isto  tako  je  u  vrijeme  niegova  zupnikovanja  god. 


'  Zanimljivo  jc,  kako  je  Kos  sam  taj  dogadjaj  opisao,  pa  ga  ovdje 
rijcc  po  rijec  priopcujem:  »Anno  vero  1848.  dum  in  Gallia  et  dein  in  Austria 
rcvolutio  exorta  fuisset,  suscepit  pars  illirica  duce  excellentissimo  Banc  dc- 
fendcndum  partes  caesareas,  quas,  quamvis  et  haec  nobilium  Communitas 
Turopolitana  cum  reliquis  Patriae  suae  filiis  mox  sequeretur ;  ex  odio  tamen 
aliquorum,  cum  eadem  cum  iis  principia  politicaprius 
non  prose  queretur,  penes  Regni  dicasteria  tamquam  rebellis 
et  aliorum  criminum  rea  false  delataest.  In  sequelam  hujus 
falsac  criminationis  ordinata  fuit  ab  altiori  potestatc  militaris  executio  tarn 
apud  me,  quam  apud  omnes  ferme  hujus  parochiae  incolas.  Tristis  hujus 
falsac  delationis  sequela  et  ordinatae  cxccutionis  erat  ilia,  quod  ego,  tamquam 
plurium  criminum  reus,  false  incusatus,  vinctus  et  sub  militari  custodia,  quasi 
latro  aut  criminis  laesae  Majestatis  reus  Zagabriam  ad  domum  comitatensem 
deductus,  indc  vero  ad  domum  deficientium  sacerdotum  acque  sub  custodia 
transpositus  fuerim,  ubi  plures  septimanas  inclusus  transigcre  debuerim.  Alia 
tristis  sequela  hujus  deplorandi  eventus  crat  depaupertatio  domus  meae  et 
meorum  parochianorum.  Post  11  septimanas  per  exccllentissimum  Banum 
ordine  rcslituto,  agenlc  cxcclk'nli.ssimo  episcopo  rcmissus  sum  qua  pastor  ad 
meam  parochiam.*  Biljtiska  u  zupnom  arkivu. 

24 


370 


1891.  otvoreno  novo  skupno  groblje  i  na  njem  iz  ostavine  Mirka 
Trupkovida  podignuta  kapela  sv.  Filomene.  Kolariii  je  god.  1896. 
po^ao  u  mirovinu  i  umro  u  Gorici  dne   13.  veljaCe  god.    1901. 

God.  1986. —  ....Fran  jo  Peterca,  rodjen  dne  8.  travnja 
1841.  u  Dravljama  u  Kranjskoj,  a  u  sve(5enika  zaredjen  god.  1869- 
O  njegovim  zaslugama  u  zupi  Dubrancima  ve6  sam  govorio,  a  i  u 
zupi  Velikoj  Gorici,  kamo  je  dosao  god.  1896.,  bilo  je  njegovo  dje- 
lovanje  vrlo  mnogostrano.  S  toga  je  postao  zasluzan  kako  za  crkvu 
i  nadarbinu,  tako  i  za  plem.  opdinu  turopoljsku.  Za  njegove  uprave 
podignuta  je  god.  1908.  na  starom  groblju  kapela  sv.  Lavrencija. 
Za  nadarbinu    je    svojom    okretnoidu  i  znanjem    mnogo  toga  spasao. 

Uza  2upana  dra.  Ljudevita  pi.  Josipovida  zapada  njega  najveda 
zasluga,  §to  je  u  turopoljskim  zupama  otkupljeno  plemidko  lukno.  Dobar 
poznavalac  turopoljskih  statuta  i  vrstan  jurista,  mnogo  je  pripomogao, 
sto  je  ovo  zamrseno  i  tesko  pitanje  napokon  rijeSeno  na  zadovoljstvo 
zupnika  i  zupljana. 

Duhovni  pomocnici. 

Kako  nije  bilo  posebne  zaklade  za  uzdrzavanje  kapelana,  na- 
stojali  su  razni  zakladatelji  duh.  pomocnicima  svojim  zapisima  ne§to 
pomo6i.  Tako  je  zupan  plem.  opdine  i  c.  kr.  savjetnik  Fran  jo  P  o- 
gledic  Kurilovacki  god.  1 793.,  jer  mu  je  bilo  predobro  po- 
znato,  da  nije  bilo  nikakove  ili  vrlo  malena  zaklada  za  uzdrzavanje 
kapelana,  zapisao  svotu  od  100  for.  uz  obvezu,  da  mora  zupnik 
svake  godine  citati  za  ispokoj  njegove  du§e  jednu  misu,  a  kamate 
od  te  svote  davati  kapelanu  u  ime  plade.  Kapelana  se  sjetio  god. 
1803.  i  umirovljeni  (jubilerani)  kapetan  druge  banske  regimente  M  a- 
tija  Pogledic  Kurilovacki,  koji  je  u  svojoj  oporuci  ovo  od- 
redio :  »Za  vekovechnu  Altariu,  na  moju  farnu  czirkvu  sznesnu  Majku 
Bosju  uu  Plemenitom  Turovom  polyu,  szlavne  zagrebechke  varme- 
dyie  na  Veliki  Goriczi  lesechu,  osztavlyam  Rajnichki  zto,  kajti 
chizto  malu  fundatiu  za  zdersavati  potrebnoga  Go- 
z  p  o  n  a  kapelana  i  m  a,  koy  po  moje  szmerti,  imajusze  na  Interess 
poztaviti  6  na  zto,  da  ov  Interess  za  moju  y  vsze  preminuche  Fa- 
milie  Pogledichianzke  Dusse,  vszako  letto  6  szveteh  Mass  szlusiti, 
ako  ove  ne  bi  bile  potrebne,  tak  za  one  preminuche  dusse,  koje  szu 
najpotrebnejsse«.  God.  1794.  imao  je  duhovni  pomocnik  30  forinti 
plade  na  godinu.  To  saznajemo  iz  izjave  kapelana  N  i  k  o  1  e  M  e  a- 
s  k  y  a.  Kad  su  bili  god.  1 793.  pozvani  zupnici  i  kapelani,  da  dopri- . 
nesu  svake  godine  nesto  u  ratne  svrhe,  obvezao  se  je  on,  da  6e 
svake  godine  u  to  ime    uplatiti  2  for.    30    novc.,  te  je  dometnuo,  da- 


371 

6e  to  platiti    »ex  exiguo  annuo  salario    meo    florenorum  videlicet  tri 
ginta « . ' 

Priopcujem  sada  imena  velikogorickih  duhovnih  pomocnika,  ko- 
liko  sam  ih  mogao  pribiljeziti  iz  matica  i  raznih  drugih  povjesnih 
spomenika. 

God.  1538.  Marko  »capellanus  ecclesie  b.  V.  in  Gorycza« 
uplatio  je  god.   1538.  kaptolske  desetine  43   dinara  i  jedan  bec.^ 

Kasnije  se  ne  spominju  duhovni  pomo6nici,  jer  je  bila  valjada 
nestasica  svedenstva. 

God.  1729.  Ivan  Basarovi(5.  Kapelanovao  je  prije  u  Mrez- 
nici.  Utemeljio  je  zakladu  s  glavnicom  od  110  for.  uz  obvezu,  da 
cita  velikogoricki  zupnik  sest  misa  na  godinu.  Kapeli  sv.  Lavrencija 
zapisao  je    10  for.,  a  kapeli  sv.  Barbare  na  Brdovcu  6  for. 

God Stjepan  Jursid.   Ostavio  je  82  for,  50  novC.    s 

napomenom,  da  cita  zupnik  pet  misa  na  godinu. 

Prije  god.  1746.  Juraj  Kocijan,  Umro  je  kao  kapelan  i 
ostavio  je  zupnoj  crkvi  12  srebrnih  zlica,  da  se  napravi  iz  njih  svje- 
tiljka,  koja  bi  gorjela  pred  velikim  zrtvenikom.  To  je  i  ucinjeno 
JoSte  je  i  utemeljio  zakladu  s  74  ren.  for.,  da  se  nabavlja  ulje  za  tu 
svjetiljku. 

God.  1745.,  1746.  Josip  Smukavic.  Rodio  se  oko  g.  1715. 
u  Karlovcu.  Zaredjen  god.  1739.,  otisao  je  za  kapelana  u  Vidusevac. 
Ucio  je  filozofiju  u  Budimu,  a  ostale  nauke  u  Zagrebu.  Za  onda  nije 
bilo  fundacije  za  kapelana  u  Vel.  Gorici,  ve6  ga  je  zupnik  Petar 
Petrinid  uzdrzavao  od  svoga.  Bio  je  vrijedan,  te  ga  je  zupnik  vrlo 
hvalio  i  volio. 

God.  1747.  — 1751.  I  van  Krs  tite  Ij  B  a  r  le  (Warlle).  Ro- 
dio se  po  svoj  prilici  u  Zagrebu  oko  god.  1719.,  a  zaredjen  je  bio 
god.  1743.  Nauke  svrsio  je  u  Zagrebu.  U  Veliku  Goricu  je  dosao  u 
rujnu  god.  1747.  i  bio  do  kolovoza  god.  1751.  Lijepo  je  pisao,  i 
perom  je  nacrtao  lijep  naslovni  list  u  matici  umrlih,  koja  pocinje  12. 
lipnja  god.  1751.  Zupnik  Petrinic  drzao  ga  »ex  suo  beneplacito«, 
pa  je  bio  s  njim  vrlo  zadovoljan.  Rado  je  administrirao  sakramente, 
rado  propovijedao  i  obucavao  i  umjereno  zivio. 

God.  1757. — 1761.  Mirko  Mogorid.  Rodio  se  oko.g.  1734., 
a  skole  je  uCio  u  Becu  i  u  Zagrebu.    Zupnik  Dijanesevid  uzdrzavao 


'  Gl.  Politicum  6/1135.  u  nadb.  arkivu. 

'  Gl.  E.  Laszowsky:    »Povjesni   spomenici  plem.  opdine  Trropolja«,  sv. 
III.,  str.  67. 


372 

ga  na  svoj  trosak,  da  bolje  unaprijedi  duhovnu  pastvu  i  bio  je  s 
njime  vrlo  zadovoljan. 

God.  1761.— 1764.  Ju  raj  YedriS.  Rodio  se  oko  god.  1733. 
Bio  je  marljiv  i  taCan. 

God.   1764.— 1765.  Juraj  R  a  d  o  s  e  v  i  c. 

God.  1765.  od  srpnja  do  prosinca  Mirko  Mogorie  po 
drugi  puta. 

God.   1765.— 1767.  Mi  jo  Sipusid,  valjada  domaci  sin. 

God.  1 767.  —  1 772.  Juraj  V  e  d  r  i  s,  po  drugi  puta  u  zupi.  Ka- 
snije  je  postao  zupnik  u  Dubrancima. 

God.  1772.— 1779.  L  a  d  is  1  a  v  SipuSid,  koji  je  u  kolovozu 
god.   1779.  postao  velikogori6ki   zupnik. 

God.   1779.  Mi  jo  Klenovid. 

God.  1779. — 1781.  Pavao  Karlo,  koji  je  postao  zupnik  u 
Ludini. 

God.   1781.— 1782.  Nikola  Viroslavie. 

God.   1782.— 1784.  o.  Modesto  Salern,  franjevac. 

God.  1784— 1785.  Juraj  Bilicie. 

God.  1785.— 1787.  Juraj  Tustic. 

God.  1787.— 1788.  Ivan  Kanki,  koji  je  postao  zupnik  u 
Novim  Cicama. 

God.  1788.  Matija  Starasinic,  koji  je  ved  u  kolovozu 
otiSao  za  duh.  pomodnika  u  Scitarjevo. 

God.  1788.— 1790.  bili  su  subsidijari  o.  i^ulih,  »missionarius 
jesuitarum<(    i  o.  Vjenceslav  Domitrovic,  ekspavlin. 

God.  1790.  i  1791.  pomagali  su  zupniku  u  duhovnoj  pastvi 
franjevci  iz  zagrebackog  samostana. 

God.   1791.  Juraj   Drug. 

God.   1791.— 1792.  Juraj  Lackovic. 

God.  1792.-1794.  Ni'kola  Mejaski,  koji  je  koncem  go- 
dine   1794.  postao  zupnik  u  Rudama  (in  fodinis  Samoborensibus). 

God.  1794.— 1798.  bio  je  subsidijarom  bivSi  zupnik  u  Bucici 
Stjepan  Jursid,  koji  je  odavle  otisao  za  subsidijara  u  Odru.  Iz 
Odre  se  vratio  opet  god.   1799.  u  Veliku  Goricu. 

God.   1798.— 1799.  Jan  ko  Heilid. 

God.  1800.— 1802.  Nikola  Norberto  Ivulic,  zac.  kano- 
nik  makarski,  koji  je  iz  Dalmacije  u  ove  strane  do.sao  kao  vojnicki 
kapelan  te  upravljao  zupom  Velika  Gorica,  dok  je  zupnik  M  a  r  k  o 
Antun  Hegedid  izbivao  kao  »insurectionis  nobilium  parochus 
castrensis*.  Ivulid  postao  je  god.    1802.  zupnik  u  Dubrancima. 


1 


373 

God.  1802.— 1804.  bio  je  subsidijar  Mirko  K  ulungj  i6,  um. 
sesvetski  ziipnik. 

God.  1804.  -  1808,  pomagali  su  zupniku  franjevci  iz  zagrebaC- 
kog  samostana, 

God.  1808.  — 1809.  bio  je  subsidijar  Marko  Antonije  H  r- 
vatovii,  umir.  zupnik,  koji  je  godine  1809,  postao  nadarbenik  u 
Zagrebu. 

God,  1800.,  1810.  Mirko  Cukovie,  koji  je  postao  g.  1810. 
zupnik  u  Dubrancima. 

God.   1810.,   1811.,  Luka  Koszak. 

God.   1811,,   1812.  Pavao  Bartolid. 

God.  1812.,  1813.  do  travnja  umirovljeni  zupnik  Dalmatinac 
Luka  Mora. 

God.    1813.— 1817.  Josipjanusic. 

God.  1817. —1821.  Antun  Poljak.  On  je  kapeianovao  i  od 
god,  1825.  — 1829.  Onda  su  bila  u  Velikoj  Gorici  dva  duhovna  po- 
moinik'i. 

God.   1821.--    1824.  Juraj  pi.  HrvaCic. 

God.   1825.— 1829.  Stjepan  Busic. 

God.   1834.-1835.  Ivan  Krst.  Trcek. 

God.   1835.— 1836.  Pavao  Kuster, 

God.   1836.— 1837.  Fran  jo  Pracaic. 

God.    1837.  xMijo  Banekovic. 

God.   1837.-1839.  Ivan  Bos  njak. 

God.   1839.  — 1842.  IVlarko  Hrvoj, 

God.  1842.  1844.  Sime  Stuparic,  rodjen  dne  28.  listopada 
god.  1814.  u  Bukevju,  a  u  sve6enika  je  zaredjen  god.  1838.  Umro 
je  dne  21.  listopada  god.    1892.  kao  zupnik  u  Kamenskom. 

God.   1844.  — 1845.   Ivan  Tehiraj. 

God.   1844.-  1846.  Hinko  Janda, 

God.  1846.— 1849.  Janko  Krstnik,  rodjen  u  Krapini  dne 
14.  svibnja  god.  1813.,  zaredjen  u  svecenika  god.  1839,  Kasnije  bio 
je  zupnik  u  Kamanju. 

God,  1849.-1850.  Franjo  Ma  nee,  zaredjen  je  god.  1843. 
Odavle  je  otisao  za  kapelana  u  Gusiie,  a  kasnije  u  Mreznicu. 

God.  1850.— 1852.  Mijo  Fuchs,  rodio  se  u  Varazdinu  dne 
19.  lipnja  god.  1826.,  a  u  svedenika  je  zaredjen  godine  1848.  Prva 
stacija  bila  mu  je  u  Markusevcu.  U  Velikoj  Gorici  dobivao  je  od 
zupnika  30  for.  na  godinu,  a  plem.  turopoljska  op(iina  doznaCila  mu 
je  za  katekizaciju  12  for.  na  godinu.  Bio  je  vrlo  sposoban  i  marljiv 
svetienik.  Iz  Velike  Gorice  oti§ao  je  za  kapelana  Gornju  Stubicu. 


374 

God.  1853. — 1854.  Fran  jo  Budicki,  rodjen  u  Zaj^rebu  due 
2.  listopada  god.  1825.  Zaredjen  je  u  sve(ienika  god.  1849.,  bio  je 
neko  vrijeme  vjerouCitelj  kod  milosrdnica  i  urednik  »Katol.  lista«.  Iz 
Velike  Gorice  otisao  je  za  kapelana  k  sv.  Petru  u  Zagreb,  zupniko- 
vao  kasnije  u  Kupcini  i  Cirkveni,  dok  nije  postao  god.  1878.  ka- 
nonik  prvostolne  zagrebacke  crkve.  Umro  je  u  visokoj  starosti  dne 
18.  travnja   1908. 

God.  1854. —  1855.  Mijo  OCid,  rodio  se  u  Jezeru  11.  rujna 
god.  1828.,  a  u  svecienika  je  zaredjen  god.  1854.  Domalo  je  postao 
zupnik  u  Kravarskom,  gdje  je  zupnikovao  sve  do  god.  1901.  Sad 
zivi  u  mirovini  u  Velikoj  Gorici. 

God.  1855.  Ignacije  Mareti(5,  rodjen  u  Karlovcu  dne  27. 
svibnja  god.  1818.;  svecenik  postade  god.  1843.;  sluzbovao  je  samo 
mjesec  dana  u  Velikuj   Gorici.  Kasnije  postao  je  zupnik  u  Kunicu. 

God.  1856.  Josip  Bogovid,  rodio  se  u  Prosincu  15.  svibnja 
god.  1830.  Zaredjen  u  svedenika,  kapelanovao  je  u  Velikoj  Gorici 
oko  pol  godine.  God.  1859.  nalazimo  ga  kao  kapelana  u  Varazdin- 
skini  Toplicama,  kasnije  je  postao  prebendarom  prvostolne  crkve, 
zatim  zupnikom  u  Jaski,  napokon  zupnikom  u  Bregima  kod  Ivanida, 
Tu  je  bio  sve  do  godine  1909.,  kad  je  posao  u  mir  i  zivi  sad  u 
Zagrebu. 

God.  1 856. —  1 858.  Matija  Zvrhek,  rodjen  u  Lupoglavi  dne 
2.  srpnja  god.  1828.,  zaredjen  u  svedenika  god.  1855.  Kasnije  je  ka- 
pelanovao u  Stubici  donjoj  i  Marusevcu. 

God.  1858.  — 1861.  Karlo  pi.  Matadid,  zupnik  dubranedki, 
sluzbovao  je  u  Velikoj  Gorici,  kad  je  morao  ostaviti  zupu,  kao  sub- 
sidijar.  Od  godine  pak  1861.-1865.  nije  bilo  redovitoga  kapelana, 
ved  su  zupniku  u  duhovnoj  pastvi  pomagali  razni  clanovi  franjevac- 
kog  reda. 

God.  1865. — 1866.  Stjepan  Haramincid,  rodio  se  u  Za- 
grebu 6.  studenoga  god.  1834.,  a  u  svedenika  je  bio  zaredjen  go- 
dine 1864.  Kasnije  je  postao  zupnikom  u  Kostelu,  gdje  je  sluzbovao 
do  svoje  smrti. 

God.  1865. — 1874.  Janko  PuSkarid  »mladi  gospodin«,  s 
kojim  smo  se  ved  upoznali  u  dubraneckoj  zupi.  U  Velikoj  Gorici 
sluzbovao  je  kao  subsidijar. 

God.  1875. — 1866.  Antun  Hercelj,  rodio  se  u  sv.  Petru  u 
Stajerskoj  dne  21.  prosinca  god.  1845.  Zaredjen  god.  1871,  u  sve- 
denika, poslan  je  za  kapelana  u  TurnaSicu,  odavle  u  Veliku  Goricu, 
dok  nije  po§ao  u  Sv.  Kriz  Zadretje,  gdje  je  postao  zupnik  te  ondje 
umro  god.    1910. 


375 

God.  1879.— 1881.  Blaz  Tomasic,  rodjen  u  Gjelekovcu  due 
28.  studenoga  god.  1845.,  zaredjen  je  u  sve<5enika  god,  1871.  Prije 
je  kapelanovao  u  Kalniku  i  Gjurgjevcu,  a  kasnije  postao  zupnik  u 
Molvama,  gdje  jos  i  danas  sluzbuje. 

God.  1881.  Mirko  Pticek,  rodio  se  u  Varazdinu  dne  18.  rujna 
god.  1854.,  za  svecenika  je  zaredjen  god.  1878.  Kao  mladomisnik 
je  posian  za  kapelana  u  Gradinu,  a  kasnije  je  postao  zupnik  u  Pe- 
s6enici,  gdje  se  i  danas  nalazi. 

God.  1889.  1890.  Jakov  Sasel,  rodjen  u  Karlovcu  dne  13. 
travnja  god.  1862.,  zaredjen  je  u  svecenika  god.  1884.  Kapelanovao 
je  u  Petrovini,  Kostajnici,  a  iz  Velike  Gorice  otisao  je  za  zupnika  u 
Mahidno,  gdje  je  i  danas. 

God.  1890.  — 1893.  Stanko  Hitrec,  rodio  se  u  Krasiiu  dne 
5.  travnja  god.  1861.,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1886.  Kape- 
lanovao je  u  raznim  zupama  u  nadbiskupiji,  a  danas  je  zupnikom  u 
Pribi6u. 

God.  1894.  — 1895.  Matej  Gollek,  rodjen  u  Pozegi  dne  14. 
kolovoza  god.  1867.  i  god.  1890.  zaredjen  u  svecenika,  posian  je  za 
kapelana  u  Bjelovar.  Kasnije  je  postao  zupnik  u  Vetovu,  a  danas  je 
u  Pleternici. 

God.  1896. — 1897.  Aleksander  Cavlek,  rodio  se  u  Kra- 
pinskim  Toplicama  dne  18.  ozujka  god.  1869.;  sve6enik  je  od  go- 
dine  1894.  Kapelanovao  je  u  Magjarevu,  u  Krapinskim  Toplicama,  a 
danas  je  zupnik  u  Prislinu. 

God.  1897, — 1900.  Fran  jo  Mihokovii,  rodio  se  u  Bjelo- 
varu  dne  23.  ozujka  1868.,  a  u  svecenika  je  zaredjen  god.  1891. 
Kapelanovao  je  u  Krapinskim  Toplicana,  u  Cazmi,  a  danas  je  zup- 
nikom u  Staroj   Plosdici. 

God.  1900. — 1901.  Gjuro  Cenkic,  rodjen  u  Zagrebu  4. 
travnja  1874.,  zaredjen  je  u  svedenika  god.  1897.,  posian  je  za  du- 
hovnog  pomodnika  u  sv.  Petar  Cvrstec.  Kasnije  je  bio  vjerouSiteljem 
u  Krizevcima,  a  poslije  postao  zupnikom  u  Kalniku. 

God.  1901.  Martin  Kovacevid,  rodio  se  u  Virju  5.  stude- 
noga 1897.  Zaredjen  god.  1895.,  kapelanovao  je  u  raznim  mjestima, 
bio  kasnije  zupnikom  u  Kotarima,  a  danas  je  u  svom  rodjenom 
mjestu  Virju. 

God.  1901.  — 1904.  Augustin  Juretid,  rodjen  u  Grobniku 
29.  prosinca  1867.,  primio  je  sv.  redove  god.  1894.  Kapelanovao  je 
u  Stubici   donjoj,    u    Nedeliscu,    a   danas   je   zupnik  u  Brckovljanima. 

God.  1904. — 1905.  Juraj  Lahner,  rodio  se  u  Frkljevcima 
13.  travnja    1878.,    a    u    sve6enika  je  zaredjen   god.   1901.  Iz  Velike 


37fi 

Liorice    otii^ao    na    shizbovanjc    u    zavod    milosrJnica    zaufrehaCkih,    u 
kojem  i  danas  djeUije. 

God.  1905. — 1910.  N'ladimir  liorosa,  mdio  sc  u  Stnbici 
donjoj  9.  rujna  1882.  Zaredjen  god.  1905,  u  svedenika,  poslan  je  za 
diiliovnog  pnmocnika  u  \'eliku  (loricu,  gdje  sluziiuje  jos  do  danaS- 
njega  dan  a. 

Sveeenici,  rodjeni  u  velikogorickoj  zupi  i  u 
Turopolju. 

Ivan  Protulepec,  zupnik  vidu.sevaCki  »et  administrator  Po- 
seganus*,  postao  je  g-od.  1761.  poslije  snirti  Grgnra  Josipa  Ga.spari(5a 
kanonikom  zagrebackim.  Umro  je  27.  studenoga  1767.  u  43.  godini 
.svoje  starosti.  U  svojoj  oporuci  zapisao  je  svojoj  sestri  Bari  iz  Lom- 
nice  200  for.,  da  ona  bere  kamate,  a  poslije  njezine  smrti  sin  joj 
Lacko,  a  iza  toga  se  mora  ta  svota  upotrebiti  kao  glavnica  misne 
zaklade,  koja  ce  se  utemeljiti  za  ispokoj  njegove  du.se  kod  go- 
riCke  crkve. 

Ur.  S  t  j  e  p  a  n  S  o  s  t  a  r  e  c  rodio  se  oko  god.  1 747.  u  gorickoj 
zupi.  Kano  zupnik  i  podarcidjakon  u  Kasini  postao  je  poslije  smrti 
kanomka  Stjepana  Kolosvarya  zagrebackim  kanonikom.  Bio  je  doktor 
bogoslovlja.  U  kaptolu  obavljao  je  razne  casti;  bio  je  prisjednik 
duhovnog  stola,  arcidjakon  goricki,  prvi  biskupov  penitencijar,  ucitelj 
obreda.  Umro  je  16.  sijecnja  1825.,  pa  je  sahranjen  u  stolnoj  crkvi 
u  kripti  arcidjakonalnoj  kod  sv.  Ladislava.  Kronista  kaze  o  njem  ove 
pohvalne  rijeci:  »vir  de  Dioecesi  meritus,  vitae  inculpatae  et  spiri- 
tualisa.  U  svojoj  oporuci  ostavio  je  zupnoj  crkvi  u  Velikoj  Gorici, 
u  kojoj  je  krsten  i  u  kojoj   su    njegovi    rodilelji    sahranjeni,    100    tor. 

Nikola  Pogledic  rodio  se  oko  god.  1691.  Od  jn)d.  1715. 
do   1717.  kapelanovao  je  u  Starim  Cicama. 

Adam  St  e  panic,  rodjen  u  gorickoj  zupi,  postao  je  kacj  sub- 
lektor  god.  1728.  kanonik  zagrebacki.  U  kaptolu  vrsio  je  razne  sluzbe. 
Kako  su  ga  drzali  za  izvrsnoga  gospodara,  to  je  upravljao  vise 
godina  Keglevi(?evim  dobrima :  Loborom  i  Krapinom,  te  Ratkajovim : 
Taborskom.  Isto  tako  bio  je  kaptolski  prefekt  u  Metlici,  Varazdinskim 
Toplicama,  Sisku  i  vise  puta  ravnatelj  poboznih  zaklada.  God.  1737. 
postao  je  vrbovackim  (Urboc)  arcidjakonom,  god.  1751.  katedralnim, 
zatim  kanonikom  pojcem  i  opatom  sv.  Trojstva  od  Petrovaradina. 
Kad  je  bila  ispraznjena  biskupska  stolica,  bio  je  i  kapitularnim  vi- 
karom.  Osobito  je  pazio  na  Cist0(iu.  Svi  su  ga  vrlo  Ijubili  i  cijenili 
kao  dobra  Covjeka.    Dobro  je  Cinio  mnogima.   Poslije  pozara  od  god. 


377 

1731.  sagradio  je  iznuva  jednu  kuriju,  a  dovrsio  je  drugu  na  lijevoj 
strani  novoveskih  vrata,  koju  je  otpoceo  graditi  kanoiiik  Stjepan 
Pucz.  I  u  kantorskoj  kiiriji  mnog-o  je  toga  sagradio  i  obnovio.  Vrlo 
je  volio  oo.  Pavline,  te  je  bio  njihov  veliki  dobrofiinac.  Stolnoj  crkvi 
poklonio  je  opatsko  ruho  i  za  zivota  joj  jo§  darovao  h  00  forinti. 
Isto  tako  je  iznova  podigao  god.  1757.  u  stolnoj  crkvi  kameni  zrt- 
venik  sv.  Elizabete.  S  bratoni  Nikolom  utemeijio  je  kod  goriCke  crkve 
altariju  s  glavnicom  od  1000  ren.  -for.  Pod  zadnje  trpio  je  na  po- 
dagri,  i  kako  je  isao  u  kupke,  malko  je  prizdravio.  Dne  15.  srpnja 
1758.  otsluzio  je  u  jutro  misu,  a  kad  se  spreniao  na  objed,  pozlilo 
inu  iznenada  u  ''/^  na  12,  te  se  srusio  na  stolac  kod  ormara.  Udaren 
od  kapi,  mogao  je  jos  jedino  kazati :  Jezus,  kak  mi  je  te:§ko!«  Met- 
nuli  ga  u  krevet,  dali  mu  apsoluciju  i  zadnju  pomast  i  u  '/^  na  3 
izdahnuo  je.  Sahranjen  je  u  ladji  bl.  Dj.  Marije  u  stolnoj  crkvi. 

Nikola  Stepanii,  brat  pregjasnjega,  rodio  se  u  gorickoj 
zupi  god.  1702.  Zupnikovao  je  u  Sv.  lliji  Obresu  i  poslije  smrti  ka- 
nonika  Mije  Zlatarica  postao  god,  1738.  kanonikom  zagrebackim. 
Mudroslovne  i  bogoslovne  nauke  dovrsio  je  u  Becu.  U  kaptolu  obav- 
lja(.)  je  sluzbe  prefekta  kaptoLskoga  u  Metlici,  bio  kasnije  kaptolskim 
dekanom,  ravnateljem  poboznih  zaklada,  a  najposlije  arcidjakonom 
varazdinskim.  Na  obnovu  svoje  kanonicke  kurije  potrosio  je  3000 
for.  Zapoceo  je  pisati  »MemoriaIe  Canonicorum  et  Episcoporum  Ec- 
clesiae  Zagrabiensis  ab  Anno  Domini  1647.«  ;  taj  se  rukopis  nalazi 
sad  u  pisca  ovih  redaka.  U  predgovoru  stavlja  na  srce  svim  onima, 
koji  ce  poslije  njega  tu  knjigu  dobiti^  da  nastave  vjerno  biljeziti  zi- 
votopise  pojedinih  kanonika.  Poslije  njega  nastavio  je  taj  rukopis 
Adam  Baltazar  Krcelid,  iza  njega  Matija  Juraj  Asperger,  zatim  Stjepan 
Ledinski,  iza  ovoga  Pavao  Gugler.  Krcelic  kaze  o  Stipanicu,  da  je 
bio  izvrsian  pjevac  i  matematik  (Cantor  eximius  et  Aritmeticus  fuit). 
Umro  je  poslije  dulje  bolesti  dne   1.  rujna   1753. 

Juraj  Ste  panic  bio  je  po  svoj  prilici  rodjak  pomenute  dvo- 
jice  Stepanica.  Rodio  se  god.  1705.,  a  bio  god.  1729.  zaredjen  u 
svedenika.  Valjada  je  u  zupi  sv.  Ilije  naslijedio  Nikolu  Stepanicia  i 
zupnikovao  ondje  do  god.  1749.  Te  je  godine  postao  zupnikom  i 
podarhidjakonom  u  Koprivnici. 

Matija  Stepanic  bio  je,  sva  je  prilika,  takodjer  iz  iste  po- 
rodice,  pa  su  ga  jamacno  njegovi  rodjaci  skolali.  God.  1753.  bio  je 
kapelan  u  Koprivnici  kod  svog  rodjaka  Jurja  Stepanica. 

Petar  pi.  Gerdenie  dejarebid  rodio  se  po  svoj  prilici 
u  Plesu,  a  umro  je  kao  veliki  predstavnik  peCujskoga  kaptola.  On  je 


378 


god.    1803.  izdao  u  PeCuhu  magjarskim  pravopisom  nedjeljne  govore 
pod  naslovom :    »Govorijenja  za  sve  nedilje  kroz  godinu*. 

J  a  n  k  ()  pi.  Brigljevid,  rodio  se  u  Maloj  Gorici  god.  1831. 
Dvije  je  godine  bio  u  zagrebackom  sjemenistu,  a  kasnije  nastavio  je 
svoje  iiauke  u  Djakovu.  Zaredjen  u  svedenika,  sluzbovao  je  kao  ka- 
pelan  i  vjeroucitelj  u  Zemunu,  a  umro  je  kao  zupnik  u  Andrijevcima 
oko  god.  1905.  Njega  je,  da  je  mogao  nauke  svrsiti,  znatno  podu- 
pirao  stric  odvjetnik,  koji  je  imao  za  zenu  scstru  pjesnika  »Lijepe 
na§e  domovine  «   Ant  u  n  a  pi.  M  i  h  a  n  o  v  i  6  a. 

Tu  cu  navesti  i  one  svecenike,  za  koje  se  u  raznim  kanonickim 
vizitama  navadja,  da  su  rodjeni  u  Turopolju  (Turopolitanus),  a  ne 
spominje  se  izrijekom  njihovo  rodjeno  mjesto. 

God  1700.-1704.  Juraj  Stipani6,  zupnik  u  Dragancu  kod 
Cazme.  Rodio  se  u  Turopolju  oko  god.  1671.  Nosio  je  jos  brkove  i 
bradu  (barbam,  mixtaces  decenter,  prout  natura  eum  ornavit).  Budud 
da  je  sluzio  u  Krajini  (quia  in  Confinio),  nosio  je  i  oruzje,  ito  je 
bilo  ostalim  svecenicima  zabranjeno. 

God.  1704. — 1711.  Mijo  P^abeci6,  zupnik  u  Zajezdi.  Rodio 
se  oko  god.   1672. 

God.  1708.  Ivan  Pinturic,  kapelan  u  sv.  Krizu  Zacretju 
Rodio  se  oko  god.    1683.  Bio  je  marljiv  i  dobar  propovjednik. 

God.  1709.— 1711.  Matej  Berkovid,  kapelan  u  Desinidu 
Rodio  se  oko  god.   1683. 

God.  1715. — 1716.  Andrija  Brigljevic,  kapelan  u  Belcu. 
Rodio  se  oko  god.   1682. 

God.  1 726. —  1 738.  Nikola  Carek,  zupnik  u  Bedekovcini, 
Rodio  se  oko  god.   1699. 

God.  1733. — 1750.  Ivan  Sip  u  si  6,  zupnik  u  Kutini.  Rodio 
se  oko  god.   1707. 

God.  1738. — 1756.  Luka  Gelid,  zupnik  na  Dubovcu  kod 
Karlovca.  Rodio  se  oko  god.   1710:  Bogoslovlje  ucio  je  u  Gradcu. 

God.  1746.  Jakov  Kozarid,  kapelan  u  Tomasici.  Rodio  se 
oko  god.   1714. 

God.  1753. — 1777.  Andrija  Dumbovid,  zupnik  u  sv.  Si- 
munu.  Rodio  se  oko  god.   1722. 

God.  1743.  — 1753.  Ladislav  KovaCid,  zupnik  u  Topolovcu 
Rodio  se  oko  god.   1716. 

God.  1 756.  Jakov  Rozid,  zupnik  u  Recici.  Rodio  se  oko 
god.   1714.  Mudroslovlje  ucio  je  u  Becu.   Bio  je  dobar  pjevac. 

God.  1758. — 1763.  Mijo  Sipu.^i(3,  zupnik  u  KonSdini.  Rodio 
se  oko  orod.   1728. 


379 

God.  1760-  -\in.  Bolto  Mulih,  zupnik  u  Brdovcu.  Rodio 
se  oko  jrod.   1727. 

God.  1765. — 1777.  Andrija  Mulih,  zupnik  u  Sestinama.  U 
svedenike  je  zaredjen  god.    1757. 

God.  1768.  Juraj  Lackovid,  kapelan  u  sv.  Krizu  ZaCretju. 
Rodjen  je  oko  god.   1740. 

God.  1823.,  dne  17.  sijecnja  umro  je  Ignacije  Smendro- 
V  i  6,  zupnik  u  Ravnu. 

God.  1831 .,  dne  27.  studenoga  umro  je  J  o  s  i  p  S  i  p  u  s  i  c, 
zupnik  u  Miholjancu. 

God.  1832.,  dne  14.  travnja  umro  je  Pavao  Smendrovid, 
zupnik  u  sv.  Martinu  pod    Okicem. 

God.  1 834.,  dne  7.  veljace  umro  je  F  r  a  n  j  o  S  m  e  n  d  r  o  v  i  d, 
svedenik  u  miru. 

Bit  ce,  da  je  bilo  jos  drugih  svecenika,  barem  kako  nam  nji- 
hova  prezimena  posvjedocavaju,  koji  su  rodjeni  u  Turopolju.  No  \Qt 
ovi  sve6enici  i  oni,  sto  sam  ih  naveo  kod  pojedinih  zupa,  svjedoce 
nam,  da  je  u  predjasnje  vrijeme,  poimence  u  XVIII.  vijeku  razmjerno 
vise  turopoljskih  sinova,  nego  li  do  najnovijega  vremena,  islo  na 
vise  nauke.  Danas  opet  nastojanjem  sadasnjega  zupana  dra,  Ljudevita 
pi.  Josipovica  8—10  turopoljskih  sinova  potporom  pi.  opdine  polazi 
srednje  i  vise  skole. 

Pobozni  zapisi  zupljana. 

Zupljani  goriCki  na  smrti  vrlo  se  6esto  sjeiali  svoje  zupne 
crkve  i  rado  ostavljali  neke  svote  bud  na  korist  zupne  crkve,  bud  za 
utemeljenje  misnih  zaklada  za  ispokoj  svojih  dusa.  Lijepo  je  to  svje- 
docanstvo  njihovog  vjerskog  osvjedoCenja  i  naboznosti ;  u  tom  su  se 
odlikovali  od  mnogih  drugih  i  ve6ih  zupa.  Iz  raznih  oporuka,  pohra- 
njenih  u  zupnom  arkivu,  pribiljezio  sam  razne  izvatke,  jer  nijesu  bez 
svake  zanimljivosti,  a  nabozni  darovatelji  zavrijedili  su,  da  im  se  sa- 
Cuva  spomen. 

Ivan  Stanko  Paraminski,  konjaniCki  kapetan,  probavio 
je  dugo  vremena  u  gornjim  stranama  carstva  na  raznim  vojnama 
(fere  continuis  temporibus  in  superioribus  partibus  imperii  in  expedi- 
tionibus  militaribus  bellicis  et  seruiciis  augustissimorum  olim  impera- 
torum  et  regum  felicis  et  piae  leminiscentiae  Ferdinandi  secundi  et 
tertii),  gdje  si  je  stekao  svotu  od  2000  dukata.  Za  tu  svotu  kupio 
je  god.  1636.  od  Jurja  Malenida  plemieku  kuriju  u  Kurilovcu 
(aliter  Urbanoza)  sa  svim  posjedima  i  pravima.  Kad  mu  je  umrla 
prva  supruga  Kata    Miksid  i  kei  Katarina,  ozenio  se  s  J u d i- 


380 

torn,  k(5eri  Lacka  BukovaCkoga,  kapetana  tvrdje  BrkiSevine. 
S  ovom  je  zivio  vi§e  godina  i  rodio  sina.  Godine  1665.  ostavio  je 
pred  zupanom  Ljudevitom  Vagidem  kurilovaCku  kuriju  i  pol 
svojih  posjeda  svojoj  zeni  Juditi,  a  ostalu  polovicu  zapisao  za  ispokoj 
svoje  duse  zupnoj  crkvi  u  Velikoj   Gorici,  gdje  je  zelio  biti  pokopan.' 

Dne  19.  svibnja  1711.  ostavio  je  Ivan  pi.  Cednekovid 
zupnoj  crkvi  zemlju  zvanu  Sipkovcica  od  30  slogova,  a  kapeli 
s^^.  triju  Kralja  u  Lomnici  zemlju    »pri    Poljaku«    od  6  slogova.'' 

Godine  1713.  predao  je  Juraj,  sin  pok,  Petra  Hrebida, 
zupnoj  crkvi  neku  zemlju  u  Plesu,  da  time  ispuni  zelju  svoga  oca, 
koji  je  na  samrti  izjavio:  »kay  imam  ral  zemlie  vu  zalogu  na  Pleszu 
vu  Turouom  Poliu  od  Janka  Terbicha  za  sezt  dukat,  zato  recheni 
Terbich,  kada  pouerne  rechenech  sezt  dukat  zemliu  nay  ima  nazad, 
a  penezi  pako  recheni  naisze  dadu  oszde  kakti  prieti  peruo  na  czirkvu 
Blasene  Deuicze  Marie  Gorichku«.^ 

Dne  31.  lipnja  1713.  pravila  je  oporuku  Kata  Smendrovid, 
udovica  iza  pok.  Stjepana  Mudica.  Ona  je  sa  svojim  siromastvom 
ovako  odlucila :  »Nai  peruo  ono  sto  imam  u  Szomoboru  na  purgar- 
szkom  hisu,  zemye  y  szinokosz  y  zeuszem  prisztaialischem  one  hise 
osztavlyam  patrom  Franciscaiiom  Szamoborszkem  pod  ranichkou  oszem- 
deszet  na  messe,  da  zame  y  moieh  sztereseh  dusu  szlusili  budu,  y 
potlam  ako  bi  moi  bratich  hotel  izkupleuati,  tako  dusen  bude  reche- 
nem  patrom  sumu  posztaviti  imenuvanu.  Ktomu  takaisse  robye  moje, 
koie  imam  uu  czirkve    recheneh  patrou    Franciscanou,  osztaulyam  na 

czirkvu  B.  D.  V.,  dasze    zniega    pomase   na  kuliko    more Item 

dell  moi  oude  vu  Turouom  Polyu,  koga  po  pokoinom  moiem  go- 
sponu  imam  Istuanu  Mudichu,  tojeszt  zemlyah,  szinokosah,  terszyu, 
y  drugom  od  togh  duornoga  meszta,  tho  osztaulyam  za  dusu  moiu 
y  moiega  pokoinoga  gore  imenouanoga  gospona  Istuana  pod  summu 
Ranichkou  szto  y  pedeszet,  kojem  osztaulyam  tutora  szina  iU  pasz- 
torka  moga  Martina  Mudicha,  tak  da  izte  summe  szto  talerou  nai 
pervo  na  pokop  vuzmu  nesto,  osztalo  za  dusu  moju  i  pokoinoga  ny- 
houoga  ocza  dadu  .  .  .  Kaisze  pako  drugoga  imanya  moga  dosztoy, 
kai  szem  oude  zakupila  z  moiem  bratichem  vu  Turouom  Polyu  na 
Velike  Mlake  tak  zalosno,  kak  uekouechno  osztaulyam  momu  bra- 
tichu,    tak    akoje    proda,  pa  za  r.    cheterdeszet    uchini    messe    szlusiti 


'  Izvorna  listina  u  Jtupnom   arkivu  u  Vel.  Gorici. 

'  Ibidem,  »Paria  litteralium  instrumentorum  ecclesiae  B.  V.  M.  in  Nagy 
Goricza  fuadatae«  str.  13. 
'  ib.  str.  10. 


381 

za  moju  dusu,  akoli  je  pako  obdersi,  tako  iz  duse  moje  nai  sze  ne- 
zpozabiy.  Medju  svjedocima  te  oporuke  spominje  se  takodjer  odranski 
zupnik  Stjepan  Zorinic. ' 

God.  1714.  ostavila  je  Jelena  pi.  Plepeli6  zupniku  Lovri 
Massanu  zemlju  zvanu  sgnoinik  Marenka«  u  Kobilidu  na  sluzenje 
sv.  misa  za  ispokoj  svoje  duse.  Zupnik  je  tu  zemlju  dao  iz  trecine 
S  i  m  o  n  u  J  u  r  i  n  i  6  u. 

Dne  10.  ozujka  1714.  pravio  je  Matija  Gjuranid  oporuku 
pred  zupnikom  Lovrom  Massanom  »vu  velikom  y  szmert- 
nom  betegu  poszaulien,  na  telu  kruto  nnlahau,  pri  pameti  vendar 
iosche  trezne  i  dobre,  po  milosche  Bosie&,  koji  je  zelio,  da  bude  po- 
kopan  »vu  pokopu  sztaresseh  szuoieh  pri  czirkve  B.  D. 
Marie  Gorichke«.  On  je  imao  u  Kutelju  na  Rakarju  dobre  zemlje 
dvanaest    slogova,    koje    je    ostavio    gorickoj  crkvi   »pod  due  skude«. 

Neka  Kata  Barisid  ostavila  je  gorickoj  crkvi:  »zomliu  G  e  r- 
dinschak  zovuchu,  mene  zalosenu,  y  moiemu  pokojnomu  gospo- 
daru  Mateku  Barissichu  od  luana  Kopriuniakaza  skudih 
pet  i  za  due  kuarte  sitka,  na  zemlie  szada  pako  ie  iachmen  poszeian, 
tako  ma  goSpoda  sikutori  szlobodno  nay  iachmen  poseniu,  za  czirkvu, 
kada  pako  da  luan  Kopriuniak  pet  skudi,  y  due  kuarte  sitka  siku- 
torom  gorichkem,  tako  bude  niegova  zemlia   szIobodna«.'^ 

Dne  10.  studenoga  1715.  pravila  je  oporuku  Marijana  Li- 
gutic,  zena  Jakova  Muhvicaiz  Kurilovca,  »buducha  na  telu 
gingava,  a  drugach  pri  dobre  pameti «  i  zapisala :  »rk.  50  na  czirkvu 
gorichku  B.  Deuicze  Marie  i  za  szuete  mase«,  a  »Plebanussu  luriu 
Bannichu  za  masse  rh.  5.«  Njezin  se  suprug  po  drugi  put 
ozenio  s  Margaritom  Ligutich,  pa  kad  je  on  18.  svibnja  1725. 
pravio  oporuku,  sjetio  se  takodjer  goriCke  crkve  rijecima:  »item 
osztauliam  na  czirkvu  za  dussu  moiu  sezt  uilahnou  sznasneh  spi- 
czami,  kay  me  ie  z  pokoinum  senum  dopalo«  ;  svojemu  svaku  Pavku 
Liguticu  ostavio  je :  »haliu  z  pozlachenemi  gumbi  y  cherni  pasz  y 
uilahen,  ako  sze  koy  bude  mogel  naiti,  y  z  Lidiczum  szkupa«.'^ 

Dne  28.  travnja  1716.  zapisala  je  Doroteja  pi.  Komogo- 
vec  iz  Velike  Lomnice  »Gorichke  czirkve  iz  szuoga  terszja  na 
Verhouie  tri  raniske  penez«.  6.  travnja  god.  1723.  isplatio  je  Matok 
Cednekovid  taj   legat  sa  Cetiri  i  pol  ren.  tor.* 

'  lb.  str.  22. 

»  lb.  str.  11 

'  Ibid.  str.  5-7. 

•*  lb.  str.  12. 


382 

Due  1.  travnja  1716.  pravila  je  svoju  oporuku  Barbara  pi. 
SviliCic  rodj.  Serblii,  koja  je  zazeljela,  da  se  ima  njezino  tijelo: 
» vu  czirkue  szuetoga  Martina  na  Schitareuo  vu  obchinzku 
raku  poztauiti«.  Nadalje  je  sa  svojim  imutkom  ovako  raspolozila: 
*Pri  brateh  moieh  nerazdelno  ochinztuo  y  materinsztuo,  za  iednu  ral 
moguche  dahi  uech  moralo  bitti,  oztauliam  pod  szedem  rhaniski,  da 
bi  platili  na  czirkuu  gorichku,  y  akobi  taki  neplatili,  dabi  tretiu  me- 
riczu  odszipali  na  czirkuu,  doklam  dadu  rhaniskou  szedem,  item  salua 
uenia,  pri  brateh  na  hrane  imam  iednu  uolouzku  mater  (kravu), 
koteru  ostauliam  na  gorichku  czirkvu,  a  tele,  na  kapellu  sz.  Marie 
Magdalene «.' 

Velika  crkvena  dobrocinka  bila  je  neka  Kata  Novosel,  udo- 
vica  iza  Mihalja  Zilca.  Ona  je  sav  svoj  imutak  ostavila  u  crkvene 
svrhe.  Sa  svojim  »sziromastvum«  ovako  je  raspolozila:  »Naiperuo 
imam  pri  Thomasu  Sirianu  na  dugu  skud  oszemnaizt,  za  koga  je 
poruk  Janka  sikutora  otecz  Mikecz  iz  Gradich,  item  pri  lurku  Kuinte 
rajn.  deszet,  oue  ostauliam  z  a  masse;  item  pri  Miheku  Pezia,  za 
koga  ie  poruk  Jurko  Kuinta  rh.  trinaizt,  y  oue  z  a  masse.  Item 
pri  Mihaliu  Krapczu,  za  koga  je  poruk  Andras  Filipchich  rh.  oszem, 
y  oue  z  a  masse.  Item  pri  Mihaliu  Fungieku  rh.  deszet,  oue  ostau- 
liam na  kapeliczu  sz  treh  Kralieu  na  Lomnicze.  Item  pri 
Mateku  Silczu  Rh.  chetirinaizt,  koie  oztauliam  czirkue  sz.  Petra 
vu  Petrouine.  Item  pri  lurku  Hagichu  skud  duanaizt,  y  oue  za 
masse.  Item  pri  Mihaliu  Talkouiche  rh.  sezt,  koie  oztauliam  n  a 
Czirkuu  B.  D.  M.  Gorichku  z  interessem  dueh  leth,  uszako  leto 
uedro  mosta,  za  koga  ie  poruk  lanko  Sipusich  za  onda  sikutor.  Item 
pri  luanu  Chednekouichu  rh.  duaiszet  y  ove  ostauliam  bratou- 
schine  gorichke  czirkue  szuetoga  Angela  chuvara... 
Vsze  oue  gore  imenuvane  dusnike  bude  terial  gorichi  g.  plebanus 
cum  assistentia  d.  comitis  terrestris,  qua  patroni  et  protectoris 
dictae  ecclesiae  Goriczensis«.  Joste  je  od  svote  od  180  for.,  sto  je 
bila  pohranjena  a  blagajnici  goricke  crkve,  zapisala  10  ren.  for.  bra- 
tov.^tini  muke  Isusove  kod  zagrebackih  Isusovaca;  10  ren. 
for.  kapeli  s  v.  Barbare  u  Velikoj  Mlaki;  40  ren,  for,  zup- 
noj  crkvi  goriCkoj;  10  ren.  for.  crkvi  vukovinskoj;  20 
ren.  for.  kapeli  s  v.  Lavrencija  na  goriCkom  trgu  (in  area 
ecclesiae  Goriczensis),  a  preostala  svota,  ako  mozda  ona  jos  za  svog 
zivota  sto  za  sebe  ne  treba,  ima  pripasti  takodjer  goriCkoj  zupnoj  crkvi,'' 

'  ib.  str.  15. 
*  ib.  str.  17. 


383 

God.  1718.  2.  svibnja  sjetio  se  goricke  crkve  Nikola  Plepelid 
iz  Kurilovca.  na  uspomenu  svog  zeta  Matije  Bencetida,  koji  je 
pao  u  bici  kod  Novoga.  Doticna  isprava  glasi :  »Nad  zemliami  Strin- 
guvacheuemi  ieszu  polchetert  rli.,  nad  zemlium  Janka  Stringuvacha 
skude  iedna  i  iedn  rh.  interesa,  to  czirkue  Gorichke  bude  od  sztrane 
pokoinoga  Mateka  Bencheticha,  kie  lani  poginul  odTurak*. 
Jos  su  Plepelic  i  njegova  kci,  pokojnikova  udovica,  poklonili  crkvi 
sedam  vagana  zita,  sto  su  ga  imali  dobiti  od  Pavla  MiriniCa.* 

U  veljaci  god.  1722.  ostavio  je  Ivan  pi.  Cednekovic  zvan 
Ivina  gorickom  zupniku  Martinu  Svastovi6u  zemlju  na  gorickom  polju 
uz  obvezu,    da    mora    otcitati  30  sv.  misa  za  ispokoj    njegove  duse.'^ 

16.  svibnja  1724.  pravio  je  oporuku  Mihalj  Ferklic,  koji 
je  ostavio  100  talira,  da  se  sluze  sv.  mise  za  njega^  za  njegove  ro- 
ditulje  i  za  one  duse,  kojih  se  ne  bi  imao  tko  spomenuti.  Za  tu 
svotu  odsluzena  je  361  misa.  Jos  je  ostavio  gorickoj  crkvi  »plachu 
jednoga  lelta  vu  penesse  naime  rajn.  34 «,  a  kapeli  na  Lomnici  polovicu 
te  place,  i  crkvi  sv.  Jurja  na  Odri :  »skudu  S.  Iuria«  »klostrom 
fraterskomu  y  Kapucinskomu,  ako  bi  mi  sze  smrt  pripetila,  vsakomu 
klostru  praschi  cetiri  na  jeszen,  zato  da  doidu  na  sprevot  mertvoga 
tella  moiega«. 

Dne  7.  sijecnja  1730.  zapisao  je  Martin  Mudic,  vlastelin  u 
Brezju,  prisjednik  plem.  bpcine  i  veliki  sudac  zupanije  zagrebacke 
200  for.,  da  cita  zupnik  goricki  (medio  capellani  sui)  svake  godine 
12  misa  za  ispokoj  duse  njegove  i  njegove  rodbine.  Za  svoje  tijelo 
zelio  je,  da  se  sahrani  u  grobnici  zupne  crkve,  koju  je  grobnicu  na 
novo  sagradio  (in  crypta  noviter  per  me  ibidem  extructa). 

Dne  1 9.  ozujka  1 766.  pravila  je  oporuku  Barbara  udova 
Stepanic,  rodj.  Ferklic  iz  Lomnice,  koja  je  ostavila  lomnickoj 
crkvi  50  for.,  odranskoj  (na  oderszku  czirkvu)  50  for.,  dubraneckoj 
14  for.  i   190  for,  na  sv.  mise. 

Fran  jo  Modic  zapisao  je  god.  1776.  svotu  od  500  for.,  sto 
ih  je  posudio  Andriji  Jelacicu,  kad  je  ovaj  preuzeo  dobro  Kurilovac, 
za  utemeljenje  misne  zaklade.  Od  kamata  imala  se  citati  polovica 
misa  (racunajuci  misu  po  1  for.)  za  njega,  a  polovica  za  njegove  po- 
kojne  roditelje  Franju  i  Mariju. 

Dne  13.  prosinca  1792.  pravila  je  oporuku  Bara  udova 
Jurka  Poturi(5a  i  odredila :  »da  po  szmerti  mojoj  iz  imetka  moga 
za  pokoi    dusse   moje  imajusze  dati  rainiski  trideszet,   vszaku    szvetu 


'  lb.  str.  20. 
»  lb.  str.  14. 


384 

massu  rachunajuch  a  cr.  20,  za  pdkoi  takai  dusse  moicga  tovarussa 
z  jednakem  nachinom  fl.  Rh.  30.  Na  farnu  czirkvu  Nagy  Gorichku 
fl.  rh.  10.  cr.  30.  Xa  duplere  iszte  czirkve  rainiski  trideszet.  Na 
Vukovinszku  Maiku  Bosju  Rh.  fl.    10«. 

One  4.  ozujka  1801.  zapisala  je  Bar  a  pi.  Sipusic  svotu  od 
88  ren.  for.,  »da  sze  imaju  czirkvi  posztaviti  Blasene  Devicze  Marie 
Sznesne  na  Velike  Goricze  funduvani,  dasze  iz  interesza  z  a  lam- 
pass  p  r  e  d   V  e  1  i  k  e  ni    o  1 1  a  r  o  m  o  1  i  j  e  k  u  p  o  v  a  1  o  b  u  d  e  <; . 

Velika  crkvena  dobrocinka  bila  je  takodjer  Ana  T  e  r  b  i  c, 
rodjena  Brigljevid  iz  Velike  Lomnice.  U  svojoj  oporuci  od  11. 
svibnja  1806.  zapisala  je  iz  svog  babinstva  »za  sze  i  za  szvoje  szta- 
reisse*  kapeli  sv.  triju  Kralja  na  Lomnici  150  lor.,  zatini  za  altariju 
kod  goricke  zupne  crkve  100  for.,  zupnoj  crkvi  u  Odri  20  for.  i  ka- 
peli sv.  Barbare  u^  Velikoj  Mlaki  20  for.  Zanimljivo  je,  sto  je  ona 
posve  izbastinila  svog  muza  Mateka  Terbicia,  i  to  radi  toga,  ^to  ju 
mrsko  isprebijao.  Ona  kaze  pod  6.  tockom :  j-osztavljam  menten 
musski  na  szvete  messe,  kojega  mi  je  ov  zaidni  put  vzel  Matek 
Terbics  y  iztukel  me  je  y  mersko  izmerczvaril,  kaj  mi  i  je  krivo, 
kaiszem  vu  ovu  nevolju  opala,  koj  valja  f.  43 «.  Isto  tako  kaze  pud 
tockom  8.:  »osztavljam  polovicu  iz  szvojega  ruha,  koje  je  pri  mojem 
thovarussu  Mateku  Terbichu,  kuUko  sze  preczeni  na  szvete  masse 
zbog  thoga  zroka,  kaiti  on  meni  je  bil  nelyublen  y  meni  je  kriv,  kaj 
moram  vumreti«. 

Dne  5.  ozujka  1809.  pravila  je  oporuku  Bara,  udova  pokojnog 
Janka  Brigljevica  iz  Vel.  Lomnice,  koja  je  zazeljela,  da  se 
njezino  tijelo  uk(;pa  »vu  czintoru  fame  czirkve  Goriclike  Majke 
Bosje  sznesne «.  Najprvo  je  od  ovog  imutka  ostavila  svotu  od  140  lor. 
40  novc.,  sto  joj  je  dugovala  kuca  Arbanasova,  zvana  Boltekova  »na 
altariu  sznesne  Majke  Bosje  Gorichke<.<.  50  for.  »koje  portiassi  Sva- 
stovicheve  portie  izplatiti  budu  moraH  na  szvete  masse,  koje  sze  za 
dussu«  njezinu  sluzile  budu  kod  zupne  crkve.  Osim  toga  je  ostavila 
30  for.,  sto  su  joj  dugovah  Klafuricevi,  polovicu  kapeli  sv.  triju 
Kralja  na  Lomnici,    a    polovicu    kapeli    sv.    Barbare  u  Velikoj   Mlaki. 

Zemlje,  sto  ih  je  dobila  kao  svoje  ocinstvo,  »pokehdob  da  ta- 
kove  po  szmerti  moje  y  onak  na  Deveriche  nazad  opazti  l->i  morale, 
zato  hochu.  da  za  dussu  inoju,  predi  nego  takove  nazad  dobe  f.  ICO 
gledech  na  rodbinsztvo  kapelle  szv.  treh  Kralyev  plate «.  A  od  svoga 
materinstva  i  babinstva  Vitkovidijanskoga  ostavila  je  50  for.  zupnoj 
trkvi  u  Odri.  —  Tako  je  gotovo  sav  svoj  imetak  zapisala  u  svrhe 
crkvene. 


385 

Zupljani. 

Zupljani  su  ved  i  u  starini  stanovali  u  istim  selima,  kao  i  danas, 
U  zapisniku  kanonicke  vizite  od  god.  1634,  spominju  se  sva  sela, 
koja  i  danas,  a  uz  njih  jos  selo  Ilovenjak  kod  Rakarja  i  selo 
K  u  s  a  n  e  c.  Selo  Kusanec  opstoji  i  danas,  no  pripojeno  je  selu  Ku- 
rilovcu.  Tamo  nalazi  se  samo  jedna  kuca  i  zjvodernica.  God,  1768. 
bile  su  u  zupi  253  kuce,  a  god.  1824.  bile  su  234  kude  s  2458  zi- 
telja,  od  kojih  su  trojica  bili  grcko-istocne  vjere. 

Zapisnici  vizita  kanonickih  ve6im  dijelom  hvale  zupljane  go- 
ricke.  Bi!o  je  dasto  i  medju  njima  pogrjesaka,  ali  popreko  bili  su 
dosta  nabozni,  rado  su  polazili   crkvu  i  primali  sv.  sakramente. 

1  turopoljske  kongregacije  su  bdile,  da  se  nekoje  pogrjeske  i 
mane  izmedju  zupljana  uklone.  Tako  je  n.  pr.  u  kongregaciji  od  god. 
1606.  zakljuceno,  da  se  imadu  rastavljeni  supruzi  opet  izmiriti  i  u 
budude  zivjeti  po  obicaju  i  zapovijedi  sv.  matere  crkve,  Za  bludnice 
je  zakljuceno,  da  se  imadu  u  roku  od  8  dana  istjerati  iz  Turovog 
polja,  a  ako  bi  koji  plemid  koju  kod  sebe  zadrzao,  bio  bi  kaznjen 
globom  od  6  ugar.  forinti,  koje  je  morao  platiti  crkvi.'  Na  isti 
predmet  odnosi  se  i  zakljucak  kongregacije  od  18.  rujna  1614.,  koji 
glasi :  »od  kotheryh  ye  glaz,  da  zenskamy  bode  i  barathayu,  ad 
primam  sedem  domini  terrestris  citati  erunt,  rationem  reddituri«.'^ 

Bit  6e,  da  sve  to  nije  ponioglo,  jer  kongregacija  od  9.  lipnja 
1625  opet  odredjuje,  da  moraju  za  to  odredjeni  Ijudi  protjerati  iz 
svih  sela  priljeznice  i  bludnice,  gdje  god  se  one  nalazile.^ 

Vizitator  arcidjakon  Benko  Vincetid  god.  1622.  spominje,  da  su 
se  medju  zupljanima,  osobito  medju  plemidima,  nalazili  nekoji  lihvari 
i  lihvarice,  koji  su  takodjer  malo  marili  za  crkvu.  A  medju  zuplja- 
nima bilo  ih  je  takodjer  mnogo,  koji  su  se  bavili  praznovjerjem,  sto 
nam  u  ostalom  sjajno  potvrdjuju  parnice  proti  vjesticama,  priopdene 
u  turop.  spomenicima.  God.  1642.  predbacuje  se  zupljanima,  da  ne 
svetkuju  blagdana,  a  nalazio  se  medju  njima  takodjer  jedan,  koji  je 
pocinio  dvozenstvo,  pa  je  radi  njega  biskup  izdao  shodan  nalog  turo- 
poljskomu  zupanu.  God.  1678.  ispovjedili  se  svi  o  uskrsu  i  nije  bilo 
nijednog  javnog  grjesnika,  osim  nekog  Vidmida  »quem  dicuntur 
censuram  canonis  suadente  diabolo  commisisse  (valjda  je  izlemao 
kojeg    svedenika).    Zupnik  se  tuzi,  da  mu  se  radi  raznih  dioba  uma- 

'  E.  Laszowski,  >Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopolja*  sv.  IV. 
str.  491. 

'  Ibid.  sv.  IV.  str.  501. 
'  Ibid.  IV.  str.  ,o23. 

25 


380 

njuje  lukno,  a  icupljani  se  opet  tuzili  na  zupnika  Jurja  Domitrovitia, 
da  im  cesto  na  blagdane  i  u  vrijeme  sajmova  ne  propovijeda,  kako 
bi  to  morao. 

Godine  1746.  pripovijeda  se,  da  se  neki  zupljani  usprkos 
biskupskoj  i  svjetovnoj  zabrani,  usudili  na  sam  uskrs  voditi  nodnu 
procesiju  (nocturnam  processionem  instituere  ausi  fuere),  pa  su  bill 
radi  toga  izgreda  po  zupanu  osudjeni,  da  moraju  crkvi  platiti  12 
ugar.  forinti. 

U  viziti  od  god.  1768.  spominje  se  jedan,  koji  je  tukao  svoju 
materi  a  premda  opomenut  po  zupniku,  nije  htio  da  pravi  javnu  po- 
koru.  Arcidjakon  Josip  Mikinovid  dao  ga  je  jos  jedan  put  po  zupniku 
opomenuti,  da  se  dade  na  pokoru. 

Kako  se  nekad  nije  rado  vidjelo,  da  bi  koji  plemenitas  uzeo  za 
zenu  koju  neplemenitasicu,  svjedoCi  oporuka  kapetana  druge  banske 
regimente  Matije  Pogledica  Kuriloveckoga  od  24.  travnja 
1803.  On  je  ostavio  zakladu  od  3000  for.  za  skolanje  djecaka  iz 
svoje  obitelji.  Od  koristi  te  zaklade  iskljucuje  medjt;  ostalima  i  »on 
odvetek  obodvojega  (mojega  bratta  Mikule  Pogledicha)  zpola,  koteri 
szvojem  roditelom,  vszigdar  vu  vszem  dobroni  i  hasznovitom  navuku, 
dellu  y  poszlu,  podlosen  y  pokoren  ne  budt,  ovdesze  pridaje  osze- 
bujno  on  odvetek,  koy  bi  szuproti  volye  y  hotenyu  szvojeb  roditelov, 
kervne  rodbine,  osztaleh  dobreh  y  uffaneh  priatelov  y  domorodczev 
vu  hisni  zakon  ztupil  illiti  osenilsze,  ali  vudal  bi,  k  a  k  o  t  i  n  a  p  r  i- 
1  i  k  u,  koy  b  i  j  e  d  n  u  m  u  s  i  c  z  u  illiti  n  e  p  1  e  m  e  n  i  t  u  v  u  z  e  I, 
ali  plemenitu  sziromassku  zlochesztu  y  zlocheztoga  dersanya  y  glasza*. 
—  Lijepe  su  rijeci  i  dostojne  plenenitog  muza  one,  sto  ih  kaze  Ma- 
lija  Pogledic  pod  konac  svoje  oporuke  :  »kajti  ja  pako  od  moje  mla- 
dosti  vszigdar  vu  Kraine  pri  szoldachkom  ztalissu  szlusechi,  ovde  vu 
orszagu  chizto  nialo  z  gozpodum  zpoznan  jeszem,  niti  je  moja  na- 
vada,  da  bi  ja  onoga  od  postenja  y  priatelztva  jednoga  gozpona 
zpitaval,  ar  verujem  iztinzko  y  dersim,  da  vszaki  koy  posteno  szerdcze 
ima,  ima  takajsse  vu  nyem  postenu  lyubav  y  mislenje  proti  dru- 
gonQu«. 

U  VeJiku  Goricu  se  poCeli  naseljivati  i  stranci,  osobito  kad  se 
je  trgovina  malko  podigla.  Mnogo  doseljenika  bilo  je  Slovenaca.  Za 
zupana  Ivan  a  Pavla  Plepeli^a  (god.  1 772. —  1 776.)  spominje 
se  neki  trgovac  Andras  Zajec  »Kraniecz«.  Taj  se  potuzio  zu- 
panu i  plem.  opciini  na  fiskala  i  protektora  plem.  opdine  I  van  a 
(jaljufa.  On  je  od  njega  »na  veru  y  vu  imenu  nai  blisnjega  iz- 
plachenja  pogodil  y  vzel  je  czukora  funtov  7Y^  po  16  gr.,  kaffe 
funtov  2  po  gr.   15,  lemoni   parov   12  po  cr.  5  vszaki    par    rachuna- 


387 


juch,  koja  vsza  szkupa  chine  fl.  8  cr.  42 «.  Zajec  ga  mnogo  puta 
opomenuo,  da  mu  taj  dug  plati,  paCe  je  isao  po  novce  i  u  njegov 
Stan,  no  Galjuf  ga  je :  »iz  hise  z  paliczom  harjech  y  z  pistolom 
napetom  pretiral«.  Zato  se  trgovac  Zajec  obraia  na  zupana  i  moli 
ga,  da  posreduje,  kako  bi  dosao  do  svojih  novaca. 

Mnogo  su  dolazili  u  Goricu,  pa  se  neki  ondje  naselili  Slo- 
vene! iz  GoriCke,  koji  su  ovdje  lovili  pijavice,  pa  ih  onda  u  Italiju 
razasiljali.  U  novije  vrijeme  naselilo  se  ovdje  i  vise  obitelji  iz  gor- 
skog  kotara. 

U  zupi  Velikoj  Gorici  bilo  je  god.  1793.  2179  dusa.  Kako  je 
ziteljstvo  zadnjih  po  prilici  sto  godina  u  pojedinim  selima  raslo,  mo6i 
6e  se  priblizno  razabrati  iz  ove  skrizaljke  : 


C^l^ 

Godine  1799 

God. 
1848 

God. 
1859 

God. 
1890 

God. 
1900 

God. 
1910 

oeio 

Kuca 

Vjen- 

canih 

parova 

Osoba 
ukup- 
no 

Velika  Gorica 
Mala  Gorica 
Gradici  .  . 
Kobilic 
Kurilovac 
Lomnica  .  . 
Petrovina  . 
Pleso  .  .  . 

18 
17 
14 
11 
62 
53 

1 
24 

6 
18 

1 

33 

41 

35 

22 

108 

128 

9 

67 

13 

37 

1 

146 
164 
148 
100 
545 
605 

63 
289 

69 

187 

6 

343 

250 
184 
108 
624 
645 

83 
234 

61 
137 

544 
223 
191 
141 
539 
692 

75 
241 

57 
130 

687 
303 
301 
190 
612 
990 

67 
325 

91 
180 

833 
320 
291 
179 
650 
1000 

75 
320 

70 
150 

1012 
460 
290 
204 
918 

1114 

70 

475 

75 

250 

Rakarje  .  . 
Velika  Mlaka 
Kusanec  .  . 

Ukupno 

251 

494 

2322 

2682 

2831 

3746 

3888 

4866 

Razne  biljeske  iz  zupne  povjesti. 

Kao  sto  u  odranskoj  zupnoj  crkvi,  tako  se  i  u  z  u  p  n  o  j  c  r  k  v  i 
u  Velikoj  Gorici  cesto  polagala  p  r  i  s  e  g  a  u  raznim  sudbenim 
parnicama.  Ta  je  prisega  bila  uza  svjedoke  i  pisma  najvaznije  do- 
kazno  srestvo.    Polagala   je  takove  prisege  ili  sama  stranka  (quilibet 


388 

sola  una  manu,  sola  sua  in  persona  super  sua  innocencia),  ili  pako 
s  tri  ili  vise  (15 — 25)  plemenitih  svjedoka  (n.  pr.  ideo  quilibet  eoruni 
sextus  seniet  XV.  die  in  ecclesia  Gorycza  iurabit,  si  iurabunt  erunt 
liberi,  si  vero  non,  solvent  florenos  L,  et  potenciam  florenos  sex  unus 
quisque).  Ta  se  prisega  polagala  ili  odmah  ili  na  petnaesti  dan  iza 
prvog  sudbenog  roCista.  U  sudbenim  zapisnicima  od  g.  1555.  imamo 
vise  takovih  primjera. ' 

Crkveni  starjesine  su  morali  polagati  racune  i  pred  plemenitom 
opcinom.  Na  opiem  spraviscu,  koje  se  obdrzavalo  na  Lucijino  go- 
dine  1612.  zakljuceno  je :  »Lugary,  voyvode,  sekutori  B.  V.  M. 
ac  S.  Catherinae  i  exactori  wzakoyachky  wzy  jeden  den  bwdw 
rachwn  dawaly,  kada  ym  ze  terminus  praefigue^<.  Za  pregledavatelje 
racuna  bili  su  izabrani  tadanji  zupan  Juraj  Vagic  te  Nikola  Malenic, 
Gabro  Bukovacki,  Ivan  Krusel,  Stjepan  Arbanas  i  Caspar  Pepelic.'^ 
Arcidjakoni  vizitatori  se  Cesto  tuzili,  sto  nijesu  mogli  dobiti  od  star- 
jesina  crkvenih  racuna.  Ti  se  opet  izgovarali  na  zupana,  jer  da  im 
ie  on  zapovjedio  neka  ne  pokazu  vizitatoru  crkvenih  racuna.  I  pri- 
godom  vizite  od  god.  1642.  nije  mogao  arcidjakon  da  vidi  crkvene 
radune,  jer  su  bili  ti  valjada  na  pregledavanju  kod  biljeznika  plem. 
opcine  Andrije  Cednekovida.  Na  spraviscu  od  22.  lipnja  god.  1614. 
bio  je  izabran  i  potvrdjen  crkvenim  starjesinom  (vitricusj  Stjepan 
pi.  Punici6,  koji  je  za  tu  svoju  sluzbu  odmah  i  prisegu  polozio.^  Na 
spravis(iu  od  22.  travnja  god.  1617.  odredjeno  je  opet,  da  mora  zvo- 
naru  zupne  crkve  dati  svaka  kuca  na  godinu  pel  kvartala  zita.  Ako 
bi  se  tko  ustrucavao,  da  to  dade,  morao  je  platiti  dvostruko.*  U  ono 
ratno  vrijeme  i  mozda  onda,  kad  nije  bilo  u  Velikoj  Gorici  zupnika 
(god.  1613.)  valjada  su  otudjene,  kao  i  u  Petrovini,  mnoge  crkvene 
zemlje  i  livade.  Upravo  radi  toga  odredjeni  su  na  istom  spraviScu 
Juraj  Vogrinovi(3,  Stjepan  Jurid,  Blaz  i  Mijo  Pogledic5  i  drugi,  koji  to 
dobro  znadu,  da  »sub  nota  infidelitatis*  pred  zupanom  i  drugim  ple- 
menitasima  do  28.  travnja  imenuju  crkvene  zemlje  i  livade.^ 

Dne  26.  travnja  god.  1625.  pocastio  je  Veliku  Goricu  svojim 
pohodom  tadanji  ban  grof  Gjuro  Zrinjski  i  za  cijelo  prenocio 
kod  zupana  Petra  Vagida.  Plem.  opiina  je  zakljuCila,  da  mu  po- 
vodom  tog  posjeta   »u  ime  Citave  opcine «   pokloni  dva  ili  tri  kvartala 

'  Gl.  E.  Laszowski  :    »Povjesni    spomenici  plem.  opcine  Turopolja«,  sv. 
III.,  str.  487.,  488.,  495.,  496.  itd. 
'  Gl.  ib.  sv.  IV.,  str.  495. 
■'  Gl.  ib.  IV,  str.  506. 
*  Gl.  ib.  IV.,  str.  515. 
'  Gl.  ib.  IV.  str.  516. 


389 

zobi,  a  od  ziveza  (victualia)  po  mogucnosti. '  Mora  da  je  visoki  do- 
stojanstvenik  za  svog  horavka  plemenite  prisjednike  svojom  Ijubezlji- 
vosti  osvojio,  jer  su  u  svom  malom  spravisiu,  drzanom  u  Lukavcu 
dne  9.  lipnja  god.  1625.,  jednoglasno  zakljucili,  da  se  knpi  nekoliko 
kopuna,  gusaka  i  dva  janjca,  pa  da  taj  »honorar«  uruce  »in  persona 
totius  communitatis «  Juraj  SvaStovid  i  Mi  jo  Miksic  banu, 
kada  dodje  u  Zagreb  na  sabor.'"*  I  god,  1633.  nosili  su  banu  u  ime 
op6ine  »milos6u«  fiskus  Juraj  Svastovid  i  Ivan  Vagi<5,  kad 
su  i^li  posredovati,  neka  turopoljske  plemide  ne  salje  take  cesto  u 
tvrdju  Sredicko.  Onda  se  imalo  po  Vrhovju  skupiti  nekoliko  ko- 
puna i  gusaka,  a  po  Polju  dva  janjca  i  nesto  zobi  za   bana.^ 

U  Velikoj  Gorici  kod  crkve  bl.  Dj.  Marije  bilo  je  §est  godiSnjih 
sajmova.  Cini  se,  da  je  plem,  opiina  imala  od  njih  malenu  korist, 
jer  se  god.  1650,  odlucila,  da  sajmarinu  iznajmi  onomu,  koji  ce  naj- 
viSe  za  nju  ponuditi.  Dostao  ju  je  Juraj  Arbanas,  zvan  Benak 
za  godi^njih   15.  ug.  forinta.^ 

Plem.  op(5ina  takodjer  je  bdila,  da  se  svetkuju  blagdani.  U  svo- 
jeni  op(5em  spravisdu  od  29.  kolovoza  zakljuCila  je :  ako  se  nadje 
koji  budi  plemid,  budi  kmet,  da  na  blagdane  radi  tezacke  poslove, 
da  mu  se  moraju  stvari  zaplijeniti  i  imaju  pripasti  sto  opdini,  sto  crkvi. 
Pa  ako  bi  se  tekar  kasnije  saznalo,  da  je  tko  na  takove  dane  radio, 
ima  se,  iza  kako  mu  se  krivnja  dokaze,  kazniti  globom  od  6  ug.  forinta.^ 

Makar  je  Turopolje  ponajvise  kraj,  gdje  lijepo  rode  razne  zi- 
tarice,  ipak  su  nadosle  vise  puta  nerodne  godine,  kad  je  narodu  uz- 
manjkala  najpotrebitija  hrana,  Jamacno  su  nestasici  hrane  doprinesle 
vise  puta  nesto  takodjer  provale  Turaka,  koji  su  poharali  i  popalili 
ovaj  lijepi  predjel  i  sobom  odnijeli  sve,  sto  se  odnijeti  moglo.  U  po- 
vjesnim  spomenicima  naglasuju  se  mnogo  puta  gladne  godina,  kad 
su  morali  zitelji  u  bescjenje  prodavati  ili  zalagati  svoje  zemlje.  Go- 
dine  1550,  bila  je  vec  takova  godina,  Neki  Toma  Brigljevid 
dao  je  onda  Ivanu  i  Antunu  Kri^anidu  »hoc  difficili  tempore 
famis«  za  uzdrzavanje  13  for.  25  dinara  i  dva  blasceta,^  God.  1570. 
prodale  sujelena  Vojtosic  i  Kata  Bradac  svoju  zemlju  Bre 
godernicu  u  Gornjem  Lukavcu  Ladislavu  BukovaCkomu  i  zeni  mu 
Kati  za   17  ug.  for.  IJcinile    su    to    poimence    radi    nestasice  kruha  i 

'  Gl.  ib.  IV,,  str,  521. 
'  Gl.  ib.  IV.  str.  522. 
'  Gl.  ib.  IV.  str.  524. 
*  Gl.  ib.  IV.  str.  537. 
'  Gl.  ib,  IV.  str.  540. 
«  Gl.  ib.  III.,  str.  211. 


390 

zita,  (pro  arduis  quibusdam  et  inevitabilibus  earum  et  prolium  ipsa- 
rum  necessitatibus,  ipsas  ad  presens  in  tarn,  famelicoso  tempore 
sumnie  urgentibus  evitandis),  da  prehrane  sebe,  svoju  djecu  i  svoje 
porodice. '  Isto  tako  prodala  je  i  godine  1591.  Ursula  Arbanas 
svoju  pustoselinu  Nikoli  Pepeli(3u  i  Jurju  Pogledicu  za 
25  ug.  for.,  jer  nije  imala  cime  da  prehrani  sebe  i  svoje,  prisiljena 
*  maxima  et  inevitabili  necessitate  famis«,  koji  je  glad,  kao  sto  se 
spominje,  tiStio  citavu  Hrvatsku  (qua  pronunc  totum  regnum  Sclauo- 
niae  admodum  premeratur).'^ 

Osobito  velik  glad  vladao  je  ne  samo  u  Hrvatskoj  vec  i  u  su- 
sjednim  zemljama  god.  1650.  Bila  je  takova  skupoca,  da  je  jedan 
kvartal  zita  stajao  8  ug.  for.  Siromasni  Ijudi  hranili  su  se  onda  raz- 
nim  korijenima  drve^a  i  lisiem,  trsovima,  posijama,  biljem  i  njihovim 
korijenjem,  pa  su  mnogi  od  glada  pogibali.^  Kako  je  bio  za  onda 
silan  glad  u  Turopolju  svjedoci  i  to,  sto  je  u  ono  vrijeme  (superio- 
ribus  famelicosis  annis)  kupio  zupnik  u  Starim  Cicama  A  n  d  r  i  j  a 
Cvetetid  (od  god.  1635. — 1655.)  za  sedam  vagana  zita  od  bra(5e 
Lucira  iz  Ku6a  vinograd  na  Bunskom  vrhu.^ 

Silan  glad  vladao  je  u  Turopolju  takodjer  godine  1677.,  kako 
saznajemo  iz  listine  od  9.  lipnja  iste  godine,  pohranjene  u  zupnom 
arkivu.  U  toj  ispravi  tvrdi  tadanji  zupan  Ivan  Vagid,  da  su  nekoji 
zitelji  prodali  svoja  zemljista  tadanjem  gorickom  zupniku  Jurju 
Domitrovidu.  Oni  su  to  ucinili,  prisiljeni  stalnom,  preteskom,  gotovo 
neuklonivom  nuzdom,  ponajpace  radi  pomanjkanja  hljeba  i  nestaSice 
zita,  da  prehrane  sebe  i  svoje  porodice  (potissimum  vero  hoc  fame- 
licoso tempore  propter  penuriam  panis  et  egestatem  frumenti,  in  su- 
stentationem  suam  et  familiarum  suarum).  Tako  je  Jelena  Vrba- 
niCi6,  drugojaCije  Huzjak,  zena  Tome  Srakosa  prodala  zupniku  za 
30  ug.  for.  i  pol  vagana  zita  svoj  vinograd  od  19  slogova  i  sumicu 
kod  Huzjakova  zdenca  uz  cestu,  koja  vodi  u  Vrhovje,  zatim  Martin 
L  i  s,  drugojaCije  Pravica,  za  3  ug.  for.  i  pol  vagana  zita  §est  slo- 
gova uz  taj  vinograd,  njegov  brat  Nikola  Vukacza5  ug.  for. 
23  uza  sloga,  zvana  »strigli«  ijuraj  Munid,  zvan  Jurid,  za  3  ug. 
for.  i  pol  vagana  zita  §est  slogova  oranice.  Sav  taj  posjed,  koji  je 
Wu)  u  VukomeriCkim  goricama,  pripao  je  kasnije  zupnoj  nadarbini. 
G(k1.   1854.  prodao  je  zupnik  taj  posjed  i  zupnik  goricki  je  ostao  bez 

'  Gl.  ib.  IV.,  str.  20. 

'  Gl,  ib.  IV.,  str.  64. 

»  Gl.  ib.  IV.,  str.  539. 

*  Gl.  sjuridica*,  vol.  V.  br.  1478/2324.  u  nadbiskup.  arkivu. 


391 

vinograda.  No  i  kupovni'na,  dobivena  torn  prodajom  propala  je,  jer  ie 
ostavina  Kosova  bila  pasivna. 

I  u  pocetak  XVIII.  vijeka  vladale  su  u  Turopolju  nerodne, 
gladne  godine.  Saznajemo  to  i  iz  oporuke  Matije  Gjuranida  iz 
Kobilida  od  10.  ozujka  god.  1714.  On  kaze  u  toj  oporuci :  »Zatem 
razJuchuam  y  oztauliam  moie  usze  imanie  sene  moie  barbare  rogiene 
Lakouichke,  tak  da  usiua  uszega  rechenoga  imania  ij  raduie  nakup 
z  szuoium  ij  moium  dechiczum  pod  duadeszeti  skud,  buduch  da  gore 
rechena  sena  moia  ie  dala  szuoie  ochinztuo  na  odkupliauanie  ouoga 
imania  kobilichkoga  y  na  potroske  hise  moie  gotoveh  trideszeti  ieden 
Rhanichki  y  grossi  1 1  y  nekuliko  sitka  u  u  o  u  e  h  g  1  a  d  n  e  h  1  e- 
tah,  s  chim  szmosze  krepili  szami  szebe  y  deczu 
nassu.«^  Vec  je  i  prije  toga  bilo  vise  nerodnih  godina  od  godine 
1706. — 1711.  To  nam  posvjedocava  oporuka  Ivana  pi.  Cedne- 
kovida  od  19.  svibnja  god.  1711.  On  je  u  toj  oporuci  ostavio  sve 
svoje  svojoj  supruzi  Juditi  pi.  Svastovid,  koja  ga  je  »per  integerrimos 
quatuor  aut  quinque  annos  famelicosissimis  et  penuriosissimis  tempo- 
ribus  in  variis  eiusdem  fatentis  infirmitatibus,  necessitatibus  et  angu- 
stiis«  hranila  i  odijevala.'^  Bijeda  bila  je  u  to  vrijeme  tako  velika, 
da  su  se  nekoji  5ak  u  druge  krajeve  selili.  Tako  je  ucinio  na  pr. 
Petar,  sin  Nikole  pi.  Diankovi6a.  On  je  radi  nestaSice  hrane 
(certis  adactus  necessitatibus,  signanter  quod  in  Partibus  inferioris 
Sclavoniae  locum  habitationis  suae  fixisset  et  eatenus  sibi  elegisset, 
quia  hie  loci  propter  penuriam  pan  is  aliarumque  certarum 
circumventiarum  occursus,  subsistere  una  cum  sua  familia  nequivis- 
set)  otisao  u  donju  Slavoniju,  pa  je  torn  prilikom  za  6  ren.  for.  i  8 
grosi  poklonio  zupnoj  crkvi  u  Velikoj  Gorici  svoju  oranicu  u  Kobi- 
li6u  1  povrsini  od  dvije  po  prilici  rali.  Ucinio  je  to,  da  isprosi  od 
Boga  i  bl.  Dj.  Marije  za  sebe  i  svoje  potomke  blagoslov  u  svojoj 
novoj  postojbini  (in  praefatis  Partibus  Sclavoniae  neolocatis  et  novam 
habitationem  fundantibus  necessariam  benedictionem).^ 

God.  1682.  nije  se  po  obicaju  moglo  drzati  na  Lucijino  op6e 
spravisce  plem.  opc^ine  u  Lukavcu,  jer  je  u  nekojim  selima  harala 
kuga  (ob  pestiferam  in  nonnullis  pagis  grassantem  contagionis  luem), 
vec  se  to  spravisde  preneslo  na  dan  5.  sijeCnja  g.   1683.^ 


'  Gl.  »Paria  litteralium  Instrumentorum  Ecclesiae  B.  V.  Mariae  in  Nagy 
Goricza  fundatae.«  str.   11. 
'  Gl.  ib.  str.  13. 

'  Gl.  darovnicu  u  zupnom  arkivu. 
*  Gl.  »Acta  Politico  Juridical  od  g.  1650—1702.  str.  516.  u  turop.  arkivu. 


392 

Dne  28.  kolovoza  g.  1789,  u  boju  kod  Mehadije  oteo  je  neki 
vojnik  KraljiCkovid  Turcima  vojniCki  barjak.  Ban  grof  Ivan 
Erdody  poklonio  je  taj  barjak  plem.  opcini,  pa  mu  je  op6ina  za  to 
dobroCinstvo  izrekla  javnu  zahvalu.  A  u  svom  spraviSCu  od  17.  svibnja 
godine  1791.  zakljucila  je  plem.  op6ina,  da  se  na  uspomenu  tog  ju- 
naCkog  KraljiCkovi6eva  cina  sluzi  dne  10.  srpnja  u  goriCkoj  zupnoj 
crkvi  sveCana  misa  s  pjesmom  zahvalnicom.  Poslije  podne  tog  dana 
odnesli  su  taj  barjak  u  sveCanoj  povorci  s  glazbom  u  prisudu  turo- 
poljskih  vojnika,  plemstva  i  poglavarstva  u  grad  Lukavac  na  cuvanje. 
Uanas  se  taj  barjak  Suva  u  turopoljskom  gradu  u  Velikoj   Gorici. ' 

Kao  prilog  nazivima  raznog  narodnog  odijela  i  rubenine  na- 
vadjam  izvadak  iz  oporuke  pok.  Bare  Poturic  od  godine  1792. 
Medju  ostalim  ostavlja  ona :  »Mihaliju  menten  tovarussa  moga  po- 
koinoga  (Jurka  Poturicha).  Maloga  kotlichka  za  sgano  vino  hisi  vszoi 
osztavlyam.  Domachoi  vdoviczi  bari  dajem  vszu  preju  debelu  vu  pre- 
deneh  Nro  14  ij  jednu  Rubachu,  jeden  oplechek  ij  jednu  pechu.  iszte 
vdovicze  kcheri  jednu  Rubachu,  oplechek  y  fertuh.  Sztari  Luczi  vdo- 
viczi jednu  Rubachu  tenku.  Barichu'^  Boltinovki  tri  Rubache,  dvi  do- 
machega  platna,  jednu  kupovnoga  item  dva  oplechka  kupovnoga 
platna  item  dvi  peche  nai  lepsse  isztoi  y  lertuh  shirokem  spiczami 
finoga  platna  y  dva  ruchnika,  item  sztolnyak  belem  dellom  koczkan, 
item  villahen  jeden,  item  klaruss  gyungyeni  item  poplun,  item  szred- 
nyu  blazinu  isztomu  Barichu  datisze  imaju.  Malom  Janichu  kcheri 
domache  vdovicze  jedan  ruchnik  piszani  cherlj^eni  ij  blazina  nova  iz- 
ruchasze.  Mihaliju  domachemu  blazina  sztara  dajesze.  Katti  vitezovki 
na  Rakarju  menten  shenszki  ij  vanijkuss  dobar  item  rubacha  doma- 
chega  platna  dobra  senszka.  Item  Katti  Haraminchichki  platno  kup- 
lijena  na  jeden  fertuh.  Deszet  preden  poveszmene  preje  item  chetiri 
preden  kudilne  preje,  item  konopneh  poveszem  okolu  12  predatisze 
ima.  Poplun  pako  novi  Mihalij  domachi  nai  vzeme  tak,  da  za  nyega 
da  fl.  2  cz.  30.  Barichu  Boltinovki  halija  darovchena  prikazujesze 
bolssa,  gorssa  pako  domachem  senam  osztaje.« 

5.  ozujka  god.  1809.  pravila  je  oporuku  udovica  pok.  Janka 
Brigljevica  Bara  iz  Vehke  Lomnice,  te  je  svoju  rubeninu,  bla- 
zine  i  druge  stvari  ostavila  druzini,  izuzevsi :  »dve  piszane  y  jednu 
prebiranu  Rubache,  dva  fertuhna,  dve  opleche,  Lajbethecz  modri,  Do- 
lamu  u  menten,  koja  osztavlyam  y  hochu  dasze  imadu  dati  Deklicze 
Plemenitoga  Janka  Trumbetassa  z  Imenom  Kathicze.< 

'  Gl.  E.  Laszowsky:  »Povjesni  spomenici  plem.  opcine  Turopoija*,  sv. 
IV.  str.  619. 

*  Barid  =  Barica.  Janic  =  lanica.  Gl.  oporuku  u  zupnom  arkivu. 


3&3 

Iz  oporuke  Mihalja  Ferklida  od  16.  svibnja  god.  1724.  do- 
znajemo,  da  je  on  ostavio  svojim  trim  sestrama :  »Palas  y  sabliu  oko- 
vanu«,  a  Dorici  imale  su  one  dati  »Moderch  Haliu  y  snasno  Rubie*. 
Jos  je  ostavio  sestri,  koja  je  bila  kod  njega  »Haliu  onu  srebernum  spi- 
chum,  koiaie  pod  Dug  vszeta  od  Oszulina  mladoga«.  »Kopche  sre- 
berne  na  moderch  ostavliam  sestre  naymlaie,  gumbe  pako  dvoie  na 
menten  Cetveri  za  Haliu  sestre  nay  raszdele«.  Od  Cetiri  prstena  osta- 
vio je  onaj,  u  kojem  »ie  Gemant  Belli «  najmladjoj  sestri,  a  peti 
prsten   »vu  koiemie  Rubint«   imale  su  sestre  podijeliti. ' 

Od  27.  kolovoza  do  5.  listopada  1804.  dijelio  je  biskup  M  a- 
ksimilijan  Vrhovac  sv.  potvrdu  u  sisackom,  petrinjskom  i  odran- 
skom  kotaru,  U  Veliku  Goricu  dosao  je  dne  2.  listopada  iz  Sc^itarjeva. 
Dne  3.  listopada  dijelio  je  sv.  potvrdu  u  Velikoj  Gorici,  a  poslije 
podne  ogledao  si  je  dobro  Grdovcak.  I  dojduceg  dana  dijeho  je  naj- 
prije  sv.  potvrdu,  a  poslije,  jer  je  bio  imeni  dan  kralja  Franje,  otpjevao 
je  svecanu  pontifikalnu  misu  s  pjesmom  zahvalnicom.  Pod  vecer  od- 
vezao  se  u  Nove  Cice,  gdje  je  prenocio  u  vlasteoskom  gradu,  a  odavle 
se  sutradan  preko  resnickog  prijevoza  odvezao  na  svoje  dobro  Precec 

God.  1824.  otpoceo  je  biskup  Maksimiljan  Vrhovac  ka- 
nonicku  vizitaciju  i  dijeljenje  sv.  potvrde  dne  21.  svibnja  u  Jaku- 
sevcu,  posjetio  zupe  sisackog  i  petrinjskog  kotara,  a  onda  se  vratio 
opet  u  odranski.  Dne  15.  srpnja  odvezao  se  biskup  iz  Novih  Cica 
poslije  podne  u  Veliku  Goricu,  gdje  mu  je  spremljen  bio  vrlo  svecan 
docek.  Turopoljski  plemidi  docekali  ga  pod  zapovjednictvom  kapetana 
SpiSida  pod  oruzjem  i  dali  su  poCasne  salve.  Biskup  je  odsjeo  kod 
turopoljskog  zupana  Josipa  Grdenica  u  Plesu,  koji  ga  je  ve6 
prije  pohodio  u  Novim  CiCama.  Dojdudeg  dana  otpocela  se  vizita- 
cija  i  sv.  potvrda.  Za  zupnu  crkvu  snjezne  Majke  Bozje  kaze 
biskup,  da  je  zidana  i  u  lijepom  redu,  no  odvise  tijesna  i  malena 
za  toliki  narod.  Zupni  dvor  bio  je  drven,  pa  bi  ga  valjalo  dobro 
okreeiti.  Zupnik  Marko  An  tun  Hegedic  imao  je  onda  ved  72 
godine,  bio  je  melankolik,  pa  se  posve  povukao  od  svijeta.  Kapelan 
Juraj  Hrvaeid  bio  je  krotak  i  radljiv.  SveCani  objed  bio  je  u 
Plesu  kod  zupana.  Poslije  podne  otisao  je  biskup  u  Grdovcak.  I  17. 
srpnja  je  biskup  potvrdjivao,  a  poslije  podne  otisao  u  Dubrance, 
gdje  su  ga  opet  doCekali  turopoljski  plemid  u  oruzju  i  s  pucnjavom. 
Za  tamosnju  zupnu  crkvu  veli  biskup,  da  je  krasna  i  da  je  marom 
zupnika  Josipa  Galovida  dobila  nov,  lijep  zvonik,  kome  je  joS 
manjkala  kupula  i  veliko  zvono.  O  zupniku  se  spominje,  da  je  radin, 

'  Gl.  oporuke  u  zupnom  arkivu. 


394 

ali  da  zivi  u  neprestanim  razmiricama  s  turopoljskim  poglavarstvima. 
Dragi  dan  padala  je  kisa,  pa  se  potvrda  dijelila  5to  u  crkvi,  ^to  u 
predvorju  zupnoga  dvora.  Po  velikoj  kisi  i  silnom  vjetru  odvezao  se 
bikup  poslije  podne  u  Odru,  gdje  je  bio  radi  ruznog  vremena  doCek 
u  crkvi.  Biskup  odsjeo  je  kod  savjetnika  Zdencaja.  Zupna  crkva 
i  Cistoda  u  njoj  biskupu  se  jako  svidjela,  a  to  je  bila  zasluga 
zupnika  Franje  Tuskana  (in  omnibus  praeclarus  et  promotione 
dignus),  U  Odri  ostao  je  biskup  tri  dana,  a  dne  23.  srpnja  u  jutro 
odvezao  se  u  sv.  Klaru,  gdje  je  dijelio  sv.  potvrdu,  a  poslije  podne 
u  5  sati  vratio  se  u  Zagreb.' 

U  spraviscu  plem.  op6ine  turopoljske  od  13.  rujna  1804.  od- 
redjeno  je,  da  starjesine  zupne  crkve  ne  smiju  na  sajmovne  dane 
s  krizecom  milostinju  pobirati  (cum  crucula  non  mendicent).  Sva  je 
prilika,  da  su  oni  to  cinili  na  trgu  pred  zupnom  crkvom,  gdje  su 
bill  sajmari,  sto  je  bilo.svakako  nedostojno.  Ove  stacije  ili  strazar- 
nice  bile  su  na  svakom  ulazistu  na  sajmiste  po  jedna  smje§tena. 
SajmiSte  nalazilo  se  i  pred  crkvom  i  diljem  Gorice  uz  cestu  vode6u 
iz  Siska  u  Zagreb.  Te  strazarnice  bile  su  god.  1874.  porusene.  Oko 
zupne  crkve  bilo  je  sest  stacija  ili  strazarnica  (staczie,  ztrasnicze  — 
nundinalia  tugoriola  ili  nundinales  turriculae),  u  kojima  su  namjeste- 
nici  plem.  opdine  ubirali  sajmovne  pristojbe. 

Kako  je  poznato,  imali  su  se  kralj  i  kraljica  na  svom  povratku 
iz  banske  krajine  god.  1818.  provesti  i  kroz  Veliku  Goricu.  U  spra- 
vis6u  od  13.  svibnja  1818.  zakljuceno  je,  da  se  ima  turopoljski  grad 
(curia)  tim  povodom  pobijeliti,  a  u  sjednici  od  20.  lipnja  stvoren  je 
posebni  program  za  primitak  visokih  gostiju. 

U  viziti  kanonickoj  od  god.  1851.  ubiljezeno  je,  da  se  nekada 
tijelovska  procesija  svecanije  obavljala :  »tum  propter  cohortem  no- 
bilium  armatam,  turn  propter  numerosam  possessionatam  nobilitatem«. 

Dne  10  prosinca  1887.  slavio  je  zupan  Stjepan  pi.  Josi- 
p  o  V  i  c  h  dvadesetpetu  godisnjicu  svog  zupanskog  sluzbovanja.  Turo- 
polj6  mu  je  onda  spremilo  lijepu  proslavu,  koja  se  otpocela  u  6  sati 
u  jutro  s  gruvanjem  muzara  u  Velikoj  Gorici  i  u  Lukavcu  gradu. 
Posebna  deputacija  otisla  je  po  sveCara  u  njegov  dvor,  u  Kurilovac, 
a  ostali  ga  doCekali  u  V2IO  pred  goriekim  gradoni,  odakle  se  poslo 
u  crkvu,  gdje  je  bila  u  10  sati  svecana  sluzba  Bozja.  Poslije  svete 
mise  primao  je  svecar  Cestitke  oblasti  i  raznih  korporacija,  a  zatim 
je  bila  restauracija  Turopolja,  a  u  2  sata  poslije  podne  svecani 
banket.  Lijepu   sveCanost  je  zavrSila    na    veCer    serenada    pred    turo- 

'  Gl.  Dnevnik  biskupa  Vrhovca  u  nadbiskupskom  arkivu. 


395 

poljskim  gradual  i  zabava  u  naroduoj  citaonici.  Na  toj  proslavi  pred- 
lozio  je  zupnik  Franjo  P  e  t  e  r  c  a,  da  se  izdadu  i  objave  turo- 
poljski  povjesni  spomenici  kao  najdostojnija  uspomena  ove  slave. 
Zupan  je  obedao,  da  6q  nastojati,  da  se  taj  prijediog  u  svoje  vrijeme 
i  izvede.  Tadanja  politicka  situacija  nije  prijala  tomu  naumu,  jer  ih 
je  bilo,  koji  su  zahtijevali,  da  se  sasma  u  unionistickom  pravcu  na- 
pile  povijest  Turopoljske  op(5ine. 

PoCetkom  god.  1890.  izasla  je  nova  naredba  o  razdiobi  ple- 
midkih  zadruga.  Zadruge  imaju  .se  dijeliti  po  lozama,  a  lozu  pred- 
stavlja  clan,  koji  je  pocetkom  god.   1837.  bio  na  gruntu. 

Dne  3.  lipnja  1890.  obdrzavan  je  prvi  nedjeljni  sajam  na  Ve- 
likoj   Gorici. 

O  zupnickim  pravima  govori  urbarij,  sastavljen  god.  1704.  po 
nalogu  biskupa  Martina  Brajkovida  ovo :  »ius  lignationis  pro 
proprio  foco,  glandinationis,  secationis  arborum  et  aliorum  lignorum 
pro  usu  et  aedificiis  haius  Curiae  habetur  in  maiori  sylva  Univer- 
sitatis  Nobilium  Campi  Turopolia :  Bunzki  lugh  cognominata.  Item 
Parochus  huius  loci  habet  ius  aeducilii  apud  se  in  Curia,  apud  co- 
lonos  et  alibi  pro  toto  Anno  in  sua  Parochia,  quantumlibet  haberet. 
Similiter  etiam  ius  piscationis  in  fluviis,  ubique  in  Parochia  existen- 
tibus«  .  .  . 

O  obvezama,  sto  su  ih  imali  nadalje  zupljani  spram  zupnika, 
govori  se :  « Domini  Parocho  circa  Nativitatem  Domini  cum  Cruce 
ambulanti,  dant  Parochiani  pedem  suinum  bonum,  vel  scapulam,  ci- 
strum,  denarium  aut  aliorum  panem,  si  non  habet  horum  quid  te- 
netur  dare  grossum  unum  quilibet  Parochianus.  Circa  vero  festum 
Pentecostes  quaelibet  domus  caseum  unum,  aut  grossum,  vel  valorem 
condignum  eius  praestare  tenetur.«  .  .  .  Apud  Capellas  quoties  cele- 
bratur,  ibidem  etiam  prandia  parantur,  quo  saepissime  convenire  solent 
alii  Ecclesiastici.« 

Za  luknarska  podavanja  vazan  je  zakljucak  plem.  opdine  od 
god.  1716.,  sto  ga  je  vlastitom  rukom  ubiljezio  u  urbarij  tadanji 
zupan  Ljudevit  Vagic.  Taj  glasi :  »In  anno  1716.  Communitas 
Campi  Turopolya  coram  D.  Perill.  Lud.  Vagich,  qua  Comite  Terrestri 
conclusit:  ut  si  quae  domus  nobilitaris  dividetur  in  bifariam  vel  tri- 
fariam,  tunc  non  dividuntur  sapones,  sed  a  qualibet  domo  cedat 
modius   1    Domino  Parocho. 


•>ar^-^vfi^- 


Remetski  Pavlini  i  Turopoljci. 

Red  pavlinski  .^to  ga  zasnovao  u  Egiptu  pustinjak  Pavao  brzo 
se  je  raSirio.  U  Ugarskoj  zasnovao  ga  oko  god.  1246.  Eusebije  ka- 
nonik  ostrogonski,  koji  se  posvetio  pustinjackom  zivotu,  te  s  neko- 
liko  drugova  zivio  u  piliSkoj  spilji.  Prvi  Pavlin,  o  kom  se  priCa,  da 
je  iz  Ugarske  do§ao  u  Hrvatsku,  bio  Iskvirin,  koji  je  kao  pustinjak 
zivio  oko  god.  1272,  bas  tamo,  gdje  danas  stoji.  crkva  i  bivsi  samo- 
stan  remetski.  On  zamoli  tadanjega  gospodara  te  zemlje  Miroslava 
sina  Herkukova,  da  mu  daruje  zemlju,  da  na  njoj  sagradi  samostan 
i  crkvu.  On  mu  ju  darova.  Tamo  zasnova  Iskvirin  samostan  i  crkvu 
B.  D.  M.  remetske.  Ve6  g.  1288.  spominju  pisma  samostan  remetski. 
Taj  je  samostan  veoma  mnogo  kulturno  djelovao  u  nagem  narodu, 
U  nasem  narodu  poznati  su  Pavlini  pod  imenom  »bijeli  fratri",  a  tako 
su  prozvani  po  svojoj  bijeloj  redovniCkoj  odori.  Osim  u  Remetam.a 
bilo  je  Pavlina  u  Sveticama  kod  Ozlja,  u  Kamenskom  kod  Karlovca, 
u   Lepoglavi,  Strezi,  i  dr. 

Remetski  samostan  pro^irio  je  teCajem  vijekova  svoje  posjede. 
Ove  je  primio  na  dar  od  kraljeva  i  drugih  poboznih  Ijudi.  Ye6  u 
srednjem  vijeku  imao  je  remetski  samostan  lijepe  posjede  i  u  Tu- 
ropolju,  a  poimence  u  Rakitovcu  i  Grdovcaku.  Od  tada  stoje  remetski 
Pavlini  gotovo  u  neprekinom  dodiru  sa  plemenitom  opdinom  turo- 
poljskom,  s  kojom  zive  Cas  slozno,  Cas  opet  u  razmirici.  Bila  su  bo 
takova  vremena,  gdje  su  smetanja  posjeda  bila  gotovo  na  dnev- 
nom  redu. 

U  Clanku  o  Rakitovcu'  opisano  je  kako  je  taj  zajedno  s  Petru- 
Sevcem  dogao  u  posjed  Grgura  sina  Stjepanova,  koji  je  bio  veliki 
nasilnik.  Ovomu  nekako  prije  god,  1387,  nestaje  traga,  jer  te  godine 
bili  su  ved  posjedi  njegovi  u  rukama  kraljevskim. 

Petrusevac,  posjed  kraljev  u  pristojalistu  grada  Medvedgrada, 
^umu  Rakitovac  i  livadu  Grdovasela  (Grdov§(5ak)  zvanu,  darova  kralj 
Sigismund  u  Zagrcbu  22.  jula  godine  1387,  izdanom   poveljom  samo- 

'  Povjest  Turopolja  sv.  I    .  382. 


397 


stanu  i  crkvi  B.  D.  M.  u  Remetama  i  samostancima  recenoga  samo- 
stana :  Pavlinima. '  Kralj  nalozi  zagrebaekomu  kaptolu,  da  Pavline  re- 
metske  uvede  u  posjed,  sto  i  iicini  kaptol  po  svom  izaslaniku  kano- 
niku  Ivanu  iz  Moravca,  a  u  prisucu  kraljevskog  povjerenika  Nikole 
Tota  Susjedgradskoga.  O  torn  izda  kaptol  povelju  1.  augusta  1387., 
izvjestivsi  takodjer  i  kralja  o  provedenom  uvedenju."^  Svoje  darovanje 
i  uvodnicu  kaptola  potvrdi  kralj  Sigismund  is<^e  godine  4.  decembra 
u  Budirnu  na  molbu  fratra  Ladislava,  vikara  i  Blaza  podpriora  pa- 
vlinskog  samostana  sv.  Lovre  u  Budirnu.-^ 

Pavlini    remetski    bili    su    doista    uvedeni  u  posjed    Petrusevca, 
Rakitovca  i  Grdov  h  sela   —   Grdovsdaka,  ali  medje  ovih  posjeda  ni- 


r 

>" 

f 

1 

Remctc  kraj  Zagreba,  nckadanji  pavlinski  samostan. 

jesu  bile  uredjene.  Zato  su  vec  slijedece  godine  1388.  zamolili  re- 
metski Pavlini,  bana  Ladislava  Losonca  da  im  dade  omedjiti  njihove 
gore  spomenute  posjede.  Ban  nalozi  kaptolu  cazmanskomu  iz  Zagreba 
27.  jula,  da  to  provede.  I  vec  18.  augusta  izvijestio  je  kaptol  bana,  da 
je  omedjasenje  provedeno  po  kaptolskom  izaslaniku  prevendaru  Pavlu, 
a  u  prisudu  banovog  povjerenika  Ivana  sina  Ivana  iz  Brezovice.'* 
Remetski  Pavlini  mirno  su  od  tada  uzivali  svoje  nove  posjede  u  Tu- 


'  Povjesni  spomenici  Turop.  I.  108. 
*  I.  110.  111. 

'  I.  112.  God.  1388.  20.  maja,  prepisao  je  budimski  kaptol  ovu  povelju 
(doc.  116.). 

'  1.  117.  123. 


398 

ropoliu,  te  su  god.  1406.  20.  aprila  dobili  na  molbu  svog  priora  Jurja 
ponovnu  potvrdu  za  reCene  posjede.' 

Provale  turske  osjeti  ved  za  rana  i  Turopolje  i  posjedi  reniet- 
skih  Pavlina  u  Turopolju.  Uslijed  ovih  provala  znatno  su  opustoseni 
ovi  posjedi,  jer  je  mnogo  Ijudi  odanle  odvedeno  u  ropstvo,  a  tako 
nastalo  tamo  mnogo  pustoselina.  Nije  onda  ni  cudo,  da  su  ovako 
opustje  i  posjedi  i  sela  Petrusevec,  GrdovSdak  i  Rakitovac  teSko  sna- 
sala  podavanja,  koja  su  imala  podavati  ubiracima  kunovine  i  drugih 
kraljevskih  dobodaka.  Na  to  se  potuzise  remetski  Pavlini  kralju,  koji 
poveljom  izdanom  u  Deven..  2.  maja  1422.  oslobodi  ove  posjede  re- 
metskib  Pavlina  od  duznosti  tnkova  podavanja.* 

Poradi  zemlje  Ograde  onkraj  Glosne  u  R.ikitovcu,  porodi  se 
znatna  razmirica  izmedju^  remetskih  Pavlina  s  jedne  strane,  i  Jurja 
sina  zupana  Egidija  iz  Kurilovca  te  sinova  njegovih  Brcka,  Tome  i 
Jakoba,  pak  oba  Petra  sinova  Pavla  sina  Mirena  iz  Ograde  s  druge 
strane.  Kad  je  vec  bilo  dosta  pravde  i  nesporazumka,  odabrase  obje 
prude  se  stranke  mirovne  suce :  Ivana  zupnika  kravarskoga,  Mihajla 
Velikoga  iz  Lomnice,  zupana  Petra  sina  Ivana  iz  Mlake,  Stjepana 
sina  Petkovideva  iz  Lukavca,  Fabijana  sina  Mike  iz  Otoka,  Andriju  i 
Tomu  sinove  Ivana,  plemiCe  Turopoljske,  koji  su  prijepor  medju  stran- 
kama  rijesili  i  uredili.  To  bude  ucinjeno  30.  marta  god.  1444.  pred 
zagrebackim  kaptolom,  gdje  je  Pavline  zastupao  vikar  Mihajl.'.  Juraj 
sin  Egidijev  otstupi  Pavlinima  svoju  zemlju  Ledinu  kod  Kakitovca, 
docim  su  Pavlini  njemu  i  njegovima  otstupili  prepornu  zemlju  Ogradu. 
Obje  zemlje  omedjio  je  notar  Matej.^ 

I  medju  Turopoljcima  naslo  se  Ijudi,  koji  su  darovali  zemlje 
Pavlinima.  Tako  je  god.  1452.  3.  aprila  dosao  pred  zagrebacki  kaptol 
Pavao  sin  Mihajla  iz  Lomnice,  kojega  je  kaptolu  pretstavio  zupnik  u 
Odri  Stjepan,  te  je  i  u  ime  svog  brata  Nikole  darovao  samostanu 
rem.tskom  dva  kmetska  selista  u  Maloj  Mlaki.  Na  jednom  selistu 
zivio  je  kmet  Juraj  Rehic,  a  na  drugom  Ivan  Marcedid.  21.  maja 
nalozi  ban  Fridrik  Celjski  zagrebackom  kaptolu,  da  remet-ike  Pavline 
uvede  u  posjed  ovih  dviju  selista.  Kaptol  to  ucini  po  svom  izasla- 
niku,  prebendaru  Simunu  iz  Rovisda,  a  u  prisutnosti  Klementa  Ma- 
loga  iz  Midevca.^ 

Pavlini  remetski  nijesu  ali  taj  darovani  posjed  u  Maloj  Mlaki 
dugo  drzali.  Poradi  nekih  silnih    potreba,  koje  su  ih  zadesile,  prodali 

'  I.  156. 
»  I.  181. 
'  I.  261. 
*  I.  301.- 30*. 


I 


399 

SL]  Pavlini  2.  marta  god.  1455.  ta  dva  selista  po  svom  vikaru  Mi- 
hajlu,  a  pred  zagrebackim  kaptolom  za  14  forinti  Jurju  sinu  Mihajla 
iz  Male  Mlake  i  njegovom  sinu  Stjepanu. '  Godine  1469.  hotjeli  su 
Pavlini  taj  posjed  odkupiti,  ali  im  ga  Juraj  sin  Mihaljev  ne  htjede 
vratiti.'^ 

Makar  da  su  remetski  Pavlini  zivili  s  Turopoljcima  u  slozi  i 
prijateljstvu,  ipak  im  se  prohtjelo  posvojiti  posjed  Rucu  i  neke  zemlje, 
same  i  livade,  §to  sve  bijase  svojina  Turopoljaca.  Uz  Pavlme  vrebali 
su  na  te  posjede  jos  i  Petar  nadbiskup  kalocki,  brat  njegov  Matija 
i  Ivan  Henning  Susjedgradski.  Da  ove  teznje  osujete,  poslali  su  Tu- 
lopoljci  pred  zagrebacki  kaptol  zupana  Mateja  iz  Donje  Lomnice, 
njegovog  brata  takodjer  zupana  Benka  i  Pavla  Filipovi6a  iz  Donje 
Lomnice,  koji  su  3.  juna  1483.  svecano  prosvjedovali  protiv  svakog 
darovanja  kraljevskog  i  stecenja  recenih  posjeda.^ 

Po  remetske  Pavline  nastali  su  mucni  dani,  kad  je  herceg  Ivan 
Korvin  god.  1493.  postavio  Stjepana  Berislavica  iz  Vrhrike  za  kaste- 
lana  u  turopoljski  grad  Lukavec.  Osvaldo,  biskup  zagrebacki  odredi 
30.  januara  godine  1493.,  braniteljem  prava  Pavlina  Jurja  arcidjakona 
Beksinskoga.*  I  vec  drugi  dan  na  to  (31.  januara)  nalozio  je  na 
prituzbu  Pavlina  kralj  Vladislav  iz  Budima  Stjepanu  Berislavidu,  da 
ot§teti  nanesene  state  Pavlinima,  te  mu  se  ostro  zaprijeti,  ne  6e  li  za- 
dovoljstinu  pruziti,  i  ako  je  zaista  sva  nasilja,  na  koja  se  Pavlini 
tuzise  pocinio,  da  ce  ga  pritisnuti  ban  i  podbanovi,  koji  ved  glede  toga 
imadu  kraljev  nalog.  Berislavid  je  najme  s  zupanom  Benkom,  Tomom 
i  Martinom  Mudicem,  zupanom  Petrom,  Petrom  Lackovidem,  Antu- 
nom  Volaricem,  Matijom  i  Lukom  Peperiiem,  Nikolom  Babi(iem,  Ma- 
tijom  Terbicem,  Matejem  Mudicem  i  Pavlom  Pogledicem  oruzanom 
silom  provalio  u  sumu  Pavlina  Rakitovac  zvanu,  te  od  onuda  odne- 
sao  gotove  daske  pripravljene  za  remetski  samostan,  a  jos  k  tomu 
od  onuda  odagnao  u  grad  Lukavac  krmke  pavlinskih  kmetova,  mnogo 
krmaka  poubijao,  te  se  smrdu  zagrozio  ubogim  kmetovima.' 

Na  prituzbu  remetskih  Pavlina  izaslali  su  zagrebacki  zupani 
Mihajlo  Kerhen  od  Belosovca  i  Osvaldo  od  Poljane,  suce  Petra 
Imprica  Jamnickoga  i  Vojka  Klokockoga,  koji  su  posli  do  Stjepana 
Berislavica,  i  nasavsi  ga  (14.  febriiara)  u  Zagrebu  opomenuli,  da  po- 

■  I.  334. 

'  III.  546. 

'  II.  29. 

*  II.  97. 

'  IL  98.,  102. 


400 

pravi  nasilja  uCinjena  remetskim  fratrima'.  Nu  Berislavid  je  slabo 
mario  za  kraljev  nalog,  a  jos  nianje  za  opomene  zupana.  Zato  je 
Gjuro  iz  Gjurgjevca,  arcidjakon  bekSinski  upravio  pismo  na  sve  mo- 
guce  crkvene  oblasti,  pak  i  na  zupnike  u  Jakusevcu  (in  Spinis),  Sdi- 
tarjevu,  obim  Cicama,  Petrovini  i  sv.  Klari,  da  Berislavica  i  nje- 
gove  drugove  pozovu  pred  njega  na  sud,  a  ne  budu  li  dosli,  da  6e 
ih  pozvati  javno  pred  vratima  stolne  crkve  u  Zagrebu,  i  upotrebiti 
sva  prisilna  sretsva,  pace  i  svjetovni  brakij  foruzanu  silu),  da  ih  pri- 
sili,  da  dadu  zadovoljstinu  remetskim  Pavlinima,* 

To  sada  malo  poplaSi  Berislavida  i  njegove  ortake.  Ovi  zbilja 
dodjose  19.  marta  god.  1493;  pred  zagrebacki  kaptol,  kamo  dodje  i 
vikar  Pavlina  fratar  Juraj.  Ovi  se  tu  naravnase  tako,  da  se  izjavise 
pripravnima  podvrci  sudu  osmorice  mirovnih  sudaca,  koji  6e  se 
sastati  u  prisucu  stranaka  u  kuci  Baltazara  MiCevackoga.  I  zaista  u 
utorak  iza  bijele  nedjelje  dodje  u  kucu  Baltazara  Micevackoga  iza- 
slanik  zagrebackoga  kaptola  prebendar  Klement  iz  Ivanica,  te  mirovni 
suci :  kanonik  Matej  iz  Gjurgjevca,  Grgur  iz  Gornje  Stubice,  Stjepan 
Kasner  iz  Glavnice  i  Pavao  gradjanin  zagrebacki  sa  strane  Pavlina, 
pak  kanonici  Andrija  (Tuskani6),  Stjepan  Hrastavicki,  Dinko  Perovic 
gradjanin  zagrebaCki  i  Baltazar  Micevacki  sa  strane  Berislavica  i 
njegovih  gorespomenutih  ortaka.  Ove  suce  izabrase  si  stranke  same. 
PoSto  su  dobro  proucili  pisma  i  prilike,  te  sasluSali  obje  stranke,  iz- 
mirise  stranke,  a  zatim  uredise  glede  steta  tako,  da  Pavlini  imadu 
pravo  Zajedno  s  Turopoljcima  uzivati  same  u  Rakitovcu  pasti  krme, 
dobivati  odanle  daske  i  drvlje  i  to  samo  za  popravak  samostana, 
a  tako  isto  su  smjeli  i  pavlinski  kmetovi  u  Rakitovcu  uzivati  te 
§ume  pasu(5i  u  njima  krme,  dobivati  daske  i  drva  za  ku(5u  i  prodju, 
doCim  je  onim  6  seliStima  pavlinskih  kmetova  u  Grdovcaku  do- 
zvoljeno  rabiti  tu  §umu  lih  samo  za  pa§u  vlastitih  krmaka.  Nu 
bude  naroCito  dodana  jos  i  primjedba,  da  ako  bi  Turopoljci  ikad 
imali  kakovu  parnicu  radi  tih  suma,  to  ovi  kmetovi  u  Rakitovcu  i 
GrdovgCaku  imadu  takodjer  nositi  troskove.  Prekrsi  li  koja  stranka 
tu  obvezu,  to  ima,  ako  je  Turopoljac,  prije  zapocete  parnice  platiti  svom 
gospodaru  100  for.  u  zlatu,  prekrse  li  to  Pavlini  bit  ce  krivi  potvore 
(calumniae),  i  gubit  6e  svako  pravo  na  te  §ume.  Stranke  se  torn  pre- 
sudom  zadovoljise,  i  tako  je  rije§ena  ta  raspra  izmedju  Pavlina  i  Tu- 
ropoljaca.^ 


•  II.  99. 

»  II.  102.  -  105. 

»  IL  106.-110. 


401 

Od  toga  vremena  bio  je  lijepi  mir  i  sloga  izniedju  Turopoljaca 
i  Pavlina.  Kad  je  poslije  smrti  Ivana  Korvina  zavladala  njegovim 
imanjima  (i  Lukavcem)  udovica  njegova  Beatrica  Frankopanka,  znali 
su  ju  Pavlini  po  svom  vikaru  Marku  sklonuti,  da  je  u  prkos  gornje 
presude  izdala  11.  decembra  god.  1504.  u  Krapini  povelju,  kojom  je 
pavlinskim  kmetovima  u  Petrusevcu  i  Grdovcaku  —  za  spas  duse 
svog  muza  i  sredu  svoje  djece  —  dozvolila  ista  prava  u  sumi  raki- 
tovackoj  kakova  su  imali  Turopoljci,  koja  da  su  prava  imali  ti  kme- 
tovi  za  kralja  Sigismunda,  kad  su  jos  potpadali  pod  grad  Medved- 
grad.  Ujedno  ostro  nalozi  kastelanima  medvedgradskim  i  lukaveckim, 
da  stite  kmetove  u  uzivanju  te  sume. '  Da  su  taj  spis  Pavlini  smat- 
rali  vrlo  vaznom  tecevinom  vidimo  i  od  tuda,  sto  su  ga  ve6  20.  de- 
cembra dali  po  zagrebackom  kaptolu  prepisati"^,  a  god.  1513.  potvrditi 
po  Jurju  markgrofu  BrandenburSkom.^ 

Za  vrijeme  ovih  razmirica  nastali  su  i  drugi  prijepori  izmedju 
remetskih  Pavlina  i  Turopoljaca,  a  narocito  glede  medja  pavlinskih 
posjeda  Petrusevca  i  Rakitovca  te  Marinca.  Radi  toga  se  Pavlini  po- 
tuzise  kralju  Vladislavu,  koji  je  godine  1506.  nalozio  zagrebackomu 
kaptolu  (10.  septembra),  da  u  prisuciu  narocito  za  to  ustanovljenog 
kraljevskog  povjerenika  saslusa  susjede  i  medjase  o  torn,  koje  su 
zemlje  spadale  k  recenim  posjedima.  Isto  tako  nalozi  zupanu,  pod- 
zupanu  i  sucima  zagrebacke  zupanije,  da  kad  bude  trebalo  pozovu  one 
osobe  —  budi  kojeg  mu  drago  stalisa  —  svoje  zupanije,  sto  ih  oznace 
Pavlini  kao  svjedoke  u  pitanju  medja  Petrusevca  i  Rakitovca.^ 

Iz  potonjih  dogadjaja  doznajemo  jasno,  koji  su  to  bili  Turo- 
poljci, sto  su  dirali  u  medje  pavlinskih  posjeda  i  nanijeli  velike  stete 
Pavlinima  u  Petrusevcu,  Marencu  i  Rakitovcu,  Bili  su  to  vlastelj  vu- 
kovinski  Baltazar  Alapic,  Caspar  Kisevic  iz  Lomnice,  Grgur,  Blaz  i 
Petar  Cusid  i  Petar  Gorusid  iz  Kuca. 

O  gluhoj  nedjelji  godine  1507.  sastala  se  skupstina  plemida 
zagrebacke  zupanije  u  Zagrebu  u  samostanu  Franjevaca.  Tu  prisu- 
stvovase  protonotar  kraljevine  Hrvatske  Mirko  Hasag  i  podbanovi. 
Na  toj  skupstini  potuzise  se  Pavlini  na  Alapica,  Kisevicia  i  ostale. 
Premda  sakupljeno  plemstvo  nije  bilo  sklono  Pavlinima,  ipak  su  ba- 
novi  Andrija  Bot  od  Bajne  i  Marko  Horvat  od  KamiCca  odredili,  da 
se  taj   spor  imade  mirnim  putem  i  nagodom  urediti.  Alapid  i  njegovi 

'  II.  226.-7. 

»  II.  228. 

'  II.  301. 

*  IV.  2dO.,  232. 

26 


402 

drugovi  obe(ia§e  na  poStenu  rijeii  i  vjeru,  da  6e  sve  ^tete  Pavlinima 
nadoknaditi,  a  kao  dan  zadovoljgtine  odredi^e  ponedjeljak  poslije  bi- 
jele  nedjelje.  Nu  kad  su  izaslanici  Pavlina  remetskoga  samostana 
i  susjedi  doSli  na  lice  nijesta  u  PetruSevac  i  Rakitovac  na  mjesto, 
da  su  Alapic  i  njegovi  ortaci  iskupili  svoju  rijec,  navalise  na  njih 
oruzanoni  rukonn,  te  ih  potjera§e  pa5e  i  kraljevskog  izaslanika,  koji 
je  imao  provesti  ovrhu,  Na  ovo  nasilje  potuzi  se  pavlinski  vikar 
Valentin  pred  kaptolom  zagrebaCkim  dne  15.  aprila,  uloziv§i  ujedno 
sveCani  prosvjed  protiv  toga  nasilja. ' 

Konacno  je  bilo  i  Turopoljcima  dosta  ovih  medjasnjih  razmi- 
rica,  Caspar  Kisevi(i,  Grgur  i  Petar  Cunci(5,  Petar  Peraci(^,  Mihalj  i 
Grgur  Antolovic  i  Matija  Juratovic  iz  Kuca,  a  ne  manje  remetski 
Pavlini  zastupani  po  svom  vikaru  fratru  Ivanu,  zamolise  god.  1508. 
podbana  Baltazara  Badana,  da  dade  urediti  medje  pavlinskih  posjeda 
u  Turopolju,  najme  Rakitovca.  Ban  odredi  za  to  suca  plemida  zagre- 
backe  zupanije  Petra  Imprida  iz  Jamnice.  Taj  je  dosao  25.  jula  u 
Rakitovac  i  Kuce,  te  je  pozvao  susjede  i  medjase,  da  pokazu  medje. 
Iskaz  svjedoka  potpuno  se  je  slagao  sa  medjama,  koje  su  bile  ozna- 
Cene  u  pismima,  sto  su  ih  Pavlini  imali  o  posjedu  Rakitovcu.  ^ledja 
izmedju  pavlinskog  Rakitovca  i  turopoljskog  sela  Kuca  pocimala  je 
na  potoku  Obdini  na  Starom  mostisdu,  te  je  tekla  uz  taj  potok  prema 
istoku,  i  uz  taj  potok  se  opet  vradala  k  Starom  mostisdu.  O  torn  iz- 
dade  podban  pisma,  koja  uruci  strankama.'* 

Mjeseca  januara  god.  1509.  prodao  je  kmet  remetskih  Pavlina 
Martin  Mirinid  iz  Rakitovca  svoju  hrastovu  sumu  i  neke  zemlje  Kneje 
zvane  Gasparu  Kisevidu  i  remetskim  Pavlinima  za  8  for.  u  zlatu,^  Kad 
su  se  na  to  zadnjega  decembra  god.  1516.  hotjeli  dati  Pavlini  uve- 
sti  u  posjed  te  §ume  i  zemlje  Kneje,  naidjo§e  na  odludni  otpor  sa 
strane  plemida  iz  Kuca,  koji  su  toboz  u  ime  GaSpara  Kisevida  pro- 
svjedovali  protiv  uvedenja.  Izaslanik  zagrebaCkoga  kaptola  Ivan  Bo- 
zjakovec  i  banski  izaslanik  Ivan  Crnkovacki,  pozvase  odmah  po  Jurju 
LonCaridu  iz  Kuca  i  njegovim  ortacima,  Kisevica  na  banski  sud  u 
osmici  Bogojavljenja.  Tada  se  istom  podize  prava  gungula.  Kucani 
udarise  strelicama  na  izaslanike,  izbatinase  Crnkovackoga,  i  poderase 
banski  nalog,  Sto  ga  imao  kaptol  i  Crnkovacki  glede  uvedenja  Pav- 
lina u  spomenute  posjede. 

U  osmici  Bogojavljenja    dodje  zaista  na  banski    sud    Kisevidev 

'  IV.  238.-239. 

'  II.  252. 

'  II.  254.,  255. 


403 

zastupnik  Petar  de  Hozijuhegj,  docim  KuCani  ne  dodjoSe.  Pavline 
zastupase  Detrik  Raic.  Zastupnik  KiseviCev  dokazao  je,  da  o  nasilju 
Kucana  nije  Kisevid  imao  ni  pojma,  i  da  je  sasvim  neduzan,  jer  se 
to  dogodilo  bez  znanja  i  volje  njegove.  Banski  sud  osudi  Kucane : 
Grgura,  Valentina,  Andriju  i  diugoga  Grgura  Curicida,  Petra  Oresida, 
Petra  Kusida,  Mihalja  i  Valentina  Antolovica,  Matiju  Lucida  i  Pavla 
Loncarica  na  gubitak  imetka,  docim  je  Kisevi6  imao  iza  34  dana 
poloziti  sveCanu  prisegu  sa  jos  pedeset  plemi(5a,  kojom  bi  dokazao 
svoju  nevinost. ' 

Tako  se  je  lako  Kisevi(5  rijesio  te  neugodne  parnice.  Ban  Petar 
Berislavid  nalozi  9.  marta  kaptolu  zagrebackomu,  da  provede  za- 
pljenu  imetka  gorespomenutih  Kucana,  koji  imade  pripasti  kr.  fisku. 
12.  maja  dodje  izaslanik  kaptola^  prevendar  Ivan  iz  Podbrezja  i 
banski  povjerenik  Mihajlo  Gjurgjekovi(5  iz  Marinca  u  Kuce,  gdje  Su 
sakupili  oko  sebe  nekoliko  susjednih  plemiia  i  proglasili  bansku 
osudu.  Aii  kad  su  hotjeli  provesti  zapljenu  imetka,  podize  se  Mirko 
Cunci6  iz  KuCa,  te  se  u  ime  Mihajla  Kiseviia  i  svojin  obitelji  tvrdo- 
korno  opro,  pace  potego  je  i  mad  i  navalio  na  izaslanike,  i  tako 
sprijeCio  zapljenu.  O  tom  neuspjehu  izvijesti  kaptol  bana  Petra  Beci- 
slavida   16.  maja.^ 

•S  Kisevidima  imali  su  Pavlini  i  kasnije  dosta  neprilika.  Dora, 
zena  Mihajla  Kisevida  sa  svojim  Ijudima  otela  je  Pavlinima  u  sumi 
Kneji  do  200  krmaka.  Za  to  ju  god.  1537.  pozove  duhovna  oblast 
po  zupniku  jakusevackom,  da  pod  pretnjom  izop6enja  u  roku  od  9 
dana  dade  zadovoljstinu.^  Za    cijelo    je    KiseviCka  zadovoljila  pozivu. 

Iz  godine  1538.  sacuvao  nam  se  jedan  popis  crkvene  desetine, 
u  kojem  su  sadrzana  i  imena  pavlinskih  kmetova  u  Rakitovcu  i  Gr- 
dovcaku.  U  Rakitovcu  (zupa  Staro  Cice)  spominju  se  slijededa  imena 
kmetova:  Toma  i  Mato,  Marko  Vrbanci(5,  Gjurko  Kovaci(5,  Bartol  Ke- 
lemincic,  Barbaric,  Matej  Turcinii,  Pavao  Ralci6,  Blaz  Burdeli6,  Grgur 
i  Vrbek  Simunovid,  Toma  Ferencii,  Mihalj  Belci(5,  Imbro  Miscinscak 
i  udova  Jelena.  U  Grdovcaku  (zupa  Jakusevac)  spominju  se  Domko 
Ferencid  i  Ivan  Pavlekovic.^ 

Izmedju  Pavlina  i  Turopoljaca,  narocito  KuCana,  pa5e  i  Kuri- 
lovcana,  Mraclincana  i  dr.  bilo  je  dalje  mnogo  pravda,  jer  se  je  naslo 
uvijek    Ijudi^    koji  su  pavlinske  kmetove    smetali  u  njihovim  pravima, 

'  II.  257.-262. 
-  II.  368.-373. 

'  Acta  monast.    Remetensis  fasc.  IV.  Nr.  45.  prije  u  kr.  zem.  arkivu  u 
Zagrebu,  sada  u  drzav.  arkivu  u  Budimpesti. 
*  IV.  56.  58. 


404 

a  narodto  u  uzivanju  §uma  Rakitovec  i  Kneje,  sto  bijase  zajednicko 
i  Pavlinima  i  Turopoljcima.  Prigodom  ovakovih  uznemirivanja  doga- 
djala  se  i  druga  nasilja,  otimanje  krmaka,  tucnjave  itd,  Zato  i  na- 
lazimo  medju  spisima  remetskoga  samostana*  mnogo  spisa,  koji  se 
odnose  na  takove  razmirice. 

KuCani  su  jo§  i  polovinom  XVI.  vijeka  tvrdili,  da  pavlinski 
kmetovi  u  Rakitovcu  nemaju  prava  na  uzivanje  cijele  sume  Kneje, 
vee  samo  na  dio,  koji  da  je  i  svojedobno  bio  odijeljen  od  ostalog 
turopoljskog  dijela.  Tu  razmiricu  ispitivao  je  godine  1555.  zupan  tu- 
ropoljski  Matija  Slatinski,  po  odredbi  bana  Nikole  Zrinakoga.  Par- 
nicu  rijesi  Slatinski  take,  da  je  Pavlinima  i  kmetovima  njihovim  do- 
sudio  prisegu,  kojoni  de  potvrditi  svoje  navode,  da  suma  nije  ni- 
kada  dijeljena  bila  i  da  su  kmetovi  Pavlina  u  Rakitovcu  svoje  krmke 
po  cijeloj   §umi  pasli.^ 

Posto  su  remetski  Pavlini  bili  suposjednici  turopoljskih  posjeda 
(Rakitovac),  doprinasahu  i  oni  svoj  dio  u  opdinsku  turopoljsku  bla- 
gajnu.  Tako  razabiremo  iz  popisa  turopoljskih  poreza,  da  su  Pavlini 
god.  1602.  pladali  u  ope.  blagajnu  6  for.  Pak  i  turopoljsko  spraviSde 
god.   1612.  odredilo  je  Pavlinima   porez  od  6  for.  godisnjih.'' 

Pavlini  pomagahu  takodjer  uz  neku  nagradu  u  Vel.  Gorici  kop 
bogosluzja.  Bili  su  neke  ruke  duhovni  pomocnici  zupnika  veliko-go- 
goriekoga.  God.  1614.  odredilo  je  turopoljsko  spravi§6e  (narocito  zup- 
Ijani  veliko  goriCki),  da  imade  zupan  Stjepan  Arbanas,  Nikola  i  GaSpar 
Pepeliti  te  Juraj  Pogledic  ugovoriti  s  Pavlinima  nagradu  za  poma- 
ganje  u  vrsenju  bogosluzja,  obedavsi,  da  ce  njihov  dogovor  odobriti.'* 

U  podavanju  poreza  znali  su  Pavlini  po  koji  put  i  zaostati,  pa 
s  toga  vidimo,  da  su  god.   1618.  porez  od  vi§e  godina  dugovali.'' 

Mimoilazimo  jos  Ceste  razmirice  izmedju  remetskih  Pavlina  i 
Turopoljaca.  Povodom  bile  su  redovito  sumske  stete,  pocinjene  po 
kmetovima  pavlinskim,  ili  opet  nasilja,  sto  ih  nanesli  Turopoljci  pa- 
vlinskim  kmetovima.  Jos  godine  1693.  uCinjena  je  pogodba  izmedju 
opCine  turopoljske  i  remetskih  Pavlina  glede  uzivanja  turopoljskih 
§uma  (Bunski  lug)  sa  strane  kmetova  pavlinskih  u  Rakitovcu  i  Gr- 
dovCaku.^ 

InaCe  je  pi.  opdna    turopoljska    dosta  susretljiva  bila,  te  je  re- 

'  Sada  u  drz.  arkivu  u  Budimpesti. 

'  IV.  .S70.-375. 

'  IV.  88.  494. 

*  IV.  502. 

"  rV.  518. 

"  Acta  monast.  Remetensis  fasc.  VI.  Nr.  63.  u  drz.  arkivu  u  Budimpesti. 


405 

dovito  svim  molbama  Pavlina  zadovoljavala.  Tako  im  je  davala  drva 
za  ogrjev  i  gradnju.  God.  1778.  dala  je  primjerice  opCina  turopoljska 
iz  Velikog  luga  sve  potrebno  drvo  za  krov  remetskog  samostana' 
sto  nalazimo  ubiljezeno  i  u  turopoljskom  arkivu.  Skoro  na  to  ukinut 
je  red  Pavlina  u  Hrvatskoj,  tako  evo  nestaje  tog  reda  iz  susjedstva 
Turopolja. 

'  Isto  tamo.  Nr.  68. 


Isusovacki  posjedi  u  Turopolju. 

Isusovci,  pozvani  u  Zagreb  god.  1606.,  u  brzo  su  stekli  u  Hr- 
vatskoj  prostrana  imanja.  Oko  samog  Zagreba  imali  su  vise  manjih 
posjeda,  zatim  Planinu  u  kasinskoj  zupi,  te  Tkalec,  Dubovac  i  Glo- 
govnicu  u  okolici  krizevaCkoj.  Pa  i  u  Turovom  polju  imali  su  oni 
svoje  posjede ;  zato  6u  o  njima  u  kratko  progovoriti. 

UCeni  pisac  XVII.  vijeka  o.  Juraj  pi.  Habdelid  aliter 
Boros  bio  je  Clan  isusovackoga  reda,  pa  je  svoje  imanje  zapisao 
torn  redu.  Iv.  Kukuljevici  tvrdi',  da  se  je  Habdelid,  sin  Bolte  Habdelida, 
vlasnika  Male  Mlake  i  Margarete  Kraljideve  rodio  u  Starim  Cicama 
g.  1609.,  a  umro  u  Zagrebu  dne  27.  studenoga  1678.  Kao  mladid  od 
21  godine  stupio  je  u  isusovadki  red,  polazio  je  ucione  u  Gradcu  i 
Trnavi,  postao  doktorom  mudroslovlja  i  bio  profesorom  te  ravnateljem 
varazdinskog  i  zagrebaCkog  kolegija.  Bio  je  takodjer  20  godina  rav- 
nateljem zagrebaCkog  isusovackog  seminarija. 

God.  1652.  na  Miholje,  prigodom  pregledavanja  zemalja,  koje 
se  u  popisu  poimence  navadjaju,  a  lezale  su  u  Kutima,  u  Lakunama, 
u  Luzama  i  u  Buzinu  (ukupno  59 '/g  rali  i  nekoliko  livada,  pripo- 
vijedao  je  Mijo  cizmar  (coturnarius),  da  je  Nikola  Koskovic 
kupio  6  rali  zemlje  za  50  ugar.  for.,  koju  mu  je  svotu  godine 
1654.  kolegij  vratio  i  zemlju  opet  primio  u  svoje  vlasnistvo.  Osim 
toga  imao  je  Habdelid  u  sv.  Klari  Cetiri  kmeta:  Jurja  Kralja, 
Ivana  Muravca,  Bartola  Zupida  i  Martina  Ivanu§i<5a,  od  kojih  je  imao 
svaki  12  rali  zemlje. 

Dobra  u  Maloj    Mlaki    kupio   je    pradjed   Jurja    Habdelitia 

'  Gl. ;  »Arkiv  za  povjestnicu  jugoslavensku«  knj.  IX.  str.  184.  i  >Scrip- 
torcs  provinciae  Austriacae  Societatis  Jesu«.  I.  str.  116.,  gdje  se  kaze  »Croata 
in  Valla  Csiska  1609.  natus*.  U  rukopisu:  >Libcr  literariorum  instrumentorum 
Collcgy  Zagrabicnsis  Societatis  Jesu*  (nadb.  arkiv  XI.  D.  vol  I.  10.)  priopcena 
je  na  str.  230.  njegova  genealogija,  koju  radi  vaznosti  doslovce  navadjam: 
»Anna  Magdalenich  duos  maritos  habuit,  primus  erat  G  e  o  r  g  i  u  s 
K  r  a  1  y  c  h,  ex  quo  genuit  Thomam,  qui  mortuus  erat,  Gregorium,  qui 
factus  est  Monachus  et  Margaretham,  quara  in  uxorem  duxit  Balthasar 
Habdelich  aliter  Boros,  ex  qua  genuit  filium  P.  Georgium  Habdelich, 
Jesuitam.  Deinde  eadem  Magdalenich  Anna  habuit  Gasparem  Janko- 
V  i  c  h  maritum,  ex  quo  genuit  Catharinam  et  Margaretham.* 


407 

Juraj  Magdalen  i(!:  god.  1571.  za  67  ug.  for.  od  Grgura  Ra- 
dincida,  uz  obvezu,  da  ga  on,  zena  mu  Doroteja  i  kCi  Ana  do 
smrti  hrane.  Isto  tako  je  god.  1585.  zalozio  Nikola  Alapidza 
300  ren.  for.  djedu  Jurja  Habdelida  Jurju  Kralji6u  10  rali 
oranice  u  Maloj  Mlaki,  6  kmetova,  jedan  zapusteni  posjed  (sesijuj 
i  neke  krcevine  u  Zaprudju.  Te  su  se  zemlje  mogle  odkupiti  same 
od  Alapida  i  njegovih  bastinika,  nasljednika  dobara  imanja  Vukovine. 
AIapi6eva  imanja  dosla  su  poslije  u  ruke  grofa  Tome  Erdo- 
dyja,  koji  je  one  posjede,  sto  ih  je  imao  u  zalogu  Juraj  Kraljic 
za  njegovo  vjerno  sluzbovanje  god.  1623.  darovao,  doticno  prodao 
za  800  ug.  for.  Nikoli  Kraljic u.  Te  Alapideve  posjede  zalozio  je 
god.  1637.  Matija  Kraljic,  brat  Jurjev  god.  1637,  Matiji  Ilia- 
si  6  u,  a  po  njegovoj  zeni  rodjenoj  LongenmantI  dobio  ih  je  ka- 
snije  kapetan  Ivan  Vojkovi(5,  God.  1644.  pogodio  se  s  njim  Isu- 
sovac  Juraj  Habdelid  pred  banom  Ivanom  Draskovidem  tako,  da  de 
mu  ih  odstupiti  za  200  ug.  forinata. 

Majka  o.  Jurja  Habdelida  Margareta  bila  je  vet  godine  1614. 
pokojna,  jer  je  njezin  muz  Bolto,  postao  nj  ego  vim  naravnim  stitni- 
kom,  pa  se  kao  takav  u  njegovo  ime  dijelio  god.  1614,  s  Matijom 
Kraljidem  za  dobra  u  Maloj  Mlaki  i  Sv.  Klari,  sto  ih  je  majka  kao 
svoje  materinstvo  ostavila  svom  sinu.  Bolto  Habdelid  se  opet  po 
drugi  puta  ozenio  te  s  drugom  zenom  rodio  sina  I  van  a,  koji  je 
bio  prema  tomu  polubrat  Jurjev.  I  taj  je  polao  na  nauke.  Da  uz- 
mogne  nauke  nastaviti  (studiorum  prosequendorum  causa),  uzajmio 
je  od  podbana  Stjepana  Berislavida  i  njegove  supruge  Judite 
Malenid  30  ug.  for.  te  mu  za  to  zalozio  dva  zapustena  kmetska 
selista  u  Maloj  Mlaki  u  povrsini  od  6  jutara.  Te  su  zemlje  doduse 
pripadale  bratu  Jurju,  bududi  da  su  bile  »materno  aviticae«,  ali  ih  je 
kasnije  o.  Juraj  Habdelid  ved  kao  rektor  zagrebadkog  kolegija  ipak 
odkupio,  te  god,  1655,  isplatio  duznu  svotu  Ivanu  Berislavidu  de  Kiss 
Mlaka,  podkapetanu  pokupske  tvrdje,  sinu  Stjepanovu, 

Sve  te  svoje  posjede  (universa  sua  bona  et  jura  possessionaria 
tarn  hereditaria,  quam  alia  quocunque  modo  et  titulo  eundem  conccr- 
nentia,  ubicunque  in  quibuscunque  regni  Comitatibus  existentia,  signan- 
ter  autem  possessiones  suas  in  Kissmlaka,  Zaprudje  ad  S.  Claram  et 
Perssinoviczin  Comitatu  Zagreb,  existentia)  darovao  je  o.  Juraj  HabdeJid 
u  srijedu  poslije  Martinja  god.  1647,  pred  kaptolom  ostrogonskim  na 
vjeCna  vremena  isusovackoj  rezidenciji  u  Varazdinu,'  Varazdinski  sa- 


'  Sve  sam  te  podatke  crpao  iz  rukopisa:  »Liber  literariorum  instrumen-, 
torum  Collegii   Zagrabiensis   Societatis  Jesu«  u  nadbiskup.   arkivu  u  Zagrebu 


408 

mostan  isusovafki  kasnije  je  te  posjede,  valjda  za  to,  §to  su  mu  bill 
odvise  udaljeni,  uz  neku  odStetu  predao  zagrebaCkom  isusovackom 
kolegiju.  Taj  je  te  posjede  mirno  posjedovao  sve  do  god.  1739.,  kad 
je  podzupan  Stjepan  Gudic  prisvojio  sebi  »vi  certis  conditionibus 
a  se  confecti  contractus*  nekih  50  jutara  zemalja  oko  Male  Mlake 
te  ih  na  §tetu  kolegija  posjedovao  sve  do  svoje  smrti  godine  1745. 
Njegov  bastinik  Gabriel  Skrlec  nagodio  se  s  kolegijem,  kojemu 
je  za  te  zemlje  polozio  god.   1646.  450  ren.  for.* 

Jo§  je  imao  kolegij  preko  Save  svoje  kmetove  i  to  u  Miksevcu, 
Jakusevcu  i  Marincu,  koje  mu  je  sa  stalnim  teretima  darovao,  ispra- 
vom,  izdanom  pred  cazmanskim  kaptolom  u  subotu  prije  Bartolova 
god.  1 654.  Ivan  Zakmardy  de  Diankoucz,  Kmetove  u  Mik- 
§evcu  darovao  je  grof  GaSpar  Draskovic  godine  1 645.  M  i  j  i 
Vernidu,  taj  ih  je  zalozio  Dori  Vr  a  go  vi  6  e  voj,  supruzi  krize- 
vackog  kapetana  Ivana  Vojkovida,  a  ova  opet  god.  1651.  pro- 
tonotaru  Ivanu  Zakmardy u.  Kmetove  u  Jakusevcu  darovao  je 
\e6  god.  1612.  grof  Tomo  E  r  d o  d y  zagrebackom  lijecniku  D  a- 
nielu  Rosenbergeru,  a  god.  1 638.  dosli  su  oni  u  posjed  Zak- 
mardyjev.  Od  tih  kmetova  bilo  ih  je  najvise,  koji  su  imaU  samo  po- 
sesije.  Oni  su  morali  kolegiju  dati  svakog  tjedna  dva  dana  rabotu  s 
blagom  te  u  Zagrebu  ili  gdje  drugdje  s  volovima  voziti  ili  orati. 
Osim  toga  morali  su  podavati  kolegiju  svake  godine  jednu  kvartu 
(4  pozunce)  zobi,  jednog  kopuna,  pile  i  pet  jaja,  a  svake  druge  go- 
dine po  jednog  krnjaka.  Kmetovi  ovi  imali  su  pravo  na  zajednicku 
jakugevacku  sumu  Predoru  ili  Bansddu,  koja  je  bila  kod  donjeg  Ci- 
kulinova  prijevoza.  Tu  su  god.   1747.  kuSali  Savu  regulovati.''^ 

U  svojoj  oporuci  ostavio  je  ved  napomenuti  Ivan  Zakmardy 
svoje  rakare  pod  Zelinom  takodjer  zagrebackom  isusovackom  kole- 
giju. Doticna  toCka  u  oporuci  glasi :  »Cancricapos  sub  Selin  mihi  a 
Domino  olim  Comite  Nicolao  Erdody  sub  Rhenensibus  300  inscriptos, 
lego  Collegio  Zagrab.  S.  I.  et  eosdem  rogo,  ut  Apologiam  meam 
pro  parte  ejusdem  D.  Comitis  conscripta  typo  Zagrabiensi  mandari 
curent«.  Te  je  rakare,  koji  su  se  zvali  Franjo  Jakopid  i  Stje- 
pan G  u  e  i  6  darovao  god.  1 653.  grof  Nikola  Erdody  Zak- 
mardyju  za  neke    usluge,   koje  je  on  uiiinio    njemu  i  njegovoj  po- 

'  Gl.  Directorium  oeconomicum,  strana  9.  u  arkivu  jugoslavenske  aka- 
demije.  II.— C.  65. 

^  lintra  trajectum  modcrnum  Chikulinianum  inferiorem,  ubi  a.  1747. 
Huvium  Savum  fodiendo,  ad  partem  deducere  Regnicolares  conabantur,  quo 
tempore  Collegium  etiam  iisdem  laboratoribus  ibidem  vinum  suum  educillari 
curavit*.  GI   Directorium  oeconomicum. 


409 

rodici.  Ti  rakari  stanovali  su  u  Poljani  ispod  Zelina,  u  zupi  Novim 
CiCama,  a  imali  Slobodan  lov  na  cijelom  Erdodyjevu  posjedu.  Svaki 
od  ove  dvojice  morao  je  na  tjedan  donesti  kolegiju  150  komada 
raka.  Oko  god.  1760.  bio  je  takav  rakar  Juraj  C  e  h  o  v  a  c,  koji 
je  donio  redovito  u  cetvrtak  pod  vecer  ili  u  petak  u  jutro  kolegiju 
150  raka  te  torn  zgodom  dobio  po  obicaju  hljepCi6  kruha.  Kad  je 
taj  god.  1763.  umro,  kolegij  je  njegov  posjed  i  pravo  na  rake  vratio 
porodici  Erdodyjevoj,  koja  mu  je  zato  platila  150  ren.  for.'  Isto  tako 
je  ve6  godine  1742.  polozio  grof  Ladislav  Erdody  550  ren.  forinata 
za  kmetove  u  sv.  Klari,  koji  su  bill  .> juris  pignoratitii «  porodice  Er- 
dodyjeve. 

Dne  10.  kolovoza  godine  1764.  oponienuo  je  pi.  Modi  6  — 
zagrebacki  kolegij,  da  mora  platiti  Martinscinu  za  svoje  prekosavske 
podanike  —  »nullo  alio  in  admonitione  expresso  reluitionis  titulo, 
quam  saeculari«.  Upravljatelj  kolegij  a  posavjetovao  se  radi  toga  s 
odvjetnicima  grofova  Draskovica  i  Erdodyja,  jer  su  Miksev- 
cani  spadali  pod  Draskovi(5a,  a  Jaku§evcani  pod  Erdodyja.  Grofu 
Draskovi6u  morao  je  platiti  kolegij  200  ren.  ior.  zato,  da  je 
kolegiju  za  10  godtna  potvrdio,  da  ne  smije  ni  Modic,  ni  tko  drugi 
nista  od  kolegija  traziti.  Erdodyjev  odvjetnik  Mijo  Blazeko- 
V  i  6  posao  je  opet  sam  na  Martinje  s  isusovackim  prokuratorom 
u  Jakusevac.  Onamo  je  stigao  iz  Mlake  takodjer  Modii  s  malim 
sucem  i  s  konjem,  koji  je  nosio  u  vreii  pobrani  novae.  U  kudi  isu- 
sovadkog  podanika  Vrbanica  procitao  je  mali  sudac  opomenu.  Na  to 
mu  je  prokurator  pokazao  Draskovi(5evo  pismo,  a  na  dokazivanje 
Erdodyjeva  odvjetnika  morao  je  zasutjeti,  pak  je  samo  kazao :  »Ako' 
je  tako,  morat  6u  drugi  put  odabrati.  DeCaki,  uzmete  novce,  pak  od- 
hadjamo!«  Tim  je  bila  stvar  dovrsena  i  kolegij  nije  trebao  nista 
platiti. 

Kako  su  se  po  vremenu  mnoge  zemlje  otkupile  te  posto  si  pod- 
zupan  Stjepan  Gudid  ved  napomenutih  50  rali  prisvojio,  to  ko- 
legiju nije  ostalo  vise  mnogo  zemalja  u  Turopolju.  Malo  prije  svog 
dokinuda  imao  je  red  samo  kojih  19  rali  zemalja,  koje  su  obradji- 
vali  tudji  podanici  »ex  tertio  manipulo«,  sto  su  ga  morali  dati  kole- 
giju. Te  su  zemlje  bile  ispod  Buzina  uz  cestu,  koja  je  vozila  iz  Za- 
prudja  na  Odru.'^ 

Na  Isusovce  u  Turopolju  sjedao  je  takodjer  natpis,  Sto  je  bio 
na  kamenoj  ploci  nad  glavnim  vratima  grada  u  Novim  Cicama.  Zupnik 


ibidem. 
Ibid. 


410 

Marko  Rusak,  kad  je  dosao  f^od.  1844.  u  Nove  die,  na§ao  je 
jo§  taj  natpis,  te  ga  ubiljezio  u  zupnu  knjigu  spomenicu.'  Taj  natpis 
glasi  ovako : 

»1727.  Deo,  aeternitati,  sibi,  posterisque  banc  curiam   erexit  —  ^ 

vestro  maecenati  haeredes  fatis  urgentibus    piis  precibus  reponite  —  i 

Illinus    Dnus    Emericus  Georgius    Erdody    de    Monyorokerek,    mentis  } 

Claudii  et   Cottus  Varasd.  Perp.  Comes,  S.  Caes.  R.  Majestatis  Cons.,  '^ 

Colon.  Confin.  Kostanicae  ac  Jasenovac,  Commend.  Praesidii  Ivanicb,  »_ 

Regni  Croatiae  Vice  Capitaneus.  Dignissimo  fratri  suo  fecit  Antonius  ? 

Terzi,  S.  J.  Presbyter*.    Bit    6e,    da    je  taj  Isusovac  bio  prijatelj  tog  f 

Erdodya,  pa  mu  je  sastavio  tu  spomen-plocu. 

Jamacno  su  Isusovci  u  Turopolju  i  kao  propovjednici  djelovali 
drzali  ondje  pucke  misije.  Posvjedocava  mi  to,  sto  su  u  turopolj- 
skim  crkvama  na  zrtvenicima  naSli  mjesta  sveci  iz  isusovackog  reda 
i  sto  su  na  prostenje,  sto  su  ga  uveli  Isusovci  kod  sv.  Ksavera  kod 
Zagreba,  dolazili  u  velikom  broju  i  Turopoljci.  Pa  i  danas,  kad  se 
prostenje  kod  sv.  Ksavera  gotovo  ve6  zatrlo,  ipak  je  medju  poboznim 
narodom  u  Turopolju  ostala  jos  ziva  uspomena  na  to  prostenje,  pa 
i  danas  na  posvetilo  crkve  dolazi  u  lijepom  broju  pobozni  puk  iz 
Turopolja. 


Gl.  Knjigu  spomenicu  zupe  Nove  Cice. 


I 


Posjedi  zagrebaCkih  klarisa  u  luropolju. 

Prije  nego  progovorim  o  posjedima  zagrebackih  klarisa  u  Tu- 
ropolju,  moram  da  nesto  spomenem  o  njihovu  dolasku  u  Zagreb  i  o 
razvitku  njihova  samostana,  jer  je  i  to  u  savezu  s  tim  posjedima. 
Kako  nemamo  o  torn  mnogo  vijesti,  navest  6n  ono,  sto  pripovijeda 
Baltazar  Adam  Krcelii.'  Da  se  u  Zagreb  nasele  klarise,  naj- 
vise  su  o  tom  radili  grof  Caspar  Draskovi6i  primas  ugarski 
kardinal  Petar  Fazman.  Grof  Draskovic  dobro  je  poznavao  rad 
klarisa,  jer  je  bila  u  tom  redu  njegova  sestra  Ursula  Cecilija 
grofica  Draskovic,  pa  je  drzao,  da  bi  bio  po  Hrvatsku  potre- 
ban  zenski  samostan,  u  kojem  bi  k6erke  nasih  plemi6a  mogle  stedi 
potrebitu  naobrazbu.  God.  1645.  dne  5.  travnja  doista  su  dosle  kla- 
rise najprije  na  Draskovi(5evo  imanje  Klenovnik,  a  dojdude  godine 
preselile  se  odanle  u  Zagreb.  Iz  Pozuna  do§le  su  priorisa  Eliza- 
beta  Marijana  Nagy,  sestre  Ursula  Cecilija  Draskovic, 
Marija  Terezija  Dobrosovszki,  Beatrica  Magasparti, 
lajika  Elizabeta  Hortulana  PerSid  i  dvije  djevice  Kata- 
tarina  Rozalija  Keglevi6  i  Katarina  Emerencijana 
Megjurecki.  Kako  vidimo  bilo  je  medju  njima  i  Hrvatica.  S.  Ma- 
rija Terezija  Dobrosovszki  umrla  je  u  Klenovniku,  te  je  sa- 
hranjena  u  Ormuzu.  U  Zagrebu  su  sestre  stanovale  ponajprije  u  ku6i 
Doroteje  Vragovi6eve.  Dne  6.  svibnja  god.  1 647.  polozen  je 
temelj  njihovu  samostanu,  koji  je  bio  god.  1650.  dovrsen,  pa  su  se 
sestre  dne  15.  srpnja  u  nj  uselile.  Crkvu  su  pocele  zidati  24.  srpnja 
god.  1658.  za  biskupa  Petra  Petretica.  God.  1669.  bila  je  crkva 
sagradjena,  pa  ju  dne  26.  listopada  godine  1670.  biskup  Martin 
Borkovic  u  cast  presvetomu  Trojstvu  svecano  blagoslovio.  Pravi 
utemeljitelj  samostana  zagrebackih  klarisa  bio  je  upravo  grof  Gas- 
par  Draskovic,  koji  ih  je  svim  potrebnim  opskrbljivao  te  im  jo§ 
dok  je  zivio  doznaeio  svoja  dobra  Vukovinu,  Mikcevac  i  Kup- 
einu,  tako,  da  ako  bi  tko  od  njegove   porodice   htio  ta  dobra  otku- 

"  Gl  »De  regnis  Dalmatiae,  Croatiae,  Sclavoniae  Noticiae  Praeliminaress 
strana  429. 


412 

piti,  da  bi  morao  klarisama  isplatiti  stanovitu  svotu.  Taj  plemeniti 
dobrocinitelj  klarisa  preminuo  je  due  22.  svibnja  god.  1662.  I  njegov 
rodjak  biskup  gjurski  (Jaurinensis)  Juraj  grof  Draskovic  do- 
znado  je  klarisama,  jo§  dok  je  zivio,  3000  for.  Na  samrti  (26.  stu- 
denoga  1650.)  zapisao  im  je  30.000  ren.  for.,  tako,  da  moraju  klarise 
dobivati  od  porodice  Draskoviceve  godi^nje  kamate  od  te  svote. 
Premda  je  samostan  klarisa  imao  u  obitelji  grofova  Draskovida  ve- 
likih  dobrocinaca,  ipak  su  ga  stizale  te§ke  nevolje.  Dne  25.  lipnja 
god.  1674.  izgoi'io  je  Citav  samostan  sa  crkvom.  Klarise  lisene  krova 
nasle  su  prvo  utociSte  kod  zupnika  novoveSkoga,  gdje  su  ostale  do 
15.  srpnja.  Odanle  su  se  preselile  u  franjevaCki  samostan  Remetinec. 
Tu  su  umrle  dvije  sestre  Cecilija  Vojkovi6  i  Justina  Ora- 
hoczy.  Kad  se  je  samostan  opet  popravio,  vratile  se  klarise  dne 
2.  svibnja  god.  1675.  opet  u  Zagreb.  Ovakcve  nesrede  su  se  dakako 
tesko  osjedale  u  mladom  jo§  zavodu,  pa  su  bile  klarise  prisiljene  po- 
kucati  na  vrata  dobrih  Ijudi.  Jo§  godine  1690.  nije  se  samostan  opo- 
ravio  od  §teta,  sto  ih  je  pretrpio  tim  pozarom,  pa  je  te  godine  izdao 
biskup  Aleksander  Mikulid  klarisama  preporuCno  pismo  za  sabiranje 
milodara  u  kraljevini  Hrvatskoj.'  Te§kom  mukom  su  klarise  ponovo 
svoj  samostan  i  crkvu  popravile,  kad  ih  je  zadesio  nov  udarac  pri- 
godom  strahovitog  pozara  od  14.  lipnja  godine  1706,  kad  je  go- 
tovo  sav  Zagreb  izgorio.  Savremenik  kanonik  Gjuro  Paravid,  koji 
nam  je  taj  pozar  opisao,  izrijekom  istiCe,  kako  je  nastradao  samo- 
stan klarisa  i  njihova  crkva.'^  LiSene  svog  krova  na§le  su  klarise 
prvo  utociSte  u  franjevaCkom  samostanu.  Odanle  su  za  kratko  vrijeme 
preselile  na  sjemeniSni  zaselak:  »Zidanicu«  na  dana^njoj  BijeniCkoj 
cesti.  Kasnije  ih  je  primio  kanonik  Vukmerovid  u  svoj  dvor,  koji 
je  stajao  kod  novoveSkih  vrata  u  blizini  danasnje  kaptolske  Skole. 
Tekar  poCetkom  godine  1 709.  mogle  su  se  klarise  opet  vratiti  u  svoj 
obnovljeni  samostan.  U  tom  samostanu  uzgajale  su  se  kderi  na§ih 
plemidkih  obitelji  i  mnoge  od  njih  postale  redovnice.  Klarise  su  pri- 
male  kderi  plemidkih  obitelji  u  samostan  uz  miraz  od  500,  kod  si- 
roma^nijih  i  od  200  for.  Vi§e  puta  nijesu  niti  te  svote  dobile,  pa  je 
biskup  Juraj  Br  an  jug  odredio,    da    se    mora   prije   sveCanog    za- 

'  Gl.  regesta:  >Monast.  Clariss.  Zagrabien.*  u  kralj.  zemaljskom  arkivu 
u  Zagrebu. 

^  >Ibi  sanctimonialium  nobilis  et  nobili  loco  situatus  conventus  pariter 
cum  ecclesia  et  altaribus,  et  magna  rerum  suarum  suppellectilium  jactura  mi- 
serabiliter  incineratus*.  Gl.  Vj.  Klaic:  »Savremeni  opis  zagrebackoga  pozara 
od  godine  1706.*  u  >Vjesniku  kr.  hrv.  slav.  dalm.  zemaljskoga  aikiva*.  XII. 
strana  237. 


413 

vjeta  za  svaku  redovnicu  poloziti  1000  ren.  for.,  ili  barem  ta  svota 
dostatno  osigurati.  Sad  su  mogle  klarise  na  novo  pokriti  svoj  samo- 
stan  i  mnogo  toga  popraviti.  Kako  su  imale  one  mnoge  parnice,  pa 
su  bile  i  mnogo  puta  prevarene, '  odredio  je  sabor  dne  12.  travnja 
god.  1706.,  da  u  raznim  parnicama  ne  trebaju  prije  odgovoriti,  dok 
se  ne  posavjetuju  s  kojim  postenim,  iskusnim  pravnikum  ili  svojim 
sindikom. 

Drzim,  da  sam  morao  sve  to  spomenuti,  prije  nego  prozborim 
o  posjedima  klarisa  preko  Save  u  Turopolju.  Bit  de  i  to  dosta  manj- 
kavo,  jer  nijesam  imao  u  ruci  izvornih  spisa,  vec  samo  popis  njihov, 
koji  je  sastavljen  po  dokinucu  njihova  samostana.'^  Bilo  je,  kako  iz 
tog  popisa  saznajemo,  u  arkivu  klarisa  mnogo  spisa,  koji  su  se  ticali 
Vukovine  i  njihovih  posjeda  i  parnica  radi  njih  u  Turopolju.  Tako  su 
bill  u  Fasc.  sub  A :  Fundamentalszky  Liszti  za  Vukovinu,  y  vsze  kay 
pod  Vukovinu  szpada*,  sub  B:  »Sztari  Urbariumi  y  drugi  Liszti  ne- 
koyi  na  Vukovinu  szpadajuchi«  ;  sub  C  i  D:  »Liszti  zadersavajuchi 
Par  Testamentuma  Goszpodina  grofa  Juraja  Draskovicha  y  Trans- 
actiu  illiti  pogodbu  zbog  Duga  z  Draskovichi;  zatim :  » Processus 
Transactionalis  y  drugi  Liszti  na  Vukovinu  szpadajuchi«,  pod  G: 
»Instantia  k  Ceszaru  y  vszakojachki  Liszti  zbog  Vukovine  y  vszako- 
jachkeh  pregonov«,  pod  H:  » Liszt  zbog  jedne  Inquisitie  radi  sztano- 
vitih  Possesiih  na  imanyu  Okuje  pri  Vukovine «   itd. 

Do  turopoljskih  imanja  dosle  su  klarise  bas  po  svojim  uteme- 
Ijiteljima  grofovima  Draskovidima. 

Grofovi  Draskovi(fi  imali  su  takodjer  u  Turopolju  svoja  imanja, 
pa  je  plem.  opCina  ved  20.  veljaCe  god.  1570,  po  svom  zupanu  Ma- 
tiji  SI  a  t  i  nsk  om  u -Z  al  a  t  h  noky-u  pobratila  (ad  universa  bona 
dictae  communitatis  C.  Z.  adoptat)  grofa  Jurja  Draskovic  a,  za- 
grebackog  biskupa,  a  po  njem  Gaspara  Draskovicai  njegove 
sinove  Ivana,  Petra  i  Jurja.^  Za  cijelo  se  vec  prije  dolaska  kla- 
risa u  Hrvatsku  radilo  o  njihovu  naseljenju,  jer  ved  god.  1634.  pise 
kardinal  Petar  Pazman  grofu  Gasparu  Dra§kovi<5u,  da 
svoje  imanje  u  Vukovini  predade  klarisama:  »titulo  fundationis«.  Do 
te  predaje  doslo  je  tekar  god.  1645.,  kad  je  grof  Gaspar  Dras- 
koviti  izjavio  pred  zagrebaCkim  kaptolom,  da  svoja  dobra  u  Vuko- 
vini predaje  klarisama  uza  stalne  pogodbe.  Cim  bi  naime  red  klarisa 

'  »in  causarum  processibus,  ob  sexus  sui  imbecillitatem  nimium  damni- 
ficatae  fuissent.« 

*  Gl.   >Monast.  Clariss.  Zagrabien.«  u  kr.  zemaljskom  arkivu. 

'  Gl.  E.  Laszowski:  i>Povjesni  spomenici  plem.  opdine  Turopoljac.  sv. 
IV.  str.  19. 


414 

u  Hrvatskoj  prestao,  imaju  ta  dobra  pripisati  opet  porodici  DraSko- 
videvoj.  Isto  tako,  Cim  bi  porodica  Draskovideva  isplatila  klarisama 
svotu  od  6000  for,,  sto  ju  je  grof  Gagpar  Draskovic  klarisama 
zapisao,  ima  se  Vukovina  opet  povratiti  porodici  Draskovicevoj,  A 
ako  bi  Draskovici  povratili  grof u  T  o  m  i  E  r  d  o  d  y  u  svotu  od  6000 
ug.  for.,  za  koju  su  mu  svotu  zalozili  svoje  dobro  Leskovac,  morale 
bi  klarise  primiti  to  dobro  i  porodici  Draskovicevoj  vratiti  imanje  Vu- 
kovinu,  Cini  se,  da  su  Draskovicii  drzali,  da  de  im  Vukovina  doskora 
opet  pripasti  u  potpuno  uzivanje,  jer  je  napomenuti  vec  grof  godine 
1651.,  da  nagradi  vjernu  njihovu  sluzbu,  oprostio  nekim  Vukovinca- 
nima  neka  podavanja,  potvrdio  slobodnjacima  stare  pravice  i  neke  iz 
kmetskog  staleza  podigmxo  u  slobodnjake.  To  je  valjalo  za  posjede 
u  Vukovini,  Kupcimi,  Okuje  i  Mice  vac.  Ti  su  posjedi  spadali  onda 
pod  vukovinsko  imanje,  ali  uz  tu  pogodbu,  da  te  povlastice  i  slo- 
bogtine  stupe  tekar  cnda  u  krjepost,  kad  klarise  ne  de  vise  drzati  u 
svojoj  vlasti  vukovinska  dobra.  Dojduie  godine  pise  opet  grof  Gas- 
par  Draskovid  ziteljima  na  tim  posjedima  i  ozbiljno  ih  opominje, 
da  uobiCajenu  kmetsku  sluzbu  podavaju  duvnama  (ut  solita  servitia 
colonicalia  monialibus  more  solito  inomisse  praestent). 

Kako  saznajemo  iz  spisa  zagrebackih  klarisa,  zapisao  im  je  go- 
dine 1 650.  biskup  gjurski  (jaurinensis)  grof  Juraj  Draskovi(i 
svotu  od  17.000  for.  bez  svake  obveze.  Tu  su  svotu  ve6  dojducie 
godine  zahtijevale  klarise  od  rodjakinje  biskupove  grofice  Barbare 
Turzo,  kojoj  je  on  ostavio  100.000  for.  Grofica  odgovara  klarisama 
i  priznaje  im  duznu  svotu,  ali  izjavlja,  da  ne  moze  nista  platiti,  dok 
joj  kralj  njenu  bastinu  na  isplatu  ne  doznaci.  Ne  znam,  da  li  je  ona 
dosla  do  svog  zapisa  ili  nije,  no  klarisama  nije  nista  platila,  jer  je 
kralj  nalozio  god.  1657.  grofovima  Nikoli  i  Ivanu  Draskovic u, 
pa  oni  isplate  klarise.  Oni  su  doista  doskora  polozili  5000  forinata  i 
500  for.  kamate,  god.  1661.  platili  su  dalnjih  6000  for.,  a  g.  1662. 
preostalih  jo§  6000  for.  Time  je  taj  zapis  velikog  dobrocinca  zagre- 
backih klarisa  njima  potpuno  ispladen. 

Zalim,  sto  mi  nijesu  pri  ruci  izvorne  listine,  pa  ne  mogu  pravo 
razjasniti,  kako  je  bilo  s  vukovinskim  posjedima,  na  koje  su  sebi 
grofovi  Draskovi(3i  jos  uvijek  svoja*ali  neko  pravo.  To  bi  se  moglo 
bolje  saznati  iz  stanovite  fasije,  u  kojoj  je  stajalo,  kako  su  klarise 
dosle  do  dobra  Vukovine.  Tu  je  fasiju  dao  dne  26.  studenoga  go- 
dine 1675.  prepisati  kaptol  zagrebaCki.  God.  1686.  prituzili  su  se 
vukovinski  podanici  grofu  Ivanu  Draskovidu  radi  nekih  stvari. 
Grof  pile  o  tome  zagrebaCkim  klarisama  i  napuduje  ill,  neka  se  osvrnu 
ua  te  prituzbe  i  s  podanicima  postupaju  po  staroni  obicaju. 


415 

Makar  su  bile  klarise  u  posjedu  virkovinskih  dobara,  ipak  su 
sveudilj  trafile,  da  im  se  zapis  grofa  Gaspara  Draskovica  is- 
plati.  God.  1689.  obratile  se  u  toj  stvari  cak  na  kraljevskog  palatina 
i  onda  na  sainoga  kralja  i  zahtijevale,  da  im  baStinici  isplate  tu 
svotu.  Radi  tog  zapisa  bilo  je  odredjeno  za  dan  7.  lipnja  god.  1693. 
novo  rociste  proti  grofu  Z  i  g  i  R  a  t  k  a  j  u.  Cini  se,  da  su  bastinici 
grofa  Petra  Ratkaja  grofovi  Ziga  i  Fran  jo  Ratkaj  dobili  parbu, 
pa  bi  Petar  Antun  pi.  Prasinski  morao  izgubiti  dobro  Lesko 
vac,  a  zagrebaCke  klarise  dobro  Vukovinu.  Registrator  sam  istide,  da 
je  PraSinski  morao  doista  napustiti  dobro  Leskovac,  ali  ne  zna, 
kako  su  klarise,  premda  osudjene,  zadrzale  imanje  Vukovinu. 

God.  1740.  spominju  se  dva  lista  grofice  Magdalene  Dras- 
kovic, sto  ih  je  ona  pisala  klarisama  radi  otkupa  dobra  Vukovine. 
Dne  10.  kolovoza  godine  1763.  opomenuo  je  opet  grof  Kazimir 
Draskovic  klarise,  da  dignu  novce,  sto  im  pripadaju  za  otkup 
vukovinskih  imanja.  Valjada  je  htio,  da  im  isplati,  sto  ih  ide,  pa  da 
mu  onda  ta  dobra  vrate.  Ipak  je  kraj  svega  toga  ostala  Vukovina  u 
posjedu  zagrebackih  klarisa,  sve  do  njihova  dokinuca. 

I  s  plemenitom  porodicom  Orahoczy  imale  su  zagrebacke 
klarise  radi  vukovinskih  posjeda  dugotrajne  pravde.  Toj  su  porodici 
pripadali  posjedi :  Gornji  Cehi,  Velika  Obrijez,  Demerje,  Vukovina, 
Kravarsko,  Micevac,  Jakusevac,  Marinec,  Okuje  i  Kupcina.  Klarise 
su  dosle  s  porodicom  Orahoczy  u  doticaj,  kad  je  stupila  u  njihov 
red  Judita  Justin  a,  kderka  Zige  Orahoczy  a  Poslije  oceve 
smrti  pripao  je  prigodom  djelidbe  njegovih  imanja  god.  1658.  toj 
redovnici  takodjer  dio  vukovinskih  imanja.  Kako  saznajemo  iz  samo- 
stanskih  spisa,  bila  je  pozvana  god.  1662.  opatinja  klarisa,  kao  sti- 
denica  djece  Zige  Orahoczya  povodom  molbe  pokojnikove  udovice 
Suzane  MrnjavCideve  na  ispravak  (rectificatio)  djelidbe  Orehoczyjevih 
vukovinskih  imanja.  Godine  1667,  izjavila  je  redovnica  Judita  Ju- 
stin a  Orahoczy  pred  zagrebackim  kaptolom,  da  se  njezin  dio 
vukovinskih  dobara  ne  moze  za  njezina  ^ivota  nicim  otkupiti,  a  po- 
slije njezine  smrti,  ako  se  polozi  svota  od  1000  talira  (valjada  njezin 
niiraz)  i  isplati  neki  dug  od  177  for.  i  60  denara.  Ona  je  umrla,  kako 
je   ve6  sprijeda  kazano,  god.   1674.   u  Remetincu. 

Porodica  Orahoczyjeva  je  dugovala  i  zagrebaCkom  kaptolu  svotu 
od  1000  for.  Godine  1667.  izdana  je  kraljevska  odluka  o  tom  dugu 
protiv  bastinika  Zige  Orahoczya,  poimence  pak  protiv  Justine  Judite 
Orahoczyjeve.  Jos  su  iste  godine  kusali  Petar  Orahoczy,  Ma- 
tija  Bucid  i  njegova  zena  Marta  Orahoczy  silom  preoteti  dobro 
Vukovinu.  Tadanji  ban  grof  Petar    Zrinjski  izdao  je  podzupanu 


416 

zupanije  zagrebaCke  nalog,  da  tu  stvar  uredi  i  izvojSti  zadovoljgtinu. 
S  tih  dobara  bila  su  neprestana  trvenja  izmedju  klarisa  i  nasljednika 
Zige  Orahocz3''a.  Jo§  god.  1678.  bila  je  pred  podzupanom  zagrebac- 
kim  parnica,  u  kojoj  su  tuzile  klarise  napomenutog  ved  Matiju 
B  u  C  i  d  a  radi  raznih  nasilja,  .^to  ih  je  on  u5inio  na  vukovinskim  ima- 
njima.  Tekar  godine  1680.  doslo  je  izmedju  zagrebackih  klarisa  i 
Petra  Orahoczya  do  prijateljske  nagodbe.  Odvjetnik  klarisa  se 
obvezao,  da  6e  one  platiti  zagrebackom  kaptolu  svotu  od  1000  for., 
sto  ju  je  dugovao  Petar  Orahoczy  no  bez  kamata.  S  protivne 
strane  opet  odrekao  se  je  Petar  Orahoczy  u  ime  svoje  te  u  ime 
svoje  kderke  Marte  i  zeta  Matije  BuCida  svih  prava  na  Vuko- 
vinu.  Podjedno  je  odstupio  klarisama  svoju  ocinsku  kuriju  u  Vuko- 
vini  sa  svim  pravima  i  koristima  uz  pogodbu  :  »ut  si  evoluto  quin- 
quennio  is  aut  successores  sui  antelata  bona  rehabere  vellent  et 
moniales  adhuc  ad  unum  annum  possessorium  sibi  extendi  cuperent, 
alios  fl.  500  adnumerare,  evoluto  sexennio  tandem  erga  depositionem 
utriusque  summae  melliorationumque  nonnisi  ad  conservationem  sar- 
torum  tectorum  extensarum  beneficationem,  remittere.*  Klarise  su  se 
takodjer  obvezale,  da  6e  njegove  pokretne  stvari  po  svojim  Ijudima 
iz  Vukovine  u  njegovo  sadanje  prebivaliSte  otpremiti.  Ako  klarise 
poslije  pet  godina  ne  bi  vise  htjele  Vukovine  uzivati,  niti  poloziti  na- 
pomenutih  500  for.,  tad  6e  biti  Orehoczyu  slobodno  Vukovinu  natrag 
preuzeti,  iza  kako  je  isplatio  klarisama   1000  for. 

God.  1680.  sudio  je  takodjer  banski  sud  Petru  Orahoczyu,  sto 
je  istukao  opatidkog  vukovinskog  podanika  Jurja  Korecida. 

Usprkos  nagodbi  od  god.  1680.  dini  se  ipak,  da  porodica  Ora- 
hoczyjeva  nije  mirovala.  Godine  1691.  spominje  se,  da  je  Stjepanu 
Orahoczyu  glede  klarisa  uruCen  stanoviti  kraljevski  nalog.  Isto  tako 
je  godine  1709.  grof  Stanko  Orahoczy  oteo  nasilno  klarisama 
vukovinska  dobra,  pa  je  bio  onda  sudbeno  opomenut,  da  ih  mora 
vratiti.  God.  1733.  odredjen  je  rok :  »pro  executione  monialibus  in 
bonis  Vukovina  faciendae«  za  stranu  Barbare  Garay,  kceri 
Barbare  Orahoczy. 

Klarise  su  se  vazda  smatrale  pravim  posjednicama  dobra  Vu- 
kovine, pa  su  kao  takove  i  izvrsavale  razna  prava,  §to  su  ih  imale 
prema  svojim  podanicima.  God.  1667.  podijelile  su  svom  podlozniku 
Stjepanu  Luketidu  neki  kmetski  posjed  u  Vukovmi.  Taj  isti  je 
dobio  od  njih  i  god.  1674.  neku  sesiju  s  nekim  pripadnostima.  Go- 
dine 1678.  priznaje  njihov  odvjetnik,  da  su  za  svotu  od  6  for.  pro- 
dale  Miji  i  Petru  Brckovidu  tri  rali  oranice,  zvane  »Krdevina«  i  livadu 
na  dva  kosca,  prozvanu  »orna  zemlja«.    God.   1684.    bila    je   parnica 


417 

izmedju  opatiCkih  podanika  iz  sela  Okuja  i  izmedju  ^itelja  vukovin- 
skih.  Potonji  su  silom  protjerali  Okujcane  iz  njihove  Sume,  zvane 
»Messina«.  Sud  je  Okujcane  opet  uspostavio  u  njihovo  pravo.  Go- 
dine  1708.  podignuo  je  odvjetnik  klarisa  parnicu  protiv  njihovih  Cin- 
zenjaka,  koji  nijesu  htjeli,  da  plate  Cinza.  Godine  1713.  dozvolile  su 
klarise  svom  podaniku  Matiji  Celcicu  iz  Misevca,  da  kupi  pol 
sesije  od  Pa  via  Rakarica.  Godine  1749.  oprostile  su  one  svojim 
vukovinskim  podanicima  Petrasima  jedan  dan  rabote  u  tjednu.  Go- 
dine 1761,  okrivio  je  Matija  B  u  b  a  s,  podanik  bosiljevaCkog  vla- 
stelina  Ignacija  Vojkovica,  opatiCkog  podanika  Matiju  Zlodeja, 
da  mu  je  ukrao  kobilu.  Kako  nije  bilo  pravih  dokaza,  bio  je  Zlodej 
na  sudu  rijesen. 

God.  1 772.  zatrazile  su  klarise  od  A  n  t  u  n  a  p  1.  P  u  c  z  a  i  njegove 
supruge  Terezije  Mo  die,  da  vrate  oteta  dva  vola  njihovu  poda- 
niku Lovri  Mikulanu.  Naprotiv  je  Terezija  Modi^eva,  kao 
suvlasnica  dobra  Vukovine,  opomenula  klarise  radi  raznih  nasiija  i 
trazila  zadovoljstinu.  Da  su  imali  Modici  takodjer  neko  pravo  na  Vu- 
kovinu,  vidi  se  po  torn,  sto  su  god.  1777.  opomenuli  klarise,  neka 
niposto  ne  kusaju  porusiti  staru  kuriju  u    Vukovini. 

God.  1777.  povedena  je  na  molbu  klarisa  istraga  sa  stanovni- 
cima  sela  Cvetkovi(5a,  sto  su  otjerali  svoje  svinje  iz  sume  klarisa  prije, 
nego  sto  su  platili  ugovorenu  zirovinu. 

Radi  zirovine  sklopili  su  god.  1781.  klarise  i  Ant  un  pi.  Pucz, 
kao  suvlasnici  dobra  Vukovine  sa  svojim  vukovinskim  podanicima 
ugovor.  Taj  ugovor  ima  cetiri  tacke: 

\)  podanici  obvezuju  sebe  i  svoje,  da  ce  mjesto  gotova  novca 
podavati  svake  druge  godine  gospostiji  krmke  bude  li  zira  ili  ne  ; 

2)  da  ne  ce  nijedan  od  njih  pustiti  svoje  krmke  u  lug  prije, 
dok  ih  gospostija  ne  prebroji  i  popise ; 

3)  ako  bi  koji  prigodom  tog  popisa  dotjerao  tudje  krmke,  imaju 
se  ti  jednostavno  zaplijeniti; 

4i  isto  tako  imaju  se  zaplijeniti  i  oni  tudji  ili  poslije  popisa 
kupljeni  krmci,  koje  bi  tko  pomijeSao  sa  svojima  i  s  njima  zajedno 
tjerao  ih  u  lug. 

Da  su  klarise  imale  Vukovmu  u  potpunom  posjedu,  svjedoCi 
i  ugovor,  sto  su  ga  one  sklopile  god.  1708.  sa  zagrebaekim  trgoV- 
cima  radi  sajmarine  u  Vukovini.  Klarise  oslobodile  su  trgovce  uz  go- 
diSnju  pristojbu  od  7  for.  od  placanja  svake  sajmarine  i  izjavile,  da 
ne  ee  nitko  drugi  smjeti  prodavati  takove  robe,  kakovu  su  prodavnli 

21 


418 


zagrebacki  trgovci.  Dakako  d  se  lime  nije  razumjevala  turska,  madzar- 
ska  i  vrednija  roba  kao  suk)  itcL  Trgovci  su  se  obvezali,  da  ce  svake 
godine  tocno  placati  ugovortu  pristojbu,  u  proti\Tioir.  slu5aju  mogle 
su  ju  klarise  na  shodan  naci   utjerati. 

God.  1649.  dao  je  gr«i  \  i  k  ola  E  r  d  o  d y  klarisaraa  svoj  vino- 
grad  u  Branetini,  spadajuci  ■.  zelinsko  imanje,  a  klarise  su  se  ob- 
vezale,  da  ce  mu  podavati  s;nu  gomicu. 

God.  1709.  platio  je  I  udevit  Vagi  6  klarisama  265  for. 
za  dobro  u    Okujama. 

Medju  spisima  zagreoiu  ii  ki ansa  nalazio  se  je  i  stari  urbarij 
vukovinskih  inianja  od  god.  156.  Klarise  dale  su  god.  1660.  sasta- 
viti  novi  urbarij.  I  god.  1 727  .sastavljen  je  cjelokupni  popis  vukovin- 
skog  imanja.  Klarise  imale  si  a  Vukovini  svoga  Spana  ill  upravlja- 
telja',  koji  je  svake  godine  krisama  polagao  raCune,  sastavljao  in- 
ventar  i  popis  zita  i  drugih  rirodnina,  5to  ih  je  slao  klarisama.  Kad 
je  god.  1758.  zavladao  glad  i  Hrvatskoj^,  dijelile  su  klarise  medju 
svoje  vukovinske  podanike  zil  Popis  razdijeljenog  zita  god.  1758 
nalazio  se  takodjer  medju  spivaa  zagrebaCkih  klarisa.  Plem.  opcina 
turopoljska  znatno  je  podupira  klarise.  Ved  god  1661.  dopustila  im 
je,  da  mogu  pustiti  svoje  krmr  u  njezine  Sume.  Opstojale  su  dvije 
fasije  plem.  opcine  o  pustanju^6  svinja  u  Bunski  lug.  Prvu  izdala 
je  plem  opcina  god.  1621.  NkoH  M  e  gj  u  r  e  e  k  i-u,  a  drugu  god. 
1661.  klarisama,  kojima  je  Fanjo  MegjureCki  svoje  pravo  u 
Bunskom  lugu  odstupio.  Plem.  pdina  dugovala  je  naime  Franji  Me- 
gjureCkomu  16  dukata,  pa  mu  -  radi  toga  podijelila  pogodnost  ziro- 
vine  u  svojoj  sumi.   Kada  bi  pm.  opdina    tu  svotu    vratila,    prestala 


bi  ta  pogodnost.  OpC:\ 
god.  1681.  poveo 
nicu,  da  im  se   /f' 
pa  je  do^la  i  [m 
je  u  svoj  em  spra\ 
Sto  vedii^ 
lug.  Plem. 


.1  kasnije  te  duznosti  rije§iti,  jer  je 
rotiv  klarisa  i  mnogih  drugih  par- 
iunskom  lugu.  Stvar  niie  iako  iSla, 
'  se,  da  opdina  nti;^^^^^Hi,  jer 
ja  1691.  dopustil:  ^^^^Bii  ^^^^ 
ida  pustiti  bez  s> 
"  na   molbu    klai 


iziti  od  L' 

4|piinje    se    kao    takav 

lus  sancf 

1704.  Marko   S 

Inn).  Prvi 

inskoj  crkvi  5,  a 

jL  Koi-blci 

Icoj  i  oslobodjenja 

■j^koj  jed 

ja  doba*.  —   Si 

^Mra<  191 

m 

issarum  Zag| 


419 

A^anjem  gvardijana  zagrebackih  franjevaca  o.  Aleksija  Buzja- 
k  o  vi  c  a  ^ 

Dasto  to  su  morali  biti  njihovi  krmci,  a  ne  krmci  njihovih  kme- 
tova.  Dopusteno  je  to  radi  ved  napomenutih  16  dukata,  sto  ih  je 
Nikola  Megju^ecki  uzajmio  plem.  op6ini.'^  Taj  je  dug  kasnije 
prenesen  na  samostan  klarisa,  te  valjda  jos  nije  bio  ispladen.  Jos  je 
u  torn  spravisdu  zakljuceno,  da  smiju  klarise  posjedi  dva  hrasta,  sto 
su  ih  trebale  za  zlijebove  na  svom  mlinu  u  Vukovini.  Isto  tako  od- 
redila  je  plem.  op(5ina  u  svom  spravis6u  od  22.  prosinca  1694.  kla- 
risama,  da  smiju  posjedi  u  lugu  jedan  mladi  i  jedan  stari  hrast,  sto 
ce  im  trebati  za  daske.^ 

U  vizitama  kanonickim  nasao  sam  male  spomena  o  klarisama. 
U  viziti  od  god.  1678.  spominje  se,  da  su  klarise  dugovale  vuko- 
vinskoj  crkvi  10.  ran.  for.  za  vosak.  God.  1699.  dugovale  su  one  2 
ren.  for.,  a  god.  1704.  7.  ren.  for.  za  vosak.  Ako  jos  kazem,  da  su 
bile  god.  1750.  klarise  uz  porodicu  Erdodyevu  i  Orahoczyevu  pokro- 
viteljice  zupe   u  Jakusevcu,  spomenuo  sam   sve. 

'  Klarise  su  zivljele  po  reguli  sv.  Franje,  spadale  su  u  provinciju  sv. 
Ladislava  i  bile  pod  vrhovnim  nadzorom  piovincijala.  Za  njih  bila  su  katkad  i 
po  dva  svecenika  franjevca  odredjena,  koji  su  sestre  ispovjedali,  drzali  im  pro- 
povijedi  itd.  Znameniti  eksprovincijal  o.  Aleksije  Buzjakovic  bio  je  imenovan 
njihovim  inspektorom  »quod  directionem  et  inspectionem  bonorum  ad  earum 
monasteriun  pertinentium.«  Naklonost  brace  franjevaca  prema  sestrama  vidi  se 
i  otale,  sto  su  umrle  sestre  uvrscivali  u  svoj  nekrologij,  za  njih  se,  kao  i  za 
ostale  clanove  dnevno  Bogu  moHh,  dapace  je  jedno  vrijeme  svaki  svecenik 
franjevac  bio  duzan  sluziti  sv.  misu  za  pok.  opaticu,  jednako  kao  i  za  drugu 
bracu  svoju.  Gl.  »Kratka  povjest  crkve  i  samostana  franjevackoga  u  Zagrebu« 
»Prosvjeta«<.  1906.  str.  325. 

^  Bit  ce  jamacno  radi  toga,  sto  je  Katarina  Emerencijana  Megjurecki 
pripadala  redu  klarisa. 

'  Gl.  Protokol:  »Acta  politico-juridica»  od  god.  1660.-1702.  str.  553., 
554.  i  586.  u  turopoljskom  arkivu. 


o 


o 


T3   'H    <D 

o  > 


o 

O  ♦r-3      • 

O  'H  S  <U 
t^  r-f  S  T-j 
**>  -H  H  H 

=1  "-a 

-p 

•>  CO    o 
•H    0)  ^ 


O    0) 


o 

W 


o 

W  h3 


UNIVERSITY  OF  TORONTO 
LIBRARY 


DO  NOT 

REMOVE 

THE 

CARD 

FROM 

THIS 

POCKET 


HAND  BOUND 

BY 

UNIVERSITY 

TORONTO 

PRESS